Disability

Disability

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava nezadovoljstvo zbog neadekvatnog odnosa države prema osobama s artritisom, zbog kojeg ih društvo, ali često i one same sebe, posmatraju kao „bolesne“, a ne dostojanstvene. Zbog toga je i dalje preovlađujući pristup koji problem vidi u artritisu, a ne u preprekama koje je stvorilo društvo, i nedostatku podrške od države, te u Crnoj Gori, umjesto da se pruži podrška osobama s artritisom, nastoji se „boriti“ protiv ovog oboljenja.  

Artritis je autoimuno oboljenje koje, zavisno od oblika i podvrste, kao i terapije koja se koristi, prouzrokuje mnoga oštećenja. To je progresivno oboljenje, pa je rana indentifikacija i intervencija od presudnog značaja za održavanje zadovoljavajućeg zdravstvenog stanja osobe. Međutim, iako je pravo na ranu identifikaciju i intervenciju zagarantovano Članom 26 Tačka b) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala 2009. godine, ono nije prepoznato u pravnom okviru i praksi zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Zbog ovoga, iako je on nužan u zdravstvenoj zaštiti, ne postoji multidisciplinaran pristup u tretmanu ovog oboljenja. Ovo u životu osoba s artritisom znači da ne postoji rad na sprječavanju nastanka  i progresije oštećenja, te da se oštećenja, i kada se pojave suviše kasno počinju tretirati. Osobe s artritisom pravo na medicinsku rehabilitaciju nakon punoljetstva imaju samo poslije hospitalizacije, koja je zbog prirode oboljenja i čestih akutnih stanja gotovo bespotrebna, za razliku od medicinske rehabilitacije koja ovim osobama u mnogome sprječava progresiju oštećenja.

Kada govorimo o podršci i kompenzatornim pravima koja ove osobe mogu ostvariti, situacija je još i gora. Artritis podzakonskim aktom nije propisan kao medicinska indikacija za ostvarivanje prava na ličnu invalidninu, iako je Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti propisano da to pravo ostvaruju „lica sa teškim invaliditetom“. To u praksi znači da čak osobe s višestrukim oštećenjima prouzrokovanim artritisom, iako svakodnevno nailaze na barijere i diskriminaciju u svim oblastima života, ne mogu da ostvare ovo pravo. Iako su usluge socijalne i dječije zaštite definisane Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti još 2013. godine, ni jedna osoba s invaliditetom pa ni osobe s artritisom ne mogu im pristupiti u okviru institucija sistema jer ih i dalje u najvećoj mjeri sprovode NVO, ali bez ikakve podrške države.

Kako u zdravstvenom i sistemu socijalne i dječije zaštite koji treba da obezbijede najviši nivo razumijevanja potreba osoba s artritisom i podršku za ostvarivanje osnovnog nivoa samostalnosti i dostojanstva, postoje ogromne barijere u svijesti zdravstvenih radnika/ca i nadležnih službenika/ca, u pravnom okviru i procedurama, barijere i problemi u svim ostalim oblastima života se često zanemaruju i tolerišu od strane osoba s artritisom. Zbog toga ne čudi nedostatak aktivizma ovih osoba u borbi za svoja prava i pokretu osoba s invaliditetom, s obzirom da se i one same ubijede da je problem u njihovom oboljenju, a ne u propustima države da preduzme mjere u cilju omogućavanja dostojanstvenog života.

Pozivamo sve državne i lokalne institucije da preuzmu odgovornost, te da ostvarivanju prava osoba s artritisom pristupe u duhu koncepta zasnovanog na ljudskim pravima. U tom smislu, prije svega, očekujemo korjenite promjene u zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti , ali i u oblasti jednakog pristupa pravdi u dijelu preuzimanja inicijative od strane nadležnih organa (inspekcija, policija, tužilaštvo, itd.) za suzbijanje diskriminacije i sankcionisanje diskriminatora osoba s artritisom.



Miroslava-Mima Ivanović

Koordinatorka Pravnog programa i anti-diskriminacije

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Fondacija „Ognjen Rakočević“ obilježaviće 2. april – Svjetski dan osoba s autizmom. Tim povodom 2. aprila organizovaćemo događaj na Trgu nezavisnosti u Podgorici, s početkom u 10 časova, a pratiće ga bogat i raznolik program.

Ovaj datum se obilježava širom svijeta pod sloganom #LightItUpBlue. Međunarodna organizacija „Autism Speaks“ (Autizam govori) tokom svake godine poziva organizacije i pojedince s globalnog nivoa da se uključe u kampanju. Mnoge velike i poznate zgrade, mostovi i drugi objekti širom svijeta 2. aprila svijetle u plavoj boji. Tako je i Udruženje i ove godine pozvalo državne institucije, nevladine oganizacije i širu javnost da nam se priključe u ovoj kampanji na način što će, između 1. i 2. aprila, osvijetliti svoja predstavništva u ovom prepoznatljivom simbolu osoba s autizmom – plavoj boji.

Dodatno narednih dana ćemo sprovoditi kampanju putem društvenih mreža tako što ćemo putem našeg portala www.disabilityinfo.me objavljivati razne tekstove o osobama s autizmom, zanimljive video snimke i slike, kako bi na taj način podigli glas za samostalnost i podržali jednakost osoba s autizmom. Zato vas pozivamo da, ukoliko imate neku zanimljivo priču vaše braće, sestara ili prijatelja s autizmom ili vaše slike u plavim majicama, kišobranima, balonima, nam  pošaljite na našoj FB stranici ili Instagram nalogu.

Neka vam sve ovo bude još jedan razlog više da nam se pridružite u ponedeljak u 10 časova na Trgu kako bi pokazali da i osobe s autizmom trebaju biti ravnopravne i imaju jednaka prava za obrazovanje, zapošljavanje i samostalni život. U cilju podrške i prihvatanja osoba s autizmom ponesite plave majice, kišobrane, balone, šta god imate, plavo i lijepo.

Ako budete spriječeni, a želite se priključiti kampanji fotografišite se i objavite uz haštegove #autism #awareness #LightItUpBlue.


Pripremila: Anđela Miličić

“Autizam nije bolest, već stanje koje se različito manifestuje kod svake osobe s autizmom pojedinačno. Zbog toga je najvažniji proces habilitacije i rehabilitacije, odnosno rane identifikacije i intervencije koja podrazumijeva set mjera i aktivnosti podrške osobama s autizmom, i njihovim porodicama”, poručeno je sa skupa povodom obilježavanja 2. aprila, svjetskog dana osoba s autizmom.

“Nadležna ministarstva moraju zajednički razviti program podrške koji će obuhvatiti sistem habilitacije i rehabilitacije, obrazovanja, osamostaljivanja, i radne aktivacije” – navela je Aleksandra Pavićević, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom, na događaju koji je UMHCG organizovalo u saradnji s Fondacijom “Ognjen Rakočević”.

Lokalne samouprave i institucije na lokalnom nivou, kako navodi Pavićević, moraju razviti usluge u zajednici kako bi osobama s autizmom bila omogućena rana identifikacija i interevencija, a potom habilitacija i rehabilitacija. “Ovo je ključno, s svjedoci smo da izostaje. Centar za autizam je značajan, kao mjesto u kojem će se obavljati rana identifikacija autizma, i intervencija, odnosno razvijati potreban sistem stručnih usluga”. Ipak, ovo nije dovoljno, i država mora uraditi mnogo više, objasnila je Pavićević.

“Dodatno, uloga medija je, takođe, važna jer mediji moraju pomoći u prihvatanju i posredovanju, odnosno prozivanju vlasti da riješe aktuelna pitanja u vezi s osobama s autizmom, i njihovim položajem. Mediji moraju prestati da stigmatizuju i da senzačionalističkim pričama i često pogrešnim pristupom ne utiču na produbljenje sažaljenja.”, istakla je Pavićević.

Pavićević je na kraju dodala da i društvo ima svoju ulogu i dijelom odgovornost da prihvati, razumije, da ne isključuje, zapostavlja i izbjegava osobe s autizmom.

“Dosta roditelja i dalje ne shvata pojam autizma, ne shvataju da autizam nije bolest koja se liječi”, naglasila je Martina Čurović, ispred Fondacije “Ognjen Rakočević”.

Dodala je da se otvaranjem Centra za autizam nije dostigao krajnji cilj. “Imamo još puno da radimo kako bismo pomogli osobama s autizmom. Trebamo da radimo na edukaciji učitelja, nastavnika da bi se kapaciteti osoba s autizmom iskoristili maksimalno”. Istakla da je rana identifikacija i intervencija najvažnija. “Treba voditi računa o obezbjeđivanju što većeg broja asistenata u vrtićima i školama”. – zaključila je Čurović.

Otac prvog studenta s autizmom Veliša Radulović je u filmu prikazanom u okviru događaja naveo da je za Rastkov napredak bio veoma značajan asistent u nastavi. Kako je naveo on nije samo uticao na lakše savladavanje nastave, već i na drugačiji odnos ostalih učenika i nastavnika prema njemu. “Sad smo počeli na fakultet, upisao se. Nama je svaki korak čudo. Ne mora završiti fakultet, ali njegova bolja komunikacija i njegov bolji pristup ljudima koji ga okružuju za nas je veliki uspjeh”, istakao je Radulović.

U okviru programa su nastupili Kalina Čurović uz pratnju gitare, Ilija Vujačić, i Iva i Ana Vujošević, učesnice Zlatne pahulje, nakon čega je izrazila želju da nastupi i djevojčica iz publike Nevena.

Na globalnom nivou ovaj događaj se obilježava sloganom #LightItUpBlue na inicijativu oganizacije Autizam Govori (Autism Speaks) iz Njujorka. “Tim povodom mnoge zgrade i objekti u mnogim zemljama svijeta svijetle u plavoj boji. Na inicijativu UMHCG i  ove godine se globalnoj inicijativi pridružila Crna Gora, na način što su u noći imeđu 1. i 2. aprila zgrade kulture na Cetinju, Institut za javno zdravlje u Podgorici i Telenor Crna Gora (Telenor fondacija) i Opština (Glavni grad) bili osvijetljeni u plavoj boji.”

Organizatori su se zahvalili sponzorima događaja: Aqua Bianki, Boneli, Societe Generale Montenegro banci, PG soundu, Savezu slijepih Crne Gore, Reursnom centru “1 jun”.

Program je završen puštanjem 100 plavih balona u vazduh.

Povodom saopštenja za javnost Univerziteta Crne Gore, o kojem smo se upoznali iz medija, napominjemo sledeće:

UMHCG je već nakon prvog upisnog roka obavijestio UCG i Ministarstvo prosvjete o problemu na koji su naišli potencijalni studenti s invaliditetom prilikom predaje dokumenata za upis, pa iznenađuje da o prvoj konkretnoj i javnoj informaciji o "traženju rješenja" od strane UCG u saradnji s Ministarstvom prosvjete budemo obaviješteni preko medija i to nakon što smo se oglasili saopštenjem za javnost.

Univerzitet Crne Gore je u svom saopštenju naveo načine na koje podržava studente s invaliditetom, što je UMHCG uvijek javno isticao i pohvaljivao.

Javna reakcija UMHCG bi ovog puta izostala da smo u roku od dva mjeseca, od prvog upisnog roka do kraja trećeg upisnog roka dobili bilo kakvu konkretnu informaciju koja bi nagovještavala rješenje problema. Međutim, uprkos našim inicijativama i dopisima koji su i ranije upućeni Univerzitetu i Ministarstvu prosvjete jedina pisana informacija je proslijeđena članovima Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, nakon što je član Skupštine UMHCG Milenko Vojičić i na Savjetu tražio odgovor za navedeni problem, nakon čega je Ministarstvo prosvjete u mejlu naglasilo da očekuje da će Univerzitet riješiti pitanje upisa po principu afirmativne akcije.

Ne stoji činjenica, kako naglašava UCG, da je "princip afirmativne akcije prema vulnerabilnim grupama prepoznat u zakonu", a da "način njegovog sprovođenja nije u potpunosti preciziran, naročito ne pri upisu", jer Zakon jedino i prepoznaje princip afirmativne akcije prilikom upisa osoba s invaliditetom, ne i drugih vulnerabilnih grupa i to samo prilikom upisa, na osnovne i specijalističke studije.

Upravo je cilj afirmativne akcije izjednačavanje mogućnosti i preduzimanje posebnih mjera u cilju ravnopravnosti onih koji su u neravnopravnom položaju, pa samim tim se ne može desiti, kako su istakli iz UCG, da"princip afirmativne akcije ugrozi princip ravnopravnosti "

Ne treba zaboraviti da je Zakon o visokom obrazovanju usvojen u oktobru prošle godine, pa je bilo dovoljno vremena da se i prije upisnih rokova definišu bliži uslovi i način sprovođenja afirmativne akcije, što ne bi izazvalo već učinjenu nepravdu, neizvjesnost i pretrpjeli strah i stres od strane kandidata za upis, koji su osobe s invaliditetom.

Zato očekujemo da ćemo, kao organizacija koja zastupa osobe s invaliditetom i zalaže se za njihovu ravnopravnost i u procesu obrazovanja biti konsultovani prilikom pronalaženja rješenja za upis osoba s invaliditetom i definisanja podzakonskog akta. 


Takođe podsjećamo, da je na sjednici Vlade od 20. avgusta ove godine usvojena Odluka o statusnoj promjeni organizacionih jedinica, pa je na taj način Filozofski fakultet podijeljen na Filozofski i Filološki fakultet, dok su se Farmaceutski i Fakultet primijenjene fizioterapije pripojili Medicinskom fakultetu.

U Odluci koju je usvojila Vlada (http://www.gov.me/sjednice_vlade/123, tačka 25.1.) u članu 6 piše da će ova dva fakulteta početi s radom nakon dobijanja licence. Da bi neka organizaciona jedinica dobila licencu za osnivanje i obavljanje djelatnosti, neophodno je da pored ostalih ispuni i uslov koji se tiče nesmetanog pristupa za osobe s invaliditetom (član 23, stav 1, tačka 3), što je jedan od ciljeva visokog obrazovanja (član 2, stav 1, tačka 6).

Ustanova može da obavlja djelatnost i vrši upis studenata kad Ministarstvo prosvjete utvrdi da ustanova ispunjava uslove propisane Zakonom i donese rješenje o licenciranju, pa očekujemo da će Ministarstvo prosvjete i navedene organizacione jedinice UCG učiniti sve da, u što kraćem roku, visoko obrazovanje bude dostupno svim licima, a ne ograničeno i onemogućeno po osnovu invaliditeta.

U suprotnom, ukoliko se, u najkraćem, ne preduzmu konkretne radnje u cilju prilagođavanja ovih ustanova, UMHCG će iskoristiti mogućnosti koje pruža crnogorski pravni sistem u zaštiti prava osoba s invaliditetom.


Marina Vujačić,
Izvršna direktorica UMHCG

Vlada Crne Gore je na današnji datum, 23. oktobra 2013. godine usvojila Akcioni plan prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom. Akcioni plan je usvojen nakon dva mjeseca isteka roka za prilagođavanje objekata u javnoj upotrebi, koji je propisan kao obaveza u Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata iz 2008. godine, dakle roka koji je Vlada postavila kako sebi, tako i drugima.

Ni posle dvije godine  nijedan objekat, od 13 "prioritetnih" planiranih za prilagođavanje, do danas, nije prilagođen. Gdje je odgovornost za loše planiranje i lošu primjenu, odnosno za probijanje svih rokova?

Prošle godine je najveći dio novca zbog trezorskog načina poslovanja vraćen u budžet, dok su i dalje nepristupačne i bolnice i fakulteti i sudovi. To isto će se vjerovatno desiti i ove godine. Da li je moguće da nadležni nijesu u stanju za dvije godine prilagoditi 13, objekata, pa čak ni tri koja su posebno izdvojili kao "najprioritetnija za prilagođavanje"?

U Akcionom planu za poglavlje 23 definisana je mjera: "Nastaviti sa obezbjeđivanjem pristupačnosti objektima u javnoj upotrebi licima sa invaliditetom i licima smanjene pokretljivosti prema Akcionom planu prilagođavanja 13 prioritetnih objekata u javnoj upotrebi za pristup, kretanje i upotrebu licima smanjene pokretljivosti i licima sa invaliditetom za 2014." U indikatoru se navodi "broj i naziv objekata kojima je omogućen pristup", te da će se nastaviti s obezbjeđivanjem pristupačnosti objektima u javnoj upotrebi prema Akcionom planu prilagođavanja 13 prioritetnih objekata, nakon prilagođavanja TRI OBJEKTA koja je planirano da budu realizovana u decembru 2015. godine.

Dakle, Vlada u prvom polugodišnjem izvještaju o realizaciji Akcionog plana za 23. pregovaračko poglavlje - Pravosuđe i temeljna prava, koji je 09. jula, 2015. usvojila na sjednici, navodi da će se prilagođavanje nastaviti prema Akcionom planu, i to onom koji je trebao biti realizovan do kraja 2014. godine.

Jedan od tri planirana objekta za prioritetno prilagođavanje u prvom roku je Skupština Crne Gore, institucija u kojoj nam garantuju prava, a kad treba da ih ispoštuju pronalaze opravdanja. Prošla je 2014. iz Skupštine su sebi postavili nove rokove, pa je tako bio aktuelan onaj u aprilu, pa avgustu, pa oktobru, da bi sada Skupština naznačila da će to biti decembar 2015.

Dok se u Evropi svake godine daje nagrada za najpristupačniji grad, možda jedino nedostaje "malo kreativnosti" pa da nadležni organi osmisle neki događaj za obilježavanje dvije godine od usvajanja Akcionog plana i tako nas ohrabre kako rade analize sedan godina od usvajanja zakona, kako tri godine sprovođe Akcioni plan za prilagođavanje 13 objekata, kako još treba da se strpimo i sačekamo.  Možda bi nadležni trebali da se sjete da treba i da živimo. Da li je neko u ovoj državi svjestan šta bi se desilo ukoliko bi osobe s invaliditetom iskoristile pravne mehanizme zaštite? Šta bi se desilo s institucijama i do kada bi bile blokirane s radom? Da li treba da se ponovi neki od scenarija iz Amerike, kada su amerikanci s invaliditetom puzeći "osvojili" Stejt Dipartment i tako se izborili za svoje pravo? Ili je možda ovo napredak u evropskim integracijama kojeg mi nijesmo svjesni?


Marina Vujačić

Da bi se realizovale preporuke Državne revizorske institucije, na osnovu Izvještaja o „Efikasnost korišćenja sredstava od doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“, nije neophodno čekati izmjene postojećeg Zakona, niti usvajanje nove Strategije za integraciju osoba s invaliditetom. Naime, DRI u Izvještaju jasno konstatuje da nadležni državni organi nijesu bili dovoljno efikasni, niti su preuzeli realizaciju planiranih niza mjera kako bi se ostvarila veća iskorišćenost sredstava namijenjenih profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Na bazi sačinjenog izvještaja Marina Vujačić je, u petak, 23.  Oktobra, imala konsultativni sastanak s predstavnicima DRI, što je bila prilika da još jednom u neposrednoj komunikaciji istakne da je izvještaj sveobuhvatan, objektivan i precizan i da bi trebao biti dobra osnova za postupanje državnih organa u skladu s preporukama, čiju će realizaciju UMHCG pratiti u narednom periodu.

Imajući u vidu nalaze DRI, posebno mišljenje i preporuke za unapređenje postojećeg stanja pozivamo nadležne organe da ozbiljno razmotre Izvještaj, te da u roku od pola godine realizuju preporuke koje se odnose, između ostalog, i na:

- donošenje Pravilnika o sufinansiranju posebnih organizacija za zapošljavanje osoba s invaliditetom;

- raspisivanje javnog poziva za finansiranje "grant šema" za 2015. godinu, uz opredjeljivanje većeg iznosa raspoloživog granta, kako se ne bi desilo da se projekti finansiraju tek iz sredstava budžeta za narednu godinu, kao što se desilo s projektima po pozivu iz novembra prošle godine, koji se finansiraju iz budžeta za tekuću godinu;

- preuzimanje drugih mjera i aktivnosti u cilju realizacije važećeg Akcionog plana Strategije za integraciju osoba s invaliditetom (7 nerealizovanih mjera i preostale koje su djelimično realizovane), a koje upravo za cilj imaju veću iskorišćenost sredstava, odnosno stvaranje uslova za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Državna revizorska institucija (DRI) je u postupku revizije uspjeha „Efikasnost korišćenja sredstava od doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“, utvrdila da su prihodi po osnovu doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, u periodu od početka 2009. do kraja 2014. godine iznosili 36.509.776,67€, dok je zaključno s 2014. godinom ukupno  utrošeno 1.972.313,35€. Kako bi javnost bila precizno informisana, sredstva u iznosu od 34.537463,32€ su utrošena i ne mogu se vratiti, niti raspodijeliti osobama s invaliditetom. Ono što je moguće uraditi u postojećem sistemu jeste inteziviranje već preduzetih, ali i sprovođenje novih planiranih aktivnosti Zakonom i Akcionim planim Strategije za integraciju osoba s invaliditetom. U tom smislu ne smiju se čekati izmjene i dopune važećeg Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i time odugovlaćiti postojeća situacija, koja ide na štetu isključivo osobama s invaliditetom. Skretanje priče na ispitivanje zloupotreba ili pak na to da poslodavci neće da zapošljavaju osobe s invaliditetom neće donijeti rezultate. Takođe, ni deklarativni navodi da će se "razmotriti, nastojati...", ili šta god drugo osim konrektnih radnji ne donosi rezultat, i u ovom trenutku ni na koji način, ne ukazuju na ozbiljnost u pristupu bilo kog subjekta.. Ne treba zaboraviti da svi oni koji su obuhvaćeni izvještajem DRI, kao ni sve zainteresovane strane proteklih dana, mogu i trebaju biti poslodavci osobama s invaliditetom.

Više puta smo naveli da ovakvo stanje punjenja budžeta na račun osoba s invaliditetom savršeno odgovara vlastima, te je ovo prilika da vlasti pokažu da su osobe s invaliditetom ustavna kategorija i u praksi. Ne treba "posebna zaštita" osoba s invaliditetom da se ogleda u milionskim sredstvima koje koristi država. Zato pozivamo, Ministarstvo rada i socijalnog staranja, Ministarstvo finansija, Zavod za zapošljavanje, skupštinski Odbor za rad, zdravstvo i socijalno staranje, zatim Uniju poslodavaca i druge organe da u što kraćem roku učine ono što je njihova zakonska obaveza, bez prebacivanja odgovornosti i nadležnosti jednih na druge.

Isto tako pozivamo medije da izvještavaju objektivno i precizno o ovoj temi jer senzacionalizam ili skretanje usmjerenja na bilo koju stranu, osim u smjeru obaveza države, neophodnosti sprovođenja i poštovanja zakona i ostalih politika ide samo na štetu osobama s invaliditetom i podstiče javnost na zabludu i zauzimanje pogrešnih stavova.  Proteklih dana su se, u pojedinim medijima, mogli vidjeti senzacionalistički naslovi, s uvredljivim i omalovažavajućim terminima koji se odnose na osobe s invaliditetom, uz prateće fotografije koje ukazuju na dodatno obezvređivanje položaja i postojanja osoba s invaliditetom, kao ličnosti i/li građana.

Mi, osobe s invaliditetom, ne možemo osjećati satisfakciju zbog nalaza DRI, niti čekati period usvajanja novog Zakona, da bi se riješio status Fonda. Neophodno je, i u prelaznom periodu do tada, sprovesti preporuke DRI, uz bliske konsultacije sa zainteresovanim stranama odnosno osobama s invaliditetom, i njihovim predstavnicima.

Izvještaj DRI samo je potvrda višegodišnjeg zastupanja predstavnika organizacija OSI da se Fond treba izmjestiti iz budžeta i osnovati kao vanbudžetska kategorija s javnim ovlašćenjima.

Takođe, u cilju sprovođenja preporuka DRI pozivamo Odbor za zdravstvo, rad i socijalno staranja i Odbor za ekonomiju, finansije i budžet da na prvoj narednoj zajedničkoj sjednici stave na razmatranje Izvještaj DRI, a Ministarstvo rada i socijalnog staranja da, u što kraćem roku, zakaže sjednicu Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, kao i sastanak Radne grupe za izmjene i dopune Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, koja je formirana u junu tekuće godine.


Pripremila: Marina Vujačić

nedelja, 15 novembar 2015 15:26

UMHCG raspisuje konkurs za esejsko takmičenje

Povodom mjeseca podizanja svijesti o invaliditetu, a uoči Međunarodnog dana tolerancije 16. novembra, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u okviru svojih aktivnosti koje realizuje u ovom mjesecu raspisuje:

KONKURS ZA ESEJSKO TAKMIČENJE



UMHCG poziva sve zainteresovane da se prijave na literarno takmičenje na teme:

1. Vide me, dakle postojim!

2. Moja različitost - moje pravo!

3. Slobodna tema


Predložen je veći broj tema kako bi takmičari bili u prilici da odaberu onu temu koja je najbliža njihovom iskustvu i time daju svoj doprinos aktivnostima u okviru mjeseca podizanja svijesti o invaliditetu.
Svi zainteresovani koji žele da učestvuju u literarnom takmičenju treba da do 30. novembra pošalju esej od 1500 riječi na jednu od gore navedenih tema na mejl adrese: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., sa naznakom u mejlu „Esejsko takmičenje“.


Takmičari koji šalju svoje eseje u mejlu treba da napišu ime i prezime, mjesto iz kojeg dolaze i kontakt telefon. Prema pravilima takmičenja svako može poslati po jedan esej na bilo koju od ponuđenih tema.

Sve eventualne sporove i primjedbe riješiće članovi UMHCG.

Pravo učešća na konkursu za esejsko takmičenje imaju osobe s invaliditetom i roditelji djece s invaliditetom mlađe od 10 godina.

Najbolji esej biće izabran od strane tročlane Komisije UMHCG u kojoj će učestvovati i novinar/ka i biće nagrađen:

1. Za prvo osvojeno mjesto jednodnevni izlet u Tirani za dvije osobe (jedna nagrada);

2. Za drugo osvojeno mjesto poklon vaučer u vrijednosti od 20€ (dvije nagrade).

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i Savez slijepih Crne Gore izražavaju nezadovoljstvo zbog iznosa planiranih sredstava za Program: Fond za profesionalnu rehabilitaciju, predviđenih Predlogom Zakona o budžetu za 2016. godinu, koji je Vlada usvojila na sjednici od 14. novembra ove godine.

Naime, Vlada je planirala da za rashode koji će biti na raspolaganju za mjere profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom opredijeli 2.000.000 (dva miliona) eura uprkos tome što iznos od posebnih doprinosa koji uplaćuju poslodavci za ovu svrhu prelazi 8.000.000 (osam miliona eura) s trendom rasta.

Kao ni prethodne dvije godine, poseban doprinos za zapošljavanje osoba s invaliditetom nije prikazan na prihodovnoj strani budžeta Crne Gore, već je samo iznos od dva miliona eura planiran kao rashod u budžetu Zavoda za zapošljavanje. Uzrok neprikazivanja posebnog doprinosa na prihodovnoj strani budžeta je nepostojanje Fonda za profesionalnu  rehabilitaciju i zapošljavanju lica sa invaliditetom kao posebnog pravnog lica, odnosno vanbudžetske kategorije, što za posledicu ima višemilionska sredstva koja su do sada od osnivanja ovog Fonda nenamjenski utrošena.

Uprkos nalazima Državne revozorske institucije u Izvještaju o „Efikasnost korišćenja sredstava od doprinosa za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom“, i konstatacije da državni organi nijesu bili dovoljno efikansi u iskorišćavanju sredstava Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, kao i sprovođenju mjera Strategije za integraciju osoba s invaliditetom Vlada nije planirala veći iznos sredstava koji će biti na raspolaganju za namjenu predviđenu zakonom.

Osim toga što se već dvije godine za redom javni poziv za finansiranje projekata grant šema raspisuje krajem godine što za posledicu ima finansiranje odobrenih projekata iz budžeta za narednu godinu, ovakvim planiranjem budžeta se ne bi izdvojio ni veći iznos za projekte grant šema, iako je prošlogodišnji konkurs ukazao na tu potrebu. Takođe, iznos od dva miliona eura neće omogučiti ni realizaciju niza drugih mjera i aktivnosti. Iako se već duže vrijeme govori o Centru za radnu integraciju teže zapošljivih osoba, a Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom predviđa i finansiranje posebnih organizacija za zapošljavanje, zaštitinih radionica, radnih centara i radnih pogoda Vlada ovakvim činom pokazuje jasan nedostatak političke volje i neodgovornost prema sprovođenju politika namijenjenih osobama s invaliditetom.

Podsjećamo takođe da je Evrospka Komisija u Izvještaju o napretku konstatovala “da sredstva koja uplaćuju poslodavci nijesu zaštićena od zloupotreba”.

Sve navedeno ukazuje na to da je naše stalno insistiranje izdvajanja Fonda kao posebnog pravnog lica, u cilju stvaranja sve većih mogućnosti koje doprinose stvaranju uslova za zapošljavanje osoba s invaliditetom, upravo jedini način sistemskog i trajnog rješavanja ovog pitanja. Do tada, odnosno usvajanja izmjena i dopuna Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom koje su predviđene za 2016. godinu, pozivamo Vladu, kao i predstavnike Skupštinskih odbora da amandmanski djeluju i opredijele značajno veći iznos (od pet miliona eura) za mjere i aktivnosti profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom u cilju pune implementacije Zakona i namjenskog utroška sredstava.

Od predloženog iznosa od 5.000.000 (pet miliona) eura, jedan milion bi bio namijenjen finansiranju odobrenih projekata grant šema koje su raspisane u novembru ove godine, milion eura bi bio namijenjen za subvencije i druge mjere profesionalne rehabilitacije, poput finansiranja posebnih organizacija za zapošljavanje, dok bi 3.000.000 (tri miliona) eura bila opredijeljena za finansiranje grant šema za 2016. godinu.



Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore 
Izvršna direktorica Marina Vujačić


Savez slijepih Crne Gore
Izvršni direktor Goran Macanović

utorak, 24 novembar 2015 15:24

Nenadležni za (sopstveni) život

Večeras sam se vratila s trodnevne radionice „ekspertskog tima“ za izradu analize o usklađenosti crnogorskog zakonodavstva sa Zakonom o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom.

Analiza je proistekla kao obaveza iz Zaključka Skupštine Crne Gore iz juna mjeseca ove godine prilikom usvajanja novog Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Jedna od oblasti, svakako neizostavnih, u kojoj ovaj zakon garantuje zabranu diskriminacije jeste pristupačnost, i to pristupačnost fizičkog okruženja uključujući i objekte, pristupačnost saobraćaja, kao i pristupačnost informacija, komunikacija, tehnologija i usluga. Ovo je zaista najšira i najsloženija oblast života osoba s invaliditetom, često neshvatljiva mnogim društvima, pa i crnogorskom. Stepen ostvarivanja prava na pristupačnost osoba s invaliditetom je na zabrinjavajuće niskom nivou. S druge strane Crna Gora još uvijek ne pruža ni približan spektar kompezatornih prava koja bi minimizovala probleme osoba s invaliditetom zbog nepristupačnosti. Osobe s invaliditetom cijelog života treba da se bore za pristupačnost fizičkog okruženja, informacija koje drugi primaju „zdravo za gotovo“, u trenutku kada žele i kada su im najpotrebnije. Često, pored toga, zbog nepristupačnosti institucija osobe s invaliditetom ne mogu da ostvare najdostupnije usluge koje im se pružaju, odnosno nude u pojedinim oblastima.

Godinama se govori o ljudskim pravima osoba s invaliditetom, a kao da smo tek na početku. Pitam se, kako su tek osobe s invaliditetom bile obespravljene ranije, ili možda nijesu?! Tada se o ljudskim pravima govorilo s drugačijeg aspekta. Ljudi nijesu razmišljali o pravima. Danas previše govorimo o demokratiji, vladavini prava, jednakosti, ravnopravnosti, a gdje smo u stvari? Kako dostižemo ove ideale?

Naime, Crna Gora je prvi put u Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata 2008. godine prepoznala pristupačnost, odnosno prilagođavanje objekata i javnih površina za osobe s invaliditetom. Pravo na pristupačnost „garantovano“ je dvije godine nakon donošenja Ustava i godinu prije usvajanja Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Ipak, o pristupačnosti, odnosno nepristupačnosti fizičkog okruženja i institucija se počelo govoriti znatno ranije, još krajem 90-ih kada su se počele okupljati i udruživati prve grupe građana, ljudi s invaliditetom, prije svega osobe s paraplegijom.

S druge strane, država se prije svega okrenula „socijalnom zbrinjavanju“ osoba s invaliditetom, pa je prioritetno počela garantovati prava iz oblasti socijalne zaštite i penzijsko-invalidskog osiguranja. Tako bi se moglo reći da je pristupačnost jedna od oblasti koja je „otvorila vrata“ ljudskim pravima, ili makar zalaganju i borbi za njih.

Sedam godina nakon toga mi smo i dalje skoro na samom početku, ali ne samo kada je u pitanju pravo na pristupačnost. Dok se nadležni, i to ne samo u institucijama, nego i van njih, dogovaraju o tome ko treba nešto da primijeni i kako, osobe s invaliditetom ostaju „nenadležne“ i za sopstvene živote.

Crna Gora obzirom na veličinu zemlje i prije svega broj stanovnika ekstremno brzo usvaja zakone, mijenja i dopunja postojeće. Sada je taj proces mnogo izraženiji i intezivniji zbog procesa evrospkih integracija. Ali da li nam neko i nešto garantuje kvalitet tih zakona i njihovo sprovođenje?

Da bi se neki zakon usvojio potrebna je analiza koja mora biti detaljna i sveobuhvatna. Analiza trenutne situacije, društvenog konteksta, mogućnosti, ispitivanja potreba ciljnih grupa, odnosno „korisnika“ zakona, analiza ekonomske snage države da sprovede politiku, ali je isto toliko važna i obuka i upoznavanje onih koji zakon treba da primjenjuju i da upoznaju građane „na terenu“ o njihovim pravima. Ali, zar to neko uopšte radi? Ponekad mi se čini da se mogu izuzeti pojedinci koji rade.

Da je 2008. ili i ranije urađena analiza nepristupačnih objekata na teritoriji Crne Gore, država bi prije usvajanja zakona znala šta može značiti norma o petogodišnjem roku za prilagođavanje već izgrađenih objekata, ali i standarde pristupačnosti koje propisuje Pravilnik o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom. Da ne budem pogrešno shvaćena, nije problem u normama i obavezama, problem je u neozbiljnom shvatanju tih obaveza, neplaniranju, nesprovođenju i na kraju nedostatku nadzora nad sprovođenjem.

Kao što su norme koje se tiču prilagođavanja javnih objekata i površina iz Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata ugrađene u zakon bez analize, tako je usvojena i cijela Konvencija UN o pravima osoba sa invaliditetom. A Konvencija ne samo da u članu 9 definiše pristupačnost, već se u mnogim oblastima i ostalim stvarima ponavlja obaveza pristupačnosti za osobe s invaliditetom.

Nakon usvajanja opštih i nekoliko specifičnih zakona koji definišu prava osoba s invaliditetom, usvojen je i Zakon o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom. Međutim, ni usvajanju ovog zakona nije prethodila analiza. Ona se upravo radi tek sada, ali tako što se analizira crnogorsko zakonodavstvo i njegova usklađenost s Konvencijom.

Tako smo došli u apsurdnu situaciju da tek nakon isticanja roka za prilagođavanje objekata, koji je propisao zakon usvajamo akcione planove za prilagođavanje objekata. I to smo uradili bez detaljne analize svih objekata.

Na radionici smo govorili o obavezama koje je Crna Gora „nametnula“ sebi ratifikacijom Konvencije. Pominjali smo univerzalni dizajn, razumne adaptacije, ali i prije svega edukovanost o pristupačnosti, onih koji treba da je sa papira prenesu na teren. Tako na primjer, obrazovni sistem još uvijek ne prepoznaje značaj ovog pitanja koje, da ne zaboravimo, ne dotiče samo osobe s invaliditetom, već mnogo veći broj i to grupa građana. Na Arhitektonskom i Građevinskom fakultetu ne postoje predmeti univerzalnog dizajna, niti mu se posvećuje dovoljno pažnje, već je ovo samo mali segment svega onoga preko čega studenti često samo „pretrče“ u sistemu obrazovanja. Koliko su studenti arhitekture, kroz praksu u toku studija, imali priliku da dizajniraju projekte koji uključuju pristupačnost u skladu sa standardima? A koliko Komora radi na tome da edukuje svoj kadar o obavezama, ali i mogućnostima zakona?

Univerzalni dizajn ne isključuje osobe bez invaliditeta, već zapravo osobama s invaliditetom omogućava ravnopravnost i jednakost. Ipak, on je skoro jedino moguć u primjeni uz učešće osoba s invaliditetom u svim procesima, ili dobru simulaciju osoba s invaliditetom od strane osoba bez invaliditeta. Isto ovo se odnosi i na proces izgradnje, ne samo dizajniranja i planiranja. O osobama s invaliditetom treba dovoljno znati da bi se nešto radilo i gradilo za njih. Ukoliko su zatvorene u kućama i ne mogu da koriste okruženje, prostor, informacije, komunikacije, saobraćaj, tehnologije, ne mogu vam pomoći. Njihov život se u tom slučaju svodi da preživljavanje bez mogućnosti odlučivanja o sopstvenom životu.

Samo ću sada izdvojiti dvije karakteristike univerzalnog dizajna koje bi se mogle primijeniti u najširem smislu i za samu državu, ne samo oblast pristupačnosti. Naime, rješenja univerzalnog dizajna umanjuju rizike i negativne posledice nehotičnih ili nenamjernih postupaka, umanjuje rizike i greške prilikom korišćenja prostora, osigurava bezbjedno korišćenje i sl. Rješenja univerzalnog dizajna, takođe, podrazumijevaju minimalan napor ili uopšte ne zahtijevaju bilo kakvo korišćenje fizičke snage tijela.

I sve je ovo moguće onog trenutka kada shvatimo da ne smijemo upravljati životima drugih, ograničavati njihovo pravo na slobodu i samostalnost. Sve je moguće onog trenutka kad shvatimo da naše linije i pokreti nekom mogu omogućiti život, a isto tako ako ne razmislimo dobro prije nego što povučemo te linije mogu ga ograničiti i unaprijed odrediti njegove okvire.



Autorski tekst Marine Vujačić pisan za časopis "Pogled" Inženjerske komore Crne Gore

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje konferenciju na temu: Pristupačnost - preduslov dostojanstva i slobode, u PR centru (Stari Aerodrom, Josipa Broza Tita 23A), u utorak, 01. decembra 2015, s početkom u 10h:00'.

Planirano je da u uvodnom dijelu konferencije, nakon prikazivanja dijela filma: "Ja sam više od svojih barijera", snimljenog u okviru projekta, govore državni sekretar za evropske integracije i glavni pregovarač, ambasador Aleksandar Andrija Pejović, generalni direktor Direktorata za građevinarstvo u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Danilo Gvozdenović, savjetnica za evropske integracije i ljudska prava u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori Barbara Rotovnik i Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.
Nakon otvaranja konferencije i uvodnih obraćanja planiran je poseban panel u kojem je predviđeno da govore direktorka Direkcije za strateški razvoj građevinarstva Tatjana Vujošević, v.d. generanog direktora Direktorata za drumski saobraćaj Mirel Radić Ljubisavljević, predstavnik Inženjerske komore Crne Gore, inspektor građevinarstva Uprave za inspekcijske poslove Aida Čikić, zamjenik Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković, i koordinatorka Pravnog programa i antidiskriminacije u UMHCG, Miroslava-Mima Ivanović.

Ovom konferencijom UMHCG završava aktivnosti u sklopu kampanje: Novembar  - mjesec podizanja svijesti o invaliditetu, a uoči 03. decembra - Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koji već duži niz godina ne obilježavamo zbog želje da prevaziđemo ustaljeni odnos i pogled prema osobama s invaliditetom.

Podsjećamo da je Evropska Komisija u Izvještaju o napretku za 2015. godinu konstatovala da je situacija u oblasti pristupačnosti za osobe smanjene pokretljivosti kritična i da se Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata mora poštovati. Takođe, Evropska Komisija je naglasila da je ograničen pristup pravdi za osobe s invaliditetom zbog nepristupačnosti sudova.

Imajući u vidu sve navedeno pozivamo vas da medijski ispratite konferenciju i time doprinesete kampanji podizanja svijesti o invaliditetu.

Konferencija će se održava u sklopu projekta: "Ojačajmo kapacitete da bismo pojačali promjene" Changing Capacities to Capacitate Changes podržanog od strane Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, kroz IPA – Montenegro 2013 Civil Society Facility Programme i Vlade Crne Gore (Komisije za raspodjelu dijela dijela prihoda od igara na sreću).

Strana 5 od 35

Back to top