sreda, 22 februar 2023 08:38

Oni tmurni dani

Written by

To mračno emotivno i duševno stanje u kojem smo  anksiozni, imamo napade panike, melanholični smo, nostalgični, čak i depresivni, pokazuje nam na drugu stranu naše duše, onu nekoherentnu, tajanstvenu i neuhvatljivu.

Ovo mistično stanje duše nam može ukazati na neku osobinu, koju posjedujemo, ali je nismo otkrili, a možda i otkrivanje nove ideje.

Mislim da je melanholija zapravo ugrađena u samu srž ljudske civilizacije. Nekad se melanholija smatrala stanjem filozofa. Ovo duševno stanje osim što je povezano sa psihologijom, mentalitetom, načinom razmišljanja i emocijama, neizostavno je istaći da se ova duševna promjena dešava upravo zbog tjelesnog prisustva… To znači da na  sve promjene naše tijelo prolazi kroz proces adaptacije.

Ova patnja i sjeta ostavlja duboke tragove i posljedice na naša buduća uvjerenja. Hipokrat, Bog medicine, rekao je da melanholija zbog duge sjete stvara crnu izlučevinu koju je nazvao crna žuč. Ta tamna, smolasta supstanca, kad je ima previše ili kad joj je sastav poremećen, izaziva u ljudima tmurno raspoloženje, ali ih, na neki zagonetan način, čini i inteligentnim. Aristotel, grčki filozof se nadovezao na Hipokratovo zapažanje i pitao: „Kako to da su melanholični svi oni izuzetni pojedinci, koji su izvanredni u filozofiji, politici, poeziji ili u vjestinama umjetnosti, a neki od njih do te mjere kao da pate i od tegoba koje izaziva crna žuč?" Melanholija se zbog ovoga može posmatrati kao neku vrstu etikete koju sami biramo jer u umjetnosti, filozofiji ili u dubokoj psihologiji ona je nazaobilazna. Često se desi da ovi pomenuti istraživački umovi upadnu u polju melanholije, otkrivaju njene note te razne oblike psiholoških stanja, pa zapadnu u depresiju iz koje se izlazi uz pomoć psihoterapeuta.

Rekla bih da je depresija ona najteža varijanta melanholije. Bezvoljnost i tiha patnja nam predočavaju sve emocije, najdublje djeliće priča koje su arhivirane u našoj duši, na skrivenom mjestu. Koliko smo spremni da otkrijemo smisao naše egzistencije, koliko je zapravo ovo stanje povezano s idejom o smrti i kako stvaramo ideje o istoj.

U duhovnim zajednicama je melanholija nezaobilazna, ali nisam sigurna u pojmljivost ovog stanja, odnosno prihvaćenosti ideja o melanholiji. Volim da naglasim da se na putu ka šarenom i pozitivnom svijetu, nameću prepreke koje dosta otvoreno pokazuju na našu spremnost u spoznaji sebe.

Momenti u kojima se bez volje budimo, momenti kada treba da odradimo ono što nas ispunjava i momente u kojima uvijek pokažemo dozu sreće koju posjedujemo nam pokažu našu stranu zaboravljenog promjenljivog raspoloženja i emocija koje su u nama probudile sve zakopane trenutke. Krhkost nije slabost, trebamo dopustiti sebi da osjetimo čar melanholije, ne trebamo se udaljavati od ovog stanja, koje nam pomaže u formiranju i iskušava našu svjesnost kada se treba probuditi i zahvaliti na ovom iskustvu.

 

Tihana Prelević

Pročitano 630 put(a)

Back to top