Izgradnja besplatnih stanova za mlade, subvencije za određene kategorije stanovništva, izgradnja biciklističkih staza, povećanje kapaciteta u javnim vrtićima. Ovo su neka od predizbornih obećanja tokom prvih 10 dana zvanične predizborne kampanje.

Kandidati i kandidatkinje najčešće biraju teme koje se tiču najvećeg dijela javnosti, a pitanja porodice i djece su često u fokusu predizbornih programa. Dok obećavaju bolji život nakon izbora, rijetki se bave pitanjima marginalizovanih i ranjivih grupa.

Prava i položaj osoba s invaliditetom u Bosni i Hercegovini nisu u fokusu predizbornih programa, a svega nekoliko stranaka se na neki način u svojim programima se bavi problemima osoba s invaliditetom.

Pravnica i aktivistica Ana Kotur Erkić za Buku kaže da je odnos političkih subjekata prema osobama s invaliditetom već viđena slika. Većina predloženih mjera su, uočava Kotur-Erkić, neprogramske, nestrateške, a da hoće mjere koje služe za trenutačnu mobilizaciju glasova.

Svake izborne godine je prisutno preferiranje ratnih vojnih od strane političkih opcija, iz prostog razloga što je najjednostavnije i najlakše manipulirati traumom i onim socijalnim davanjima koje oni imaju, a poprilično su velika. Dok su u pogledu osoba s civilnim uzrokom invaliditeta prava nepromijenjena i ostaju na margini, njihova socijalna primanja ovise samo o lokalnoj zajednici u RS - u i tu nema nekog velikog uticaja, međutim ono što bi moglo da poboljša prava osobama s invaliditetom svakako se tiče lokalne zajednice, kaže Kotur-Erkić.

Tanja Topić, politička analitičarka, kaže da je problem političke scene u BiH, a samim tim i predizbornih programa, to što većina stranaka na vlasti ima dominantan etnonacionalni predznak, što već u osnovi sadrži jednu notu superiornosti.

U suštini to je superiornost sopstvene etničke skupine, ali istovremeno ona nosi u sebi onu potku koja je veoma opasna i koja izražava superioran odnos prema svima koji su slabiji. Za njih su osobe sa invaliditetom nešto poput osoba koje im smetaju, gdje trebaju pokazati da ih smatraju ravnopravnim članovima društva, kojima su posvećeni kao i svim drugim. Mi u osnovi ponašanja većine političkih stranaka imamo vidljivu diskriminaciju, da li prema osobama drugih etničkih skupina, seksualnim manjinama, pripadnicima drugih političkih opcija i stranaka, ženama, a otuda i prema onima na koje oni gledaju kao na ljude sa falingom, iako će sadržati, ali ne uvijek i ne svi, političku korektnost, kaže Topić.

Radovan Ristić, iz Udruženja distrofičara regije Banja Luka kaže da političke partije osobe sa invaliditetom doživljavaju samo kroz socijalni ili medicinski model. Dodaje da i dalje nije podignuta svijest da osobe sa invaliditetom nisu bolesni ljudi i da se oni po automatizmu svrstavaju u socijalnu zaštitu.

Veliki broj njih smatra da su osobe sa invaliditetom u stanju socijalne potrebe. Prije osam godina je politička partija u Banjaluci na moju incijativu formirala Odbor za poboljšanje kvaliteta života osoba sa invaliditetom. Matične organizacije osoba sa invaliditetom su delegirale po jednog predstavnika da zajedno rade plan i prijedlog aktivnosti. Predstavnici nisu bili uslovljeni da budu članovi partije, niti da rade za partiju. Veliki broj političara, kako mi u pokretu osobe sa invaliditetom kažemo ima neke svoje privatne osobe sa invaliditetom i na osnovu pojedinačnih potreba donose Odluke i zaključke, što dodatno narušava ionako loša sistemska rješenja, kaže Ristić.

Invaliditet kao uvreda

Nesenzibilitet većine političkih subjekata u Bosni i Hercegovini ne treba čuditi s obzirom na to da najveći politički autoriteti u državi umjesto inkluzije, invaliditet predstavljaju kao manu pogodnu za uvredu i vrijeđanje ljudskog dostojanstva.

Podsjetiću na javne uvrede izrečene od strane visokih zvaničnika u Republici Srpskoj prema osobama na račun njihovog fizičkog izgleda, uz prateće aplauze od stranačke kamarile. Osobe sa invaliditetom u percepciji ovdašnjih mačo balkanskih političara su slabići, i ne smatraju da je to bitan glasački potencijal. I kad im se obraćaju onda je to u manipulativne i dnevnopolitičke svrhe, podsjetimo na proteste u zgradi Gradske uprave Banjaluka osoba sa invaliditetom, jer su ih političari izigrali, obmanuli i nisu ispunili obećanja, upozorava Topić.

Problem je i što političke stranke ne shvataju da je u državi 15 - 20% osoba s invaliditetom, pojašnjava Ristić, što može biti značajno glasačno tijelo. Nego za njih, kandidati i kandidatkinje uglavnom nisu zainteresovani.

Pokret osoba s invaliditetom se ne smije javno deklarisati za bilo koju opciju, čak su u problemu ako se sastanu sa nekim ko ima želju da pomogne na neki način, druga strana vas odma optužuje i često udruženja trpe posledice od takvih. Udruženja osoba sa invaliditetom su u stalnom kontaktu sa članstvom, osnovana su iz nužde i redovno rade sa članstvom, dok su partijama zanimljivija udruženja koja se formiraju iz hobija ili čak kao privatne organizacije i imaju samo spiskove članova, ali većinu tih članova ne poznaju niti rade sa njima, kaže sagovornik Buke.

Kotur-Erkić kaže da postoje primjeri programa u kojima se pominju osobe s invaliditetom pa se tako SDP prošlih izbora bavio obrazovanjem, PDP je u programu obnove govorio o naknadama za osobe s invaliditetom bez obzira na uzrok invaliditeta, a Naša stranka se u programu lokalnih politika 2024. bavi pristupačnosti za osobe s invaliditetom.

To je prosto izbor date teme u datom trenutku radi mobilizacije glasova. S druge strane, u Banjoj Luci smo ranije imali situaciju da je sadašnji gradonačelnik u jednom trenutku pompezno u sedmici pred izbore objavio da jedini ima program za osobe s invaliditetom, što je podržano istraživanjem koje je radila NVO, ali opet bez ikakvog realnog uporišta nego samo kroz izjavu da nešto imaju, što u konačnici nije tačno jer PDP nikada nije objavio taj famozni program za osobe s invaliditetom. Mislim da ga nećemo ni dočekati jer je njihova politika više desno orjentirana, prosto oni se neće baviti osobama s civilnim uzrokom invaliditeta, njihova percepcija ovog pitanja je mnogo drugačija, uočava Kotur-Erkić.

Primjećuje i da je na predstojećim izborima u oktobru puno manje kandidata koji predstalvjaju osobe s invaliditetom što je poražavajuće.

Konačno ako gledamo poziciju osoba s invaliditetom u političkom životu, moram reći da su u protekle četiri godine neke od osoba s invalidtitetom, svojim transferima iz jednog u drugi politički dres najviše naštetili populaciji osoba s invaliditetom jer se stiče utisak da će biti tamo gdje im je interes veći i to je nešto što ćemo dugo adresirati kao problem. Nije to problem politike, nego što nedostaje osoba s invaliditetom koje mogu da se nose s tim i ostanu pri stavu koji zastupaju, kaže Kotur-Erkić.

Predstavnici osoba s invaliditetom upozoravaju i na praksu da se mnoge osobe s invaliditetom zloupotrebljavaju i kandiduju s ciljem uzimanja glasova bez stvarne želje za rad na poboljšanju uslova života grupe stanovništva u čije ime se kandiduju.

Posljednjih godina je bilo osoba sa invaliditetom na listama, ali su te osobe baš na listama po privatnim linijama i očekivalo se da rade za partiju a ne za osobe sa invaliditetom. Postoji partijska ili koaliciona odgovornost, ako dobijete mandat radite šta partija kaže, a ne šta su potrebe osoba sa invaliditetom, kaže za Buku Radovan Ristić.

Kotur-Erkić smatra da se teme u političkim programim biraju segmentovano jer trenutno mogu mobilizirati glasove.

Određene političke partije adresiraju probleme određenih grupa s invaliditetom, ne u cjelosti, ne na način da su temeljene na ljudskim pravima osoba s invaliditetom; s treće strane osobe s invaliditetom nisu adekvatno zastupale interese te populacije u proteklom periodu i tu treba biti vrlo oštar i vrlo realan, stava je Kotur-Erkić.

Odnos političkih subjekata spram osoba s invaliditetom je takav da se ovaj dio populacije spominje uglavnom usputno, reda radi i zbog ispunjavanja kvote. Nekada su osobe s invaliditetom spomenute tek u nekoliko rečenica kako bi se stranke mogle pohvaliti da zastupaju interese svih skupina društva. Nego, stvarni odnos spram osoba sa invaliditetom je, najkraće rečeno, ignorantski.

U društvu u kojem je onima na vlasti prvenstveno stalo da unaprijed kvalitet života svojih porodica i male poliitčke kaste na vlasti, nemaran i ignorantski odnos prema osobama sa invaliditetom pokazuje da su oni zapravo kolateralna šteta jednog demokratski nezrelog, neosviješćenog društva i egoističnih političara koji su zaokupljeni stvaranjem profita i ličnim bogaćenjem, zaključuje Topić.

Izvor: Buka

Pripremila: Dajana Vuković

Zbog izuzetno lošeg puta u dužini od jednog kilometra, koji godinama niko ne popravlja, Milivoje Radulović (70), koji živi u selu Praga, zaselak Jasikovac, osjeća se diskriminisanim, poniženim i građaninom drugog reda, jer, kako kaže, ne može da ostvari osnovna građanska prava.

Radulović spletom okolnosti prije tri godine doživio povredu i od tada nema vid.

Ja sam čovjek sa invaliditetom, potpuno slijepa osoba, ali često moram poći do Nikšića, da primim penziju, platim račune ili pođem kod ljekara. I pored toga što mi je Savez slijepih dodijelio videćeg pratioca za obavljanje mojih životnih obaveza, koji je dva puta sedmično dolazio kod mene u Pragu, zbog lošeg puta do moje kuće, on više ne dolazi. Dok je imao stari automobil dolazio je po mene, ali taj se automobil pokvario. Od kada je moj videći pratilac nabavio novi automobil, zbog katastrofalnog puta on više ne dolazi po mene, priča za Dan Radulović.

Pojašnjava da je njegova kuća od magistralnog puta Nikšić Šavnik udaljena svega jedan kilometar i, kako kaže, nisu potrebna neka velika sredstva da se put naspe pijeskom i da se tako poravnaju rupe.

Lokalna uprava neće ni da čuje za to. Oni su ljetos nasuli sve puteve u selu Praga, ali samo do moje kuće to nijesu uradili. Ja lično i Savez slijepih, koji je uputio dopis, tražili smo od Sekretarijata za puteve i komunalnu djelatnost Opštine Nikšić da se naspe makadamski put do moje kuće, ali nijesam naišao na razumijevanje. Nakon toga, prije dva mjeseca bio sam primoran da štrajkujem ispred zgrade SO Nikšić. Štrajk sam odmah prekinuo jer su mi rekli da je izvođaču radova koji nasipa put kroz Pragu napisan nalog da se naspe i put do moje kuće, što nije bila istina. Potom su uslijedili godišnji odmori, a kada ih zovnem na telefon neće niko čak ni da mi se javi. Ovim ponašanjem lokalne uprave ja sam, kao slijepa osoba, potpuno diskriminisan. Da imam oči, ne bih ništa tražio. Išao bih pješke, kao što sam to čitav život radio dok sam vidio i ne bih nikog molio. Ovako nikuda ne mogu, jer me neko ispod ruke mora voditi. Supruga bi me povela do magistrale, ali ona ne može ostaviti stoku koju držimo, a automobilom, zbog lošeg puta, neće niko da dođe po mene, ističe Radulović.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Sve više žena odlučuje se na intervencije radi estetike, neke od njih imaju ozbiljne probleme nakon zahvata, ali teško pronalaze pravdu na sudu.

Željela sam da se riješim viška kože koja je visila, što me opterećivalo i zato sam i odlučila da se podvrgnem estetskom zahvatu podizanja i uvećavanja grudi. Umjesto da budem zadovoljna i da započnem novi život, dobila sam invaliditet ljekarskom greškom, kaže za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN–CG) Jovana (ime je izmijenjeno radi zaštite identiteta), žena u srednjim godinama koja je pristala otvoreno da govori o ovom problemu i koja je pokrenula sudski postupak zbog posljedica koje još trpi.

Ona je u februaru 2018. primljena kao pacijentkinja jedne klinike u Podgorici, koja je inače specijalizovana za liječenje bolesti uha, grla i nosa, gdje su joj ljekari M. i R. (prava imena poznata redakciji, ali su zaštićena radi sudskog procesa koji je u toku) izvršili operaciju. Operacija je, prema riječima CIN–CG–ove sagovornice, obavljena u stanu koji se nalazi iznad prostorija ove klinike. Jovana je sjutradan puštena kući i odmah počinju problemi.

Dobila je jake bolove, nije mogla da bude samostalna, a rane od operacije su gnojile i krvarile. Bila je potpuno nemoćna i dva mjeseca je morala stalno da ide na previjanja.

Nakon toga, po preporuci doktora koji su mi izvršili operaciju, izvršila sam intervenciju ponovnog stezanja kože i vezivnog tkiva. Uredno sam im slala fotografije na kojima su se vidjele posljedice moje grudi su potpuno deformisane, koža mi je konstantno pucala, zbog čega sam prinuđena da je tretiram hidrogenom, jodom i medicinskim antibiotskim trakama protiv infekcije, kaže ona.

Jovana tvrdi i da od strane ljekara nije bila upoznata sa rizicima operacije.

Poslije drugog zahvata, kojim problemi nijesu sanirani, Jovani se pogoršalo i psihičko zdravlje. Zatvorila se u sebe i udaljila se od bliskih osoba.

Kada se vidjelo da stvari neće ići na bolje, Jovana se u februaru 2020. odlučila da tuži kliniku i pomenute ljekare koji su je operisali.

Jedan od njih, inače, specijalista je ORL hirurgije. Iz njegove biografije, koja je dostupna onlajn, može se vidjeti jedino da je član Svjetske kozmetičke akademije.

CIN–CG je kontaktirao kliniku i uputio pitanja doktorima koji su Jovanu operisali, međutim, do objavljivanja ovog teksta nijesmo dobili odgovore.

CIN–CG je imao uvid u sudske spise. Jedan od ljekara je, kako se može vidjeti iz zapisnika sa glavne rasprave pred jednim crnogorskim osnovnim sudom gdje se vodi postupak, naveo da je pacijentkinja insistirala na operaciji, iako joj je on govorio da za tim nema potrebe.

Na kraju razgovora smo se morali složiti da o ukusima ne treba raspravljati. Govorio sam joj da postoji mogućnost da takva intervencija ostavi ožiljke, naročito zato što je ona i prethodno imala intervenciju na grudima. Operativni i postoperativni tok je tekao potpuno uredno, kazao je taj ljekar i istakao da je prema njegovom mišljenju operacija urađena korektno i u pogledu kvaliteta i estetskog izgleda.

On je naveo i da je Jovani prije intervencije predočio da je, budući da ona konzumira cigarete, čin srastanja kože kod osoba koje puše usporeniji.

I drugi ljekar je takođe na sudu izjavio da je Jovani objasnio da se radi o jednoj od najsloženijih operacija u rekonstruktivnoj hirurgiji, posebno zato jer joj je operacija već jednom rađena.

Nabrojao sam joj mogućnost infekcije, nastanka hematoma, seroma, neadekvatnog srastanja rana. Pacijentkinji sam predložio tip, veličinu i marku implantata, naveo je on i istakao da sve operacije koje su, nakon ove, rađene Jovani, nažalost nijesu predvidivog karaktera.

U svojoj praksi sam ovakve operacije radio po dva ili tri puta kod mojih pacijentkinja iz razloga što se koža usljed godina starenja i djelovanja sile gravitacije nepredvidivo razvlači i stvara neprihvatljive rezultate u odnosu na one koji postoje nakon operacije, navodi se u iskazu ovog ljekara sa suda.

Sve veći broj žena u svijetu se odlučuje na estetske operacije, često zbog kombinacije društvenih faktora - pritisaka i očekivanja okoline, ali i psiholoških razloga. Međunarodno društvo za estetsku i plastičnu hirurgiju (ISAPS) u junu 2024. objavilo je rezultate svog godišnjeg Globalnog istraživanja o estetskim/kozmetičkim procedurama koje je u posljednje četiri godine pokazalo rast čak od 40 odsto kada su ove hirurške procedure u pitanju. Žene čine oko 86 odsto svih pacijenata estetske hirurgije.

Živimo u vremenu u kom sve sve treba da bude idealno, savršeno, bez mana, to su poruke koje se plasiraju putem društvenih mreža, ne samo ženama, već i muškarcima, jer i oni pribjegavaju estetskim operacijama, ali žene ipak u tome dominiraju. Ljepota je danas jedan od važnijih kriterijuma, na osnovu kojeg se nerijetko stiče status i napreduje u društvu, kaže za CIN–CG psihološkinja Stela Burzanović.

Ona objašnjava da konstantno upoređivanje sa izgledom drugih često dovodi do nezadovoljstva, a mogu se razviti i neki mentalni poremećaji i bolesti, kao što su dismorfofobija (strah od ružnoće), tjelesni dismorfični poremećaj, anksioznost, depresija, bolesti zavisnosti.

Osobe sa tjelesnim dismorfičnim poremećajem nikad neće biti zadovoljne svojim izgledom, jer će uvijek biti potrebno još nešto ‘srediti’ kako bi se primakle idealnoj slici koju žele da postignu. Pacijenti s ovom vrstom poremećaja često pribjegavaju i opsesivno - kompulsivnom ponašanju: zurenju u ogledalo, poređenju fizičkog izgleda s drugima i stalnoj potrazi za komplimentima. Najčešći razlozi za nastanak ovog poremećaja su nedovoljno razvijeno samopoštovanje i samopouzdanje, strah od napuštanja, samoće i izolovanosti, perfekcionizam, navodi Burzanović.

Ljekari dužni da izbjegavaju nepotrebne preglede i postupke, ali ih ipak sprovode

Jovana je jedna od 182 žene koje su odgovorile na onlajn upitnik CIN–CG–a o medicinsko – estetskim zahvatima koji se u Crnoj Gori sprovode u specijalizovanim klinikama, salonima i drugim ustanovama koje nijesu tradicionalne bolnice. Od tog broja – njih 22 su se podvrgle bar nekom medicinsko – estetskom zahvatu. Najčešće se radilo o ubrizgavanju hijalurona, botoksa ili nekog drugog filera, o hirurškom zahvatu – liposukciji, uvećanju usana i grudi, rinoplastici (operaciji nosa), laserskom tretmanu uklanjanja dlaka, mikrodermoabraziji (kontrolisanom odstranjivanju zadebljanog i izumrlog sloja kože sa ciljem da se ukloni stara koža i uklone nedostaci). Najveći dio njih, 15, na operaciju se odlučio zbog poboljšanja fizičkog izgleda.

Oko 20 odsto suočilo se sa komplikacijama ili neželjenim efektima nakon zahvata, uglavnom zato što nijesu bile dovoljno informisane o mogućim ishodima operacija.

Odlučila sam se na uklanjanje kapilara sa nogu i taj sam zahvat platila 400 eura u jednoj privatnoj klinici u Podgorici. Međutim, zbog problema sa unutrašnjim venama uopšte nijesam ni bila kandidat za uklanjanje kapilara laserom, ali mi to nije rečeno na vrijeme, navodi jedna ispitanica.

Nakon godinu dana od tretmana, kapilari joj nijesu nestali, samo su postali vidljiviji.

Ostale su modrice i pigmentacija. Potom sam obavila pregled kod vaskularnog hirurga, kao i dopler krvnih sudova i rečeno mi je da mi ta procedura uklanjanja kapilara nikada ne bi ni uspjela dok ne operišem unutrašnje vene, navodi ova žena.

Druga ispitanica, koja se podvrgla ubrizgavanju filera, tvrdi da je imala komplikacije jer joj je dat pogrešan materijal.

Slučaj nijesam prijavila, jer kad sam shvatila da su mi u organizam unijeli materijal koji nijesam željela, već je bilo prošlo nekoliko mjeseci i nije bilo dokaza da nijesu koristili onaj koji sam tražila, kaže ona.

Prema Kodeksu medicinske etike i deontologije (u daljem tekstu: Etički kodeks), kojim se utvrđuju etička načela u obavljanju profesionalnih dužnosti članova Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG), ljekar je dužan da u liječenju pacijenta postupa ekonomično i racionalno i da izbjegava nepotrebne preglede i postupke, bez obzira na to ko snosi troškove liječenja pacijenta. Takođe, ljekar ima prava da odbije liječenje i uputi pacijenta drugom ljekaru ako smatra da nije dovoljno stručan ili da nema tehničke mogućnosti za uspješno liječenje.

Estetske minimalno invazivne metode mogu da obavljaju doktori medicine i doktori stomatologije koji posjeduju sertifikat o završenoj edukaciji u skladu sa Evropskim standardom odobrenim od Evropskog komiteta za standardizaciju (CEN), koji izdaje zdravstvena ustanova ili neko drugo tijelo akreditovano za obavljanje ovih metoda.

Bliže uslove u pogledu prostora, kadra i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje ove djelatnosti propisuje Ministarstvo zdravlja. Ni poslije dužeg čekanja, CIN–CG nije uspio da dobije odgovore na brojna pitanja od nadležnih iz tog Vladinog resora.

Teško do pravde na sudu

Jovana dugo vremena nije mogla da obezbijedi sudskog vještaka koji je stručnjak iz oblasti estetske medicine i koji bi mogao i htio da utvrdi štetu koja joj je prilikom operacije pričinjena.

U Crnoj Gori teško se može naći stručnjak koji bi pristao da govori ‘protiv’ svojih kolega. Morala sam sama da tražim nekoga iz inostranstva ko bi pristao da se bavi mojim slučajem, navodi ona.

U mišljenju koje su potpisali jedan specijalista sudske medicine, specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije i specijalista sudske medicine doktori koji su činili komisiju ljekara vještaka koji su pristali da rade na Jovaninom slučaju, kao i direktor Zavoda za sudsku medicinu u Nišu, navodi se da je pri podizanju i uvećanju grudi Jovani od strane doktora napravljen propust koji se ogleda u postavljanju implantanata, usljed čega je nastao deformitet.

Drugi propust ogleda se u činjenici da je operativni zahvat obavljen od strane specijaliste za bolesti uva, grla i nosa (ORL), koji je i potpisao medicinski izvještaj o sprovedenom hirurškom zahvatu. Bez ozbira na činjenicu da je ljekar završio određene kurseve i da je član određenih udruženja koja se bave estetskom hirurgijom, on se ne može smatrati edukovanim, niti stručno osposobljenim za hirurške intervencije na dojkama, navodi se još u ovom mišljenju, u koje je CIN–CG imao uvid.

Ova komisija ljekara vještaka utvrdila je i trajno umanjenje opšte životne aktivnosti” kod Jovane.

Ona još čeka presudu.

Još jedna sagovornica CIN–CG–a ima slično iskustvo poput Jovane. I ona je operisala grudi u jednoj privatnoj klinici u Crnoj Gori, ali je zahvat bio neuspješan, nakon čega je morala da se liječi van države. Ona nije pokrenula sudski postupak protiv ljekara koji joj je izvršio operaciju, ali razmišlja o tome.

Sve je to, osim zdravstveno, i novčano iscrpljujuće. Mlade djevojke bi trebalo dobro da razmisle prije nego se odluče na neku estetsku operaciju. Voljela bih da sam ja bila bolje obaviještena i da sam imala izgrađeno samopouzdanje, navodi ova žena.

Problemi ove vrste ne dešavaju se samo u zemljama kao što je Crna Gora, čiji zdravstveni sistem nije na zavidnom nivou, već se propusti dešavaju i u mnogo razvijenijim društvima.

CIN–CG je kontaktirao i Anu (pravo ime poznato redakciji), djevojku iz Italije, koja se podvrgla estetskoj intervenciji. Smatrala je da ima fizički nedostatak na nosu. To je mučilo do te mjere da je godinama odbijala da se pogleda u ogledalu ili fotografiše. Jednog dana je odlučila da sve ispravi tako što će se podvrgnuti fileru, hijaluronskom kiselinom kako bi se ispravio nedostatak na nosu. Međutim, vrlo brzo nakon operacije počela je da se osjeća loše i da ima bolove u glavi i očima.

Ljekar je propustio da provjeri jedno oko nakon injekcije koju sam primila. Poslije mnogih pregleda, otkriveno je da je zahvatom izazvana neuralgija jak bol koji se javlja usljed oštećenog ili iritiranog nerva. Zbog toga primam terapiju više od dvije godine, bolje sam, ali nijesam kao prije, kaže za CIN–CG sagovornica iz Italije.

Mislila je da se radi o bezopasnom zahvatu.

U to me je i doktor uvjerio. Međutim, nije istina da se hijaluronska kiselina u potpunosti apsorbuje. Može doći do veoma ozbiljnih problema. U stvarnosti, doktori imaju tendenciju da sakriju mnoge stvari, trebalo bi da budu pošteniji i da im nije samo u interesu novac.

U Italiji je cijena filera hijaluronskom kiselinom veoma niska –nekoliko stotina eura, a takođe postoji problem angažovanja sudskih vještaka koji bi cijenili štetu nakon estetskih operacija.

Teško se izboriti za pravdu na sudu. I mada je estetska medicina sada veoma moderna i napredna, to je opasan često i opasno i lako je upasti u zamku, upozorava Ana.

Nakon operacije priča ona pratila je teška depresija.

Prestala sam i da učim i da radim zbog bolova.

Estetska hirurgija, koja se sve više reklamira, postala je unosan posao, koji na svjetskom nivou donosi milijarde eura. Kada se radi o tako velikom novcu, etika često bude zanemarena. Zbog toga razvijeni sistemi imaju stroge zakone i procedure. Zna se tačno ko može vršiti ove vrste intervencije, a ako i dođe do propusta, plaćaju ogromne odštete.

Jedan od poznatih slučaja u kojem je pacijent dobio veliku odštetu zbog estetske operacije koja se nije dobro završila jeste slučaj britanske glumice Lesli Eš koja se 2003. godine podvrgla estetskoj operaciji usana, tokom koje joj je ljekar ubrizgao neodgovarajući filer. Operacija je rezultirala ozbiljnim komplikacijama, uključujući ožiljke i trajnu deformaciju usana, što je značajno uticalo na fizički izgled i karijeru ove glumice. Zbog toga je Eš tužila ljekara koji je izvršio zahvat i dobila je odštetu od pet miliona funti.

Ovaj slučaj pokazuje kako nekad izvođenje estetskih operacija može imati ozbiljne posljedice, ali i kako pravni sistemi mogu pružiti zaštitu i pravdu za pacijente koji su pretrpjeli štetu zbog medicinskih grešaka.

CIN–CG se obratio svim osnovnim sudovima u državi i pitao ih da li je u periodu od 2018. do avgusta 2024. bilo presuda koje su se odnosile na krivično djelo - nesavjesno pružanje ljekarske pomoći. Iz većine sudova koji su odgovorili potvrđeno je da nije bilo takvih presuda u tom periodu.

I kozmetički saloni upitnog kredibiliteta posluju u Crnoj Gori

U Crnoj Gori pojedini kozmetički saloni na društvenoj mreži Instagram reklamiraju usluge primjene hijaluronske kiseline bez noža. Cijene se kreću od nekoliko desetina do nekoliko stotina eura.

CIN–CG je preko dobro upućenih sagovornica saznao da u našoj zemlji postoje kozmetički saloni čije osoblje pruža estetske usluge, a da nema odgovarajuće licence i diplome. Na stranicama nekih od salona koji reklamiraju ove usluge navodi se da ih pruža ordinirajući ljekar, specijalista za estetsku hirurgiju.

Tek nakon što sam prošla kroz određene kurseve koje sam puno platila i pokušala i sama poslije da unovčim, shvatila sam da su mi diplome koje sam po tom osnovu dobila nevalidne, jer salon gdje sam obuke pohađala zapravo nije imao validne licence, kaže djevojka koja se obučavala za nanošenje trajne šminke.

Jedna od ispitanica CIN–CG–a, podvrgla se laserskom tretmanu uklanjanja dlaka u jednom kozmetičkom salonu. Uslugu je platila 100 eura, a kasnije se mučila zbog osipa koji joj se javio.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti estetske minimalno invazivne nehirurške metode karakteriše kao nove zdravstvene tehnologije koje obuhvataju metode i postupke prevencije, dijagnostike, liječenja i rehabilitacije promjena koje nastaju kao posljedica starenja, odnosno metode čijom primjenom se blagotvorno utiče na zdravlje i fizički izgled.

Tim zakonom je propisano da estetske minimalno invazivne nehirurške metode medicine glave i vrata može da obavlja zdravstvena ustanova koja ima dozvolu za korišćenje nove zdravstvene tehnologije. Na zahtjev zdravstvene ustanove, a na osnovu mišljenja Komisije za procjenu zdravstvenih tehnologija, Ministarstvo zdravlja rješenjem izdaje dozvolu za korišćenje nove zdravstvene tehnologije.

Shodno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti pravno lice koje obavlja estetske minimalno invazivne nehirurške metode anti–age Zakon o zdravstvenoj zaštiti estetske minimalno invazivne nehirurške metode anti–age medicine glave i vrata bez rješenja Ministarstva zdravlja kazniće se novčanom kaznom u iznosu od hiljadu do 20 hiljada eura, a odgovorno lice u pravnom licu u iznosu od 100 do dvije hiljade eura.

Iz Uprave za inspekcijske poslove (UIP) za CIN–CG kažu da u prethodnom periodu pacijenti nijesu prijavljivali da su im pomenute usluge pružane u stambenim objektima. Međutim, imali su prijave da se takve usluge pružaju u kozmetičkim salonima i zdravstvenim ustanovama koje nemaju licencu za tu vrstu intervencija.

U toku 2024. godine, zdravstveni inspektori su u dva slučaja utvrdili prekršaj pružanja ovih usluga bez rješenja Ministarstva zdravlja, pri čemu su u oba slučaja izrekli novčane kazne za pravno i odgovorno lice i donijeli rješenje o zabrani obavljanja predmetne djelatnosti, navode iz UIP.

Prema Međunarodnom društvu za estetsku i plastičnu hirurgiju (ISAPS), liposukcija je bila najčešća hirurška procedura u 2023, kao i 2022, a potom povećanje grudi, operacija očnih kapaka, abdominoplastika i rinoplastika. Najpopularnije nehirurške procedure bile su botulinuski toksin, hijaluronska kiselina, uklanjanje dlaka, nehirurško zatezanje kože i nehirurško smanjenje masti.

Većina operacija povećanja grudi (oko 54 odsto) i rinoplastika (oko 66 odsto) sprovedena je osobama starosti između 18 i 34 godine, dok je učestalost procedura hijaluronskom kiselinom porasla za 29 odsto, navodi se u ISAPS-ovomposljednjem Globalnom istraživanju o estetskim/kozmetičkim procedurama iz 2024.

Godine, vrijeme, nemilosrdno je, gravitacija radi svoje, način života, previše stresa, sve to ostavlja trag na vašem licu. Zar nije predivno, da te desetine hiljada proživljenih dana, koji su ostavili trag na vašoj koži, riješimo sa nekoliko tretmana oglas je na Fejsbuk stranici jednog kozmetičkog salona na crnogorskom primorju kojim se reklamira neki od anti-aging tretmana, odnosno tretmana protiv starenja.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) godinama upozoravaju na štetnost ejdžizma, odnosno stereotipa, predrasuda i diskriminacije na osnovu godina starosti i navode da je potrebno promijeniti negativne narative o starosti i starenju.

Ejdžizam je sveprisutan, pogađa ljude svih uzrasta od detinjstva pa nadalje i ima ozbiljne i dalekosežne posljedice po zdravlje, dobrobit i ljudska prava ljudi. Uglavnom ostaje nevidljiv, uprkos negativnom uticaju na pojedince i društvo”, objašnjavaju iz SZO.

Osobe sa tjelesnim dismorfnim poremećajem imaju veću vjerovatnoću da obole od bolesti zavisnosti

Psihološkinja Burzanović ukazuje i na opasnost od razvoja bolesti zavisnosti od estetskih operacija. Ljudi sa tjelesnim dismorfnim poremećajem imaju veću vjerovatnoću da postanu zavisni od plastične hirurgije, a i u povećanom su riziku i da obole od bolesti zavisnosti od alkogola ili droga, kako bi pokušali da pobjegnu od razočaranja svojim izgledom.

Kada osoba krene na jedan zahvat, može se desiti da će zahtijevati i dosta drugih, jer će sve više nepravilnosti na sebi uočavati, navodi Burzanović i ističe da je zato jako važno otvoreno razgovarati sa stručnjacima, psiholozima i psihoterapeutima, prije nego se donese odluka o izvršenju neke estetske operacije ili zahvata.

Mladi ljudi moraju da znaju da smo svi jedinstveni, posebni na svoj način i drugačiji i to je ono što čini svijet savršenim. Treba da njegujemo to što posjedujemo, smatra ona.

Iz američkog Centra za bolesti zavisnosti (Addiction center) navodi se da potreba za esteskim zahvatima može biti i neka vrsta zavisnosti. U medicinskom smislu, većina plastičnih operacija nije neophodna, iako postoje medicinske koristi od nekih procedura, kao što su rinoplastika i popravka rascjepa nepca, kažu u ovom Centru. Ističu da plastična hirurgija uvijek treba da bude slobodan izbor.

Osim rizika koji prate svaku medicinsku operaciju, nema ništa loše u plastičnoj hirurgiji sve dok je hirurg kompetentan i pacijent ima realna očekivanja, navodi se na službenoj stranici ove organizacije.

Upozoravaju, međutim, da jedna operacija plastične hirurgije može dati pozitivan rezultat, ali da višestruke operacije mogu imati neželjene posljedice.

Neki od rizika plastične hirurgije uključuju krvne ugruške, ožiljke, modrice i otok, prekomjerno krvarenje, oštećenje nerava, smrt tkiva, infekcije, uključujući upalu pluća, rizike od anestezije - šok, respiratornu insuficijenciju, alergiju i srčani zastoj. U nekim slučajevima zavisnosti, ljudi se podvrgavaju više operacija da bi ispravili rezultate prethodnih. Višestruke operacije, čak i kada se izvode ispravno, ponekad rezultiraju neprirodnim i bizarnim izgledom.

Iz ovog centra upozoravaju da posljedice plastične hirurgije mogu navesti osobu da počne da koristi ljekove koji izazivaju zavisnost da bi otklonila bol.

Ako se osoba više puta podvrgava plastičnoj hirurgiji, ona se takođe može više puta izlagati opioidima na recept i time rizikovati da dobije zavisnost od opijata. Zavisnost od opioida, legalnih i ilegalnih, svake godine ubija stotine Amerikanaca, navodi se na stranici ovog centra.

Jedna od sagovornica CIN–CG–a prošla je kroz nekoliko estetskih operacija, u želji da postigne savršen izgled. Neke od tih operacija, kao što su zatezanje lica i kantopeksija (postizanje efekta mačkastih očiju), završile su neuspješno i ostavile su je ne samo sa fizičkim ožiljcima, već i uništenim psihičkim zdravljem.

Estetske operacije, kao uostalom i druge operacije, nose značajne rizike i zato je neophodno da se izvode u skladu s najvišim etičkim standardima. Ljekari bi trebalo da pažljivo procijene psihološko stanje pacijenta, realnost njegovih očekivanja i mogućnost neželjenih posljedica prije nego što pristupe zahvatu. Osim toga, potrebno je da pacijenti budu potpuno informisani o rizicima i mogućim komplikacijama kako bi mogli donijeti odluku na osnovu potpunih informacija.

Nepridržavanje ovih etičkih principa može dovesti do ozbiljnih fizičkih i psiholoških posljedica za pacijente, što je i pokazalo CIN–CG–ovo istraživanje. Zato bi zdravstveni sistem Crne Gore morao da prepozna i ovaj gorući problem i strože kontroliše ovu oblast.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Za govorno - jezičke teškoće eksperti krive prekomjernu upotrebu savremenih tehnologija.

Gotovo osam odsto šestogodišnjaka - njih 628, ove godine nije krenulo sa vršnjacima u osnovnu školu, jer za to nijesu bili spremni, kazali su Vijestima iz Ministarstva, prosvjete, nauka i inovacija (MPNI).

Oko osam hiljada đaka upisano je ove godine u prvi razred, a stručnjaci ističu da velik broj djece ima govorno - jezičke smetnje za koje krive prekomjernu upotrebu savremenih tehnologija.

Napominju i da djeca, prije upisa, moraju postići određeni nivo samokontrole i mogućnost kontrolisanja emocionalnog stanja u određenim situacijama.

Procenat djece nespremne za školu još je i veći u Hrvatskoj gdje više od 4.000 šestogodišnjaka, odnosno oko 10 procenata, nije krenulo u prvi razred.

Srbijansko Ministarstvo, pak, nema zbirni podatak kod koliko djece je odložen upis u prvi razred jer se, kako su saopštili, te informacije prikupljaju na lokalnom nivou.

Iz nadležnog resora, na čijem je čelu Anđela Jakšić - Stojanović, saopštili su da su podaci iz Informacionog sistema obrazovanja Crne Gore (MEIS) pokazali da je na početku školske 2023/24. godine broj djece kojoj je odložen upis u prvi razred 628.

Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju propisuje da se u školu upisuju djeca koja će u kalendarskoj godini, u kojoj počinju da pohađaju školu, navršiti šest godina, rekli su iz MPNI.

Kako navode, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju predviđa da se djetetu može odložiti početak školovanja za jednu školsku godinu, ako se utvrdi da nije spremno, a na predlog komisije ili roditelja.

Prilikom upisa u prvi razred obavlja se testiranje kroz razgovor sa psihologom ili pedagogom. Roditelj ne može samoinicijativno odlučiti da se dijete ne upiše u školu, već o tome, ukoliko postoji konkretan razlog, mišljenje daje Komisija za upis djece u školu, uz mišljenje pedagoga i psihologa, kazali su iz MPNI.

Iz resora Jakšić – Stojanović Vijestima nijesu odgovorili na pitanje planiraju li ponovo da uvedu upis u prvi razred osnovne škole sa navršenih sedam godina. Nijesu saopštili ni da li su za odlaganje polaska djece u školu krive tehnologije ili pak roditeljski nemar.

Neophodan nivo tolerancije

Psihološkinja Dušica Dubljević Vijestima je naglasila da je odlaganje polaska djece u školu opravdano ako se procijeni da će ta odluka pozitivno uticati na njihov psihofizički razvoj.

Ako je dijete uključeno u rehabilitacijske postupke ili ako ono nije dostiglo neophodnu emocionalno - socijalnu zrelost, nije spremno da se nosi sa zahtjevima škole, rekla je Dubljević.

Podsjetila je da djeca imaju sve više govorno jezičkih smetnji, a to je, kako kaže, domen logopeda.

To se, nekad, jasno vidi. Postoje stvari koje mi vidimo sa vrata. Ima i test koji mjeri motoričke sposobnosti djece, a kroz crtež se može vidjeti koliko je grafomotorika nezrela. To se, doduše, da nadoknaditi do septembra, kazala je Dubljević, dodajući da je sve više djece nespremno za polazak u školu.

Istakla je da dijete, prije polaska u školu, treba u svom razvoju da postigne određeni stepen emocionalne stabilnosti i samokontrole.

U ovom uzrastu, djeca otvoreno iskazuju emocije, ali pokušavaju i da ih kontrolišu, pokazuju strahove i bore se za svoja prava. Dijete je, u školi, izloženo sistemu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama, tako da će morati na određeni način da reaguje prihvatljivo, kazala je.

Prema njenim riječima, dijete, pred polazak u školu, mora da ima određeni nivo tolerancije na frustraciju. To će mu, smatra sagovornica Vijesti, omogućiti da istraje u učenju i ostalim školskim izazovima.

I onda, kad baš njemu nije prijatno i zanimljivo, da prihvata uspjeh odnosno neuspjeh, da se zna nositi s osjećajima koji ih prate. Emocionalna zrelost djeteta raste i razvija se proporcionalno s njegovom samostalnošću i preuzimanjem obaveza i odgovornosti, rekla je Dubljević.

Samostalnost i samopouzdanje važni preduslovi

Napominje da je emocionalna nezrelost, kao razlog odlaganja upisa, opravdana u više slučajeva.

Kod prijevremeno rođene djece ili kod one koja, u tekućoj godini, ne bi bila obavezna da idu u školu da su rođena nekoliko dana kasnije, mada je i to individualno (potrebna je psihološka procjena). Ostalima savjetujemo aktivno vježbanje samostalnosti i vjerujemo da rezultati neće izostati, poručila je Dubljević.

Prema njenim riječima, važni preduslovi za uspješan početak školovanja su samostalnost i samopouzdanje.

Podsticanje samostalnosti u početku znači i puno nereda i potrošenog slobodnog vremena, ali to je sjajna investicija za budućnost. Samostalna djeca mnogo se lakše snalaze u školi, smatra Dubljević.

Ističe da se od školaraca puno toga očekuje, dodajući da bi bilo dobro da rade više aktivnosti samostalno.

Treba se odvojiti od roditelja i provesti dan u školi, voditi računa o svojim stvarima, zadacima i zaduženjima, samostalno obavljati higijenske potrebe i jesti, donositi odluke, poštovati autoritet i određena pravila funkcionisanja u grupi. Ako dijete ima naviku da obavljate sve umjesto njega, ne možete očekivati da će prvi dan škole staviti torbu na ramena i odjednom biti neko drugi, zaključuje Dubljević.

Roditelji razvijaju samostalnost djeteta

Dubljević kaže da je samostalno dijete samopouzdano, srećno i uspješno.

Ono razvija emocionalnu i socijalnu zrelost, jer je svjesno svojih mogućnosti i zna da može da funkcioniše nezavisno od pomoći drugih. Roditelji imaju najvažniju ulogu u razvoju samostalnosti kod djeteta, kazala je ona.

Napominje da samostalno dijete ne znači dijete koje je prepušteno samo sebi.

Već naprotiv. To je dijete koje preuzima obaveze i odgovornosti primjerene svom uzrastu. To je dijete koje odrasta uz strpljenje, vjeru i poruku svojih roditelja da može samo jesti (bez obzira na nered), samo se obući (koliko god to trajalo), samo se okupati (nezavisno o poplavi u kupatilu), pojasnila je Dubljević.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Takmičari podgoričkog Atletskog kluba osoba sa invaliditetom Vihor kao drugoplasirani završili su ekipni nastup u bacačkim disciplinama na tradicionalnom atletskom mitingu u Ljubljani.

Vihor je na mitingu, koji je ujedno bio i 55. Hrovatinov memorijal, nastupio u sastavu Senad Husović, Nedžad Pepić, Jasminko Nikić i Mersad Murić.

Takmičili su se će se u bacanju kugle, diska i koplja iz specijalizovane stolice, u katagorijama 54-57. 

Uspješan nastup Vihora upotpunio je Pepić, koji je bio drugoplasirani u trci kolica na 100 metara.

Vihor će međunarodnu aktivnost nastaviti na vezanom mitingu u Vrnjačkoj Banji, gdje će učestvovati na 31. Sportskim igrama osoba sa paraplegijom i kvadriplegijom.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Podgorica, (MINA) – Turnir u stonom tenisu i pikadu za osobe s invaliditetom (OSI) u Petnjici okupio je oko 30 takmičara, članova lokalnih udruženja iz Plava, Nikšića, Rožaja i Berana.

Rožajac Muhamed Kalač pobijedio u pikadu, dok je u stonom tenisu slavio Sadik Taraniš iz Petnjice.

Kalač je do trofeja u pikadu došao ispred Nikšićana Branka Đurovića i Zorana Đurišića.

Na stonoteniskom turniru, iza Taraniša, plasirali su se Denis Ramdedović i Anida Ramović, koja je bila najbolja u ženskoj konkurenciji.

Turnir, koji je organizovan u okviru devetog Bihorskog kulturnog ljeta, proglasio je otvorenim potpredsjednik Opštine Sevludin Šabotić.

Organizator turnira bila je petnjička nevladina organizacija Lica sa invaliditetom.

Izvor: Mina

Pripremila: Dajana Vuković

Gutić je istakao  važnost zajedničkog djelovanja u cilju postizanja održivog razvoja i unaprjeđenja kvaliteta života građana.

Nastavak saradnje Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije i Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) od vitalnog je značaja za unaprjeđenje sistema socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori, poručeno je sastanku ministra Damira Gutića i stalne predstavnice Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori Ekaterine Paniklove.

Na sastanku su razmatrani neki od ključnih izazova u oblasti socijalne i dječje zaštite, uključujući Reformu nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta, projekat e-Socijala, razvoj kapaciteta za pružanje usluga socijalne i dječje zaštite, rodna ravnopravnost i rodno zasnovano nasilje. Posebna pažnja posvećena je jačanju saradnje između Crne Gore i Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) kako bi se osigurala efikasna implementacija strateških ciljeva, saopšteno je iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Gutić je, kako je navedeno u saopštenju, istakao važnost zajedničkog djelovanja u cilju postizanja održivog razvoja i unaprjeđenja kvaliteta života građana.

Saradnja sa Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) je ključna za ostvarivanje naših ciljeva i radujemo se nastavku ovog uspješnog partnerstva. U narednih nekoliko dana, očekujemo potpisivanje ugovora za ustupanje prostorija za potrebe budućeg Zavoda za vještačenje invaliditeta. Očekujemo i da će uskoro Nacrt zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta biti usaglašen sa Sekretarijatom za zakonodavstvo i biti upućen Vladi na razmatranje i usvajanje, istakao je Gutić.

Stalna predstavnica Paniklova istakla je, navode iz resora Gutića, da je Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)  spreman za nastavak dugogodišnjeg partnerstva koje je donijelo konkretne rezultate kad je riječ o reformi Socijalne i dječje zaštite. Ona je istakla i potrebu za nastavkom saradnje i zajedničkim aktivnostima kad je riječ o rodno zasnovanom nasilju, naročito imajući u vidu alarmantne podatke koji ukazuju na porast nasilja nad ženama.

Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)  je spreman da osnaži dosadašnju saradnju pružanjem ekspertske podrške implementaciji inovativnih rješenja koja će unaprijediti Socijalnu i dječju zaštitu u Crnoj Gori. Kako je ovo jedno od najkompleksnijih oblasti, naše zajedničke aktivnosti biće usmjerene na nastavak sprovođenja tekućih projekata u oblasti socijalne i dječje zaštite. U tom smislu će i implementacija strateških prioriteta i reformi definisanih Planom rasta za Zapadni Balkan biti od ključnog značaja, a Programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)  je u potpunosti spreman da podrži predstojeće napore na tom putu, navela je Paniklova.

Sagovornici su se saglasili da ovaj sastanak predstavlja važan korak ka jačanju sistema socijalne i dječje zaštite, te usklađivanju nacionalnih politika sa globalnim standardima i ciljevima održivog razvoja.

Izvor: Portal Analitika

Pripremila: Dajana Vuković

Tokom sastanka, istaknut je značaj unapređenja regionalne saradnje u oblasti zaštite i jednakih prava lica sa invaliditetom. Ministarske delegacije su se složile da je razvoj politika zasnovanih na ljudskim pravima ključan za poboljšanje položaja osoba sa invaliditetom u regionu. Pored toga, bilo je riječi o zajedničkim naporima u promovisanju jednakih mogućnosti i inkluzije, navodi se u saopštenju za medije.

Ministar Mesec je naglasio da je za puno učešće lica sa invaliditetom u političkom i društvenom životu neophodno obezbijediti personalne asistente.

Ovaj vid podrške omogućava osobama sa invaliditetom da ravnopravno učestvuju u svim društvenim procesima, što je od suštinskog značaja za njihovu integraciju, kazao je Mesec.

Ministar Đeka (Gjeka) je izrazio zahvalnost Sloveniji na podršci Crnoj Gori u procesu evropskih integracija i istakao važnost saradnje u oblasti standarda zaštite lica sa invaliditetom. Razmjena iskustava i dobrih praksi između dvije države doprinosi jačanju kapaciteta Crne Gore u ovoj oblasti, te približavanju evropskim standardima.

Crna Gora, dodao je, cijeni napore koje Slovenija kontinuirano ulaže u pružanje podrške, te se raduje nastavku saradnje na ovim i sličnim pitanjima od zajedničkog interesa.

Obje strane, ovom prilikom, izrazile su uvjerenje da će jačanje bilateralnih odnosa između Crne Gore i Slovenije u oblasti zaštite prava osoba sa invaliditetom donijeti konkretne rezultate i unaprijediti položaj ove ranjive grupe.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Ministar ljudskih i manjinskih prava Crne Gore Fatmir Đeka (Gjeka) sa saradnicima, boravio je 10. septembra u službenoj posjeti Republici Sloveniji, gdje se sastao sa Zaštitnikom ljudskih prava Republike Slovenije Petrom Svetinom. Ovo je prva regionalna posjeta ministra Đeke koja je posvećena unapređenju saradnje u oblasti zaštite prava osoba s invaliditetom, što predstavlja važan korak u jačanju regionalnih inicijativa u ovoj oblasti.

Ministar Đeka ovom prilikom istakao je značaj razmjene iskustava i dobrih praksi između zemalja regiona u cilju unapređenja prava osoba s invaliditetom.

Ministar Đeka je istakao da saradnja između dvije zemlje, koje njeguju dugogodišnje prijateljske odnose, ima ključnu ulogu u razmjeni iskustava i dobrih praksi, te u ostvarivanju politika jednakih mogućnosti i pune ravnopravnosti osoba s invaliditetom. Sastanak je bio prilika za dalju razmjenu ideja i jačanje institucionalne saradnje kroz zajedničke regionalne projekte.

Ova posjeta dodatno učvršćuje bliske odnose Crne Gore i Slovenije u zajedničkim naporima ka uspostavljanju jednakosti i nediskriminacije u regionu.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Dugo se govori o izbornoj reformi, a preporuke ODIR-a mogle bi konačno pokrenuti priču s mrtve tačke. Sugestije su dobronamjerno prihvatili i vlast i opozicija, ali i nevladin sektor. Tačka spajanja sve tri strane je ravnopravno finansiranje političkih subjekata iz budžeta, produžetak roka za izbornu reformu, ali i da se s oprezom razmotri evropska praksa donacija koje dolaze od trećih lica.

Reforma izbornih zakona po evropskim mjerama i mišljenju ODIR-a zahtijeva ravnopravnost malih sa velikim partijama. Dosadašnji zakon većim partijama garantuje više novca. Mjera da se ukine sistem privilegovanih, što je prihvatljivo svima.

U ovoj reformi treba raditi na tome da se izjednače, približe ti uslovi, da se omogući finansiranje i za manje i za vanparlamentarne i da se na taj način stimuliše jedna ravnopravna zdrava konkurencija i da se podržava politički pluralizam, istakla je Milica Kovačević iz CDT-a.

Ono što nas ohrabruje je da su stavili fokus na ono što smo i sami smatrali da treba unaprijediti, a to je finansiranje političkih subjekata koji nemaju parlamentarni status. Takođe, fokus je stavljen i na finansiranje žena u politici, kazao je poslanik DPS-a Nikola Rakočević.

Tako da se više sredstava daje u početku kampanje svim listama koje prođu izbornu komisiju a onda se raspodjela vrši na osnovu broja mandata ili broja glasova. Mi smo takođe razmatrali opciju da se raspodjela sredstava sada više ne vrši na osnovu samo mandata nego i da se broj glasova uzme u obzir, kazao je Čarapić.

Nego mjere ODIR-a su liberalnije od crnogorskih zakona. Novina bi bila da partije finansiraju tzv. treće strane. No, te preporuke uzete su s rezervom, dok se ne iznađe odgovarajući sistem.

Treće strane su svi oni entiteti koji formalno se ne takmiče na izborima, ali podržavaju kampanju na neki način. Pa to mogu biti strana lica koja su potpuno zabranjena, ali mogu biti građani ili preduzetnici u Crnoj Gori i to je nekakav njihov vid političke djelatnosti, izražavanja političkog mišljenja koji ne bi smio biti u cijelosti ograničen, poručila je Kovačević.

Prije svega ovo se odnosi na srodne političke partije ili političke grupacije iz Evropske unije. Dakle, ne kampanju nego samo unutrašnji razvoj, istakao je Čarapić.

Dozvoliti finansiranje iz Evropskog prostora, a ne dozvoliti finansiranje izvan Evropskog prostora, nisam siguran koliko bi odgovaralo ustavnosti te norme. A sa druge strane i sami znamo šta bi značilo finansiranje političkih partija izvan Evropskog vrijednosnog sistema, to bi značilo ugrožavanje Evropskog puta Crne Gore, poručuje Rakočević.

Uprkos zabrani, strane uticaje, kaže Kovačević, već imamo odavno na sceni.

Zakon o finansiranju političkih subjekata mogao bi da dobije konačna oblik do kraja septembra, a da se u Skupštini izglasa do kraja oktobra.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković