Željko

Željko

Procjenjuje se da u Hrvatskoj godišnje više od 15.000 osoba dobije moždani udar, a računa se da ih oko 80.000 živi s posljedicama moždanog udara. Zbog teških posljedica koje ostaju nakon moždanog udara i visokih troškova liječenja i rehabilitacije, moždani udar predstavlja velik javnozdravstveni problem. Samo rehabilitacija nakon moždanog udara traje u prosjeku od tri do šest mjeseci, kažu u Hrvatskom društvu za prevenciju moždanog udara (HDPMU).

Bilježi se viša stopa smrtnosti u žena nego u muškaraca. Od ukupno deset moždanih udara u žena se bilježi čak šest. Većina ih se javlja u kasnijoj životnoj dobi, kad su i opasniji. Žene odgađaju odlazak u bolnicu pa im liječenje počinje s 4,5 sati zakašnjenja u odnosu na početak moždanog udara, pojasnili su.

Moždani udar uzrokuje poremećaj u moždanoj cirkulaciji zbog čega su određeni dijelovi mozga nedovoljno opskrbljeni kisikom i hranjivim tvarima, a to vodi do oštećenja i odumiranja živčanih stanica. Uzroci su ugrušak koji začepi arteriju i tako onemogući protok krvi ili pak puknuće krvne žile kada krv počinje prodirati u okolno tkivo.

Najčešći uzrok oštećenja krvnih žila u mozgu koja dovode do moždanog udara je ateroskleroza, bolest koja dovodi do stvaranja naslaga masnoća, vezivnog tkiva, ugrušaka, kalcija i drugih tvari u stijenci krvne žile, što uzrokuje sužavanje, začepljenje i/ili slabljenje stijenke krvne žile, objašnjavaju u Hrvatskom društvu za prevenciju moždanog udara.

Moždani udar može se dogoditi neočekivano i u bilo kojoj situaciji. U 85 posto slučajeva moždani udar je uzrokovan začepljenjem krvne žile ugruškomTada se oštećenje mozga i invaliditet mogu umanjiti/spriječiti lijekovima (trombolizom) i mehaničkom trombektomijom. Važno je doći u bolnicu čim nastupe simptomi moždanog udara. Tromboliza se može primijeniti unutar 3 do 4,5 sata, a mehanička trombektomija unutar 6 sati od početka simptoma moždanog udara. Učinkovitost je veća ako se ranije primijeneMoždani udar može se dogoditi svakome, u bilo kojoj dobi. Svaka minuta je bitna. Ako otkrijete bilo koji od ovih znakova moždanog udara, nemojte čekati, odmah nazovite 194, naglasili su.

Prvo i osnovno je prepoznati da je riječ o moždanom udaru, a u tome može pomoći FAST test ili hrvatska inačica GROM (dostupna na stranicama HDPMU-a) ili UDAR. Ti testovi nam omogućavaju brzo prepoznavanje simptoma moždanog udara.

Nakon prepoznavanja znakova moždanog udara i pozivanja hitne pomoći potrebno je čovjeka umiriti, a u slučaju da ima poremećaj stanja svijesti polegnuti ga na bok.

 

Kako se zaštititi od moždanog udara?

 

Zdrava hrana i tjelesna aktivnost od svega pola sata umjerenog vježbanja ili hodanja svaki dan, dobar su recept za prevenciju moždanog udara. Stručnjaci kažu kako bi dva do tri puta tjedno trebalo jesti plavu ribu jer sadrže velike količine nezasićenih masnih kiselina.

Uz to je dozvoljeno popiti jednu čašu crnog vina na dan, najidealnije bi bilo pravog domaćeg. Naime, crno vino sprečava stvaranje krvnih ugrušaka. Dobro je piti i zeleni čaj jer on čisti tijelo od toksina i jača imunitet.

Ljubitelje čokolade razveselit će detalj da je preporuka jesti ponekad crnu čokoladu jer pozitivno djeluje na krvožilni sustav. I češnjak nije bez razloga na glasu kao odlična hrana za zdravlje - snižava krvni tlak, sprečava zgušnjavanje krvi, snižava kolesterol...

I rajčicu bi trebalo jesti kad god je prilika za to jer ima sličan učinak kao češnjak, a osim toga, bogata je karotenom, provitaminom A i likopenom, koji ima antikancerogeno djelovanje. U prehranu uvrstite i više šumskog voća zbog velikih količina snažnog antioksidansa - vitamina C te orašaste plodove i žitarice.

 

Originalan tekst dostupan je na: 24 Sata

Pripremila: Dajana Vuković

Golbal reprezentacija Crne Gore plasirala se u finale Evropskog prvenstva u Linjanu i izborila plasman u A diviziju.

Crna Gora se nakon samo pola godine vratila u društvo najboljih, a u odlučujućem meču za plasman u finale i viši rang savladala je Francusku 10:2.

Od istog rivala bila je bolja i grupi. Za razliku od tog duela, u kojem je Francuska do samog kraja bila u igri, u polufinalu nije bilo dileme, a pobjednik je odlučen mnogo ranije.

Francuska, nakon eliminacije Grčke u četvrtfinalu, nije uspjela da priredi još jedno iznenađenje. Nije razočarala, ali je ovog puta protiv sebe imala bolji tim.

Odbrana crnogorske selekcije odigrala je gotovo bez greške, dok su u napadu sva trojica igrača bili konstantna opasnost za gol Francuske.

Francuska je povela praktično iz prvog napada.

Na odgovor čekalo se gotovo šest minuta, kada je Nikola Nikolić realizovao penal i poravnao.

Crnogorska selekcja do vođstva od 2:1 došla je autogolom, a sa dva pogotka Miloša Ranitovića prednost je povisila na 4:1.

Kapiten Marko Nikolić pogodio je za 5:2, a pitanje pobjednika i definitivno riješio je Ranitović početkom drugog poluvremena.

Ranitović i Nikolić sa po četiri gola bili su najefikasniji u pobjedničkom timu, dok se Marko Nikolić jednom upisao u sreijelce.

Rival crnogorskoj reprezentaciji u finalu, u 16 sati i 30 mnuta, biće bolji iz duela Poljske i Portugala.

Mjesta u A diviziji, osim za finaliste, ima još samo za osvajača bronzane medalje u Linjanu.

Crna Gora je status člana A divizije izgubila prošle godine, osvajanjem desetog mjesta na šampionatu u Podgorici.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Porodilje i trudnice sa invaliditetom su, kako kažu sagovornice Udruženja novinara Srbije (UNS), gotovo nevidljive u medijskom ogledalu. Nedostupnost informacija o specifičnim izazovima sa kojima se suočavaju, kod trudnica s invaliditetom, kako dodaju, stvara utisak da su se upustile u nepoznatu avanturu u kojoj su nerijetko izložene diskriminaciji i nerazumijevanju.

Željka Prokić, jedna od nekolicine ljudi na svijetu koji žive sa jednom srčanom komorom i srcem na desnoj strani grudnog koša, pred porođaj je, kako kaže, suprugu dala dnevnik koji je pisala svom tada nerođenom djetetu, a kasnije je svoj doživljaj okruženja u toku trudnoće riješila da podijeli sa čitavom javnošću.

Njeno stanje smatra se, kažu ona i njen suprug, vrstom invaliditeta i zahtjeva mirovanje. Željki stoga nije bilo poznato šta je očekuje, kao i da li je bilo koja druga osoba sa jednom komorom rodila dijete. Mnogi ljudi iz njene okoline su joj, kako je rekla za sajt UNS-a, savjetovali da ode na abortus – prvenstveno zbog straha od komplikacija, a često je nailazila na kritike zbog odluke da rodi dijete.

Kada je porođaj prošao pozitivno, neki mediji pisali su o njenom iskustvu, ali je niko, kako kaže, nije pitao za probleme sa kojima se suočavala.

Sjećam se da su me žene u porodilištu gledale na čudan način kada su vidjele da nosim bocu sa kiseonikom. Nisu me razumjele, a smatram da je to posljedica nedovoljno dostupnih informacija o zdravstvenom stanju kao što je moje, rekla je ona.

Iako Željka nije željela u medijima da ističe ono kroz šta je prošla, kako kaže za UNS, Saša, koji je i sam novinar, ukazao joj je na to da svojim iskustvom može pomoći i ostalim trudnicama. Tako se nakon gostovanja u emisiji na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, Željki preko Fejsbuka javila žena sa srčanom manom, kako bi sa njom podrobnije razgovarala o trudnoći.

Razmišljala je o tome kako bi njena trudnoća izgledala, ali ni sa kim o tome nije otvoreno razgovarala. Moja priča ju je ohrabrila i to je zaista važno, kaže ona.

 

Seksualnost žena sa motornim invaliditetom:

Zbog nedostatka informacija trudnice sa invaliditetom osjećaju nelagodu da razgovaraju o reproduktivnom zdravlju.

 

O značaju razmjene iskustava svjedoči i knjiga Seksualnost žena sa monitornim invaliditetom, bazirana na istraživanju organizacije Iz kruga Vojvodina. U njoj se navodi da pojedine žene koje su učestvovale u fokus grupi nisu znale ništa o rađanju, kontracepciji i seksualnim odnosima sve do stupanja u intimne odnose.

Autorke ove knjige Veronika Mitro, Dajana Damjanović i Svjetlana Timotić, pozivajući se na druge publikacije, navode da nedovoljna socijalna osviještenost o tjelesnim aspektima identiteta mladih osoba s invaliditetom može proizvesti negativne posljedice po njih.

Važno je podstaći mlade osobe sa invaliditetom i njihove roditelje, ali i stručnjake i stručnjakinje da, svojim iskustvom i znanjem, doprinesu širenju informacija o ovoj temi, navode one.

Osvrćući se na istraživanje koje je sprovela Andreja Bartolac o ljudima sa celebralnom paralizom, one ističu da je reproduktivno zdravlje žena i trudnica sa invaliditetom i u Hrvatskoj tabu tema, često nevidljiva za medije.

Organizacija Iz kruga jedna je od rijetkih koje su priče o trudnicama sa invaliditetom objavljivale na portalu Pristupačnost. Ipak, iz ove organizacije navode za UNS da u prethodne dvije godine kao korisnice nisu imali trudnice s invaliditetom, dok su i u godinama prije toga njihova direktna obraćanja bila rijetka.

I iz organizacije Starthab, posvećene mentalnom zdravlju trudnica i porodilja, kao i zagovaranju za unaprjeđenje njihovog položaja u zdravstvenom sistemu, za sajt UNS-a kažu da bi voljeli da u većoj mjeri dopru do trudnica s invaliditetom, i to preko platforma SaMAMAma.

U našem regionu je evidentan nedostatak prenatalne edukacije i pripreme za porođaj, negativne društvene percepcije porođaja kao isključivo iscrpljujućeg i mučnog iskustva, nedostatak emocionalne i praktične podrške za mlade trudnice i porodilje i porodilišta koja nisu prilagođena za pružanje individualizirane nege i podrške, kažu iz Starthaba i dodaju da je zbog toga mentalno zdravlje svih trudnica, a ne samo trudnica sa invaliditetom tabu tema.

Kada se o nekoj temi ne govori javno, otvara se prostor za nerazumevanje, a upravo u tome se, kako kaže predsednica Udruženja studenata sa hendikepom u Kragujevcu Sanja Stojanović, može pronaći korjen diskriminacije.

Važniji su ti kukovi nego dijete - od neinformisanosti do diskriminacije

U bolnici su me ljudi gledali kao da je vanzemaljac upao. Pitali su kako ću odgajati dijete sama kada sam osoba sa hendikepom, navodi Sanja Stojanović.

Kada je u toku prve trudnoće željela da se podvrgne carskom rezu jer bi joj porođaj prirodnim putem dodatno pogoršao kretanje, naišla je na komentar ljekara.

 

Važniji su ti kukovi nego dijete.

Na to sam odgovorila da sam svom dijetetu potrebna u svojoj najboljoj verziji, navela je ona, dodajući da se uprkos ovakvim komentarima osjećala lijepo i spokojno i da joj ju je doktorka koja je bila uz nju u velikoj mjeri podržavala.

Danijela smatra da su stereotipi poticali i od nedovoljne informisanosti ljudi o trudnicama s invaliditetom jer su im informacije putem medija bile nedostupne.

Iako smatra da je potrebno izvještavati o trudnicama s invaliditetom i problemima sa kojima se suočavaju, kaže da ih ne treba predstavljati kao superheroje.

Svaka žena je superheroj. Smatram da ne treba trudnice sa invaliditetom predstavljati kao super žene, jer ovaj vid pozitivne diskriminacije njima stvara pritisak, kaže Stojanović.

Nelagoda, kako dodaje, proizilazi iz toga što vjeruju da moraju da budu normalne mame, a da ta sintagma podrazumijeva zanemarivanje svake tegobe u trudnoći. Teže im je, kaže, da se nose sa bolom i nemogućnošću da nešto urade i tako se kod njih stvara osjeća krivice zbog invaliditeta.

Ne samo trudnice sa invaliditetom, već sve žene koje su se suočavale sa izazovima u trudnoći, kako dodaje, treba da prenesu svoje iskustvo putem medija. Najtiše se, dodaje ona, u medijima čuje glas trudnica sa nevidljivim invaliditetom.

Kako je protivteža strahu informisanje o onome što nas plaši, ona smatra da bi sa dostupnim informacijama u medijima trudnice sa hendikepom bile upoznate sa onim što ih očekuje i manje prezale od toga.

Kada sam saznala da ću biti podvrgnuta carskom rezu, pretraživala sam na internetu kako izgleda ta operacija, kako bi mi bilo lakše. Smatram da bi mi bilo lakše da su i druge informacije o celom procesu bile dostupne na internetu, dodaje Stojanović.

Ona je, kaže, informacije dobijala iz komunikacije sa ostalim trudnicama i na osnovu kontakata koje je ostvarila preko Udruženja studenata sa hendikepom, dok u medijima nije videla nijednu priču o trudnici ili porodilji sa invaliditetom.

Stojanović, ipak, poput porodice Prokić, ističe da su informacije u većoj mjeri dostupne nego pre nekoliko godina, kada je ona bila trudna, te da su samim tim i institucije spremnije da daju podršku trudnicama sa invaliditetom.

Učestalije izvještavanje medija o nekoj temi i ukazivanje na probleme, kako smatraju Sanja i Željka, dovodi i do veće spremnosti institucija da sarađuju.

 

Nikol Li: Zašto ljudi nisu videli dalje od mog invaliditeta i pitali me kako ću podneti abortus?

 

Nasuprot iskustvima žena, koje su rodile dijete, Nikol Li iz Australije, koja je zbog zdravstvenog stanja abortirala, se, kako je pisala za sajt Quartz, suočavala sa mišljenjem okoline da je abortus logična odluka dok rađanje djeteta nije.

Ne samo da me je to boljelo, užasavalo me je. Moje majčinstvo stavljeno je pred streljački vod. Zamislite da dočekujete drugo dijete, a svi očekuju da u tome nećete uspjeti. Žene bez invaliditeta nisu tretirane na taj način. Kad je moja starija sestra (bez invaliditeta) bila trudna, obasipali su je čestitkama gde god je kupovala opremu za bebu; mene nisu. Ljudi izvan moje porodice i kruga prijatelja, jednostavno nisu mogli da vide dalje od mog invaliditeta rekla je ona.

Diskriminacija ju je pratila i kada je prekinula trudnoću.

Zašto me niko nije pitao kako ću podnjeti abortus? Zašto se niko nije brinuo o tome kako će mi biti posle?, napisala je ona.

Reproduktivni kapacitet žena sa invaliditetom, kako navode organizacije Iz kruga, najčešće se ne smatra uobičajenim aspektom njihovog života i često zahtjeva potiskivanje. Kontrateža ovoj stigmi moglo bi biti kontinuirano medijsko izvještavanje o trudnicama i porodiljama sa invaliditetom. To ne podrazumijeva da medijski sadržaj o njima bude u znaku herojizacije, već da rame uz rame sa ostalim trudnicama prenose svoje iskustvo i govore o problemima sa kojima se suočavaju u trudnoći.

 

Izvor: Cenzolovka

Pripremila: Dajana Vuković

 

 

 

Pljevaljski Klub sjedeće odbojke Set pobjednik je memorijalnog turnira Mirko Ugrčić Trofej Beograda.

Set je u Sportskom centru Slodes, u finalnom meču, pobijedio predstavnika Bosne i Hercegove, ekipu Čelića 2:0 (25:23 i 25:22).

Pljevaljski klub je plasman u finale izborio kao pobjednik grupe, sa dva trijumfa.

Slavio je protiv Feniksa iz Kikinde 2:0 (25:19 i 25:14) i ekipe Tigar 119 iz Banovića 2:0 (25:21 i 25:23).

Turnir u Sportskom centru Slodes okupio je šest ekipa iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

nedelja, 09 jun 2024 12:42

Luči pet medalja u Burgasu

Stonoteniseri podgoričkog kluba osoba sa invaliditetom Luča sa pet medalja završili su nastup na međunarodnom turniru u Burgasu.

Osvojene su četiri srebrne i jedna bronzana medalja.

Srebrni su bili Samra Kojić u spojenim kategorijama 3-5 (osobe u kolicima), Milijana Ćirković u klasi 6, Pjetro Paljušević u klasi 7 i dubl Ćirković i Dejan Bašanović, a bronzani Đuro Krivokapić (6).

Bašanović je bio na korak od medalje i u pojedinačnoj konkurenciji, ali je izgubio meč za treće mjesto u klasi S10.

Turnir u Burgasu okupio je takmičare iz Bugarske, Srbije, Makedonije, Rumunije i Crne Gore.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Golbal reprezentacija Crne Gore plasirala se u polufinale Evropskog prvenstva - B divizije u Linjanu.

Crnogorski golbalistii savladali su u četvrtfinalnom meču selekciju Danske 13:5.

To je treći trijumf izabranika selektora Nikole Čurovića, nakon što su u grupi slavili protiv Francuske 6:4 i Belgije 9:6.

Upisali su i poraze od Švedske 7:3 i Poljske 10:5.

U najboljem izdanju u Linjanu, crnogorski golbalisti potpuno su nadigrali rivala i tokom ciljelog meča bili u vođstvu, koje je iznosilo i devet golova.

Pitanje pobjednika riješili su serijom od 6:0 sa kraja prvog i početkom drugom poluvremena za vođstvo 11:3.

Junak trijumfa bio je Nikola Nikolić, koji je sa sedam golova podsjetio na izdanja kada je bio jedan od najboljih evropskih golgetera.

U strijelce po tri puta upisali su se i Miloš Ranitović i kapiten Marko Nikolić.

Rival u sjutrašnjem polufnalu biće Francuska, koja je u četvrtfinalnom meču iznenadila Grčku 13:5.

Drugi polufinalni par biće poznat nakon duela Poljska - Španija (10.30) i Portugal - Belgija (11.45).

Bolji iz polufinalnih duela izboriće više rang, a mjesta za A diviziju i šampionat u Finskoj ima još samo za osvajača bronzane medalje.

Crna Gora će sjutra igrati za povratak u A diviziju, iz koje je ispala prošle godine, nakon desetog mjesta na šampionatu u Podgorici.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori se svakodnevno suočavaju sa diskriminacijom, a prisutan je i izostanak napretka u oblasti ostvarivanja njihovih prava, kazala je za Gradski portal izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić. Pristup Vlade prema osobama s invaliditetom sveden je na pitanje socijalne politike, dok postojanje institucionalnog okvira predstavlja samo formalno ispunjavanje obaveze, bez konkretnih rezultata.

Jasno je, kaže Vujačić. da je država najveći diskriminator osoba s invaliditetom

Osobe s invaliditetom često trpe diskriminaciju zbog diskriminatornih odredbi nekih zakona. Položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori nikada nije bio na zadovoljavajućem nivou, pa nije ni danas. Naprotiv, osobe s invaliditetom su i dalje jedna od najdiskriminisanijih grupa u društvu, a pored diskriminacije u praksi trpe i nasilje, kako kroz aktivne oblike, tako i kroz zanemarivanje i zapostavljanje kao pasivne oblike nasilja, kazala je Vujačić.

Na navedeno, ističe, ukazuju sva relevantna istraživanja kao i njihov svakodnevni rad i djelovanje u praksi.

Posljednjih godina ukazujemo da je u nekim oblastima položaj osoba s invaliditetom i lošiji nego ranije ili se dešava dugoročna stagnacija i izostanak napretka u oblasti prava osoba s invaliditetom. Ovo su i u svojim izvještajima konstatovala sva relevantna međunarodna tijela i institucije, pa nije samo stav UMHCG ili par drugih organizacija, koji se od strane države posmatra kao manje relevantan, nego je gledište i onih koji nezavisno posmatraju procese u Crnoj Gori, ističe Vujačić.

Dokaz za to je, prema njenim riječima, činjenica da u proteklih nekoliko godina nije usvojen nijedan zakon kojim se garantuju prava osoba s invaliditetom, dok su, ističe, neka prethodna zakonska rješenja izmijenjena na način da su do tada garantovana prava ukinuta ili je smanjen njihov obim.

Vujačić naglašava i da je evidentno da su osobe s invaliditetom manje nego ranije zastupljene u procesima donošenja odluka i da ih ima manje u javnoj sferi nego prije pet ili deset godina.

Kada je riječ o poboljšanju položaja osoba s invaliditetom, Vujačić kaže da, iako bi iz državnih struktura vjerovatno tvrdili da su pomaci konstantni i evidentni, to u praksi nije naročito vidljivo.

Međutim, naša i njihova gledišta su suprotna jer su nam različite i pozicije iz kojih dajemo ocjene, ali i kriterijumi kojima ocjenjujemo napredak i nazadovanje. Naime, postojanje zakonodavnog, institucionalnog okvira i drugih mehanizama nije samo po sebi pozitivan pomak, već može biti samo formalno ispunjavanje obaveze. Konkretno, Vlada je donijela Odluku o obrazovanju Savjeta za prava lica sa invaliditetom, bez prethodnih konsultacija i učešća reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom u procesu planiranja i donošenja odluke. Na taj način onemogućen je naš uticaj na sastav i nadležnosti tijela, što je za posljedicu imalo izostanak nekoliko ključnih resora iz članstva u Savjetu, poput Ministarstva finansija, Ministarstva sporta i mladih i Ministarstva saobraćaja i pomorstva. Nadalje, predsjedavanje je predviđeno za potpredsjednika nadležnog za oblast rada, obrazovanja, zdravstva i socijalnog staranja, umjesto potpredsjednika za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju, ističe Vujačić.

Jasno je, kako kaže, da je pristup Vlade prema osobama s invaliditetom sveden na pitanja socijalne politike, umjesto ljudskih prava. Dodatno nijedna inicijativa za usvajanje posebnih zakona, poput zakona o reprezentativnom statusu organizacija osoba s invaliditetom, zakona o znakovnom jeziku kao jeziku u službenoj upotrebi, zakona o faksimilu kao ličnom potpisu osoba s oštećenjem vida i drugih kategorija koje se ne mogu samostalno potpisati nije prihvaćena.

Osobe s invaliditetom su skoro jedina kategorija građanki i građana povodom čijeg statusa nikad nije organizovana posebna plenarna sjednica Skupštine, povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, 3. decembra, kao što je to slučaj sa tzv. Dječjim parlamentom, Ženskim parlamentom i Romskim parlamentom, navodi ona.

Zaključuje da se zakoni ne poštuju u dovoljnoj mjeri, dok se neki konstantno krše bez adekvatne odgovornosti i sankcije za prekršioce.

U tom smislu, dodaje, moglo bi se reći da ima pomaka u oblasti pristupačnosti javnog prostora, informacija i komunikacija za osobe s invaliditetom, ali na drugoj strani, ne treba zaboraviti da je relevantna zakonska odredba na snazi od 2008. To znači da ukoliko država nastavi ovim tempom da primjenjuje zakon trebaće joj još par hiljada godina da se on potpuno ispoštuje u praksi, navodi Vujačić.

Najavljeno je, kako je kazala, da će zbog diskriminacije na biračkom mjestu usljed nepristupačnosti, jedna osoba s invaditetom koja pravo glasa ostvaruje u Budvi pokrenuti postupak za zaštitu od diskriminacije posredstvom advokatskog tima s kojim sarađuje UMHCH. Pritom, dodaje, važno je naglasiti da je riječ o osobi s invaliditetom koja u kontinuitetu trpi diskriminaciju povodom ostvarivanja prava glasa, a zbog nepristupačnosti biračkog mjesta.

Angažujući samo jednog tumača, koji je inače zaposlen u Javnom servisu, RTCG nije u potpunosti ispoštovala zakonsku obavezu da obezbijedi prevod na znakovni jezik prilikom sučeljavanja kandidata na izbornim listama, ističe ona.

Navedeno znači da je tumač tokom emisija iz objektivnih razloga pravio pauze, a koje su, usljed nedostatka drugog tumača, uzrokovale činjenicu da prevod nije bio obezbijeđen tokom trajanja cijele emisije i to tokom trajanja replika, pa je to uticalo i na neravnomjernu zastupljenost prevoda u odnosu na kandidate/kinje na listi, ističe Vujačić.

Najavljuje da će navedeno biti detaljno analizirano, uz preporuke za unaprjeđenje, u okviru Publikacije: Kako omogućiti jednako učešće osoba s invaliditetom u izbornom procesu, koja se finalizuje, a dio je projekta Izborna reforma u fokusu: Vrijeme je! koji realizuju u partnerstvu sa Centrom za demokratsku tranziciju (CDT) i Udruženjem za odgovorni i održivi razvoj (UZOR).

Diskriminacija, kad je riječ o osobama s invaliditetom, predstavlja i činjenje i postupanje i propuštanje postupanja onih koji su dužni preduzeti radnje i aktivnosti da do diskriminacije ne dođe. Pored diskriminacije u praksi, kaže Vujačić, godinama ukazuju da osobe s invaliditetom trpe diskriminaciju i pred zakonom, odnosno zbog diskriminatornih odredbi nekih zakona.

U tom smislu, nediskriminacija je neposredna obaveza da se: prizna jednakost pred zakonom i u primjeni zakona, da se pruži jednaka zaštita i korist od zakona, zabrani diskriminacija i osiguraju razumne adaptacije. Osim posredne diskriminacije osobe s invaliditetom se dakle suočavaju i sa neposrednom diskriminacijom, odnosno uskraćivanjem razumnih adaptacija od strane organa vlasti ili nosilaca ovlašćenja.

Diskriminaciju trpe i porodice osoba s invaliditetom, odnosno članovi porodica po osnovu pripadnosti s osobom s invaliditetom.

Na primjer, roditelji djece s invaliditetom mogu trpjeti diskriminaciju na radnom mjestu ili prilikom zapošljavanja zbog nemogućnosti da ostvare pravo na fleksibilno radno vrijeme ili skraćeno radno vrijeme, odnosno polovinu punog radnog vremena. Majka djeteta s invaliditetom može trpjeti diskriminaciju povodomj toga što je otac napuštio nakon rođenja djeteta s invaliditetom i ne izvršava obavezu izdržavanja (alimentacije). Oba navedena primjera i brojne druge imamo u praksi i suočavamo se s njima u radu, navodi Vujačić.

Dodaje da djevojčice i žene s invaliditetom trpe višestruku i intersekcijsku diskriminaciju kao specifičan oblik, a po osnovu oba lična svojstva pola/roda i invalidnosti. U tom smislu, kaže, djevojčice i žene s invaliditetom se susrijeću sa specifičnim vidovima diskriminacije koje ne trpe muškarci s invaliditetom i koje ne trpe druge kategorije žena, odnosno žene bez invaliditeta.

Navedeno, a imajući u vidu crnogorski kontekst, ukazuje i na to da osobe s invaliditetom u nekim oblastima trpe i sistemsku diskriminaciju jer je ona konstatna i sa nekim oblicima se suočavaju sve osobe s invaliditetom. Primjer za to može upravo biti prethodno navedeni primjer nepristupačnosti, pa navešću primjer u obrazovanju i zapošljavanju zbog nepristupačnosti obrazovnih institucija i radnih mjesta i nemogućnosti izbora obrazovanja i radnog mjesta na jednakoj osnovi s drugima. Sve ovo u praksi predstavlja i specifičan vid diskriminacije koji se ogleda u segregaciji i grupisanju osoba s invaliditetom, zaključuje Vujačić.

 

Izvor: Gradski.me

Aerodromi Crne Gore organizovali su prvu radionicu u okviru projekta DANOVA NEXT s ciljem procjene potreba i unaprjeđenja usluga koje se pružaju putnicima s invaliditetom i putnicima smanjene pokretljivosti.

Radionici su prisustvovali predstavnici Saveza slijepih Crne Gore, Saveza organizacija gluvih i nadgluvih Crne Gore, Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, NVO Ekvivalent, Saveza Naša inicijativa Podgorica, Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj i NVO Prvo udruženje roditelja djece i omladine sa smetnjama u razvoju.

U direktnom razgovoru sa v.d generalnim direktorom Direktorata za vazdušni saobraćaj u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva Dejanom Pižuricom, direktorom Aerodroma Podgorica Draganom Milanovićem i koordinatorkom projekta Jelenom Krklješ, predstavnici ovih organizacija su informisani o nizu postojećih elemenata pristupačnosti za osobe s invaliditetom na crnogorskim aerodromima. Ovo je, takođe, bila prilika da se ACG upoznaju sa izazovima osoba s invaliditetom kada su u ulozi putnika kao i da dobiju sugestije u vezi sa mogućim novim rješenjima kako bi korisničko iskustvo bilo na još višem nivou.

Na radionici je govorila i Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG). Ona je na početku izlaganja navela da je pristupačnost saobraćaja jednako važno pitanje i pravo osoba s invaliditetom, kao i svako drugo pravo i da lično ne pristaje da definiše prioritete u oblasti prava, pa ni pristupačnosti, iako kako je navela, nam se takvo nešto često nameće i postavlja kao pitanje.

Lićno, iz sopstvenog iskustva, mogu da kažem da mi je pasoš omiljeni lični dokument, prema tome vazdušni saobraćaj kao grana saobraćaja je nešto što je sastavni dio mog života jer i poslovno puno putujem. S aspekta pristupačnosti, kako je dodala, aerodrome kao javni objekti imaju obavezu da ispoštuju deset elemenata pristupačnosti koji su definisani za ovu vrstu objekata podzakonskim aktom Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata. Iz mog iskustva odmah vam mogu reći da šalteri, odnosno pultovi nijesu pristupačni meni, kao osobi niskog rasta.

Ona je podsjetila sve prisutne da je UMHCG u prethodnom periodu, uz finansijsku podršku Ministarstva saobraćaja i pomorstva, izradilo analizu svih propisa i praksi u oblasti saobraćaja sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, po skali ocjena pristupačno, djelimično pristupačno i nepristupačno, odnosno, kada je zakonodavstvo u pitanju, usklađeno, djelimično usklađeno i neusklađeno. Kako je dodala, sumirajući ukupno grane saobraćaja u odnosu na obim i obuhvat svake od grana zaključak je da je vazdušni saobraćaj najpristupačniji i zakonodavstvo najusklađenije, što ne znači da je u ovoj oblasti sve na zadovvoljavajućem nivou, već je u ostalim granama saobraćaja stanje neadekvatno. Posebno, kako je dodala, imajući u vidu da Zakon o uređenju prostora i izgradnji objekata iz 2008. propisuje obavezu pristupačnosti svih javnih površina i objekata u javnoj upotrebi, a čak je i Zakon iz 2000. imao neku opštu odredbu.

To znači da je više od pola mog života prošlo, a da ni dalje nemamo adekvatnu pristupačnost. Zato nije prihvatljivo da nam neko govori da je stanje bolje nego ranije jer neke osobe s invaliditetom, nažalost, i ne dožive da dostojanstveno ostvaruju pravo na kretanje i pravo na korišćenje javnog prevoza. Priznaćete da u današnjem vremenu nije prihvatljivo da nas unose i iznose iz prevoznih sredstava, dodala je Vujačić.

Nadalje, ona je navela da i tako detaljni standardi pristupačnosti ne obuhvataju jednako sve kategorije osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti, pa su tako standardi skoro potpuno zapostavili i zanemarili osobe s oštećenjem sluha za koje je propisan samo jedan od standarda.

Na kraju zaključila je da osobe s invaliditetom treba posmatrati kao resurs, a ne nikako kao trošak. Jer, ako osobe s invaliditetom na istoj osnovi s drugima putuju i ostvaruju pravo kretanja i druga prava, onda će one biti i potrošaci i time ulagati u budžet države, pa i Crne Gore kao turističke destinacije. Nasuprot tome, ukoliko je saobraćaj nepristupačan onda će svakako biti isključene i izopštene i nalaziti se u nekim restriktivnim okruženjima, pa time biti i trošak, a ne resurs.

Osvrćući se na podatke koje je istakao gospodin Milanović o broju ostvarenih putovanja posredstvom Aerodroma Crne Gore, uz osvrt na podatke o broju putnika s invaliditetom i putnika smanjene pokretljivosti, Vujačić je dodala da su ti podaci i veći od navedenih, u korist osoba s invaliditetom, ali se sve osobe s invaliditetom ne registruju kao putnici koji traže asistenciju ili prioritet u pružanju usluge, što je slučaj i sa njom u toku ove godine. Naglasila je, takođe, da zahtjev za priioritetnim pružanjem usluge ili asistencijom nije nikakvo posebno pravo osoba s invaliditetom ili privilegija i hir već upravo mjera koja treba da doprinese jednakom ostvarivanju prava koja imaju i druge kategorije putnika. 

Osvrćući se na izlaganje gospodina Pižurice, ona je pozvala Ministarstvo da dodatno unaprijedi zakonodavstvo u oblasti vazdušnog saobraćaja, na šta je on uzvratio da su sve sugestije i prijedlozi dobrodošli i da poziva da se i dostave Ministarstvu u narednom periodu.

Opšti cilj projekta DANOVA NEXT je unapređenje pristupačnosti prevoza u Dunavskoj regiji za sve osobe s invaliditetom (oštećenja vida/sluha i smanjena pokretljivost) posredstvom jačanja inovacija i prenosa tehnologija za stvaranje novih, prilagođenih, inovativnih usluga i pružanjem potpuno pristupačnih Digitalnih putnih informacionih usluga (DTIS) kroz uspostavljanje pametne mreže između aerodroma, luka i lokalnog gradskog prevoza.

Projekat, kog sufinansira Evropska unija, počeo je 1. januara 2024. i traje do juna 2026.

 

Izvor: Aerodromi Crne Gore

Udruženje paraplegičara Cetinje danas slavi 20 godina postojanja. Tim povodom iz ove organizacije sumirali su rezultate rada, ističući da su pomjerili granice u borbi za prava osoba s invaliditetom.

Navode da su posebno ponosni na rezultate u oblasti zapošljavanja.

Zaposlili smo šest osoba sa invaliditetom koje sada veoma uspješno nastavljaju svoj rad kroz NVO Aktivni Centar. Oni su svojim primjerom, zalaganjem i posvećenošću pokazali da je ovaj model potpuno održiv, kazali su iz Udruženja.

Podsjećaju da su osnovali stonoteniski klub OSI Orlov Krš koji je za kratko vrijeme postigao sjajne rezultate.

Osim medalja i nagrada sa takmičenja, takmičari ovog kluba pokazali su na najbolji način kako se promoviše inkluzivno društvo. Našim turnirima jednako se raduju i osobe s invaliditetom i osobe bez invaliditeta, istakli su.

Iz Udruženja paraplegičara Cetinje posebno su ponosni na dokumentarni film Mi nijesmo odustale, nemoj ni ti.

U filmu smo na originalan način promovisali pravo žena s invaliditetom u svim oblastima života. Pokazali smo na koji način se treba boriti protiv tabua i predrasuda, kazali su.

Navode da je tokom dvodecenijskog rada Udruženje zagovaralo samostalnost u donošenju odluka, pravo na samostalan izbor, afirmišući model ljudskih prava.

Posebno smo ponosni na činjenicu što je Udruženje paraplegičara Cetinje pokazalo da osobe sa invaliditetom i te kako mogu uspješno da kreiraju događaje u svim oblastima života u Prijestonici Cetinje, saopštili su.

Poručuju da će Udruženje paraplegičara Cetinje uvijek biti oslonac osobama sa invaliditetom u ostvarivanju svojih prava, te da će se boriti za njihov jednak status u društvu.

 

Izvor: RTV Cetinje

Pripremila: Dajana Vuković

četvrtak, 06 jun 2024 13:40

Aerodromi dio projekta DANOVA NEXT

Projekat DANOVA NEXT (Pametna trasnportna mreža za pristupačnost putnicima sa invaliditetom i smanjene pokretljivosti u Dunavskoj regiji kroz inovativne usluge) odobren je za finansiranje u sklopu programa prekogranične saradnje INTERREG DUNAV 2021-2027, finansiran iz Evropskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) u okviru Evropske teritorijalne saradnje, koji pruža podršku između država Dunavske regije.

Koordinacija programa je povjerena zajedničkim organima (Upravljačko tijeloMA  i Zajednički sekretarijatJS),  koji su uspostavljeni u Budimpešti, Mađarska.

Projekat DANOVA NEXT (PROJEKAT BR: DRP0200298) predstavlja nastavak  projekta DANOVA, koji je uspješno realizovan u sklopu programa INTERREG DUNAV 2014-2020.

Opšti cilj projekta DANOVA NEXT je unaprjeđenje pristupačnosti prevoza u Dunavskoj regiji za sve osobe sa invaliditetom (oštećenja vida/sluha i smanjena pokretljivost) posredstvom jačanja inovacija i prenosa tehnologija za stvaranje novih, prilagođenih, inovativnih usluga i pružanjem potpuno pristupačnih Digitalnih putnih informacionih usluga (DTIS) kroz uspostavljanje pametne mreže između aerodroma, luka i lokalnog gradskog prevoza.

Projektni konzorcijum se sastoji od 16 partnera i 2 pridružena partnera: 5 aerodroma (Dubrovnik, Sarajevo, Aerodromi Crne gore, Budimpešta, State Enterprise Chisinau Airport), dvije pomorske luke (Pula i Kotor), tri urbana gradska prijevoza (Opšina Maribor, Javni gradski prijevoz Bratislava i Czech smart city cluster), 3 tehnička partnera (Rumunsko nacionalno udruženje gluvih, Austrijska federacija osoba djelimično i potpuno oštećenog vida i Zajednica osoba sa invaliditetom Hrvatske), tri istraživačka partnera (Univerzitet u Mariboru, Bečki univerzitet ekonomije i poslovanja, Bugarsko udruženje za prenos tehnologija i inovacijaBATTI), kao i dva dva pridružena partnera (Pravobraniteljica za osobe sa invaliditetom Hrvatska i Ministarstvo saobraćaja i pomorstva Crne Gore).

Projekat je započeo 1. januara 2024. i traje ukupno 30 mjeseci do 30. juna 2026. Uvodni sastanak projekta DANOVA NEXT održan je u Dubrovniku 22. febraura 2024.

Ukupan budžet projekta iznosi 2.622,400 EUR od čega je iznos sufinansiranja bespovratnim sredstvima iz INTERREG DUNAV 2021-2027 programa putem Evropskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) po stopi sufinansiranja od 80% tj. 2.097.920 EUR.

Ukupan budžet Aerodroma Crne Gore na projektu iznosi 175.000,00 EUR (iznos kontribucije 35.000,00 EUR).

 

Izvor: Aerodromi Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 6 od 99

Back to top