Crnogorski paraatletičar Miloš Spaić je kao petoplasirani završio je nastup na Gran pri mitingu u Parizu.

Spaić je u spojenim kategorijama F 11/12 kuglu bacio 11,39 metara (788 bodova). To je njegov novi lični rekord na sankcionisanim paraatletskim takmičenjima.

Trojica najboljih po rezultatu su osvajači medalja sa paraolimijskih igara iz Tokija prošle godine. U klasi F 11, u kojoj se takmiči Sapić, pobijedio je Brazilac Rodrigo Alehandro Da Silva hicem od 13,47 metara (1005).

Kao drugoplasirani završio je Italijan Oni Tapija (13.00 - 967 bodova), dok je treći bio Hrvat Miljenko Vučić (12,68 - 938 bodova).

Računajući ukupni poredak spojednih kategorija kao četvrtoplasirani završio je svjetski rekorder u klasi F12, Španac Kim Gonzalez Lopez, sa rezultatom 15,46 metara (898 bodova).

Selektor Veljko Čegar kazao je da je zadovoljan plasmanom, ali i činjenicom, da je Spaić postavio lični rekord.

"Siguran sam da ima rezerve i za duže hice. Ovakvi nastupi su nam neophoni za sticanje iskustva i borbu sa rezultatski boljim rivalima, što je dovelo do toga da Spaić ostvari rezultat karijere", rekao je Čegar.

Sjutra će u 10 sati na bacalište Maja Rajković, kada je predviđen početak takmičenja u bacanju koplja iz specijalizovane stolice u kategoriji F 53-54-55-56.

Miting u Parizu okupio je više od 750 učesnika iz 58 država svijeta.

Nastup crnogorskih paraatletičara na Gran pri mitingu u Parizu finansira se po programu Paraoliompijskog komiteta koji je podržalo Ministarstvo sporta i mladih.

Izvor: portal Vijesti

Priredila: Anđela Miličić

PRIME festival završen je sa uzburkanim emocijama koje su kod publike izazvali dokumentarni filmovi o primjeni konverzione terapije nad LGBT osobama na Balkanu i o borbi sa bolešću zavisnosti u Crnoj Gori, dok se na panelu govorilo o kvalitetu suživota u našoj zemlji.

Gošća segmenta predstavljanja medijskih proizvoda pod nazivom Ljudska prava i mediji bila je novinarka TV NOVA M Željka Mirković, dok se na radionici govorilo o terminologiji koja se koristi u crnogorskim medijima vezano za marginalizovane i ranjive grupe.

Posljednje veče PRIME festivala bilo je možda i najemotivnije kad su u pitanju projekcije dokumentaraca, jer su ostvarenja Konverzija: Nasilje o kojem se ćuti" i Zavisnost: Drugi ugao prikazavši izazove sa kojima se suočavaju pripadnici LGBT zajednice i zavisnici od psihoaktivnih supstanci u Crnoj Gori šokirali i rasplakali prisutne. Iz publike se mogla čuti poruka da bi ove filmove trebalo emitovati širom zemlje i da bi trebalo svako da ih vidi, a kao i projekcije prethodnih večeri i ova je završena gromoglasnim aplauzom. Reditelj Nikola Vukčević na kraju se zahvalio svima koji su posjetili PRIME festival tokom prethodna tri dana, kao i učesnicima i organizacijama zaslužnim za ovu manifestaciju.

Dokumentarac ZAVISNOST bavi se problemom zavisnosti, diskriminacijom i stigmatizacijom sa kojom se suočavaju sadašnji i bivši korisnici psihoaktivnih supstanci. Dokumentarac prati nekoliko protagonista i njihove ispovijesti vezane za borbu protiv zavisnosti od psihoaktivnih supstanci: Bobana Sekulića, bivšeg zavisnika, koji danas u okviru NVO CAZAS aktivno radi na promociji i implementaciji programa smanjenja štete u odnosu na HIV i Hepatitis; Mariju Zogović, bivšu zavisnicu koja radi pri Kancelariji za prevenciju zavisnosti Glavnog grada Podgorice; kao i anonimnog zavisnika koji se nakon 20 godina konzumiranja psihoaktivnih supstanci prijavio za program supstitucije, u nadi da će jednoga dana i u potpunosti uspjeti da se oslobodi poroka.

Šokantni dokumentarni film KONVERZIJA - nasilje o kome se ćuti”, koji je možda izazvao i najviše pažnje, s obzirom da se bavi temom o kojoj se praktično ne govori u Crnoj Gori, prikazao je istraživanje primjene konverzione terapije na Balkanu. Prateći mladog LGBTIQ+ aktivistu, u njegovim naporima da otkrije slučajeve ove pojave, otkrio je niz šokantnih ispovijesti, uključujući i posljedice terapije. O ovom zabrinjavajućem fenomenu u filmu su govorili Bojana Jokić i John Barac iz NVO LGBT Forum Progres; psihijatar Radoje Cerović, psihološkinja Marija Šarić, kao i Delila Hasanbegović iz Sarajevskog otvorenog centra.

Crna Gora je zemlja suživota, ali je potrebno uraditi još mnogo toga kako bi zaista bili građansko društvo sa jednakim mogućnostima za sve -  poručeno je sa panela Da li je Crna Gora zemlja suživota? čija moderatorka je bila Snežana Nikčević, programska koordinatorka NVO 35mm.

Na panelu su govorili direktorica Direktorata za ljudska prava Mirjana Vlahović Andrijašević, predsjednik Upravnog odbora zajednice opština Dušan Raičević i Elvis Beriša, izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Koračajte sa nama - Phiren Amenca.

Vlahović Andrijašević je istakla da je potreba svakog društva je razvijanje građanske svijesti, kako bismo bili društvo jednakosti i pravde, te da su istraživanja pokazala da je najveći stepen diskriminacije u crnogorskom društvu prema LGBT i romsko - egipćanskoj populaciji.

Raičević je rekao da Opština Bar nastoji da osluškuje potrebe svojih građana i da kreira takve akte kojima će moći da odgovori na njihove potrebe. Istakao je da se intezivno radi na rješevanju problema beskućnika, kao i osoba u socijalnoj potrebi, za šta se koriste sredstva koja Opština Bar prihoduje.

"Crna Gora jeste zemlja suživota, ali to moramo stalno pokazivati djelima, kako to na kraju ne bi ostao samo mit, odgovorio je na pitanje iz naslova panela, dodavši je ponosan što je ove godine prvi put u Bar u Opštini obilježen i Svjetski dan Roma.

Beriša je ukazao na to da "na papiru Crna Gora jeste zemlja suživota, ali da je stvarni suživot onda kada zaista živimo jedni sa drugima, a ne jedni pored drugih". Dodao je da su istraživanja među srednjoškolcima pokazala da bi čak 62% srednjoškolaca imalo problem da im partner ili partnerka budu iz Romske populacije, izrazivši bojazan da je to jasan pokazatelj da se romska populacija i u budućnosti suočavati sa visokim stepenom diskriminacije.

Panelisti su bili saglasni da je neophodna koordinisana akcija državnih i lokalnih institucija, kao i civilnog sektora kako bi se podizala građanska svijest, i uticalo na smanjenje stepena diskriminacije marginalizovanih društvenih grupa.

Treći dan PRIME festivala započet je radionicom Terminologija - Živa biblioteka, kojom je moderirala Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35mm. Predstavnici marginalizovanih grupa odgovarali su na pitanja u vezi sa terminologijom koja se koristi u crnogorskim medijima vezano za marginalizovane i ranjive grupe. Ukazali su na brojne primjere nepravilne upotrebe terminologije, kao i na stavljanje određenih izjava u pogrešan kontekst, te na senzacionalizaciju tema vezanih za marginalizovane društvene grupe. Na brojna pitanja zainteresovanih posjetilaca odgovarali su koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije UMHCG Anđela Miličić, koordinator programa smanjenja štete među osobama koje koriste droge NVO CAZAS Boban Sekulić i novinarka portala Romanet koji radi pod okriljem NVO Phiren Amenca Violeta Hajrizaj.

Zaključak radionice bio  je da je neophodno da se urednici i novinari crnogorskih medija informišu i edukuju o upotrebi pravilne terminologije u vezi sa izvještavanjem o marginalizovanim grupama.

Izvor: portal Mediji.me 

Priredila: Anđela Miličić

Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada, u skladu sa planiranom dinamikom ugradnje elemenata pristupačnosti na gradskim trotoarima i raskrsnicama, počeo je postavljanje novih taktilnih staza vodilja i upozoravajućih polja za osobe oštećenog vida.

“Ova vrsta infrastrukture postavlja se na Bulevaru Jovana Tomaševića, od zgrade MUP-a Crne Gore do Ekonomskog fakulteta, ulicom 13.jula do Pravnog fakulteta i do Osnovnog suda, u dužini od cca 315 metara; Na Bulevaru Jovana Tomaševića, od mosta Milenijum do Bulevara Svetog Petra Cetinjskog, u dužini od cca 550 metara; Na Ulici Žrtava fašizma, od servisa Organizacije slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, do autobuskog stajališta, u dužini od cca 65 metara”, kazali su iz Glavnig grada.

Ukupna dužina trase iznosi, kako su precizirali, cca 930,00 metara, a određivanje prioritetnih trasa za postavljanje staza radi se u saradnji sa Organizacijom slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin.

“Podsjećamo da je Glavni grad u prethodnoj godini postavio oko 2.500 metara taktilnih staza vodilja za osobe s oštećenim vidom, kojima su pokriveni dio centra grada i Bulevar Svetog Petra Cetinjskog, što će uz novih 930 metara iznositi gotovo 3,5 km staza, koje će olakšati samostalno kretanje ovim osobama i pristupačnost važnim gradskim i državnim institucijama”, dodaju.

Uporedo sa postavljanjem novih, napominju, u garantnom roku će biti sanirane taktilne staza koje su postavljene u prethodnom periodu, a koje su oštećene, čime će se na kvalitetan način obezbijediti samostalnije i bezbjedno kretanje osoba sa oštećenim vidom u Podgorici.

Izvor: portal Standard

Priredila: Anđela Miličić

Finale drugog dana festivala PRIME obilježila je projekcija dokumentaraca SISTEM: Inkluzija Roma i MLADI: Mentalno zdravlje mladih. Brojna publika, u kojoj su dominantno bili upravo mladi, aplauzom je pozdravila ova ostvarenja i u sali Crnogorske kinoteke zatražila "pravdu za Rome".

Drugi festivalski dan počeo je počeo je izuzetno zanimljivom radionicom o storitelingu koja je ponudila malo drugačiji, više umjetnički pristup sadržaju, zatim se kroz panel Pluralizam identiteta govorilo o tome što ujedinjuje sve marginalizovane grupe u Crnoj Gori u suočavanju sa izazovima, dok je u segmentu predstavljanja medijskih proizvoda na panelu Ljudska prava i mediji ugošćena Lejla Kalač iz RTV Rožaje čiji je rad izabran na konkursu da bude prikazan u okviru festivala.

Dokumentarac SISTEM bavi se problemima sa kojima se suočava o romska populacija u Crnoj Gori zbog činjenice da Romi nemaju autentične predstavnike u crnogorskom parlamentu, što ih sputava da ostvare svoja osnovna ljudska prava, iako je Ustavom zagarantovana autentična zastupljenost manjina u crnogorskom parlamentu

Fokus filma je na potresnoj ispovijesti Bidaima Huseinija, oca dva maloljetna dječaka sa cerebralnom paralizom, koji zbog svoje specifične situacije u Crnoj Gori ne uspijeva da ostvari status apatrida

Neriješeno pitanje autentičnog predstavnika Roma u parlamentu odražava se i na mladu romkinju Violeta Hajrizaj, koja radi na internet portalu Romanet, i koja četvrtu godinu za redom ne uspijeva da upiše fakultet. Na ovu temu u dokumentarcu govori Elvis Beriša, romski aktivista i izvršni direktor NVO Phiren Amenca – Koračajte sa nama.

Dokumentarac MLADI: Mentalno zdravlje mladih – bavi se tematikom mentalnog zdravlja mladih u Crnoj Gori, kroz prizmu nedostatka institucionalne brige o mladima. O mentalnom zdravlju mladih u dokumentarcu govore: Sanja Šišović, programska direktorica NVO CAZAS; dr Ivan Krgović, dječiji psihijatar; psihološkinja Varja Pejković, uključujući i grupu mladih volontera CAZAS-a.

Pripadnici marginalizovanih grupa žele da se generalna populacija odnosi prema njima kao jednakima, umjesto da se o njima sudi na osnovu identiteta, poručeno je sa panela Pluralizam identiteta čija moeratorka je bila Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35mm.

Na panelu su govorili načelnik Direkcije za integraciju Roma i Egipćana Sokolj Beganaj, antropološkinja i etnološkinja Milica Nikolić, predsjednik Skupštine UMHCG Miloš Ranitović i izvršni direktor LGBT Forum Progres Džon Barac, a zaključak njihovih izlaganja je da se vrlo često dešava da Nacionalne strategije i Akcioni planovi državnih institucija ostaju mrtvo slovo na papiru, bez konkretnog doprinosa unapređenju pozicije marginalnih grupa.

"Pluralizam uključuje različitost, ali i intersekcionalnost, nijedan identitet ne postoji izolovan sam po sebi. Svi smo skup različitih identiteta i osobenosti. Zašto je to važno? Jer je lako upasti u zamku da se o identitetskim pitanjima priča izolovano. Ako se neki problem posmatra kao problem samo određene zajednice, koji nema veze ni sa čim i ni sa kim drugim, onda to doprinosi daljoj izolaciji te zajednice", istakao je Džon Barac.

Prema riječima Beganaja, pripadnici romske i egipćanske populacije pomirili su se sa tim da od države često ne mogu ništa da očekuju i da moraju sami izlaziti na kraj sa poteškoćama sa kojima se suočavaju.

"Svaki građan koji ima kontakt sa tom populacijom zna i bez strategija i akcionih planova sa čim se ona suočava, da praktično nema oblasti u kojoj ti ljudi nemaju neke poteškoće sa kojima se suočavaju. Mi ih izolujemo i posmatramo radi EU i nekog dokumenta, da se stavi štrik negdje. Pitanje je da li zaista želimo da im pomognemo. Ne možemo ostaviti jednu populaciju da živi - ne sa nama, nego pored nas, koju samo posmatramo i tu i tamo ponešto odradimo za njih ad hoc i štrikiramo", poručio je on.

"Kao osoba s invaliditetom doživljavao sam mnogo puta samo da me gledaju kroz tu prizmu, da me ne pitaju da li sam nečiji brat, partner, koje afinitete i talente imam. To je nešto što treba da se promijeni, pogotovo po pitanju strategija koje nam ne znače ništa ako mi ne povećamo svijest građana vezano za sve marginalizovane grupe. Treba sve nas gledati kroz prizmu kroz koju gledamo i generalnu populaciju i dati šansu svakome bez obzira na identitet", stav je Miloša Ranitovića.

Milica Nikolić skrenula je pažnju na to da se u Crnoj Gori identiteti doživljavaju kao presuda i da se zbog toga tom temom intenzivno bavimo posljednjih decenija.

"Identiteti imaju dvosmjerni karakter - s jedne strane vi birate sebe, birate što ste, a sa druge strane imate zajednicu koja vas smješta u neki kontekst, htjeli vi to ili ne. Jedini identitet koji treba jačati u Crnoj Gori po meni je građanski identitet, prema kojem smo svi jednaki i svi smo važni. Odnosi prema marginalnim grupama u Crnoj Gori su se minimalno mijenjali posljednjih decenija i sve su to posljedice kolektivne traume, jer naše obrazovanje, pogotovo ono koje promoviše građanski aktivizam, trpi zbog istorijskih dešavanja na ovim prostorima", objasnila je ona.

Drugi dan festivala PRIME otvoren je radionicom o Storytellingu koju je vodio poznati reditelj, producent i ko-scenarista, kao i profesor Filmske i TV režije na FDU Cetinje Nikola Vukčević.

Na radionici koja je je namijenjena mladim filmskim stvaraocima, novinarima i medijskim profesionalcima Vukčević je pokušao da objasni što je filmska priča, koje su njene specifičnosti, na što bi trebalo obratiti pažnju sa aspekta zanata i umjetnosti, što to jednu priču čini vrhunskom, što čini nekoga majstorom priče.

Radionica je takođe bila namijenjena i predstavnicima manjinskih i marginalizovanih grupa koji žele da razviju svoje priče.

"Što marginalizovane grupe imaju da ponude? Mislim da se tu krije jedno ogromno bogatstvo autentičnosti, koje znaju samo oni. Mi ga ne znamo jer ga nismo iskusili", kazao je reditelj pričajući o procesu rada na dokumentarcima koji će biti prikazani na PRIME festivalu.

On je istakao da je autentičnost jedan od najbitnijih faktora u pričanju priča, pored zanatskog umijeća.

"Moramo ispričati neku priču koja ne postoji, koja je na neki način nova, a ta autentičnost krije se ponekad u najsitnijim detaljima", poručio je Vukčević.

Reditelj je posjetiocima objasnio što definiše junaka priče i koji segmenti čine strukturu svake priče. Radionica je bila interaktivna i zasnovana na konstantnoj komunikaciji sa posjetiocima koji su postavili niz interesantnih pitanja autoru filmova Pogled sa Ajfelovog tornja i Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa, sa kojim su i nakon događaja ostali da razgovaraju.

"Priča je put kroz vrijeme koji vode karakteri u pravcu poruke djela", poentirao je Vukčević pred kraj radionice.

U okviru predstavljanja medijskih proizvoda na panelu Ljudska prava i mediji gost drugog dana festivala PRIME  je Lejla Kalač iz RTV Rožaje, a sa njom je razgovarala Milica Đokđurić, urednica medijskih programa u NVO 35mm. Prikazan je prilog Kalačeve rađen povodom 5. maja - Evropskog dana samostalnog života osoba s invaliditetom čiji fokus je bio na intervjuu sa Mersadom Murićem, njenim sugrađaninom kao predstavnikom OSI.

Kalač je kazala da vidi možda svoju budućnost i u aktivizmu i podizanju svijesti o drugim društvenim grupama.

"Rožaje je grad koji je na tromeđi Kosova, Srbije i Crne Gore i tu je suživot ključna stvar. Ponosna sam što sam iz Rožaja i što sam dio tog društva koje karakteriše tolerancija", naglasila je ona i dodala da je čudi da više lokalnih televizija nije uzelo učešće na festivalu.

"Najviše se iz medija pamte tople, ljudske, životne priče koje uopšte nije lako napraviti. Prezasićeni smo političkim temama", poručeno je sa panela.

Organizatori festivala PRIME prisutnima su podijelili i Leksikone ključnih pojmova iz oblasti ljudskih prava OSI.

Publici je prikazan i film Ne odustaj, nastavi koji govori o socijalnoj inkluziji u obrazovanju. Nakon projekcije prisutnima se obrati reditelj Nikola Vukčević

"Ovo su djeca koja se nisu dala okolnostima i još jedno lijepo iskustvo koje smo svi skupa doživjeli. Ovaj projekat je spojio osjećanje da kreativno radimo svoj posao i da imamo priliku da uradimo još nešto, što je meni važno i drago", poručio je on i dodao da smatra da film i dalje ima snagu koja dovodi do reakcije.

Izvor: sajt Mediji.me

Priredila: Anđela Miličić

Prvog dana festivala PRIME, koji se premijerno održao u Crnogorskoj kinoteci u Podgorici od 14. do 16. maja, fokus je najviše bio na odnosu medija u našoj zemlji prema marginalizovanim grupama.

Najveću pažnju publike izazvala je projekcija dokumentaraca nastalih u okviru ovog projekta kojim je okončan festivalski dan, dok su preko dana kroz panel Mediji i marginalizovane grupe i radionicu Izvještavanje o marginalizovanim grupama brojni gosti iz NVO sektora i državnih institucija dali svoje viđenje situacije kada su pomenute teme u pitanju, a opšti je zaključak da su se u Crnoj Gori posljednjih decenija desili pomaci na polju poštovanja ljudskih prava, ali nedovoljni.

Projekcija dokumentaraca Barijere: Osobe sa invaliditetom i Femicid: Namjerno ubistvo žena bila je kruna prvog dana festivala PRIME održanog u Crnogorskoj kinoteci u Podgorici. Dokumentarci koji su nastali kao rezultat rada redakcije istraživačkog novinarstva PRIME projekta, finansiranog od strane Evropske unije, izazvali su veoma emotivne reakcije punog auditorijuma, bilo je i suza, a finale je dočekano gromoglasnim aplauzom.

Prije projekcije prisutnima su se obratili Milorad Radenović ispred Galileo production-a i Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35mm.

"PRIME je akronim za Profesionalne, odgovorne i inkluzivne medije, i upravo smo se tokom dvije godine i par mjeseci trajanja ovog projekta trudili da teme od značaja za marginalizovane društvene grupe istaknemo u prvi plan, i što je najbitnije iz njihovog ugla, smatrajući da u crnogorskim medijima ne dobijaju dovoljno prostora", objasnio je Radenović i dodao da su svi koji su učestvovali u ovom projektu ponosni što će otvoriti vrata za drugačiju percepciju marginalizovanih grupa. On se zahvalio i crnogorskoj kinoteci u čijim prostorijama se održava festival.

Ćetković je kazala da se na projektu PRIME radilo skoro dvije godine i da je nastao iz želje da marginalizovane grupe dobiju "prime time", odnosno udarni termin.

"Malo sam razočarana odnosom medija prema festivalu, jer svi govore o ljudskim pravima, a kad treba da se isprate njih nema, što pokazuju i izvještaji da se o marginalizovanim grupama izvještava samo periodično, a mi smo se tokom ove dvije godine trudili da to promijenimo", poručila je ona, tako sažimajući i zaključke sa panela i radionica održanih toga dana.

Dokumentarac o pravima žena Femicid: Namjerno ubistvo žena bavi se fenomenom femicida koji je aktuelan u Crnoj Gori, na šta ukazuju i slučajevi koji su se dešavali u proteklih godinu dana. O femicidu i generalno stanju prava žena u Crnoj Gori, iz svojih uglova u filmu  govore: Maja Raičević iz Centra za ženska prava; Biljana Zeković, direktorica SOS telefona; Fana Delija, iz Centra za romske inicijative; Milica Nikolić, antropološkinja; Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom i Nina Pavićević, koja stoji iza Instagram profila @kriticki.

Dokumentarac Barijere: Osobe sa invaliditetom prati živote Ivana Ćorovića, Nikole Zekića, Duške Vujačić i sestara Ive i Jane Vujisić – koji se suočavaju sa brojnim barijerama u svakodnevnom životu, boreći se za svoje ravnopravno mjesto u društvu. Dokumentarac o mladim osobama s invaliditetom, kroz prizmu njihovih pojedinačnih životnih priča – predstavlja izazove sa kojima se ova marginalizovana grupa susrijeće, njihovu potrebu da budu ravnopravno uključeni u svim sferama života, izbjegavajući njihovo predstavljanje u stereotipnim okvirima: ulozi „žrtve“ i ulozi „heroja“. O  barijerama sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u filmu govori i Anđela Radovanović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG.

U izvještavanju crnogorskih medija o marginalizovanim grupama vidljiv je napredak u odnosu na to kakva je situacija bila ranije, ali je potrebno da novinari u većoj mjeri samoinicijativno i dublje zađu u tematiku, složili su se svi učesnici radionice kojom je otvoren medijski festival PRIME.

Na radionici pod nazivom Izvještavanje o marginalizovanim grupama, koja je održana u Crnogorskoj kinoteci, govorili i odgovarali na brojna pitanja zainteresovane publike programska menadžerka UMHCG Anđela Radovanović, izvršni direktor NVO Romska organizacija mladih Koračajte s nama - Phiren amenca Elvis Beriša, programska direktorica NVO LGBT Forum Progres Milica Špajak, koordinator prorama za smanjenje štete u NVO CAZAS Boban Sekulić, dok je moderatorka bila Kristina Ćetković, programska direktorica NVO 35 mm.

Milica Špajak ukazala je da se u medijskim izvještajima više govori o zakonskim okvirima i institucijama, nego o samom položaju LGBT zajednice.

"Vide se pomaci u odnosu na ono kako je zajednica predstavljanja ranije, ali sa druge strane utisak je da je u pitanju čisto, puko prenošenje sadržaja. Prenosi se ono što aktivisti sopštavaju, a diversifikacije tema gotovo da nema, ličnih priča gotovo da nema... U narednom periodu radićemo na tome da te lične priče, da ono što sama zajednica misli i govori bude više zastupljeno kako bi došlo do većeg podizanja svijesti", poručila je ona.

Da je dugačka istorija društva koje postavlja ideale ljepote, moći i dominacije na osnovu kojih osobe koje izlaze iz tih okvira osuđuje kao nepodobne ukazala je Anđela Radovanović ispred Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore. Ona je prisutnima objasnila koji su modeli pristupa invaliditetu i kakvi aspekti ih karakterišu. Istakla je da biomedicinski, funkcionalni, moralni i model milosrđa prikazuju osobe sa invaliditetom kao bolesne, kao žrtve "božje kazne", kao trošak i teret za državu i društvo, te nude neuspješna rješenja i uskraćuju im ljudska prava.

"Model koji cvjeta u crnogorskim medijima je herojski model, a prepoznajemo ga po rečenicama tipa 'uprkos invaliditetu'. Ovdje dolazi do toga da imamo dva suprotna pola - ili se od OSI ne očekuje ništa i što god se postigne je čudo, dok se kroz herojski model od OSI očekuje previše. Negiranje razlika i negiranje da OSI može da griješi je jedan od problema herojskog modela, a drugi je to što se herojstvo pripisuje invaliditetu, pa kažemo da ta osoba 'uprkos smetnjama' postiže nešto, umjesto da je fokus na preprekama na koje je ta osoba nailazila na putu do uspjeha", poručila je Radovanović.

Ispred NVO Cazas Boban Sekulić je kazao da je tek kroz medijski monitoring shvatio kolika je zapravo razmjera pogrešnog predstavljanja zavisnika od psihoaktivnih supstanci.

"Analiza je pokazala da se većina sadržaja bavi kriminalom kad su zavisnici u pitanju, rijetko se ukazuje da su ti ljudi pogođeni vrlo komplikovanom boleštću i da su mehanizmi bolesti takvi da često dovode do tih situacija o kojima se izvještava. Ne želim da opravdavam nezakonita djela, ali smatram da je potrebno da se mediji više fokusiraju na teme koje će podstaći oporavak zavisnika i skrenuti pažnju na to da je u pitanju ipak bolest. Ovo je malo društvo i svi znamo nekoga ko pati od ove bolesti, a zbog svega toga bi trebalo da se malo promijeni ta slika koja dominira medijima i u javnosti", mišljenja je on.

Sekulić je naglasio i da je dosta pozitinih priča o zavisnicima i da medijski festival PRIME omogućava da se za njih čuje.

To što je Crna Gora patrijarhalno društvo gdje je jako teško iskorijeniti predrasude i što se cijeli svijet suočava sa problemom regulacije virtuelnog prostora umnogome otežava prevenciju govora mržnje prema marginalizovanim grupama, poručeno je sa panela pod nazivom Mediji i marginalizovane grupe.

Pod vođstvom moderatorke Anđele Radovanović, programske menadžerke UMHCG, o ovoj temi govorili su direktor Direktorata za medije Neđeljko Rudović, zaštitnik ljudskih prava i slooda Siniša Bjeković, rukovoditeljka studijskog programa Medijske studije i novinarstvo na Fakultetu političkih nauka i vanredna profesorka dr Nataša Ružić, te Biljana Zeković, direktorica SOS Podgorica.

Obraćanje govornika počelo je sa pozitivnom notom, pa je Rudović primjetio da su se u "tradicionalnim medijima" prije 20 godina mogli vidjeti i vrlo sporni pristupi i izrazita distanca prema marginalizovanim grupama, te da se u kontekstu i podkontekstu mogla čitati i predrasuda, ali da danas toga više nema. Makar ne u mjeri u kojoj ima negdje drugo.

"To drugo su novi mediji, od nekakvih instant portala koji služe u određenom periodu za diskreditaciju ideoloških i svakih drugih protivnika, pa do društvenih mreža, što znači da smo svi mi koji smo korisnici njihovi medij sami po sebi, jer imamo određeni uticaj i možemo da ga koristimo na više načina. Jedan od načina je da promovišemo mržnju i na taj način drugima zagorčavamo živote, svjesno ili nesvjesno", objasnio je on.

Rudović je istakao da se cijeli svijet suočava sa zloupotrebom društvenih mreža i sajber prostora i da se odgovor na to još uvijek gradi na nivou Evropske unije.

"To je nešto što je nemoguće regulisati u punoj mjeri, ali mislim da je jedini put koji u ovom trenutku može dati rezultate dosljedna i neselektivna primjena krivičnog zakonika koji sankcioniše govor mržnje", kazao je on i dodao da bi u Crnoj Gori morali biti agilniji po tom pitanju.

Rudović je mišljenja da poštovanje ljudskih prava podrazumijeva svakodnevnu, upornu borbu, te da tako ova tema vjerovatno nikad neće biti skinuta sa dnevnog reda, pogotovo u patrijarhalnim društvima, kakvo je i dalje Crna Gora.

"Usudio bih se da kažem da imamo više tolerancije nego što je nekada bilo, ali ni približno koliko nam je potrebno", zaključio je on.

Bjeković je naglasio da institucija Ombudsmana nema samo reaktivni karakter, odnosno da ne reaguje samo na pritužbe, kako to većina građana smatra.

"Kad se nešto već desi obično je za onoga kome se to dešava zakašnjela reakcija institucija. Tako ulazimo u začarani krug pronalaženja krivca ako nemate strategiju da spriječite da se to dešava", objasnio je Bjeković.

On je poručio da se mora mnogo više poraditi na promociji, a istakao je i ulogu medija kao prirodnih saveznika u naporima da se na pravilan i blagovremen način zaštite marginalizovane grupe.

"Do sad smo primjetili da se o tim grupama uglavnom govori incidentalno, kad se nešto desi, odnosno povodom određenih događaja kad javnost uzavri da dobije pravovremenu informaciju o nečemu što se desilo. Taj pristup mora biti bitno drugačiji i mora se fokusirati na promociju prava marginalnih grupa. Jer mediji više nisu sredstvo samo prenošenja informacija, već moraju biti shvaćeni kao središte razmjene različitih ideja, stavova, informacija, ali i kao medijator različitih društvenih grupa. Ako se mediji koriste za dostizanje partikularnog cilja onda neće ispuniti svoju svrhu", smatra Bjeković.

Naglasio je da je i pored svih napora koji se ulažu, možda više od civilnog sektora, nego od države, i dalje imamo stalan trend broja predmeta nasilja u porodici, kojih je preko 2000 na godišnjem nivou.

Kao pozitivnu činjenicu, Bjeković izdvaja to što se zahvaljujući sektoru iz romske populacije mnogo toga promijenilo.

"Rađa se potpuno nova generacija Roma koja u svojoj biti nema više tu rezervisanost prema institucijama", zaključio je on i dodao da okolnost koja hrabri, pored svih govora mržnje, je da se oni koji ga sprovode prema Romima kriju iza niknejma na mrežama gdje im se ne može otkriti identitet.

"Oni koji se tako ponašaju prema Romima, sjutra će se tako ponašati i prema komšijama, oni će uvijek naći put da svoj nasilni karakter i frustraciju plasiraju možda čak i na sebi bliskoj osobi", uvjeren je Zaštitnik.

Govoreći o obučavanju novinara kada je u pitanju pravilan odnos prema marginalizovanim grupama, profesorka Ružić je istakla da fakultet nikad nije dovoljan, već da on daje bazu koja se mora nadograđivati cijelog života, jer se mnoge stvari mijenjaju.

"Mnogo toga ne zavisi samo od novinara. mi ih edukujemo da novinar mora biti i dobar psiholog. Najvažnije je da moraju biti dobri ljudi. Jer mediji imaju veliku moć, mogu izazvati ratove, ali i doprinijeti artikulaciji problema u društvu. Svjesni smo da kad stignu u redakcije često su prinuđeni da pišu tekstove koji nisu uravnoteženi i pod uticajem su i pritiskom urednika, što nije opravdanje i uvijek govorimo da ne zaborave da njihovo ime i prezime stoji ispod tog teksta i da se izvuku na neki način iz te situacije", pojasnila je ona.

Dodala je i da je u patrijarhalnoj sredini kao što je naša mnogo teže iskorijeniti predrasude i da je zato važno obratiti pažnju na način na koji se izvještava.

Biljana Zeković iz SOS Podgorica je izrazila mišljenje da su i aktivisti NVO jedna od marginalizovanih grupa koja se često diskriminiše i kojoj je upućen govor mržnje.

"Kad govorimo o društvenim mrežama, sve ovo što se dešava kada su u pitanju marginalizovane grupe zasnovano je na informacijama iz medijskih predstavljanja određenih slučajeva. Kad neka informacija ode u javnost onda vidimo reakciju na društvenim mrežama i tad postajemo svjesni da postoji čitav jedan niz predrasuda koje su opasne, a koje onda isplivaju na površinu", ukazala je ona.

Zeković je istakla i da je snažan diskriminatorski odnos medija, koji se prepoznaje i na društvenim mrežama, svakodnevnica kad je u pitanju nasilje nad ženama. Kazala je i da mediji i da državni organi prave nevjerovatno teške greške u pojedinim slučajevima, teške po nivou posljedica za žrtve nasilja.

"Taj nivo mržnje, predrasuda i stereotipa na društvenim mrežama je nešto što bi trebalo da zgrozi cijelu CG javnost. Tu doprinose i mediji, prije svega portali koi se ne kontrolišu. Nivo sankcionisanja na društvenim mrežama je jako slab, a ne pomaže ni nedostatak kažnjivosti novinara, koji moraju biti odgovorni za ono što pišu, ne mogu se zaštiti samo tako što će reći da su prenijeli informaciju", poručila je ona i navela nekoliko primjera pogrešnog odnosa medija koji su šokirali prisutne.

Zeković je ukazala da je od izuzetne važnosti da mediji kao inicijalna kapisla raščiste sa svojim stereotipima i predrasudama.

Na predstavljanju medijskih proizvoda na temu Ljudska prava i mediji u okviru PRIME festivala govorila je mlada autorka dokumentarca "Tarik" Danica Kovačević.

Publika je bila u prilici da pogleda ovaj film koji prati djelić života osmogodišnjeg dječaka koji ima autizam. Film Tarik ima za cilj da podsjeti na značaj ove teme, na potrebe djece koja imaju autizam, ali i na potrebe njihovih roditelja, istakla je autorka čije djelo je produkt Škole aktivističkog dokumentarnog filma u organizaciji Američkog ugla, a uz mentorstvo reditelja Mladena Ivanovića.

Ona je otkrila da je nakon što je posjetila seminar NVO CAZAS na kojem se govorilo o autizmu shvatila da dosta toga nije znala o ovoj temi i to ju je inspirisalo da se njom pozabavi u filmu.

"Ja i moje društvo nismo imali neku svijest o tome, sve što smo znali, znali smo iz beletristike, filmova i serija. Seminar mi je u teorijskom smislu približio o čemu se radi, a kad sam provela neko vrijeme sa Tarikom, njegovom majkom Sabinom i njenom porodicom vidjela sam što to tačno znači. Moji prijatelji su se složili sa mnom da su imali potpuno drugačiju sliku", pojasnila je Danica i dodala da bi u medijima trebalo da se prikazuje realna slika o djeci sa autizmom, te da serije i filmovi često to romantizuju.

Prisutna je bila i Tarikova majka Sabina koja je poručila da bi trebalo podizati svijest o djeci s autizmom i kroz edukaciju, ali i kroz forme kao što su film, radionice, dramske vježbe...

"Hvala Danici koja je uopšte uočila da se o autizmu vrlo malo priča i da se nekako sve uljepšava kroz serije i filmove kao što je rekla. Prije svega svi, ne samo mediji, već i medicinska struka griješe kad autizam nazivaju bolešću. To nije bolest, to je razvojni poremećaj, dakle to je stanje. Vrlo malo se priča o tome, iako organizacije pokušavaju na ovaj način da podignu svijest, a sve je veći broj autistične djece", smatra Sabina.

Ona je mišljenja da bi roditelje trebalo informisati o autizmu od prvog trenutka kad dobiju dijete, kao i da bi se trebalo fokusirati, ne samo u medijima, nego i kad su u pitanju terapeuti, na to za što su djeca sa autizmom sposobna, umjesto za što nisu.

Danica je izrazila želju da nastavi da širi svijest kad su u pitanju ovakve teme, a njen sljedeći projekat bi trebalo da se bavi ugroženim ženama.

"Ne samo osobe s autizmom, nego sve marginalizovane grupe moraju da nađu alternativne načine da istaknu svoje potrebe, preko društvenih mreža, NVO sektora...", dodala je ona.

Moderatorka na predstavljanju medijskih proizovoda bila je Milica Đokđurić.

Kada razmišljamo o psihologiji mislimo na nauku koja se bavi proučavanjem psihičkih pojava i ponašanja ljudi i životinja. Svih ljudi i svih životinja! Prema tome, psihologija se bavi svim ljudima, bez obzira na: pol, rod, rasu, starost, seksualno opredjeljenje, pripadnost, invaliditet, ekonomski status ili bilo koje druge odrednice. Još malo teorije: zadatak psihologa je osnaživanje, podrška i pružanje pomoći onima kojima je to potrebno. Ta podrška može doprinijeti da osobe povećaju svoje učešće u društvenom životu, da poboljšaju svoje komunikacione vještine, da unaprijede vještine timskog rada, da se edukuju i rade na prevenciji narušavanja mentalnog zdravlja, i još mnogo toga. Ovi zadaci bi trebali biti isti za sve i primjenjivi u radu sa svima. Ali, stvarnost je malo drugačija. Od kada? Oduvijek! Stvarnost je praksa koja često ne prepoznaje etiku, ljudska prava i zakone. 

Istorija se ponavlja

Pojam invaliditeta je kroz istoriju, kao i sama psihologija, pretrpio mnoge promjene u načinu odnosa prema invaliditetu, pristupu i razumijevanju. One bi trebale značiti nešto dobro, drugačije, nešto bolje. Ali, ni psihologija nije ostala imuna na modele pristupa invaliditetu. Još uvijek je, među laicima (samo među laicima?), duboko ukorijenjen stav da psihologija treba da „liječi“ osobe s invaliditetom. Iako psihologija ne liječi, iako osobe s invaliditetom ne treba liječiti, medicinski model pristupa invaliditetu opstaje i kroz nauku i provlači se kroz razne oblasti psihologije. Još uvijek su u upotrebi stručni udžbenici i literatura u kojima se koristi neadekvatna terminologija, dok na studijama psihologije još uvijek postoji predmet „Psihologija djece s posebnim potrebama“.

Ako još jednom pogledamo definiciju psihologije i njenu praktičnu primjenu, nećemo naći ni jednu oblast u kojoj psihologija ne bi našla svoje mjesto u pristupu i radu s osobama s invaliditetom. Osnaživanje, podrška i razumijevanje predstavljaju univerzalne potrebe, svojstvene svim ljudima, pa ničeg nema tako specifičnog u osnaživanju, podršci i razumijevanju osoba s invaliditetom. S druge strane, načini na koje se psihološka pomoć i podrška mogu pružiti, mogu se razlikovati u zavisnosti od vrste invaliditeta, ali nikako se ne smiju dovoditi u pitanje njihov kvalitet i neophodnost. 

Od medicinskog do socijalnog modela

Ali zamalo! Medicinski model pristupa invaliditetu, invaliditet tretira kao oboljenje koje treba tretirati i liječiti, dok socijalni model pristupa invaliditetu naglašava društvene barijere kojima se treba baviti, nikako samo oštećenje. To dalje navodi da invaliditet i invalidnost nisu sinonimi u jezičkom smislu, već predstavljaju ključne razlike za razumijevanje pojma invaliditeta i psihološkog pristupa invaliditetu. Dok se invalidnost najjednostavnije može opisati kao oštećenje, invaliditet predstavlja ono što dobijemo kada sagledamo invalidnost i širi socijalni kontekst. Formula je jednostavna: invalidnost + okolina = invaliditet. Čime se psiholozi onda trebaju baviti? Invalidnošću ili invaliditetom? To se i sami psiholozi sigurno pitaju. Ali, odgovor bi mogao biti tako jednostavan. S obzirom na to da se ovdje polazi od susreta osobe s invaliditetom i njegove/ne okoline i svrha ovog termina je naglašavanje barijera u okolini (npr. u komunikaciji, informisanju, obrazovanju), čime se onemogućava ravnopravno učestvovanje osoba s invaliditetom. Iz navedenog proizilazi da bi zadatak psihologa trebao biti i rad na stavovima društva. Mnoge od prepreka s kojima se susreću osobe s invaliditetom proizlaze iz stavova društva, te bi akcenat trebao biti na edukaciji i promjeni društva, a ne toliko na razvijanju psiholoških tretmana namijenjenih osobama s invaliditetom koji ih mogu još više diskriminisati i segregirati.

Od socijalnog modela do modela zasnovanog na ljudskim pravima

Ali zamalo, drugi put! Model zasnovan na ljudskim pravima bi trebao biti polazna tačka psihološke djelatnosti s osobama s invaliditetom. U ovom kontekstu, pružanje usluga bez obzira na lične karakteristike, jednako uvažavanje svih potreba, mišljenja i stavova. U fokusu je individua i njena autentičnost, što ne znači zanemarivanje društvenih faktora, već stvaranje mogućnosti jednakih za sve. Zaglavljeni još uvijek između modela, čekajući da evoluiramo, nadamo se stvaranju novih mogućnosti i mijenjanju istorije pristupa invaliditetu u Crnoj Gori.

Jasno je da je psihologija napredovala u svom opsegu djelovanja, ali i da se promjene i dalje dešavaju na mikro planu. Dug  put čeka psihologiju, kao nauku, ali i same psihologe kada je riječ o unapređenju pristupa osobama s invaliditetom. Edukacija predstavlja osnovnu alatku za unapređenje usluga, ali i vještina stručnjaka koji se bave pitanjem invaliditeta. Naposletku, psiholozi treba da rade na usredsređivanju na sličnosti, ne na razlike, jer u fokusu je čovjek, sa svime onim sa čim nam on dolazi u tom trenutku. 

Autorka: Dragana Đokić, psihološkinja

Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Da li je obrazovanje zaista jednako za sve? Priča počinje na Žabljaku, prije četiri godine, kada se Željka Vojinović, majka Luke Vojinovića, tada učenika devetog razreda Osnovne škole „Dušan Obradović“ obratila Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) kako bi se obezbijedilo da on nesmetano upiše Srednju mješovitu školu „17.  septembar“, jedinu u njegovom gradu, naredne školske godine.  Luka će uskoro završiti i srednju školu, ali u nju, ni nakon četiri godine, i dalje ne može ući dostojanstveno. 

Udruženje je tada uputilo Inicijativu za poštovanje standarda pristupačnosti Ministarstvu prosvjete, na čijem je čelu bio ministar Damir Šehović. Nakon što Ministarstvo nije ni posle više obraćanja  reagovalo, predmet je proslijeđen na dalje postupanje Zaštitniku ljudskih prava i sloboda. Iz ove institucije krajem 2018. donijeli su preporuke u kojima se, između ostalog, navodi to da škola bez odlaganja omogući nesmetan pristup i kretanje osobama s invaliditetom u skladu s propisima o uređivanju prostora. Preporuke ni danas nijesu ispoštovane. 

Iz Institucije Zaštitnika „smatraju nedopustivim to što ova preporuka i dalje nije ispoštovana, zbog čega ovaj predmet navodimo kao primjer negativne prakse kada god se govori o (ne)pristupačnosti objekata u javnoj upotrebi osobama sa invaliditetom“. Dodaju da ih posebno zabrinjava što je u pitanju  prepreka ostvarivanju prava na obrazovanje.

Željka Vojinović, prisjećajući se tog perioda, kaže da su se prije kontaktiranja UMHCG obraćali Ministarstvu prosvjete, direktorima osnovne škole i  srednje škole, teda se sve završavalo na obećanjima i nezainteresovanosti, i da je na početku sve izgledalo užasno teško. 

Iz škola su im predlagali da Luka pohađa nastavu onlajn, priča majka.

„Što se tiče zaposlenih, đaka i roditelja svi su nekako bili po strani. U razgovoru sa nama su nas podržavali. Čak smo doživjeli da su tri roditelja napisala zahtjev i predala ga direktoru srednje škole da bi se zahtjev proslijedio u Ministarstvo prosvjete gdje su tražili da njihova djeca ne mogu biti stalno u jednoj učionici na donjem spratu već da je potrebno da mijenjaju učionice i da oni ne mogu više „ispaštati“ zbog Luke. Međutim, od dvadeset roditelja tog odjeljenja, koliko znam, tri su potpisala taj zahtjev“ – dodaje Vojinović. 

Jedna od inicijativa koju je UMHCG uputilo odnosila se na omogućavanje  pohađanja srednje škole. Međutim,  nereagovanje pomenute školje je pratio odgovor da srednje obrazovanje nije obavezno. 

Nakon tri godine i neriješenog pitanja UMHCG je u ime Vojinovića potražilo komentar od aktuelnog Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Iz pomenutog Ministarstva su saopštili  da su u saradnji s pomenutom školom obezbijedili asistenta u nastavi, a takođe je donesena odluka da se nastava organizuje u prizemlju, s obzirom na strukturu objekta. 

Nepristupačna škola nije samo Lukina realnost. S njom se suočavaju učenici još najmanje 22 srednje škole u Crnoj Gori koje je UMHCG obišlo tokom 2019, a koje nijesu ispunjavale standarde pristupačnosti. Od ukupno 23 škole koje su obuhvaćene monitoringom, samo jedna je bila djelimično pristupačna, dok se u čak 10 škola nije moglo ni ući, jer imaju samo stepenice na ulazu. 

S druge strane Luka, sada već učenik srednje škole, kaže da mu je period osnovne škole bio lijep i zanimljiv, a da su se drugarstva iz osnovne škole nastavila i u srednjoj školi. 

„Imao sam odlične drugove sa kojima sam se znao još iz vrtića. Što se tiče nastavnog osoblja, najviše mi je pomagao domar u školi, ali i svi ostali su bili korektni. “, prisjeća se Luka.

Njegova majka Željka smatra da je ova situacija uticala kako na Luku tako i na njihovu porodicu:

„Luka je nastavio školovanje uz našu veliku upornost i borbu… Tek kad smo zaprijetili  medijima, štrajkom sa Lukom ispred stepenica škole i uključili UMHCG i Luki je obezbijeđena učionica na donjem spratu, jer nije bilo mogućnosti da se uradi lift, mada nam je iz Ministarstva prosvjete bilo obećano da se radi lift preko ljetnjeg raspusta, čak su dolazili i inženjeri iz ministarstva i, koliko znam, urađen je i idejni projekat. Odjednom nikom ništa. Bezbroj puta sam zvala u ministarstvo prosvjete ali se nisu javljali ili su prebacivali loptu“, objašnjava Vojinović

Na pitanje kakvi su planovi da se svakom djetetu s invaliditetom omogući kvalitetno inkluzivno obrazovanje u sredini u kojoj živi, a što propisuje i Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta su se pozvali na Strategiju inkluzivnog obrazovanja i  naveli da ona predstavlja pravce razvoja u ovoj oblasti za period 2019-2025, a da Ministarstvo postupa prema aktivnostima predviđenim Akcionim planom. Iz Ministarstva dalje smatraju  da je za sve škole po pitanju pristupačnosti urađena analiza, i da su škole u obavezi da urade sopstvene akcione planove za rješavanje elemenata pristupačnosti. 

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda navode da su u protekloj godini imali jedan slučaj diskriminacije u oblasti obrazovanja po osnovu invaliditeta kao ličnog svojstva. 

Iako je obaveza pristupačnosti objekata u javnoj upotrebi propisana još 2008. Zakonom o planiranju i izgradnji, ostaje samo još jedno slovo na papiru. Od donošenja Zakona prošlo je više od 13 godina. Dovoljno da neko završi (obavezno) osnovno i („manje obavezno“) srednje školovanje. Ako je u školu mogao ući. 

Pripremila: Anđela Miličić

Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Budući studenti, bliži se vrijeme upisa na fakultet. Ukoliko još uvijek nijeste odlučili koji fakultet da upišete ili nijeste upoznati koja je procedura upisa, šta je potrebno od dokumentacije, u nastavku teksta možete pročitati nešto više o tome, ali i saznati koje servise podrške možete ostvariti posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije.

Kada i gdje se objavljuje Konkurs za upis u I godinu studija?

Upis na I godinu studija regulisan je Pravilnikom o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore. Na osnovu tog Pravilnika upis studenata u prvu godinu osnovnih studija obavlja se na osnovu javnog konkursa za sve studijske programe. Isti se objavljuje u nekom od dnevnih listova koji izlaze u Crnoj Gori i na sajtu Univerziteta.

Univerzitet raspisuje konkurs za svaki upisni rok. Prvi upisni rok organizuje se u drugoj polovini juna, a u slučajevima kada je u prvom upisnom roku broj kvalifikovanih kandidata za upis manji od utvrđenog broja za upis organizuje se drugi, odnosno treći upisni rok. Drugi upisni rok organizuje se u prvoj polovini jula, dok se treći upisni rok organizuje u drugoj polovini avgusta tekuće godine.

Ko može da upiše fakultet/akademiju?

Pravo prijave za upis imaju kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju.

Strani državljanin ima pravo upisa na studijske programe Univerziteta Crne Gore pod jednakim uslovima kao crnogorski državljanin koji plaća školarinu, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom Univerziteta Crne Gore, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.

Tabela prohodnosti škola za upis

Pronađite informaciju OVDJE.

Šta je potrebno od dokumentacije?

Pravo prijave na konkurs za upis imaju kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju. Uz prijavu za upis, kandidat prilaže sljedeća dokumenta:

• originalnu diplomu o položenom maturskom, odnosno stručnom ispitu,
• originalna svjedočanstva o završenim razredima srednjeg obrazovanja,
• izvod iz matične knjige rođenih,
• uvjerenje o državljanstvu,
• diplomu “Luča” ili ekvivalentnu diplomu,
• diplomu (ili ekvivalentni dokument) o osvojenoj prvoj ili drugoj nagradi na državnom takmičenju srednjoškolaca, organizovanom od strane ministarstva nadležnog za prosvjetu i nauku ili takmičenju većeg ranga.
• Strani državljanin podnosi i dokaz o poznavanja jezika na kome se izvode studije, izuzev u slučaju da je završio srednju školu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.

Kako funkcioniše elektronski upis?

Detaljno video objašnjenje elektronskog upisa na faklutete Univerziteta Crne Gore nalazi se na linku https://youtu.be/ljcY_TSm1T0

Šta se vrednuje za upis na studijski program?

Za upis na sve studijske programa Univerziteta Crne Gore vrednuje se:

• Uspjeh na maturskom, odnosno stručnom ispitu koji se polaže eksterno
• opšti uspjeh na završetku pojedinačnih razreda srednjeg obrazovanja
• uspjeh iz dva predmeta iz trećeg i četvrtog razreda srednjeg obrazovanja, od značaja za savladavanje izabranog studijskog programa
• uspjeh na dopunskim ispitima - diploma "Luča " ili ekvivalentna diploma
• diploma (ili ekvivalentni dokument) o osvojenoj prvoj ili drugoj nagradi na državnom takmičenju srednjoškolaca, organizovanom od strane ministarstva nadležnog za prosvjetu i nauku ili takmičenju većeg ranga, iz predmeta od značaja za savladavanje studijskog programa.

Da li može da se konkuriše za upis na više od jednog fakuteta?

Prilikom prijave na konkurse za upis u I godinu osnovnih studija Univerziteta Crne Gore, kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju, imaju pravo da predaju dokumenata za upis isključivo na jednom studijskom programu Univerziteta. U slučaju da kandidat podnosi duplikate umjesto traženih originalnih dokumenata, dužan je da prilikom predaje dokumenata potpiše izjavu da orginalna dokumenta nije iskoristio za ostvarivanje prava na upis na nekom drugom studijskom programu. Kandidat koji da netačnu izjavu biće eliminisan iz kvalifikacionog postupka.

Šta su dopunski ispiti?

Na pojedinim fakultetima, kao dodatni uslovi za upis, organizuju se dopunski ispiti, u cilju provjere znanja i sklonosti od posebnog značaja za savladavanje izabranog studijskog programa.

Riječ je o umjetničkim fakultetima (Fakultetu likovnih umjetnosti, Fakultetu dramskih umjetnosti, Muzičkoj akademiji), ali i Arhitektonskom fakultetu, Medicinskom fakultetu (Medicina i Stomatologija) i studijskom programu Psihologija, na Filozofskom fakultetu.

O rasporedu polaganja dopunskih ispita možete se informisati, odmah po objavi konkursa za upis, na oglasnoj tabli i na stranici fakulteta (www.ucg.ac.me/članice)

Kako se vrednuju dopunski ispiti možete pogledati u Pravilniku o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore.

Kako se rangiraju kandidati?

Rang lista kandidata formira se na osnovu bodovnog sistema koji je definisan Pravilnikom o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore (vidi član 11 Postupak bodovanja).

Gdje se objavljuju rang liste?

Rezultati kvalifikacionog postupka i rang lista objavljuju se na oglasnoj tabli i internet stranici  organizacione jedinice (www.ucg.ac.me/članice), odnosno samostalnog studijskog programa, sa kompletnim podacima koji su unešeni u bazu podataka za prijavljene studente Centra informacionog sistema Univerziteta.

Koliko traju osnovne studije?

Osnovne studije traju tri godine, osim za regulisane profesije:  doktore medicine (6),stomatologije (6), farmacije (5), arhitekte (5)  i učitelje (5). 

Studijska godina podijeljena je na dva semestra koji nose po 30 ECTS kredita, odnosno ukupno 60 za godinu.

Šta je ECTS? 

ECTS je skraćenica za evropski sistem transfera kredita. Jedan ECTS odnosi se na 30 sati rada studenta potrebnih za jednu ili više sljedećih aktivnosti: kontakt nastavu, učenje, praktični rad, pripremu i odbranu samostalnih radova, polaganje kolokvijuma i ispita.

Tako osnovne studije, u zavisnosti od trajanja, mogu nositi ukupno 180 ECTS kredita, 300 i 360 ECTS  kredita.

Da li tokom studiranja student ima mogućnost međunarodne razmjene?

Da, studenti Univerziteta imaju priliku da u toku studija pođu na razmjenu u trajanju od jednog ili dva semestra, a najviše polovinu trajanja svog studijskog programa. O mogućnostima razmjene, studenti se mogu informisati u Kancelariji za međunarodnu saradnju koja organizuje informativne dane, seminare, radionice i prezentacije programa mobilnosti i mogućnosti prijave za stipendije. Aktivni programi mobilnosti su Erasmus+, CEEPUS, Mevlana, ali i stipendije koje se nude na osnovu međudržavnih bilateralnih sporazuma.

Koju diplomu dobija student po završetku osnovnih studija i koje se zvanje stiče završetkom studija?

Bečelor je diploma koju studenti dobijaju po završetku programa trogodišnjih osnovnih studija (180 ECTS). Po završetku studijskih programa Medicine, Stomatologije i Farmacije, studentima se dodjeljuje diploma o završenim osnovnim studijama i stepen obrazovanja doktor medicine/stomatologije/farmacije.

Studentska savjetodavna kancelarija (SSK)

U okviru pomenute Kancelarije studenti s invaliditetom mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom upićivanja zahtjeva za povraćaj novca fakultetskoj jedinici, ukoliko je student uplatio dio naknade za tekuću studijsku godinu;

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije). Ova aktivnost podrazumijeva omogućavanje dodjeljivanja smještaja studentima s invaliditetom u studentskom domu, kao i prikupljanje i predaja dokumentacije nadležnim ustanovama, te upućivanje inicijative sa tzv. Spiskom želja i predlogom za prioritetno obezbjeđivanje smještaja. 

Pored toga u toku upisnih rokova (jun-jul) organizovaćemo info štandove na nekim od crnogorskih univerziteta ili fakulteta s ciljem informisanja mladih s invaliditetom o servisima podrške koje mogu ostvariti posredstvom pomenute kancelarije, ali i dobiti odgovore i na druga pitanja koja se tiču studiranja na fakultetu. Ova aktivnost se realizuje uz finansijsku podršku Glavnog grada Podgorica.

Izvor: sajt Univerziteta Crne Gore

Priredila: Anđela Miličić

Sloboda je najvažnija riječ u ljudskim pravima. Svi imaju pravo na govor, vjeroispovijest, mišljenje, kretanje ali i na obrazovno i kulturno uzdizanje. Društvo teži tome da osobama s invaliditetom (OSI) omogući dostojanstven i ispunjen život uz poštovanje svih standarda. Kao što imaju pravo na kretanje, govor, liječenje i rad imaju pravo i na uživanje i na zadovoljenje, pored primarnih, i onih sekundarnih potreba. Danas se često čuje krilatica larpurlartizam (umjetnost radi umjetnosti), a koliko OSI mogu uživati u umjetnosti u Podgorici bilo je pitanje za kulturne institucije na teritoriji glavnog grada.

Kulturno informativni centar "Budo Tomović" (KIC) djelimično je prilagođen OSI.

„Imamo rampu, koja se nalazi kod stepeništa za ulazak u zgradu. Ona vodi do glavne sale. Međutim, za odlazak OSI na prvi i drugi sprat nemamo rješenje“, navodi direktorica KIC-a, Snežana Burzan dodajući da su napisani projekti za lift, ali KIC nikada nije imao novčana sredstva da ih realizuje.

„Projekte šaljemo Glavnom gradu tj. Komisiji Glavnog grada koja nam određuje budžet. Na njima je da prihvate ili odbiju“, navode oni, objašnjavajući zašto još uvijek ne postoji lift koji vodi od suterena do vrha zgrade.

Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) navode da se pristpačnost kulturnim ustanovama veoma usko posmatra i podrazumijeva postojanje rampe ili rukohvata, odnosno omogućavanje fizičkog pristupa objektu. Problem predstavlja to što se mnoge ustanove kulture nalaze u objektima koji su zaštićeni kao kulturna dobra:

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara odlučuje o zaštiti kulturnog dobra, a rigidno tumačenje propisa u praksi dovodi do toga da se ne odobrava rekonstrukcija i adaptacija objekta.

Pored samog fizičkog pristupa pristupačnost podrazumijeva i dostupnost informacija i sadržaja:

„Naše ustanove kulture moraju preduzeti korake da omoguće i materijale i informacije na Brajevom pismu, znakovnom jeziku, u lako čitljivim i razumljivim formatima i time ih svima učine jednako dostupnim“, pojašnjavaju iz UMHCG-a.

Prirodnjački muzej Crne Gore je na dobrom putu. Iako su, kako nam je kazala direktorica Natalija Čađenović, njihove kancelarije u zgradi koja je zaštićeno kulturno dobro i čiji ulaz nije prilagođen OSI, pristup izložbenoj galeriji je u potpunosti dostupan svima koji su zainteresovani da je posjete:

„Raspored eksponata i izložbenog materijala prilagođen je kretanju OSI, tako da imaju pristup cijelom sadržaju izložbe – navode iz muzeja, prisjećajući se da su prošle godine organizovali izložbu Priroda na dodir koja je zadovoljavala sve kreiterijume jer su eksponati imali i zvučna, i vizuela objašnjenja, a mogli su se i dodirivati:

„Za tu priliku smo uveli QR kod koji je bogatu prirodnu baštinu učinio dostupnom svima. Skeniranjem koda otvara se veb stranica o tom eksponatu sa animiranim sadržajem, video i zvučnim zapisom“, objašnjavaju zaključujući da će se njihova ustanova potruditi da u budućniosti svaka izložba bude prilagođena OSI u svakom smislu.

Autorka teksta: Jana Vujisić

Izvor: DN Dan

*​Tekst je objavljen u sklopu prakse studenata druge godine studijskog programa Medijske studije i novinarstvo Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore.

Tekst priredila: Anđela Miličić

Privredna komora Crne Gore, u saradnji sa Ministarstvom evropskih poslova, sjutra 28. maja 2022. s početkom u 10.30 časova, u dvorištu Dvorca Petrovića na Kruševcu, u Podgorici, organizuje Sajam evropskih projekata. 

Sajam će otvoriti predsjednica Privredne komore Crne Gore Nina Drakić, potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih poslova Jovana Marović i ambasadorka EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa.

Sajam se organizuje kao dio proslave Mjeseca Evrope, a u njemu će, pored organizatora učestvovati i ostale institucije, organizacije i kompanije koje implementiraju projekte finansirane sredstvima različitih programa pretpristupne pomoći. 

Na pomenutom događaju učestvovaće i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) koji će predstaviti materijal iz oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Sajam nudi mogućnost, pored upoznavanja s projektima koji su u toku i razgovore sa potencijalnim partnerima za pozive koji se očekuju u narednom periodu.

Izvor: sajt Privredne komore Crne Gore 

Priredila: Anđela Miličić