Željko

Željko

Crnogorski stonoteniseri Filip Radović i Luka Bakić, kao prvoplasirani u grupi, izborili su direktan plasman u četvrtfinale međunarodnog turnira koeficijenta 40 u slovenačkom Laškom.

Radović, kao prvi nosilac turnira u kategoriji S10, savladao je na startu Poljaka Pavela Vlodiku 3:1 (11:4, 11:4, 10:12 i 11:4), dok je u meču za prvo mjesto u prvoj grupi i plasman u četvrtfinale slavio protiv Čeha Ivana Karabeca 3:0 (11:4, 11:5 i 13:11).

Vlodika i Karabec u međusobnom duelu odlučivaće sjutra o drugom mjestu i putniku u osmini finala.

Maksimalan učinak u četvrtoj grupi ima i Luka Bakić, koji je na startu pobijedio Brazilca Gabrijela de Oliveiru 3:1 (11:3, 9:11, 11:5 i 11:2), a u drugom kolu Sian Jin Sua iz Kineskog Tajpeha 3:2 (10:12, 10:12, 11:8, 11:7 i 11;9).

Taj duel obilježili su preokreti, pa je tako Bakić izgubio prva dva seta, u kojima je vodio 10:8, odnosno 10:6.

Četvrtfinalni mečevi na programu su sjutra.

Crnogorsku reprezentaciju u Laškom predvodi trener Vladimir Marić.

Turnir u Laškom jedan je od najjačih u svijetu, a ove godine okupio je 288 stonotenisera iz 49 država svijeta.

Prošle godine Radović i Bakić igrali su finale, u kojem je bronzani iz Tokija bio uspješniji.

Nastup crnogorske reprezentacije u Laškom finansira se po programu POK za 2024, koji je podržalo Ministarstva sporta i mladih.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Stonoteniser Filip Radović plasirao se u polufinale i obezbijedio bronzanu medalju, dok je Luka Bakić u četvrtfinalu završio nastup na međunarodnom turniru u Laškom.

Radović, koji brani trofej, savladao je danas u četvrtfinalnom meču, kategorije S10, Ting Čun Lina iz Kineskog Tajpeha 3:1, po setovima 8:11, 11:2, 11:6 i 11:7.

Njegov naredni rival, sjutra u 11 sati i 45 minuta, biće Čileanac Manuel Felipe Ečavegurin, koji je u četvrtfinalu, nakon pet setova, eliminisao Sian Jin Sua.

Bez polufinala i medalje ostao je Bakić, koji je u četvrtfinalnoj borbi izgubio od Poljaka Pavela Vlodike 3:1 (8:11, 11:7, 11:8 i 11:7).

Vlodiku u meču za finale čeka sunarodnik Igor Mištal, koji je u tri seta bio bolji od Španca Hoze Manuela Ruiza Rejesa.

Crnogorske stonotenisere u Laškom predvodi trener Vladimir Marić.

Turnir u Laškom, jedan je od najjačih u svijetu, okupio je 288 stonotenisera iz 49 država svijeta.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila. Dajana Vuković

Porodice osoba s invaliditetom suočavaju se sa specifičnim izazovima u jednom širokom spektru od zdravstvenih i socijalnih, preko finansijskih i pravnih, pa sve do onih ličnih emocionalnih, a pritom još uvijek nemaju ni približno adekvatnu institucionalnu i društvenu podršku, ocijenila je predsjednica Gradskog parlamenta dr Jelena Borovinić Bojović na Panel diskusiji na temu Porodični život osoba s invaliditetom, koju je Sekretarijat za socijalno staranje organizovao povodom Svjetskog dana porodice.

Naša je odgovornost kao zajednice da osiguramo da ove porodice dobiju svu podršku koja im je potrebna u suočavanju sa tim izazovima. Moramo raditi na stvaranju inkluzivnog i pristupačnog okruženja u kojem osobe sa invaliditetom mogu da žive ispunjene živote zajedno sa svojim najmilijima. Jedna zajednica je jaka onoliko koliko su jaki njeni najosjetljiviji članovi. Zato njihovo osnaživanje i potpuna društvena inkluzija nije samo pitanje humanosti i empatije, već i direktan interes svih nas, rekla je Borovinić Bojović.

Ona je podsjetila da se Crna Gora kao potpisnica Konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom obavezala da preduzima mjere i aktivnosti u pravcu eliminisanja njihove diskriminacije u svim sferama života, pa i kada je riječ o porodičnom životu.

Kao i u svemu ostalom, tako je i u ovoj oblasti osnova svega podizanje svijesti pojedinaca i društva u ovom slučaju, dakle, svijesti o pravima i potrebama osoba sa invaliditetom i njihvih porodica. Panel diskusije kao što je ova, odličan su korak u tom pravcu, s tim da ovakvi razgovori ne smiju da ostanu sporadični i prigodni, već bi morali da se organizuju u kontinuitetu. Kada govorimo o onome što Glavni grad može da ponudi u smislu pružanja podrške vjerujem da su značajni savjetodavni kapaciteti naše Kuće zdravlja, ali i ostale usluge iz spektra onoga što je nadležnost Sekretarijata za socijalno staranje, saopštila je ona.

Predsjednica Skupštine pozvala je gradske službe da što kvalitetnije odgovore na potrebe osoba s invaliditetom i njihovih porodica, s obzirom na resurse s kojima kao društvo raspolažemo.

Na kraju bih uputila jedan apel svim Podgoričanima i Podgoričankama da kao rodbina, prijatelji ili komšije, kada god smo u mogućnosti, djelujemo na način koji će doprinijeti jačanju i osnaživanju osoba sa invaliditetom i njihovih porodica. Jer ovi pojedinci i porodice gotovo bez izuzetka, svojom odlučnošću, hrabrošću i životnom radošću kojom odišu uprkos svim teškoćama, istinska su inspiracija svima nama, poručila je ona.

Na panelu su govorili i dr Ida Kolinović, VD sekretarke za socijalno staranje, Amela Orahovac, VD generalne direktorice Direktorata za razvoj usluga, nadzor nad stručnim radom i drugostepeni upravni postupak u oblasti socijalne i dječje zaštite u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore, i Lidija Radanović Vujković, aktivistikinja za prava osoba s invaliditetom.

 

Izvor: Borba

Pripremila: Dajana Vuković

Imam pravo na samostalan izbor, naziv je događaja kojim je Udruženje paraplegičara Cetinje u saradnji sa Centrom za kulturu obilježilo Evropski dan samostalnog života.

Predsjednik Odbora Zajednice opština Savo Borozan poručio je da samo snažne institucije sistema mogu kreirati servise podrške licima sa invalidetom, ali i ostalim ranjivim kategorijama, jer je pojedincu, kako kaže, teško da sam napravi prvi korak.

Mislim da kada bi cijelo društvo, cijela zajednica, zajednički se uhvatila ruku pod ruku da bi taj korak bio mnogo lakši mnogo efektniji, jer taj mali korak tog pojedinca za njega je jako puno, a za društvo neće biti mnogo ako ga zajednički naprave, kazao je Borozan.

Predsjednik Udruženja paraplegičara Cetinja Dejan Tmušić kazao je da se ovaj datum prvi put obilježava na Cetinju.

Upravo je ovaj dan jedinstvena prilika da osobe sa invaliditetom zatraže pravo na samostalan život, te da podignu svijest o preprekama sa kojima se susrijeću, ali da se solidarišu sa ljudima čiji se glas ne čuje, poručio je Tmušić.

Dugogodišnja aktivistkinja za ljudska prava Ivana Janković istakla je da su potrebni servisi podrške kako bi se osobe s invaliditetom do kraja i kompletno uključile u društvo. Od zajednice, ističe ona, ne traže pomoć već podršku.

A ne kada se mi za nešto sami izborimo, da nam neko kaže: Bravo. Super je to. Da se tretiramo ravnopravni kao i svi ostali, drugi članovi društva. Kao što je Savo rekao, ruku pod ruku sa zajednicom, a ne pored nje, kazala je Janković.

U sklopu događaja prikazan je film Dohvati nebo, reditelja Milutina Darića, koji invaliditet predstavlja kao lično svojstvo svakog pojedinca, bez milosrđa i pežorativnosti.

Mislim da je jako bitno razumjeti riječi koje su tri naše hrabre sugrađanke poslale kroz film Ja nijesam odustala, nemoj ni ti. Mislim da je to jedna snažna poruka koja sve nas mora da vodi ka zaključku, svi se rađamo jednaki, isti, samo što svi nosimo određene specifičnosti i posebnosti, zaključio je Borozan.

Nakon filma uslijedilo je interaktivni dio događaja na temu samostalnosti u donošenju odluka osoba s invaliditetom, jednak tretman u društvu.

Evropski dan samostalnog života obilježava  se od 2014.

Izvor: RTV Cetinje

Pripremila: Dajana Vuković

Predstojeća izborna reforma prilika je i za temeljno preispitivanje i unaprjeđenje sistema krivičnopravne zaštite izbornih prava, zbog čega je Centar za demokratsku tranziciju (CDT) sa partnerima na samom početku procesa uputio preporuku da se djelokrug Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu proširi tako da obuhvati i Krivični zakonik Crne Gore u dijelu krivičnih djela protiv izbornih prava.  

Imajući u vidu lošu praksu u kojoj su ozbiljne povrede izbornih prava i pravila povezanih s izborima u prošlosti ostajala nekažnjena ili neadekvatno kažnjena, smatramo da propisivanje prekršajnih sankcija neće biti dovoljno, te da će za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva za promjene biti potrebna i intervencija u krivičnom zakonodavstvu.  

Zaštita izbornih prava presudna je za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da moraju postojati mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa. 

Međutim, mora se voditi računa da se ne stvori sistem u kojem se protiv protivnika procesuiraju politički motivisane i neosnovane optužbe. 

Nadalje, sve sankcije i kazne treba da budu srazmjerne postupku koji je rezultirao povredom. 

Ovo su najvažniji zaključci analize Krivičnopravna zaštita izbornih prava autora Krsta Pejovića, koju je Centar za demokratsku tranziciju (CDT) pripremio i uputio Odboru za sveobuhvatnu izbornu reformu sa ciljem da stavi u fokus koncept izborne pravde, koji je jedna od ključnih dimenzija vladavine prava u demokratijama.  

Pitanje zaštite biračkog prava tretirali smo kroz dvije publikacije. U prvoj Pravna zaštita izbornih prava je naš fokus bio na samom izbornom postupku i pitanjima koja su u najtješnjoj vezi sa ostvarivanjem prava u tom procesu, dok je u ovoj publikaciji posebna pažnja posvećena krivičnopravnoj zaštiti.   

Relevantna istraživanja javnog mnjenja u Crnoj Gori u kontinuitetu pokazuju da veliki broj građana ne percipira izborne procese kao poštene i demokratske, i nema sumnje da je na ovakve stavove uticao i niz skandala vezanih za izborne procese, koje su razotkrili istraživači i mediji, a koji nijesu ishodovali adekvatnim pravosudnim epilogom i osjećajem da je zadovoljena pravda.

Relevantna istraživanja javnog mnjenja u Crnoj Gori u kontinuitetu pokazuju da veliki broj građana ne percipira izborne procese kao poštene i demokratske, i nema sumnje da je na ovakve stavove uticao i niz skandala koji se odnose na izborne procese, koje su razotkrili istraživači i mediji, a koji nijesu ishodovali adekvatnim pravosudnim epilogom i osjećajem da je zadovoljena pravda.   

Na osnovu analize domaćeg i međunarodnog zakonodavnog okvira, preporuke za poboljšanje krivičnog zakonodavstva uključuju: prenos krivičnog djela iz člana 115 ZIOP-a u KZ kako bi se konsolidovalo krivično pravo iz oblasti izbornog prava; pooštravanje kaznene politike eliminacijom novčanih kazni za krivična djela protiv izbornih prava; uvođenje odgovornosti za pokušaje krivičnih djela protiv izbornih prava; razmatranje suspenzije pasivnog biračkog prava za lica osuđena za djela protiv izbornih prava; potencijalno uvođenje novih krivičnih djela poput davanja i primanja mita u vezi sa glasanjem, te podmićivanja poslanika odnosno odbornika; kriminalizacija falsifikovanja potpisa birača i davanje priloga iz zabranjenih izvora. Ove promjene imaju za cilj unaprjeđenje krivičnopravne zaštite izbornih prava, jačanje odgovornosti i odvraćanje od izbornih krađa i prevara.

Publikacija je nastala kroz projekat Izborna reforma u fokusu: Vrijeme je! koji sprovodi Centar za demokratsku tranziciju u saradnji sa Udruženjem za odgovorni i održivi razvoj (UZOR) i Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG). Projekat finansira Evropska unija posredstvom Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. 


Izvor: CDT

Na Regionalnoj konferenciji o samostalnom životu, pod nazivom Žene sa invaliditetom – pokretačice promjena, prisjetili smo se, sa zahvalnošću i ponosom, važnih žena s invaliditetom iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, koje su ostavile neizbrisiv trag, zaostavštinu koju moramo čuvati i dalje njegovati kroz svoj rad i život. 

Marina Vujačić, iz UMHCG-a, govorila je o vaznosti samoprihvatanja, samoodređenja i samopotvrđivanja, i kroz svoje iskustvo ukazala na to koliko je važno da žene s invaliditetom vole sebe same. Govorila je o preprekama s kojima se suočavaju djevojčice i žene s invaliditetom, kako onim vidljivim, tako i onim skrivenim i prikrivenim, odnosno teškim za prepoznavanje u trenutku u kojem se suočavamo s njima, tim „podmuklim” oblicima diskriminacije s kojima se suočavaju samo žene s invaliditetom zbog svojih višestrukih identiteta: pola/roda i invalidnosti. 

Kako je Regionalna konferencija organizovana 10. maja, i ukazivanjem na potrebu da slavimo Dan pobjede, Marina je naglasila da Dan pobjede nad fašiznom treba da bude prilika i da ukažemo na nedopustivo negativne prakse prisilne sterilizacije djevojčica i žena s invaliditetom u brojnim zemljama, pa i našim zemljama regiona, kao i prisilnih i selektivnih abortusa nad ženama s invaliditetom. Takođe, treba da bude prilika da se prisjetimo svih onih djevojčica i žena s invaliditetom koje su prikrivene i izopštene, zanemarene i zapostavljene u svojih životnim ulogama, koje su obeshrabrene i nepodržane da žive dostojanstveno svoje živote. Marina je, predstavljajući sebe, navela da je žena s iskustvom invaliditeta i da joj je dugo vremena i samoj trebalo da se počne predstavljati ne samo kao osoba s invaliditetom, nego upravo kao žena jer je u toj svojoj ulozi osporavana, a kako je navela zbog kombinacije pola i invalidnosti i susretala se i susrijeće se i dalje sa brojnim prikrivenim vidovima diskriminacije koji proizilaze iz stavova drugih ljudi prema njoj. Zbog toga, kako je dodale, žene s invaliditetom moraju višestruko da se bore da budu vrednovane, cijenjene, i da budu podržane, ne samo zbog toga što im je podrška potrebna, već i zbog toga što je to dužnost sistema, zajednice i društva. Mi moramo sebi da budemo dovoljne, baš onakve kakve jesmo. 

Takođe, nadovezujući se na obraćanje povjerenice za ravnopravnost Brankice Janković, i rezultate istraživanja koje je navela, te podatka da 40% ispitanika smatra da osobe s invaliditetom treba da žive u rezidencijalnim ustanovama, Marina je naglasila da bi bilo važno postaviti i pitanje o tome da li su osobe s invaliditetom, posebno žene s invaliditetom prihvatljive u ulozi partnerke, supruge, majke i kako društvo percipira naše pravo na seksualni i reproduktivni život, odnosno porodični život

Govoreći o rodnoj ravnopravnosti i važnosti borbe za rodnu ravnopravnost, Marina je naglasila da je važna i neophodna i borba muškaraca za rodnu ravnopravnost i da muškarci treba da budu saveznici u borbi za ženska ljudska prava

Ona se prisjetila tri žene s invaliditetom iz Crne Gore, koje su pomenute u Brošuri Žene s invaliditetom pokretačice promena, i istakla kako je svaka od njih na svoj način doprinijela borbi za samostalni život. 

U nastavku njihove kratke biografije. 

Danijela Vušurović – rođena 1983. u Herceg Novom. Prva je žena s invaliditetom, a ujedno prva osoba s invaliditetom, koja je pokrenula postupak za zaštitu od diskriminacije zbog nepristupačnosti nekog javnog objekta - u konkretnom slučaju: Opštine Nikšić, kao javne institucije, koja je tada bila potpuno nepristupačna osobama s invaliditetom iako je zakonski bila u obavezi da ima obezbijeđen nesmetan pristup za ulazak, kretanje, boravak i rad osoba smanjene pokretljivosti i osoba s invaliditetom. Nakon toga, osnažene njenim primjerom, i druge osobe s invaliditetom su počele pokretati postupke za zaštitu od diskriminacije. Bila je studentkinja psihologije. Preminula je 2014. godine u Nikšiću, u 32. godini života od komplikacija izazvanih posljedicama mišične distrofije.

Slobodanka (Boba) Gurešić – rođena 1992. u Bijelom Polju. Bila je crnogorska parastonoteniserka, osvajačica dvije medalje na univerzitetskim prvenstvima Evrope. Više puta je osvajala titulu šampionke Crne Gore. Živjela je i studirala u Podgorici, gdje se i počela baviti stonim tenisom, i to nakon što je izmještena iz Doma za stare u Bijelom Polju, u kojem je bila smještena, sa samo 20 godina života, rješenjem Centra za socijalni rad. Nakon što je završila srednju školu u Resursnom centru za djecu i mlade u Podgorici, obratila se Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, zbog pružanja pravne pomoći za napuštanje Doma i upis na fakultet. Boba je preminula 2024, u Podgorici od posljedica tumora koji joj je kasno ustanovljen. Napustila nas je rano, u 32. godini života.

Mira Topović – rođena 1972. u Pljevljima. Diplomirala je pravo i bila dugogodišnja aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom. Osnivačica Udruženja paraplegičara Pljevlja. Bila je radno angažovana u Opštini Pljevlja, pokrivajući poziciju samostalne savjetnice iz oblasti boračko – invalidske zaštite, rodne ravnopravnosti i ljudskih i manjinskih prava. Učestvovala je u brojnim značajnim procesima na nivou Opštine Pljevlja i cijele države, posebno u dijelu kreiranja i sprovođenja javnih politika i zagovaranja prava osoba s invaliditetom i rodne ravnopravnosti. Bila je osnivačica kluba sjedeće odbojke Set. Preminula je 2020, u 43. godini života, od posljedica tromba. 

Konferenciju su, u čast Gordani Rajkov, organizovali Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije i IZ KRUGA VOJVODINE, zajedno s Informativnim centrum Lotos iz Tuzle i Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore

Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije i Iz kruga Vojvodine, u petak, 10. maja 2024. organizuju Regionalnu konferenciju na temu ŽENE SA INVALIDITETOM POKRETAČICE PROMENA

Konferencija se organizuje povodom Evropskog dana samostalnog života koji se obilježava 5. maja. 

Na Konferenciji će govoriti aktivistkinje iz regiona, Zumreta Galijašević Baluković iz Bosne i Hercegovine, Marina Vujačić iz Crne Gore, i Svjetlana Timotić i Mimica Živadinović iz Srbije, koje će predstaviti položaj žena s invaliditetom u zemljama iz kojih dolaze i osvrnuti se na rad svojih predhodnica. 

Uz njih, na skupu će se obratiti i Milana Rikanović, direktorka Kancelarije u Srbiji Agencije Ujedinjenih nacija za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena UN WOMEN i poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković.

Povodom Evropskog dana samostalnog života 2024, Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije i IZ KRUGA VOJVODINE pripremili su i brošuru Žene sa invaliditetom pokretačice promena

Brošura je posvećena ženama s invaliditetom koje više nisu sa nama, a koje su ostavile značajan pečat i neizbrisiv trag u pokretu za prava osoba s invaliditetom i u oblastima života u kojima su stvarale, prije svega Gordani Rajkov, utemeljivačici samostalnog života u Srbiji i regionu, ali i drugim ženama iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore

Iz Crne Gore u brošuri smo se prisjetili Danijele Vušurović, Mire Topović i Slobodanke Gurešić

Evropski dan samostalnog života obilježava se svake godine 5. maja, pod sloganom PONOSNI, JAKI, VIDLJIVI. To je prilika da osobe s invaliditetom zatraže pravo na samostalan život, da ukažu na prepreke sa kojima se suočavaju i da se solidarišu sa ljudima u rezidencijalnim ustanovama i drugim višestruko diskriminisanim i zapostavljenin grupacijama među osobama s invaliditetom. Evropski dan samostalnog života proglasio je Odbor Evropske mreže za samostalni život 2014, kako bi pružio priliku svim osobama s invaliditetom i njihovim saveznicima da se na taj dan zajedno zalažu za pravo na samostalan život. Od tada se Evropski dan samostalnog života obilježava u sve većem broju evropskih zemalja kroz organizovanje različitih događaja, od konferencija za štampu, protesta, izložbi do onlajn događaja. UMHCG ga ove godine obilježava učešćem na regionalnoj konferenciji.


Pripremila: Marina Vujačić 

Dugometražni dokumentarni film Porodica na određeno vrijeme/Once upon a Family, crnogorskog reditelja i scenariste Seada Šabotića, svjetsku premijeru imaće 24. maja na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldoks u Beogradu. Festival će prikazati 103 filma, od kojih 12 u domaćem i deset u međunarodnom takmičarskom programu, u okviru kojeg će biti prikazan i Šabotićev film.

Projekat je prvobitno selektovan na Beldoks akademiji 2019, a poslije toga ga je podržao i Filmski centar Crne Gore na konkursu za proizvodnju dugometražnog dokumentarnog filma. Projekat je razvijan i kroz prestižnu evropsku radionicu Ex Oriente (Internacionalni trening za razvoj i finansiranje kreativnog dokumentarnog filma sa sjedištem u Pragu).

Osim podrške FCCG, projekat je realizovan uz pomoć Crnogorske kinoteke, Ministarstva rada i socijalnog staranja, Opštine Plužine, kao i JU Zavod ,,Komanski most“. Najveći dio dokumentarca sniman je na teritoriji opštine Plužine, a sniman je i u Podgorici, Nikšiću i Herceg Novom.

Producentkinja je Bojana Radulović (Code Blue Production), direktor fotografije Ivan Čojbašić, a zvuk potpisuju Aleksandar Brajović, Antonio Toni Andrić, Stevan Masnec i Slobodan Mihajlović. Montažu je radila Mina Petrović.

Protagonisti dokumentarca su Sead Šabotić, Gorčin Bojanić i Dragan Blečić.

Porodica na određeno vrijeme priča je o Gorčinu, čovjeku koji je odrastao u sirotištu, koji nakon navršenog punoljetstva, jer za njega nigdje drugo nije bilo mjesta, odlazi u JU Zavod ,,Komanski most“, ustanovu za smještaj odraslih osoba s mentalnim i intelektualnim invaliditetom . U pedesetim godinama života on nema previše lične prošlosti sem sanjivog sjećanja na noć koja je prethodila razdvajanju od roditelja. Gorčin ima nekoliko prijatelja, uživa u radionicama izrade rukotvorina i pjevanju u horu i ima jedan jedini san: da rekonstruiše i naseli golubarnik. Snimanje u ,,Komanskom mostu“ prolongirala je kovid pandemija, a Šabotić je, čekajući dozvolu da ponovo dokumentuje Gorčinov život, u međuvremenu snimao eksperimentalne sekvence koje prikazuju kakav bi njegov život mogao biti da nije kao dijete ostavljen u sirotištu. Film preispituje teme izazova mentalnog zdravlja, usamljenosti savremenog čovjeka, društvenih odnosa i slobode uopšte.

Ovogodišnji 17. Beldoks otvoriće Topli film Dragana Jovićevića, a kao gost-kustos Beldoks specijala pod nazivom Opstanak nije dovoljan najavljen je filozof Srećko Horvat iz Hrvatske, osnivač Filozofskog teatra i jedan od lidera Pokreta za demokratiju u Evropi (DiEM).

Na ovogodišnjem festivalu biće prikazano 13 svjetskih premijera, jedna evropska, 59 regionalnih i 24 srpske, kao i 25 projekata u razvoju i različitim fazama produkcije. U konkurenciji međunarodnog takmičarskog programa, osim Šabotićevog filma Porodica na određeno vrijeme, nalaze se: Sunčani sat (Liis Nimik) La Reine (Nikola Klinger), U tišini i galami (Clément Roussier, Hadrien Mossaz), Blato (Ilya Povolotsky), Ustati noću (Nelson Makengo), Kumva (Sarah Mallégol), Dosadni dani i noći (Guo Zhenming), Cipora i Rahel nijesu mrtve (Hadar Morag) i Pseći snovi (Elsa Kremser i Levin Peter).

 

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i ove godine sprovodi Kampanju za upis na fakultet, koja ima za cilj motivisanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje nakon završene srednje škole.

Ovaj vid podrške pruža se posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije. U okviru pomenute Kancelarije mladi s invaliditetom tokom upisnih rokova mogu dobiti podršku:

- Pri odabiru željenog fakulteta; U okviru Spiska svih fakulteta sa osnovnim informacijama možete pronaći informacije u kojoj mjeri su fakulteti pristupačni (kakav je prilaz fakultetu) odnosno koje elemente pristupačnosti posjeduje (rampu, lift, toalet za OSI, taktilne linije vođenja i crte upozorenja, orijentacioni plan za kretanje po objektu…)

- Prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije; 

- U oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija).

UMHCG će, nakon što univerziteti i fakulteti objave informatore za brucoše, iste objaviti na svojim platformama, pa pozivamo da nas redovno pratite i informišete se na taj način.

Pozivamo sve zainteresovane da nam se obrate za informacije i savjete, pozivom na brojeve telefona UMHCG020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk ili Instagram stranici Udruženja, a ukoliko je potrebno i da zakažu sastanak, uz prethodni dogovor o raspoloživim terminima sa kolektivom UMHCG-a.

Disleksija je poremećaj učenja koji pogađa otprilike jedno od petoro djece. Za djecu s disleksijom rana intervencija izuzetno je važna kojoj prethodi prepoznavanje problema - rana identifikacija.

U ranom djetinjstvu znakovi disleksije uključuju pogreške u izražavanju. Dijete se može mučiti s imenovanjem poznatih predmeta, može imati poteškoća s rimovanjem i nizovima te problema u praćenju uputa s više koraka.

Jedna od najčešćih zabluda koje se odnose na disleksiju jeste da ljudi samo mijenjaju slova dok čitaju. Iako je to djelimično tačno, ta pogrešna percepcija često dovodi do toga da se disleksija pogrešno zamijeni s drugim poteškoćama u učenju ili da ostane nezapažena.

Bendžamin Pavers iz Udruženja za disleksiju smatra da rano prepoznavanje znakova disleksije može značajno uticati na djetetovo obrazovanje. Ako se stanje na vrijeme prepozna, djeca će s vremenom postići sposobnost čitanja na nivou ostalih vršnjaka.

U nižim razredima, djeca s disleksijom mogu imati problema s pamćenjem naziva slova i njihovih zvukova. Zbunjuju ih slova koja izgledaju ili zvuče slično, muče se kada čitaju poznate riječi, mijenjaju riječi pri čitanju naglas, imaju pravopisne teškoće i teško odvajaju pojedinačne glasove u riječima ili ne mogu da spoje slova u riječ.

U višim razredima može doći do brkanja ili preskakanja kraćih riječi, javljaju se poteškoće u usvajanju novih riječi. Dijete može imati problema s prepoznavanjem uobičajenih riječi, muči se da objasni šta se dogodilo u priči. Karakteristike disleksije su i loš pravopis i izbjegavanje čitanja kad god je to moguće, ili frustracija i uzrujanost tokom čitanja.

Pedagozi i psiholozi obučeni su za prepoznavanje disleksije. Roditelji bi, takođe, trebali blisko surađivati s učiteljima, pedijatrima i, ako je potrebno, s drugim medicinskim stručnjacima, uključujući neuropsihologe i logopede, ako sumnjaju da njihovo dijete ima disleksiju.

 

Izvor: Radio Titograd

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 10 od 100

Back to top