U Srbiji je među osobama starijim od 65 godina čak je 40,7 odsto onih kojima je potrebna dugotrajna njega zbog „smjetnji u funkcionisanju“, a među osobama s invaliditetom od 18 do 64 godine još ih je više, čak 64 odsto, pokazuju rezultati studije Crvenog krsta Pristup uslugama dugotrajne nege u Srbiji.
Koordinatorka projekta u ime Crvenog krsta Srbije Nataša Todorović kaže da su i starijim i osobama s invaliditetom potrebne razne vrste pomoći, počev od održavanja higijene stana i čišćenja, pomoć prilikom hranjenja, prilikom održavanja lične higijene, kupovine ljekova i namirnica, odlaska kod ljekara. Ovim osobama, uglavnom, pomoć pružaju članovi njihovih porodica.
Problem neformalnih negovatelja široko rasprostranjen
Todorović kaže da problem neformalnih negovatelja koji brinu o starim osobama i osobama s invaliditetom kompleksan i ne odnosi se samo na Srbiju i na Zapadni Balkan, nego da je globalan. Oni, kako dodaje, često nemaju dovoljno obuke i nedostaje im podrška.
„Nisu dovoljno obučeni kako što kvalitetnije da brinu o starijoj osobi i osobi s invaliditetom. Oni nemaju predaha da brinu i o sebi, nemaju mogućnost da ostave osobu o kojoj brinu negde i da mogu da obave svoje privatne obaveze. Nemaju nikakve grupe samopomoći", kaže Todorović.
Neformalni negovatelji, prema njenim rečima, često odlaze s tržišta rada, prije svega žene, kako bi mogle da se brinu o ostarelom članu porodice, te je neophodno da imaju podršku u vidu fleksibilnog radnog vremena ili mogućnosti rada od kuće.
U sprovedenoj studiji učestvovalo je više od 600 starih osoba koja koriste neku uslugu socijalne ili zdravstvene zaštite kao što su kućno liječenje, pomoć u kući i lični asistent i oni smatraju da je potrebna saradnja između socijalnih i zdravstvenih usluga.
„Ukoliko primaju zdravstvenu uslugu, njima je potrebna i socijalna. Ukoliko imaju samo gerontodomaćicu njima je potreban još i fizioterapeut, pomoć lekara", kaže Todorović.
Kada je u pitanju smještaj, prema rezultatima istraživanja samo 10 odsto starih osoba bi se odlučilo za dom, a 10,4 odsto bi se odlučilo za hraniteljske porodice. Todorović dodaje da hraniteljske porodice nisu dovoljno promovisane kod nas i da je nedovoljno ljudi o tome informisano. Kaže da su oni koji su smješteni u domovima, uglavnom, zadovoljni uslugom.
„Ukoliko bismo mogli da imamo različite usluge u zajednici i različite pružaoce usluga to bi smanjilo pritisak na zdravstveni i socijalni sistem. Znači da pružaoci usluga ne budu samo javni već i privatni", rekla je koordinatorka projekta ispred Crvenog krsta Srbije Nataša Todorović.
Ovo istraživanje je rađeno u zemljama Zapadnog Balkana po istoj metodologiji, a rezultati i iskustva bili su slični. Ipak, razlika koja se uočava je primjer Sjeverne Makedonije, koja ima prepoznatog negovatelja. On pruža usluge starijima i osobama s invaliditetom, ne samo u institucijama, nego i u kućnim uslovima.
Izvor: Portal Euronews Srbija
Pripremio: Ivan Čović