Željko

Željko

Ministarka kulture Srbije Maja Gojković je istakla da je posebnu pažnju u narednom periodu potrebno da posvetimo dubinskim uzrocima rodne nejednakosti, koje su još izraženije ukoliko je žena suočena i s nekom vrstom invaliditeta.

Povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, ministarka kulture i predsjednica Koordinacionog tela za rodnu ravnopravnost, Maja Gojković, istakla je da su žene s invaliditetom posebno osjetljiva i višestruko diskriminisana grupa u našem društvu.

Povjerenica Brankica Janković kaže da je obrazovna struktura osoba s invaliditetom značajno nepovoljnija nego kod opšte populacije.

„Neophodno je da uložimo dodatne napore u podizanju svesti o prevazilaženju stereotipa o sposobnosti žena i devojčica sa invaliditetom da se ostvare, pruže svoj doprinos i iskažu u svim oblastima društvenog života. Naša zajednička obaveza je da ih podržimo u tim naporima“, saopštila je Maja Gojković, navedeno je u saopštenju Ministarstva kulture.

Ministarka je istakla da je posebnu pažnju u narednom periodu potrebno da posvetimo dubinskim uzrocima rodne nejednakosti koje su još izraženije ukoliko je žena suočena i s nekom vrstom invaliditeta.

Ukazala je na položaj osoba s invaliditetom istovremeno ističući i posvećenost i odlučnost Srbije da svaka žena, djevojka i djevojčica u potpunosti ostvaruju svoja ljudska prava, ravnopravno s drugim građanima i građankama naše zemlje.

„Važno je da napomenemo da od ukupnog broja osoba s invaliditetom, 58,2 odsto su žene, a njihov položaj i prepreke s kojima se svakodnevno suočavaju nisu dovoljno vidljive i zato je neophodno da o tome govorimo, jer su žene s invaliditetom posebno osetljiva i višestruko diskriminisana grupa u našem društvu“ navela je Gojković.

Ona kaže da Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost i Vlada Srbije ostaju dosljedni opredjeljenju da je neophodno ojačati podršku posebno ranjivim grupama žena i djevojčica koje se nalaze na marginama društva i u većem riziku od nasilja i diskriminacije usljed njihovog nepovoljnog ekonomskog statusa.

„Nastavićemo da radimo na ostvarenju vizije i stvaranju okruženja za puno ostvarivanje ljudskih prava i pristup svim resursima za svakog građanina i građanku naše zemlje. Moramo zajedno kao društvo učiniti sve da stvorimo bolje mogućnosti da žene s invaliditetom dostignu ekonomsku samostalnost i dostojanstven život“ rekla je Gojković.

Povjerenica: Višestruka diskriminacija žena i djece s invaliditetom

Kako navodi povjerenica za zaštitu ravnopravnosti, Brankica Janković, diskriminacija je svakodnevni problemi u gotovo svim životnim oblastima i visok rizik od siromaštva otežavaju kompleksan položaj osoba s invaliditetom, što potvrđuje i broj pritužbi zbog diskriminacije po osnovu invaliditeta koji je godinama u samom vrhu.

Povjerenica ukazuje da i pored vidnih pomaka, neka od važnih pitanja nisu u dovoljnoj mjeri rješena, a odnose se prije svega na adekvatan pristup obrazovanju, zapošljavanju, uslugama zdravstvene i socijalne zaštite i različitim vidovima podrške, ali i na deinstitucionalizaciju i ukidanje prakse potpunog lišenja poslovne sposobnosti osoba s invaliditetom.

U posebno teškom položaju nalaze se žene i djeca s invaliditetom koji su često izloženi višestrukoj diskriminaciji, istakla je povjerenica.

Janković je naglasila da je svih proteklih godina najveći problem pristupačnost čime se praktično onemogućava ostvarivanje i svih drugih prava.

„Nije problem samo fizička pristupačnost, već i druge vrste prepreka koje stoje pred građanima koji imaju oštećenja vida i sluha“ dodala je povjerenica.

Brankica Janković je navela da je obrazovna struktura osoba s invaliditetom značajno nepovoljnija nego kod opšte populacije, te da je posebno važno unaprediti dostupnost obrazovnog sistema djeci s invaliditetom, kao i kontinuirano unapređivati inkluzivno obrazovanje, pružajući podršku učenicima i studentima u skladu s njihovim potrebama.

Povjerenica je ukazala i da je neophodno nastaviti s kontinuiranim aktivnostima usmjerenim na poboljšanje položaja osoba s invaliditetom, u skladu sa Strategijom o pravima osoba sa invaliditetom za period 2021-2030.

Izvor: portal Telegraf.rs

Pripremio: Ivan Čović

„Položaj OSI u Crnoj Gori je daleko od dobrog, a donosioci odluka i društvo u cjelini moraju preduzeti konkretne mjere kako bi se problemi ove kategorije stanovništva riješili što prije“, istakla je Danijela Đurović, predsjednica Skupštine Crne Gore, povodom 3. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom.

„Nema opravdanja za to što se osoba s invaliditetom (OSI) sjetimo samo 3. decembra, dok preostali dio godine ne posvećujemo dovoljno pažnje ovoj kategoriji stanovništva. Takva praksa mora da se mijenja, a država mora stati iza svakog svog građanina“, saopštila je predsjednica Skupštine Danijela Đurović.

Položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori je daleko od dobrog, a donosioci odluka i društvo u cjelini moraju preduzeti konkretne mjere kako bi se problemi ove kategorije stanovništva riješili što prije, navodi se u saopštenju kabineta predsjednice.

„Nažalost, činjenica je da u našem društvu postoje složene i brojne prepreke i poteškoće s kojima se svakodnevno suočavaju i bore OSI", istakla je Đurović.

Đurović dodaje da iako napredujemo u pojedinim oblastima, u procesu unapređivanja statusa osoba s invaliditetom malo smo napredovali, te da i dalje postoje brojne fizičke, legislativne, i institucionalne barijere.

„Jedan od primjera je i podatak da se na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZCG) na kraju juna ove godine nalazilo 9.973 nezaposlenih osoba s invaliditetom, što je oko 22 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u tom periodu", naglasila je Đurović.

Kako kaže „moramo se boriti za dostizanje inkluzivnog i bezbarijernog društva za sve OSI".

Ističe da „svi zajedno moramo nastaviti s neprekidnim radom koji će srušiti prepreke sa kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, boriti se za punu primjenu njihovih garantovanih prava, razvijati njihove mogućnosti i potencijale i ne dopustiti da se osjete marginalizovanim i van društvenih zbivanja".

„To nije samo naša obaveza na putu ka Evropskoj uniji, već i način da iskažemo osnovno poštovanje ljudskih prava, kao i da pokažemo svoju humanu stranu i spremnost da sistemski pomognemo našim sugrađanima", zaključila je Đurović.

Izvor: portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Za subotu je planiran program u pojedinačnoj konkurenciji, dok će u nedjelju biti odigran ekipni dio turnira.

Međunarodni stonoteniski turnir za osobe sa invaliditetom Podgorica open 2022 biće održan u subotu i nedjelju i okupiće više od 40 stonotenisera.

Očekuje se učešće takmičara iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore, među kojima su i osvajači medalja s evropskih i svjetskih prvenstava.

Takmičenje će biti održano u kategorijama od 2 do 5 (osobe korisnici kolica) i od 6 do 10 (stojeći stav).

Za subotu je planiran program u pojedinačnoj konkurenciji, dok će u nedjelju biti odigran ekipni dio turnira.

Svečano otvaranje turnira u sportskoj sali Novka Ubović zakazano je za subotu u 10 sati.

Organizatori turnira su Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča i Udruženje paraplegičara Podgorica, a biće odigran pod pokroviteljstvom Glavnog grada, uz podršku Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG) i Ministarstva sporta i mladih.

Turnir će biti odigran povodom 3. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, a u susret obilježavanja Dana oslobođenja Podgorice.

Izvor: portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović



ponedeljak, 05 decembar 2022 14:00

Čvor

Nesvijesni tišine jer smo udavljeni u buci sopstvenih misli, razmišljamo o težini našeg života, da li je sve mračno? Nismo ni svjesni lakoće zbog loših uvjerenja koja su u nama podignuta. Umjesto traženja krivaca i stavljanja na metu, promijenimo loša uvjerenja.

Molimo se, vizualizujmo, prepustimo se osjećaju lebdenja. Lakoći. Razdraganom svijetu. Izlivu emocija, neka suze sjure, osmijeh neka se raširi, glas neka čuju kao eho. Stomačić neka viri. Srce neka nas vodi. Neka naš duh dohvati visinu sjaja. 

U mogućnosti smo da biramo, ponuđene su nam dvije opcije: mrak i svijetlo. Svi hoćemo svijetlo, ali sebi dopustimo i da upadnemo u mrak. Sve je to normalno, sve je to u nesvijesti. Lijepo je pokazati i naš mrak, gore je potisnuti mrak u još veći mrak. 

Srećni, ispunjeni, strastveni, inspirisani, u ljubavnom obliku smo u tim naletnim momentima, kada nas zapljusnu hormoni sreće.

Kako da taj momenat traje zauvijek, možemo li to sami?

Razmišljamo o mislima, mislimo o razmišljanju. Sve je u čvoru. Svijet je zamršen u nitima pozativnog i negativnog. Kako da se iščupamo?

Pogled iz druge perspektive je dovoljan, oproštaj je dovoljan. To je samo zbog nas, prestanimo da težimo za pozitivnošću jer zašto se sada ne bismo opustili, radili šta volimo, izašli u prirodu, jednostavno disali. 

Glupo je voditi diskusiju o ljepoti življenja, svi sebi kreiramo mir. Svi drugačije doživljavamo ljepotu i sklad. Možda je prisustvo u nijansi egoizma dobro. Iako mislimo da je to sebičluk, nije. Ako volimo i poštujemo sebe, onda smo u plusu, to ne očukujemo od drugih, dostojni smo sebe. Manifestujmo i zahvaljujmo, misli normalnosti će nas napadati do beskraja, ali čemu otpor. Čvor mora postojati da bi vidjeli sreću. Zahvalimo sebi, za svaki naš korak, svaku odluku, svaku sitnicu. Budimo ponosni na sebe. Ne radite uvijek ispravno ako vas to neće usrećiti. Za sve pitajmo srce. Lakoću mi biramo. Sve priče imaju pouku, neuspjeh je uspjeh za nešto novo. Nije potrebno da se trudimo, već radimo srcem. Ne vraćajte se u prošlost, to je stari uspjeh koji više ne postoji, ne gledajte budućnost, ona ne postoji, živite sada. Ispunjavajmo se našom slobodom. Sreća uvijek postoji, dočekajmo je s otvorenim srcem i lakoćom. Volimo detalje našeg života, veličajmo trenutke, uživajmo u hedonizmu, prestanimo da zatvaramo oči na mrak, nekad malo okusimo deluziju, svijet izvan našeg tijela, istražujmo neka nova iskustva, obogatimo se vještinama, znanjem i kratkim tradicijama. Sitnice i rituale veličajmo. Zahvalimo se čvoru.


Tihana Prelević

Inicijativa Prilike, koja se sprovodi uz podršku UNICEF-a, omogućava adolescentima sa smetnjama u razvoju i njihovim vršnjacima da dobiju radna iskustva u privatnom sektoru u Crnoj Gori

PODGORICA, 4. decembar, 2022. – Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, UNICEF poziva na obezbjeđivanje jednakih prava i mogućnosti djeci i mladima sa smetnjama u razvoju. Inicijativa Prilike, koja se sprovodi uz podršku UNICEF-a, primjer je jednog načina da se to postigne, jer omogućava mladima sa smetnjama u razvoju i njihovim vršnjacima da dobiju radna iskustva u privatnom sektoru u Crnoj Gori.

Radovan Džuver jedan je od 50 adolescenata sa smetnjama u razvoju koji je učestvovao u ovoj inicijativi tokom 2022. On ističe da je naučio puno o tome kako konkretni poslovi izgledaju u realnom životu. Takođe smatra da više ovakvih prilika treba pružiti mladima sa smetnjama u razvoju i bez smetnji u razvoju, jer im one pomažu da bolje odaberu svoje zanimanje i pripreme se za budući poziv.

„Moja poruka za sve poslodavce u Crnoj Gori u vezi s osobama s invaliditetom je da im daju šansu“, kazao je Radovan.

Njegova mentorka u privatnom sektoru Jelena Perović istakla je da je Radovanovo radno iskustvo u njihovoj kompaniji doprinijelo jačanju organizacione kulture unutar same firme, koja njeguje različitosti.

„Moramo se svi fokusirati na nešto što znamo, što umijemo, što možemo. Ja, na primjer, Radovana sjutra vidim kao nekoga ko će da drži neke konferencije i predavanja, ko će imati neku značajnu mentorsku ulogu ili možda biti aktivni član nekih nevladinih organizacija, da i dalje nastavi da podiže svijest zajednice o tome da on može mnogo, jer, iako je on srednjoškolac sa smetnjama u razvoju, on je i član jednog plivačkog društva, igra šah, pjeva“, kazala je Perović.

Borjana Radulović, kao i Radovan, imala je korisno radno iskustvo kroz program Prilike. Dobila je puno pohvala od klijenata koje je masirala u jednom fizioterapeutskom centru i upoznala se s različitim aparatima koji se koriste za fizikalne terapije.

„Ja bih poručila svim poslodavcima Crne Gore, kad su u pitanju prilike za zapošljavanje osoba s invaliditetom ili s nekim smetnjama, da im daju što više prilika za zaposlenje“, kazala je Borjana.

Za njenu mentorku u privatnom sektoru Angelu Vojvodić ovo je bio prvi put da na praksi imaju mladu osobu sa smetnjama u razvoju. Ona ističe da je to bilo odlično iskustvo za cijelu kompaniju. 

„Poruka svim poslodavcima jeste da što više uključe mlade sa smetnjama u razvoju u posao i da nemaju nikakvu predrasudu, jer je raditi s njima fantastično. Oni mnogo toga mogu i mnogo toga znaju i moja poruka je da svi pruže šansu tim mladim ljudima“, izjavila je Vojvodić.

Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, koje je jedan od ključnih partnera programa Prilike, smatra da on doprinosi većoj samostalnosti i motivisanosti mladih za samostalan život.

„Poručili bismo svim mladima da iskoriste svaku priliku koja im se pruži, jer u tom uzrastu ovakvi programi su veoma značajni za njih, imajući u vidu da se neki od njih po prvi put upoznaju s komunikacionim vještinama, osnovnim principima radnih odnosa, procesima učešća u donošenju odluka na radnom mjestu“, poručila je Vujačić.

Za UNICEF je program Prilike jedna od brojnih inicijativa koje ova organizacija Ujedinjenih nacija za djecu podržava kako bi se gradilo pravedno društvo koje svoj djeci u Crnoj Gori pruža jednake mogućnosti.

„Mnogi pronalazači, naučnici, poznati umjetnici i druge slavne ličnosti imali su smetnje u razvoju, poput Betovena, Fride Kalo, Hokinga, Pikasa, itd. Njihovi doprinosi čovječanstvu podsjećaju nas na poruku UNICEF-a: Govorimo o mogućnostima. Svako dijete ima pravo na mogućnost da u potpunosti ostvari svoje potencijale u životu. Pridružite nam se da svakom djetetu i adolescentu u Crnoj Gori pružimo takve mogućnosti i oni će ovu zemlju transformisati tako da ostvari svoj puni potencijal“, poruka je Huana Santandera, šefa predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori.

Nina Krgović iz Međunarodne organizacije rada vidi program Prilike kao odličnu inicijativu koja promoviše inkluzivno zapošljavanje mladih u Crnoj Gori, što je u skladu s njenim procesom pridruživanja EU. Ona podsjeća na evropsku Garanciju za mlade, jednu od najinovativnijih politika tržišta rada posljednjih godina, kroz koju se svaka zemlja-članica EU posvećuje tome da mladima koji imaju do 30 godina pruži radna iskustva, poput ovih koja se u Crnoj Gori nude kroz program Prilike.

„Mladi sa smetnjama u razvoju značajni su ljudski resurs za svaku državu. Kroz njihovo uključivanje u inicijative zapošljavanja mladih podržavamo ih da izrastu u produktivne građane koji će doprinositi ekonomiji Crne Gore. To je u najboljem interesu i mladih i cijele zemlje“, poručila je Krgović.

Do sada je više od 1.500 adolescenata, od kojih je njih 50 sa smetnjama u razvoju, imalo radna iskustva kroz program Prilike, koji se sprovodi uz podršku UNICEF-a i Fondacije TUI Care, u saradnji s Udruženjem mladih sa hendikepom, Asocijacijom za demokratski prosperitet ZID i NVO Digitalizuj.me.

U narednim godinama, program će, uz finansijsku podršku TUI Care Fondacije, imati cilj da intenzivnije uključi škole i privatni sektor, kako bi svaki adolescent u Crnoj Gori imao makar jedno radno iskustvo prije kraja srednje škole. Na taj način, mladi će biti spremniji da odluče kojim poslom žele da se bave, kao i koji fakultet da upišu.

Izvor: Saopštenje za javnost UNICEF

petak, 02 decembar 2022 07:00

Emocije na platnu

Uvijek sam autizam doživljavala kao kuglu emocija, koja je dizajnirana da nema otvor. Znamo da je u umjetnosti glavno sredstvo izražavanja emocija, pa se tako Rastko Radulović odlučio na slikanje i tako uspio da pokaže svoje ideje, misli i emocije.

Svi smo zapazili radove Rastka Radulovića, kada nam ih je profesorica Ilustracija  na fakultetu pokazivala. Sjećam se radovi su bili na manjem formatu, jarkih intezivnih boja i nepreciznih konturnih linija. Slike su izgledale kao umjetnička djela, veličine razglednice. Osim njegovih slika, zainteresovala me i priča da je Rastko, inače, prvi student s autizmom u Crnoj Gori. 

Rastkova sestra, Tijana, mi je otkrila informacije koje su me zanimale, u vezi s Rastkom i njegovu volju za studiranjem.

,,U suštini, Rastko je počeo akademsko obrazovanje na sopstvenu inicijativu. Izrazio je želju da upiše fakultet pred kraj prilično uspješnog srednješkolskog obrazovanja. Kad kažem uspješnog, ne mislim na ocjene koje su bile dosta dobre, već i na brojna takmičenja na kojima je učestvovao, ali i divno druženje. U stvari, mislim da je jako bitno napomenuti da je Rastko bio okružen sjajnim mladim ljudima od samog početka u Osnovnoj školi „Sutjeska” do kraja školovanja na UDG-u.’’

,,Prvobitno se upisao na Fakultet primijenjenih nauka, ali je, da bi napredovao, Rastku potreban individualan pristup, rad „jedan na jedan” s osobom koja ne samo da poznaje materiju, već umije i da prenese znanje van apstraktnih okvira, koji su karakteristični za akademski rječnik. Nadali smo se da će da dobije asistenta, pa smo kontaktirali Ministarstvo prosvjete iz kojeg su nam tada kazali da su upoznati s Rastkovim uspjesima, ali da zakonski nisu u mogućnosti da mu dodijele asistenta.’’

Naravno, ipak, nije odustao od svoje volje za studiranjem, pa je tako naredne godine upisan na Univerzitetu Donja Gorica. ,,Iako smo mislili da je šteta da propušta tu priliku, zbog afiniteta ka računarima, a i njegovih sklonosti da rješava kompleksne računarske probleme, u dogovoru sa menadžmentom i dijelom akademskog osoblja UDG-a Rastko je naredne godine upisan na Fakultet za grafički dizajn i multimediju. Dogovorili smo se da na tom fakultetu pohađa samo praktični dio nastave i da na kraju školovanja umjesto diplome dobije sertifikat. Od samog starta, naišli smo na sjajan prijem kod akademskog osoblja (pritom mislim i na osoblje Fakulteta primijenjih nauka i Fakulteta za grafički dizan) – i profesora i asistenata. Oni su prepoznali jedinstvenost u njegovom izrazu, hrabrost u koloritu i sklonost da uživa u samom procesu, a da nije opterećen krajnjim rezulatom. Volim da kažem da Rastko nije stereotipni „umišljeni” umjetnik, niti neko ko je težak za saradnju, već naprotiv lako je sa njim dogovoriti format i temu rada. Cjelokupno akademsko osoblje je, kao što sam rekla, pokazalo otvorenost u komunikaciji, predusretljivost ali i viziju gdje Rastka treba „navoditi” kako bi pronašao svoj umjetnički izraz.’’

Što se tiče društva, mislim i na profesore i na kolege sa UDG-a, Tijana ističe da su bili odličan primjer osviješćenosti i zrelosti.

,,Ista stvar je bila s njegovim kolegama, lijepo su se zajedno „uklopili” i kroz rad na predavanjima, ali i vrijeme provedeno na pauzama, van fakulteta. Mladi ljudi koje je Rastko susretao, s kojima se družio – od osnovne preko srednje škole i do fakulteta treba da budu primjer „odraslim” ljudima kad je riječ o empatiji, predusretljivosti, spremnosti da se pomogne, generalno o čovječnosti.’’

Rastko je tokom studija, često izlagao svoje radove, a studije je uglavnom zavrsavao sa najboljom ocjenom.

,,Rastko je posljednji ispit na UDG-u završio prošle akademske godine, od ukupnog broja predmeta koje je polagao oko polovinu čine desetke. Trenutno je na pauzi, nedavno je, u saradnji sa prijateljem i kolegom Arminom Ličinom a uz mentorstvo profesorice Svetlane Dragojević dizajnirao razglednice sa etnografsko-mitološkim motivima. Što se radnih angažmana tiče ilustrovao je moju prvu zbirku poezije, a trenutno radimo na drugoj, pošto mislim da su to naši zajednički projekti. Isto tako, ovu 2022. je započeo tako što je dizajnirao novogodišnje čestitke za kompaniju Luštica Bay. Kao što rekoh, trenutno odmara, imamo u šteku nekoliko projekata oko kojih ćemo nadam se brzo krenuti malo intenzivnije da radimo.’’

Tihana Prelević

„Programi formalnih i neformalnih edukacija u oblasti ljudskih prava morali bi biti redovno planirani i usvojeni u svim porama crnogorskog društva, uključujući i kroz programe o radu svih ministarstava nadležnih za prava osoba s invaliditetom (OSI), kako bi se obezbijedilo i njihovo finansiranje, a organizacije OSI i njihovi predstavnici/e trebaju biti uključeni/e od rane faze planiranja, pa sve do evaluacija,“ zaključak je Škole ljudskih prava osoba s invaliditetom za predstavnike/ce pregovaračkih poglavlja. Učesnici/ce Škole istakli/e su važnost i edukaciju društva o Konvenciji UN o ljudskim pravima OSI, a posebno zaposlenih u sudstvu. U odnosu na teme modela pristupa invaliditetu, jezika i terminologije, naveli su da je neophodno da se u crnogorskom društvu dodatno promovišu, s ciljem prihvatanja različitosti i usvajanja modela dobre prakse nastalim na uvažavanju i prihvatanju evropskih vrijednosti na polju ljudskih prava, s posebnim akcentom na stvaranje inkluzivnog i prihvatljivog društva i zajednice. 

Na samom početku Škole, Marina Vujačić je u ime UMHCG-a uputila pozdrave polaznicima/ama i zahvalila se na velikom interesovanju za učešće. Predstavila je ciljeve projekta, kao i brojne aktivnosti koje su realizovane i koje će biti realizovane u narednom periodu. Ukazala je na značaj i potrebu organizovanja aktivnosti poput Škole ljudskih prava OSI, posebno ističući činjenicu da koncept ljudskih prava OSI još uvijek nije zaživio u crnogorskom društvu, uključujući i kada je u pitanju formalni proces obrazovanja, u okviru kojeg se dovoljno ne govori ni o ljudskim pravima, a kamoli o pravima osoba s invaliditetom. Dodatno, ukazala je na činjenicu da literatura iz oblasti društvenih nauka koja se izučava na fakultetima sadrži brojne nekorektne pojmove o OSI, uz korišćenje odavno prevaziđenih modela pristupa invaliditetu.

Goran Macanović je, takođe, u svom uvodnom izlaganju ukazao na važnost poznavanja ljudskih prava OSI, kroz upoznavanje sa međunarodnim principima, instrumentima i dobrim praksama u oblasti ljudskih prava OSI, posebno ističući značaj poznavanja načela Konvencije UN o pravima OSI.

U ime Ministarstva evropskih poslova (MEP-a) pozdrave učesnicima/ama uputio je i Bojan Vujović, generalni direktor Direktorata za evropske fondove ističući da ovakve i slične aktivnosti doprinose promjeni svijesti o značaju ove teme, te da sve aktivnosti na kojima zajednički radimo u oblasti evropskih integracija imaju prevashodno za cilj da prihvatimo evropske vrijednosti i unaprijedimo živote svih nas. U svom izlaganju, između ostalog, istakao je važnost uspostavljanja dijaloga sa pregovaračkim strukturama, upravo zbog usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s direktivama EU, usvajanja evropskih vrijednosti, implementacije novih politika i olakšavanja života svih građana/ki. Istakao je da bi bilo dobro da, nakon dijaloga s pregovaračkom, naredna faza bude uspostavljanje dijaloga s IPA strukturom, posebno iz razloga što postoji dosta mogućnosti za finanasiranje novih projekata kojima će se podržati inicijative organizacija na lokalnom nivou. Ohrabrio je pisanje novih projekata i razvijanje novih projektnih ideja. 

Škola je organizovana s ciljem da unaprijedi nivo znanja predstavnika/ca pregovaračkih struktura o ljudskim pravima OSI, kako bi se ona na adekvatan način reflektovala u planovima za sprovođenje pregovaračkih poglavlja s fokusom na poglavlja 5 – Javne nabavke, 18 – Statistika, 19 – Socijalna politika i zapošljavanje, 23 – Pravosuđe i temeljna prava, 24 – Pravda, sloboda i bezbijednost i  28 – Zaštita potrošača i zdravlja, i ključnim dokumentima koja Crna Gora treba da usvoji i uskladi s EU direktivama i praksama.

Škola se sastojala iz teorijskog i praktičnog dijela, a pratile su ga i radionice, prikazivanje filmova, vježbe i rad u grupama. Polaznici su se upoznali s temama kao što su: Modeli pristupa invaliditetu, jezik i terminologija, Domaći instrumenti i mehanizmi za ostvarivanje i zaštitu ljudskih prava OSI, Društvena slika i medijsko izvještavanje o OSI, Međunarodni instrumenti za zaštitu prava OSI s posebnim naglaskom na Konvenciju UN o pravima OSI, Filozofija samostalnog života, Izjednačavanje mogućnosti ili abilizam, Inkluzivno obrazovanje, Prava žena s invaliditetom, Pravo na zapošljavanje i socijalnu zaštitu, Pristupačnost na međunarodnom nivou i pristupačnost u Crnoj Gori, Porodični život OSI i Učešće u političkom i javnom životu.

Prvog dana Škole, poseban aspekat bio je stavljen na temi Modeli pristupa invaliditetu, tako da su tokom diskusije polaznici/e Škole imali mogućnost da govore o (ne)adekvatnoj terminologiji OSI, problemima i barijerama sa kojima se OSI svakodnevno susrijeću, između ostalog, ukazujući i na probleme pristupačnosti i koncept samostalnosti osoba s invaliditetom. Podstaknuti predavanjem na temu modela pristupa invaliditetu i projekcijom britanskog filma Dah života (Breath), koji za temu ima promociju deinstitucionalizacije, polaznici/e Škole ukazali/e su i na prepreke sa kojima se glavni junak pomenutog filma susreće. U skladu s tim, predstavnik institucije Zavoda za statistiku - Monstata je naveo statističke podatke o samostalnosti mladih s invaliditetom navodeći primjere ostalih država poput Hrvatske i Danske. 

Kada su u pitanju mehanizmi zaštite ljudskih prava OSI, tokom diskusije zaključeno je da je pristup instictucijama sistema OSI i dalje izazov, te da se tužbenim zahtjevima OSI  mora omogućiti pristup institucijama sistema na način koji je osobi s invaliditetom prihvatljiv. Trenerica Vujačić informisala je učesnike/ce i o parničnim postupcima za zaštitu od diskriminacije koji su bili pokrenuti posredstvom advokatskog tima UMHCG-a. Prvog radnog dana zaključeno je da je potrebno edukacije usmjeriti i na zaposlene u sudstvu jer se nerijetko dešava u praksi da sudije/tkinje nijesu informisane o modelima pristupa invaliditetu, kao ni o načelima Konvencije UN o pravima OSI. 

Drugog dana Škole učesnici/e su diskutovali na temu obrazovanja i izlovanosti djece s invalidtetom, pri čemu su podržali prinicip inkluzivnosti u obrazovanju u skladu s temom inkluzivnog obrazovanja koja je, između ostalog, bila razrađena na Školi, nakon čega su pomenuli primjere „specijalnih odjeljenja“ u svom okruženju. Pored toga, kao primjer naveli su obrazovanje djece s autizmom i pravo djece na asistenciju u nastavi i povezali probleme servisa usluge s problemom neprihvatanja invaliditeta od strane roditelja djece s invaliditetom. Zaključeno je da, nažalost, individualni slučajevi, stvaraju lošu sliku o inkluzivnom obrazovanju. Macanović je naveo da je neophodno da se sistem obrazovanja prilagodi svakom djetetu navodeći primjere dobre prakse u Finskoj i Švedskoj. Drugi dan Škole završen je projekcijom njemačkog filma Moj sastanak na „slijepo“ (Mein Blind Date mit dem Leben) u režiji Marka Rothemund (Marc Rothemund). 

Trećeg dana Škole, učesnici/e su se, između ostalog, upoznali sa temom Pristupačnost na međunarodnom nivou i pristupačnost u Crnoj Gori, gdje su, takođe, imali/e priliku da razmjenjuju informacije o primjerima iz prakse. Škola je završena debatom u odnosu na prava žena s invaliditetom, pri čemu je poseban akcenat stavljen na pravo na prekid trudnoće, nakon čega su usljedile projekcije promotivnih video spotova Svačiji glas je jednako važan! koje su izradili UMHCG i Misija OEBS u Crnoj Gori, u skladu s prethodno obrađenim temama: Porodični život OSI i Učešće u političkom i javnom životu.

Škola ljudskih prava OSI je organizovana u periodu 28 – 30. novembra 2022, a pohađalo je 16 polaznika/ca iz različitih institucija, uključujući sekretare pregovaračkih poglavlja.

Škola se sprovodila u okviru projekta ForUM za prava OSI koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje u sklopu programa OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa Njemačkom fondacijom Friedrich Ebert (FES)NVO Centrom za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) NVO Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva predtavnike/ce ženskih organizacija civilnog društva, da uzmu učešće na treningu o načinima komunikacije i zaštite žena s invaliditetom. Trening će se održati u periodu od 14. decembra do 16. decembra 2022. 

O mjestu održavanja treninga svi/e zainteresovani/e će biti blagovremeno informisani/e, a isti će se organizovati u nekoj od opština u sjevrnom regionu Crne Gore. Svim učesnicima biće obzbijeđen smještaj, obroci i refundacija putnih troškova.

Edukativni trening ima za cilj poboljšanje rada organizacija koje se bave zaštitom žena, unaprjeđenje većeg nivoa adekvatnijeg pružanja i sveobuhvatnije podrške ženama s invaliditetom, koje su žrtve nasilja. Trening u oblasti načina komunikacije i zaštite žena s invaliditetom će trajati tri dana i sprovodiće se za organizacije iz sve tri regije Crne Gore. Edukaciju će voditi eksperti iz oblasti prava osoba s invaliditetom, koje se bave zaštitom od diskriminacije i zaštitom od nasilja. 

Edukativni trening će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusije, prezentacije i različite druge interaktivne metode koje omogućavaju visoku participativnost.

Zainteresovani/e učesnici/ce se mogu prijaviti najkasnije do 12. decembra 2022. do 12.00 časova, dostavljanjem kratke biografije na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Trening za predstavnike/ce ženskih organizacija civilnog društva o načinima komunikacije i zaštite žena s invaliditetom. 

Broj mjesta je ograničen, a UMHCG će voditi računa o rodnom aspektu, regionalnoj zastupljenosti, kao i o zanimanju zainteresovanih.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Ćutanje nije opcija! uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja, koji ima za cilj Osnaživanje i edukacija o načinu prepoznavanja i mehanizmima zaštite od porodičnog i rodno zasnovanog nasilja nad ženama s invaliditetom.

Roditelji djece s invaliditetom, ali i djece u produženom boravku, nastavni kadar i asistenti u nastavi, kao i vaspitači u podgoričkoj OŠ Savo Pejanović predali su Ministarstvu prosvjete peticiju kojom traže da se opozove nedavno donijeta odluka da se u toj ustanovi smanji broj asistenata u nastavi i vaspitača.

U dopisu je poručeno da su na radnim mjestima asistenata u nastavi, kao i vaspitača, primljeni izvršioci „na osnovu realno ispitanih potreba škole“.

„To dokazuju dopisi koji su poslati na Vašu adresu prethodnih dana od strane brojnih subjekata, udruženja i organizacija koji vas, kao i mi u ovom dopisu, mole da uzmete sve iznijeto u obzir i preispitate svoju odluku. Obraćamo vam se u ime asistenata u nastavi, roditelja djece s invaliditetom, nastavnog kadra JU OŠ Savo Pejanović, povodom problema koji je nastao odlukom Ministarstva prosvjete da se smanji broj izvršilaca na pozicijama asistent u nastavi i vaspitač. Naime, OŠ Savo Pejanović pohađa 16 djece s invaliditetom, od kojih 11 ima rješenje da im je neophodan asistent u nastavi. Nastava u školi organizovana je u dvije smjene i dvije međusmjene, te je organizacija rada s četiri asistenta gotovo nemoguća i narušila bi kvalitet inkluzivnog obrazovanja i cjelokupnog nastavnog procesa. Takođe, mogućum primjenom odluke o smanjenju broja asistenata, norma od 40 časova rada sedmično, bila bi prekoračena”, stoji u dopisu ministru prosvjete Miomiru Vojinoviću.

Pojašnjavaju da uzimajući u obzir, da rade s najranjivijom kategorijom društva, njihov posao, iako definisan kao pružanje tehničke podrške u nastavi, prevazilazi te okvire.

„Tokom asistiranja u školi, trudimo se da odgovorimo svim potrebama ove djece, u cilju njihove dobrobiti. Na ovaj način, pored pružanja maksimalne podrške razvoju djece s invaliditetom, asistenti su i velika podrška nastavnicima u osnivanju individualne nastave i inkluzije u školskoj praksi. U okviru ugovora o radu, shodno svojim obrazovnim kvalifikacijama, angažovani smo i na ostalim poslovima poput rada s djecom RE populacije i djecom stranim državljanima. Odluka koju je Ministarstvo prosvjete donijelo da ne angažuje dva vaspitača, utiče na nemogućnost organizovanja produženog boravka na odgovarajući način. Njenom primjenom bi se ugrozilo i funkcionisanje porodica, od kojih je većina svoju djecu upisala u ovu školu upravo zbog mogućnosti koje produženi boravak pruža zaposlenim roditeljima”.

Naglašavaju i da većina asistenata u nastavi ima visok nivo obrazovanja, koji kod nekih doseže i do VII2, s koeficijentom zarade koji mu ne korespondira.

„S obzirom na to da smo zbog nemogućnosti nalaženja posla u skladu s obrazovnim nivoom koji posjedujemo, već u početnom nezavidnom položaju, realizacija odluke da dalje ne budemo angažovani na poslu asistenta u nastavi dodatno bi dovela u pitanje egzistenciju naših porodica. Smatramo da smo na radnom mjestu asistenta u nastavi, kao i vaspitača, primljeni na osnovu realno ispitanih potreba škole, što dokazuju dopisi koji su poslati na Vašu adresu prethodnih dana od strane brojnih subjekata, udruženja i organizacija koji vas, kao i mi u ovom dopisu, mole da uzmezte sve iznijeto u obzir i preispitate svoju odluku”, piše u dopisu.

Asistenti, vaspitači, roditelji i nastavni kadar traže sastanak s Vojinovićem i njegovim saradnicima, tokom kojeg bi detaljno predočili „višestruke posljedice koje bi nastale ukoliko bi se prethodno spomenuta odluka realizovala, kao i realne probleme s kojima se susrećemo u praksi, a u vezi su s našim radom”.

Izvor: portal Roditelji.me

Priredio: Ivan Čović

Na inicijativu Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) održani su sastanci sa predstavnicama Ministarstva rada i socijalnog staranja i Ministarstva zdravlja na temu Zaštita prava djece s invaliditetom i njihovih porodica, a u okviru kampanje javnog zagovaranja, kao jedne od aktivnosti partnerskog projekta UMHCG i Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Roditeljstvo = za sve, podržanog kroz Javni konkurs za NVO u oblasti društvene brige o djeci i mladima, koji je 2021. raspisalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja.

Sastanku koji je sa predstavnicama Ministarstva rada i socijalnog staranja održan u utorak, 22. novembra 2022. prisustvovali su, ispred UMHCG izvršna direktorica Marina Vujačić i programska asistentkinja Mirjana Popović, ispred Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) sastanku je prisustvovao izvršni direktor Goran Macanović, dok su ispred Ministarstva rada i socijalnog staranja sastanku prisustvovale vd generalne direktorice Direktorata za socijalnu i dječju zaštitu Mersida Aljićević i samostalna savjetnica Svetlana Sovilj

Marina Vujačić je predstavnice Ministarstva rada i socijalnog staranja upoznala sa detaljima projekta Roditeljstvo = za sve, posebno ističući dio projekta koji se odnosi na proces javnog zagovaranja. Ona je, takođe, istakla niz diskriminatornih normi u Porodičnom zakonu, Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, kao i u Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Mirjana Popović je predstavila rezultate analize odgovora roditelja djece s invaliditetom i roditelja koji su OSI, dok je Goran Macanović konstatovao niz izazova sa kojima se roditelji suočavaju u procesu ostvarivanja prava u sistemu socijalne i dječje zaštite. Vd generalne direktorice za socijalnu i dječju zaštitu Mersida Aljićević je izrazila saglasnost sa svim navedenim problemima, sa kojima se suočavaju roditelji djece s invaliditetom, odnosno roditelji koji su OSI. Zahvalila se na konstruktivnim predlozima i najavila izmjene Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti u drugom kvartalu 2023, kao i uporednu izmjenu postojećih i izradu novih podzakonskih akata (pravilnika) za uvođenje novih usluga podrške za život u zajednici. Takođe je naglasila značaj međusektorske saradnje čemu će, kako je navela, Ministarstvo rada i socijalnog staranja dati puni doprinos.

Na sastanku u Ministarstvu zdravlja, koji je održan u četvrtak, 24. novembra 2022, Marina Vujačić je direktoricu direktorata za javno zdravlje Ivanu Živković upoznala sa detaljima projekta Roditeljstvo = za sve, navela je činjenicu da značajan broj zdravstvenih ustanova još uvijek nije arhitektonski prilagođen (nedostatak ravnih prilaza, rampi ili liftova, kao i toaleta), a konstatovala je i nedostatak prilagođene medicinske opreme (posebno ginekoloških stolova). Mirjana Popović je, kao i prethodno, predstavila rezultate analize odgovora roditelja djece s invaliditetom, odnosno roditelja koji su OSI, dok je Goran Macanović inicirao promjenu Pravilnika o obilježavanju ljekova ističući da Uputstvo o upotrebi lijeka ne postoji u pristupačnom formatu, odnosno na Brajevom pismu. Takođe je naveo primjere nefunkcionalnosti portala E-zdravlje u nekim segmentima.

Direktorica Direktorata za javno zdravlje u Ministarstvu zdravlja Ivana Živković je izrazila saglasnost sa svim navedenim problemima sa kojima se suočavaju roditelji djece s invaliditetom, odnosno roditelji koji su OSI u sistemu zdravstva. Zahvalila se na konstruktivnim predlozima i konstatovala da je Zakon o zdravstvenoj zaštiti u proceduri pomjene, ističući da će navedene sugestije date od strane UMHCG i SSCG naći mjesto u Planu rada Ministarstva zdravlja za 2023. 

Marina Vujačić je posebno značajnim navela i sprovođenje obuka o modelima pristupa invaliditetu i postupanju s OSI od strane zdravstvenih radnika, i problematizovala je odredbe Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće, navodeći da je primijenjen odnos prema pretpostavljenom invaliditetu u medicinskom modelu pristupa koji posmatra invaliditet kao bolest. Dodatno, najproblematičnije je, kako je navela, to što se prekid trudnoće dozvoljava sve do 32 sedmice trudnoće, i to ukoliko se "medicinskim indikacijama pretpostavi" da će se roditi dijete s invaliditetom, dakle kada je već riječ o živom djetetu, za razliku od silovanja, kada se prekid trudnoće dozvoljava do 20 sedmice trudnoće. Pritom u Zakonu se ne vidi da se prekid trudnoće onogućava jer dijete ne bi imalo zadovoljavajući kvalitet života, što znači da se unaprijed "sudi" kakav kvalitet života imaju OSI. 

Ona je navela da smatra i da je za Ministarstvo zdravlja bolje da samo predloži izmjene ovog Zakona, nego da to čini UMHCG podnošenjem inicijative Ustavnom sudu, imajući u vidu da je nedvosmisleno riječ o nejednakom postupanju, što je konstatovao i Komitet Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, razmatrajući ovo pitanje u okviru člana 5 Konvencije - Nediskriminacija i jednakost.

Strana 1 od 42

Back to top