Podgorica, (MINA) – Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, trebalo bi da bude donijet do kraja drugog kvartala ove godine, kazala je generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava (MLJMP) Irena Rakočević.

Istovremeno izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić, smatra da je taj akt trebalo usvojiti ranije.

Rakočević i Vujačić govorile su u potkastu Agencije MINA koji finansira Ministarstvo kulture i medija iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.

Rakočević je kazala da su zakoni o zabrani diskriminacije i zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, kao i usvajanje zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, preduslov da se može govoriti da osobe sa invaliditetom mogu da uživaju ljudska prava.

Rakočević je agenciji MINA rekla da je učinak u sprovođenju Strategije za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije prošle godine bio na nivou od 95 odsto.

Ona je objasnila da je u tih nedostajućih pet odsto donošenje zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta.

Još nije donijet novi zakon o zabrani diskriminacije i set zakona koji treba da obezbijede političku participaciju lica sa invaliditetom, navela je Rakočević.

Upitana kada je predviđeno usvajanje zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, Rakočević je odgovorila da je taj akt dugo u sistemu.

Planirano je da do kraja drugog kvartala ove godine zakon bude usvojen, najavila je Rakočević.

Ona je istakla da je donošanje tog zakona osnovni uslov da bi se došlo do jedinstvenog vještačenja invaliditeta.

Samim tim i da bi se osnovao zavod za vještačenje i da bismo dobili konačno realan registar u skladu sa objektivnim i jedinstvenim kriterijumima za lica sa invaliditetom, kazala je Rakočević.

Ona je dodala da se na osnovu tog registra mogu kreirati politike za različite oblike invaliditeta.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić ocijenila je da je zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta odavno trebalo da bude donijet jer je javna rasprava završena 2022. godine.

Treću godinu zaredom čekamo da se konačno na nivou vlade utvrdi predlog zakona i da se uputi dalje u skupštinsku proceduru, rekla je Vujačić.

Prema njenim riječima, do kašnjenja dolazi iz više razloga.

Neko vrši očigledan otpor da se desi reforma sistema kada su pitanje osobe s invaliditetom, uključujući i jedinstveno vještačanje invaliditeta, smatra Vujačić.

Vujačić je ukazala da je resorni ministar Damir Gutić obećao da će zakon biti donijet u prvom kvartalu ove godine.

Tako da je meni sad iznenađenje da čujem uopšte drugi kvartal, što bi dodatno odugovlačenje ovog procesa bilo, istakla je Vujačić.

Ona je apelovala da se konačno prestane da se preko leđa osoba s invaliditetom, nečiji drugi interesi nadomiještaju.

Govoreći o položaju osoba s invaliditetom, Vujačić je kazala da je on i dalje nezadovoljavajući.

Mi preko 15 godina imamo zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom kojim smo se obavezali, upravo ratifikujući Konvenciju, da ćemo između ostalog naše zakonodavstvo da usaglasimo sa tim dokumentom, podsjetila je Vujčić.

Ona je navela da je država prema Konvenciji bila obavezna da poništi sve zakone koji su u suprotnosti sa konvencijom, što se, kako je rekla, nije desilo.

Mi dalje imamo u zakonodavstvu dominantan zastupljen medicinski model pristupa invaliditetu na što nas upozorava i Evropska komisija (EK), rekla je Vujačić.

Ona je dodala da je državu i Komitet o pravima osoba s invaliditetom na to upozorio i 2017. godine.

Definitivno tek onda ne možemo govoriti o ravnopravnosti i jednakosti u praksi ako u brojnim oblastima nemamo adekvatan pristup, na primjer, u obrazovanju ili zapošljavanju i radu, socijalnoj zašti posebno u dijelu usluga socijalne i dječije i zaštite, istakla je Vujačić.

Ona je kazala da se u oblasti socijalne zaštite izdvajaju značajna sredstva, ali je pitanje da li su ravnomjerno naspoređena i da li dolaze do onih koji treba da ostvare ta prava.

Vujačić smatra da je propušteno jako puno što je trebalo uraditi.

Iako ima pozitivnih aspekta, iako ima pojedinaca u sistemu koji se zaista zalažu i rade najbolje što mogu i umiju i žele, imamo konstantno nazadovanje i neke prakse koje su nedopustive u današnjem vremenu, ocijenila je Vujačić.

Na pitanje zašto se godinama ponavljaju isti problemi, Rakočević je odgovorila da ova oblast zahtijeva, prije svega, normativno pa potom i institucionalno uređenje.

I zahtijeva vrijeme i u pitanju je uvijek proces, rekla je Rakočević.

Ona smatra da će položaj osoba s invaliditetom biti poboljšan i sa novim krovnim zakonom o diskriminaciji, koji je trenutno kod EK.

Čekamo, ovih dana se nadamo da ćemo dobiti konačno pozitivno mišljenje. Ono što mi vidimo kao pomak jeste što smo prije tri nedjelje raspisali javni poziv za rane konsultacije povodom donošenja akcionog plana za implementaciju preporuka Komiteta, kazala je Rakočević.

Ona je izdvojila i to što je Savjet za prava lica sa invaliditetom opet funkcionalan.

Rakočević je navela da su održane tri sjednice Savjeta koji je Vladi uputio predlog da se konačno radi na zakonu o reprezentativnosti nevladinih organizacija (NVO) OSI.

Što je takođe jedan od ključnih zakona koji treba da razdvoji NVO koje se bave osobama s invaliditetom i koje se bore za prava OSI, ocijenila je Rakočević.

Upitana koliko nereprezentativne NVO otežavaju poboljšanje položaja osoba s invaliditetom, Vujačić je odgovorila da svakako otežavaju i poručila da je to odgovornost države odnosno sistema.

Država je dozvolila da bilo ko može da se predstavlja i zastupa prava osoba s invaliditetom ili njihove interese. Mnogi preko naših leđa i života zastupaju sopstvene interese, ali kažem, odgovornost je države zato što je ona bila u obavezi da prepozna reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, rekla je Vujačić.

Ona je dodala da je država dužna da definiše reprezentativnost kao takvu.

Tu organizaciju treba da zastupa i predstavlja upravo osoba s invaliditetom, dakle neko ko ima status osobe s invaliditetom i ko se tako i javno deklariše, da u članstvu, odnosno da korisnici usluga te organizacije budu osobe s invaliditetom i da u organima upravljanja bude najmenje 50 odsto osoba s invaliditetom, što trenutno nije baš veliki broj organizacija u Crnoj Gori, navela je Vujačić.

Govoreći o zapošljavanju Vujačić je rekla da osobe s invaliditetom svoje kvalifikacije najčešće neformalno stiču.

Ona je dodala da nemaju usluge u zajednici koje su potrebne da bi adekvatno samostalno živjeli.

I zbog tih nejednakih startnih pozicija potrebno je da država zaštiti takve organizacije i da stane iza njih, kazala je Vujačić.

Ona je navela da to nije sistem po kojem njima neko treba da dodijeli sredstva samo zbog toga što su osobe s invaliditetom.

Nego upravo zbog te nejednakosti početne, odgovornost je države da sa takvim organizacijama usko sarađuje, smatra Vujačić.

Ona je rekla da bi bilo idealno da osobe s invaliditetom mogu da se zapošljavaju u bilo kom sektoru, da su konkurentni na tržištu rada, da biraju svoje profesije, da se bave onim za što su se obrazovali.

Ali to sada nije situacija u Crnoj Gori i zbog toga je logično da slabi pokret osoba s invaliditetom, ukazala je Vujačić.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Savez slijepih Crne Gore traže povlačenje Nacrta zakona o izmjenama i dopunama zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i obustavljanje javne rasprave. Pored toga, tražimo da se stavi van snage Pravilnik o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije koji je objavljen u Službenom listu od 14. februara 2025.  uz prethodno kršenje svih procedura i bez sprovedenih konsultacija sa zainteresovanim stranama, u ovom slučaju organizacijama osoba s invaliditetom i poslodavcima.

Područje koje uređuje ovaj zakon zahtijeva sprovođenje svrsishodnih konsultacija s osobama s invaliditetom i njihovim reprezentativnim organizacijama, što u konkretnom slučaju nije učinjeno na adekvatan način u svim fazama procesa.

Na dan kada se obilježava Svjetski dan socijalne pravde, pozivamo nadležno Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga da obustavi Javnu raspravu, s ozbirom na to da je na osnovu objavljenog teksta Nacrta i obrazloženja jasno da izmjene i dopune ne počivaju na analizama, podacima ili drugim činjenično zasnovanim pokazateljima koji ukazuju na opravdanost ograničenja do sada garantovanog obima prava. Stoga, neophodno je da nadležno ministarstvo pristupi sveobuhvatnoj analizi svih ključnih odredaba sa aspekta primjene važećeg zakona, posebno imajući u vidu da se u obrazloženju za donošenjem novog zakona predlagač isključivo poziva na potrebu izmjena i dopuna zbog visine rashoda i naglog porasta broja poslodavaca koji koriste pravo na subvencije. Navedenim kao da se problematizuje povećanje broja poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom umjesto da to država podstiče imajući u vidu svrhu i cilj zakona.

Socijalna pravda je preambulom Ustava Crne Gore proglašena za jedan od principa javnog poretka. Ovo obavezuje nosioce vlasti i cjelokupno društvo da u definisanju i sprovođenju politika i aktivnosti budu vođeni principom socijalne pravde, a u praksi posvećeni rješavanju pitanja siromaštva, ekonomske nejednakosti, socijalne isključenosti i nezaposlenosti, te postizanju jednakih šansi. Socijalna pravda, dakle, podrazumijeva pravičnost u najširem smislu.

Podsjećamo nadležno ministarstvo da je Crna Gora ratifikovanjem Konvencije Ujedinjenih Nacija o pravima osoba s invaliditetom preuzela obavezu da, u odnosu na ekonomska, socijalna i kulturna prava, preduzima mjere uz maksimalnu upotrebu resursa kojima raspolaže sa ciljem da se progresivno postigne ostvarivanje njihovih prava. Kroz predložene izmjene i dopune ovog zakona, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga radi upravo suprotno.

Umjesto da radi na poboljšanju uslova i podsticanju sveukupnog ambijenta na podsticanju zapošljavanju osoba s invaliditetom, Ministarstvo ovim nacrtom teži ka povratku na početak koji će za posljedicu imati nemjerive posljedice po socijalnu inkluziju osoba s invaliditetom koje će se ogledati kroz gubitak posla do sada zaposlenih osoba s invaliditetom, umanjenom interesovanju poslodavaca da ih zapošljavaju odnosno većem stepenu socijalne isključenosti i siromaštva. Trenutni pokazatelji ukazuju da država decenijama ne rješava pitanje niske zaposlenosti i dugoročne nezaposlenosti osoba s invaliditetom, niti im omogućava uživanje prava na rad, kao osnovnog ljudskog prava kroz potpunu primjenu odredaba, te adekvatnog nadzora primjene zakonskih propisa. Stoga, ne iznenađuje podatak Zavoda za zapošljavanje da je u decembru prošle godine od ukupnog broja nezaposlenih skoro 30% osoba s invaliditetom.

Apelujemo na vlasti da proklamaciju iz Ustava Crne Gore, koja se tiče socijalne pravde,  istinski započnu sprovoditi u praksi, jer smo nebrojeno puta smo na različite načine postavili pitanje o namjerama izmjena i dopuna zakona što je Ministarstvo u svojim odgovorima potpuno ignorisalo. Na kraju, uz isključivanje iz procesa i mogućnosti doprinosa Ministarstvo je objavilo Nacrt koji prethodno nije razmotren ni na sjednici Savjeta za prava lica sa invaliditetom, kao konsultativnog tijela Vlade i institucionalnog mehanizma saradnje, i time jasno ukazala na koji način se odnosi prema osobama s invaliditetom i postojećim mehanizmima saradnje sa civilnim sektorom. 

Ovaj prilog će vam otvoriti apetit, ali i ugrejati dušu. Mnoge poslastičarnice u prestonici nude ukusne kolače, ali samo jedna nudi posao osobama s invaliditetom.

Šest vrsti bajadera radnici prave ručno i kako kupci tvrde ne zna se koja je lepša.

Tamo je ovog jutra Emilija Gojković, reporterka jutarnjeg programa Probudi se.

Kako izgleda jedno radno jutro te slatke kuće otkrivaju iz porodice Manić.

Izvor: Nova.rs

Pripremila: Dajana Vuković

Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom Crne Gore završilo je tehničku dokumentaciju za izgradnju šetališta – lungomare u Čanju, opština Bar, ukupne dužine oko jedan kilometar.

Ovaj projekat predstavlja značajan iskorak ka unapređenju turističke i komunalne infrastrukture, čime će se poboljšati kvalitet boravka kako mještana, tako i brojnih posjetilaca ove primorske destinacije. U skladu sa planom poslovanja za 2025. godinu, Javno preduzeće je opredijelilo sredstva za realizaciju prve faze projekta, a u narednom periodu očekuje se raspisivanje javnog poziva za izbor izvođača radova, u skladu sa zakonskim procedurama, saopšteno je iz Morskog dobra.

Vrijednost kompletnog projekta, prema revidovanom glavnom projektu, iznosi oko 2,5 miliona eura.

Izgradnja ovog šetališta doprinijeće poboljšanju estetskog izgleda obale, povećanju bezbjednosti i komfora za šetače, kao i stvaranju novih sadržaja koji će dodatno obogatiti turističku ponudu Čanja. Kroz ovakve projekte, Crna Gora nastavlja da jača svoju poziciju atraktivne primorske destinacije, ulažući u održivi razvoj i kvalitetniju infrastrukturu, zaključuje se u saopštenju.

Izvor: Adria.tv

Pripremila: Dajana Vuković

Holistički pristup anksioznosti

Anksiozni poremećaji, glavni uzroci anksioznih poremećaja, oporavak sveobuhvatan pristup, relaksacija, telesne vežbe, suočavanje sa napadima panike, pomoć kod fobije, unutrašnji govor, iskrivljena uverenja, karakteristike ličnosti koje doprinose održavanju anksioznosti, vizuelizacija, istraživanje osećanja, asertivnost, samopoštovanje, ishrana, zdravstvena stanja koja doprinose anksioznosti, lekovi u tretmanu anksioznosti, meditacija, lično značenje - poglavlja su u kojima se dr Edmund Bord u knjizi Priručnik za prevazilaženje ankcioznosti i fobija detaljno bavi problemima sa kojima se suočavaju oni koji se suočavaju sa anksioznošću i fobijama.

Dr Edmund Bord stekao je zvanje doktora nauka na polju psihologije na Univerzitetu Čikago, a svoja istraživanja je potom sprovodio je u Medicinskom zavodu Majk Ris u Čikagu. Specijalnost dr Borna je tretman anksioznosti, fobija i poremećaja izazvanih stresom. Sve je više ljudi koji se suočavaju sa strahom, fobijama anksioznošću i anksioznim poremećajima, a dr Born to objašnjava kao posledicu stresa koja se nagomilava duže vreme. Pored toga napominje i da postoji još dosta činilaca koji doprinose tome da bi se ovi simptomi razvili, ali, po njegovom mišljenju stres ima glavnu ulugu u svemu tome.

Anksiozni poremećaji su po dr Bornu posledica smanjene sposobnosti suočavanja sa stresom. Pišući ovaj priručnik posvećen onima koji se suočavaju sa anksioznošću i nerazumljivim strahovima opisao je specifične veštine potrebne da bi se prevazišli problemi sa panikom, anksioznošću i fobijama i pruža sistemski prikaz procedura i vežbi za ovladavanje ovim veštinama. Ovaj priručnik afirmiše holistički pristup i upoznanje čitaoce sa tehnikama koje na više nivoa mogu uticati na njiov život: na telesnom, bihevijoralnom (ponašajnom), emocionalnom, mentalnom, i nivou međuljudskih odnosa, kao i u duhovnoj sferi i sferi samopoštovanja.

Tokom rada sa klijentima dr Born je zaključio da su opuštanje i lično blagostanje najvažniji za oporavak, da je većina anksioznih osoba u hroničnom stanju pojačane psihofizičke razdražljivosti, da su ljudi kojimacnedostaje osećaj za smisao i svrhu života podložniji razvoju anksioznih poremećaja. Probleme sa panikom, fobijama ili anksioznošću moguće je prevazići i samostalno usvajanjem i upražnjavanjem strategija i vežbi prikazanim u ovom priručniku. Ako ste opredeljeni za drugačiji pristup, možete ga koristiti kao dodatak radu sa stručnim licem ili kao pomoćno sredstvo u programu grupnog oporavk piše u uvodu knjige dr Born.

Izvor: Bg Online

Pripremila: Dajana Vuković

Epilepsija je jedna od najučestalijih bolesti ili poremećaja u neurologiji, ali je u Crnoj Gori ona i dalje tabu tema za mnoge. Pretpostavlja se da u svijetu oko 100 miliona osoba ima epilepsiju, a u Crnoj Gori blizu sedam hiljada.

Šta je epilepsija i zbog čega je još uvijek tabu tema a oboljeli od epilepsije stigmatizovani, odgovore na ta pitanja dao je specijalista neurologije dr Milan Madžgalj, gostujući u emisiji Tajne zdravlja Radija Bijelo Polje.

Nažalost, stigma postoji, postojala je i sva je prilika da će postojati i dalje, i mnogo neuroloških tema i stručnih i manje stručnih su upravo o tome stigma u epilepsiji. To je jednostavno nešto što se generacijama provlači, misleći da se radi o bolesti koja je mistična, nedovoljno ispitana, koja je nepredvidiva, i donekle ima istine u toj nepredvidivosti ali, istina je i da je bolest prilično dobro ispitana, pogotovo u poslednje vrijeme, u smislu uzroka nastanka te bolesti, ali je daleko od toga da bi ti pacijenti u bilo kom pogledu trebalo biti stigmatizovani. Oni u suštini žive jedan normalan život, osim što su vezani za doživotno uzimanje terapije ako se radi o primarnoj epilepsiji, i ono što je važno da se ritam života u nekim segmentima samo treba korigovati. Živjeti sa epilepsijom je mnogo komfornije nego recimo sa dijabetesom, ističe dr Madžagalj.

Doktor Madžgalj kaže i da je učestalost epilepsije različita u zavisnosti od starosnih grupa.

Najčešće su u prvoj dekadi i zadnjim dekadama od 70-te godine pa naviše. To je konkretno vezano za uzroke, i iz tog razloga se u mlađem periodu javljaju nasljedne ili primarne epilepsije, dok su u starijoj životnoj dobi simptomatske, kao rezultat oštećenja moždanog tkiva zbog raznih bolesti, bilo da su u pitanju degenerativne, vaskularne, infektivne i druge, naglašava dr Madžgalj.

Repriza emisije Tajne zdravlja biće emitovana večeras na talasima Radija Bijelo Polje od 20.15h.

Izvor: Radio Bijelo Polje

Pripremila: Dajana Vuković

Uber je predstavio novu funkciju dizajniranu da olakša ljudima sa invaliditetom vožnju sa uslužnim životinjama. 

Godinama je Uberova politika prema uslužnim životinjama bila u skladu sa državnim i saveznim zakonom: dozvoljeno im je da se voze u svakom trenutku bez dodatnih troškova. Ali sada kompanija dozvoljava kupcima da se identifikuju kao vlasnici uslužnih životinja kako bi vozačima dala veću vidljivost kada očekivati krznenog pratioca. Nova funkcija takođe uključuje upozorenje vozačima da izbegavaju otkazivanje vožnje ili diskriminaciju kupaca sa uslužnim životinjama. 

Nova funkcija je razvijena u protekle dve godine u saradnji sa vodećim organizacijama za zastupanje i uslužnim radnicima životinja, što će pomoći da Uber iskustvo bude još bolje, rekao je Kris Jun (Chris Yoon), menadžer proizvoda za kapital u Uberu, u blogu. 

Vlasnici uslužnih životinja sada mogu da uđu u svoja podešavanja u aplikaciji Uber i popune obrazac za ispunjavanje uslova i izaberu opciju koja će ih identifikovati kao nekoga ko će se voziti sa uslužnom životinjom. Oni takođe mogu da izaberu da li da obaveste vozače o toj činjenici – iako to nije potrebno. 

Ako se odluči da  obavesti vozače a vozač zatraži da otkaže putovanje po preuzimanju, vozač će dobiti obaveštenje koje ga podseća da je protivzakonito da odbije da preveze nekoga zbog njihove službene životinje i potvrđuje da želi da nastavi sa otkazivanjem. Svaki vozač koji prekrši ovu politiku može trajno izgubiti pristup platformi, kaže Jun. 

Uber već nudi vožnje prilagođene kućnim ljubimcima u nekim gradovima, tako da se nadamo da kupci neće pokušati da zloupotrebe ovu funkciju registrujući životinje koje nisu uslužne. Ipak, Zakon o Amerikancima sa invaliditetom izričito zabranjuje traženje dokumentacije ili posebne identifikacije za službene životinje. 

Kako napominje portparol Uber-a Sara Kazanova (Sarah Casanovas), smernice savezne ADA predlažu postavljanje sledećih pitanja kada nije očigledno koju uslugu životinja pruža: 1) da li je vaša životinja potrebna zbog invaliditeta i 2) za koji posao ili zadatak je vaša životinja obučena izvoditi. Uber takođe ima politiku koja se odnosi na životinje za emocionalnu podršku, na koje vozači imaju diskreciono pravo da uskrate vožnju ako žele. 

Ali dok vozači Uber kućnih ljubimaca, takođe, mogu da naplate vozačima naknadu za čišćenje ako se njihovi krzneni saputnici proliju ili, hm, stave bilo kakva iznenađenja na zadnje sedište, vozači ne mogu učiniti isto za jahače sa uslužnim životinjama. U stvari, ako vozačima sa uslužnim životinjama vozač nepropisno naplati naknadu za čišćenje, oni mogu zatražiti povraćaj novca od kompanije.

Izvor: PC Press

Pripremila: Dajana Vuković

Niko ne obrati pažnju na mentalno zdravlje u trudnoći, a da ne govorimo kada se radi o periodu nakon porođaja, kada u velikom broju slučajeva dođe do vrlo ozbiljnih psihičkih problema, do takozvanog posttraumatskog stresa nakon porođaja, gdje žena prosto ne rasuđuje - kazala je u emisiji E uživo, na Televiziji E, izvršna direktorica SOS Podgorica Biljana Zeković.

Tijelo muške bebe pronađeno je juče ujutru u kanti za smeće u podgoričkom naselju Blok 9. Tijelo novorođenčete pronašao je radnik Čistoće, čisteći korpu za otpatke. Danas se već zna ko je majka, da se porodila kući bez medicinske pomoći, da je i sama u kritičnom zdravstvenom stanju.

Ne dešava se čedomorstvo prvi put, kaže Zeković, već kroz cijelu istoriju čovječanstva, ali je porazno što se dešava danas.

Sistem, i zdravstveni, i socijalni, i svi drugi, morao je biti na većem nivou, nego što je bio u prošlom vijeku. Meni se čini da je suština problema u tome. Suština problema je u tome što majke u takvoj situaciji apsolutno nemaju nikakvu podršku. Možemo da govorimo o tome koliko treba osuđivati takvo djelo, naravno, kao što i same znate, ona se i krivično goni, i kažnjava kaznama zatvora, međutim, postavlja se pitanje zašto te žene to rade. Mislim da svako od nas, ma koliko laik bio u svijetu medicine, mora da postavi sebi pitanje šta nije u redu sa tom majkom, rekla je Zeković.

Prema njenim riječima, postoji ogroman broj žena koje su u vrlo teškoj situaciji, i materijalnoj, i finansijskoj, i koje su žrtve nasilja i nemaju nikakvu podršku. Sve to, napominje, utiče na njihovo psihičko stanje. 

Sva istraživanja koja su rađena u svijetu pokazuju da su žene koje su počinile takvo djelo, ubile svoje bebe, da je 89 posto tih žena bilo žrtve nasilja u porodici, da su bile žrtve nasilja kao djevojčice, i preko 80 posto pripadaju kategoriji siromašnih žena. Sve to ostavlja vrlo ozbiljne posljedice, kaže Zeković. 

Malo se vodi računa o mentalnom zdravlju, poručuje Zeković, posebno o mentalnom zdravlju trudnica i često ogroman broj žena prođe zdravstveni sistem, a da niko ne primijeti da ona ima psihičke probleme.

Niko ne obrati pažnju na mentalno zdravlje u trudnoći, a da ne govorimo kada se radi o periodu nakon porođaja, kada u velikom broju slučajeva dođe do vrlo ozbiljnih psihičkih problema, do takozvanog posttraumatskog stresa nakon porođaja, gdje žena prosto ne rasuđuje. Kada se dese ovakve situacije onda smo svi spremni da osudimo ženu, da drvlje i kamenje bacimo, a da niko ne razmišlja u kakvom se položaju ta žena našla. Mi o ovoj ženi, koja je počinila ovo djelo, a bilo ih je i prošle godine, i mislim da se svake godine tako nešto desi, znamo samo šta je ona počinila, i da je porođaj bio kući. Kako je to izmaklo iz sistema? Šta se dešavalo sa njom? I njeno zdravlje je ugroženo. Sve su to neki segmenti koji moraju da se razmotre u takvim situacijama, i u skladu sa tim da se odredi kazna koju naš zakon propisuje, zaključila je Zeković.

Izvor: E TV

Pripremila: Dajana Vuković

Od kolege Željka, turističkog vodiča koji poznaje brojna skrivena mesta glavnog grada saznajem za najbolje bajadere, koje prave osobe sa invaliditetom. Odlazim u Dobračinu ulicu u centru Beograda da se uverim u kvalitet, od šest ukusa biram one sa suvim šljivama, oduševljavam se i dobijam ideju za novu Priču sa dušom.

Vlasnici firme u kojoj nastaju ovi slatkiši, članovi porodice Manić iz Beograda, Vera, Dejan i Đorđe nekoliko dana kasnije dočekuju me u proizvodnji u Višnjičkoj banji, gde se upoznajem sa delom ekipe.

U prvoj prostoriji Zoran je merio smesu za čokoladne kuglice, Marko ih je oblikovao, dok se i u susednoj prostoriji tačno znalo ko šta radi.

Dragica zvana Drakče je pravila praline (probao sam čak tri vrste), Uroš je na električnoj mašini mleo orahe, Dara je seckala sastojke za tortu, a Nemanja, ekipi poznatiji kao Ranđa, izvodio je slatke završne radove i stavljao šlag na tortu.

Gospođa Vera, koja je svakodnevno sa radnicima u proizvodnji priča mi kako je nastala ova porodična firma i odakle ideja za Preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom Freestyle trade.

Dugi niz godina smo radili sa tekstilom, a suprug je iz Indije uvozio metražu i nameštaj. U međuvremenu su počele da propadaju velike firme sa kojima smo sarađivali, na tržište su stigli i Kinezi sa svojom robom, pa smo krenuli da razmišljamo o novom poslu. I danas pamtim rečenicu sestričine mog pokojnog teče, koja je radila kao poslastičar u firmi koja je sarađivala sa velikim lancem Ne možemo da napravimo toliko krempita, koliko oni mogu da prodaju, kaže za Priče sa dušom Vera Manić, po struci prehrambeni tehnolog.

Manići su inspirisani novom idejom ubrzo krenuli sa kolačima i prizemlje porodične kuće preuredili u prostor za proizvodnju.

Zahvaljujući kvalitetu počeli su saradnju sa jednim velikim lancem i priča se zavrtela. Vera je danonoćno mesila kolače, dok ih je Dejan razvozio.

Kada sam rešila da ponudimo naše proizvode firmi Plitvice, njihov direktor nas je odmah odbio.

Istog dana uputila sam se sa nekoliko lepo dizajniranih pakovanja kolača kod njega i ušla u kancelariju, dok me je Dejan čekao u kolima. Začuđen, direktor me je pitao zbog čega sam došla kada me je sat vremena ranije odbio, a onda smo seli, popričali, čak i napravili malu degustaciju. Suprug i ja nismo ni stigli do kuće, a direktor se javio i tražio da napravimo kolače za sve njihove markete. Zasukala sam rukave i krenula da radim. Nedeljama oka nisam sklopila, seća se Vera koju i posle 15 godina od spomenutog događaja u poslu drže ista energija i ljubav prema profesiji.

Od jedne poznanice Manići ubrzo saznaju da Nacionalna služba za zapošljavanje ima program za osobe sa invaliditetom, sa subvencijama za firme, nakon čega zapošljavaju prve dve osobe sa oštećenjem sluha.

Kad su stigli do 5 zaposlenih, odlučuju da se preregistruju u preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom i nakon godinu dana postaju jedna od takvih četrdesetak firmi u Srbiji.

U ovom tipu preduzeća imamo obavezu da zapošljavamo minumum pet osoba sa invaliditetom, odnosno da 75 odsto od ukupno zaposlenih bude sa invaliditetom.

Ali ako vam kažem da samo nas troje (supruga, sin i ja) nismo osobe sa invaliditetom, onda će vam biti jasno da i te kako prelazimo taj procenat, rekao je Dejan za Priče sa dušom i dodao da trenutno imaju dvadesetak zaposlenih, kao i da na svakih 10 moraju da zaposle jednu osobu pod posebnim uslovima.

Mi proizvodimo najvećim delom smrznute torte za markete, konkretno za DIS i Podunavlje, dok je sin pre tri godine pokrenuo naš premijum brend Dewa, odnosno bajadere u luksuznim pakovanjima. Naše torte i kolače možete naći u spomenutim prodavnicama, a bajadere u većini vinoteka u Beogradu i Novom Sadu, kao i na našem sajtu i prodavnici u Dobračinoj 13, rekla je Vera.

Manići godinama rade sa osobama sa invaliditetom i kažu da im je za sve to vreme najviše bilo potrebno strpljenja, ali i energije.

Nikad se nisu pokajali i dodaju da nemaju iskustva sa zaposlenima koji su bez invaliditeta.

Trudimo se da uskladimo poslove i radne zadatke prema sposobnostima zaposlenih.

Svesni smo da, recimo, kod osoba koje imaju autizam možemo da očekujemo izvršenje jednostavnijih poslova i ponavljanje istih. S druge strane zaposleni koji, na primer, imaju operisano koleno, ne smeju da dižu teret i imaju ograničene pokrete.

Među našim zaposlenima sa invaliditetom su, pored radnika u proizvodnji, i prodavci u prodavnici, komercijalista, šef smene.

Imamo zaposlene koji žive na drugom kraju Beograda, koji su pronalazili poslove bliže kući, ali su se posle određenog vremena vraćali kod nas u Višnjičku banju, rekla je Vera dodavši da su ostali verni svom višegodišnjem konceptu uprkos tome što druge firme, zbog manjih dažbina, sve češće zapošljavaju radnike iz Indije, Pakistana i drugih zemalja.

Većina radnika dugo radi kod nas, a mi im u skladu sa mogućnostima pronađemo mesto u firmi u kojem će biti produktivni.

Kao preduzeće ovog tipa imamo određene beneficije kada je reč o porezima i doprinosima za naše zaposlene, a ta sredstva koristimo da održimo kvalitet proizvoda na veoma visokom nivou. Dosadašnje iskustvo nam pokazuje da imamo dosta ponovljenih kupovina i da su kupci zadovoljni. A bez lažne skromnosti možemo reći da su naše bajadere najbolje u regionu, ne samo u Srbiji, rekao je Dejan Manić.

Bajadere koje prave osobe sa invaliditetom u šest ukusa možete kupiti u Dobračinoj 13 u Beogradu ili naručiti preko ovog sajta, a torte i kolače na ovom linku.

Izvor: Priče sa dušom

Svjetski dan borbe protiv raka predstavlja jedinstvenu globalnu inicijativu usmjerenu na podizanje svijesti o rasprostranjenosti raka u populaciji. Obilježavanjem ovog dana naglašava se značaj zdravog načina života, ranog otkrivanja bolesti i dostupnosti pravovremenog liječenja s ciljem poboljšanja kvaliteta života oboljelih, saopšteno je iz IJZ-a.

Kako su kazali iz te zdravstvene ustanove, tema Svjetskog dana borbe protiv raka Ujedinjeni kroz jedinstvenost ističe značaj saradnje, uključenosti i zajedničke posvećenosti unapređenju zdravstvene zaštite za sve osobe oboljele od raka. Ova tema naglašava značaj personalizovane njege i tretmana koji su prilagođeni jedinstvenim potrebama svakog pojedinca.

Ovaj dan prilika je za ujedinjenje pojedinaca, organizacija, zajednice i donosilaca odluka u preduzimanju akcija i podržavanja mjera koje treba da rezultiraju većom stopom preživljavanja oboljelih od raka. Cilj organizovanja događaja i aktivnosti širom svijeta je edukacija pojedinaca i pružanje podrške pacijentima i porodicama koje se suočavaju sa ovom bolešću, dodaju u saopštenju.

Maligne bolesti, koje su po broju oboljelih i umrlih druge po redu nakon kardiovaskularnih bolesti, predstavljaju rastući javnozdravstveni problem. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i Međunarodne agencije za istraživanje raka za 2022, registrovano je oko 10 miliona smrtnih slučajeva od svih lokalizacija malignih tumora, dok je 19,9 miliona osoba oboljelo od nekog oblika raka.

Najzastupljeniji oblici malignih bolesti po smrtnosti su rak pluća, kolorektalni karcinom i rak jetre. Očekuje se da će opterećenje malignim bolestima dostići čak 26 miliona novih dijagnoza i 17 miliona smrtnih ishoda do 2030. godine, navode u saopštenju.

Kako ističu, rastući trend obolijevanja od raka povezan je sa produženjem očekivanog trajanja života i ukupnim porastom broja stanovnika, a rizik se znatno povećava ukoliko su prisutni faktori rizika kao što su konzumiranje duvanskih proizvoda, nepravilna ishrana, visok indeks tjelesne mase, infekcije, konzumacija alkohola, fizička neaktivnost, zagađenost vazduha i dr.

U Crnoj Gori je prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije iz 2022. godine bilo je 2 739 novih slučajeva oboljelih od malignih bolesti. Slično kao u ostalim zemljama u razvoju naše stanovništvo najčešće obolijeva od raka pluća, raka dojke, kolorektalnog karcinoma, karcinoma prostate. Muškarci najčesće obolijevaju od karcinoma pluća (21,9 odsto), na drugom mjestu je karcinom prostate (15,5 odsto) karcinom debelog crijeva (11,2 odsto) navode u saopštenju.

Iz IJZ-a navode da žene najčešće obolijevaju od karcinoma dojke (31,4 odsto), karcinoma pluća (8,2 odsto), karcinoma debelog crijeva (7,7 odsto), karcinoma tijela materice (7,2 odsto) i karcinoma grlića materice (4,4 odsto). Kada je u pitanju starosna dob, najčešće obolijeva stanovništvo od 50 do 64 godine starosti.

Zastupljenost malignih bolesti u populaciji je zabrinjavajuća i ukazuje na značaj prevencije kao ključne komponente i najisplativija dugoročna strategija svih programa usmjerenih na smanjenje učestalosti malignih bolesti. Istraživanja pokazuju da se smrtnost može spriječiti za čak 40% primjenom odgovarajućih preventivnih intervencija i promovisanjem zdravih stilova života, dok se jedna trećina oboljelih može izliječiti ranom dijagnozom i pravovremenim, adekvatnim liječenjem, kazali su iz IJZ-a.

U Crnoj Gori se sprovode nacionalni programi za skrining raka grlića materice, raka dojke i kolorektalnog raka, od koji se u narednom periodu očekuje smanjenje umiranja od navedenih vrsta raka (otkrivanje u ranijim stadijumima) i dijelom smanjenje obolijevanja (otkrivanjem premalignih promjena i njihovim liječenjem).

Evropski kodeks protiv raka (inicijativa Evropske komisije i Međunarodne agencije za istraživanje raka SZO) ima za cilj da informiše i edukuje stanovništvo o mjerama koje kao pojedinci mogu preduzeti za sebe i svoje porodice, pridržavajući se primjene Dvanaest koraka za smanjenje rizika od raka i na taj način smanjiti rizik od dobijanja ove bolesti navode u saopštenju.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković