Pristupačnost plaža licima s invaliditetom lošija je ove nego 2012. godine, a i kada je u pitanju pristupačnost nacionalnih parkova i kulturnih objekata, sve institucije treba da odrede budžetska sredstva koja bi se, na godišnjem nivou, ulagala u prilagođavanje objekata.

To je poruka sa pres konferencije na kojoj su predstavljeni rezultati projekta Povećanjem standarda turističkih usluga do veće uključenosti OSI, koji realizuju Savez udruženja paraplegičara Crne Gore i Udruženje paraplegičara Podgorica, a finansira Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore Milijana Ćirković kazala je da je tokom projekta pruženo preko 50 pravnih usluga za lica s invaliditetom.

Održali smo sastanke sa predstavnicima turističkih organizacija, nacionalnih parkova, Ministarstva kulture i medija, Javnog preduzeća Morsko dobro i lokalnih samouprava, a sve u cilju dobijanja dozvole za monitoring kulturnih objekata, nacionlanih parkova i plaža na crnogorskom primorju, objasnila je Ćirković.

Dodala je da je sproveden monitoring svih objekata kulture u opštinama na sjeveru.

Svi objekti koji su pristupačni postavljeni su na interaktivnoj google mapi, koja se nalazi na Sajtu udruženja paraplegičara Podgorica i na sajtu Ministarstva prostornog planiranja i urbanizma. Osim monitoringa objekata, urađen je monitoring plaža na crnogorskom primorju i evidentirano stanje njihove pristupačnosti, kazala je Ćirković.

Naglasila je da je tokom projekta urađena rampa na kulturnom centru Rožaje i time je još jedan kulturni centar postao pristupačan za lica s invaliditetom.

Vrlo je mali broj pristupačnih objekata, ali se radi na tome. Vrlo mali broj objekata ima toalet koji je pristupačan za lica s invaliditetom. Raduje nas što će Morsko dobro sljedeće godine izdvojiti 50 hiljada eura za prilagođavanje plaža za lica s invaliditetom. Ali nadam se da će uspostaviti komunikaciju sa organizacijama lica s invaliditetom, rekla je Ćirković.

Praksa je pokazala, kako je dodala, da su, zbog održivosti, najbolje betonske rampe, dok drvene uglavnom propadaju.

Naglasila je i da očekuje bolju međusektorsku saradnju.

Generalni sekretar Udruženja paraplegičara Podgorica Dejan Bašanović kazao je da kada je riječ o rampama na plažama moraju se tražiti rješenja koja odgovaraju, a da voda ne utiče na njih.

Neke plaže imaju urađene staze, ali to su staze za kompletnu populaciju, koja koristi kupalište. Veliki problem su toaleti neprilagođeni osobama koja koriste invalidska kolica. Generalni problem kod rampi, nije samo uraditi rampu, nego odrediti ljude koji će da je održavaju, rekao je Bašanović.

Dodao je da je kada je riječ o pristupačnosti plaža stanje lošije ove godine nego 2012. godine.

Njegov stav je da je potrebno raditi na primjeni zakonskih propisa kada je u pitanju pristupačnost plaža, nacionalnih parkova i kulturnih objekata i sve institucije bi trebalo da odrede budžetska sredstva na godišnjem nivou, koja bi se ulagala u prilagođavanje objekata.

U nacionalnim parkovima treba da se mnogo radi kada je u pitanju pristupačnost za lica s invaliditetom, ali primjećujemo njihovo interesovanje da u narednom periodu rade na prilagođavanju. Dobili su jedan projekat koji će se odnositi na prilagođavanje nacionalnih parkova za lica s invaliditetom, rekao je Bašanović.

Kada je rađen monitoring, kako je objasnio, cilj nije bio da se vidi samo da li lica s invaliditetom mogu da uđu u neki objekat, već i da li bi te osobe u tim objektima mogle da rade.

Ovi objekti, posebno centri za posjetioce nemaju toalet za lica s invaliditetom i nemaju liftove da biste mogli da koristite prostorije na spratu, rekao je Bašanović.

Prema njegovim riječima, većina kulturnih objekata ima elemente pristupačnosti, obično se to odnosi na ulazne rampe, ali veliki broj njih nema toalete, taktilne crte, oznake na Brajevom pismu, orjentaciona planove.

Kod svih instutucija vidimo problem sa podiznim platformama. One se relatiivno brzo kvare, a održavaju ih firme iz inostranstva i dok se odradi servis prođe dug vremenski period. Tako da te rampe mnogo više ne rade, nego što su u funkciji, ukazao je Bašanović.

Dobar primjer pristupačnosti, kako je rekao je, Galerija Risto Stijović.

Urađeni su toaleti, lift za gornji sprat. Ono što joj nedostaje da bi bila potpuno pristupačna je što nisu urađeni elementi pristupačnosti za lica s oštećenjm vida i sluha, kazao je Bašanović.

Izvor: Antena M

Pripremila: Dajana Vuković

Manekenka Lirik Marija Herd ranije se nije osećala prijatno noseći protetsku nogu. U međuvremenu je stekla samopouzdanje i sada na društvenim mrežama deli snimke na kojima je ponosno nosi, ohrabrujući mnoge.

Ona zapravo ima dve protetske noge. Jednu je nazvala Berta i koristi je kada nosi patike, a drugu je nazvala Tina, koju nosi sa štiklama. Prvi snimak na kojem u javnosti menja protetske noge objavila je 2023. godine i odmah je postao popularan na TikToku.

Moje prijateljice i ja snimale smo tog dana. Popravljala sam Tinu, a moja prijateljica je slučajno uhvatila taj trenutak. To je bilo potpuno prirodno, kazala je.

Ova devojka rođena je sa sindromom amnionskih brida. Tokom odrastanja susretala se s predrasudama.

Moje celokupno odrastanje obeležili su ljudi koji su me etiketirali kako su hteli. Mogli su skinuti etiketu i staviti novu u bilo kom trenutku. Očekivali su da ću raditi šta god oni požele, a ja sam to činila veoma dugo, između ostalog je navela za magazin People.

Dodala je da je u jednom trenutku postala toliko nesrećna da više nije mogla da se pretvara. Sada više ne dozvoljava da joj bilo šta naruši samopouzdanje i zalaže se za inkluzivnost.

Što je vidljivija, to je više ljudi prihvata. Imala sam mnogo neprijatnih iskustava na mestima kao što su aerodromi ili vozovi. Te situacije su mi mnogo neprijatnije nego da hodam okolo i menjam protezu, kazala je.

Izvor: Prva

Pripremila: Dajana Vuković

Odbijali su je za poslove zbog izuzetno niskog rasta, a onda je uzela stvari u sopstvene ruke i pokrenula biznis u kome zapošljava osobe s invaliditetom.

Indijska preduzetnica Gita Kupuzami je izuzetno niskog rasta i otkrila je da poslodavci nisu voljni da je zaposle, uprkos tome što je završila studije menadžmenta.

Posle niza razgovora i odbijanja na različim radnim mestima, odlučila je da pokrene sopstveni biznis.

Sada zapošljava više osoba s invaliditetom što je moguće.

Gita, koja je visoka 60 centimatara, kaže da je uspešna jer ne voli da vidi da su ljudi sputani samo zato što su osobe s invaliditetom.

Izvor: B92

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe oštećenog vida u Crnoj Gori i ovaj Međunarodni dan Brajevog pisma dočekuju bez dovršenog procesa njegove standardizacije. Nadležne institucije ni tokom 2024. nijesu pristupile završetku standardizacije Brajevog pisma za dva nova slova u našem jeziku, uprkos inicijativama, apelima, interesovanju i učešću u ovom procesu, ističe za Gradsku predsjednik Saveza slijepih, Andrija Samardžić.

Generalna skupština UN-a je 17. decembra 2017. godine zvanično proglasila Međunarodni dan Brajevog pisma, danom podizanja svijesti o važnosti ovog pisma kao sredstva komunikacije u punoj realizaciji ljudskih prava osoba potpuno i djelimično oštećenog vida.

Šira primjena Brajevog pisma vidljivija je nego prethodnih godina, ali i dalje nije na zadovoljavajućem nivou, kaže Samardžić.

Brajevo pismo mora biti priznato kao ravnopravno pismo, sa ostalim pismima i mora biti standardizovano, s obzirom da u našem pravopisu imamo dva nova slova, koja Brajevim pismo nisu standardizovana, što znači da u nekakvoj regularnoj, pisanoj, službenoj korespondenciji nemamo način kako bismo upotrijebili ta dva slova i uopšte Brajevo pismo se ne može priznati kao ravnopravno, naveo je Samardžić.

I dok sa jedne strane u sistemu obrazovanja postoje određeni napretci kada je riječ o opismenjavanju osoba oštećenog vida na Brajevom pismu, sa druge, navodi Samardžić i dalje se suočavaju sa izazovima oko pristupačnosti udžbenika.

I dalje se udžbenici na Brajevom pismu štampaju kroj projektne aktivnosti NVO, iako to ne bi trebalo da bude njihov posao, već Zavoda za udžbenike, ono što mi insistiramo i što je obaveza da se udžbenici prilagode na Brajevom pismu kako bi se đaci i studenti edukovali na Brajevom pismu, a ne samo uz asistenciju ili skenirani tekst na računaru, kazao je Samardžić.

Uprkos napretku savremenih informacionih pa i asistivnih tehnologija za osobe oštecenog vida, Brajevo pismo je, kako objašnjava, ostalo primarni način komuniciranja.

Shodno tome, kako je rekao, važno je sačuvati Brajevo pismo ne samo kao kulturnu zaostavštinu, već kao elementarni način opismenjavanja osoba oštećenog vida.

Umjesto prebrojavanja osoba oštećenog vida koje koriste Brajevo pismo, potrebno je, zaključuje Samardžić, omogućiti njegovo korišćenje u svim sferama svakodnevnog života.

Izvor: Gradski.me

Pripremila: Dajana Vuković

Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) je 30. decembra Ustavnom sudu Crne Gore uputila Inicijativu za pokretanje postupka ocjene saglasnosti člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti iz 2017. godine s Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima. Pomenutom odredbom izmijenjena je odredba člana 158 stava 1 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, na način da lična invalidnina prestaje da bude izuzeta iz primanja, prihoda i imovine, kojima osobe s invaliditetom (OSI) i njihove porodice učestvuju u plaćanju usluga socijalne i dječje zaštite, saopšteno je iz ove inicijative.

U Inicijativi I MI Boke je istakla da je član 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti suprotan Ustavu Crne Gore, Konvenciji UN-a o pravima OSI, Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i Protokolu br. 1 uz ovu Konvenciju. Član 9 Ustava Crne Gore propisuje da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori sastavni su dio unutrašnjeg pravnog poretka, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva, podsjetili su oni.

Kako su kazali, nametanjem obaveze OSI i njihovim porodicama da i ličnom invalidninom učestvuju u plaćanju troškova usluga socijalne i dječije zaštite ograničava se niz ljudskih prava ove grupe koja su im zagarantovana pomenutim međunarodnim ugovorima, a koja se shodno citiranoj ustavnoj odredbi moraju neposredno primjenjivati.

Konvencija UN-a o pravima OSI nameće obavezu Crnoj Gori da progresivno postigne puno ostvarivanje socijalnih prava OSI (član 4 stav 2), kao i da im omogući pristup spektru službi podrške u svojim domovima, ustanovama za smještaj i lokalnoj zajednici, uključujući personalne asistente, neophodne radi podrške uključenosti i životu osoba sa invaliditetom u svojim lokalnim zajednicama i sprječavanja izolacije ili isključenosti iz zajednice (član 19 tačka b), navodi se u saopštenju.

Prem njihovim riječima, ovom Konvencijom se Crnoj Gori nalaže i omogućavanje OSI pristupa odgovarajućim službama, sredstvima i drugoj asistenciji za zadovoljavanje potreba vezanih za invalidnost po pristupačnim cijenama (član 28 stav 2 tačka a).

Osporena odredba u potpunosti je suprotna citiranim odredbama Konvencije, jer ograničava pristup OSI uslugama socijalne i dječje zaštite, pružajući ih po nepovoljnim i za ovu grupu nepriuštljivim cijenama. Kako je članom 32 stavom 1 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisano da pravo na ličnu invalidninu ima osoba sa teškim invaliditetom, osporenom odredbom je ograničeno i pravo svojine OSI, koje je zajemčeno članom 58 stavom 1 i 2 Ustava Crne Gore i članom 1 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, istakli su iz I MI BOKE.

Pored toga, dodali su, pravo svojine se članom 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine ograničava samo licima sa teškim invaliditetom, ali ne i drugim grupama korisnika usluga socijalne i dječje zaštite, čime se prema ovoj grupi vrši neposredna diskriminacija.

Stoga je osporena odredba suprotna i članu 8 Ustava Crne Gore, članu 5 stavu 1 i 2 Konvencije UN-a o pravima OSI, i članu 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji zabranjuju diskriminaciju po bilo kom osnovu. Takođe, ova pravna diskriminacija OSI je suprotna i članu 25 stavu 4 Ustava Crne Gore, koji čak i u vrijeme ratnog ili vanrednog stanja zabranjuje ukidanje zabrane diskriminacije, naglasili su oni.

Kako su pojasnili, zbog navedenog osporena odredba je suprotna i članu 68 Ustava Crne Gore, koji jemči posebnu zaštitu OSI, kao i članovima 28 i 40 Ustava i članu 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer osobe sa teškim invaliditetom, kojima su potrebne usluge socijalne i dječije zaštite ne mogu ostvarivati svoja ljudska prava na dostojanstvo i nepovredivost ličnosti i privatni i porodični život bez korišćenja ovih usluga.

Ljudska prava koja su zagarantovana Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima ne mogu se ograničavati nečijim materijalnim stanjem ili ličnim svojstvom, kao što je invaliditet, a naročito se ova ograničenja ne mogu vršiti regresivno, tj. ograničavati već propisani uslovi za ostvarivanje ljudskih prava. U tom smislu, osporena odredba člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti iz 2017. godine nije u saglasnosti ni sa članom 24 Ustava Crne Gore, jer se ljudska prava osoba s invaliditetom na usluge socijalne i dječije zaštite ne ograničavaju u obimu koji dopušta Ustav u mjeri koja je neophodna da bi se u otvorenom i slobodnom demokratskom društvu zadovoljila svrha zbog koje je ograničenje dozvoljeno, mišljenja su iz I MI BOKE.

U Inicijativi, I MI Boke je, kako su kazali, Ustavnom sudu Crne Gore predložila da obustavi izvršenje osporenog člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti čim pokrene postupak za ocjenu njegove ustavnosti, a kako bi zaustavila neotklonjive štetne posljedice po ostvarivanje osnovnih ljudskih prava i sloboda OSI, koje već nastupaju.

I MI Boke se nada da će Ustavni sud Crne Gore u što kraćem roku pokrenuti postupak za ocjenu saglasnosti osporene odredbe s Ustavom i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima, te da će je proglasiti neustavnom. Inicijativa za pokretanje postupka ocjene saglasnosti člana 57 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti iz 2017. godine s Ustavom Crne Gore i potvrđenim i objavljenim međunarodnim ugovorima je izrađena u okviru projekta Razumimo i jačajmo samostalan život OSI, finansiranog od strane ULOBA, zaključili su u saopštenju.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Gutić kaže da su Skupštini poslali izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti kojim je prvi put prepoznat institut civilne žrtve rata, članovima njihovih porodica biće omogućeno da ostvare prava u okviru sistema boračke i invalidske zaštite.

Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije sprema reformu sistema vještačenja invaliditeta po kriterijumima Ujedinjenih nacija (UN), odnosno po modelu ljudskih prava, umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela, a biće i osnovan zavod koji će raditi procjenu invaliditeta.

To je za Vijesti kazao ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić, navodeći da se ovaj posao radi u saradnji sa UNPD-om (Program Ujedinjenih nacija za razvoj).

Novom metodologijom vještačenja invaliditeta neće se revidirati postojeća prava. Revidiraće se status osoba sa invaliditetom jer će se invaliditet vještačiti na drugačiji način u skladu sa modelom ljudskih prava. Sveobuhvatna procjena pojedinca biće osmišljena tako da se procijene oštećenja, ali što je još važnije i barijere za puno i efektivno učešće u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. Biće uveden i inkluzivni dodatak koji će biti različitog iznosa utvrđen na osnovu nivoa podrške, pojasnio je Gutić.

Ministar je kazao i da su Skupštini poslali izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti koje predstavljaju značajan korak ka unapređenju socijalne pravde jer će po prvi put, zakonom biti prepoznat institut civilne žrtve rata i članovima njihovih porodica biće omogućeno da ostvare prava u okviru sistema boračke i invalidske zaštite.

Ovo priznanje predstavlja ispravljanje nepravde prema civilnim žrtvama rata, koje su godinama bile nevidljive u pravnom i institucionalnom smislu, naglasio je Gutić.

Kada će biti završen predlog Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta i kada očekujete njegovo usvajanje? Šta je osnovni cilj ovog zakona? Kada se očekuju najavljeni početak rada i osnivanja Zavoda za procjenu invaliditeta?

Ministarstvo sprovodi reformu sistema vještačenja invaliditeta uz podršku UNDP. Opšti cilj reforme i Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta je promjena nacionalnog sistema vještačenja invaliditeta radi uspostavljanja pravednijeg, ravnopravnijeg i lakšeg pristupa pravima na sve vrste materijalnih davanja i usluga za osobe s invaliditetom, u skladu s nacionalnim pozitivnim zakonodavstvom i ratifikovanom UN Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom. Na ovaj način biće uspostavljeni jedinstveni nacionalni kriterijumi i metodologije za vještačenje invaliditeta zasnovanih na modelu ljudskih prava umjesto trenutno dominantnog medicinskog modela. Urađen je Nacrt zakona i poslat Sekretarijatu za zakonodavstvo na mišljenje. Planirano je da se Zakon usvoji u I kvartalu (januar-mart) 2025. godine. Ovom reformom planirano je i uspostavljanje Zavoda za vještačenje invaliditeta. Vlada je na sjednici 6.12.2024. godine usvojila predlog za ustupanje na korišćenje poslovnih prostorija za osnivanje i rad Zavoda za vještačenje invaliditeta, Ministarstvu socijalnog staranja, brige o porodici i demografije bez naknade. Početak rada Zavoda očekujemo nakon što se usvoji Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, kao i nakon usklađivanja niza zakona kojima su OSI ostvarivali prava sa Zakonom o jedinstvenom vještačenju invaliditeta.

Na koji način će biti kažnjeni oni za koje se u novoj procjeni statusa i stepena invaliditeta utvrdi da su zloupotrebom i kršenjem zakona dobili takav status? Da li će morati da državi vrate sav novac koji su po svim osnovama dobijali na osnovu lažnog invaliditeta i da li će biti pozvani na odgovornost članovi komisije koji su im dodijelili taj lažni status?

Novom metodologijom vještačenja invaliditeta neće se revidirati postojeća prava. Revidiraće se status osoba sa invaliditetom jer će se invaliditet vještačiti na drugačiji način u skladu sa modelom ljudskih prava. Sveobuhvatna procjena pojedinca biće osmišljena tako da se procijene oštećenja, ali što je još važnije i barijere za puno i efektivno učešće u društvu na osnovu jednakosti sa drugima. Biće uveden i inkluzivni dodatak koji će biti različitog iznosa utvrđen na osnovu nivoa podrške. Ukoliko se kroz procese utvrdi da je status stečen zloupotrebom ili kršenjem zakona, nadležni organi će odlučivati o daljim koracima da bi se zaštitila prava osoba sa invaliditetom.

Osim statusa invaliditeta da li se planira revizija i statusa korisnika materijalnog obezbjeđenja, tuđe njege i pomoći i drugih oblika socijalne pomoći zbog sumnji u zloupotrebe?

Crna Gora teži ka uspostavljanju sistema socijalne i dječje zaštite koji je pravedan, transparentan i usmjeren na one kojima je podrška najpotrebnija. U tom kontekstu, fokus trenutnih aktivnosti je na izradi novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojim će se preispitati uslovi za ostvarivanje svih materijalnih davanja, uz paralelno jačanje kontrolnih mehanizama, posebno Inspekcije za socijalnu i dječiju zaštitu kako bi se spriječile eventualne zloupotrebe.

U kojoj je fazi izrada novih izmjena i dopuna Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti, koji je krajem prošle godine povučen iz skupštinske procedure? Šta je cilj ovih izmjena i dopuna, da li se planira proširenje dosadašnjih kategorija civilnih i vojnih žrtava rata, da li će i za koliko bitu uvećana njihova primanja?

Predlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti je usvojen od strane Vlade. Sada slijedi njegovo usvajanje u Skupštini. Izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti predstavljaju značajan korak ka unapređenju socijalne pravde. Prvi prvi put, zakonom će biti prepoznat institut civilne žrtve rata i članovima njihovih porodica biće omogućeno da ostvare prava u okviru sistema boračke i invalidske zaštite. Ovo priznanje predstavlja ispravljanje nepravde prema civilnim žrtvama rata, koje su godinama bile nevidljive u pravnom i institucionalnom smislu. Njihovo uključivanje u sistem boračke zaštite donosi novu dimenziju jednakosti i brige za sve one koji su pretrpjeli stradanja u ratnim okolnostima. Posebno je važno napomenuti da će svim postojećim korisnicima prava biti izvršen preračun, čime će im iznosi prava biti povećani. Ova mjera pokazuje da zakon nije usmjeren samo na nove korisnike već i na unapređenje položaja svih postojećih korisnika, osiguravajući pravedniji i adekvatniji tretman.

Koliko sada iznosi naknada za materijalno obezbjeđenje porodice po kategorijama i da li se očekuje njeno povećanje u 2025. godini kroz redovna usklađivanja?

Visina materijalnog obezbjeđenja za porodicu sa jednim članom iznosi 89,84 eura, za dva 107,89 eura, za tri 129,52 eura, za četiri 152,88 eura i porodicu sa pet i više članova 170,82 eura. Navedene naknade se redovno usklađuju polugodišnje na osnovu pola procenta rasta troškova života i pola procenta rasta zarada iz prethodnog polugodišta. Materijalno obezbjeđenje je osnov za ostvarivanje i drugih prava tako da se navedeni iznosi ne mogu uzimati kao jedina njihova primanja. Ako u porodici imaju djecu, dodatak iznosi 56,98 eura po djetetu, jednokratna novčana pomoć, besplatne predškolske ustanove, besplatno ljetovanje i zimovanje za djecu, po drugim propisima subvencije računa na električnu energiju, besplatni udžbenici i školski pribor i veći broj subvencija na lokalnom nivou. Možemo reći da se naknada za materijalno obezbjeđenje porodice ne svodi na početnu naknadu jer je ona osnov za dodatna prava, a u većini slučajeva i dodatna ostvarena prava.

S obzirom da ovu naknadu primaju najsiromašniji građani i da je njen rast bio značajno niži u odnosu na rast plata i penzija proteklih godina, da li planirate i vanredno povećanje ova naknade?

Programom rada Vlade za II kvartal (april-jun) 2025. godine planirano je donošenje novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Novim Zakonom unaprijediće se pokrivenost i usmjerenost materijalnih davanja i usluga, mjera i programa, odnosno efikasnosti i finansijske održivosti sistema u cilju sveobuhvatnog i pravovremenog odgovora na potrebe korisnika. Posebno ćemo preispitati uslove za ostvarivanje prava na materijalna davanja, prava na materijalno obezbjeđenje, kao i eventualno prepoznati nove korisničke grupe. Činjenica je da su troškovi života u proteklom periodu značajno povećani, te ćemo o tome voditi računa prilikom izrade novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i posebno se fokusirati na uvećanje iznosa materijalnih davanja u skladu sa finansijskim mogućnostima države. Pored toga, neophodno je unaprijediti i mehanizme nadzora nad radom u cjelokupnom sistemu socijalne i dječje zaštite, čime će se obezbijediti veća transparentnost i odgovornost.

Kako se prati i unapređuje kvalitet dnevnih boravaka za decu sa smetnjama u razvoju, a posebno u pogledu finansiranja i kadrovskih kapaciteta?

Ministarstvo kroz stručni i inspekcijski nadzor vrši kontrolu kvaliteta usluge dnevnog boravka za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju. U smislu kadrovskih kapaciteta pružaoci usluge dnevni boravak za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju da bi dobili licencu za obavljanje djelatnosti, između ostalog, moraju da ispunjavaju i propisani standard u odnosu na stručne radnike i saradnike. U skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti Ministarstvo je u oktobru 2024. godine odredilo učešće države u finansiranju usluge dnevni boravak za djecu i mlade sa smetnjama i teškoćama u razvoju na način što je povećalo učešće države u sufinansiranju usluge za 32,25%.

Postoji li plan za digitalizaciju usluga socijalne i dečje zaštite kako bi one bile brže i dostupnije svim građanima?

Ministarstvo radi na razvoju i digitalizaciji sistema socijalne i dječje zaštite, u saradnji sa UNDP-om i drugim partnerima. Ključnu ulogu u tome ima Informacioni sistem socijalnog staranja (poznat i kao e-Socijala), jedno od najnaprednijih digitalnih rješenja u sistemu javne uprave. Ovaj sistem omogućava brzu i efikasnu obradu zahtjeva građana, a od 2015. do danas kroz njega je izdato više od 1.4 miliona rješenja, uz mjesečne isplate za više od 200 hiljada korisnika. Sistem e-Socijala povezan je sa devet različitih institucija, omogućavajući prikupljanje svih potrebnih podataka elektronskim putem, bez potrebe da građani sami skupljaju dokumentaciju. Upravo princip one-stop-shop značajno olakšava proces ostvarivanja prava i smanjuje administrativni teret za korisnike. Za svoj doprinos reformi javne uprave, sistem e-Socijala je nagrađen u novembru 2024. godine prestižnim priznanjem Regionalne škole javne uprave (RESPA-e) kao jedan od tri najbolja projekta u javnoj upravi na Zapadnom Balkanu. Digitalizacija usluga dodatno je unaprijeđena lansiranjem portala porodiljsko.gov.me, prve elektronske usluge u ovoj oblasti, koji je pušten u rad decembra 2024. godine. Portal omogućava poslodavcima da brzo i jednostavno podnesu zahtjeve i ostvare pravo na refundaciju naknade zarada za porodiljsko i roditeljsko odsustvo, čime se značajno smanjuje potreba za fizičkim dolascima u CSR. Od samog početka rada, portal bilježi veliki broj registrovanih poslodavaca i zahtjeva podnijetih elektronskim putem, što jasno potvrđuje njegovu korisnost i efikasnost. Za nepunih mjesec dana registrovano je oko 500 poslodavaca.

Unapređenje e-Socijale, kao koraka koji je dio Reformske agende za Plan rasta, uključuje i kreiranje novog portala esocijala.gov.me. Ovaj portal ima za glavni cilj ostvarivanje prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite elektronskim putem, uključujući podnošenje zahtjeva, praćenje statusa predmeta, primanje obavještenja o njihovom napretku, krajnjem ishodu, te dodatno pregled detaljnih informacija o pravima i mjesečnim isplatama. Portal će biti povezan sa centralizovanim portalom elektronskih usluga euprava.me, čime će se osigurati jedinstven i integrisan pristup javnim uslugama.

​​​​​Nedavno su usvojene i Strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite za period od 2025. do 2028. godine i Strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2025-2029. godine.

Stariji u zajednici, ne samo u domovima

Koji su konkretni planovi Ministarstva za unapređenje kapaciteta i kvaliteta usluga u domovima za stare u Crnoj Gori, s obzirom na rastuće potrebe starije populacije?

Smještaj odraslih i starih lica u ustanovu je usluga namijenjena korisnicima kojima podrška ne može da se obezbijedi u okviru porodice, putem usluge porodičnog smještaja ili pružanjem drugih usluga koje podržavaju život korisnika/korisnica u zajednici. U Crnoj Gori 7 licenciranih pružalaca usluga pruža uslugu smještaja u ustanovu odraslih i starih lica. Pet javnih ustanova se nalaze u: Risnu, Bijelom Polju, Pljevljima, Nikšiću i u Podgorici. Za odrasle i stare osobe s invaliditetom uslugu smještaja u ustanovu pruža JU Zavod Komanski most u Podgorici. Jedna od reformskih mjera u sistemu socijalne i dječje zaštite podrazumijeva transformaciju ustanova za smještaj. Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisano je da javne ustanove koje obavljaju poslove smještaja djece, mladih, odraslih i starijih lica treba da se transformišu s ciljem razvoja usluga podrške za samostalni život, savjetodavno-terapijskih, odnosno socijalno-edukativnih usluga, a transformacija ustanova je u fokusu Strategije deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine. Smještaj u ustanovu bi trebalo da postoji kao posljednja varijanta kada se iscrpe sve opcije u zajednici, s tim da bi boravak u ustanovi trebalo da bude privremen. Osim usluge smještaja u ustanovu, JU Dom starih Bijelo Polje, JU Dom starih Pljevlja i JU Dom starih Grabovac u Risnu pružaju uslugu dnevnog boravka za odrasla i stara lica. Takođe, JU Dom starih Grabovac u Risnu pruža uslugu pomoći u kući odraslim i starijim osobama s invaliditetom i licima kojima je usljed posebnih okolnosti i socijalnog rizika potreban odgovarajući oblik zaštite u opštinama Budva, Kotor, Bar i Herceg Novi, smještaj u prihvatilište ‒ sklonište odraslog i starog lica koje je beskućnik i savjetovanje za beskućnike. Ukupan smještajni kapacitet domova za odrasla i stara lica je 1103 mjesta, od čega je 93% u javnim ustanovama. U narednom periodu, kroz realizaciju aktivnosti predviđenih Strategijom deinstitucionalizacije radiće se na povećanju aktivnog učešća korisnika u zajednici; kreiranju programa podrške za samostalan život ili život uz podršku; razvijanju integrativnog pristupa; izradi planova transformacije ustanova za smještaj; kao i uspostavljanju usluga koje podržavaju život korisnika u porodici i/ili zajednici čime će se stvoriti uslovi da korisnici ostaju u svojim porodicama i zajednicama, odnosno u najmanje restriktivnom okruženju.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat BrižnOSt (I) (ZA)JEDNištvO, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Projektom se želi doprijenijeti razvoju usluga u oblasti socijalne i dječje zaštite, koje su namijenjene roditeljima, njihovoj djeci i mladima s invaliditetom, koji su u riziku od nasilja.

Takođe, želi se unaprijediti pružanje podrške roditeljima, njihovoj djeci i mladima s invaliditetom u ostvarivanju besplatne i blagovremene pravne, socijalne i zdravstvene zaštite, kao i jačanje kapaciteta roditelja djece s invaliditetom, roditelja s invaliditetom, zaposlenih u vrtićima i školama za kvalitetno roditeljstvo i prevenciju nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja djece.

Aktivnosti projekta usmjerene su na: roditelje s invaliditetom, roditelje i/li staratelje djece s invaliditetom, djecu i mlade s invaliditetom, porodice osoba s invaliditetom, dok će indirektno biti obuhvaćeni/e: osobe s invaliditetom, šire porodice korisnika/ca usluga, lokalne zajednice u kojima porodice žive, zaposleni/e u javnim obrazovnim ustanovama (vrtićima i školama), organizacije osoba s invaliditetom (OOSI), društvo u cjelini i mediji. Posebno će se podsticati učešće osoba koje u svojoj porodici imaju člana s invaliditetom, ili člana porodice koji je bio, i/li može biti potencijalna žrtva nasilja.

Projekat BrižnOSt (I) (ZA)JEDNištvO realizuje se u okviru Javnog konkursa za finansiranje projekata/programa NVO u 2024. u oblasti društvene brige o djeci i mladima, raspisanog od strane ranijeg Ministarstva rada i socijalnog staranja, aktuelnog Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Realizacija projekta traje 12 mjeseci, počev od 16. decembra 2024.

Neophodno je podsticati osobe s invaliditetom da se bave digitalnim marketingom, jer im ove vještine omogućavaju profesionalni razvoj, povećavaju šanse za zapošljavanje, otvaraju vrata novih karijernih mogućnosti i pomažu im da postanu aktivni učesnici/e u savremenom digitalnom društvu. Korišćenjem alata kao što su društvene mreže, SEO, analitika i online kampanje, osobe s invaliditetom mogu stvoriti vlastite projekte, unaprijediti profesionalni imidž i pristupiti većem broju radnih mjesta, čime postaju konkurentnije i vidljivije na tržištu rada. Ovo je zaključak sa tri modula obuka u oblasti digitalnog marketinga, koje je od 14. oktobra do 20. decembra 2024, organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Opštinom Kotor i firmom MAMM DOO iz Nikšića.

Obuke je pohađalo 25 osoba s fizičkim invaliditetom iz Podgorice, Nikšića, Bara, Bijelog Polja i Petnjice. Cilj je bio da se unaprijede digitalne vještine i kompetencije osoba s invaliditetom, kako bi postale konkurentnije i vidljivije na tržištu rada, prije svega na platformama za rad na daljinu, ali i šire. Učesnici/e su imali/e priliku da se upoznaju sa temama kao što su: Strategija digitalnog marketinga, Marketing na društvenim mrežama i Marketing sadržaja, čime su stekli/e osnovna znanja koja im omogućavaju da razvijaju vlastite biznise, unaprijede svoje vještine i povećaju konkurentnost na tržištu rada. Takođe, kroz ovu edukaciju, učesnici/e su imali/e priliku da nauče kako da koriste digitalne alate za efikasnu promociju, analiziraju rezultate svojih kampanja i postanu aktivni učesnici/e u savremenom digitalnom društvu. Trenerica na obukama je bila Anđela Đokić, dugogodišnja edukatorka u oblasti digitalnog marketinga za male i srednje biznise i direktorica firme MAMM iz Nikšića.

„Izuzetno sam ponosna na ovu grupu, jer su postigli značajan napredak od prvog modula do danas. Posebno me veseli činjenica da imamo mnogo učesnika/ca koji/e su već pokrenuli/e vlastite biznise, dok s druge strane imamo i buduće frilensere koji su motivisani da razviju svoje profile na raznim platformama, čime će postati konkurentni na tržištu rada. To je i bio ključni cilj ovog projekta“, izjavila je Đokić.

Učesnici/e su izjavili da su im pomenute obuke omogućile da se obuče za poslove koji mogu biti profitabilni i koji su danas veoma traženi. Ovakav pristup im je omogućio da rade od kuće, na način koji im je pružao sigurnost u smislu kontinuiranog prihoda, bez brige da li će sljedećeg mjeseca imati posao. Sloboda i fleksibilnost u radu bile su im od velike važnosti. Smatraju da im je obuka kroz tri modula pružila sve neophodne vještine i znanja koja su im bila potrebna da bi obavljali posao na najbolji mogući način.

Jedan od polaznika obuke je izjavio da mu se dopada što digitalni prostor omogućava fleksibilnost, jer ne zahtijeva kancelarijski posao i fiksno radno vrijeme. „Radimo 24/7, kada to nama odgovara, i onoliko koliko želimo ili koliko je potrebno. Upravo ove obuke predstavljaju odličnu osnovu za eventualnu promjenu karijere, naročito za osobe s invaliditetom koje planiraju da rade van kancelarije ili da se distanciraju od tradicionalnog zapošljavanja na koje smo inače navikli.“

„Osobe s invaliditetom često nemaju dovoljno prilika da se upoznaju s konceptom digitalnog marketinga i načinima na koje mogu postati aktivniji na tržištu rada u ovom sektoru. Smatram da je ovaj projekat izuzetno značajan, jer smo imali priliku da kroz konkretne primjere iz prakse naučimo kako možemo postati konkurentniji, a u saradnji s trenericom Anđelom, dobili smo praktične savjete o tome kako da iskoristimo stečena znanja i podijelimo ih s drugima“, riječi su jedne od polaznica obuke.

Obuke u oblasti digitalnog marketinga su održane u okviru projekta Osnaživanje osoba sa fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (Digital Marketing Capacity Building – Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work – DI MARC) čiji je koordinator i nosilac –  Institut ekonomskih nauka iz Beograda, a partnere čine ustanove, kompanije i nevladine organizacije iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske,  uz finansijsku podršku Evropske komisije, kao i uz koofinansiranje od strane ranijeg Ministarstva javne uprave, aktuelnog Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

Širok spektar besplatnih govornih alata osobama sa invaliditetom olakšava studiranje, pretraživanje interneta i celokupnu onlajn i oflajn komunikaciju. Pretvaranjem govora u tekst, osobe s oštećenjem vida, kao i one koje se otežano kreću, mogu pisati poruke bez korišćenja slova na tastaturi, dok čitačem ekrana mogu iščitati gotovo sve selektovane datoteke. Iako IT stručnjaci ove alate neprekidno usavršavaju radi kvalitetnije socijalne interakcije, problemi nastaju kada sajtovi i aplikacije ostaju neprilagođeni govornim programima.

Kad sam bila dete, čitala sam isključivo knjige na Brajevom pismu, a kako je štampa bila skupa, nije bilo mnogo ovakvih naslova. Književnu literaturu nedostupnu na ovom pismu čitali su mi roditelji ili nastavnici. Osećala sam se vrlo ograničeno jer sam mogla da dođem samo do materijala za koje je neko drugi odlučio da mi budu dostupni. Danas, zahvaljujući govornom programu, sve što može da pročita osoba koja vidi, mogu i ja, kaže Ana Jovčić, apsolventkinja književnosti i srpskog jezika na Filološkom fakultetu.

Uz pomoć čitača ekrana Ana Jovčić može da pročita sve knjige i dokumente koji su dostupni u docx formatu ili se mogu konvertovati u vord dokument. To joj je, kaže, u velikoj meri olakšalo studiranje jer je dostupno mnogo više tekstualnih nego audio knjiga.

Ne bih se usudila da upišem fakultet da nema govornog programa. Nailazila sam na brojne prepreke i pored toga što govorni program postoji. Skeniranje knjiga je dug proces, a za književost treba mnogo litereture. Jedini način da sve knjige iščitam je da se one skreniraju, konvertuju u vord, i da im onda pristupi govorni program. Jeste duži proces, ali bar postoji mogućnost. Da nema govornog programa, te mogućnosti ne bi bilo. Kada se budem zaposlila, značiće mi, jer treba da komuniciram sa ljudima putem imejla i pišem naučne radove, navodi Jovčić.

Iako su mogućnosti koje pružaju ovi programi brojne, postoje i nedostaci u njihovom radu poput nepostojanja znakova interpunkcije prilikom govornog unosa teksta ili neprepoznavanja vizuelnih elemenata prilikom čitanja ekrana. Ipak, da bi osvrt na njih bio potpun, neophodno je najpre objasniti kako govorni programi funkcionišu. Pri tome je važno imati u vidu programe za prepoznavanje govora i čitače ekrana, koji se, zbog načina na koji funkcionišu, mogu smatrati podvrstama govornih programa.

Kako rade čitači ekrana i programi za govorni unos teksta

Čitači ekrana (Screen Reader) poput JAWS i NVDA su široko pristupačni programi koji čitaju sve što se selektuje na ekranu – bilo da je to neka aplikacija, ikonica, tekst ili fajl. Kako napamet znaju celu tastaturu na računaru, kretanjem po ekranu, uz pomoć strelica, slepe osobe mogu selektovati ikonicu po ikonicu, a čitač ekrana će im čitati o kojoj datoteci je reč. Na taj način, osobe koje ne vide lako mogu pronaći ono što im je potrebno na računaru.

Zabluda je, kaže Ana Jovčić, da većina slepih korisnika ima specijalizovane tastature na Brajevom pismu, jer svako koga zna, kako dodaje, nema ništa slično.

Ukoliko želim, na primer, da napišem neki rad u vordu, to ću takođe uraditi uz pomoć govornog programa. Kada otkucam slovo, govorni program će mi čitati koje je slovo u pitanju, dodaje naša sagovornica.

Na pametnim telefonima je, s druge strane, dovoljan jedan dodir ikonice da bi ovaj program pročitao o čemu je reč, a dvostruki klik da bi korisnik otvorio željeni dokument ili aplikaciju. Glasovi, odnosno zvučne informacije, koje se čuju na telefonima ili računarima zovu se govorne sinteze, a mnogi ljudi ih, kako kaže student Socijalne politike i socijalnog rada Mihajlo Mitrović, mešaju sa čitačem ekrana, tj. programom koji ih zapravo pokreće.

Govorne sinteze i čitači ekrana su zajedno korisni i za kucanje SMS poruka, imejlova i poruka na društvenim mrežama, jer zahvaljujući njima, prevlačenjem prsta po ekranu, korisnici govornih programa mogu čuti za svaki odeljak koje slovo predstavlja. Kada pronađu glas koji su želeli, korisnici čitača ekrana odvajaju prst od telefona i tako kucaju slovo koje im je potrebno.

Još jedan od načina funkcionisanja zvučnih tastatura je govorni unos teksta, posebno razvijen na tastaturi Ajfona, kao i Google Gboardu na Android telefonima. Klikom na mikrofon u desnom delu tastature na Android telefonu, korisnici izgovaraju reč po reč, a za efikasno korišćenje ove tastature neophodno je govoriti glasnije i sporije.

To objašnjava i diplomirana menadžerka Jelena Marić, inače korisnica Google GBoarda na Androidu, koja navodi da neki parametri prikazuju i da li je brzina govora odgovarajuća, kao i da li su sve komande dobro podešene.

Ukoliko nije prekrižen mikrofončić, govorni program možete da koristite, ali kada je ova ikonica precrtana, znajte da u podešavanjima nešto niste uradili kako treba. Kada izgovorite neku reč, pojaviće vam se knjiga pored i moći ćete da je dodate u program. Na taj način, stvara se vaš lični rečnik, a istovremeno će vam izaći poruka ‘Hvala što ste unapredili ovaj alat, objašnjava Marić.

Ova funkcija, kako se navodi u istraživanju Muhameda Sulimana i Dalasa Leita sa Univerziteta u Dablinu, pomaže i programu, koji radi po principu mašinskog učenja, da predvidi sledeću reč. To značajno olakšava unos teksta osobama s invaliditetom.

Za Jelenu Marić, koja živi sa celebralnom paralizom, upravo spomenuti Google GBoard značajno olakšava komunikaciju sa prijateljima, porodicom i poznanicima. Osim toga, nakon završene Akademije mladih lidera Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom (NOOIS) ona je objavljivala tekstove u rubrikama Intervju i Blog na Omladinskom portalu, a Google GBoard je koristila za pronalaženje sagovornika i pripremu za intervju, kao i prilikom objavljivanja tekstova. Uz pomoć ovog alata, lakše je napisala i diplomski rad za Visoku strukovnu školu u Užicu i prošla efikasnije kroz sve što škovanje sa sobom nosi.

Nedostaci govornih programa i neprilagođenost sajtova i aplikacija

Kao manu Google GBoard-a na Androidu, Marić izdvaja to što ne prepoznaje znakove interpunkcije kada je na srpskom jeziku, te ih je neophodno ručno unositi. Tačku, zapetu, znak pitanja i znak uzvika, kako je primetila, GBoard prepoznaje na španskom i engleskom jeziku, što pokazuje da bolje prepoznaje te jezike.

Da postoji neujednačenost u prepoznavanju jezika kod govornih programa, potvrđuju i istraživači iz Sjedinjenih Američkih Država, koji navode da je prepoznavanje govora dostupno samo na nekoliko desetina jezika u većini dostupnih govornih programima. Kada su u pitanju čitači ekrana, Mihajlo Mitrović kao manu navodi robotizovan i neprirodan glas. Glasovi koji postoje za naše tržište nemaju dobru fonetiku, prigušeni su i mešaju glasove B, P, D i T. Slične probleme odslikava i sinteza Vokalizer Lana, koja nije rešila neke bagove sa rečnikom, pa, na primer, reč ‘24 sata’ čita kao ponoć, marku laptopa HP kao horse power,  a submenu, kao subota meni, navodi Mitrović.  Zato programe za prepoznavanje govora, kako ističe, retko koristi jer smatra da zbog nedovoljno dobrog prepoznavanja reči i sintagmi, ovi govorni alati usporavaju komunikaciju.

Ipak, od samih nedostataka govornih programa veća mana je nedovoljna prilagođenost sajtova. Kada kažemo da neki sajt nije dovoljno prilagođen za čitače ekrana, to znači da govorni program ne može da pročita tekst, te da slepa osoba ne može samostalno da ga pretražuje. Aleksandar Đurić, zaposlen u američkoj firmi Allyant, koja je posvećena testiranju pristupačnosti sajtova svim osobama s invaliditetom, kaže da prepreke za čitače ekrana u najvećoj meri prave vizuelni elementi.

Kada fotografije nemaju opisni, odnsono Alt tekst, koji objašnjava ono što se nalazi na njima, čitač ekrana će nam pročitati samo da je u pitanju fotografija, ali mi nećemo znati šta je njen sadržaj, kaže Đurić.

Testirajući koliko su sajtovi prilagođeni čitačima ekrana, primetio je da nepristupačni portali sadrže i niz elemenata do kojih čitači ekrana ne mogu da dopru, baš zbog samog dizajna. Đurić apeluje i na novinare da ne koriste senzacionalističke naslove, jer natpisi sa velikim slovima takođe mogu biti problematični za neke govorne programe.

Postoje govorni programi koji veliko slovo prepoznaju kao reč i onda ga zasebno izgovaraju. Tako, na primer, NEVREME govorni programi čitaju kao ne v r e m e. Zamislite koliko traje iščitavanje naslova koji imaju oko 50 slova. Takođe, senzacionalistički naslovi često imaju uzvičnike na kraju, pa onda čitači ekrana prilikom njihovog iščitavanja viču, što može biti jako neprijatno za slušanje osobama koje ne vide, dodao naš sagovornik.

Prepoznavanje govora je, kako dodaje, nedovoljno razvijeno na internetu. Programi za govorni unos teksta još nisu dovoljno prilagođeni. Na Ajfonu, na primer, dobro prepoznaju brojeve i nazive izgovorene na hrvatskom jeziku, dok je na Androidu prepoznatljivost reči nešto lošija, naveo Đurić.

Govorni programi kao svakodnevna pomoć

Nemanja Crnatović, master muzičke pedagogije na Muzičkoj akademiji u Beogradu i osoba koja ne vidi, oprečnog je mišljenja, te smatra da program za prepoznavanje govora omogućuje brži i efikasniji unos teksta. Brže je kucati diktatom, ali se mora sporije diktirati reč po reč. Ljudi uglavnom, na primer, Ćao, kako si, kažu kao jednu reč. Programi za prepoznavanje govora to ne mogu da otkucaju dobro, jer uglavnom prepoznaju reči na engleskom jeziku. Zbog toga je potrebno izgovarati reč po reč, navodi naš sagovornik.

S obzirom na to da se bavi pevanjem, govorni program Nemanji Crnatoviću pomaže ne samo u dopisivanju, već i u učenju tekstova pesama. Na telefonu imam program na više jezika. Kada radim nemačku ariju, on mi iščitava reči, a zahvaljujući njemu je i moj izgovor tačniji, dodaje Crnatović. Programi za prepoznavanje govora i diktafon mu, kaže, pomažu da testira i svoj izgovor.

Čitač ekrana je, kako kaže, od srednjoškolskih dana za njega deo socijalne interakcije. AlfaNum kompanija je tada proizvela dve sinteze govora Mariju i Stevu, a nakon njih je uvedena i Snežana. Ove programe sam koristio preko laptopa, ali su kada sam želeo da čitam medijski sadržaj, bila neophodna česta ažuriranja, priseća se svog dugogodišnjeg iskustva.

Kada je 2018. godine počeo da koristi touchscreen telefon, čitač ekrana je za njega postao neizostavan element za komunikaciju. S obzirom na to da literatura na fakultetu koji je pohađao, kako kaže, nije bila dovoljno prilagođena, telefon mu je bio značajan za usvajanje velikog dela gradiva.

Zbog značaja čitača ekrana i programa prepoznavanja govora, fizioterapeutkinja Tijana Simić kaže da su joj govorni program i beli štap najbolji prijatelji. Kako se Simić bavi i pravljenjem parfema, govorni programi joj beleženje recepture i doziranje čine lakšim.

Kada dođu ti momenti navale novih ideja prilikom izrade parfema, sedam za računar i pravim tekstualne beleške kako ne bih zaboravila recepturu do koje sam došla. U tome mi u velikoj meri pomažu programi za govorni unos teksta i čitači ekrana, te sada bez probelma mogu zabeležiti i pročitati sastav i dozu uljanog parfema, kao i to kome sam ga namenila, kaže Simić.

Osim beleženja podataka važnih za pravljenje parfema, govoni softver joj, kako kaže, omogućuje nesmetano pretraživanje interneta i ispitivanje uticaja eteričnih ulja na fizičko i mentalno zdravlje. Na taj način, samostalno mogu da pronađem, odaberem i poručim parfemske ambalaže i potrebna eterična ulja za izradu parfema. Naučila sam da je bitno da detaljno saslušam svaki opis artikla i pronađem utiske ljudi, koje će mi govorni program pročitati, kako bih imala bolji uvid u to što poručujem, objašnjava Simić.

Govorni program bio je od velikog značaja i za unapređenje njenih poslovnih kompetencija kao fizioterapeuta. Zahvaljujući tim mogućnostima svake godine uspešno pohađam neku novu edukaciju iz sveta masaže i manuelnih tehnika. Edukacije se često sastoje iz praktičnog i teorijskog dela koji lakše mogu da pratim i učim, kao i ostali polaznici, ukoliko mi edukativni centar obezbedi literaturu u tekstualnom obliku. U tom slučaju, značaj govornog programa je ogroman. Prvenstveno se dobro osećam jer sam samostalnija tokom procesa učenja i ne opterećujem nikoga da mi nešto čita, zaključuje ona.

Razvoj veštačke inteligencije i govorni alati

Razvoj veštačke inteligencije (VI) doprineo je tome da alati za prepoznavanje govora više ne kucaju samo tekst, već i izvršavaju druge komande. Izgovaranje Hej, Siri na pametnim telefonima dovoljno je za aktiviranje VI alata koji će izvršiti komande poput podešavanja alarma, pretrage interneta, zvanja i primanja poziva.

Napredak VI alata izraz je pronašao i u samoj izradi govornih sinteza. Dok je ranije, kaže Aleksandar Đurić, neko morao čitati sedam do osam sati teksta, da bi glas bio kreiran na osnovu govornih signala i obrada rečenica, danas taj proces traje 25 minuta. Glas koji se proizvede je, kako dodaje, jedinstven, te ne zvuči identično kao bilo koji postojeći.

Veštačka inteligencija uspela je da nadomesti i nemogućnost dostupnih i besplatnih govornih programa da opišu sadržaj fotografije u audio formi. Tako VI alati korišćenjem algoritama za analizu slika i opcija za proizvodnju tekstualnih i audio opisa omogućuju slepim osobama da razumeju šta se nalazi na fotografijama.

Kao najkorisniju aplikaciju koja zajedno sa govornim alatima može pretvarati fotografije u tekst i detaljno opisati okolinu sagovornici su izdvojili Be my eyes. Ovaj VI alat ima dve korisne opcije Be my AI i Pozovi volontera.

Mitrović ističe da ovu aplikaciju od trenutka kada je puštena u opštu upotrebu koristi radi komunikacije sa volonterima, koji mu opisuju sve što se u tom trenutnku nalazi u njegovoj okolini. Ana Jovčić, pak, ne zove volontere, jer se za opis okoline radije oslanja na ljude oko sebe. Ipak, opciju Be my AI smatra revolucionarnom.

Be my AI opcija mi je pružila informacije koje nisam mogla da dobijem od ljudi koji vide, jer oni samo opišu ono što je bitno za njih u datom trenutku. Neće reći neke detalje ili opisati nešto precizno. Tako se jednom desilo da nisam znala gde mi je kofer u vozu. Uzela sam da slikam bespomučno oko sebe i uz pomoć ove opcije sam našla svoj kofer, navodi samo jednu od ilustrativnih situacija.

IT stručnjak Miloš Selaković kaže da je kod ove opcije problematično to što osoba koja ne vidi veliki deo komandi mora da unese ručno. Ipak, imajući u vidu brzinu kojom se razvija veštačka inteligencija, Selaković veruje da će korisnici uskoro moći da dobijaju audio opise u realnom vremenu.

Nećemo morati da šaljemo fotografije već će i video u realnom vremenu dobijati opis. Odvijaće se direktna dvosmerna komunikacija. To ne treba da čudi imajući u vidu da ovakva komunikacija već uveliko postoji. Primer su četbotovi, dodaje on. Ukoliko osoba koja ne vidi uđe u prostoriju, ona će, smatra Selaković, u realnom vremenu moći da snima prostoriju, govorno unosi informacije i dobija fidbek. Pošto sam osoba koja ne vidi, uzmimo primer da sam ušao sam u prostoriju i uključio snimanje, a da je aplikacija poput Be my eyes u realnom vremenu opisala sve šta se nalazi u toj sobi. Ovaj scenario je, po mom mišljenju, potpuno realan, i otvara mogućnost da slepe osobe bez problema prate sportske utakmice i predstave, navodi Selaković.

Ta opcija bi u velikoj meri poboljšala i audiodeskripciju jer, kako ističe Selaković, realna osoba ne bi morala da čita scenario filmova ili serija.

Sa automatskim generisanjem glasova, sve bi išlo lakše i brže, a audiodeskripcija bi bila učestalija. Prirodnost se ne bi gubila, jer primećujem da su glasovi koje proizvode ovi programi sve prirodniji. Sećam se prvih glasova, kada je počela prva primena glasovnog fidbeka od strane veštačke inteligencije. Bili su potpuno robotizovani. Sada glas sve više liči na ljudski, kaže naš sagovornik. Ovo bi, kako dodaje, omogućilo postojanje audio deskripcije na svim jezicima, jer na Netfliksu postoji samo na jeziku kojim govore glumci. S obzirom na to da takva opcija još uvek ne postoji, Tijana Simić filmove i serije prati koristeći upravo govorni program. Kada podesim govorni program tako da govorna sinteza sadržaj izgovara naglas, istovremeno sa titlovanim sadržajem, krećem da gledam film. Tada zvuk filma utišam u odnosu na govornu sintezu i ne mora niko da mi čita prevod, objašnjava Simić.

Mogućnosti koje moderne tehnologije pružaju su raznolike, kao i opseg njihove primene. Kako primećuje Jelena Marić, alati za prepoznavanje govora nam najbolje pokazuju da ne znamo sve jedni o drugima, kako se obično čini.

Primetila sam da je život brz, jer dolazim iz struke gde je bitno obezbediti što bolji život. Ipak, poruka koju uvek ponavljam je Stani malo, ne okreći glavu. Sačekaj da čuješ šta neko ima da kaže, nikad ne znaš kakav je kraj rečenice, navodi Marić. Zato analiza govornih alata nije samo priča o programima prepoznavanja govora i čitačima ekrana već korak ka tome da bolje upoznamo jedni druge i da život ne gledamo naočarima stigme.

Izvor: Danas

Pripremila: Dajana Vuković

Svaka osoba sa invaliditetom (OSI) uz adekvatnu podršku društva i sistema može da doprinese nečim svojim, a mi još uvijek živimo u takvoj sredini u kojoj moramo to da dokazujemo, ocijenila je aktivistkinja Anđela Miličić u razgovoru za Pobjedu.

Upravo takve predrasude, smatra Miličić, mlade osobe s invaliditetom koje nisu zaposlene, nisu u redovnom procesu obrazovanja niti na obukama ili neformalnoj edukaciji (NEET) dovode u taj položaj.

NEET mladi čine značajan dio populacije u Crnoj Gori. Prema podacima Monstatove Ankete o radnoj snazi (ARS) na kraju 2023. godine broj mladih u Crnoj Gori sa NEET statusom iznosio oko 27.100 pojedinaca ili 20.3 odsto ukupne populacije mladih.

Miličić je i sama trenutno u takvoj situaciji, a kako kaže, kroz zapošljavanje se najbolje i vidi na koji način društvo percipira OSI.

Poslodavci imaju predrasude prema OSI jer imaju niska očekivanja, jer u našem društvu postoji ta slika o nama kao pasivnim, manje vrijednim, demotivisanim i kao o nekom ko još uvijek zavisi od članova porodice. Veoma je važno da poslodavac razumije funkcionisanje OSI na poslu zato što ih na taj način usmjerava na pravi put i podstiče ih da pokažu bolje rezultate navela je Miličić.

Da je situacija takva potvrđuju i iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) iz kojeg su Pobjedi kazali da crnogorsko zakonodavstvo, nažalost, i dalje polazi od pretpostavke da su osobe s invaliditetom nesposobne za rad ili da imaju ograničenu radnu sposobnost, što dovodi do njihove marginalizacije u procesu zapošljavanja.

Miličić ističe da poslodavci trebaju da pruže mentorsku podršku kako bi se OSI uklopile u novu radnu sredinu, te stekle nova znanja i vještine.

PREPOZNTI MLADE NEET KAO POSEBNU KATEGORIJU

Iz nevladinih organizacija Forum MNE i Centra za omladinsku edukaciju navode da i državne institucije takođe moraju pružiti veći napor kako bi blagovremeno kreirale povoljni ambijent za smanjenje stope NEET mladih.

Neophodno je, smatraju iz tih organizacija, evidentirati i uvesti NEET mlade kao posebnu kategoriju u okviru strateških i zakonskih dokumenata.

Ovaj iskorak bi podrazumijevao praćenje indikatora koji se odnose na NEET mlade, te kreiranje specifičnih mjera, namijenjenih samo za tu populacionu kategoriju. Prepoznavanje NEET mladih kroz zakonodavna i strateška dokumenta, između ostalog imali bismo i preciznije podatke o broju NEET mladih, uključujući starosnu dob i polnu strukturu dodali su.

FOKUS NA RAZVOJ VJEŠTINA

Razlog za dolazak u NEET položaj Anđela Miličić prvenstveno nalazi u procesu obrazovanja, koje u mnogome uslovljava kasniji proces zapošljavanja, a za koji kaže da je pun barijera za one sa invalidtetom.

Potrebno je mnogo više raditi na unaprjeđenju vještina i kompetencija osoba s invaliditetom u samom procesu obrazovanja, i stvoriti mnogo bolje uslove u ovoj oblasti da bi se moglo govoriti i o istom stepenu odgovornosti osoba s invaliditetom, kazali su iz UMHCG.

Iz te organizacije ističu da bi OSI na taj način na tržište rada izlazile znatno spremnije za proces zapošljavanja.

U zagovaračkoj Inicijativi Foruma MNE navode se tri cilja, od kojih i unapređenje programa karijernog savjetovanja sa fokusom na razvoj vještina neophodnih za razvoj karijere.

Učenje i razvijanje vještina za sigurno vođenje karijere definisani su u Evropskoj rezoluciji o boljoj integrisanosti cjeloživotne karijerne orijentacije i strategije cjeloživotnog učenja kao jedan od prioriteta u kreiranju nacionalnih politika u oblasti karijerne orijentacije. Karijerno savjetovanje mladih, koje crnogorski sistem prepoznaje u toku formalnog obrazovanja, ali i nakon njegovog završetka, trebalo bi da doprinese većoj efikasnosti mladih na tržištu rada, te većem nivou zapošljivosti navodi se u tom dokumentu.

Zahtjevi tržišta se, napominje Miličić, mnogo brže mijenjaju od vremena koliko je osobama s invaliditetom potrebno da steknu obrazovanje. Zato je, naglašava ona, neophodno obezbijediti uslugu asistenta u nastavi kao i uslugu prevoza.

Prema riječima Miličić, OSI najčešće upisuju fakultete društvenih nauka.

- Invaliditet me je usmjerio da upišem Fakultet političkih nauka, jer mi je sa njim itekako ograničen broj zanimanja sa kojima mogu da se bavim - kazala je Katarina Cerović, bivša studentkinja FPN-a, koja se 10 mjeseci nalazila u NEET položaju.

IZAZOVI ZA OSI

Na period traženja posla Cerović gleda kao na veoma izazovan.

Uvijek bih naglasila svoj invaliditet pored svih kvalifikacija, treninga i obuka, što itakako utiče na odgovor poslodavaca kazala je.

Kada je tražila posao u jednoj radio stanici, navela je Cerović, zaposleni tamo joj nisu dali priliku da dokaže da može da obavlja posao.

Pitali su me kako ćete čitati poruke za program koji ide uživo? Iako koristim telefon kao svi, na moj način malo povećam fond, nisam dobila priliku da dokažem da mogu da radim taj posao rekla je Cerović.

OBESHRABRENI U POTRAZI ZA POSLOM

Iz UMHCG-a naglašavaju da se osobe s invaliditetom i dalje često suočavaju s predrasudama i stereotipima od strane poslodavaca prilikom traženja posla, što, kako kažu, značajno utiče na njihovo samopouzdanje i motivaciju da nastave aktivnu potragu za zaposlenjem.

Ova društvena stigmatizacija često dovodi do osjećaja nesigurnosti i frustracije, jer se osobe s invaliditetom smatraju manje sposobnima za obavljanje radnih zadataka u odnosu na osobe bez invaliditeta. Takva percepcija poslodavaca može dodatno obeshrabriti i učiniti da se osobe s invaliditetom povuku u daljoj potrazi za poslom, što povećava izolacije i marginalizacije u društvu, ocijenili su iz tog udruženja.

Sagovornici Pobjede kazali su da se sve veći broj osoba s invaliditetom odlučuje na privremeno penzionisanje, odnosno na ostvarivanje prava na invalidsku penziju, smatrajući da im je ovaj korak ekonomski povoljniji.

Zbog izazova sa zapošljavanjem, preprekama u pristupu tržištu rada i često neadekvatnim radnim uslovima, mnoge osobe s invaliditetom smatraju da je invalidska penzija stabilniji izvor prihoda u odnosu na nesigurno tržište rada dodali su iz UMHCG-a.

Ovaj trend, naveli su, ukazuje na nedostatak adekvatne podrške sistema za uključivanje osoba s invaliditetom u radnu sredinu, što dovodi do zaključka da se penzionisanje, nažalost, bira kao bolja opcija.

Implementacija preporuka iz zagovaračke Inicijative, zaključuju iz Foruma MNE i Centra za omladinsku edukaciju, zahtijeva multisektorski pristup koji uključuje državne institucije, obrazovne ustanove, nevladine organizacije i privatni sektor.

Ključni cilj je stvaranje povoljnijeg okruženja za NEET populaciju, posebno one ranjive poput OSI, kako bi se smanjila njihova marginalizacija i povećale njihove šanse za kvalitetno zapošljavanje i društvenu inkluziju poručili su.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković