Projekcija filmova i edukativna diskusija Uhvati film – uključi perspektivu žena sa invaliditetom održaće se 28. novembra od 13 sati u prostorijama Zvuci srca Subotica, Vladimira Nazora 5. Ulaz je besplatan, a program traje 90 minuta.

Događaj je namijenjen aktivistima i aktivistkinjama organizacija civilnog društva, koji se bave ljudskim pravima, i svima koji svoje djelovanje baziraju na poboljšanju položaja svih građana i građanki, poštujući principe rodne ravnopravnosti i inkluzije!

Program se sastoji od projekcije kratkometražnih filmova o ženama s invaliditetom sa Međunarodnog filmskog festivala Uhvati film i edukativne diskusije o važnosti i načinima uključivanja perspektive žena s invaliditetom u okviru tema kojima se u svojim organizacijama bavimo, ali i omogućavanja pristupa(čnosti) kao osnove poštovanja ljudskih prava svih.

Projekat Uhvati film – uključi perspektivu žena sa invaliditetom realizuje se sa ciljem povećanja svijesti i informisanja o feminističkoj perspektivi žena s invaliditetom kod predstavnika organizacija civilnog društva u Srbiji. Program podržava Rekonstrukcija ženski fond, a podršku za realizaciju ove aktivnosti u Subotici pružaju Zvuci srca Subotica.

Izvor: Subotica.info

Pripremila: Dajana Vuković

NOVI SAD - Žene sa invaliditetom se tokom života susreću sa različitim oblicima rodno zasnovanog nasilja - od vređanja i pretnji, fizičkog i seksualnog nasilja, mobinga, ekonomskog nasilja, ismevanja - do grubih šala. Nasilje doživljavaju od članova porodice, kolega na poslu, poslodavaca, zaposlenih u brojnim institucijama. Žene sa invaliditetom teže prepoznaju različite vidove nasilja.

Prepoznaju tek kada se sve pretvori u fizičko nasilje. Psihološko, ekonomsko i seksualno nasilje većina žena ne prepoznaje. Kada kažemo institucije, to su prvenstveno žene koje žive u institucijama ili koje očekuju pomoć od Centara za socijalni rad, od bolnica, od institucija koje treba da im pruže zdravstvenu i socijalnu zaštitu, kaže Tanja Stojšić Petković, predsednica Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom.

Predsednica Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom napominje da institucije ne prepoznaju koje nivoe podrške treba da pruže ženama sa invaliditetom, od zdravstva, preko obrazovanja do zapošljavanja.

Zamislite ženu koja je sa oštećenjem sluha i koja ne može da prijavi nasilje, ili ženu koja ne vidi, a prepreke su na svakom mogućem koraku ona ne može da stigne jer su barijere fizičke, a kada traži pomoć, pitaju je šta ti uopšte očekuješ, zašto to tebi uopšte treba, priča Stojšićeva.

Tu su te arhitektonske barijere sa kojima se suočavam svakog dana, evo i danas sam morala da pazim gde bih mogla da siđem i da priđem ovoj prostoriji. Tu je i diskriminacija, i dan - danas zastupljena. Ide nabolje, ne može se reći da nije bolje, ali mi sami moramo da se borimo da to sve bude bolje, dodaje Ana Prvulović Zelen, stonoteniserka i paraolimpijka.

Jedan od problema žena sa invaliditetom prilikom porodičnog nasilja jeste i činjenica da im Sigurne ženske kuće arhitektonski nisu dostupne.

One nisu dostupne u fizičkom smislu, tako da ne postoje uslovi da žena boravi u Sigurnoj ženskoj kući, te je uglavnom prinuđena da ostane i, pored određenog vida nasilja, bude u istom domu sa nasilnikom dok se ta situacija ne razreši ukoliko se uopšte i razreši, kaže Ivanka Jovanović, izvršna direktorka NOOIS.

Dodatni problem je što žene sa invaliditetom koje trpe dugotrajno nasilje o tome retko govore, te njihovi problemi ostaju nevidljivi.

Kada su u pitanju osobe sa invaliditetom, a pogotovo žene, mnoge teme su još uvek tabuizirane i skrivene od očiju javnosti, iako je dosta učinjeno na inkluziji i dalje su nevidljive, pogotovo kada su te osetljive teme, napominje Jovanovićeva.

Statistike govore da su žene sa invaliditetom, kojih je više od 208 hiljada, posebno devojčice, više izložene nasilju, ne samo fizičkom nego i drugim oblicima nasilja, ali imamo i divne podatke - da više od 28 posto žena završavaju visoke škole, učestvuju u nezi svojih porodica, da ih sve više ima i u političkom i u društvenom životu, kaže Danijela Kostić, pomoćnica Pokrajinskog sekretarijata.

Na osnaživanju žena treba da se radi preko čitave godine, a ne samo tokom 16 dana aktivizma i borbe protiv nasilja nad ženama, poručuju iz resornog Ministarstva.

To je ono što je naš prioritet i ono čime se bavimo, zato smo pre nekoliko godina u naše konkurse kao prioritetnu ciljnu grupu upravo uveli žene sa invaliditetom, uz mlade osobe sa invaliditetom, kaže Marija Ristić Markov iz Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku.

Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom Srbije treću godinu zaredom realizuje program za podizanje samopouzdanja žena sa invaliditetom. Na osnaživanju žena sa invaliditetom radi se i u okviru Akademije mladih lidera sa invaliditetom, što uliva nadu da će za nekoliko godina veći broj žena nastaviti borbu neumorne aktivistkinje za prava invalida Gordane Rajkov, o kojoj je premijerno prikazan film Trag u beskraju.

Izvor: RTV

U školi JU OŠ Štampar Makarije na lijep način dočekana je Đurđa Borović, koja je na međunarodnom paraplivačkom mitingu u Novom Sadu osvojila tri medalje – dva zlata i srebro.

Događaj je organizovan u svečanoj atmosferi, uz podršku učenika i nastavnika koji su aplauzima i srdačnim riječima podrške pozdravili Đurđu tokom njenog prolaska kroz školu. U holu škole, direktor je Đurđi uručio simboličan znak pažnje kao izraz zahvalnosti i divljenja za njen trud, posvećenost i snagu.

Čestitamo još jednom Đurđi na izuzetnom postignuću i zahvaljujemo svim nastavnicima, učenicima i roditeljima koji su joj priredili ovakav doček.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Stonoteniser Filip Radović najuspješniji je crnogorski paraolimpijac u 2024. godini, u tradicionalnom izboru Paraolimpijskog komiteta (POK).

Radović je sedmo priznanje za sportistu godine zaslužio osvajanjem bronzane medalje na Paraolimpijskim igrama u Parizu.

Trenutno je drugi igrač na svjetskoj seniorskoj rang listi, u kategoriji S10.

Uspješnu godinu upotpunio je trofejima sa turnira u Podgorici i Laškom, po mnogima jednom od najjačih na svijetu.

Velika mi je člast što je i ove godine nagrada za najboljeg paraolimpijca pripala meni. Velika godina je iza mene, ostvario sam nekoliko dobrih rezultata na sankcionisanim bodovnim turnirima i zaslužio drugo mjesto na Svjetskoj rang listi. Godina je krunisana bronzanom medaljom u Parizu. Kad sve sumiram, mogu da budem prezadovoljan. Nastaviću da radim kao i do sada i nadam se da ću uspjeti da ponovim bar slične rezultate u budućnosti, rekao je Radović.

On je u Parizu osvojio šesto pojedinačno odličje sa najvećih svjetskih takmičenja.

Bronzani je bio i na Igrama u Tokiju, dok je igrao finale na Evropskim prvenstvima u Helsingborgu 2019. i Šefildu 2023. godine.

Ima i bronzane medalje osvojene u danskom Vejleu 2015. i Laškom 2017. godine.

Sa Lukom Bakićem i Dejanom Bašanovićem osvojio je ekipnu bronzu iz Helsingborga.

Radoviću je priznanje uručeno na svečanoj akademiji, kojom krovna asocijacija sporta osoba s invaliditetom obilježavanja 15 godina od međuanarodnog priznanja.

Za najboljeg trenera proglašen je Vladimir Marić, koji je predvodio Radovića i Luku Bakića na Igrama u Parizu.

Specijalno priznanje za vrhunsko sportsko dostignuće pripalo je šahisti Predragu Nikaču, osvajaču bronzane medalje na IBSA Svjetskom pojedinačnom prvenstvu za osobe bez i sa smetnjama vida u Petrovcu.

U karijeri ima i zlatnu i srebrnu medalju sa Svjetskog pojedinačnog prvenstva za osobe bez i sa smetnjama vida u Kaljariju 2019. i četiri godine kasnije na Rodosu, u organizaciji Međunarodne šahovske organizacije za osobe sa oštećenim vidom (IBCA).

Osvajao je i zlatne medalje na prvoj Olimpijadi slijepih i slabovidih 2017. i prvoj tabli prve Paraolimpijade prošle godine u Beogradu.

Prvi je šampion nezavisne Crne Gore, a četiri puta bio je državni prvak u redovnom programu.

POK je uručio i priznanja za izuzetan sportski rezultat učesnicima Igara u Parizu - Maji Rajković, Milanu Đinoviću i Luki Bakiću.

Najuspješniji mladi sportista, treću godinu uzastopno, je plivačica Iskra Dedivanović, koja je obarala lične rekorde na mitinzima Svjetske serije u Linjanu i Berlinu i osvajala medalje na regionalnim paraplivačkim takmičenjima.

Najuspješnija ekipa je golbal reprezentacija Crne Gore, finalista Evropskog prvenstva - B divizije u Linjanu.

Plasmanom u finale osigurala je povratak u A diviziju, među deset najboljih selekcija Evrope. Uspješnu godinu crnogorskih golbalista upotpunila je ekipa Nikšića osvajanjem bronzanog odličja na finalnom turniru Lige šampiona.

Predsjednik Igor Tomić zahvalio se svima na doprinosu da paraolimpiski pokret u Crnoj Gori bude ono što je sada.

Poslije 20 i više godina zajedničkog rada samo dvije riječi me prožimaju prva je hvala svima na partnerskom, iskrenom i nepodijeljenom djelovanju i podršci POK-u, a druga je ponos za sve što ste uradili svih ovih godina, rekao je Tomić.

On je naglasio da je POK tokom 15 godina svog postojanja izrastao u ozbiljan subjekt i u Parizu stao rame uz rame sa 85 država svijeta koje su donijele medalju svojoj državi za razliku od 101 drugih kojima to nije uspjelo.

Vi, moji dragi paraolimpijci, uzor ste i paradigma kako treba da izgleda naša Crna Gora. Kako treba da izgleda po vašem odnosu, istrajnošću, upornosti, iskrenosti i otmenosti, a sa druge strane skromnosti. Imali ste ono što je najteže u životu, a to je mjera. Da jednako budete uzvišeni i na stadionu u Parizu, Tokiju i Rio de Žaneiru, gdje ste sa ponosom predstavljali Crnu Goru, rekao je Tomić.

On je istakao da su crnogorski paraolimpijci sa druge strane dobro znali kako da se ponašaju kada se ponovo vrate u hladne, uslovne i neuslovne sale i prašnjave poligone, odakle su krenuli po uspjeh.

Još jednom veliko hvala, nastavljamo misiju i Idemo dalje zajedno, rekao je Tomić.

Ministar Dragoslav Šćekić kazao je da je POK velikim pregalaštvom i voljom pojedinaca, kao i talentom sportista, Crnu Goru u relativno kratkom peridu, mapirao na karti država osvajača medalja sa svih velikih takmičenja.

Paraolimpizam je organizovano u Crnu Goru zakoračio prije 15 godina i od tada, zahvaljujući, prije svega ljubavi i predanom radu pojedinaca, ali i društvenom inkluzijom i oslobađanjem od predrasuda naših sportista, bilježi kontinuirani rast i uspjehe na međunarodnim takmičenjima. Prepoznata energija i talenat su uslovili društveni prijem i podizanje svijesti o vrijednosti rezultata koje našoj sportskoj porodici i državi donose takmičari paraolimpijci, rekao je Šćekić.

Govoreći o paraolimpijskom pokretu u Crnoj Gori, kazao je da, iako nije baš uputno isticati pojedince, želi da se u ime crnogorskog sporta uopšteno zahvali prevashodno Filipu Radoviću, Predragu Nikaču, Radmilu Baraninu, Marijani Goranović, Luki Bakiću, Dejanu Bašanoviću, Maji Rajković, kao i njihovim trenerima.

Šćekić je naglasio da su oni, ali i mnogi drugi paraolimpijci, u periodu iza nas, s ponosom reprezentovali crnogorski paraolimpijski sport.

Iz godine u godinu širi se paraolimpijska porodica, kako u sportovima tako i u uspješnim nastupima naših takmičara. A kada su rezultati vidni ni država ne smije da ostane po strani. Moj lični, kao i odnos uposlenika u Ministarstvu sporta i mladih prema vama dragi paraolimpijci graniči se sa divljenjem i veoma poštujem vašu posvećenost, pa kontinuirano podižemo podršku vašim aktivnostima, rekao je Šćekić.

Prema njegovim riječima, njihov partnerski odnos manifestuje kroz zajedničko jačanje vrijednosti paraolimpizma, poštovanju različitosti, pomaganju procesa inkluzije, jačanju infrastrukture za sport osoba sa invaliditetom, kao i sistematskom unapređenju para sporta kroz Zakon o sportu i Strategiju za razvoj sporta.

Uvaženi paraolimpijci, vjerovatno da država Crna Gora nema sredstava koliko bi realno trebala da isprati vaše sportske aktivnosti. Nemaju to ni mnogo razvijenije ekonomije, ali mi u Ministarstvu sporta i mladih sve činimo i činićemo ubuduće da budemo vaš oslonac i pouzdan pratilac, rekao je Šćekić.

Predsjednik Međunarodnog paraolimpijskog komiteta Endrju Parsons je, čestitajući jubilej, kazao da je pod upravljačkom rukom Igora Tomića došlo do ogromnog rasta i razvoja POK-a.

I ne govorimo samo o medaljama, sjajnim medaljama Radovića u stonom tenisu, kao ni o medalji osvojenoj skoro u Parizu. Riječ je o tome šta sve POK aktivno radi na polju inkluzije osoba sa invaliditetom u državi. Govorimo o tome da se iskoristi prilika koju pružaju igre, kao što su igre u Tokiju i Parizu da bi se pokazalo državi šta sve osobe sa invaliditetom mogu, da se promijene percepcije samim tim i društvo, rekao je Parsons.

On je uvjeren da će narednih 15 godina biti još uspješnije za crnogorski paraolimpijski sport.

Znajte da uvijek možete računati na Međunarodni paraolimpijski komitet. POK je cijenjen i važan član našeg pokreta i veoma blizak našim srcima, rekao je Parsons.

U okviru svečane akademije prikazan je film crnogorskog režisera Nikole Vukčevića, pod nazivom Idemo dalje - tajedno, posvećen jubileju POK-a.

Svečanost u podgoričkom hotelu Ramada okupila je predsjednike nacionalnih paraolimpijskih komiteta država regiona, čelnike crnogorskog sporta i nacionalnih sportskih saveza, sponzore i prijatelje pokreta osoba sa invaliditetom.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Članovi podgoričkog Plivačkog kluba osoba sa invaliditetom Mako nastup na međunarodnom paraplivačkom mitingu u Novom Sadu završili su sa deset medalja - devet zlatnih i jednom srebrnom.

Odličan nastup imala je Iskra Dedivanović, koja je u kategoriji S9 osvojila sedam zlatnih odličja i popravila lične rekorde u pet disciplina, u nekim i za više od sekundu i po.

Uspješan miting podgoričkog kluba kompletirala je Đurđa Borović u kategoriji S 10 sa dvije zlatne i jednom srebrnom medaljom.

Dedivanović, najbolji mladi sportista u izboru Paraolimpijskog komiteta, pobijedila je na 50 metara leđno (42,16), slobodno (37,83), prsno (51,70) i delfin (39,91) i 100 metara prsno (1:49,40), leđno (1:34,67) i slobodno (1:31,20)

Borović je bila zlatna na 50 leđno (1:05,03) i na 50 slobodno (1:01,47), a srebrna na 100 metara slobodno (2:25,07).

Na korak od medalje bio je i Ognjen Rončević u kategoriji S14, koji je na 50 metara leđno zauzeo četvrto mjesto (1:03,10).

On je na 50 metara slobodno zauzeo osmo mjesto (53,40), dok je na 100 metara slobodno bio šesti (2:11,93).

Crnogorske plivače u Novom Sadu predvodila je trener Danijela Bulatović.

Miting u Novom Sadu okupio je paraplivače iz Srbije, Crne Gore, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Crna Gora je, osim Slovenije, jedina zemlja u regionu koja je svoj djeci oboljeloj od cistične fibroze (CF) obezbijedila inovativni lijek Trikaftu.

To je danas sa ponosom istakao direktor Instituta za bolesti djece (IBD) Kilničkog centra Crne Gore (KCCG), dr Velibor Majić, a povodom 21. novembra – Međunarodnog dan oboljelih od cistične fibroze, nakon što je Udruženje za pomoć i podršku oboljelih od CF Crne Gore u dvorištu IBD-a zasadilo 65 crvenih ruža.

Oboljeli od CF u Crnoj Gori, mogu sa ponosom da kažem, u posljednje vrijeme imaju u potpunosti adekvatnu zdravstvenu zaštitu kakvu imaju djeca u najrazvijenijim zemljama svijeta, naglasio je dr Majić ističući, takođe, da je IBD pojačan i sa kadrom, pa sada umjesto jedne doktorke koja je godinama posvećeno liječila djecu sa ovom rijetkom i teškom bolešću, imaju četiri dječija pulmologa.

Koleginica koja je dugi niz godina liječila djecu sa CF, sada stvara svoje nasljednike, kazao je dr Majić ističući ovom prilikom saradnju između ljekara i djece obolje od CF i njihovih roditelja.

Oni su svi kao jedna velika porodica, jer se svi međusobno poznaju, imaju kontakte sa doktorima, mogu da ih nazovu u svako doba dana i noći. Mislim da je to pravi pristup kako se treba ponašati prema djeci ili prema oboljelima sa tako ozbiljnom bolešću kakva je cistična fibroza, naglasio je dr Majić.

Vladislav Vujković, predsjednik Udruženje za pomoć i podršku oboljelima od CF Crne Gore.

Predsjednik Udruženja Vladislav Vujković je takođe istakao dobru saradnju, ne samo sa ljekarima KCCG, već i svim zdravstvenim institucijama u Crnoj Gori što je omogućen ovaj veoma skup lijek za svu oboljelu djecu i istakao da očekuje da će u Crnoj Gori, u naredne dvije do tri godine, biti obezbijeđena i revolucionarna genska terapija što će u potpunosti, kako je kazao, riješiti ovo oboljenje.

 Veliko hvala svim zdravstvenim institucijama, što je Crna Gora omogućila da ova djeca imaju svoj normalan i dugovječan život, naglasio je Vujković zahvaljujući se, kako je kazao, i na pomoći doktorima i zdravstvenim institucijama za realizaciju ove akcije.

 Ove godine ovaj dan obilježavamo na jedan, nama poseban i simboličan način, a to je sadnja 65 crvenih ruža koje predstavljaju zaštitni znak oboljelih od ove teške genetske bolesti. Neka ovaj ružičnjak predstavlja obilježavanje jedne velike zajedničke borbe nas kao Udruženja i svih institucija zdravstva Crne Gore, gdje smo zajedničkom borbom i naporom uspjeli da našoj djeci damo novi život i da prvi u regionu obezbijedimo svim pacijentima najsavremeniju terapiju za ovu rijetku bolest, tj. magični lijek Trikafta, kazao je Vujković.

 Neka ove ruže budu simbol zahvalnosti, nadahnuće i podrška svima koji vode borbe za ozdravljenje. Neka ruže budu simbol jednog novog i bezbrižnog života, a ujedno i simbol dugovječnosti naših CF boraca, zaključio je Vujković.

Dr Aleksandar Radović, direktor KCCG sa zaposlenima KCCG, Vladislav Vujković, predsjednik Udruženje za pomoć i podršku oboljelima od CF Crne Gore, roditelji i pacijenti.

Izvor: Klinički Centar Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Podgoričanin Boban Mihailović, bio je mlad kada je doživio moždani udar, i to je bio trenutak koji je zauvijek promijenio tok njegovog života. Nakon teškog perioda, kada je mislio da je sve gotovo i da za njega nema budućnosti, Boban je naučio da prihvati što mu život daje, i dobro i loše. Danas, ovaj Podgoričanin živi život punim plućima, otkrio je jedan sasvim novi, unutrašnji i spoljni svijet, i zna da kaže da je moždani udar došao upravo da bi se sve to i dogodilo.

Boban je bio mladić, kada je, prije 15 godina, doživio veoma težak moždani udar i tada je potpuno otkazala liijeva strana tijela.

Nisam mogao ni prst da pomjerim, morao sam ponovo učiti da hodam, a nakon operacije sam dobio i epilepsiju, prisjeća se Boban u razgovoru za VOP.

Ipak, danas, zaključuje da mu je urođeni optimizam, često i bez pokrića, pomogao da prihvati sebe kao osobu sa invaliditetom i da od nule, ponovo, gradi svoj svijet.

Prihvatiti sebe kao osobu sa invaliditetom, bio je prvi korak i najveći izazov.

Sve to ne bi bilo moguće bez ogromne pomoći porodice, i posebno mojih prijatelja koji su mi svakog dana pružali podršku i nevjerovatnu količinu pozitivne energije kojom su me nesebično zasipali tokom čitavog procesa prihvatanja, a onda i borbe sa mojim invaliditetom, priča Boban.

Najteže je, dodaje, bilo suočiti se sa izazovima koje invaliditet nosi sa sobom, od raznih fizičkih ograničenja, stigme u društvu do pronalaska snage i hrabrosti  da se suoči sa tim.

Jedna od važnih stepenica bio je ulazak u svijet sporta.

Za STK Luča sam sazno od svoje prijateljice Damire Kalač, kojoj sam zahvalan što me je uputila i uvela u ovaj za mene sasvim novi svijet,  nakon rehabilitacije u Igalu neko vrijeme sam lutao tražeći neku novu pokretačku energiju, da pokušam da unaprijedim tog novog sebe. Nakon nekoliko mjeseci bavljenja streličarstvom, na Damirin savjet i predlog upoznajem se sa STK Luča i stonim tenisom vrlo brzo sam se našao navučen na stoni tenis i nevjerovatnu energiju kojom taj klub i svi ljudi u njemu zrače svakog dana mi dajući motiv da sledećeg budem bolji i korisniji, kazao je Mihailović.

Boban, iz svog iskustva, kaže da se jako puno radi na promociji sporta za osobe sa invaliditetom i svakog dana rastu mogućnosti za bavljenje sportom.

Lično bih izdvojio moj prvi međunarodni turnir u Beogradu 2018. kada sam zapravo u potpunosti osjetio posvećenost i pripadnost klubu i meni sasvim novom svijetu OSI kojem i sam pripadam, kaže Boban, koji ima poruku za sve mlade.

Moja poruka svim mladim ljudima sa i bez invaliditeta bi bila da nikada ne odustaju od svojih ciljeva i snova, jer život je čudo, i čuda se događaju svakog dana. Ovaj sadašnji ja sam bolja, updejtovana verzija sebe, oslobođen nekih mana i loših navika sa puno prostora za nove neistražene mogućnosti, kaže Boban.

Izvor: Volim Podgoricu

Pripremila: Dajana Vuković

Pjesnikinja Nada Matović nedavno je osvojila prestižnu nagradu Zlatno pero na konkursu Rijeke i mostovi u Šapcu za svoju pjesmu Od stihova most. Ovaj uspjeh dodatno je učvrstio njen status među afirmisanim pjesnicima regije.

Ponosna sam što moj poetski izraz doseže tako daleko, posebno u vremenu kada je poezija, mogu slobodno reći, zaboravljena i slabo čitana. Čast je pronaći svoje mjesto na kulturnoj sceni i doprinijeti njenom očuvanju, izjavila je Matović.

Ova mlada pjesnikinja, koja je svoj književni put započela prije osam godina, uvrštena je i među stotinu najljepših pjesama Srpske čitaonice u Somboru.

Posebno mi je značajno što je riječ o čitaonici koja nosi ime velikog pjesnika Laze Kostića, mog omiljenog autora. Njegova poetika bila je inspiracija za moje prve stihove, dodala je Matović.

U okviru istog udruženja nagrađena je i po konkursu Zlatno pero za ciklus od tri ljubavne pjesme.

Rođena 1996. godine u Beranama, Matović je obrazovanje stekla u rodnom kraju, a trenutno studira na Pravnom fakultetu u Podgorici. Svoj književni opus započela je zbirkom poezije Oda mojoj radosti (2018), a nastavila s djelima Sunčani život (2020), Između dva glasa (2021), i Na krilima poezije (2022). Njen najnoviji naslov, zbirka Kofer izgubljenih riječi, objavljen 2024. godine, već je izazvao pohvale kritike.

Osim nagrade u Šapcu, Matović je nositeljka brojnih priznanja, uključujući titulu Pjesnik Svetionik koju dodjeljuje Međunarodno udruženje književnih stvaralaca i umjetnika Nekazano. Njene pjesme objavljivane su u časopisima, zbornicima i na mnogim kulturnim portalima, a uvrštene su i u zbirke prestižnih književnih udruženja iz regiona.

Matović je prepoznata po svom emotivnom i autentičnom izrazu, koji se oslanja na tradiciju, ali donosi i svježinu u savremenoj poeziji. Njeno stvaralaštvo, obogaćeno nagradama i priznanjima, nastavlja da povezuje kulture i inspiriše ljubitelje pisane riječi.

Njena pjesma Most nade svjedoči o univerzalnoj potrebi za povezivanjem, razumijevanjem i ljepotom, što je i sama pjesnikinja istakla kao osnovnu poruku svog stvaralaštva.

Izvor: 24 Kroz 7

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevnu Radionicu za žene s invaliditetom o konceptu rodne ravnopravnosti i uključivanju u procese donošenja odluka.

Radionica će biti organizovana u Beranama, u ponedeljak, 2. decembra 2024, u Polimskom muzeju, s početkom u 11.00 časova.

Cilj održavanja Radionice je, između ostalog, podizanje nivoa znanja žena s invaliditetom o konceptu rodne ravnopravnosti i značaju uključivanja u procese donošenja odluka, čime se teži doprinijeti smanjenju stepena diskriminacije žena s invaliditetom po osnovu roda, pola i invaliditeta.

Planirano je da se na Radionici obuhvate neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije prava žena s invaliditetom, PFeministički pristup invaliditetu i pristup invaliditeta feminizmu – osvrt na politike iz oblasti rodne ravnopravnosti i invaliditeta, Javno zagovaranje i uključivanje u procese donošenja odluka i druge.

Radionica će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusiju, razmjenu iskustava iz prakse, prezentacije i različite druge interaktivne metode.

Učešće na Radionici mogu uzeti žene s invaliditetom, uključujući i žene s invaliditetom iz ruralnih krajeva Crne Gore, predstavnici/e organizacija koje se bave zaštitom prava žena i prava osoba s invaliditetom, kao i predstavnici/e NVO koje se bave radnim pravima žena s invaliditetom.

Ovim putem, pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave za učešće na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 29. novembra 2024, do 17.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima, u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je prva radionica koju sprovodimo u okviru projekta Osnaživanje kroz uključivanje! koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, u oblasti rodne ravnopravnosti.

Podgorica, (Media Biro) Savez slijepih Crne Gore predstavio je rezultate projekta Jaka žena za jednako društvo koji je realizovan od novembra 2023. godine uz finansijsku podršku Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Cilj projekta bio je informisanje o politici rodne ravnopravnosti i smanjenje stepena rodne diskriminacije i različitih oblika rodno zasnovanog nasilja kod žena sa invaliditetom u Crnoj Gori.

Nažalost, o nasilju koje se vrši nad ženama sa invaliditetom se nedovoljno zna, malo se govori, a još manje se o ovoj temi piše. Duboko je uznemirujuće shvatiti da upravo oni koji bi najčešće trebalo da vode najviše brige i da pruže najviše podrške ženama sa invaliditetom budu upravo oni koji to nasilje i vrše. Žrtve nasilja, koje je u najvećoj mjeri porodično, nisu u dovoljnoj mjeri osnažene i ne prijavljuju slučajeve nasilja pa imamo malo informacija i podataka koji će nam govoriti konkretno o nasilju nad ženama sa invaliditetom. Upravo iz tih razloga smo odlučili da javno govorimo o ovoj temi, te smo projekat simbolično nazvali Jaka žena za jednako društvo jer smo se kroz sve sprovedene aktivnosti trudili da zaista osnažimo žene da progovore kako bismo to nasilje i suzbili, poručila je savjetnica za socijalnu zaštitu i autorka publikacije Jaka žena za jednako društvo Nikolina Miljić.

Jedna od aktivnosti projekta bio je monitoring prijavljenih slučajeva nasilja kod centara za socijalni rad.

Svim centrima za socijalni rad upućeni su dopisi u odnosu na informacije koliko je žena s invaliditetom prijavilo slučajeve nasilja, a samo tri centra su poslala pozitivne odgovore.

U Bijelom Polju i Nikšiću prijavljen je po jedan slučaj nasilja nad ženama sa invaliditetom, dok je u Herceg Novom prijavljeno sedam slučajeva nasilja nad ŽSI, ali nije precizirano da li je ista osoba sedam puta prijavila nasilje ili se radi o različitim slučajevima.

Od tri zvanično prijavljena slučaja nasilja nad ženama sa invaliditetom u dva slučaja su donijete oslobađajuće presude prema počiniocima nasilja jer su prijave od strane žrtve povučene tokom glavnog pretresa održanog pred nadležnim sudom. U jednom slučaju odbačena je prijava zanemarivanja starog lica kao neosnovana, u dva slučaja je prema počiniocu izrečena mjera psihijatrijsko liječenje, u jednom slučaju je počiniocu nasilja izrečena zaštitna mjera zabrana uznemiravanja i uhođenja, dok se za jedan slučaj vodi sudski postupak, istakla je Miljić.

Napominje da relativno mali broj prijava zabilježen tokom ovog monitoringa ne znači da nasilje nad ženama sa invaliditetom ne postoji.

Mali broj prijava ide u prilog nepovjerenju koje žene sa invaliditetom i žene generalno imaju u institucije, ali govori i o nivou ohrabrenosti da nasilje prijave. Takođe, ne postoji registar osoba sa invaliditetom, a svaki invaliditet nije nužno vidljiv, pa zaposleni u centru ne mogu nužno znati da je riječ o osobi sa invaliditetom ukoliko ona to sama ne istakne, zbog čega dobijene podatke moramo uzeti sa rezervom i sumnjom da je broj prijavljenih slučajeva znatno veći od onoga što smo dobili od centara za socijalni rad, napomenula je Miljić.

Kako bi se uvidjelo kako se nasilje percipira, koliko su žene upoznate sa pojmom diskriminacije, održane su tri fokus grupe, po jedna u svakoj regiji Crne Gore. Na fokus grupama akcenat je stavljen na oblicima diskriminacije i nasilja koje trpe ili su trpjele žene s invaliditetom.

Mnogim ženama bez obzira na invaliditet jedan od glavnih izazova je želja da se ostvare u ulozi majke.

Kod ŽSI kada govorimo o ovoj ulozi se stiže znatno krivudavijom putanjom jer upravo je suprotni pol bez invaliditeta prilično rijetko spreman da se upusti u partnerske odnose, a kamoli kasnije u brak sa ŽSI, neki su od navoda na fokus grupi. Ono što ih, kako kažu, sputava da se vežu za OSI i budu u određenom odnosu sa njom jesu jako izražene predrasude i stereotipi, a čak i kada se emocije razviju veza često ne dobije podršku od strane porodice bez obzira da li je samo jedan od partnera OSI bilo da su oba partnera lica sa invaliditetom. Učesnici fokus grupa kažu da porodice veoma često negoduju i ne vjeruju da će OSI samostalno moći odgajati svoju djecu, ispunjavati uloge roditelja, navela je Dragović.

Dragović je ovom prilikom ukazala na više uspješnih primjera u oblasti roditeljstva i partnerskih odnosa bilo da je samo jedan od partnera OSI ili da su oba partnera osobe sa invaliditetom.

Ključni problem kod nas je što se od žena sa invaliditetom bukvalno ništa ne očekuje – niti da vode domaćinstvo, niti da mogu postati majke, niti da se brinu o djeci što je često stav bliskih srodnika, prijatelja, komšija, što se mora mijenjati, navela je ona.

Učesnici fokus grupa upitani su i o nasilju nad ŽSI.

Čuli su se stavovi da žene u nekim situacijama ne znaju da prepoznaju nasilje poput omalovažavanja, odlučivanja o raspolaganju njenim finansijskim sredstvima i slično, te da nasilje treba prijaviti anonimno kako bi se izbjegle određene posljedice od strane nasilnika. Stavovi drugog dijela učesnica su suprotni, jer smatraju da se nasilje treba prijaviti punim imenom i prezimenom i da ne treba zatvarati oči pred bilo kojim vidom nasilja, dodala je koordinatorka projekta.

Treći važan segmenat ovog projekta bili su intervjui sa četiri organizacije osoba s invaliditetom i dvije organizacije koje se bave ženskim pravima sa ciljem dobijanja informacija o postojećim servisima podrške, te dobijanja podataka koliko se žena s invaliditetom javilo za podršku u odnosu na intersektorsku diskriminaciju i nasilje.

Iz svih ovih organizacijama su nam saopštili da su imali iskustvo da rade sa ženama koje su žrtve porodičnog nasilja, i za fizičko, psihičko, emotivno, finansijsko nasilje, a najčešće se govorilo o zanemarivanju, nekada čak i o uskraćivanju pomagala ženama sa invaliditetom od njihovih partnera, a nekada je u fokusu bilo i seksualno nasilje. Ovo nas je podstaklo da se zapitamo zašto će se žene koje imaju iskustvo nasilja češće obratiti ovim organizacijama nego institucijama koje bi formalno i zvanično trebale da zaštite njihova prava i dostojanstvo. Žene nemaju dovoljno povjerenja u institucije kojima će prijaviti nasilje da će one zaista u skladu sa tom prijavom na adekvatan način i reagovati, podvukla je  Miljić.

Osim navede tri etape projekta, realizovane su i medijske aktivnosti dvije petodnevne kampanje na društvenim mrežama sa akcentom na rodne uloge, ponavljajuće obrasce diskriminacije, nasilje, kratki video spot, podcast kao i radijska emisija, U Njegoševoj ulici, koja je emitovana na radiju Feniks jednom u dva mjeseca.
Rezultati ovog istraživanja obuhvaćeni su u publikaciji Jaka žena za jednako društvo koja je dostupna na sajtu Saveza slijepih i na crnom tisku, a biće štampana i na Brajevom pismu i dostupna u audio formatu.

Izvor: Savez sljepih Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković