Žena s invaliditetom se suočavaju sa različitim oblicima diskriminacije i preprekama u pristupu informacijama, uslugama i podršci u vezi sa reproduktivnim zdravljem, To može biti rezultat nedostataka pristupačnih i razumljivih informacija, nedostaka obrazovnih materijala u formatima prilagođenih njihovim potrebama, nepostojanje podrške u razumijevanju reproduktivnih prava i opcija. ŽSI se mogu suočiti s preprekama u pristupu reproduktivnim uslugama kao što su kontracepcija, prenatalna zaštita, planiranje porodice i abortus. Ove prepreke mogu uključivati nedostatak pristupačnosti zdravstvenim ustanovama, diskriminaciju od strane zdravstvenih radnika, kao i nedostatak adekvatne podrške tokom realizacije određenih medicinskih postupaka. Kada je riječ o reproduktivnom zdravlju ŽSI jedna o najznačajnijih i kontraverznijih tema jeste sterilizcija ŽSI bez njihovog pristanka. Sterilizacija bez pristanka utemeljena na invaliditetu predstavlja kršenje ljudskih prava uključujući pravo na integritet tijela, slobodu od mučenja, pravo na porodicu i pravo na reproduktivno samoodređenje i kao takva treba biti strogo osuđena. Istorijski razvoj društva bilježi primjere sprovođenja prisilne sterilizacije kao oblik diskriminacije i kontrole nad reproduktivnim pravima žena s invaliditetom.
Tokom 20. vijeka, u mnogim zemljama, uključujući SAD, Njemačku, Švedsku i druge, djelovao je eugenički pokret koji se zalagao za sterilizaciju kao sredstvo "čišćenja" društva u smislu spriječavanja "nasljeđivanja" loših genetskih osobina. To je bio oblik nasilja i diskriminacije koji je umanjivao autonomiju, pravo na roditeljstvo i dostojanstvo ŽSI. Danas živimo u društvima koje karakteriše veća svijest o ljudskim pravima, dostojanstvu i jednakosti, što je dovelo do promjena u zakonodavstvu i pristupu reproduktivnom zdravlju, uključujući zabranu prisilne sterilizacije. Ono na što je posebno značajno staviti akcenat jeste proces podizanja svijesti o ovim istorijskim nepravdama u borbi za prava ŽSI.
Prisilna sterilizacija žena s invaliditetom ima ozbiljne i dugotrajne posljedice, kako fizičke tako i emocionalne Prisilna sterilizacija lišava ŽSI njihovog temeljnog prava na odlučivanje o svom tijelu i reproduktivnom zdravlju. Ovaj gubitak autonomije ostavlja dubok i trajan emocionalni trag na ŽSI jer za posljedicu ima emocionalne traume, depresiju, anksioznost i osjećaj gubitka. Žene s invaliditetom se suočavaju s osjećajem manje vrijednosti, stigmatizacijom i osjećajem gubitka identiteta kao žene ili majke. To dovodi do osjećaja izopštenosti i nepravde. Prisilna sterilizacija negativno utiče na socijalne odnose. ŽSI se mogu suočiti s osudom, odbacivanjem ili stigmatizacijom od strane porodice ili društva što može rezultirati gubitkom podrške, razdvajanjem od voljenih osoba i osjećajem izolacije i institucionalizacije. Prisilna sterilizacija ŽSI uskraćuje mogućnost da odlučuju o vlastitoj reprodukciji i planiranju porodice. Da bi se smanjila diskriminacija ŽSI u oblasti reproduktivnog zdravlja potrebne su sveobuhvatne mjere. To uključuje osiguravanje pristupačnih informacija, obrazovanja i podrške za ŽSI u vezi s reproduktivnim zdravljem. Takođe, važno je boriti se protiv stigmatizacije, predrasuda i diskriminacije putem edukacije, osviješćenosti i jačanja prava žena s invaliditetom na području reproduktivnog zdravlja.
Važno je osuditi prisilnu sterilizaciju kao kršenje ljudskih prava i raditi na stvaranju pravednih i inkluzivnih društava u kojima se poštuju reproduktivna prava svih žena, uključujući ŽSI. To uključuje osiguravanje pristupa pravnoj zaštiti, podršci za ŽSI koje su prošle iskustvo prisilne sterilizacije i obrazovanju o reproduktivnim pravima i dostupnim opcijama za sve žene. Važno je podići svijest o ovim oblicima diskriminacije i raditi na stvaranju inkluzivnog društva u kojem su ŽSI poštovane, podržane i imaju jednake mogućnosti kao i ostali članovi društva.
Fotografija je preuzeta sa sajta Evropskog foruma osoba s invaliditetom (EDF)
Autorski tekst
Mirjana Popović