Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža Besplatnu pravnu pomoć za djecu i roditelje s invaliditetom i članove/ice njihovih porodica. 

Ova aktivnost podrazumijeva kontinuirano pružanje besplatnog pravnog informisanja, besplatnih pravnih savjeta i pravne pomoći djeci i roditeljima s invaliditetom, i članovima/cama njihovih porodica, a sve u cilju prevencije, prepoznavanja i reagovanja na nasilje, kao i ostvarivanja prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite. Redovim pružanjem besplatnog pravnog savjetovališta (pružanjem pravnog obavještenja i davanjem pravnih savjeta, informacija) korisnici/e usluga imaće priliku da se informišu i upoznaju s pravima iz raznih oblasti, a posebno u oblasti zaštite od nasilja i socijalne i dječje zaštite, odnosno društvene brige o djeci i mladima. Krajnji cilj, u slučaju interesovanja stranaka, je da se posredstvom advokatskog tima pokreću postupci pred organima, uključujući i oni pred sudom (upravni sporovi, građanske parnice, krivični postupci i drugo).

U cilju pravičnog suđenja i sudske zaštite osoba s invaliditetom, aktivnim pružanjem besplatne pravne pomoći (preduzimanjem procesnih radnji, posredstvom advokatskog tima UMHCG – Advokatskog ortačkog društva Terzić & Živković) svakodnevno će se pružati podrška roditeljima s invaliditetom, roditeljima i/li starateljima djece s invaliditetom, djeci i mladima s invaliditetom.

Besplatna pravna pomoć pružaće se svakog radnog dana (ponedeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova. Pravni savjeti mogu se tražiti lično u prostorijama UMHCG, uz obavezno prethodno zakazivanje, zatim putem fiksnog i mobilnog telefona: 020/265-650, 069/385-981, 067/801-761, mejla: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me, čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).  

Napomena: Anonimnost korisnika/ca usluga beslatne pravne pomoći je zagarantovana!

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta BrižnOSt (I) (ZA)JEDNištvO, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, posredstvom Konkursa za NVO u 2024. u oblasti društvene brige o djeci i mladima.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža usluge  prilagođene emocionalne i pravne podrške, odnosno individualno savjetovanje za žene i djevojčice s invaliditetom žrtve nasilja i članove/ce njihovih  porodica.

Besplatna pravna pomoć i psiho-socijalna podrška pruža se svakog radnog dana (ponedjeljak – petak).

Redovim pružanjem besplatnog pravnog savjetovališta žene s invaliditetom, i članovi/ce njihovih porodica imaće priliku da se informišu i upoznaju s pravima u oblasti zaštite od nasilja, postupaka pred organima, uključujući i postupke pred sudom (upravni sporovi, građanske parnice, krivični postupci) što će rezultirati prepoznavanju, zaštiti i sprečavanju posljedica nasilja, zlostavljanja i diskriminacije.

 Kada je u pitanju emocionalna podrška, ova aktivnost podrazumijevaće psiho-socijalno individualno savjetovanje žena s invalidtetom, koje će pružati zaposleni/e UMHCG koji/e posjeduju iskustva i stručna znanja u oblasti prava osoba s invaliditetom i zaštite od nasilja. Ovim aktivnostima nastojimo da podignemo nivo samopozdanja i samopoštovanja kod žena s invaliditetom žrtava nasilja.  

Žene i djevojčice s invaliditetom, kao i članovi/ce njihovih porodica, savjete mogu tražiti lično u prostorijama UMHCG, uz prethodnu najavu dolaska, svakog radnog dana, kao i onlajn posredstvom društvenih mreža: Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me (četvrtkom od 12.00 do 14.00h)

Osim toga, komunikacija sa strankama biće omogućena i putem fiksnog i mobilnog telefona:  020/265-650, 069/385-981, 067/801-761.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta ŽenE i Djevojčice s iNvaliditEtom – Žedne (Smo) zaštIte! koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje u saradnji sa SOS telefonom za žene i djecu žrtve nasilja Bijelo Polje, a uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

U glavnom gradu Austrije predstavljena je proširena verzije Inkluzivnog muzejskog vodiča. U novom izdanju nalazi se ukupno 160 muzeja, što predstavlja povećanje od 30 institucija. To pokazuje koliko ozbiljno domaći muzejski sektor pristupa ovom pitanju. Neki muzeji u Beču već imaju široku ponudu edukativnih programa za osobe sa različitim vrstama invaliditeta, dok drugi mogu trenutno da obezbede samo fizičku pristupačnost za sve posetioce.

Inkluzivni muzejski vodič pokrenut je zbog toga što brojne ponude muzeja nisu dovoljno poznate među specifičnim ciljnim grupama, ističe izdavač Doris Rothauer. Informacije u novom vodiču podeljene su u tri kategorije: fizička pristupačnost, kao što je pristup svim prostorijama muzeja ili taktilnim vodičima, zatim pojednostavljeni sadržaji i informacije (npr. korišćenjem lakšeg jezika, znakovnog jezika, Brajevog pisma ili audio i multimedijalnih vodiča).

Takođe, postoje specijalizovane ponude kao što su vođene ture i radionice za osobe sa oštećenim sluhom, vidom, govorom, učenjem ili drugim intelektualnim smetnjama, kao i za osobe sa demencijom. Onlajn verzija inkluzivnog muzejskog vodiča se stalno ažurira i dostupna je na nemačkom i engleskom jeziku.

Ovaj opsežan rad od 372 strane realizovan je kao saradnja između izdavača medianet, fondacije Essl i Međunarodnog muzeološkog saveta ICOM Austrija.

Izvor: Nedeljnik

Pripremila: Dajana Vuković

Seksizam je i dalje duboko ukorijenjen u crnogorskom društvu, a često se i ne prepoznaje kao problematičan narativ ili ponašanje, kazao je zaštitnik Siniša Bjeković, navodeći da su zapostavljenost žena i izloženost različitim obllicima nasilja takođe posljedice neadekvatnih reakcija na seksizam.

On je to kazao tokom interaktivne panel diskusije Osnaživanje mladih u borbi protiv seksizma i za rodnu  ravnopravnost, povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, u kojoj su učestvovali učenici i učenice Srednje stručne škole Ivan Uskoković iz Podgorice.

Prema riječima zaštitnika, seksizam kao vid diskriminacije, gotovo je svakodnevna pojava kojoj su žene izložene na poslu, u institucijama vlasti, na ulici, ali ga najčešće ne prepoznaju.

Posljedice su ponekad pogubne, od istotrijskog lova na vještice, preko trpljenja polnog i svakog drugog nasilja do femicida kao najstrašnije poruke ženama. Zapostavljenost žena i izloženost različitim oblicima nasilja jesu takođe posljedica neadekvatne rekacije na seksizam. To se konkretno odnosi na diskriminatorne prakse, izjave ili radnje zasnovane na polu osobe, koje se javljaju na radnom mjestu, u političkom diskursu, kod javnih istupa uopšte, rekao je Bjeković.

Upozorio je da se ponekad olako zaboravlja da je seksizam duboko ukorijenjen u crnogorskom društvu da je fino upakovan u humor, da ga zapravo smatramo normalnim, a ne bismo trebali ili još gore, da ga uopšte ne prepoznajemo.

Kako je naveo, ako sve počinje sa neverbalnom komunikacijom, transformiše se u verbalni delikt, a nerijetko završava i na tragičan način.

Zaštitnik je saopštio da je cilj probuditi uspavanu savjest, realno procijeniti pobude, prijaviti nadležnim organima i reagovati javno.

 Posebno vi, mladi ljudi, na pragu životnog iskustva, još uvijek ste manje inficirani lošim stvarima u životu, na vrijeme da shvatite da se život ne živi na račun ili na štetu drugih, makar to bila nejednakost koju često ne doživljavamo na taj način. U vama možda nije sva moć odlučivanja, ali vam niko ne može oduzeti pravo da govoreći o ljudskim pravima budete solidarni i empatični prema drugima i drugačijima, zaključio je on.

U drugom dijelu skupa, takozvanom konceptu Žive biblioteke, učestvovala je zamjenica zaštitnika Nerma Dobardžić, koja je o ovoj temi razgovarala sa đacima predstavljajući im iskustva sektora za zaštitu od diskriminacije, ranjivih grupa i rodnu ravnopravnost.

Uslijedio je interaktivni kviz, gdje su učenici/e testirali svoje znanje o rodnim stereotipima, pravima i ravnopravnosti. Kviz ih je inspirisao da se suoče sa svojim predrasudama i otvorio prostor za razmišljanje i diskusiju.

Ovaj događaj ukazuje na moć mladih kao nosilaca promjena, dokazujući da njihovi glasovi i akcije mogu stvoriti pravednije, inkluzivnije društvo za sve.

Izvor: Ombudsman

Pripremila: Dajana Vuković

Iz Crvenog krsta su rekli da su invalidska kolica i pomagala dostupna svim pojedincima u Crnoj Gori i to putem lokanih organizacija Crvenog krsta.

Crveni krst Crne Gore dobio je pošiljku od 286 invalidskih kolica koja će biti na raspolaganju svim pojednicima u Crnoj Gori kojima je takva vrsta podrške potrebna, saopšteno je iz te organizacije.

Kazali su da su kolica dobijena u okviru saradnje sa američkom dobrotvornom organizacijom, Crkvom Isusa Hrista Svetaca Posljednjih dana u Crnoj Gori.

Naime, tokom višegodišnje saradnje sa ovom organizacijom, Crveni krst Crne Gore je dobio osam pošiljki invalidskih kolica i pomagala (3.077 komada), od čega je oko 2.200 podijeljeno širom zemlje. Tokom 2024. godine, podijeljeno je 169 invalidskih kolica. Ukupna vrijednost posljednje pošiljke iznosi 36.645 američkih dolara, piše u saopštenju.

Iz Crvenog krsta su dodali da su invalidska kolica i pomagala dostupna svim pojedincima u Crnoj Gori i to putem lokanih organizacija Crvenog krsta.

Organizacije Crvenog krsta na lokalnom nivou u Crnoj Gori imaju obučene volontere i zaposlene koji vrše precizna mjerenja kako bi kolica bila prilagođena svakom korisniku. Na taj način, sve osobe kojima su potreba invalidska kolica u prilici su da dobiju ona koja odgovaraju njihovom stanju, navodi se u saopštenju.

Ovom prilikom pozivamo sve pojedince koji imaju potrebu za invalidskim kolicima da se jave organizaciji Crvenog krsta u svom gradu kako bismo izvršili neophodna mjerenja i prilagođavanja i uručili kolica, te na taj način doprinijeli boljem kvalitetu života osoba sa invalidetom, kazali su iz Crvenog krsta.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji sa SOS telefonom za žene i djecu žrtve nasilja Bijelo Polje, realizuje projekat ŽenE i Djevojčice s iNvaliditEtom – Žedne (Smo) zaštIte! uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije. 

Projektom će se doprinijeti osnaživanju djevojčica i žena s invaliditetom, žrtava nasilja, da nasilje prepoznaju i prijave ga, ali će se i omogućiti dostupnije usluge individualnog savjetovanja, i druge usluge u sistemu socijalne zaštite. Ono čemu će se doprinijeti projektom svakako je i unaprjeđivanje institucionalnih mehanizama zaštite djevojčica i žena s invaliditetom, žrtava nasilja. 

Projektne aktivnosti direktno će uključiti djevojčice, djevojke i žene s invaliditetom koje su (potencijalne) žrtve nasilja, s posebnim akcentom na žene s invaliditetom iz ruralnih i manje razvijenih krajeva Crne Gore, zatim djecu svjedoke/inje nasilja; kako djecu s invaliditetom, tako i djecu čiji su jedan ili oba roditelja osobe s invaliditetom. Osim toga, i projektom će biti obuhvaćene i porodice u kojima žive djevojčice, djevojke i žene s invaliditetom, organizacije civilnog društva koje su specijalizovane za rad sa žrtvama nasilja, licencirani pružaoci usluga socijalne i dječje zaštite (specijalizovane NVO koje se bave zaštitom od nasilja – tzv. Ženske organizacije, i organizacije osoba s invaliditetom ili organizacije kojima rukovodi žena s invaliditetom). 

Projekat ŽenE i Djevojčice s iNvaliditEtom realizuje se u okviru Javnog konkursa: Savjetovanje za djevojke i žene OSI, LGBTQ, Romkinje i Egipćanke žrtve nasilja, raspisanog od strane ranijeg Ministarstva rada i socijalnog staranja, aktuelnog Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Realizacija projekta traje 12 mjeseci, počev od 30. decembra 2024.

Podgorica, (MINA) – Paraolimpijske igre i medalja Filipa Radovića uljepšali su i postavili krunu na sjajan momenat crnogorskog sporta osoba sa invaliditetom u 2024. godini, kazao je predsjednik Paraolimpijskog komiteta Igor Tomić.

On je u intervjuu agenciji MINA rekao da je ponosan na rezultate sportista sa invaliditetom na međunarodnim takmičenjima, navodeći da je Radovićeva medalja u Parizu svrstala Crnu Goru među privilegovanih 85 država svijeta.

Prema njegovim riječima, godinu su uspješnom zaokružili rezultati i stonotenisera Luke Bakića, atletičarke Maje Rajković, strijelca Milana Đinovića, šahiste Predraga Nikača, golbal reprezentacije i ekipe Nikšića.

Posebno sam ponosan na način na koji je ispraćen nastup i dočekana medalja iz Pariza. Čini mi se da nikada nije bio praćen nastup crnogorskih paraolimpijaca kao u Parizu. Medalja je došla u pravom momentu, ne samo u sportskom, nego i u društvenom kontekstu Crne Gore, rekao je Tomić.

On je naglasio da ništa ne može da ujedini i napravi atmosferu solidarnog timskog zajedništva kao dobar sportski rezultat.

Igre u Parizu su u punom smislu pokazale temeljine vrijednosti parolimpizma, rekao je Tomić.

On je pohvalio organizaciju Paraolimpijskih igara, navodeći da je Pariz u inkluzivnom smislu poštovanja različitosti i ravnopravnosti napravio nevjerovatan momenat.

Tomić je podsjetio da crnogorski paraolimpijci u kontinuitetu od 2015. godine osvajaju medalje na najvećim međunarodnim takmičenjima i da su to veliki rezultati, ne samo za paraolimpijski, već crnogorski sport uopšte.

On je ponovio da u Crnoj Gori moraju biti svjesni koliko je teško crnogorskim sportistima da ostvare, a još teže da ponove, rezultat na međunarodnim takmičenjima.

Treba svi kao društvo, a posebno ljudi odgovorni za sistem sporta u Crnoj Gori, da vrednujemo i njegujemo svaki i manji i veći crnogorski sportski rezultat, rekao je Tomić.

On smatra da je sistem sporta u Crnoj Gori na jako niskom nivou, navodeći da se sportski radnici ove i prošle godine raduju nešto značajnijem povećanju budžeta za sport koji je do prije dvije-tri godine iznosio 3,5-4 miliona EUR.

Govorim o ukupnom budžetu koji država izdvaja za crnogorski sport, a koji se raspodjeljuje na Olimpijski i Paraolimpijski komitet i sve nacionalne sportske saveze. To su simbolična sredstva. A koliko je crnogorski sport, ne samo u rezultatskom, nego i u smislu brenda, imena, promocije, donio Crnoj Gori, rekao je Tomić.

On je naglasio da je zadovoljan kako je prepoznat rezultat crnogorskih paraolimpijaca i zakonski pojedinačno vredovan, uz mogućnost da steknu status sportiste sa vrhunskim reprezentacijnim rezultatom.

Prema njegovim riječima, napravila je Crna Gora tu nekoliko ozbiljnih pomaka.

Dobro je što pojedinci imaju mogućnost da to urade, ali ja ću biti srećan onda kada sistenski rješimo pitanje finansiranja crnogorskih sportskih saveza, COK-a i POK-a, da to ne zavisi od godine do godine, od komisije do komisije, od ministra do ministra, rekao je Tomić.

Prvi čovjek crnogorskog paraolimpijskog pokreta poručio je da rezultat Filipa Radovića, crnogorskih rukometašica i vaterpoliista ne može da zavisi od bilo koga.

Iza toga treba da stane država sa sistemskim rješenjima finansiranja crnogorskog sporta, rekao je Tomić.

Govoreći o potencijalnim rješenjima, on je naveo da se neka već naziru kroz izmjene i dopune, a možda čak i pisanje novog Zakona o sportu.

Konkretno je za COK, a nadam se da će biti i za POK, predloženo fiksno procentualno finansiranje dijela sredstava koja se djele namjenski za sufinansiranje programa sportskih asociacija. To je možda prvi korak da sistemski postavimo temelj, da to ne zavisi od atmosfere, raspoloženja, simpatija ili nesimpatija. To je prvi korak koji može država da uradi, rekao je Tomić.

On je kao dobru uvertiru naveo da je nedavno usvojena i Strategija razvoja sporta Crne Gore za period od 2024.do 2028. godine.

U nacrtu te strategije, bio sam razočaran kako je bio pozicioniran POK, ali sam u finalnom rješenju Strategije jako ponosan. Kad smo već napravili taj prvi veliki korak na izradi Strategije, računam da ćemo i sa izmjenama i dopunama Zakona, lakše i iskrenije, to pitanje rješiti i unaprijediti u sportskoj porodici, rekao je Tomić.

On je naglasio da mu je želja da to završe u sportskom krugu, među sobom, a ne da dođu u situaciju da možda amandmanski to za njih urade političari u crnogorskom parlamentu.

Bio bih tužan kada bih morao sa timom Paraolimpiskog komiteta da idem tim putem. Da budem jasan, za našu kuću bar dok sam tu, boriću se do svih zakonskih instanci koje nam omogućuju da unapređujemo prostor u kojem radimo, rekao je Tomić.

On vjeruje da će svoj zakonski status dobiti i treneri sportista sa ostvarenim vrhunskim sportskim rezultatom.

Dobro je što crnogorski sportisti imaju mogućnost da osvajanjem evropske, svjetske i olimpijske, odnosno parolimpijske medalje, u sportovima koji su na programu, olimpijskih i parolimpijskih igrara mogu riješiti svoj status. Moja je želja da to pravo imaju i njihovi treneri, rekao je Tomić.

On se zapitao šta je trener u Crnoj Gori i kolike su zasluge čovjeka koji stvori sportistu i dovede ga do trona.

Tomić je istakao da je mali broj trenera koji bi mogli da riješe taj status.

Jesu li oni teret državi Crnoj Gori. To je toliko mali izdatak, to nije trošak, već investicija i motiv za sve potencijalne trenere da počnu da se bave tim teškim poslom kakav je trenerski u Crnoj Gori. Sa puno neuslova, improvizacija, diskontinuiteta. I vi iz toga napravite šampiona koji je konkurentan među 200 država svijeta. To mora da se vrednuje, rekao je Tomić.

On je naveo primjer da je nedavno čuo predlog da svaki poslanik u Skupštini Crne Gore ima svog savjetnika.

E to nije teret državi Crnoj Gori, a jeste pet-šest trenera koji su mnogo uradili za njenu promociju na najvećoj sceni, rekao je Tomić.

On je podsjetio da je nekada u crnogorskom Zakonu o sportu postojao status i za trenere nacionalnih selekcija u kolektivnim sportovima i da je nekoliko selektora steklo zvanje trenera sportiste za vrhunskim reprezentativnim rezultatom.

Tomić je najavio da bi Crna Gora uskoro na međunarodnoj sceni mogla da dobije i svoje predstavnike u paratekvindou, kao i u još jednom ekipnom sportu košarci u kolicima ili basketu 3×3.

On je kazao da mu je želja da crnogorski pokret konačno otvori svoju priču na Zimskim paraolimpijskim igrama.

Prema njegovim riječima, za razliku od ljetnjih Igara koje su prošlog ljeta u Parizu okupile 186 država svijeta, na zimskim učestvuje svega oko 40.

Adrej Šibalić za sada je jedini naš klasifikovani sportista u parasnoubordu, koji se junački bori sa svim teškoćama i u stručnovom kadru i uslovima. Nadam se da će mu se već poslije Igara u Milanu i Kortini pridružiti Petar Kasom, talentovani alpski skijaš. On još nije dobio međunarnu klasifikaciju, ali je taj sad već izvijestan, rekao je Tomić.

On je najavio da crnogorske sportiste u 2025. godini očekuju nastupi na osam evropskih i svjetskih šampionata.

Stonotenisere Radovića i Bakića u novembru čeka šampionat Evrope u Helsingborgu, iz kojeg su se 2019. godine vratili sa dvije medalje. Strijelac Milan Đinović pucaće na šampionatu Evrope, dok golbaliste očekuje evropsko i svjetsko klupsko prvenstvo i reprezentativni nastup na Evropskom šampionatu A divizije. Šahovska reprezentacija takmičiće se Olimpijadi za osobe bez i sa smetrnjama vida, rekao je Tomić.

Kalendarom su predviđeni i šampionati svijeta u atletici i plivanju.

Učestvovaćemo i na Evropskim igrama mladih parolimpijaca. Brojne obaveze, ali tu smo – spremni. Trebaće nam malo i finansijske podrške, koju crnogorski paralimpijci vrate svojim rezultatima onako kako samo oni znaju, rekao je Tomić.

On je kazao da mu je žao što država nije prepoznala rezultate Predraga Nikača, brenda crnogorskog šaha koji je osvojio sve što se osvojiti može.

Takav čovjek, sa toliko uspjeha u sportu koji je toliko popularan u svijetu, mora imati status vrhunskog sportiste Crne Gore, rekao je Tomić.

Komentarišući odluku da se nakon Igara u Los Anđelesu povuče sa mjesta predsjednika, on je kazao da treba imti mjeru i da je vrijeme da šansu pruži drugima.

Nikada sebe nijesam doživljavao kao predsjednika, već kao dio tima koji je svih ovih godina pravio dobru paraolimpijsku priču. Ponosan sam na ovo što smo uradili kao prodica svih ovih godina, ali i što ćemo uraditi do Los Anđelesa, rekao je Tomić.

Izvor: Mina

Pripremila: Dajana Vuković

Socijalna davanja tokom četiri i po godine nijesu pratila ekonomske trendove u državi.

I dok je socijala za pet godina porasla 30 odsto, što je oko dvadesetak eura, funkcionerima će zarade, shodno predloženim izmjenama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, porasti za 30 procenata, odnosno u prosjeku za oko 600 eura, i pored povećanja koja su imali zahvaljujući programima Evropa sad 1 i 2.

Rast zarada, penzija, a posebno osnovnih životnih namirnica i troškova života u poslednjih 6 nekoliko godina, nije pratilo i recipročno povećanje socijale, koja je od januara 2020. do jula 2024. porasla za svega 21,54 eura. U situaciji kada zarade pojedinih političara na javnim funkcijama idu i do 2.800 eura, najugroženije građane država mjesečno pomaže sa 89,84 eura, koliko trenutno iznosi materijalno obezbjeđenje (MOP).

I dok je socijala za pet godina porasla za 30 odsto, što je oko dvadesetak eura, funkcionerima će zarade, shodno predloženim izmjenama Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, porasti za 30 procenata, odnosno u prosjeku za oko 600 eura, i pored povećanja koja su imali zahvaljujući programima Evropa sad 1 i 2.

Prema podacima za period od 2020. do kraja 2024, koje je Dan analizirao, prosječna penzija je u tom periodu porasla za 212 eura, prosječna zarada za 468 eura, dok je potrošačka korpa, po Monstatovoj računici, upoređujući novembar 2020. i novembar 2023, veća za 183 eura. Sindikalna potrošačka korpa u decembru je iznosila 1.970 eura. Prema analizi Dana, materijalno obezbjeđenje za jednu osobu poraslo je za 21,54 eura, za dvočlanu porodicu 25,88 eura, za tročlanu 31,08 eura, za četvoročlanu 36,37 eura, a za petočlanu 40,98 eura. Lična invalidnina porasla je za 119,11 eura, a njega i pomoć za 21,39 eura. Lična invalidnina za lice koje nije korisnik prava na dodatak za njegu i pomoć u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti sada je veća za 75,42 eura.

Troškovi sahrane sada su za 106,98 eura veći. Naknada roditelju ili staratelju korisnika prava na ličnu invalidninu veća je za 63,17 eura. Sada, u odnosu na 2020, sva djeca do 18 godina imaju dječji dodatak, čiji iznos je fiksan i iznosi 30 eura. Visina dodatka za djecu korisnika materijalnog obezbjeđenja i djeteta čiji je roditelj, usvojilac, staratelj ili hraniteljka korisnik materijalnog obezbjeđenja zasnovao radni odnos na osnovu sporazuma o aktivnom prevazilaženju nepovoljne socijalne situacije, ranije je iznosila 24,56 eura, a sada 56,98 eura. Dječji dodatak za korisnika dodatka za njegu i pomoć iznosio je 33,06 eura, a sada iznosi 67,33 eura, dok je za korisnika lične invalidnine i za djecu bez roditeljskog staranja porastao na 77,7 eura (sa 41,02 eura). Značajnija uvećanja evidentna su po pitanju naknada za novorođenčad, koje su u januaru iznosile 113,1 eura, odnosno 135,71 eura za novorođeno dijete korisnika MOP-a.

Naknada za novorođeno dijete sada iznosi od 1.000 do 2.500 eura (za prvorođeno dijete 1.000 eura, drugorođeno 1.500, trećerođeno 2.000, četvororođeno i svako naredno 2.500 eura). Za novorođenu djecu korisnika MOP-a ta naknada se kreće od 1.100 do 2.600 eura. Visina naknade po osnovu rođenja djeteta za lice koje je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje Crne Gore i redovnog studenta porasla je sa 81,95 na 107,82 eura mjesečno. Prema podacima Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, u novembru je bilo 5.179 nosilaca prava materijalnog obezbjeđenja sa 17.514 članova porodica.

Resorni ministar Damir Gutić nedavno je kazao da su troškovi života u Crnoj Gori znatno uvećani, pa će prilikom izrade novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti biti razmotreno povećanje iznosa materijalnih davanja u skladu sa finansijskim mogućnostima države. Gutić je agenciji Mina rekao da je od 2018. godine broj korisnika MOP-a pao za 43,5 odsto.

Svjesni smo da trenutni iznos za socijalna davanja nije dovoljan, a u zavisnosti od finansijskih mogućnosti države, razmotrićemo njihovo povećanje najavio je Gutić.

Prosječna plata 993 eura, a penzija 502 eura.

Prema podacima Monstata, prosječna neto zarada u novembru 2024. godine iznosila je 993 eura. Prosječna plata u novembru 2020. godine u Crnoj Gori bila je 525 eura.

U novembru prošle godine prosječna penzija iznosila je 502,81 eura. Na kraju 2020, prema podacima Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja (PI0), prosječna penzija u Crnoj Gori bila je 290 eura.

Ukupna vrijednost minimalne potrošačke korpe za novembar 2020. godine, prema podacima Monstata, iznosila je 641,8 eura. Od ukupne vrijednosti minimalne potrošačke korpe, izdaci za hranu i bezalkoholna pića iznosili su 274,5 eura, dok su izdaci za neprehrambene proizvode i usluge bili 367,3 eura.

Poslednji dostupni podaci Monstata pokazuju da je ukupna vrijednost minimalne potrošačke korpe za novembar 2023. iznosila 825,6 eura.

Prema analizi Dana, materijalno obezbjeđenje za jednu osobu poraslo je za 21,54 eura, za dvočlanu porodicu 25,88 eura, za tročlanu 31,08 eura, za četvoročlanu 36,37 eura, a za petočlanu 40,98 eura. Lična invalidnina porasla je za 119,11 eura, a njega i pomoć za 21,39 eura. Lična invalidnina za lice koje nije korisnik prava na dodatak za njegu i pomoć u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti sada je veća za 75,42 eura.

Izvor: DN Dan 

Građanski aktivisti i aktivistkinje pružaju punu podršku neformalnoj studentskoj grupi Kamo Śutra i njihovom pravu da mirno izraze nezadovoljstvo zbog tragičnih događaja u Crnoj Gori. U ovim teškim trenucima, kada je potrebno zajedništvo i odgovornost, posebno osuđujemo primjere targetiranja mladih od strane pojedinih političkih partija vlasti, kao i pokušaje njihovog svrstavanja u određene partijske tabore, a u očitoj namjeri da se spontan i legitiman studentski protest svede na nivo prizemnih partijskih obračuna.

Oni koji su se vodili parolama Pobjede, a ne podjele sada, u najizazovnijim trenucima za Crnu Goru, pokušavaju dijeliti mlade ljude i njihove opravdane zahtjeve predstaviti kao dio partijskih igara. Osim toga, opasno targetiraju mlade i druge učesnike mirnih skupova, što je nedopustivo, jer svi građani/ke imaju pravo na mirna okupljanja. Ovakvo ponašanje je i politički neodgovorno, šteti demokratskom procesu i obeshrabruje građanski aktivizam koji je ključan za razvoj svakog društva.

Pokušaji izbjegavanja odgovornosti prate neprihvatljivo targetiranje i relativizacija trenutne situacije, uz podsjećanje na slične prakse prethodnih vlasti, čime se potvrđuje potreba stavljanja ličnih interesa ispred javnih.

Podsjećamo i da slični pritisci na studentske pokrete u regionu nisu uspjeli, već su proteste učinili masovnijim i dodatno mobilisali građane. Vjerujemo da će studenti u Crnoj Gori, kao nosioci promjena, nastaviti s dostojanstvenom borbom za pravdu i odgovornost, inspirišući širu zajednicu na učešće i solidarnost.

Važnost angažovanja mladih u ovakvim trenucima je neprocjenjiva. Njihova inicijativa pokazuje da građanska hrabrost i solidarnost mogu postati pokretači promjena u društvu.

Pozivamo sve političke aktere da prestanu s praksom targetiranja i da podrže pravo mladih na slobodno izražavanje i mirne proteste.

Mladi iz grupe Kamo śutra nas podsjećaju da je pravo na pravdu univerzalno, a da je istina osnovni preduslov za ozdravljenje svakog društva. Njihova borba nije samo njihova to je borba svih nas za bolju Crnu Goru, u kojoj će građani biti sigurni a institucije odgovorne.

Apelujemo na sve ostale političke subjekte, civilne organizacije, građane i građanke, da podršku studentima/studentkinjama iskažu poštujući njihove upute i zahtjeve koje komuniciraju sa zvaničnih kanala, te da se uzdrže od suvišnih medijskih eksponiranja.

Podršku studentima za sada je dalo 159 aktivista/kinja. Inicijalnom spisku potpisnika/potpisnica podrške mogu se priključiti svi zainteresovani građanski aktivisti i aktivistkinje slanjem mejla na adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Građanski aktivisti i aktivistkinje koji su do sada pružili podršku (abecedno):

1. Anja Adamović - Digital den
2. Elida Adrović - Ekopatriotizam
3. Alen Adrović - Sociološki centar Crne Gore
4. Alexandra Aubertin - Zero Waste Montenegro
5. Radmila Bajagić - Demokratske evropske inicijative
6. Dina Bajramspahić - Građanska aktivistkinja
7. Amra Bajrović - Akcija za ljudska prava
8. Marko Banović - Atlanski savez/DFC
9. Staša Baštrica - Kvir Montenegro
10. Marko Begović - Građanski aktivista
11. Milena Bešić - Građanska aktivistkinja
12. Jovan Bojović - Juventas
13. Dušan Brajović - Unija srednjoškolaca Crne Gore
14. Mustafa Canka - UL Info
15. Vanja Cicmil - Zero Waste Montenegro
16. Rebeka Čilović - Poligon za žensku izuzetnost - Sofija
17. Ivana Čogurić - Ekopatriotizam
18. Jelena Čolaković - Juventas
19. Ranko Dacić - Crnogorska mreža za smanjenje štete Link
20. Jelena Danilović - Atlanski savez/DFC
21. Ana Dedivanović - Udruženje LBTQ žena Stana
22. Fana Delija - Centar za romske inicijative
23. Rizo Dervishaga - Udruženje roditelja djece i omadine sa smetnjama u ravoju - Pravo na život Ulcinj
24. Dejana Dizdar - Građanska aktivistkinja
25. Almedina Dodić - Građanska aktiviskinja
26. Milica Đokđurić - 35 mm
27. Aleksandar Dragićević - Građanski aktivista
28. Marko Dragićević - Crnogorska mreža za smanjenje štete Link
29. Balša Dragojević - Kvir Montenegro
30. Nikoleta Đukanović - Građanska aktivistkinja
31. Saša Đuretić - Mreža za evropske politike MASTER
32. Iskra Đurišić - Asocijacija Spektra
33. Tatijana Đurišić
34. Ana Đurković - Atlanski savez
35. Gordana Đurović - Crnogorska panevropska unija
36. Goran Đurović - Media Centar
37. Mirza Džeferadžović - Zero Waste Montenegro
38. Maja Gardašević - NVO Diši
39. Teodora Gilić - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
40. Veneranda Gjonaj - Društvo dijabetičara “Plavi krug” - Ulcinj
41. Shefika Gjoni - Globalna mreža albanske žene
42. Hadixha Gjoni - Dulcinea
43. Zylfije Gjoni - NVO Anime
44. Aleksandra Gligorović - Građanska aktivistkinja
45. Tea Gorjanc Prelević - Akcija za ljudska prava
46. Ajša Hadžibegović - Građanska aktivistkinja
47. Jelena Ivančević - ŠkArt
48. Darko Ivanović - 35 mm
49. Draško Jabučanin - Atlanski savez/DFC
50. Ana Jaredić - Centar za ženska prava
51. Nada Jaredić - Građanska aktivistkinja
52. Kristina Joksimović - Zero Waste Montenegro
53. Marija Jovanović - Asocijacija Spektra
54. Lukas Junković - Mladi evropski ambasador
55. Danijel Kalezić - Građanski aktivista
56. Milica Kankaraš Berber - Građanska aktiviskinja
57. Azra Karastanović - Atlanski savez
58. Ksenija Klikovac - Mreža za evropske politike MASTER
59. Petar Knežević - Centar za razvoj nevladinih organizacija - CRNVO
60. Nina Kolenović - SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Plav
61. Sava Kovačević - Građanski aktivista
62. Itana Kovačević - Psihološki centar Mirta
63. Jelena Lacman - Ekopatriotizam
64. Miloš Lazarević - Koalicija za održivi razvoj
65. Laze Lazari - Creative city
66. Zenepa Lika - Martin Schneider Jacoby Association - MSJA
67. Lana Lješković - Unija srednjoškolaca Crne Gore
68. Katica Maksan - Građanska aktivistkinja
69. Bojana Malović - Akcija za ljudska prava
70. Martina Markolović - Akcija za ljudska prava
71. Ivana Markolović - Juventas
72. Zorana Marković - Centar za razvoj nevladinih organizacija - CRNVO
73. Ida Marković - Građanska aktivistkinja
74. Sanja Marljukić - Cedem
75. Jelena Marojević Galić - Građanska aktivistkinja
76. Jovana Marović - Građanska aktivistkinja
77. Adnan Metanović - Mreža za evropske politike MASTER
78. Ajna Metanoviq - NVO Naš Ulcinj
79. Andrijana Mićanović - Građanska aktivistkinja
80. Andrea Mićanović - Građanska aktivistkinja
81. Kristina Mihailović - Udruženje Roditelji
82. Marija Mijović - Juventas
83. Neda Mijović - Digital den
84. Miloš Milačić - Juventas
85. Milva Milić - Asocijacija Spektra
86. Anja Milić - Unija srednjoškolaca Crne Gore
87. Biljana Milićević - NVO Prima
88. Boško Milović - Građanski aktivista
89. Suzana Milović - Strukovno udruženje socijalnih radnika Crne Gore
90. Ana Milović Jasikovac - Optimisti
91. Gordana Mitrović - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
92. Elizabeta Mrnjačević - Akcija za ljudska prava
93. Milica Mugoša Simonović – Juventas
94. Mina Nenadić - Regionalna Sportska Inicijativa - REGSPO
95. Hatidže Neljaj - SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj
96. Snežana Nikčević - 35 mm
97. Danijela Nikić - Asocijacija Spektra
98. Olivera Nikolić - Institut za medije
99. Marko Nikolić - Građanski aktivista
100. Vahida Nimanbegu - Art Dolcinuim
101. Matija Otašević - Atlanski savez
102. Luka Pavićević - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
103. Milica Pavlović - Građanska aktivistkinja
104. Mišo Pejković - Cazas
105. Marina Pejović - Juventas
106. Aida Perović - NVO Prima
107. Miloš Perović - Alfa Centar
108. Aida Petrović - Crnogorski ženski lobi
109. Emir Pilav - Građanski aktivista
110. Bojana Popadić - ŠkArt
111. Andrea Popović - Mreža za evropske politike MASTER
112. Marija Popović Kalezić - Cegas
113. Aleksandra Radoman Kovačević - Centar za obuku i obrazovanje Crna Gora
114. Aleksa Radonjić - Asocijacija Spektra
115. Andrijana Radović - Građanska aktivistkinja
116. Marija Radović - Juventas
117. Andrijana Radulović - Juventas
118. Momčilo Radulović - Evropski pokret u Crnoj Gori
119. Maja Raičević - Centar za ženska prava
120. Petar Raičević - Crnogorska panevropska unija
121. Dubravka Raičević - Mare Mare
122. Vesna Rajković Nenadić
123. Sanda Rakočević - Građanska aktivistkinja
124. Andrea Rovčanin - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
125. Marija Ružić Stajović - Juventas
126. Budislavka Mira Saveljić - Sigurna ženska kuća
127. Boban Sekulić - Hepatitis Crna Gora
128. Tara Serhatlić - Mreža za evropske politike MASTER
129. Vladimir Simonović - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
130. Marko Sošić - Institut Alternativa
131. Anastasija Stefanović - Akcija za ljudska prava
132. Marica Stijepović - Psihološki centar Mirta
133. Anita Stjepčević - Centar za ženska prava
134. Sanja Šišović - Cazas
135. Esmeralda Šuvahić - SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Plav
136. Milka Tadić Mijović - Cin-CG
137. Sabina Talović - Otvoreni centar Bona fide Pljevlja
138. Dubravka Tomić - Centar za monitoring i istraživanje – CeMI
139. Marina Tomović - Regionalna sportska inicijativa - REGSPO
140. Bojana Tošić - Digital den
141. Jovan Ulićević - Asocijacija Spektra
142. Petar Ulićević - Juventas
143. Daliborka Uljarević - Centar za građansko obrazovanje
144. Nazif Velić - Novi Horizonti
145. Nina Vučić - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
146. Marina Vujačić – Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
147. Aleksandra Vujačić - Juventas
148. Dragana Vujisić - Zero Waste Montenegro
149. Nenad Vujošević - Centar za ekonomske i evropske studije - CEES
150. Ivana Vujović - Juventas
151. Zlatko Vujović - Centar za monitoring i istraživanje - CeMI
152. Katarina Vukadinović - Građanska aktivistkinja
153. Anđa Vukčević Zorić - Građanska aktivistkinja
154. Milutin Vuković - Mreža za evropske politike MASTER
155. Nevenka Vuksanović - CEDEM
156. Boris Vuksanović - Crnogorska fondacija za HIV i virusne hepatitise
157. Biljana Zeković – SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica
158. Anđela Žarić - NVO Prima
159. Lepa Žunjić - Udruženje Roditelji
     

Kada sistemska podrška porodici deteta sa invaliditetom izostane, a ono izgubi preduslov za kvalitetan život unutar porodične zajednice, dešava se da država preuzme stvar u svoje ruke.

Nadležni odluče da dete u svom okruženju više nema uslova za kvalitetan život u okviru porodice, te ga pošalju u neki od domova za smeštaj dece.

Ovakvih ustanova socijalne zaštite, odnosno za smeštaj dece sa invaliditetom u Srbiji ima 10, a najveće su Zvečanska u Beogradu i Kolevka u Subotici. Ustanova za smeštaj odraslih osoba sa invaliditetom ima 16, a uslovi za život u svim ovim institucijama razlikuju se od jedne do druge.

U zajedničkom izveštaju Državne revizorske institucije (DRI) i Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom MDRI-S Zaboravljena deca, iz 2021. godine, navodi se da država radi na deinstitucionalizaciji dece, ali da neke od mera suštinski udaljavaju Srbiju od ispunjavanja njenih obaveza za zaštitu ljudskih prava dece i odraslih osoba sa invaliditetom.

Na osnovu zapažanja tokom poseta institucijama u Srbiji (kako velikim domovima, tako i malim domskim zajednicama), DRI i MDRI-S nalaze da je smeštaj u rezidencijalnim ustanovama u Srbiji opasan po psihičko i fizičko zdravlje deteta i da neminovno vodi pogoršanju poteškoća u razvoju. Smeštaj u instituciju vodi dehumanizaciji, socijalnoj izolaciji i ne doprinosi habilitaciji i razvoju veština koje doprinose uključivanju u društvo. Tretman u ovim ustanovama - ili izostanak brige i nege - vodi pogoršanju smetnji i ugrožava zdravlje i život deteta, navodi se u zaključku 2021. godine.

Snežana Lazarević iz MDRI-S objašnjava za 021.rs da su uslovi života u ovim ustanovama različiti, ali da svakako ima puno problema.

U nekim ima manjak zdravstvenog osoblja, pa tako dete koje ima složenije zdravstvene probleme često bude upućeno na lečenje u neke druge ustanove u okolini. Za to dete je onda potrebna pratnja, pa onda problem nastane i ko će u samom domu raditi. Drugi bitan problem jeste što se deci u ustanovama socijalne zaštite uskraćuju neki tretmani, kaže ona.

Objašnjava da su postojali slučajevi kada detetu nije tretiran hidrocefalus, što je stanje u kom se skuplja tečnost oko mozga, a tretman podrazumeva intervenciju kojom se ugrađuje cevčica koja tu tečnost odvodi u želudac.

Ukoliko se to ne uradi, dolazi do nakupljanja tečnosti i dete trpi velike bolove. Zbog toga je apsolutno nedopustivo da dete ne odlazi na tretmane. Prilikom te naše poslednje posete smo videli i dete koje ima rascep usne, a to nije operisano. Zbog čega je to tako, ne možemo da tvrdimo. Obično odluku o tome da li će se vršiti intervencija jeste lekarski konzilijum. Ono što mi čujemo od zaposlenih jeste da kod takvih situacija konzilijum utvrdi da bi takve operacije bile rizične, ali se postavlja pitanje da li je rizično živeti u takvim uslovima kada dete trpi velike bolove, kaže ona.

Tatjana Stojšić Petković iz Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije, koja je godinama radila u jednoj ovakvoj ustanovi za decu u Veterniku, ističe za 021.rs da je izuzetno bitno da postoji veći broj zaposlenih u institucijama, ali i da se radi na poboljšanju kvaliteta života deteta u svakom smislu. 

Šta ćemo sa psihološkim delom, socijalnim, sa socijalnom integracijom i razvojem emotivnog statusa koji takođe treba da bude tretiran kao i ovo drugo. Mislim da je jako bitno da se radi na što većoj inkluziji i integraciji i da te institucije ne treba da budu zatvorene. Da ta deca imaju mogućnost i da izlaze i da se druže i da izlaze na neka druga mesta, da prosto ne budu isključivo sa svojim vršnjacima koji takođe imaju poteškoće, nego da se integrišu u društvo. Da ne budu na margini i da ne budu toliko izopšteni iz društva i da se ljudi prave da ne postoje, ističe ona.

Snežana Lazarević se slaže sa tim, te ističe da je higijena unutar samih domova zadovoljavajuća, ali one poprilično izgledaju kao bolnice.

Problem je u tome što se te ustanove dom, i one bi trebalo da zamene kuću i da im budu dostupne i igračke i prostor za igru. Međutim, oni žive u sobama u kojima ima od osam do 10 kreveta. Zapravo, krevetaca koji oni retko napuštaju, vrlo retko izlaze napolje, mali broj aktivnosti imaju. Deca, pogotovo ona koja još ne hodaju, cele dane provode u tim svojim krevetima i jedino kad imaju neke aktivnosti je hranjenje, presvlačenje i kupanje, objašnjava ona.

Ističe da je, osim fizičkih uslova, mnogo biran i način na koji se zaposleni odnose prema osobama koje se nalaze u tim institucijama.

Mnogo je važno da tamo žive ljudi koji ni za šta nisu krivi, a oni su praktično lišeni slobode. Oni ne mogu da izađu iz doma kada god to žele, oni moraju da traže propusnicu, nemaju nikakvu privatnost, žive sa više ljudi sa kojima nisu ni u kakvom srodstvu. Koriste zajedničke toalete, tuševe, vrlo često se to kupanje i tuširanje obavlja grupno, veoma često na tuš kabinama i toaletima nema vrata, na WC šoljama nema daske. Prosto, lišeni su slobode na neki porodični život. Ukoliko imaju srodnike van doma, veoma često oni moraju unapred da se najave da će doći i da im se ta poseta odobri. Oni često ne mogu ni da uđu tamo gde živi taj neko koga posećuju, u njegovu sobu, nego postoje neke posebne prostorije za posetu, ali oni prosto nikada ne vide kako taj neki njihov srodnik živi tačno, kaže Lazarević.

Podseća i da su pravila o poseti dodatno postala strožija od pandemije korona virusa, ali naglašava da to nisu bolnice nego mesto gde osobe žive.

Prosto, zbog toga što žive tu gde žive, oni su lišeni prava. Kako možemo da pričamo o pravu na privatnost ako ja živim sa još osam ljudi i ako nikada nisam sama, ako nemam svoj plakar, nosim isključivo odeću iz vešernice jer nemam svoju odeću, kaže ona.

Stojšić Petković ističe da bi trebalo, unutar samih ustanova, da se radi na poboljšanju edukacije zaposlenih, kao i da se osavremene procesi.

Postoje nove tehnologije i nove tehnike i asistivne tehnologije koje bi mogle da olakšaju deci život. Prosto, ako je dete neverbalno a ima smisla za neku oblast, da se tom detetu omogući da ono to i radi. A mi i dalje to nemamo. Nemamo o zakon o radnim centrima, socijalnom preduzeću, i dalje nemamo rešena neka veoma važna pitanja koja bi omogućila da se deci olakša život u okviru institucija. Ostvarivanje prava na ortopedska pomagala, pravo na tuđu pomoć koje se naravno gubi kada uđete u takvu instituciju jer je već imate, objašnjava ona.

Promene u samim ustanovama, kako ističe Snežana Lazarević, idu jako sporo i skoro da ih nema.

Broj ljudi koji živi u domovima se ne smanjuje, bez obzira što se naša država deklarativno opredelila za deinstutitucionalizaciju. Pritisak je veliki, dekvatnu podršku države, kaže sagovornica 021.rs.

Podseća daduga je lista čekanja, ali je glavni razlog taj što deca sa invaliditetom i porodice nemaju a se niko ne odriče člana svoje porodice tek tako.

Prosto se dešava da roditelji postanu iscrpljeni, sami se više ne snalaze, sami se razbole, više ne mogu da izdrže taj pritisak jer nije ista stvar gajiti dete koje ima invaliditet i brinuti o detetu koje ga nema. Roditeljstvo je zahtevno i za jednu i za drugu grupu, ali kada imate još dete sa smetnjama u razvoju, kada imate problem kada ga odvedete kod lekara, da ga upišete u vrtić, školu, kada u školi ne dobija adekvatno i kvalitetno obrazovanje, kada nemate gde sa njim posle škole dok ste vi na poslu, kaže ona.

Tatjana Stojšić Petković ističe da je, kada bi se radilo na smanjenju dece u ovim institucijama, potrebno raditi na dve strane paralelno.

Sa jedne strane je bitno poboljšati ekonomski položaj porodica, odnosno da država obezbedi porodici ono što je neophodno za to dece. Sa druge strane, treba raditi na upoznavanju porodica sa mogućnostima tog deteta i na koji način mogu najbolje da mu pomogu. Uz to, treba raditi i na servisima usluge koji ne moraju da budu dostupni samo u većim gradovima nego i u manjim mestima, da se organizuje prevoz, da vi možete da računate na to da ako živite u nekom selu u Srbiji da možete da računate na to će vaše dete tri puta nedeljno imati mogućnost da ode do logopeda, da to budu možda neke terenske službe, neke podrške koje će zaista biti realne i dugoročne, a ne kratkoročne preko nekih projekata. Jer invaliditet nije bolest koja će proći, to je stanje koje se vrlo retko menja na bolje. Ali da bi se to stanje održavalo ili razvijalo nešto što može da se razvije, za to je potrebno mnogo truda i rada, a zna se da je taj period ranog detinjstva izuzetno bitan i ključan da bi dete moglo u punom potencijalu ostvari ono što ima i što može, kaže sagovornica portala 021.rs.

Ističe i da bi mnogo bolje bilo da u državi postoje manje institucije u lokalnim zajednicama koje bi roditeljima dece sa invaliditetom služile kao privremeno-povremene ustanove kojima se obrate za pomoć i podršku.

Trebalo bi razvijati servise podrške, od stanovanja uz podršku do malih zajednica, do dnevnih boravaka koji imaju drugačije radno vreme i omogućiti da porodice koje imaju decu sa invaliditetom da mogu da sačuvaju svoju porodicu i da imaju adekvatnu podršku u okruženju. Zaista, tu treba raditi na zakonskim okvirima i na pružanju podrške. Udruživanje osoba sa invaliditetom i njihovih porodica isto je jako bitno jer u takvom okruženju možete puno da saznate, ali i da se suočite sa tim da vi niste jedini sa nekim problemom, objašnjava ona.

U okviru Skupštine Srbije je u oktobru ove godine formirana neformalna Parlamentarna grupa za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom, na inicijativu Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije.

Stojšić Petković objašnjava da je pregovaranje sa državom, donošenje strategija, zakonskih okvira i svega onoga što bi poboljšalo život osoba sa invaliditetom, bez obzira da li su u pitanju deca ili odrasli, od izuzetnog značaja.

Mi možemo da se skupimo i da pričamo šta sve ne valja, ali ako nemamo konkretne korake i ideje, neki konkretni plan kako sprovesti u delo, to nema nikakvog smisla. Shodno tome već nekoliko godina pokušavamo da dođemo do parlamenta, a ove godine smo to uspeli i da pokrenemo jednu neformalnu parlamentarnu grupu koja treba da radi na analizi postojećih i predlaganju novih zakona, kao i na analizi strategija i njihove primene u praksi, ističe ona.

Izvor: 021.rs

Pripremila: Dajana Vuković