„Zdravlje predstavlja kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoć”, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

Mentalno zdravlje je vrlo policentričan koncept, nedovoljno određenih i nejasno definisanih granica. Postoji jako veliki broj definicija i rasprava o tome šta mentalno zdravlje zapravo predstavlja. Jedna od definicija mentalno zdravlje izjednačava sa stanjem psihološkog blagostanja, u kojem je osoba u stanju da ostvaruje svoje ciljeve u skladu s raspoloživim resursima. Ovo stanje se, takođe, i odnosi na individualni kapacitet suočavanja sa stresom, i odgovaranjem na izazove bez ugrožavanja psihološke dobrobiti.

Mentalno zdravlje podrazumijeva emocionalnu stabilnost, odnosno zdrave emocionalne odnose s drugim osobama, i u krajnjoj instanci mentalno zdrav pojedinac je radno efikasan i produktivan u zajednici.

 Takođe, jedna od definicija mentalno zdravlje definiše kao odsustvo mentalnog poremećaja.  Prema ovoj definiciji, mentalno zdravi pojedinici su oni koji nemaju ispoljena ponašanja koja se definišu kao psihološki poremećaj, odnosno ne spadaju ni u jednu dijagnostičku kategoriju. SZO smatra da je ova definicija preuska, i da ne postoji jedinstvena definicija mentalnog zdravlja za različite kulture. Ono što je mentalno zdravo i prihvatljivo ponašanje u jednoj kulturi može biti ekscentrično i neprihvatljivo u drugoj kulturi. Npr. kanibalistička ponašanja se u nekim plemenima smatraju religioznom praksom, a nasuprot tome većina ljudi u savremenom, urbanizovanom svijetu na ovakva ponašanja gleda kao na nenormalna ili varvarska. Anomalije mentalnog zdravlja mogu voditi u najrazličitije vidove problema s brojnim manifestacijama. Svaki tip poremećaja ima svoje simptome i načine ispoljavanja, a sama dijagnoza i tretman zavise od prirode problema mentalnog zdravlja.

Brojni su faktori koji utiču na mentalno zdravlje. Možemo ih grubo podijeliti u dvije grupe faktora: spoljašnji faktori bi bili sredina, odnosno okruženje, uslovi života, traumatska iskustva kao što su: gubitak i zlostavljanje, kao i zloupotreba supstanci, dok bi u unutrašnje faktore spadale biološke i genetske predispozicije, kao i tzv. negativne osobine ličnosti, odnosno vulnerabilnost osobe. Svaki od ovih faktora vodi razvijanju mentalnog poremećaja. U nekim slučajevima pojedinačni izolovani faktor, kao što je gubitak ili zlostavljanje može biti okidač za mentalni poremećaj, ali većina poremećaja predstavlja rezultat akumulacije iskustava koji su konstantno ugrožavali psihološku dobrobit osobe. Potpunu listu svih faktora nije moguće sastaviti. Jedan od razloga zbog kojih to nije moguće jeste upravo taj što svaki pojedinac predstavlja svijet za sebe.

U vremenu u kojem živimo stalno smo manje ili više izloženi faktorima koji utiču na naše mentalno zdravlje. Međutim, u sredini u kojoj živimo i dalje postoje ogromne predrasude i barijere kada je riječ o traženju psihološke pomoći kada dođe do problema u vezi s mentalnim zdravljem ili kada je riječ o samoj prevenciji mentalnog zdravlja. U našoj sredini još uvijek nije razvijena kultura očuvanja mentalnog zdravlja i redovne posjete psihologu, već se na obraćanje za psihološku pomoć gleda kao na nešto sramotno i socijalno neprihvatljivo. Ljudi koji se obrate za psihološku pomoć odmah bivaju proglašeni „ludima“. Kako mentalno zdravlje nije samo odsustvo psiholoških poremećaja, sama prevencija mentalnog zdravlja pored redovnih posjeta psihologu podrazumijeva i jačanje individualnih kapaciteta ličnosti, i otklanjanje negativnih činioca iz okruženja, ona podrazumijeva interdisciplinarni rad i saradnju, i premještanje brige o mentalnom zdravlju iz velikih institucija u opšte bolnice, kao i alarmiranje i učešće šire zajednice.

I mi sami možemo učiniti svaki dan male stvari koje će mnogo značiti očuvanju mentalnog zdravlja i psihološke dobrobiti. Neki od tih koraka podrazumijevaju zdravu ishranu, fizičku aktivnost i rekreaciju, izdvajanje vremena za sebe, za opuštanje i razmišljanje o sebi, redovno smijanje, prepoznavanje stresa i nošenje s njim, kao i traženje pomoći kada nismo u stanju sami da se izborimo s problemima. U redu je priznati da nešto ne možemo sami i da nam je potrebna pomoć. Samo zdravlje zaista jeste jedan od najvažnijih resursa koje pojedinac u današnje vrijeme može da ima, a nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.

Jelena Vukelić, dipl. psiholog

Izvor: Portal Pričajmo o tome

Pripremio: Ivan Čović