Podgoričanin Boban Mihailović, bio je mlad kada je doživio moždani udar, i to je bio trenutak koji je zauvijek promijenio tok njegovog života. Nakon teškog perioda, kada je mislio da je sve gotovo i da za njega nema budućnosti, Boban je naučio da prihvati što mu život daje, i dobro i loše. Danas, ovaj Podgoričanin živi život punim plućima, otkrio je jedan sasvim novi, unutrašnji i spoljni svijet, i zna da kaže da je moždani udar došao upravo da bi se sve to i dogodilo.
Boban je bio mladić, kada je, prije 15 godina, doživio veoma težak moždani udar i tada je potpuno otkazala liijeva strana tijela.
Nisam mogao ni prst da pomjerim, morao sam ponovo učiti da hodam, a nakon operacije sam dobio i epilepsiju, prisjeća se Boban u razgovoru za VOP.
Ipak, danas, zaključuje da mu je urođeni optimizam, često i bez pokrića, pomogao da prihvati sebe kao osobu sa invaliditetom i da od nule, ponovo, gradi svoj svijet.
Prihvatiti sebe kao osobu sa invaliditetom, bio je prvi korak i najveći izazov.
Sve to ne bi bilo moguće bez ogromne pomoći porodice, i posebno mojih prijatelja koji su mi svakog dana pružali podršku i nevjerovatnu količinu pozitivne energije kojom su me nesebično zasipali tokom čitavog procesa prihvatanja, a onda i borbe sa mojim invaliditetom, priča Boban.
Najteže je, dodaje, bilo suočiti se sa izazovima koje invaliditet nosi sa sobom, od raznih fizičkih ograničenja, stigme u društvu do pronalaska snage i hrabrosti da se suoči sa tim.
Jedna od važnih stepenica bio je ulazak u svijet sporta.
Za STK Luča sam sazno od svoje prijateljice Damire Kalač, kojoj sam zahvalan što me je uputila i uvela u ovaj za mene sasvim novi svijet, nakon rehabilitacije u Igalu neko vrijeme sam lutao tražeći neku novu pokretačku energiju, da pokušam da unaprijedim tog novog sebe. Nakon nekoliko mjeseci bavljenja streličarstvom, na Damirin savjet i predlog upoznajem se sa STK Luča i stonim tenisom vrlo brzo sam se našao navučen na stoni tenis i nevjerovatnu energiju kojom taj klub i svi ljudi u njemu zrače svakog dana mi dajući motiv da sledećeg budem bolji i korisniji, kazao je Mihailović.
Boban, iz svog iskustva, kaže da se jako puno radi na promociji sporta za osobe sa invaliditetom i svakog dana rastu mogućnosti za bavljenje sportom.
Lično bih izdvojio moj prvi međunarodni turnir u Beogradu 2018. kada sam zapravo u potpunosti osjetio posvećenost i pripadnost klubu i meni sasvim novom svijetu OSI kojem i sam pripadam, kaže Boban, koji ima poruku za sve mlade.
Moja poruka svim mladim ljudima sa i bez invaliditeta bi bila da nikada ne odustaju od svojih ciljeva i snova, jer život je čudo, i čuda se događaju svakog dana. Ovaj sadašnji ja sam bolja, updejtovana verzija sebe, oslobođen nekih mana i loših navika sa puno prostora za nove neistražene mogućnosti, kaže Boban.
Izvor: Volim Podgoricu
Pripremila: Dajana Vuković