četvrtak, 29 april 2021 10:03

PRAVA OSI I ČLANOVA NJIHOVIH PORODICA IZ OBLASTI SAOBRAĆAJA

Written by

Kada govorimo o oblasti saobraćaja osobe s invaliditetom, kao i svi drugi građani se mogu javiti u ulozi aktivnih i pasivnih učesnika u saobraćaju. Primjer aktivnog učesnika u saobraćaju je vozač, a primjer pasivnog učesnika u saobraćaju je pješak.

Osobe s invaliditetom, kada je riječ o oblasti saobraćaja, imaju pravo na:

- pristupačan javni prevoz; Ovo pravo se izvlači iz prava na prevoz kao prava na javnu uslugu koja se garantuje svim građanima, a imajući u vidu da je pristupačnost pravo OSI garantovano Konvencijom UN o pravima OSI to znači da OSI imaju pravo na pristupačan javni prevoz

- OSI zatim imaju pravo na povlastice na putovanje (iako se ovo pravo nalazi u propisima iz oblasti socijalne zaštite, kao kompezatorno pravo po osnovu invaliditeta ono se može smatrati pravom koje se odnosi na saobraćaj;

- nadalje, imaju pravo na dobijanje znaka pristupačnosti i obilježavanje parking mjesta ispred objekta stanovanja i rada, odnosno pravo na besplatan parking i korišćenje obilježenih parking mjesta na bilo kojoj teritoriji;

- zatim na označavanje vozila znakom pristupačnosti;

- polaganje vozačkog ispita, doduše pod sličnim uslovima kao i svi drugi građani;

- zatim umanjenje cijene registracije vozila;

- oslobađanje od poreza na dodatu vrijednost i oslobađanje carine prilikom uvoza vozila namijenjenog za prevoz OSI (tzv. specijalizovanog vozila);

- oslobađanje od plaćanja naknade – putarine za prolazak kroz tunel “Sozina”;

- prilagođavanje vozila za OSI specijalnim komandama, odnosno posjedovanje specijalnog putničkog vozila.

Dodatno, neke kategorije OSI učlanjenje u pojedinim organizacijama su imale pravo na povlastice u vazdušnom saobraćaju na osnovu sporazuma o saradnji tih organizacija s tadašnjom kompanijom Montenegro Airlines.

UMHCG je u proteklom periodu razvilo smjernice za ostvarivanje prava OSI iz oblasti saobraćaja, i to:

Smjernice o garanacijama prava za pristupačan javni saobraćaj;
Smjernica o polaganju vozačkog ispita za OSI;
Smjernica za ostvarivanje prava u vezi s umanjenjem troškova registracije vozila koja su u vlasništvu OSI, njihovih roditelja/staratelja;
Smjernica o označavanju vozila znakom pristupačnosti i korišćenje javnih parkirališta;
Smjernica za ostvarivanje prava na oslobađanje od PDV i carine prilikom uvoza vozila za OSI;
Smjernice za ostvarivanje prava na povlastice na putovanja OSI.

Dakle, jasno je da se prava OSI iz oblasti saobraćaja dijele na prava iz oblasti drumskog saobraćaja, željezničkog saobraćaja, vazdušnog i pomorskog saobraćaja. Pravo osoba s invaliditetom na pristupačan saobraćaj podrazumijeva pravo na upotrebu redovnih i vanrednih usluga javnog prevoza. Sredstva javnog prevoza nijesu funkcionalna ukoliko nijesu pristupačna, te ukoliko nijesu ispoštovani standardi pristupačnih javnih površina, drugih usluga u saobraćaju, objekata i javnih prostora kojima se kreću osobe s invaliditetom, ili ukoliko ne postoje pristupačna sredstva i usluge komunikacije i informisanja u oblasti saobraćaja, odnosno javnog prevoza.

Ako govorimo o oblasti drumskog saobraćaja jedan od ključnih propisa je Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima koji propisuje da osobe s  invaliditetom uživaju posebnu zaštitu u saobraćaju, i definiše da je javni prevoz prevoz putnika i tereta koji je pod jednakim uslovima dostupan svim korisnicima prevoznih usluga i vrši se u komercijalne svrhe. Na dijelu puta na kojem se kreću lica sa invaliditetom, ili na kojem je postavljen saobraćajni znak o učešću ovih lica u saobraćaju, vozač je dužan da vozi sa naročitom opreznošću, tako da može blagovremeno da zaustavi vozilo. Prilikom kretanja noću ili u uslovima smanjene vidljivosti lice koje koristi invalidska kolica mora na kolicima da ima uključeno najmanje jedno bijelo ili žuto svijetlo na lijevoj strani koje mora biti uočljivo sa prednje i zadnje strane, osim kad je ulično osvjetljenje takvo da je lice u invalidskim kolicima dovoljno vidljivo. Pješak koji učestvuje u saobraćaju u kolicima za lica sa invaliditetom ili se vozi na koturaljkama, skejtbordu i slično ne smije da se pridržava za vozilo u pokretu. Pješak koji gura ručna kolica, bicikl, moped ili motocikl, lice sa invaliditetom koje se kreće u invalidskim kolicima, moraju se kretati uz desnu ivicu kolovoza u smjeru kretanja. Ako su pješaci lica koja se kreću uz upotrebu bijelog štapa i/ili psa vodiča, lica sa invaliditetom koja se kreću u invalidskim kolicima ili za kretanje koriste druga ortotičko-protetička pomagala, vozač je obavezan da zaustavi vozilo i da ih propusti.

Ovaj Zakon takođe propisuje obavezu prevoznika u drumskom saobraćaju (autobusa) da rezervišu obavezna mjesta u vozilu za OSI:

S druge strane, Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju proklamuje dostupnost usluga prevoza svim učesnicima i definiše način obavljanja javnog prevoza putnika. Ovim Zakonom definisane su i obaveze auto-taksi prevoznika u smislu da se obezbijedi minimalni broj auto-taksi vozila prilagođenih licima s invaliditetom. Takođe, ovim Zakonom propisano je mogućnost postojanja posebnog linijskog međugradskog prevoza koji se obavlja na određenoj liniji, kojim se obavlja prevoz lica sa invaliditetom i putnika kojima je potrebna posebna medicinska njega. Međutim, Zakon na drugoj strani ne garantuje poseban linijski gradski prevoz za osobe s invaliditetom (za razliku od međugradskog) iako postoji realna potreba, a i pravo (kao usluga u zajednici) za alternativnim vidovima prevoza, i uslugom prevoza „od vrata do vrata“. Takođe, Zakon direktno ne propisuje obavezu pristupačnosti autobusa, međutim OSI ne smiju biti uskraćene usluge prevoza, odnosno odbijene za uslugu. U slučaju da ne ostvare uslugu prevoza, između ostalog mogu pokrenuti postupak za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta kako zbog nepristupačnosti, tako i zbog uskraćivanja javne usluge kakva je prevoz.

Dakle, prevoz osoba s invaliditetom u drumskom saobraćaju regulisan je i Zakonom o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju, na način da prevoznik ne smije da odbije izdavanje rezervacije i vozne karte i prevoz osoba s invaliditetom, dok propisuje i naknadu štete u slučaju gubitka ili oštećenja opreme osobe s invaliditetom (invalidska kolica i druga oprema za kretanje), do iznosa troškova nabavke izgubljene opreme ili popravke oštećene opreme. Uz to, osoba s invaliditetom može imati pratnju lica, odnosno asistenciju prilikom ulaska, izlaska i prevoza, na način da se za lice u pratnji obezbjeđuje besplatan prevoz i mjesto pored osobe s invaliditetom ukoliko to omogućava konstrukcija vozila. U Crnoj Gori na nekim autobuskim stanicama se ne plaćaju peronske karte, i takođe postoje potpisani ugovori s autobuskim prevoznicima da osobe s invaliditetom imaju pravo na besplatne vožnje na redovnim linijama unutar zemlje.

Kada govorimo o oblasti želježničkog saobraćaja osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću imaju pravo na informacije o pristupu željezničkom prevozu, uslovima za pristup i korišćenje željezničkih voznih sredstava, kao i o drugim sadržajima u vozu. Prevoznik i upravljač infrastrukture dužni su da osobama s invaliditetom bez naknade, obezbijede potrebnu pomoć radi pristupa i korišćenja željezničkih voznih sredstava.

Prevoznik ili lice koje za račun prevoznika vrši prodaju voznih karata dužni su da, na zahtjev putnika, u vezi s putovanjem, za koja prevoznik zaključuje ugovor o prevozu, između ostalog, pruže informacije o dostupnosti objekata i prevoznih sredstava prevoznika za osobe s invaliditetom, kao i za osobe sa smanjenom pokretljivošću. Ako se uzduž puta bez prepreka nalaze šalteri za prodaju voznih karata, informacioni pultevi i mjesta za pomoć korisnicima, najmanje jedan pult mora biti namijenjen korisniku invalidskih kolica i osobama niskog rasta i najmanje jedan pult mora biti opremljen sistemom sa indukcijskom petljom za regulaciju zvuka odnosno omogućavanje nesmetanog protoka informacija za osobe s oštećenjem sluha.

Prilikom davanja traženih - raspoloživih informacija prevoznik ili lice koje za račun prevoznika vrši prodaju voznih karata dužni su da obezbijede informacije primjerene potrebama osoba s oštećenjem vida ili sluha. 

Na željezničkim stanicama i stajalištima pristupi vozovima za prevoz putnika izvode se na način da omogućavaju što lakši pristup putnicima i osobama s invaliditetom. Potrebno je obezbjediti sistem bezbjednog sklapanja koji obezbjeđuje da pomoćna sredstva za ukrcavanje, uključujući prenosne rampe, ne ugrožavaju invalidska kolica putnika ili pomagala za kretanje niti predstavljaju opasnost po putnike u slučaju naglog zaustavljanja. Na željezničkim stanicama postoji dio perona koji predstavlja operativno područje za pomoćna sredstava koja služe za ukrcaj korisnika kolica za kretanje. Pravilnikom o tehničkim specifikacijama interoperabilnosti koje se odnose na pristupačnost željezničkog sistema osobama sa invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću je propisano da „željeznički prevoznik i upravljač infrastrukture ili upravljač stanice zajedno utvrđuju područje na peronu na kojem će se vjerovatno upotrebljavati pomoćno sredstvo i obrazlažu izbor područja. To područje mora biti u skladu sa peronima na kojima je trenutno predviđeno zaustavljanje voza. Ovo znači da je nekad potrebno prilagoditi mjesto zaustavljanja voza da bi se mogla osigurati pristupačnost  za putnike koji su osobe s invaliditetom.

Što se tiče vazdušnog saobraćaja Zakon o vazdušnom saobraćaju propisuje da je pružalac usluga prihvata i otpreme putnika dužan da osobama s invaliditetom i sa smanjenom pokretljivošću pruža usluge na način koji omogućava da se pod jednakim uslovima i bez diskriminacije osobe s invaliditetom prevoze u vazdušnom saobraćaju.

Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko - pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju propisuje da je vazdušni prevoznik dužan dati prioritet prevozu osoba sa smanjenom pokretljivošću i njihovim pratiocima ili certifikovanim psima vodičima, i djeci bez pratioca. U slučajevima uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja ili kašnjenja leta, osobe s invaliditetom, imaju pravo na opremanje u roku od dva sata od uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja ili kašnjenja leta.

Osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, koje koriste ili namjeravaju da koriste usluge vazdušnog prevoza putnika po dolasku, odlasku ili tranzitu kroz aerodrom, kada se aerodrom nalazi na teritoriji Crne Gore, imaju pravo na pomoć u skladu s ovim zakonom.

Zakon zabranjuje uskraćivanje prevoza osobi s invaliditetom ili osobi smanjene pokretljivosti.

Određivanje mjesta dolaska i odlaska takođe je definisano ovim Zakonom.

Naime, menadžment aerodroma, u saradnji sa korisnicima aerodroma odnosno odborom korisnika aerodroma i organizacijama koje zastupaju pravaosoba s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, u skladu s lokalnim uslovima, dužan je da odredi mjesta dolaska i odlaska unutar granica aerodroma ili u zgradama i izvan zgrada terminala, koja je pod nadzorom menadžmenta aerodroma, na kojima osoba s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti mogu lako da najave dolazak na aerodrom i zatijevaju pomoć.

Takođe, mjesta moraju biti jasno označena, s osnovnim informacijama o aerodromu u pristupačnom formatu.  Osobe s invaliditetom, kada koriste usluge vazdušnog prevoza prilikom prijave trebaju naglasiti specifične zahtjeve za asistencijom, kao i dati podatke o eventualnim pomagalima koja koriste, dok radi ukrcaja trebaju doći na aerodrom najmanje 1.30 h prije leta. Neke kompanije i aerodromi imaju i svoje dodatne specifične uslove.

Kada je riječ o pomorskom saobraćaju, Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe preciznije uređuje kretanje osoba s invaliditetom.

Naime, putnički, Ro-Ro putnički i brzi putnički brodovi moraju da imaju adekvatan pristup za ulazak osoba s invaliditetom.

Brodovi moraju biti konstruisani i opremljeni na način koji osobama s invaliditetom obezbjeđuje lako i sigurno ukrcavanje i iskrcavanje i pristup između paluba, uz asistenciju posade ili uz pomoć rampi ili liftova.

Osim toga, na brodovima se moraju, na vidnim mjestima, postaviti informacione oznake, odnosno naljepnice koje su lako uočljive i čitljive osobama sa smanjenim pokretljivošću i komunikaciona sredstva za vizuelno i verbalno objavljivanje važnijih informacija, kao i sistem za alarmiranje s tipkama koji je lako pristupačan.

Ograde, koridori, prolazi, ulazi i vrata moraju omogućavati korišćenje i kretanje korisnika kolica a liftovi, palube za vozila, putničke prostorije za odmor, smještaj, kao i toaletne prostorije moraju biti konstruisane tako da budu lako pristupačne. Kao i u slučaju vazdušnog prevoza i u slučaju pomorskog OSI trebaju naglasiti specifične zahtjeve za podrškom, korišćenje pomagala, i najmanje 1.00 h ranije doći na pristanište/luku radi ukrcaja u brod.

Pravo na znak pristupačnosti
Radi lakšeg pristupa parkingu, ustanovama, državnim i drugim organima, javnim službama, plažama i drugim objektima i prostorima, posebno onim u javnoj upotrebi, propisano je da osoba s 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno osoba kod koje je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena kako je navedeno „nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata“, može obilježiti vozilo u kojem se prevozi znakom pristupačnosti, kojim se, pored vozila u privatnom vlasništvu, može obilježiti i vozilo udruženja osoba s invaliditetom. Dakle, znak pristupačnosti važi u slučaju kada vozilom upravlja osoba s 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno osoba kod kojeg je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata, ili ako se osoba s invaliditetom nalazi u vozilu, odnosno ukoliko koristi vozilo a njime može upravljati i član porodice ili druga ovlašćena osoba.

Pravo na znak pristupačnosti, takođe, ima i vozilo udruženja osoba s invaliditetom – organizacija u kojoj su zaposlene osobe s invaliditetom ili čine većinsku ili jedinu ciljnu grupu.

U cilju sprečavanja zloupotrebe, zakonom je propisano da osobe s invaliditetom i udruženja OSI ne smiju davati na korišćenje znak pristupačnosti drugim pojedincima, te da se on ne može kopirati odnosno na drugačiji način regulisati mimo propisane procedure.

Znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja, u skladu sa propisom o bezbijednosti saobraćaja na putevima, u ovom slučaju Sekretarijat za komunalne poslove (djelatnosti) i saobraćaj.

Znak pristupačnosti kojim se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom izdaje se na osnovu zahtjeva osobe s invaliditetom ili udruženja osoba s invaliditetom.

Za maloljetnu OSI ili osobu koja je lišena poslovne sposobnosti, zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi roditelj ili staratelj.

Zahtjev za dobijanje znaka pristupačnosti se, u pisanoj formi, podnosi Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila lica sa invaliditetom.

U zahtjevu se treba pozvati na član 18 stav 3 (ili član 18 stav 4 ukoliko zahtjev podnosi udruženje osoba s invaliditetom) Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima i član 4 Pravilnika o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila čiji su vlasnici ili korisnici osobe s invaliditetom, kojim se bliže uređuje ovo pravo.

Pravo na korišćenje parkinga bez naknade mogu ostvariti osobe s invaliditetom i udruženja osoba s invaliditetom, posebno ukoliko posjeduju vozilo koje ima znak pristupačnosti.

Dakle, za korišćenje parking mjesta za osobe s invaliditetom, ne plaća se naknada.

Pravo na besplatno korišćenje posebno obilježenog parking mjesta za vozila lica s invaliditetom, svojim rješenjem, utvrđuje privredno društvo za poslove parkiranja - Parking Servis.

Pravo na besplatnu parking kartu ima osoba s invaliditetom koja:

- ima prebivalište ili boravište na području opštine u kojoj je sjedište privrednog drušva koje je korisniku izdalo parking karticu, što se dokazuje ličnom kartom, odnosno uvjerenjem Ministarstva unutrašnjih poslova o adresi stanovanja;
- posjeduje dokaz nadležnog organa o stepenu i vrsti invaliditeta (najmanje 80 % tjelesnog oštećenja);
- ima vozilo registrovano na svoje ime, što dokazuje saobraćajnom dozvolom.

Parking karticu osoba s invaliditetom ili udruženje osoba s invaliditetom može koristiti samo u onoj opštini u kojoj je i sjedište privrednog društva koje je izdalo parking karticu.

Ukoliko OSI uveze vozilo iz inostranstva, koje se po prvi put stavlja na tržište u Crnoj Gori, sprovodi se postupak homologacije. Homologacija pojedinačnog vozila odvija se u dvije faze:

- faza pregleda vozila i pregleda dokumentacije;
- faza izdavanja sertifikata o homologaciji pojedinačnog vozila.

U postupku homologacije pojedinačnog vozila podnosilac zahtjeva podnosi potvrdu proizvođača koju je izdao proizvođač, odnosno pravno lice sa sjedištem u Crnoj Gori koje ovlasti proizvođač ili pravno lice sa sjedištem van Crne Gore koje ovlasti proizvođač ako nema ovlašćenog predstavnika proizvođača sa sjedištem u Crnoj Gori, upisan u evidenciju predstavnika proizvođača koju vodi organ državne uprave nadležan za poslove saobraćaja. Članom 245 Zakona o bezbjednosti saobraćaja propisuje se da se homologacija ne sprovodi za ona vozila koja po svojim konstrukcionim karakteristikama je posebno prilagođeno za lica sa invaliditetom.

Vozač ne smije da zaustavi i parkira vozilo na parking mjestu koje je dopunskom tablom saobraćajnog znaka ili oznakom na kolovozu obilježeno kao mjesto za parkiranje za vozila za lica sa invaliditetom, ako na vozilu ne posjeduje odgovarajuću naljepnicu, dok se vozač koji na vozilu ima znak pristupačnosti može parkirati i na mjestu koje nije predviđeno za to ukoliko time ne ugrožava druge putnike u saobraćaju.

Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima prepoznata su u pojmovniku vozila koja služe za prevoz osoba s invaliditetom, te zavisno od brzine kretanja i namjene, razvrstana su u tri kategorije učesnika u saobraćaju: pješak, vozilo, specijalno putničko vozilo, u odnosu na koje kategorije su ostali učesnici dužni da se ponašaju sa povećanom pažnjom. U skladu sa zakonom, specijalno putničko vozilo je motorno vozilo koje je po konstrukciji, uređajima i opremi namijenjeno za prevoz osoba s invaliditetom.

Oslobođenje od plaćanja carine, u skladu sa Carinskim zakonom, primjenjuje se na automobile koje u svrhu lične upotrebe uvoze osobe s invaliditetom koja imaju 100% dugoročnog fizičkog, odnosno senzornog oštećenja ili s najmanje 80% dugoročnog oštećenja funkcije organa za kretanje.

Lice s invaliditetom u smislu Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine je:

1) lice s 80% ili više tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta, odnosno oštećenja kičme ili centralnog nervnog sistema, koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta,

2) lice sa 100% tjelesnog oštećenja nastalog zbog:

- oštećenja donjih i drugih ekstremiteta,
- oštećenja funkcije bubrega (osobe na programu dijalize),
- oštećenja vida,
- kvadriplegijskih ili paraplegijskih oštećenja.   

Dakle, shodno Carinskom zakonu i Uredbi o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, oslobođeni su od plaćanja carine automobili koje za ličnu upotrebu uvoze osobe sa 100% tjelesnog oštećenja ili najmanje 80% tjelesnog oštećenja funkcije organa za kretanje.

Nadalje, Zakon o putevima propisuje da osobe s invaliditetom, koje upravljaju motornim vozilom, ne plaćaju naknadu ukoliko su vozila obilježena znakom pristupačnosti. Organ uprave, nadležni organ lokalne samouprave, odnosno privredno društvo koje upravija putem izdaje potvrdu o oslobađanju plaćanja naknade iz člana 20. Potvrda se izdaje  na zahtjev lica koji posjeduje znak pristupačnosti.

Zahtjev se podnosi preduzeću “Monteput” D.O.O. u Podgorici, koje gazduje tunelom Sozina i koje izdaje potvrdu za oslobađanje od plaćanja putarine korisniku znaka pristupačnosti za OSI. Osoba koja želi ostvariti navedenu povlasticu, treba podnijeti zahtjev, kopiju znaka pristupačnosti (znak pristupačnosti se nalazi na šoferšajbni vozila), kopiju saobraćajne dozvole i kopiju lične karte. Uz zahtjev, takođe, treba navesti i kontakt telefon, kao i e-mail adresu pošiljaoca.

PITANJA KORISNIKA KOJA SU POSTAVLJENA U OKVIRU ONLINE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE
1. Marija je postavila pitanje na koji način se može dobiti oznaka za OSI za korišćenje prostora za parkiranje?
Poštovana Marija, hvala Vam na poslatim pitanjima. Kao što smo naveli znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja, u skladu sa propisom o bezbijednosti saobraćaja na putevima, u ovom slučaju Sekretarijat za komunalne poslove (djelatnosti) i saobraćaj. Znak pristupačnosti kojim se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom izdaje se na osnovu zahtjeva osobe s invaliditetom ili udruženja osoba s invaliditetom. Za maloljetnu OSI ili osobu koja je lišena poslovne sposobnosti, zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi roditelj ili staratelj.

Zahtjev za dobijanje znaka pristupačnosti se, u pisanoj formi, podnosi Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila lica sa invaliditetom. U zahtjevu se treba pozvati na član 18 stav 3 (ili član 18 stav 4 ukoliko zahtjev podnosi udruženje osoba s invaliditetom) Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima i član 4 Pravilnika o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila čiji su vlasnici ili korisnici osobe s invaliditetom, kojim se bliže uređuje ovo pravo. Međutim, po važećim propisima ovo pravo je ograničeno na određene kategorije OSI u zavisnosti od procenta njihovog oštećenja i prateće dokumentacije, tako da bismo za svaki konkretan slučaj potpuni odgovor mogli dati nakon uvida u dokumentaciju, ali svakako ohrabrujemo svaku OSI koja ima utvrđen status da podnese zahtjev i pokuša ostvariti pravo.

Sve lokalne samouprave dužne su na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima, Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, Zakona o prekršajima i Statuta opštine donijeti Odluku o javnim parkiralištima na teritoriji svoje opštine, kojima se uređuju upravljanje, održavanje i korišćenje javnih parkirališta.

Shodno Odluci o javnim parkiralištima na teritoriji Glavnog grada Podgorice, postoji mogućnost rezervacije parking mjesta, pa rezervaciju parking mjesta na opštem parkiralištu organ nadležan za poslove saobraćaja, može odobriti i licima s invaliditetom.

2. Sljedeće pitanje od Marije bilo je da li se možemo nadati nekim povlasticama za prolazak kroz rampu auto puta ako imamo stepen invalidnosti manje od 80%?
Za korišćenje javnih puteva, odnosno saobraćajnih površina za obavljanje drumskog saobraćaja plaćaju se naknade, i to ) naknada za upotrebu javnog puta, njegovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada). Ova naknada ne plaća se za vozila koja su obilježena znakom pristupačnosti u skladu sa zakonom kojim je uređena bezbjednost saobraćaja na putevima. Organ uprave, nadležni organ lokalne samouprave, odnosno privredno društvo koje upravlja putem (upravljač puta) izdaje potvrdu o oslobađanju plaćanja naknade za upotrebu javnog puta, negovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada).

Potvrda se izdaje na zahtjev lica koji posjeduje znak pristupačnosti.

Uz zahtjev se prilaže kopija znaka pristupačnosti, saobraćajne dozvole i lične karte. Međutim, teško sada možemo govoriti o regulisanju prava i obaveza u odnosu na auto put, ali je jasno da je i to Zakon o putevima pokrio. Međutim, s obzirom na to da auto put nije ni završen, niti su regulisani svi dalji uslovi korišćenja, ne možemo znati proceduru za ostvarivanje prava, odnosno pravno lice ili preduzeće koje će upravljati auto putem. Pretpostavljamo da je takođe u pitanju MontePut kao u slučaju tunela Sozina.

3. Treće pitanje dobili smo od Ivana koji navodi da je Naručio skuter za osobe s invaliditetom pa ge interesuje da li je oslobođen plaćanja carine? Kaže, ako jesam, u kojem članu bih mogao to da nađem. Naručio sam ga preko prijatelja, a dolazi mi s jednim čovjekom koji inače prevozi stvari iz Holandije.
Kao što smo prethodno naveli Carinski zakon i zakon o PDV regulišu ovu oblast. Uredba o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, koja je proistekla iz Carinskog zakona, u članu 95, stavu 2.  navodi koje su to kategorije korisnika oslobođene, i to::

1) lice s 80% ili više tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta, odnosno oštećenja kičme ili centralnog nervnog sistema, koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta,

2) lice sa 100% tjelesnog oštećenja nastalog zbog:

- oštećenja donjih i drugih ekstremiteta,
- oštećenja funkcije bubrega (osobe na programu dijalize),
- oštećenja vida,
- kvadriplegijskih ili paraplegijskih oštećenja.   

Zahtjev za oslobađanje se, u pisanoj formi, podnosi Upravi carina - mjesno nadležnoj ispostavi carina, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Uredbom. U zahtjevu se treba pozvati na član 184 stav 1 tačka 39 Carinskog zakona i član 95 Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, kojim se uređuje ovo pravo.

Carinski zakon definiše postupak oslobađanja u slučaju uvoza vozila za potrebe OSI i specijalizovane opreme za lične potrebe OSI. U specijalizovanu opremu uglavnom spadaju pomagala i asistivne tehnologije koje ne postoje na tržištu Crne Gore.

U tom smislu, postupak za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carina pri uvozu automobila pokreće se zahtjevom.
Uz zahtjev za ostvarivanje prava, prilaže se sledeća dokumentacija:

1) rješenje nadležnog organa o ostvarenom pravu na dodatak za njegu i pomoć, odnosno ostvarenom pravu na ličnu invalidninu;

2) važeća vozačka dozvola ili ovjereno pisano ovlašćenje korisnika prava, dato licu koje će ga voziti, ako korisnik prava nema vozačku dozvolu odnosno nije u mogućnosti da vozi (ovlašćenje se ovjerava kod notara ili u sudu);

3) rješenje nadležnog organa o postavljanju staraoca (u slučaju da automobil uvozi roditelj/staratelj za potrebe osobe s invaliditetom nad kojom ima starateljstvo).

Uz navedenu dokumentaciju, potrebno je dostaviti i dokument kojim se potvrđuje invaliditet, odnosno dokument u kojem je naveden procenat invaliditeta. Npr. u novije vrijeme to je rješenje iz Zavoda za zapošljavanje u kojem piše procenat invaliditeta (80% do 100%). Ukoliko osoba s invaliditetom ne posjedujete ovo rješenje moguće je da posjeduje rješenje o usmjeravanju u obrazovni proces ili medicinsku dokumetaciju kojom se potvrđuje vrsta i procenat invaliditeta (takođe od 80 do 100%).

Rješenjem nadležnog carinskog organa o ostvarivanju oslobođenja od plaćanja carine određuju se i osoba ovlašćena za upravljanje automobilom.

S obzirom na to da se ovdje radi o skuteru onda samo dokaz o pravu na dodatak za njegu i pomoć ili prava na ličnu invalidninu, a obavezno je dostaviti i Rješenje o procentu invaliditeta.

S dobijenim Rješenjem Uprave carina, podnosi se novi zahtjev Ministarstvu finansija i socijalnog staranja za oslobađanje od PDV-a. 

Zahtjev se u pisanoj formi šalje Direktoratu za poreski i carinski sistem. U zahtjevu se treba pozvati na član 28 stav 1 tačka 11 Zakona o porezu na dodatu vrijednost, kojim je propisano da su kod uvoza proizvoda od plaćanja PDV-a oslobođena putnička vozila, posebno podešena za prevoz osoba u invalidskim kolicima, ali samo ako se uvoze za potrebe lica kome zbog dugogodišnjeg fizičkog oštećenja trebaju invalidska kolica, uz uslove propisane carinskim propisima.

Od Ministarstva finansija se, kao odgovor na zahtjev, dobija Mišljenje. Nakon dobijenog Mišljenja od strane Ministarstva finansija, socijalnog staranja (MFSS), sva prikupljena dokumentacija dostavlja se špediteru u mjesno nadležnoj ispostavi carina koji obavlja carinske formalnosti za uvoz automobila.

Kada je u pitanju oprema namijenjena za OSI, a o čemu si ti Ivane pitao, oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se na predmete posebno izrađene za obrazovanje, zapošljavanje ili društveni napredak OSI, osim osoba s oštećenjem vida, ako ih uvoze:

- OSI za lične potrebe, ili
- ustanove ili organizacije koje se bave obrazovanjem ili pružanjem pomoći OSI, koje imaju odobrenje nadležnih organa za uvoz te robe bez plaćanja carine.

Oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se i na rezervne djelove, komponente, dodatnu opremu posebno namijenjena za upotrebu predmeta, kao i alate za održavanje, provjeru, kalibraciju ili popravku tih predmeta, ako se uvoze zajedno sa tim predmetima ili naknadno, za upotrebu predmeta koji su uvezeni uz oslobođenje od plaćanja carine, a postupak se sprovodi na isti način kao u slučaju vozila.

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Iva Mijović, koordinatorka projekta

Pročitano 2055 put(a)

Back to top