subota, 18 mart 2023 10:26

Svaka žena s invaliditetom doživjela diskriminaciju

Written by

Od 36.500 žena s invaliditetom svaka je doživjela diskriminaciju. Tako je, na primjer, majka sa sjevera navela da je prilikom dolaska s ćerkom s invaliditetom na pregled prvostepene socijalno-ljekarske komisije u postupku ostvarivanja prava na materijalno davanje službenica u Centru za socijalni rad rekla „Gdje vučeš tu malu? Ne trebaš je pokazivati, vidimo je mi iz papira", ukazuje Ivanović na odnos prema djevojkama s invaliditetom.

„U Crnoj Gori, prema poslednjim statističkim podacima, ima preko 36.500 žena s invaliditetom, odnosno 12 odsto žena u našoj državi ima neku vrstu invaliditeta, ali uprkos njihovom velikom broju, o problemima višestruke i intersekcijske diskriminacije i nasilja nad njima ne postoje nikakvi zvanični statistički podaci, jer se oni ne razvrstavaju po osnovu pola i invaliditeta, već samo po nekom od ova dva osnova“, To je u razgovoru kazala Miroslava Mima Ivanović, izvršna direktorica Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), ističući da su 2020. sproveli istraživanje o nasilju i diskriminaciji nad ženama, djevojkama i djevojčicama s invaliditetom i vidovima podrške koja je potrebna njima i njihovim porodicama, a rezultati koje su dobili nijesu ohrabrujući.

„Skoro svaka šesta ispitanica s invaliditetom u okviru ovog istraživanja kazala je da ne raspolaže samostalno svojim primanjima. Svaka peta ispitanica s invaliditetom (20 odsto) nema sopstveni prostor u kome može ostvariti privatnost, dok je u istoj situaciji više od polovine članova/ica porodica žena, djevojaka i djevojčica s invaliditetom (njih 53,33 odsto). Više od trećine ispitanica s invaliditetom nema dovoljno sredstava da pokrije troškove za zadovoljenje svih životnih potreba, uključujući i one vezane za invaliditet. Svega njih 18 odsto koristi personalnu asistenciju, iako je 78 odsto ispitanica s invaliditetom kazalo da bi koristilo ovu uslugu kada bi ona bila finansirana od strane države ili lokalne samouprave. Zbog toga im pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba isključivo pruža porodica, što ograničava funkcionisanje ne samo samih žena, djevojaka i djevojčica s invaliditetom, već i članova njihovih porodica“, rekla je Ivanović.

Ona ukazuje da je stepen intersekcijske diskriminacije žena i djevojaka s invaliditetom u ostvarivanju prava na zaštitu reproduktivnog zdravlja zabrinjavajući.

„Ukupno 44 odsto ispitanica s invaliditetom ne ide redovno kod ginekologa, a kao razloge navode strah, negativna iskustva s ljekarima drugih struka i nepristupačnost. Kao neprijatnost u ostvarivanju prava na zaštitu reproduktivnog zdravlja jedna ispitanica s invaliditetom navodi „Nakon porođaja, tokom boravka u porodilištu, bilo mi je teško jer medicinske sestre nisu bile ljubazne i krevet mi je bio visok, a nisam imala stepenice da se popnem." Gotovo 90 odsto ispitanica s invaliditetom koje se još uvjek nisu ostvarile kao majke željele bi da to postanu i skoro polovini je potrebna podrška u odgajanju djeteta (47,61 odsto). Za njih 9,5 odsto je nedostatak neophodne podrške u odgajanju djeteta jedan od glavnih razloga što se još uvijek nisu ostvarile u ulozi majke. Gotovo svaka peta ispitanica s invaliditetom koja se još nije ostvarila kao majka, iako to želi, navodi da joj je prepreka negativan stav okoline prema djetetu i neriješeno stambeno pitanje“, kaže Ivanović.

Posebno zabrinjava, kako dodaje, činjenica da nije bilo oblika nasilja i diskriminacije koji nijedna ispitanica s invaliditetom nije doživjela.

„Istraživanjem su obuhvaćeni: verbalno, seksualno, fizičko nasilje, uslovljavanje i prinuda, diskriminacija u postupcima pred organima, u oblastima rada i zapošljavanja, društvenog života, i dr. I kod ispitanica s invaliditetom i kod članova njihovih porodica najčešće je verbalno nasilje. Tako je, na primjer, majka sa sjevera navela da je prilikom dolaska s ćerkom s invaliditetom na pregled prvostepene socijalno-ljekarske komisije u postupku ostvarivanja prava na materijalno davanje službenica u JU Centru za socijalni rad.

Izostala podrška Ministarstva

I MI Boke je u proteklih godinu dana pružila usluge SOS telefona za žene s invaliditetom s iskustvom nasilja i diskriminacije za dvije korisnice, besplatnu pravnu pomoć za 11 žena s invaliditetom u 20 postupaka, besplatan pristupačan taksi prevoz za pet žena s invaliditetom iz Boke uz finansijsku podršku Ministarstva kapitalnih investicija i Opštine Kotor, personalnu asistenciju i pomoć u kući tokom četiri mjeseca za dvije žene s invaliditetom iz Boke kroz Program javnog rada Zavoda za zapošljavanje Crne Gore.

„Iako je to jedini servis podrške namijenjen isključivo ženama s invaliditetom u Crnoj Gori, Ministarstvo rada i socijalnog staranja (odnosno Ministarstvo finansija i socijalnog staranja) je dvije godine zaredom (2021. i 2022.) odbilo da pruži finansijsku podršku I MI Boke za licenciranje ove usluge kroz javne konkurse za finansiranje projekata NVO u oblasti zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Zbog toga je I MI Boke podnijela dvije tužbe Upravnom sudu Crne Gore protiv odluka tog Ministarstva o raspodjeli sredstava za projekte NVO, od kojih je jedna već usvojena, jer Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije odlučilo o projektu I MI Boke u skladu sa zakonom“, kaže Ivanović.

Ona ističe da svaka korisnica besplatne pravne pomoći I MI Boke vodi makar dva postupka, što je dokaz da žene s invaliditetom u prvom susretu s institucijama vrlo rijetko mogu da ostvare svoja prava.

„Od 20 postupaka ovih žena, kojima I MI Boke pruža besplatnu pravnu pomoć, svega su četiri rezultirala priznanjem prava tri žene s invaliditetom, i to na: personalnu asistenciju, pomoć u kući, jednokratnu novčanu pomoć i ličnu invalidninu. Ostalih 16 postupaka još uvijek traje, neki i duže i od godinu i po dana“, kazala je Ivanović.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Pročitano 177 put(a)

Back to top