petak, 19 april 2024 08:10

Nevidljivi čak i na biračkim mestima – brojne prepreke otežavaju pravo na glasanje osobama sa invaliditetom

Written by

Manje od 20 posto osoba sa invaliditetom (OSI) ostvaruje svoje biračko pravo, procjena je doktorke Milene Stojanović, predsjednice Centra za samostalni život OSI i nove odbornice u Skupštini grada Kragujevca. Razlozi za tako nizak stepen političke participacije osoba sa invaliditetom su brojni, počev od fizičkih barijera i nemogućnosti da dođu na izborna mjesta, preko poteškoća da to pravo ostvare u svojim domovima, do nedostupnosti izbornih materijala i programa na znakovnom i Brajevom pismu.

U istraživanju koje su 2019. godine sproveli Republička izborna komisija i Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom zaključeno je da od 168 izbornih mjesta u Kragujevcu, svega 46 je djelimično pristupačno za osobe sa tjelesnim invaliditetom, dok nijedno mjesto nije bilo pristupačno za osobe sa senzornim invaliditetom, bilo da je riječ o sljepim i slabovidim ili gluvim i nagluvim osobama. Takođe, utvrđeno je da izborni materijal nije pristupačan, to jeste u nekoj formi razumljiv osobama sa lakšim oblikom intelektualnog invaliditeta.

Otuda i ne treba da čudi što je u svom prvom obraćanju kao odbornica u Skupštini grada Kragujevca, doktorka Stojanović imala potrebu da istakne da je glasala na svim izborima organizovanim od 1991. godine, ali da svoje biračko pravo nikada nije mogla da ostvari na dostojanstven način.

Kolica sam kao pomagalo počela da koristim 2003. godine, ali su i pre toga stepenice bile problem i otežavajuća okolnost. Nekada su me nosili uz stepenice, ali sam od toga brzo odustalo zbog svoje bezbjednosti, pa su članovi izborne komisije silazili na prvi sprat da glasam. Međutim, na taj način je uvijek bila povrijeđana tajnost mog glasanja, jer su svi mogli da vide koju opciju sam zaokružila, objašnjava Milena Stojanović.

Da stvar bude još gora, izborna mjesta se uglavnom nalaze u domovima zdravlja, osnovnim i srednjih školama, sudovima i drugim javnim institucijama koje bi već zbog vrste usluga koje pružaju morale da imaju obezbijeđen pristup osobama sa invaliditetom. Kako to kod nas nije slučaj, na izbornom mjestu je često dobijala pitanja zbog čega je dolazila, odnosno zašto se nije opredjelila da glasa od kuće. Naša sagovornica ističe da je to pravo samo jednom iskoristila, ali nije željela da joj to postane praksa, jer je smatrala da sve dok bude dolazila na izborno mjesto, pokazaće ljudima koji tamo sjede da problemi postoje.

Pravo glasanja van izbornog mjesta je, takođe, problematično, jer do 11 ujutru morate da se prijavite. Često su telefoni na koje treba da se javite nedostupni ili se na njih niko ne javlja. Zatim, osobe sa invaliditetom koje žele da glasaju često nemaju kako da odu do biračkih mjesta, jer se izbori uvijek održavaju u nedelju, a tada specijalizovano vozilo ne radi, pa osobe sa invaliditetom praktično nemaju prevoz, kaže doktorka Stojanović.

Da nije potrebno mnogo truda da se problem riješi pokazali su izbori koji su sprovedeni u decembru 2023. godine. Na njima je izborno mjesto na kome glasa doktorka Stojanović po prvi put organizovano u prizemlju, pa je ona mogla da glasa, kao i svi drugi sugrađani. Iako je na tako banalnu promjenu morala da čeka decenijama, po njenim riječima, to pokazuje da su pomaci mogući, da za njih često nije potrebno ni previše novca, ali da je uglavnom pitanje dobre volje nadležnih, kao i angažovanja osoba sa invaliditetom, koji uglavnom reaguju u poslednji čas.

Naša sagovornica objašnjava da su fizičke prepreke za osobe sa tjelesnim invaliditetom vidljive i time lako otklonjive, ali da je, na primjer, gluvim i nagluvim osobama čitav izborni proces nedostupan. Da bi oni mogli da se odluče za određenog kandidata ili političku stranku kompletna izborna kampanja bi trebalo da im bude dostupna na znakovnom jeziku.

Iako to stalno ponavljamo, mora se raditi na svijesti ljudi. I ja sam se godinama pribojavala da uđem u ovaj vid političkog organizovanja, ali sam onda shvatila da mi i kao predstavnici udruženja i organizacija konstantno sarađujemo sa političkim partijama, sprovodimo razna zagovaranja na lokalnom i nacionalnom nivou. Politika se nama bavi, željeli mi da učestvujemo ili ne, donose se zakoni i pravilnici, koji direktno utiču na naše živote. Zato ću pokušati da nešto promijenim iz ove pozicije, da osobe sa invaliditetom budu vidljiviji, zaključuje sagovornica Res Publike.

Da njeno angažovanje već posle prve sjednice Skupštine grada Kragujevca nije prošlo nezapaženo, pokazuje i činjenica da je nakon njenog obraćanja za govornicu izašao novi predsjednik gradskog parlamenta Ivica Momčilović. On je istakao da će gradska uprava uraditi sve što je u njenoj moći da pobošlja okruženje u kome žive naši sugrađani i sugrađanke sa invaliditetom i najavio da će svima biti omogućeno da dostojanstveno glasaju.

Međutim, koji su to konkretni koraci koje će Grad preduzeti i kada bi i na koji način trebalo da budu sprovedeni, nije bilo moguće saznati, jer novi predsjednik Skupštine grada, ni posle dvije nedelje čekanja, nije našao malo vremena da sa nama o tome razgovara. Kakvu poruku time šalje o spremnosti nadležnih da se uhvate u koštac sa brojnim problemima koji otežavaju život osoba sa invaliditetom, prepuštamo čitaocima da sami zaključe.

Tekst je nastao u okviru projekta Lokalni mediji u službi zajednice: Mediji za sve, koji se realizuje u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD, a administrira Media i Reform Centar Niš. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.

 

Izvor: Ritamgrada.rs

Pripremila: Dajana Vuković

Pročitano 937 put(a)

Back to top