Na prekjuče održanim lokalnim izborima u Nikšiću, osobe oštećenog vida, po prvi put, imale su priliku da samostalno i tajno glasaju, dok i dalje zabrinjava nivo pristupačnosti biračkih mjesta drugim kategorijama osoba s invaliditetom.

Naime, predstavnici Saveza slijepih Crne Gore su tokom predizborne kampanje imali sastanke i komunikaciju sa predstavnicima Opštinske izborne komisije (OIK) u Nikšiću, gdje su dogovoreni konkretni koraci za poboljšanje pristupačnosti procesa glasanja za osobe oštećenog vida na lokalnim izborima.

Nakon održanih izbora, želimo da informišemo širu javnost, da je veći dio dogovorenog sa OIK-om ispoštovan. Obezbijeđeni su šabloni za samostalno glasanje u tamnoplavoj boji. Šablon je, takođe, imao veće proreze oko brojeva sa metalnim prstenovima po ivicama proreza. Postojanje metalnih prstenova je bilo od izuzetne važnosti, jer nije mogao ostati otisak olovke na obodu proreza prilikom glasanja, što je doprinijelo da ove osobe po prvi put glasaju potpuno samostalno i tajno.

Takođe, u saradnji sa Savezom, štampane su informativne brošure na Brajevom pismu, sa kompletnim sadržajem sa glasačkog listića, kako bi se birači oštećenog vida mogli upoznati sa navedenim sadržajem neposredno prije samog čina glasanja.

Dalje, iako su prema tvrdnjama iz OIK-a u Nikšiću svim biračkim odborima dostavljeni šabloni za samostalno glasanje, članovi su nam se obratili i saopštili da na njihovim biračkim mjestima nije bilo šablona, te da ga članovi biračkih odbora nijesu mogli pronaći u sklopu biračkog materijala. Ovdje napominjemo na značaj edukacije članova biračkog odbora, koji su u konkretnim slučajevima onemogućili osobe oštećenog vida da glasaju samostalno i tajno, te time izvršili i akt diskriminacije.

Na kraju, još jedan bitan element pristupačnosti za birače oštećenog vida nije bio ispoštovan u cjelosti, a to se odnosilo na trake vodilje unutar biračkih mjesta. Prethodno dogovorene etison trake, koje zapravo u cjelosti zamjenjuju taktilne trake vodilje i pomažu biračima oštećenog vida da se orjentišu unutar biračkog mjesta, postavljene su na desetak biračkih mjesta na ovim lokalnim izborima, što pozdravljamo, ali to nije dovoljno, jer svaki birač mora uživati ista prava bez obzira na to gdje stanuje i ostvaruje svoje biračko pravo.

Kada su u pitanju elementi pristupačnosti za osobe s drugim vrstama invaliditeta, situacija nije poboljšana. Naime, i pored obećanja od strane OIK u Nikšiću da će biti postavljena polica na nižoj visini u jednoj glasačkoj kabini (nezavisno od ukupnoj broja kabina na biračkom mjestu) to nije učinjeno na svim biračkim mjestima. Prema podacima Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) sa 78 biračkih mjesta (od ukupno 138), na 32% postoje fizičke barijere za pristup biračkom mjestu, pri čemu nema podataka o mogućnosti unutar biračkog mjesta, kao ni o drugim segmentima pristupačnosti. S obzirom na to da su biračka mjesta poznata, prema podacima sa terena, veći broj je nepristupačan za osobe s invaliditetom jer se standardi pristupačnosti odnose na parking mjesto, prilaz, odnosno ulazak u objekat, hodnike i glasačku kabinu. U vezi s tim, podsjećamo da podaci Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ukazuju na obratne procente u odnosu na ukupan broj biračkih mjesta, pri čemu ih je skoro 70% nepristupačno potpuno ili u određenoj mjeri. Glasačka kutija je i dalje postavljena na neadekvatnoj visini za korisnike invalidskih kolica i osobe nižeg rasta, dok su u praksi postojali sporadični slučajevi spuštanja kutije na nižoj visini u trenutku obavljanja glasanja ovih osoba. U prethodnom periodu predstavnici naše dvije organizacije zagovarali su da se odredi sto s nižom visinom i da kutija u svakom trenutku bude postavljena tako da je jednako pristupačna svim biračima, čime se izbjegava i rizik povrede tajnosti glasanja, ali i sprečava eventualna mogućnost oštete i lomljenja kutije prilikom pomjeranja.

Za sve buduće izbore, insistiraćemo na svim elementima pristupačnosti za birače s invaliditetom, jer su svi oni jednako važni i neophodni za samostalnost, ravnopravnost i dostojanstvo osoba s invaliditetom.

Saopštenje za javost Saveza slijepih Crne Gore i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore

Na osnovu sprovedenog mapiranja i monitoringa postojećih parking mjesta Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) zaključuje da na javnim parkiralištima na teritoriji opština nijesu ispoštovani standardi pristupačnosti parking mjesta za osobe s invaliditetom koji su propisani Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom, a u većini opština nije ispoštovana ni Odluka o javnim parkiralištima koja propisuje „broj parking mjesta namijenjenih za parkiranje vozila obilježenih znakom pristupačnosti koja će se koristiti bez naknade“.

UMHCG je zbog toga uputilo inicijative za poštovanje standarda pristupačnosti parking mjesta za osobe s invaliditetom Glavnom gradu Podgorici i opštinama Bar, Budva, Nikšić, Bijelo Polje i Herceg Novi u okviru kojih je i sproveden monitoring. U svakoj opštini, postoje značajna odstupanja u odnosnu na propise, a kada je riječ o dimenzijama parking mjesta ta odstupanja su uglavnom veća u odnosu na propisane standarde; parking mjesta se nerijetko nalaze duž saobraćajnice, pa samim tim ne mogu imati dovoljan međuprostor kako bi osobe s invaliditetom mogle sigurno i bezbjedno koristiti parking mjesto, neka se nalaze u nizu drugih parking mjesta, ali bez adekvatnog prostora i elemenata pristupačnosti, neka parking mjesta nijesu uvijek najbliže ulazu u objekat, nemaju izlaz na pristupačan trotoar, oznake pristupačnosti su blijede, parking mjesta su nepravilno obilježena s nedostajućim elementima pristupačnosti i dr. Navedene nepravilnosti koje smo uočili u značajnoj mjeri onemogućavaju slobodno i bezbjedno kretanje osobama s invaliditetom, pogotovo korisnicima kolica za kretanje koje usljed toga, nemaju dovoljno prostora za manipulaciju kolicima, otežan im je izlaz/ulaz iz/u automobil/a, ali i osobama koja koriste druga pomagala za kretanje (hodalicu, štake, štapovi) zbog uskog i neadekvatno napravljenog parking mjesta. 

Dodatno, obilježena parking mjesta se nekada nalaze neposredno pored prepreke (žardinjere, stubovi, kontejneri ili visoki ivičnjak) čime se doprinosi da se osobe s invaliditetom osjećaju „zarobljeno“, i da zavise od druge osobe u prevazilaženju ovih prepreka, i kada im asistencija realno ne bi bila potrebna.

Inicijative su upućene nadležnim sekretarijatima od kojih je zatraženo da postupe u skladu s važećim propisima i otklone navedene nepravilnosti. U tom smislu, od opština očekujemo da dosljednije počnu primjenjivati standarde pristupačnosti koji su propisani Pravilnikom, ali i opštinske odluke o javnim parkiralištima kako bi osobama s invaliditetom omogućie da samostalno i bezbjedno koriste javne površine i prostore, odnosno da ostvaruju pravo na mobilnost i kretanje. 

Kako smo u toku monitoringa a i redovno u prilici da na obilježenim parking mjestima i površinama namijenjenim za kretanje OSI zateknemo nepropisno parkirana vozila, koja ne posjeduju oznaku pristupačnosti, ovim putem apelujemo i na druge učesnike u saobraćaju da svojim ponašanjem dodatno ne ugrožavaju položaj OSI, već da sami postupaju odgovorno i savjesno. 

Aktivnost monitoringa i inicijativa sprovedena je uz podršku Ministarstva kapitalnih investicija, a UMHCG će i u narednom periodu pratiti realizaciju inicijativa.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) raspisuje takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19.

Prema pravilima takmičenja takmičar/ka može poslati jedan rad - ili sastav ili crtež. Nazivi tekstova i pojedinačne teme u okviru njih mogu biti specifične, mogu se odnositi na lična razmišljanja, iskustva i doživljaje i sl.

Pravo učešća u takmičenju imaju djeca i adolescenti s invaliditetom. Svi zainteresovani koji žele da učestvuju u literarnom takmičenju treba da pošalju sastav dužine do 1500 riječi ili crtež do ponedeljka, 10. maja 2021. do 13.00 časova na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naznakom u mejlu: „Takmičenje u pisanju sastava i crtanju“.

Takmičari/ke, koji šalju svoje sastave ili crteže, u mejlu treba da napišu ime i prezime, mjesto iz kojeg dolaze i kontakt telefon. 

Najbolja tri sastava i tri crteža biće izabrana od strane tročlane Komisije UMHCG i biće nagrađen/a nagradom u iznosu od 150,00€.

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

SREĆNO!

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 4. marta 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom.

Tema onlajn savjetovališta bila je: Obrazovanje s posebnim naglaskom na osnovno i srednje obrazovanje i servisi podrške u procesu obrazovanja.

Događaj je organizovan na Zoom-u, a prenos uživo mogao se pratiti i na Facebook stranici UMHCG-a.

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. Osim  toga, besplatno pravno savjetovanje pruža se i porodicama osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što bi moglo rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

U okviru aktivnosti Mapiranje potreba mladih s invaliditetom od 15 do 30 godina sprovedeno je mini istraživanje o potrebama mladih s invaliditetom u njihovim lokalnim zajednicama, preprekama s kojima se suočavaju i mogućim rješenjima ovih izazova, uključujući i dostupnost i pristupačnost postojećih servisa i aktivnosti koje se organizuju u njihovim zajednicama: školama, omladinskim centrima i klubovima, od strane lokalnih samouprava i drugih subjekata. Projektom je planirano sprovođenje najmanje 50 upitnika s mladima s invaliditetom od strane članova Mreže volontera u 8 gradova Crne Gore, od čega najmanje dva grada na sjeveru. Istraživanje je obuhvatalo metodu upitnika, koji je takođe dostupan na linku za elektronsko popunjavanje.

Upitnik je popunjen od strane 50 mladih s invaliditetom u 14 gradova Crne Gore, od čega je obuhvaćeno šest gradova na sjeveru.

Osim podataka o stepenu obrazovanja i trenutnom zanimanju, pitanja su se odnosila na zaposlenje, te prepreke s kojima se mladi s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu zajednice, zatim o uticaju COVID-19, potom o društvenom životu i učešću u zajednici, sadržajima koje se nude, uključujući i one u omladinskim centrima/klubovima, te potrebe i predloge mladih s invaliditetom o aktivnostima koje bi trebalo sprovesti i ocjeni nadležnosti za te aktivnosti. 

Prepreke s kojima se najčešće suočavaju mladi s invaliditetom se ogledaju u arhitektonskim barijerama u okruženju, ali i javnim objektima kakvi su fakulteti i radna mjesta, nepristupačnoj literaturi i načinu izvođenja nastave, nepristupačnosti i nedovoljnoj dostupnosti informacija i komunikacija posebno u domenu javnih usluga, nerazumijevanju drugih ljudi, preprekama u pristupu do posla, kao i opštim preprekama u pristupu pozorištu, bioskopu i drugim kulturnim i sportskim sadržajima. Navedene prepreke mladi s invaliditetom najčešće sami prevazilaze i to upornošću ili strpljenjem, uz pomoć porodica, asistivnih tehnologija ili drugih ljudi, bez sistemske podrške. Takođe, bilo je navoda o tome da bi prepreke najadekvatnije prevazišli zaposlenjem i društvenim angažmanom, te da bi u „zajednicima trebalo biti zaduženo osoblje koje bi makar jednom sedmično“ provodilo vrijeme i zajedničke aktivnosti s mladima s invaliditetom.

Ono što je bilo u situaciji pandemije COVID-19 drugačije odnosilo se na nemogućnost praćenja onlajn nastave zbog nepristupačnosti, otežan pristup zdravstvenoj zaštiti, mjere samoizolacije i distance, strah od obolijevanja, smanjen nivo društvenog života, uvećani troškovi ili smanjeni prihodi porodica. Na ispitanike je negativno uticala pandemija jer su imali otežano funkcionisanje prilikom realizacije svakodnevnih aktivnosti. Izazovi tokom pandemije su se ogledali najčešće u nemogućnosti putovanja, suočavanju s gubitkom posla i nalaženjem istog, ukinutim uslugama kao što je prevoz i dr. Kada je riječ o podršci, ona se ogledala najčešće u personalnoj asistenciji, asistenciji u nastavi, psihološkoj podršci, kao i finansijskoj podršci i uglavnom je pružena od strane NVO.

U odnosu na dio upitnika posvećen postojanju omladinskog centra/kluba i njihov rad, zaključuje se da su mladi s invaliditetom nedovoljno ili skoro nikako informisani; čak je njih 35 navelo da nijesu informisani ili da omladinski klub/centar ne postoji (njih 7), dok je njih 10 navelo da takvi klubovi/centri postoje, ali je samo troje navelo da su donekle pristupačni za OSI, te da ih ne posjećuju. Na pitanje o drugim sadržajima i aktivnostima namijenjenim za mlade ispitanici su odgovarali da takvi sadržaji ne postoje, a iako postoje nepristupačni su za osobe s invaliditetom.

U okviru preporuka i aktivnosti koje bi voljeli da postoje navodili su: omladinski atletski klub, košarka za korisnike kolica, stoni tenis, bilijar klub, šah klub, kursevi za strane jezike ili neki drugi kursevi, slikanje, muzika, psihološke radionice, radionice za politiku zapošljavanja mladih, „jedinice za rekreaciju omladine“, umjetničke radionice kako bi se podigla svijest o kulturnom nasljeđu, bioskopi, koncerti, parkovi, aktivnosti praktičnog obrazovanja, prilagođene biblioteke, društveno korisni programi, i na kraju umrežavanje mladih. Neki mladi s invaliditetom su naveli da nije toliko problem u nepostojanju sadržaja koliko u nemotivaciji mladih s invaliditetom da u istima učestvuju ističući tako značaj vršnjačke podrške koja je potrebna. Kao nadležne za organizaciju sadržaja odnosno aktivnosti za mlade u njihovim gradovima, ispitanici su prepoznali opštinu, njiih 28, volontere/ke, NVO, i druge javne i privatne institucije, ali i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

U svakodnevnom životu, podrška koja je potrebna u aktivnostima odnosi se na ličnu podršku: personalna asistencija, lični pratilac, asistenciju u nastavi, psihološka podrška, pristupačnost i dostupnost informacija i komunikacija, pristupačnost usluga i dr.

DODATAK: 

Navedena aktivnost sprovedena je u okviru projekta Mladi za Stvarnu Inkluziju koji ima za cilj da doprinese većem učešću mladih s invaliditetom u oblasti društvene brige o mladima na teritoriji Crne Gore i to kroz ciljeve usmjerene na jačanju socio-emocionalnih vještina mladih s invaliditetom za aktivnije učešće u oblasti omladinskog rada, volonterizma i društvenog aktivizma na osnovu prethodno mapiranih potreba mladih s invaliditetom i omladinskog umrežavanja, i povećanju nivoa svijesti javnosti o važnosti smanjenja socijalne isključenosti i diskriminacije mladih s invaliditetom u narednih godinu dana u Crnoj Gori. 

Ciljna grupa projekta su: mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta uzrasta od 15 do 30 godina, porodice i prijatelji osoba s invaliditetom, građani i građanke Crne Gore, mediji koji djeluju na području Crne Gore, institucije i donosioci odluka u oblasti društvene brige o mladima, i lokalne zajednice.

Direktna ciljna grupa su mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta uzrasta od 15 do 30 godina.

Indirektna ciljna grupa su porodice i prijatelji mladih s invaliditetom, građani i građanke Crne Gore, mediji koji djeluju na području Crne Gore, institucije i donosioci odluka u oblasti društvene brige o mladima, lokalne zajednice.

Krajnji korisnici i korisnice su porodice i prijatelji/ce osoba s invaliditetom, mladi bez invaliditeta, institucije, nevladine organizacije, građani i građanke Crne Gore, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, Uprava za sport i mlade, kao i država Crna Gora.

 Pripremila: Koordinatorka projekta Elmira Redžepagić

Podgorica, PR pres servis - Ulaganje u pristupačan saobraćaj ne smije biti tretirano kao trošak, već isključivo kao šansa za razvoj društva i aktivnog pojedinca, a osobe s invalididtetom (OSI) treba da imaju jednak pristup svim dobrima, proizvodima i uslugama na način koji će osigurati ravnopravno i efikasno korišćenje i poštovati njihovo dostajnstvo. 

To je saopšteno na okruglom stolu o pravima i obavezama OSI kao učesnika u saobraćaju u okviru projekta PUTokaz za OSI, koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) uz finansijsku podršku Ministarstva kapitalnih investicija.

Izvršna direktorica UMHCG-a, Marina Vujačić, kazala je da su se, kroz Brošuru simboličnog naziva i metodologije po principu semafora, osvrnuli na zakonske garancije u oblasti saobraćaja, ali i na praksu koju žive svakodnevno.

„Pravo na pristupačan i bezbjedan saobraćaj treba se odnositi na upotrebu redovnih i vanrednih usluga javnog prevoza pa smo samim tim osvrt dali i na neke propise i procedure u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave carina, Uprave prihoda, Ministarstva ekologije, urbanizma i prostornog planiranja, ali i dijelom Ministarstva prosvjete nauke, kulture i sporta, te dijelom na nadležnosti lokalnih samouprava, a ne samo Ministarstva kapitalnih investicija“, navela je Vujačić.

Ocijenila je da je pristupačnost „zasebno“ pravo, ali i preduslov, odnosno sastavni i obavezni segment prilikom garancija i ostvarivanja svih drugih prava u praksi.

„Cilj pristupačnosti je da se osobama s invaliditetom omogući da samostalno žive i u potpunosti učestvuju u svim aspektima života, na osnovu jednakosti sa drugima. Pristupačnost treba posmatrati ne samo u kontekstu jednakosti i nediskriminacije, nego i kao način ulaganja u društvo i kao sastavni dio agende za održivi razvoj. Dakle, ulaganje u pristupačan saobraćaj ne smije biti tretirano kao trošak, već isključivo kao šansa za razvoj društva i aktivnog pojedinca“, istakla je Vujačić.

Osobe s invaliditetom, kako smatra, treba da imaju jednak pristup svim dobrima, proizvodima i uslugama otvorenim ili namijenjenim za javnost na način koji će osigurati ravnopravno i efikasno korišćenje i poštovati njihovo dostojanstvo. 

„Uskraćivanje i/li ograničavanje i/li onemogućavanje prava na pristupačan javni saobraćaj, u stvari je, uskraćivanje i/li ograničavanje i/li onemogućavanje korišćenja javne usluge“, pojasnila je Vujačić.

U crnogorskoj pravnoj praksi, u oblasti saobraćaja, kako je ukazala, postoji napredak u garancijama u posljednjih nekoliko godina, ali i dalje ne postoje u potpunosti adekvatne garancije ljudskih prava koje uvažavaju sve principe ljudskih prava, a to su samostalnost, dostojanstvo, lična autonomija i integritet, pristupačnost, jednakost, poštovanje različitosti, postojanje izbora i inkluzivnost. 

„Ukoliko sve ovo nije ispoštovano kako u segmentu pristupačnosti saobraćaja, tako i u segmentu bezbjednosti u saobraćaju, onda se može reći da je saobraćaj u velikoj mjeri nepristupačan osobama s invaliditetom, odnosno da je učešće u saobraćaju propisano s aspekta milosrđa, ali nije prvenstveno garantovano s aspekta ljudskih prava“, smatra Vujačić.

Prema njenim riječima, asistencija, kao i umanjene cijene usluge su opravdane i potrebne, ali prethodni ili makar istovremeni uslov mora biti pristupačnost kao preduslov uživanja nekog prava i omogućavanja većeg nivoa samostalnosti u pristupu javnim uslugama, kakva je saobraćaj. 

„Pristupačnost saobraćaja obuhvata više segmenata: pristupačnost svih sredstava javnog prevoza, pristupačnost objekata u službi saobraćaja (stanice, aerodromi, luke...), javnih površina i prostora (trotoari, raskrsnice, stajališta, peroni, pristaništa, obale....), te informacija i komunikacija u službi saobraćaja, kao i u krajnjem usluga koje se koriste u ovoj oblasti što može podrazumijevati i razne sajtove, aplikacije, ali i usluge tokom samog prevoza“, kazala je Vujačić.

Istakla je da saobraćaj predstavlja neodvojivi segment i preduslov ostvarivanja prava na slobodu i samostalnost kretanja, učešće u oblasti obrazovanja i usavršavanja, zapošljavanja, javnog i političkog života, kulture, rekreacije i sporta, odnosno u najširem smislu učešće u društvu.

Ona je naglasila da je od 48 kolona u tabeli Brošure 31 kolona u oblasti zakonodavstva označena zelenom bojom, dok ih je u praksi samo pet. Mnogo više je žutih, crvenih ili narandžastih, što je boja koja je dodata u odnosu na boje semafora zbog osvrta ili komentara koji se odnosi na preporuku bilo da je riječ o potrebnim unapređenjima u zakonodavstvu ili praksi. 

„Potrebno je značajno unapređenje propisa, ali i mnogo značajnije, odlučnije i dosljednija primjena propisanog u praksi jer je raskorak čak i u važećim garancijama u odnosu na praksu trenutno takav, kao putovanje osobe bez invaliditeta brzinom aviona od Podgorice do Brisela, a osobe s invaliditetom na toj istoj destinaciji brzinom kornjače“, rekla je Vujačić.

Ministar kapitalnih investicija, Mladen Bojanić, istakao je da mu je drago što je prethodno Ministarstvo saobraćaja i pomorstva ušlo u projekat i njegova obaveza i obaveza Ministarstva na čijem je čelu biće da učine sve da od 48 kolona ne bude samo pet zelenih semafora, već da se teži tome da bude svih 48 zelenih.

„Ako ne može svih 48, da težimo da budemo jako blizu toga i da ispunimo nešto što bi trebalo da bude prirodno pravo svih osoba s invaliditeteom - da mogu slobodno da se kreću, da imaju pristup svim sredstvma javnog prevoza, svim objektima koji služe u tu svrhu, a da to ne radimo zbog toga što to piše u nekim preporukama Evropske unije, nego da to bude iz našeg osjećaja. Ne gajim iluziju da ćemo svi biti ravnopravni, ali da bar kao društvo težimo da tu ravnopravnost uzdignemo na nivo prihvatljivosti“, rekao je Bojanić.

Minsitarstvo kapitalnih investicija i cijela Vlada, kako je kazao, biće partner u postizanju zajedničkog cilja, a u tom segmentu vidi da UMHCG može pomoći. 

Predstavnik Opštine Budva, Aleksandar Popović, postavio je pitanje predstavnicima UMHCG-a kako ocjenjuju pristupačnost saobraćaja za OSI u tom gradu.

Vujačić je odgovorila da je metropola turizma jedan od najnepristupačnijih gradova za OSI u svakom smislu.

„Sigurno ima i pozitivnih primjera, ali naše nije da njih ističemo, iako ih ne negiramo i ne bi bilo korektno da ih negiramo, ali dok god ima crvenog svugdje osim na semaforu ja ću ovako govoriti. Da se posljednjih godina radi jeste evidentno, ali to nije ni približno dovoljno“, kazala je Vujačić.

Predstavnica Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Jelena Raičević, pitala je da li na nivou Crne Gore postoji jedinstvena baza podataka o pristupačnim trotoarima, semaforima, ulicama.

Vujačić je odgovorila da „to bi mi vas trebalo da pitamo, a ne vi nas“.

U diskusiji su učestvovali predstavnici Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Ministarstva kapitalnih investicija, Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, Uprave za željeznice, Mašinskog fakulteta, Saveza slijepih Crne Gore, Demokratske Crne Gore i Socijalističke narodne partije. 

Učesnici okruglog stola su podsjetili da je njihov preminuli kolega Milenko Vojičić bio njihov PUTokaz, jer su zbog njega posebno dužni „da glasno govorimo o nepravdi, nejednakosti, diskriminaciji, omalovažavanji i zanemarivanju bilo koje vrste“.

Izvor: PR Centar

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, u srijedu, 24. februara 2021, s početkom u 12.00 časova, u hotelu Hilton u Podgorici, organizuje okrugli sto o pravima i obavezama OSI kao učesnika u saobraćaju, u okviru projekta PUTokaz za OSI finansijski podržanog od strane Ministarstva kapitalnih investicija kroz Javni konkurs za finansiranje projekata/programa nevladinih organizacija u oblasti zaštite lica sa invaliditetom u 2020. 

U uvodnom dijelu obratiće se ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić i izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić. Okruglim stolom će fasilitirati Iva Mijović, koordinatorka projekta, a nakon uvodnih obraćanja slijedi diskusija.

Zbog mjera zaštite od koronavirusa direktan onlajn prenos će biti omogućen posredstvom ZOOM-a, kao i Facebook stranice UMHCG. 

Pored analize trenutnih garancija za osobe s invaliditetom u oblasti javnog saobraćaja, UMHCG će predstaviti i ključne nalaze analize propisa rađene po principu semafora uz preporuke za dalje unaprjeđenje. Takođe, biće prikazani i primjeri najboljih praksi (fotografije, video) koji prikazuju željeno stanje, ili stvarna rješenja pristupačnog saobraćaja i javnih površina – pješačkih zona i linija kretanja za osobe s invaliditetom, ali i negativni primjeri koji su, nažalost, češći u praksi, a koji su zabilježeni u okviru realizacije projekta.

Projektom se želi doprinijeti ostvarivanju prava osoba s invaliditetom na slobodno i bezbjedno kretanje u javnom saobraćaju i korišćenju prevoznih sredstava na teritoriji Crne Gore, kroz specifične ciljeve koji se odnose na podizanje svijesti šire javnosti o posljedicama kršenja prava osoba s invaliditetom (OSI) u oblasti saobraćaja; zatim kroz poboljšanje nivoa informisanosti zaposlenih u državnim i lokalnim institucijama i organima o pravima OSI na slobodno i bezbjedno kretanje, kao i problemima s kojima se suočavaju u praksi, i u krajnjem poslednji cilj se odnosi na poboljšanje i povećanje nivoa informisanja OSI o njihovim pravima iz oblasti javnog saobraćaja i načinima njihovog ostvarivanja i zaštite od kršenja.

Učesnicima, koji budu prisutni u hotelu Hilton, će biti na raspolaganju Brošura o pravima OSI u oblasti saobraćaja s posebnim akcentom na bezbjednost i pristupačnost javnog saobraćaja, koja je nastala u okviru projekta. 

Pristupačnost saobraćaja obuhvata više segmenata: pristupačnost sredstava javnog prevoza, pristupačnost objekata u službi saobraćaja (stanice, aerodromi, luke...), potom javnih površina i prostora (trotoari, raskrsnice, stajališta, peroni, obale, pristaništa....), te informacija i komunikacija u službi saobraćaja, kao i u krajnjem usluga koje se koriste u ovoj oblasti što može podrazumijevati i razne sajtove, aplikacije i dr. Ovo ujedno podrazumijeva da pravo na saobraćaj predstavlja mogućnost ostvarivanja prava na slobodu i samostalnost kretanja, učešće u oblasti obrazovanja i usavršavanja, zapošljavanja, javnog i političkog života, kulture, rekreacije i sporta, odnosno u najširem smislu učešće u društvu.

Zbog važnosti teme najljubaznije molimo predstavnike medija da istu isprate na adekvatan način.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore reaguje povodom članka koji je objavio FOS media, dana 20. februara 2021. u rubrici Društvo, pod naslovom: Usred pandemije podgorički Dom zdravlja zatvoren zbog rekonstrukcije; Jokić: To je besmisleno, odnosno izjave v.d. direktora Doma zdravllja Danila Jokića.

Na informaciju i žalbe građana/ki da je Dom zdravlja na Pobrežju zatvoren zbog rekonstrukcije i ugradnje lifta, zbog čega pacijenti već tri sedmice dolaze pred zatvorena vrata, te komentara dr Jokića da mu je rečeno da će radovi biti završeni do marta, ali da on lično smatra „da to nije bio pametan potez“ i da je izvođenje radova moglo da se prolongira želimo saopštiti sljedeće:

Jako nas brine izjava v.d direktora Doma zdravlja, sada odgovorne osobe koja je dolaskom na tu poziciju, prva adresa za poštovanje zakona i jednakog tretmana svih građana bez obzira na njihove različitosti i lična svojstva.

Očekivali bismo da se gospodin Jokić prije dolaska na čelo Doma zdravlja, a posebno imajući u vidu i njegov prethodni angažman, informisao o zakonskim obavezama koje imaju i zdravstvene institucije i zdravstveni radnici prema svim građanima, a sada i ovdje posebno prema osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretlljivosti, imajući u vidu da navedena izjava ima za ishod poništavanje prava osoba s invaliditetom, te gradaciju važnosti prava pacijenata.

Iskreno žalimo što bilo koji građanin/ka, kada je u ulozi pacijenta/kinje, nailazi na neprijatne situacije, duge i komplikovane procedure i čekanja, ili nemogućnost ostvarivanja blagovremene i adekvatne zdravstvene zaštite, ali nas na drugoj strani i te kako brine neinformisanost dr Jokića i njegov stav o tome da li je lift „mogao da sačeka“ a još više konstatacija da je iznenađen što se uopšte u tom objektu i ugrađuje lift. 

Naime, još 2008. propisana je direktna obaveza da svi javni objekti i objekti u javnoj upotrebi moraju biti izrađeni u skladu sa standardima pristupačnosti za osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti, te da objekti sagrađeni prije 2008. imaju zakonsku obavezu od pet godina  za prilagođavanje u skladu s navedenim standardima. Od 2013. do 2021. prolazi osma godina a radovi se tek izvode, i to pritom opravdano vjerujemo da se ni sada ne bi izvodili da nije bilo pritužbi osoba s invaliditetom podnesenih Zaštitniku ljudskih prava i sloboda još 2015. a kasnije i pokrenute parnice pred osnovnim sudom upravo protiv Doma zdravlja Podgorica i to različitih objekata. 

Pitamo se gdje je bio dr Jokić kada su osobe s invaliditetom čekale ispred stepenica, ili ispred zaključanih vrata sporednih ulaza nekih domova zdravlja jer na glavne, ravnopravno s drugim pacijentima, nijesu mogli ući? Gdje je bio dr Jokić kada su se nekim osobama s invaliditetom, koje su nam svjedočile o svojim ličnim iskustvima, krv i drugi nalazi uzimali na trotoaru ispred ulaza? I gdje je bio da se informiše i upozna sa stanjem i zakonskim obavezama kad je došao na čelo tako važne institucije?

Doktore Jokiću, mi smo sve te godine već čekali, odbijali su nas i nosili su nas kao medicinska sredstva i opremu ili kao otpad, ponižavali su nas, i vraćali smo se i nepravedno ispaštali za nečije nečinjenje i pogrešno činjenje, a Vi sada svojom izjavom upravo to opravdavate i podstičete dalje kršenje prava osoba s invaliditetom. Na pogrešan način kritikujete svoje prethodnike, kritika koju im je trebalo uputiti je upravo ta: „Šta su do sada čekali?“

Znate šta je besmisleno, doktore Jokiću? Besmisleno je, doktore Jokiću, da Vas posle 13 godina od usvajanja zakona trebamo informisati o našim pravima. Besmisleno je da smo stotine puta odlazili u druge domove zdravlja, a nekada i u druge gradove da bismo mogli dobiti bilo kakvu zdravstvenu zaštitu jer onu koja nam je garantovana međunarodnim i domaćim dokumentima, i to najbliže mjestu boravka, ni dalje nemamo.

Besmisleno je, doktore Jokiću, da smatrate da lift nije potreban, ne samo nama, nego i starijim građanima, roditeljima s djecom, trudnicama i porodiljama, vašim koleginicama i kolegama.

Dosta smo mi čekali neko bolje vrijeme i prava, mnogo više nego Vi novu poziciju, ali nas brine što se mijenjaju ljudi, ali s njima ne i vrijednosti ili se mijenjaju na lošije. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža besplatno pravno savjetovalište djeci i mladima s invaliditetom, kao i članovima njihovih porodica.

Besplatno pravno savjetovalište pruža se svakog radnog dana (ponedeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova.

Ova aktivnost podrazumijeva kontinuirano pružanje besplatnog pravnog informisanja, besplatnih pravnih savjeta i besplatne pravne pomoći posebno u cilju prevazilaženje krize izazvane COVID - 19 epidemijom.

Redovnim pružanjem besplatnog pravnog savjetovališta (pružanjem pravnog obavještenja i davanjem pravnih savjeta, informacija) djeca, mladi i odrasli s invaliditetom, kao i članovi njihovih porodica imaće priliku da se informišu i upoznaju s pravima iz raznih oblasti, a posebno u okviru oblasti dječje i socijalne zaštite, rada i zapošljavanja, porodičnih i bračnih odnosa, kao postupaka pred organima, uključujući i postupke pred sudom (upravni sporovi, građanske parnice, krivični postupci) i dr. 

Stranke se mogu obratiti Udruženju i tražiti informacije i/ili iznijeti svoje nedoumice u vezi s ostvarivanjem prava u bilo kojoj oblasti života, i odmah ili najkasnije u roku od 24 sata, ukoliko dostave na uvid i na raspolaganje sve potrebne informacije i dokumentaciju, besplatno dobiti potpune informacije o tome da li imaju pravo, i ukoliko imaju na koji način ga mogu ostvariti ili zaštititi. Na taj način OSI i/ili članovi njihovih porodica, bivaju obaviješteni ukoliko je neko njihovo pravo prekršeno ili (može biti) ugroženo. 

Pravni savjeti mogu se tražiti putem fiksnog i mobilnog telefona, e-maila, Fejsbuk stranice, Instagram naloga putem čata na portalu DisabilityInfo.me (četvrtkom od 12.00 do 14.00 h) ili putem čata na portalu Vršnjačkapodrška.me svakog radnog dana (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Ova aktivnost realizuje se do 24. juna 2021. u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

VIDEO: Održano onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 18. februara 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na temu: Nasilje nad osobama s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i žene.

Događaj je organizovan na Zoom-u, a prenos uživo mogao se pratiti i na Facebook stranici UMHCG-a.

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. Osim  toga, besplatno pravno savjetovanje biće pruženo i porodicama osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što bi moglo rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta