Nakon murala Fride Kalo i Džudi Hjuman, zatim prve modne revije osoba sa invaliditetom u Nikšiću, na red je došao i dokumentarni film Treger, o pet žena sa invaliditetom, njihovim usponima i padovima. Film je prikazan u Nikšićkom pozorištu i dio je projekta Osnažene vidljive koji realizuje Nevladina organizacija Mozaik.

Anđela Miličić, Milena Krivokapić, Lidija Radanović Vujković, Marijana Goranović i Anđela Dragović su pet žena sa invaliditetom, koje su u dokumentarnom filmu Treger govorile o svom putu uspjeha, putu punom izazova, uspona ali i padova. 

Po riječima Blagoja Šturanovića, izvršnog direktora NVO Mozaik, željeli su da pošalju snažnu poruku da žele, umiju i mogu više.

Sinergija je neophodna, što lokalna uprava zna da prepozna i uvijek je spremna da pruži ruku podrške i saradnje, kako bi osobe sa invaliditetom bile što više uključene u sve segmente društva, poručio je Vojin Striković u ime Opštine Nikšić. 

Društvo ne smije da zatvara oči pred problemima sa kojima se socijalno-ugrožene grupe susreću, pogotovo sugrađanke, ističe Striković, dodajući da bi različitosti trebalo da nas povezuju.

Proces snimanja je, prema riječima producenta filma Nemanje Popovića, bio inspirativan, a cilj samog projekta promovisanje važnosti inkluzije.

Reditelj filma je Matija Jovanović, snimatelj Blažo Tatar.

Projekat Osnažene vidljive je podržan kroz program Od osnovnih usluga do oblikovanja politika koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje, u saradnji sa relevantnim ministarstvima i organizacijama,  finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Izvor: RTVNK

Pripremila: Dajana Vuković

Pitanje osoba sa invaliditetom u našem društvu se često postavlja na pogrešan način – kao individualni problem osoba sa invaliditetom i njihovih porodica. Istina je, međutim, da osobe sa invaliditetom žive u svetu koji nije napravljen za njih, koji je prepun različitih prepreka, a trebalo bi da bude napravljen i otvoren za sve, jer pripada svima nama bez razlike, kaže za Danas narodni poslanik Zeleno levog fronta Rastislav Dinić.

Dinić dodaje da nažalost, u praksi se mnogi političari sjete osoba sa invaliditetom samo u predizbornoj kampanji, dok je realnost takva da su oni nevidljivi.

Ovim kategorijama društva se ne posvećuje dovoljno pažnje, jer to nisu megalomanski projekti. Ipak, važno je znati, da pomoć i podrška pojedincu znači pomoć društvu na mikro nivou, što vodi ka boljitku svih nas, poručuje poslanik ZLF-a.

Smatra da jednom kada ovom pitanju kao društvo pristupimo na ovaj način – lako ćemo shvatiti da ovo nije samo problem pojedinaca i njihovih porodica, već problem cijelog društva, a možemo da kažemo i problem jednakosti i demokratije, jer društvo koje nije jednako otvoreno za sve svoje članove ne može biti ni pravedno ni demokratsko.

Zeleno-levi front je duboko posvećen borbi za dostojanstven život osoba sa invaliditetom i rekonstrukciji i ojačavanju institucija koje ovo treba da omoguće – školstva, zdravstva, socijalnih službi. Država mora povratiti svoju socijalnu funkciju koja je već dugo zapostavljena i pomoći onima kojima kojima je pomoć najpotrebnija. Institucije moraju biti otvorene za sve, a obrazovanje mora negovati vrijednosti jednakosti i inkluzivnosti, kaže Dinić.

Jelena Banjac, defektološkinja i članica Pokreta slobodnih građana, smatra da političari mogu da doprinesu donošenju Zakona roditelj negovatelj. Ovaj bi zakon, kaže, omogućio roditeljima koji ne mogu da rade minimalnu zaradu, penziono i socijalno osiguranje.

Važno naglasiti je da roditelji koji rade moraju da imaju mesto koje će podsticajno da utiče na dečiji razvoj. Ovo pitanje nije ili ili već i/i. Takođe, nedopustivo je da postoje liste čekanja za pratioce i da zbog toga roditelji moraju da preuzimaju ovu ulogu. Smatram da grad Beograd ima dovoljno resursa i kapaciteta da ovo pitanje reši, naravno ukoliko postoji politička, a prije svega ljudska volja, kaže ona.

Banjac dodaje da za nju, kao defektološkinju, veoma je važno da senzibilišemo društvo o potrebama osoba sa invaliditetom.

Društvo koje odgovara adekvatno na potrebe ranjivih grupa  upravo tu pokazuje svoju sposobnost da uvaži različitost. Upravo zbog toga moramo da radimo na edukaciji, prije svega djece, jer je važno da ih na vreme naučimo kako da razumeju i poštuju različitost, dodaje Banjac.

Ona smatra da je Pokret slobodnih građana odabrala jer je u ovoj organizaciji prepoznala da je to stranka koja se posebno bavi temama ranjivih grupa, što je meni kao master defektološkinji životni odabir.

U prvoj rečenici krovnog programa Pokreta slobodnih građana Dogovor 381, je rečeno: Čovek i ljudske potrebe, dostojanstvo i sreća su najviša društvena vrijednost i ishodište svih naših politika; Nacija i država imaju smisla tek ako su u službi čoveka. Najvažniji politički cilj u Srbiji jeste stvaranje zajednice uzajamnog povjerenja i podrške ljudima. Na ovaj način obavezali smo se da ćemo se starati o svakom pojedincu, a posebno o onima u stanju potrebe, kaže Banjac.

U vezi s tim dodaje da je PSG usvojio nekoliko dokumenata koji se bave ranjivim grupama, a da je najvažniji Deklaracija o pravu na različitosti u kojoj su, kaže, posebnu pažnju posvetili svim grupama koje su na bilo način ugrožene.

U Deklaraciji smo istakli da građani i građanke Srbije moraju ostvarivati svoje pravo na različitost bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Položaj manjina i marginalizovanih grupa, bile one nacionalne, vjerske, seksualne, rodne ili bilo koje druge, najbolje pokazuje stanje u društvu i stepen razvoja svake države. PSG se obavezao da mu ostvarenje prava na različitost bude jedan od osnovnih ciljeva prilikom svake političke akcije, bilo u institucijama ili van njih. PSG još jednom ukazuje da je broj društvenih grupa koje su po nekom osnovu manjina neograničen i da se ljudi u Srbiji, pored gore pomenutih, diskriminišu i po drugim osnovama poput socijalnog ili geografskog porekla, starosti, imovnog stanja, zdravstvenog stanja i brojnih drugih ličnih karakteristika, dodaje.

Kako bi istakla senzibilnost PSG-a prema ranjivim grupama ona dodaje da je ova organizacija potpisnik i međunarodnih inicijativa koje se bave ranjivim grupama, kao što je Dablinska deklaraciju o različitosti kojom su se članice ALDE grupe obavezale da će raditi na većoj reprezentativnosti LGBTQI+ osoba u političkim organizacijama i institucijama u svojim državama.

Pokret slobodnih građana ostvario je saradnju i sa domaćim organizacijama koje se bave pitanjima ranjivih grupa, Udruženjem studenata sa hendikepom, Forumom mladih sa invaliditetom, Prajd info centrom, kao i više organizacija koje se bave pitanjima ugroženosti Roma i žena u društvu u Srbiji.

Smatramo da je Pokret slobodnih građana od ovih grupa prepoznat kao opcija za saradnju pre svega zbog naše posebne osetljivosti i redovnog oglašavanja na sve teme koje pogađaju ranjive grupe, a naš prvi predsjednik Saša Janković bio je na funkciji zaštitinika građana, što nas i personalno povezuje sa njima, navodi.

Banjac kaže i da su odbornici u Begradu, Smederevskoj Palanci, Boru, Sremskoj Mitrovici, Loznici i Šapcu podnosili inicijative da se poveća broj pratilaca djece ometene u razvoju u osnovnim školama, kao i naknade za rad ljudi kako bi ovo zanimanje privuklo veći broj visokoobrazovanih ljudi.

Naša poslanica Anna Oreg podnela je inicijativu u Narodnoj skupštini, kao deo regionalne inicijative sa poslanicima iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Severne Makedonije, kako bi se osobama koje počine nasilje u porodici dodeljuje i narukvica s kojom bi se pratilo njihovo kretanje i sprečilo da ponovo počine nasilje, napominje.

Kao primjer dobre prakse ističe to što su višegodišnjom borbom došli do toga da  Republički fond za zdravstveno osiguranje prestane da ignoriše potrebe građana i obezbjedi lječenje za mnogo više djece oboljele od rijetkih bolesti – za koju smo ranije skupljali pomoć SMS porukama.

Naš cilj je da država pokrije lečenje za sve osobe, a posebno osoba sa multiplom sklerozom, čijim lječenjem se bave samo i isključivo na međunarodni dan ove bolesti. Za  Pokreta slobodnih građana svaki pojedinac bi morao biti na prvom mestu u Srbiji. Sve službe, socijalne, zdravstvene, ili druge institucije moraju da rade isključivo na tome da niko ko je u potrebi ne ostane uskraćen za pomoć zbog nekog administrativnog problema. Ta borba se nikada ne završava, ali svaka osoba kojoj život bude jednostavniji zbog nas je još jedna pobjeda koju smo ostvarili, zaključuje Banjac.

Izvor: Danas

Pripremila: Dajana Vuković

Na Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje, čije obilježavanje su ustanovile Ujedinjene nacije kao potrebu da se globalnim aktivnostima pokuša suzbiti njegov negativan uticaj, i institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore skrenula je pažnju na zabrinjavajuće prisustvo negativnog narativa u javnom prostoru Crne Gore.

Godinama unazad najčešće reakcije Zaštitnika odnose se upravo na osude neprimjerenih i nezakonitih formi izražavanja koje podstiču mržnju, netoleranciju i podjele u našem društvu, koje se nažalost već duži period suočava sa polarizacijom po više drustveno političkih osnova. U takvoj atmosferi, izuzetno je važno očuvati i stvarati zdravo tkivo demokratskog i integracionog potencijala i energije koja nam je potrebna da kao država i društvo napredujemo na evropskom i evroatlantskom putu, navodi se u saopštenju institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Stoga i danas pozivaju najširu javnost da slobodu izražavanja, kao temeljnu vrijednost svakog demokratskog društva, praktikuje i ispoljava na civilizovan način, koji njeguje kulturu dijaloga i poštovanja onih sa kojima ne dijelimo iste svjetonazore i mišljenja.

Podsjećamo da govor mržnje, kao oblik zloupotrebe slobode izražavanja, podriva osnovna ljudska prava i slobode kršenjem dostojanstva, časti i ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta onih koje su njegove žrtve, a u svojim ekstremnim formama podstiče i izaziva nasilje. Govor mržnje je postao sredstvo obračunavanja sa neistomišljenicima i već sada zauzeo ustaljeno mjesto u komunikaciji na društvenim mrežama i online prostoru, dodaje se u saopštenju.

Zaštitnik ohrabruje sve društvene aktere da kritikuju društvene događaje i aktuelizuju teme od javnog interesa i značaja, međutim, kako dodaju, takva kritika ne bi se trebala temeljiti na uvredama, ismijavanju, mizoginiji, seksizmu i drugim neprihvatljivim oblicima izražavanja.

Pokazalo se u praksi da slučajevi govora mržnje u kratkom roku uvijek pokrenu lavinu reakcija sa novim primjerima govora mržnje, diskriminacije i netolerancije, a nerijetko se i dobronamjerne reakcije i skretanja pažnje na ove negativne pojave koriste za razračunavanja neistomišljenika i neprincipijelna poređenja koja ne doprinose rješavanju problema. Ne možemo reći da se u Crnoj Gori ne sprovode aktivnosti brojnih subjekata s ciljem smanjenja negativnog uticaja ovog štetnog narativa i povećanja svijesti javnosti o ovom problemu, ali to i dalje ne donosi željene efekte, navodi se u saopštenju.

Pozivaju pojedince, a posebno one na javnim funkcijama, da svako svojim primjerom pokuša da napravi promjenu u reakcijama i raspravama na teme od društvenog značaja, jer je to od vitalnog značaja za unaprjeđenje ukupne atmosfere i jačanja nacionalne kohezije.

Zakonodavni okvir posljednjih godina ojačan je i usklađen sa međunaradnim standardima, a nadležne institucije ažurnije procesuiraju slučajeve govora mržnje, ali svakako da i u tom pravcu ima prostora za unaprjeđenje. Podsjećamo da je govor mržnje kao oblik diskriminacije definisan članom 9a Zakona o zabrani diskriminacije i to kao svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina. Istovremeno, govor mržnje je implicitno prepoznat i kroz Krivični zakonik Crne Gore i kroz Zakon o javnom redu i miru,saopštili su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zaštitnik poziva nosioce pravosudnih funkcija da govor mržnje, kao djelo iz domena prekršajno – pravne odgovornosti, procesuiraju kroz Zakon o zabrani diskriminacije, a ne skoro isključivo kroz Zakon o javnom redu i miru.

Procesuiranjem kroz Zakon o zabrani diskriminacije poslala bi se jasna poruka da govor mržnje predstavlja oblik diskriminacije, a ne samo djelo kojim se remeti javni red i mir. Na kraju, još jednom apelujemo na sve nosioce javnih funkcija, novinare i novinarke, aktiviste i aktivistkinje, akademske građane/ke, da svojim primjerom i istupima pošalju snažne poruke nulte tolerancije na govor mržnje i sve njegove pojavne oblike, čime bi i kroz kontranarativ kreirali okruženje koje odbacuje i ne pristaje na necivilizacijske pošasti, zaključuju u saopštenju.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Države imaju obavezu prema međunarodnom pravu da sprečavaju i bore se protiv podsticanja mržnje

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) Antonio Gutereš rekao je da je govor mržnje pokazatelj diskriminacije, zlostavljanja, nasilja, sukoba i zločina protiv čovječnosti.

On je povodom Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje apelovao na promociju edukacije o ljudskim pravima.

Vidjeli smo kako se to odvijalo od nacističke Njemačke do Ruande, Bosne i dalje. Ne postoji prihvatljiv nivo govora mržnje. Svi moramo raditi na tome da ga potpuno iskorenimo, navodi se u saopštenju Gutereša.

Istakao je da govor mržnje može biti usmjeren protiv žena, izbjeglica, migranata, rodno različitih i trans osoba, kao i manjina.

Posljednjih mjeseci smo vidjeli porast antisemitskog i anti-muslimanskog govora mržnje na internetu i u javnim obraćanjima uticajnih lidera, rekao je Gutereš.

Podvukao je da države imaju obavezu prema međunarodnom pravu da sprječavaju i bore se protiv podsticanja mržnje, kao i da promovišu različitost, međusobno razumijevanje i solidarnost.

On je rekao da su mladi često najviše pogođeni govorom mržnje, naročito na internetu, i da moraju biti dio rešenja.

„Obeležavajući Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje, hajde da svi radimo na promovisanju edukacije o ljudskim pravima, uključivanju mladih u demokratsko donošenje odluka i suprotstavljanju netoleranciji, diskriminaciji, predrasudama i stereotipima“, poručio je Gutereš.

Strategija i Akcioni plan UN protiv govora mržnje pružaju okvir za rješavanje kako uzroka, tako i posljedica ove počasti, navodi se u saopštenju generalnog sekretara UN.

Rezolucijom je 18. jun proglašen kao Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje, oslanjajući se na Strategiju i Plan akcije UN protiv govora mržnje, koji su pokrenuti 18. juna 2019. godine.

Izvor: Autonomija

Pripremila: Dajana Vuković

Život na margini. Život bez jednakih mogućnosti. Život ispod ljudskog dostojanstva.

Vidosava Đorđić živi sama, i koristi kolica koje je dobila kao donaciju. Vidosava prima malu penziju. Pravo na ličnu invalidninu nema. Ipak, ne kuka.

Na pitanje šta joj je najviše potrebno, odgovara. Električna kolica. Tražila sam od doktora. Oni su rekli da nemam pravo, kad mi odu ruke, eto tako je zakon, kaže Vidosava.

Apsurd. Pravilnikom, električna kolica mogu dobiti lica koja imaju najveći stepen funkcionalne onesposobljenosti sistema za kretanje. U prevodu bez funkcije i ruku i nogu.

Mi danas teško dolazimo do ortopedskih pomagala. Nismo u mogućnosti da biramo ortopedsko pomagalo. Obično su ta pomagala neadekvatna, lošeg kvaliteta. Propisi su katastrofalni, kaže Anđelko Bogdanović, izvršni direktor Udruženja distrofičara, Bijeljina.

Osobe s invaliditetom suočavaju se sa brojnim preprekama pri samom izlasku iz kuće.

Ima arhitektonskih prepreka. Na primjer u nekim ustanovama nema rampe, lifta. Ili ako ima rampa, onda kosina nije prilagođena, mora veliki napor da se uloži da bi se popeo ili spustio, svejedno, kaže Nikolina Jović.

Prepreke su svuda, u svim segmetima života. Ipak, Nikolina se ne predaje. Želi bolju budućnost za sebe. Upravo završava srednju ekonomsku školu pri Centru za obrazovanje odraslih. Ima cilj da upiše i fakultet, a nakon toga da dođe i do adekvatnog zaposlenja. Ono što boli najviše, to je, kaže, diskriminacija.

Mi smo u svijetu gdje su ljudi puni predrasuda, diskriminacije, gledaju naspoprijeko. Mnogi misle da mi nemamo pravo na normalan život, da treba da budemo samo kod kuće, da grubo rečeno nismo vrijedni života, a nije tako, kaže Nikolina.

Suština naše priče je da UN Konvencija nije zaživjela. Određene strukture političke ili stranke donose odluke, zakonska, podzakonska akta i odluke iz fotelja gdje ne konsultuju nas. Oni misle da oni bolje znaju šta nama treba, a upravo ne koriste udruženja, saveze sa područja RS i BiH”, kaže Milorad Jović, sekretar Koalicije Kolosi, Bijeljina.

Zahvaljujući organizacijama koje se bave poboljšanjem položaja osoba s invaliditetom, kroz projekte, koje finansira EU, stvari se pokušavaju pomjeriti. Jedan od njih je i inkluzija osoba s invaliditetom i socijalna saradnja koji provodi Karitas.

Projekat će trajati tri godine, a predviđeno je niz aktivnosti koje su usmjerene na jačanje organizacija osoba s invaliditetom, jačanje njihovih koalicija i drugih tijela, unaprjeđenje saradnje s javnim sektorom te pokretanje zagovaračkih inicijativa za prava osoba s invaliditetom u BiH.

Izvor: Istok

Pripremila: Dajana Vuković

KIKINDA: Za podršku preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, iz budžeta Srbije je ove godine izdvojeno 705 miliona dinara, rekla je Biljana Barošević, pomoćnica ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u Sektoru za zaštitu osoba sa invaliditetom, prilikom boravka u Kikindi.

Grad Kikinda i preduzeće Lira bili su domaćini sjednice Skupštine Udruženja preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (UIPS) koje već 58 godina radi na unapređenju položaja osoba sa invaliditetom, njihovom zapošljavanju i pravu na jednake šanse.

U rješavanju svakodnevnih problema i donošenju mjera podrške važna je saradnja sa nadležnim institucijama. Sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom pri resornom ministartsvu svakodnevno radi sa 62 preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Ona posluje u preko 25 lokalnih samouprava u Srbiji. Ministarstvo daje zaista ozbiljnu podršku tim preduzećima, a ukupan budžet za 2024. godinu iznosi 705 miliona dinara, upravo za mjere zapošljavanja i njihove proizvodne programe, kao i njihov dalji razvoj, rekla je Barošević.

Domaćini Skupštine Udruženja bili su Kikinda i preduzeće Lira, koje ima 103 zaposlenih, od kojih je 69 osoba s invaliditetom. Preduzeće je u domaćem vlasništvu.

Mi smo po veličini preduzeće broj jedan i želimo da očuvamo tu poziciju i u budućnosti. Specijalizovali smo se za usluge šivenja i industrijske montaže, koje radimo sa inostranim partnerima, i praktično jedno smo od retkih preduzeća koje radi sa inopartnerima i prisutno je na međunarodnom tržištu, kazao je vlasnik i direktor Lire Branislav Bugarski.

Kikindska Lira jedno je od 33 preduzeća u okviru udruženja, koja ukupno zapošljavaju preko hiljadu lica. Ta preduzeća važno je dalje osnaživati, proširiti njihove proizvodne kapaciteta i konstantno raditi na unapređenju položaja osoba s invaliditetom u oblasti zapošljavanja i radnog osposobljavanja. U tim nastojanjima, podrška države od velike je važnosti.

Cilj je da se mlade osobe sa invaliditetom uključe i nađu svoje zanimanje, nađu svoj posao i ostvare svoje snove, napomenula je Barošević.

Kako je najavljeno, u avgustu će biti raspisan novi javni poziv za dodjelu sredstava za poboljšanje uslova rada u preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2024.

Izvor: Radio Televizija Vojvodine

Pripremila: Dajana Vuković

Crnogorski šahisti Predrag Nikač i Milan Ivanović zabilježili su remije u drugom kolu Evropskog prvenstva u konkurenciji šahista sa i bez ostataka vida u Rumuniji.

Obojica su, uprkos dobroj igri, morali da se zadovolje neriješenim ishodima, iako su imali prednost početnog poteza.

Nikač je u duelu na drugom stolu vodio bijele figure protiv predstavnika Njemačke Franka Šlimana, dok je Ivanović remizirao sa predstavnikom Litvanije Anatolijusom Novikasom.

Zanimljivo je da su glavni konkurenti Nikača, poljski velemajstor Marčin Tazbir i njemački fide majstor Dominik Miler remizirali u drugom kolu.

Prvenstvo se nastavlja sjutra, partijama trećeg kola, a Nikačev protivnik će biti Petko Patev iz Bugarske, dok će Ivanović igrati sa Miroslavom Mađerićem iz Hrvatske.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Šahisti Predrag Nikač i Milan Ivanović ostvarili su pobjedu i remi prvog takmičarskog dana Evropskog prvenstva u šahu za osobe bez i sa smetnjama vida u rumunskom Ploeštiju.

Nikač, drugi nosilac turnira, crnim figurama savladao je predstavnika Francuske Olivijea Devila.

Igrana je holandska odbrana, za koju je Nikač još jednom potvrdio epitet specijaliste i znalačkom igrom upisao pobjedu.

Ivanović je morao da se zadovolji remijem u duelu sa holandskim predatavnikom Alaetinom Gundogmusom.

Sjutra je na programu drugo kolo, a crnogorski predstavnici, sudeći prema rejtingu biće favoriti.

Nikač će voditi bijele figure protiv Franka Šelmana iz Njemačke, dok će Ivanovic bijelim figurama tražiti prvu pobjedu protiv predstavnika Litvanije Anatolijusa Novikovasa.

Prvi nosilac šampionata, na kojem učestvuju 63 takmičara, velemajstor Marčin Tazbir iz Poljske.

Ivanović je 24. prema početnom rejtingu.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Organizacije osoba s invaliditetom, potpisnice ovog saopštenja, osuđuju i oštro se protive posljednjoj odluci Zavoda za zapošljavanje, kojom je kandidatura Gorana Macanoviča, nezakonito odbijena - što za posljedicu ima da on, uprkos ispunjavanju propisanih uslova, nije imenovan za člana Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju.

Time je Zavod za zapošljavanje nastavio s prethodnim praksama lošeg postupanja, a ovaj čin shvatamo kao direktan pritisak na one osobe s invaliditetom, koje su dokazale svoj aktivizam i iskustvo, njihovo proaktivno i kritičko djelovanje i učešće u procesima donošenja odluka.

Podsjećamo da već duži vremenski period rijetki/e od nas ukazuju na neadekvatno i nezakonito postupanje angažovanih u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju, čiji su neažuran rad i neodgovornost doveli do kašnjenja u isplati subvencija i to u kontinuitetu od 2021. Kašnjenja koja su bilježena prije navedenog perioda dešavala su se u trajanju od po par mjeseci, dok je od promjene tadašnjeg rukovodstva u Fondu i Zavodu zabilježena praksa kašnjenja u priznavanju i ostvarivanju prava poslodavaca i po godinu i po dana, a u izuzetnim situacijama i više.  Navedeno je za posljedicu u nekim slučajevima imalo i prestanak radnog odnosa za pojedine osobe s invaliditetom, čiji poslodavci nijesu ni dočekali da ostvare prava na subvencije koje se odnose na opremu radnog mjesta i asistenta/pomagača u radu, a u izuzetnim i prijevremeno penzionisanje (odlazak u invalidsku penziju) zbog pogoršanja stanja uslovljenog nedostatkom opreme i uslova za rad jer Fond nije blagovremeno postupao u obradi zahtjeva koje su poslodavci podnosili.

Mogli  smo pretpostaviti da će trpjeti posljedice oni koji ukazuju na takvo postupanje čelnika Fonda, ali smo se nadali da će one biti zaustavljene i prekinute promjenom rukovodstva i zaustavljanjem negativne, a sve ukazuje, i naručene kampanje čiji je cilj uskratiti i smanjiti obim postojećih prava osoba s invaliditetom, na način što će se ukinuti ili ograničiti prethodno garantovana prava. Naime, Goran Macanović je meta negativne kampanje koju, već duži vremenski period, sprovodi onaj ili oni čije postupanje kritikujemo, jer ono šteti u ogromnoj mjeri politici zapošljavanja osoba s invaliditetom i ostvarivanju našeg prava na rad. Tako su kontinuirani napadi, koje su pratili medijski tekstovi puni neistina i prijave Agenciji za sprječavanje korupcije, kao vrhunac, svoj ishod dobili u odbijanju njegove kandidature za člana Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju.

U toj „kampanji“ Goran Macanović se pokušao predstaviti kao neodgovoran, halapljiv, onaj koji je nezasit i prepreka drugima, kao onaj koji ne mari za propise ove države jer „ignoriše činjenicu da je javni funkcioner“ i eto „želi još jedan mandat uprkos svemu“. Na taj način direktno se pokušava urušiti lični integritet Gorana Macanovića, i on prikazati kao loš primjer u pokretu za prava osoba s invaliditetom koji kao takav mora biti zaustavljen i spriječen. Posljedice ovakvog postupanja svakako ne trpi samo Goran Macanović, iako su one prema njemu nepravedne i zasnovane isključivo na ličnom odnosu prema njemu. Posljedice toga trpi i pokret osoba s invaliditetom, ali vjerujemo i poslodavci i same osobe s invaliditetom, čija prava Goran i zastupa.

Direktor Zavoda se u Odluci, koju potpisuje, a čiji je obrađivač Denis Martinović, načelnik Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, poziva na član 15 Zakona o sprječavanju korupcije, koji se nikako ne može primijeniti na postupak izbora članova Savjeta Fonda. Naime, članstvo u Savjetu Fonda nije niti ugovorni odnos niti drugi oblik poslovne saradnje članova Savjeta i Zavoda za zapošljavanje, već je uloga Savjeta propisana članom 40. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju  lica s invaliditetom - a ona se odnosi na praćenje realizacije mjera i aktivnosti koje su u funkciji unapređivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja lica sa invaliditetom, kao i namjenskog korišćenja sredstava Fonda.  

Navedenim postupkom Zavod preuzima ulogu organa koji tumači i primjenjuje Zakon o sprječavanju korupcije, umjesto da primijeni Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošjavanju lica sa invaliditetom - koji je i dužan primijeniti. Kako član 40 ovog Zakona, na osnovu kojeg se i biraju članovi/ice Fonda, propisuje uslove za izbor onih kandidata/kinja koje predlažu organizacije osoba s invaliditetom, to je morao biti primijenjen isti princip kao i prilikom izbora ostalih članova/ica koji dolaze iz reda reprezentativnih udruženja poslodavaca i sindikata. Dakle, ni na koji način Član 15. Zakona o sprječavanju korupcije - koji se odnosi na ograničenja po prestanku funkcije – se ne može primijeniti samo i isključivo prilikom izbora predstavnika osoba s invaliditetom, a da se isti ne primjenjuje i na ostale članove Savjeta. Time direktor Zavoda na sebe preuzima ekskluzivno pravo da se miješa u izbor predstavnika osoba s invaliditetom i da potpuno obesmisli propisani uslov i princip da predstavnika osoba s invaliditetom biraju organizacije koje zastupaju naše interese i prava, jednako kao što predstavnike reprezentativnih poslodavaca i sindikata biraju poslodavci i sindikati.

Goran Macanović će svakako, kao oštećeni kandidat, potražitit sudsku zaštitu, a naše organizacije koje su podržale njegovu kandidaturu traže odgovornost i sankcije za one koji nezakonito postupaju i svojim djelovanjem nanose nesagledivu štetu čije posljedice će trpjeti i osobe s invaliditetom i njihovi sadašnji i potencijalni poslodavci.

Potpisnici saopštenja:

1. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)
2. Savez slijepih Crne Gore
3. Organizacija slijepih za Nikšić, Šavnik i Plužine
4. Organizacija slijepih za Berane, Andrijevicu, Plav i Rožaje
5. Organizacija slijepih za Kotor, Herceg Novi, Budvu i Tivat
6. Udruženje paraplegičara Cetinje
7. Udruženje paraplegičara Podgorica
8. Nova šansa u Novom
9. Aktivni centar – organizacija osoba sa invaliditetom
10. Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom - Bijelo Polje
11. Mozaik, Nikšić
12. Udruženje OSI Malesije, Tuzi

Direktorica UMHCG Marina Vujačić upozorava da javnu prevoz nije pristupačan za sve osobe s invaliditetom, iz podgoričkih Puteva naglašavaju da im je primarni cilj da obezbijede udobnost svim korisnicima.

Nije poznato koliko osoba s invaliditetom i sa smanjenom pokretljivošću koristi javni prevoz jer Glavni grad i država nemaju te podatke. Nemaju ni informacije i podatke o osobama s invaliditetom, a to je nedostatak na koji se godinama ukazuje, kazala je za Vijesti direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

Javni prevoz u Podgorici, kako je rekla, nije pristupačan za sve kategorije osoba s invaliditetom, ali, tvrdi Vujačić, ni za druge kategorije koje spadaju u osobe smanjene pokretljivosti.

Na većini linija u glavnom gradu nema pristupačnih autobusa, autobuskih stajališta, oznaka na autobuskim stajalištima, odnosno svih propisanih elemenata pristupačnosti, koji omogućavaju nesmetan, odnosno samostalan i bezbjedan pristup prevozu. Isti je slučaj i što se autobusa tiče, jer novi autobusi koji su nabavljeni jesu pristupačni, imajući u vidu da imaju rampu za ulazak/izlazak, ali nijesu sva stajališta, i postojeći autobusi ne saobraćaju na svim linijama, rekla je Vujačić.

Iz podgoričkih Puteva poručuju da je njihov primarni cilj da obezbijede maksimalnu udobnost i pristupačnost za sve korisnike njihovih usluga.

Čime ćemo dodatno unaprijediti kvalitet javnog prevoza, a što će svakako, pored promocije i afirmacije javnog prevoza, biti u fokusu našeg rada, kada je u pitanju unaprjeđenje stanja saobraćaja i nabavka novih autobusa u narednom periodu, kazali su iz Puteva.

Zavisi od više faktora

Vujačić je Vijestima kazala da su novi autobusi Glavnog grada dovoljno pristupačni i široki da korisnik kolica može da priđe mjestu koje mu je obezbijeđeno. Podsjetila je da je Glavni grad nabavio 45 novih autobusa, od kojih je 40 svakodnevno na linijama.

Imaju i držače sa lijeve i sa desne strane i oni su na adekvatnoj visini, tako da korisnik kolica može da se pridržava u toku vožnje. Takođe, dugme za poziv vozača je na vidnom mjestu. Međutim, treba analizirati, procijeniti, planirati i nabaviti i nova vozila, na način što će se stariji autobusi koji više nijesu bezbjedni, isključiti iz upotrebe i zamijeniti novim, rekla je ona.

Vujačić je kazala da je, nakon što su novi autobusi krenuli sa svakodnevnom vožnjom, pitala neke korisnike kolica o njihovom utisku.

Kada su počeli da saobraćaju novi autobusi, kažu da se dešavalo da vozači ne zaustave autobus na stajalištu i da korisnici kolica moraju da čekaju sljedeći ili da se drugačije snalaze za prevoz. To znači da je neophodna edukacija vozača i razumijevanje da su i osobe s invaliditetom građanke i građani ove države i Podgorice, kojima jednako pripadaju prava kao i drugima, uključujući i pravo na saobraćaj, rekla je sagovornica Vijesti.

Prema njenim riječima, stepen ostvarivanja prava osoba s invaliditetom u oblasti javnog saobraćaja zavisi od pristupačnosti okruženja. Njihova vidljivost i aktivnost u društvu, tvrdi Vujačić, u velikoj mjeri zavise od nivoa pristupačnosti prevoznih sredstava i saobraćajnih usluga.

Trenutno stanje pokazuje da pružaoci usluga i učesnici u saobraćaju nemaju i dalje dovoljan stepen znanja i razumijevanja. Osim toga, nijesu dovoljno upoznati koja je i svrha određenih elemenata u saobraćaju, kao što su npr. spušteni trotoari, taktilne trake vodilje, induktivne petlje, zvučna signalizacija, kao i u ukupnom pristupačnost i dostupnost javnog prevoza za osobe s invaliditetom, ocjenjuje Vujačić.

Izdvojiti više novca za pristupačnost

Naglašava da je neophodno raditi na dostupnosti informacija, komunikacionih sredstava, usluga i tehnologija.

Takođe, navedeno obuhvata i dostupnost usluga i servisa koji se pružaju opštoj populaciji i, ne manje važno, blagovremenost informisanja i podrške. Navedeno znači da je pored pristupačnosti, kao prava osoba s invaliditetom, važna i dostupnost saobraćaja, odnosno raspoloživost u trenutku kada je saobraćaj i prevoz potreban osobama s invaliditetom. U tom smislu, pored pristupačnog javnog prevoza, treba dalje unaprjeđivati i razvijati uslugu dostupnog prevoza, odnosno prevoza od vrata do vrata, kazala je Vujačić.

Ovu uslugu UMHCG je, kaže, uspostavilo 2020., a nakon realizacije projekta Glavni grad je nastavio da je finansira kroz redovni godišnji budžet.

Vujačić ističe da bi bilo neophodno izdvajati veća sredstva i imati više pristupačnih vozila.

Svakako treba raditi i na prilagođavanju cijelog grada, uključujući i javne površine, ali i objekte saobraćaja, kao i na prevozna sredstva. U tom smislu, treba preduzeti aktivnosti na prilagođavanju i pristupačnosti autobuskih stajališta i stanice. Stajališta nisu dovoljno pristupačna, pojedina stajališta, odnosno pristupni trotoari, nemaju ni adekvatno ukošen spust, odnosno spuštene trotoare za prilaz korisnika kolica, a nijedno stajalište, koje smo obišli prilikom monitoringa, nema taktilne trake za korisnike bijelog štapa, kazala je Vujačić.

Bolje nego ranije, ali...

Vujačić je Vijestima pojasnila da je javni saobraćaj značajno pristupačniji nego ranije, ali ne još uvijek na zadovoljavajućem nivou i na teritoriji cijelog grada.

Ovdje posebno mislimo na drumski saobraćaj i to njegov jedan dio koji se odnosi na autobuse i autobuska stajališta. S druge strane, ne smije se zanemariti privatni taksi prevoz, kao ni činjenica da je glavni grad pokriven željezničkim prevozom, kao i, na neki način, avio prevozom zbog aerodroma u Golubovcima. Kada je željeznički prevoz u pitanju, samo je pristupačan prevoz na relaciji Podgorica-Nikšić-Podgorica i to kad saobraća kaf, poznatiji kao španski voz, ali svi peroni i stanice, uključujući i željezničku stanicu u Podgorici, nijesu pristupačni za osobe s invaliditetom, rekla je ona.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković