Osamnaesti sastanak Zajedničkog konsultativnog odbora između EU i Crne Gore (ZKO), održaće se u utorak, 16. aprila 2024. u Podgorici.

Sastanak će se održati u Staroj zgradi Vlade (ul. Jovana Tomaševića), s početkom u 9.30 sati.

Sastanak će otvoriti kopredsjedavajući ZKO-a sa evropske i crnogorske strane Decebal- Stefanita Padure i Gordana Đurović.

U uvodnom dijelu sastanka će govoriti glavni pregovarač Predrag Zenović i ambasadorka EU u Crnoj Gori Oana – Kristina Popa, kao i Andrej Zorko, član ZKO-a sa strane EU.

Članovi ZKO-a će razmotriti trenutno stanje u odnosima EU i Crne Gore, uključujući ispunjavanje privremenih mjerila u okviru Klastera 1: Osnove procesa pristupanja i novi Plan rasta za Zapadni Balkan. Takođe, na sastanku će se biti riječi o stanju u okviru Klastera 4: Zelena agenda i održiva povezanost, sa fokusom na oblasti životne sredine i klimatskih promjena i energetske i transportne politike.

Predmet sastanka će biti i pregled situacije civilnog društva u Crnoj Gori, uključujući socijalni dijalog.

U okviru navedenih tema, govoriće i svoje viđenje iznijeti predstavnici civilnog sektora iz Crne Gore: Azra Vuković (Green Home), Jovana Janjušević (CZIP), Marina Vujačić (UMHCG), Vanja Ćalović Marković (MANS), Kristina Mihailović (Roditelji), Srđa Keković (USSCG), Suzana Radulović (UPCG).  Na navedene teme govoriće i predstavnici pregovaračke strukture: Milan Gazdić (šef RG 27), Biljana Ivanović (šefica RG 15), Tanja Dašić (zamjenica šefa RG 14) i Milena Milačić (zamjenica šefa RG 21).

O temama sa dnevnog reda, govoriće i Diana Milev Čavro (ECO-TEAM), Amra Pepić (Opština Tuzi), Ištvan Komoročki (član JCC) i Ana Mariguesa (Delegacija EU u Crnoj Gori).

Na sastanku će biti usvojena zajednička deklaracija koja će biti upućena Odboru za stabilizaciju i pridruživanje, Parlamentarnom odboru za stabilizaciju i pridruživanje, Evropskoj službi za vanjske poslove, Evropskoj komisiji i Vladi Crne Gore.

Pozivamo medije da isprate događaj.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Viktorija Harison ima rok do ljeta da nauči tečno da govori slovenački jezik, prije nego preuzme dužnost ambasadorke u Glavnom gradu Ljubljani.

Prije preuzimanja dužnosti u Sloveniji u avgustu, prva britanska diplomatkinja najvišeg ranga, žena s potpunim oštećenjem vida, kaže za BBC da njen invaliditet može da pomogne u izgradnji odnosa sa uticajnim ljudima širom svijeta.

Učenje jezika je zadatak svakog stranog diplomate, ali priprema zbog invaliditeta, kako to ona naziva, jedinstvena je za njenu situaciju.

Navikavanje na novi dom i pamćenje novih puteva do posla i lokalnih kafića sa njenim psom vodičem Otom, samo su neki od zadataka na Viktorijinom spisku, naravno, pored dnevnih poslovnih obaveza.

Tokom mog prvog posla u inostranstvu nisam znala da postoji nevjerovatan kafić veoma blizu mjesta gde sam živjela prolazila bih pored njega, a nisam znala da postoji, kaže ona.

Kada se rodila, vidjela je normalno, ali je došlo do poremećaja vida i stanje se postepeno pogoršavalo tokom njenih tinejdžerskih godina.

Vid je potpuno izgubila posle fakulteta.

Odrastanje sa vidom koji nije bio dobar kao drugih ljudi nije uvijek bilo lako, kaže ona, ali nikada nije ni pomislila da će je njeno stanje spriječiti da se bavi poslom o kojem je sanjala diplomatijom.

Bila je tinejdžerka kada je na televiziji gledala izvještaje o padu Berlinskog zida 1989. i tada se rodilo interesovanje za diplomatiju.

Upitala je njenog oca šta je posao diplomate i saznala da su oni plaćeni da putuju po svijetu, uče strane jezike i predstavljaju njihove zemlje.

To mi je zvučalo sjajno, kaže Viktorija.

Jaka konkurencija

Zakon o spriječavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, koji je usvojen 1995, a kasnije je zamenjen još sveobuhvatnijim pravnim aktom, uklonio je prepreke za zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Godinu dana kasnije, Viktoriji se ukazala prva prilika da radi u Forin ofisu (Kancelarija za inostrane i poslove Komonvelta) preko programa studentske prakse.

Njena glavna briga u vezi s obavljanjem posla nije bio njen invaliditet, već razne njene nesigurnosti.

Mislila sam da možda nisam dovoljno pametna.

Nisam pohađala ni Oksford niti Kembridž. Konkurencija je zaista velika, kaže ona.

Kancelarija za inostrane i poslove Komonvelta ponudila je Viktoriji stručnu praksu u Moskvi, ali kada je rekla da se „vodi kao slijepa“, zavladao je muk... sa druge strane slušalice.

Tada mi je rečeno „nemamo slijepe ljude u našoj organizaciji“, kaže ona.

Viktorija se sjeća da ju je telefonski razgovor iznenadio, a ne obeshrabrio.

Mislila je da će neke druge stvari, na primjer to što je žensko, biti veća prepreka u karijeri nego činjenica da ima potpuno oštećenje vida.

Nekoliko dana kasnije obaviještena je da joj je praksa odobrena.

Novitet

Viktorija je 1997. dobila stalni posao u Kancelariji za inostrane i poslove Komonvelta i postala prva zaposlena osoba s invaliditetom.

Bila sam novitet, kaže Viktorija.

Niko drugi nije imao značajan invaliditet.

Kako se Kancelarija za inostrane i poslove Komonvelta još uvijek usklađivala sa promjenama koje su uvedene Zakonom o sprječavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom, Viktorija je računar dobila tek posle šest meseci.

Nije da ljudi nisu željeli da me podrže, kaže ona.

Zapravo to je bila organizacija u kojoj smo se mi... u velikoj mjeri prilagođavali i stvari su se radile u hodu.

Kada je primjetila da njene kolege napreduju, počela je da sumnja u sebe.

Osjećala sam se nekako frustrirano jer sam mislila da ne mogu da pokažem ljudima da sam zapravo dobra kao drugi, kaže ona.

I nisam baš imala priliku da dokažem da skeptici griješe.

Neki su čak Viktoriji ukazivali da je dobila posao samo kao primjer inkluzivnosti ili bolje statistike politike jednakih mogućnosti.

Stavovi u Velikoj Britaniji su polako počeli da se mjenjaju, ali dvije godine kasnije, kada je Viktorija trebalo da preuzme prvu dužnost u inostranstvu, osoblje nekih ambasada je neočekivano reagovalo na njen invaliditet.

Sjeća se jedne izjave: Ta osoba treba da govori jezik zemlje domaćina, a očigledno je da pošto je slijepa, neće moći da ga nauči.

Od tada, Viktorija je obavljala dužnosti u Helsinkiju i Sarajevu, i kaže da je svaka nova zemlja jedinstven izazov.

Ali misli da su ljudi često prirodno radoznali zbog njenog stanja, a da to što je s oštećenjem vida može da joj bude od pomoći u uspostavljanju ličnih veza tokom delikatnih pregovora.

Možda nekada moram da uzmem nekog pod ruku da me odvede do izlaza iz prostorije za sastanke, kaže Viktorija.

Takvim potezima se stvaraju veze među ljudima koje zapravo mogu biti od velike pomoći u izgradnji odnosa.

Takve veze mogu i na druge načine da pomognu Viktoriji u obavljanju posla.

Često je napeta na radnim događajima koji podrazumijevaju večeru, i ponekad je previše brinu neke stvari, na primjer da ne obori čašu za vino.

Na jednoj takvoj večeri, neko u timu britanskog ministra spoljnih poslova primjetio je da kada je servirano predijelo, Viktorija uzela nož i viljušku.

I oni su joj došapnuli da je na stolu supa kako bi uzela kašiku.

Samo sam pomislila: Hvala Bogu na tome, kaže Viktorija.

Ali to mi je omogućilo da se usredsredim na činjenicu da zapravo moram da pratim razgovor da bih mogla da napišem izvještaj.

Samo se naježim

Viktorija je bila prva osoba s oštećenjem vida koja se zaposlila u Forin ofisu, prva diplomata koja je poslata u inostranstvo i, nakon imenovanja za šeficu diplomatske misije u Sloveniji, prva britanska ambasadorka s oštećenjem vida.

Ali na pitanje kakav je osjećaj biti pionir i krčiti put drugima, nasmijala se.

Kada o tome razmišljam, samo se naježim, kaže Viktorija.

Tehnički, da, u mnogo čemu sam bila prva.

Ali, dodaje: Ne sviđa mi se riječ pionir, jer zvuči kao da sam zapravo naumila da budem sve to a to se nekako jednostavno desilo.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Sloboda kretanja kao jedno od osnovnih ljudskih prava svakog pojedinca konstantno se krši kada da su u pitanje osobe s invaliditetom, upozoravaju iz Udruženja paraplegičara Rožaje.

Opština i Pošta u Rožajama nijesu pristupačne za nesmetan ulazak osoba s invaliditetom, pa se pitamo da li ljudska prava u ovom gradu išta znače? Pored navedenog, svjesno se krši Ustav Crne Gore, kao i Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata čiji je jedan od ciljeva stvaranje uslova za pristup, kretanje i boravak lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom.

Činjenica je da institucije ne čine ništa kako bi na valjan način sprovele sve zakonske obaveze. Da li to onda znači da za nadležne propisana ljudska prava predstavljaju samo mrtvo slovo na papiru? Zašto konstantno diskriminišemo osobe s invaliditetom? 

Apelujemo na nadležne da otklone posljedice nepoštovanja ljudskih prava i diskriminacije! Samo tako bismo mogli svjedočiti pozitivnim promjenama u našem gradu, navode u svojoj objavi na Fejsbuk stranici iz Udruženja.

Izvor: Udruženje paraplegičara Rožaje 

AI alati sistematski zanemaruju potrebe osoba s invaliditetom, stavljajući ih u nepovoljan položaj.

Problem diskriminacije pri algoritamskog zapošljavanja postaje sve izraženiji, posebno kada je riječ o osobama s invaliditetom. Iako se procjenjuje da čak 99 odsto Fortune 500 kompanija koristi vještačku inteligenciju u procesima zapošljavanja, zakonodavci ne uspijevaju da u potpunosti zaštite prava zaposlenih.

Odgovarajući na prijetnju diskriminacije pri zapošljavanju, grad Njujork je prošle godine usvojio Zakon o automatizovanom alatu za odlučivanje o zapošljavanju (Automated Employment Decision Tool Act), koji od kompanija koje koriste vještačku inteligenciju za donošenje odluka prilikom zapošljavanja zahtijeva periodične procjene pristrasnosti po polu, rasi i etničkoj pripadnosti.

Pa ipak, prvi zakon ove vrste ne uspijeva da zaštiti sve kategorije ugroženih. Konkretno, zaštita osoba s invaliditetom je izostala.

Ta grupa je često izložena diskriminaciji prilikom zapošljavanja, a izostavljanje invaliditeta iz kategorija za procjenu pristrasnosti u ovom zakonu predstavlja značajan propust, piše The Hill.

Analiza video snimaka i ocjenjivanje ličnosti, na primjer, često ne uspjevaju pravilno da registruju lica osoba s određenim invaliditetima, što dovodi do dodatne diskriminacije.

Propusti u zakonu podstiču dalju upotrebu pristrasnih alata za zapošljavanje, a neki zakonodavci izbjegavaju oštrije mjere protiv korišćenja AI u zapošljavanju.

Pojedini političari zato navode da je jedino rješenje za ukidanje diskriminacije potpuna zabrana vještačke inteligencije prilikom zapošljavanja.

Izvor: NovaEkonomija

Pripremila: Dajana Vuković

Većina njih radi privremene, kratkoročne poslove i stoga imaju manje šanse za stalno zaposlenje

Dvadeset poslodavaca i 22 praktikanta, učesnici programa Radna praksa za mlade sa invaliditetom, koji se realizuje u okviru projekta Posao po mjeri, koji finansira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), a sprovodi Forum mladih sa invaliditetom, okupilo se juče kako bi razmijenili utiske i iskustva stečena u okviru ovog programa tokom prethodna dva mjeseca.

Mladi sa invaliditetom imali su priliku da znanja i vještine primijene na željenom radnom mjestu, kao i da ih unaprijede pod mentorstvom poslodavaca vodećih kompanija u Srbiji, koji su svoje pozicije prilagodili i oglasili za osobe s invaliditetom.

Sve više poslodavaca prepoznaje potencijal i talente osoba sa invaliditetom koje žive u Srbiji. Oni istovremeno preduzimaju korake da svoje radne prostore učine inkluzivnijim i pristupačnijim. Nadamo se da će ovaj program stažiranja postati efikasan model koji će druge kompanije u Srbiji slediti kako bi se osobama sa invaliditetom obezbedila adekvatna radna mjesta, kazala je Bruk Ajšam, direktorka misije Američke agencije za međunarodni razvoj.

Iako je usvojeno niz afirmativnih mjera kojima se podstiče zapošljavanje osoba s invaliditetom, i dalje postoje izazovi i prepreke koje otežavaju njihovo uspješno uključivanje na tržište rada: nepovoljna obrazovna struktura, nedostatak pristupa jednakim mogućnostima za obrazovne obuke i prakse, kao i nedostatak prilika za sticanje vještina neophodnih za određene poslove. Čak i kada osobe s invaliditetom imaju mogućnost obrazovanja i razvoja svojih stručnih kompetencija, često nailaze na nedostatak šansi za praktičnu primjenu tih vještina u stvarnom radnom okruženju.

Kroz ovaj program unaprjeđuju se šanse za zapošljavanje mladih s invaliditetom, kroz praktično iskustvo i sticanjem novih znanja i vještina. Istovremeno, poslodavcima se pruža prilika da u praksi primijene inkluzivne procedure u procesu regrutacije i selekcije i izvrše sva potrebna individualna prilagođavanja radnog mesta i radnih zadataka, istakla je Slađana Lević, programska direktorka Foruma mladih sa invaliditetom.

Podaci Nacionalne službe za zapošljavanje pokazuju da je blizu 11.000 osoba s invaliditetom nezaposleno u Srbiji. Prema izvještaju Foruma mladih sa invaliditetom o položaju ove grupe na tržištu rada (2016), mlade osobe s invaliditetom najčešće rade na poslovima koji su ispod njihovih kvalifikacija.

Većina njih radi privremene, kratkoročne poslove i stoga imaju manje šanse za stalno zaposlenje.

Moje iskustvo na praksi saradnika u sferi ljudskih resursa za modnu kuću Mona je izuzetno pozitivno i veoma značajno za moj dalji karijerni put. Vjerujem da će mi olakšati potragu za stalnim poslom, jer je praksa radno iskustvo više, a svako iskustvo je značajno pri traženju posla, pogotovo u struci psihologa za koju sam se školovala, kazala je Teodora Palinkaš, praktikantkinja na poziciji saradnik u HR timu u kompaniji Mona.

Projekat Posao po mjeri Ekonomsko osnaživanje osoba sa invaliditetom finansira Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), a sprovodi Forum mladih sa invaliditetom, zajedno sa Fondacijom Ana i Vlade Divac, Karitasom Srbije, Smart kolektivom i Centrom za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije.

Izvor: Politika

Pripremila: Dajana Vuković

Nadamo se da ćemo na ovaj način dugoročno uticati na smanjenje jezičkih barijera između populacije koja koristi znakovni jezik i one koja se služi verbalnom komunikacijom.

Lekcije koje su snimljene za potrebe kursa znakovnog jezika, koji organizuje Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), javno su dostupne na Jutjub (YouTube) kanalu te nevladine organizacije, pa osim redovnih polaznika obuke, znakovni jezik mogu da uče i drugi zainteresovani građani.

Nadamo se da ćemo na ovaj način dugoročno uticati na smanjenje jezičkih barijera između populacije koja koristi znakovni jezik i one koja se služi verbalnom komunikacijom, saopštili su juče iz te NVO.

Kurs inače redovno pohađa sedam đaka Gimnazije Kotor i 13 JU Resursnog centra za sluh i govor Dr Peruta Ivanović.

Na Jutjub kanalu NVO I MI Boke dosad su objavljena tri video snimka, u kojima se obrađuju daktilologija, jednoručna i dvoručna azbuka, pozdravi u toku dana, konvencionalni izrazi, porodica i zdravlje i konverzacija.

Kurs, koji se sprovodi od 28. februara do kraja maja, prema akreditovanom programu Resursnog centra, drže sudski tumač za znakovni jezik i nastavnica razredne nastave u Resursnom centru, defektološkinja Olivera Gluščević.

Iz I MI Boke su kazali da se učešćem đaka s oštećenjem sluha i/ili govora omogućava njihova interakcija sa vršnjacima bez tih oštećenja.

Ovo doprinosi socijalnoj inkluziji mladih s oštećenjem sluha i/ili govora i razvoju empatije i poštovanja različitosti kod učenika/ca Gimnazije Kotor. Polaznici/e Kursa učestvuju i u kreiranju sadržaja za Medijsku i Kampanju podizanja svijesti, koju I MI Boke sprovodi u cilju promovisanja prava i potencijala mladih s oštećenjem sluha i/ili govora, saopštili su iz te NVO.

Kurs znakovnog jezika se sprovodi u okviru projekta Pronađimo zajednički jezik, koji finansira Evropska omladinska fondacija Savjeta Evrope.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Nevladino udruženje Art 365 i producentska kuća Live production raspisali su Javni poziv za učešće u projektu Inkluzivni filmski kamp koji će se realizovati u Nikšiću.

Inkluzivni filmski kamp podržan je od strane Filmskog centra Crne Gore i predstavlja profesionalni program koji pomaže osobama s invaliditetom učenju filmske produkcije, razvoju filmskog projekta i ovladavanju vještina za pozicije koje im mogu pomoći pri zapošljavanju u filmskoj i medijskoj industriji.

Polaznici Inkluzivnog filmskog kampa biće srednjoškolci, studenti i osobe s invaliditetom iz lokalne zajednice, dok će predavači biti renomirani filmski stvaraoci iz zemlje. 

Glavni cilj projekta je da se utiče na smanjenje socijalne distance prema osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, odnosno da se kroz filmsku umjetnost (putem promovisanja potencijala osoba s invaliditetom), a zajedno sa učenicima srednjih škola i  studentima sa fakulteta iz Nikšića stvore uslovi za veću vidljivost i njihovo uključivanje u filmske projekte.

Prateći savremene tehnologije i upotrebu video materijala na društvenim mrežama planirano je da finalni produkt kampa budu kratkometražni igrani i dokumentarni filmovi na temu inkluzije i invaliditeta. Filmovi u kampu će se realizovati pametnim telefonima   .   

Program podstiče komunikaciju, samopouzdanje i saradnju kroz digitalno filmsko stvaranje i umrežavanje sa profesionalcima iz svijeta kinematografije.

Filmovi koji nastanu u okviru Inkluzivnog filmskog kampa biće prikazani krajem septembra na Filmskom festivalu Uhvati film u Kotoru.

Radionice filmskog kampa održaće se od 18. do 21. aprila 2024. u prostorijama IPC Tehnopolis. 

Prijave sa kraćom biografijom i kontakt podacima dostaviti na mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 16. aprila 2024. Broj mjesta je ograničen.

Projekat partnerski realizuju NVU Art 365 iz Podgorice i producentska kuća Live production. 

Izvor. NVU Art 365

U saradnji sa 36 nevladinih organizacija, MANS je danas minstru pravde Andreju Miloviću uputio otvoreno pismo povodom spornih rješenja koje je preložilo njegovo ministarstvo, a koja se odnose na izmjene Zakona o sprečavanju korupcije.

U nastavku prenosimo obraćanje u cjelosti, podržano i od strane UMHCG-a. 

Obraćamo Vam se otvorenim pismom povodom Nacrta Zakona o sprečavanju korupcije, koji u članu 44 stav 2 predviđa uvođenje amnestije za sve javne funkcionere koji su prije pet i više godina predali netačne izvještaje o prihodima i imovini.

Ovaj potez izaziva duboku zabrinutost među građanima koji vjeruju u transparentnost, odgovornost i integritet svih onih koji su izabrani ili imenovani da služe javnom interesu.

Korupcija je pošast koja podriva temelje našeg društva, guši ekonomski razvoj i erodira povjerenje javnosti u institucije. U borbi protiv korupcije ključno je da se pošalje jasna poruka da niko nije iznad zakona i da će svi oblici koruptivnog ponašanja biti sankcionisani bez obzira na vremenski period u kojem su počinjeni. Uvođenjem amnestije za javne funkcionere koji su podnosili netačne finansijske izvještaje, šalje se poruka da postoji tolerancija prema korupciji.

Razumijemo potrebu za reformama i modernizacijom zakonodavnog okvira u vezi sa IBAR-om, ali takve reforme moraju ići u pravcu jačanja sistema odgovornosti, a ne njegovog slabljenja.

Naime, integracija u Evropsku uniju zahtijeva od zemalja kandidata ne samo usklađivanje zakonodavstva s pravnom tekovinom EU, već i demonstriranje snažne posvećenosti vladavini prava, transparentnosti i borbi protiv korupcije. Uvođenje amnestije za javne funkcionere koji su podnosili netačne izvještaje o svojim prihodima i imovini, kao što je predviđeno u Nacrtu zakona o sprečavanju korupcije, direktno je suprotno ovim principima. Takva odluka može se protumačiti kao korak unazad u borbi protiv korupcije i kao odstupanje od principa vladavine prava, što može imati ozbiljne posljedice po proces integracije u EU.

Princip vladavine prava zahtijeva da se zakoni primenjuju jednako na sve, bez izuzetaka. Amnestijom za određene postupke, stvara se percepcija da postoji dvostruki standard i da su neki pojedinci iznad zakona. Ovo potkopava povjerenje u pravni sistem i institucije koje bi trebalo da štite javni interes i promovišu pravdu i jednakost pred zakonom.

Zakoni i reforme treba da služe kao instrumenti za izgradnju pravednijeg i transparentnijeg društva, a ne kao sredstvo za oprost onima koji su zloupotrijebili svoje pozicije.

Za razliku od važećeg, predloženi Nacrt zakona je rađen bez učešća nevladinog sektora i dat je na javnu raspravu u okviru koje se komentari mogu dostaviti samo pisanim putem, dok je izostala javna debata o predloženim rješenjima.

Stoga Vas pozivamo da povedete dijalog sa svim relevantnim akterima u društvu, uključujući civilno društvo, stručnu javnost i međunarodne partnere, kako bismo zajedno pronašli najbolje rješenje koje će ojačati borbu protiv korupcije. Naš cilj mora biti stvaranje transparentnog i odgovornog društva u kojem se poštuju zakoni i u kojem svi građani mogu imati povjerenja u integritet onih koji ih predstavljaju.

U nastavku se nalazi spisak NVO koje su potpisali otvoreno pismo:

1. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS
2. Akcija za ljudska prava – HRA
3. Centar za razvoj nevladinih organizacija – CRNVO
4. Centar za demokratsku tranziciju– CDT
5. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore – CIN-CG
6. Centar za ženska prava – CŽP
7. Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP
8. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
9. NVO Anima
10. BIRN Crna Gora
11. Institut za društveno politička istraživanja- Analitico
12. NVO Građanska alijansa
13. NGO 35mm
14. LGBT Forum Progres
15. Sindikat doktora medicine Crne Gore
16. Organizacija KOD
17. NVO Eko-team
18. NVO ,,Centar za preduzetništvo”
19. Akcija za socijalnu pravdu
20. NVO “Udruženje NATO žrtava 1999” Murino
21. Udruženja mladih umjetnika Crne Gore
22. Udruženje Korina, Nikšić
23. Montenegro Adventures
24. Fidelity consulting
25. Crnogorski komitet pravnika
26. Agencija za lokalnu demokratiju
27. NVO Centar za bezbjednosnu politiku i evropske integracije
28. NVO “UZIP”, Herceg Novi
29. NVO “Grupa građana BU2”
30. NVO “SERDAR”, Budva
31. NVO Ksena, Herceg Novi
32. NVO Savez za djecu i mlade Kuća
33. NVU Restitucija
34. NVU ŠkArt, Tivat
35. NVO Gradionica, Bar
36. NVU “Inkluzija“, Pljevlja

Ujedno, pismo je direktno podržalo preko 20 novinara iz različitih redakcija, građanskih aktivista, kao i više hiljada građana posredstvom društvenih mreža.

Izvor: Mans

Poslanici PES-a Vasilije Čarapić i Darko Dragović predložili su amandman na Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju[1] na osnovu koga bi se propisao izuzetak od uslova za penzionisanje u korist sudija Ustavnog suda. Na ovaj način bi došlo do produženja mandata aktuelnom predsjedniku Ustavnog suda Miloradu Gogiću i sudiji Budimiru Šćepanoviću, kojima mandati po važećem zakonu prestaju u maju, odnosno sutkinjama Dragani Đuranović i Desanki Lopičić, kojima bi funkcije takođe trebalo da prestanu do kraja ove godine.

Milorad Gogić i Desanka Lopičić su sudije Ustavnog suda od 2005, Budimir Šćepanović od 2013, a Dragana Đuranović od februara 2023.

Dolje potpisane nevladine organizacije se oštro protive predloženoj izmjeni zakona, smatrajući je neprimjerenim uticajem izvršne vlasti na Ustavni sud. Smatramo da bi usvajanje predložene zakonske izmjene i produžavanje mandata aktuelnim sudijama nepotrebno dovelo u pitanje integritet Ustavnog suda, koji mora da štiti vladavinu prava, a ne interese izvršne vlasti.

Da je stvarni cilj vlasti bio principijelno razmatranje optimalne granice za odlazak u penziju, ovo pitanje se ne bi razmatralo samo u odnosu na sudije Ustavnog suda, već u odnosu na sve sudije, koje su u istoj pravnoj situaciji zbog ustavnog rješenja, i ne bi se to pitanje otvaralo ishitreno, od strane poslanika i bez javne rasprave, u očiglednom cilju sprečavanja da aktuelnim sudijama Ustavnog suda uskoro prestanu mandati.

Smatramo da pitanje prestanka sudijskih funkcija treba principijelno otvoriti za sve i riješiti ga za ubuduće, na način koji ne dovodi u pitanje integritet Ustavnog suda.

U nastavku detaljniji razlozi protiv predloga poslanika PES-a.

1) Ishitrena izmjena zakona u cilju produžetka mandata aktuelnim sudijama Ustavnog suda samo bi potvrdila sumnje o političkom uticaju na čak četvoro sudija tog suda koji ove godine ispunjavaju uslove za odlazak u penziju po važećem Zakonu o PiO. Izmjenom zakona bi se opšti interes za nepristrasnim i objektivnim Ustavnim sudom bez opravdanog razloga podredio subjektivnim interesima četvoro sudija.

2)Postupak izbora sudije/sutkinje Ustavnog suda koji bi zamijenio/la odlazećeg predsjednika Ustavnog suda regularno je započet, šest osoba se kandidovalo za tu poziciju i nema prepreka da se to mjesto blagovremeno popuni. Međutim, tačno je i da je nadležni Ustavni odbor, pod vođstvom Simonide Kordić (NSD), u posljednjih mjesec dana propustio da utvrdi da li prijavljeni kandidati ispunjavaju uslove i da ih pozove na intervju, vjerovatno zbog pomenutog plana da se izmjenom zakona aktuelnom predjsedniku produži mandat.

Takođe, još uvijek nije raspisan konkurs za sudiju koji bi zamjenio sudiju Šćepanovića, koji 31. maja puni 65 godina, i ispunjava uslove za odlazak u penziju odnosno prestanak funkcije. Ovo je još jedan pokazatelj da postoji u najmanju ruku očekivanje Ustavnog suda, ako ne i dogovor, da im izvršna vlast izađe u susret i svima omogući produžetak mandata. Međutim, ako bi se ovaj konkurs odmah raspisao, moguće je blagovremeno obezbijediti popunjavanje i te sudijske pozicije.

3) Predlog je diskriminatoran prema sudijama redovnih sudova kojima funkcija takođe obavezno prestaje sa 65 godina života, odnosno 40 godina radnog staža, i prema drugim sudijama Ustavnog suda kojima su nedavno prestale funkcije iz istog razloga, a koji su dugi niz godina istovremeno obavljali funkcije sa aktuelnim predsjednikom Ustavnog suda Miloradom Gogićem, odnosno sutkinjom Lopičić i sudijom Šćepanovićem.

Gogić je po nedavnim izmjenama Zakona o PiO (koje su uslijedile nakon odluke Ustavnog suda) već ispunio uslove za prestanak funkcije, jer je starosna granica izjednačena za muškarce i žene na 65 godina, a on je 65 godina napunio još prošle godine. Iako je ostao na funkciji po starim uslovima, sada izvršna vlast još predlaže i nove izmjene zakona po kojima bi mu mandat bio dodatno produžen. Kako vjerovati da se ovakve usluge posle neće vraćati?!

 I sutkinja Đuranović je, sudeći po biografiji, takođe ispunila uslove za prestanak funkcije, jer je 40 godina staža navršila tokom protekle godine, pod uslovom da joj je radni staž neprekidno tekao. Ona svakako u decembru ove godine navršava 65 godina života, čime ispunjava i taj uslov. Sutkinja Lopičić, takođe, sudeći po biografiji, tokom ove godine navršava 40 godina staža, ako joj je radni staž tekao bez prekida, čime i ona ispunjava uslov za odlazak u penziju, odnosno za prestanak funkcije po tom osnovu.

4) O ustavnosti ove izmjene zakona odlučivale bi iste sudije Ustavnog suda (čak četvoro od ukupno sedam) kojima zakonska izmjena produžava mandate, koje bi se morale smatrati pristrasnim i biti izuzete od odlučivanja. Međutim, kako njih nema ko da zamjeni, a kako bi, u suprotno, nedostajao i kvorum za donošenje takve odluke, time bi ponovo de facto bio onemogućen rad Ustavnog suda i, samim tim, ugrožena vladavina prava. To je svakako previsoka cijena za produžetak mandata pojedincima.

5) Zabrinjava tendencija donošenja ad hominem zakona po kojima političke partije na vlasti rješavaju pojedinačne slučajeve, pa nekada skraćuju mandate, nekada imenuju podobne kadrove, a sad pokušavaju i da produže mandat sudijama koji bi trebalo da odlučuju o njihovim zakonskim rješenjima.

6) Izvršna vlast kao da zaboravlja da je suština pregovora sa Evropskom Unijom u tome da Crna Gora dokaže da ima institucije sposobne da obezbijede vladavinu prava, a ne interese partija na vlasti. Ustavni sud bi, kao posljednja brana vladavine prava, morao biti van sumnje. Činjenica da je izvršna vlast spremna da njegov integritet kompromituje na ovakav način, po svaku cijenu, odmaže evropskom putu naše države.

Akcija za ljudska prava (HRA)

Asocijacija Spektra

Centar za demokratsku tranziciju (CDT)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Centar za građanske slobode (CEGAS)

Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG)

Centar za monitoring i istraživanje (CEMI) 

Centar za ženska prava (CŽP)

ERA – Savez za jednaka prava LGBTI osoba na Zapadnom Balkanu i u Turskoj

Centar za razvoj NVO (CRNVO)

Institut alternativa

Institut za medije Crne Gore

Juventas

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora MANS

Sigurna ženska kuća

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)

Podgorica, (MINA) Crnogorska atletičarka Maja Rajković osvojila je zlatnu medalju u bacanju koplja na tradicionalnom, 27. međunarodnom sankcionisanom mitingu Kro (Cro) open u Puli.

Do pobjede u kategoriji F54 (bacanja iz specijalizovane stolice) došla je hicem od 12 metara i 99 centimetara.

To je bronzanoj sa posljednjeg Evropskog prvenstva bio prvi zvaničan nastup ove sezone, u kojoj je očekuje i debi na Paraolimpijskim igrama u Parizu.

Drugo mjesto osvojila je Čehinja Mirolsava Obrova, a treće domaća takmičarka Željka Brdar.

Od ostalih crnogorskih predstavnika, Vlado Terić je završio kao peti u bacanju diska u kategoriji F40 (osobe niskog rasta), sa rezultatom 16,18 metara.

Bez plasmana ostao je Danilo Gojković u bacanju koplja u kategoriji F34 (bacanja iz specijalizovane stolice), nakon što je imao svih šest neispravnih hitaca.

Terić će u nedjelju bacati kuglu, kao i Miloš Spaić u kategoriji F11 (osobe bez vida).

Spaiću, koji je krajem marta na Gran pri mitingu u italijanskom Jezolu osvojio bronzanu medalju, biće to nova prilika da se domogne haj prerformansa, koji mu može donijeti drugi nastup na Paraolimpijskim igrama.

Miting u Puli okupio je 110 učesnika iz 14 država.

Izvor: Agencija Mina

Pripremila: Dajana Vuković