utorak, 14 novembar 2023 10:13

Evropska Komisija potvrdila ocjene na koje ukazujemo u kontinuitetu: U oblasti prava osoba s invaliditetom nije bilo napretka

Written by

Da nema napretka u oblasti prava osoba s invaliditetom, potvrila je Evropska Komisija u svom najnovijem Izvještaju o Crnoj Gori za 2023. i ovo je prvi put da se usmjesto malog ili ograničenog napretka navodi da ga uopšte nije bilo.

Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) smo ukazivali da nestabilna politička situacija, polaziracija i podjele društva, negativno utiču na ljudska prava, posebno na prava naugroženijih, ali su oni, na pozicijama moći i odlučivanja, kao i skoro sve političke strukture upravo opstajale, „hranile“ se na tim podjelama i sabirale svoje lične i uskopartijske interese, umjesto postizanja opštih koristi za građanke i građane. Evropska Komisija, u svom Izvještaju, nadalje konstatuje da ugrožene grupe, uključujući Rome i Egipćane, osobe s invaliditetom i LGBTIQ zajednicu, nastavile su da doživljavaju višestruke oblike diskriminacije i izazove u ostvarivanju svojih jednakih prava i povremeno su bile izložene govoru mržnje i zločinima iz mržnje. Kako se navodi, postoji hitna potreba da se efikasno rješavaju svi oblici diskriminacije korišćenjem mehanizama pravne zaštite.

„Ljudsko prihvatanje i poštovanje pluralizma u društvu treba da se stimuliše od ranog djetinjstva kroz angažovanje sa mladima i odraslima kako bi se promovisale promjene u ponašanju i tolerancija različitosti“, a potreba za poboljšanjem nastavnog plana i programa, kvalifikacijom nastavnika, kvalitetom nastave, stopi upisa i pružanju podrške najugroženijim grupama, takođe je dio nalaza. 

Dakle, navedeno ukazuje i na važnost i suštinsku ulogu sistema obrazovanja, koji mora da promoviše i na adekvatan način edukuje o toleranciji, razumijevanju i ljudskim pravima i u najširem prihvatanju i promociji svih ljudskih različitosti, a ne kao što je to slučaj da se ne bavi ovim temama, ili se bavi na površno i na negativan način, promovišući neadekvatne i omalovažavajuće stavove o određenim kategorijama društva, često pod parolom njihove zaštite, umjesto promocije savremenih pristupa o određenim fenomenima, poput invaliditeta, na primjer.

Navedene ocjene su odgovornost sve tri grane vlasti, a upravo ni sudska, odnosno cjelokupan pristup pravdi nije adekvatan, već je ograničen i spor, posebno za osobe s invaliditetom koje često ne mogu ni pristupiti institucijama pravde i pravosuđa, a i u samim postupcima doživljavaju diskriminaciju zbog nepristupačnosti informacija i komunikacija, te neprimjenljivanju adaptacija u postupku (proceduralne adaptacije) u skladu s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom.

Evropska komisija podsjeća da pravni okvir i dalje zahtijeva sveobuhvatnu reformu i harmonizaciju izbornog zakonodavstva, i da ga karakteriše ograničenje biračkih prava i prava kandidovanja, transparentnost, mehanizme rješavanja sporova i nadzor finansiranja kampanje i medija. Ova, zajedno sa drugim pitanjima, ostaju neriješena.

Kako dalje navode, dvije lokalne nevladine organizacije rasporedile su posmatrače na većinu biračkih mjesta širom zemlje. Prvi put su posmatrači Saveza slijepih sistematski pratili pristupačnost i glasački materijal za osobe s invaliditetom na 505 biračkih mjesta. Njihovi nalazi su bili da većina OIK-a nije obezbijedila odgovarajuću pristupačnost osobama s invaliditetom. Preliminarni zaključci međunarodne izborne posmatračke misije ODIHR bili su slični onima koji su objavljeni nakon predsjedničkih izbora – da više od polovine biračkih mjesta nije pristupačno za osobe s invaliditetom.

Pored navedenog, iz UMHCG, ukazujemo i na činjenicu da se već nekoliko godina unazad pokreću i vode postupci za zaštitu od diskriminacije po osnovu invalidnosti zbog kršenja prava na dan izbora i da je u nekim slučajevima riječ o ponovljenoj diskriminaciji koja se smatra težim oblikom u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Međutim, osim Državne izborne komisije, organi za sprovođenje izbora na nižim nivoima nijesu pokazali dovoljnu posvećenost i odgovornost.

Izvještaju se, takođe, navodi da unutrašnja struktura Ministarstva za ljudska i manjinska prava trebalo bi da se unaprijedi i da se bavi svim oblastima u vezi s osnovnim pravima, uključujući i obezbeđivanje neophodnih ljudskih resursa. Promjene u rukovodstvu i strukturi Ministarstva, uvedene u julu 2022, ugrozile su njegov kapacitet da promoviše osnovna prava, sprovodi pravni okvir, izrađuje nove zakone i sprovodi i prati postojeće strategije i politike. Uklonjeno je ključno osoblje odgovorno za prava osoba s invaliditetom i borbu protiv diskriminacije. Ocjena je da Crna Gora tek treba da usvoji sveobuhvatan sistem praćenja i prikupljanja podataka kako bi ocijenila nivo implementacije zakona, politika i strategija o ljudskim pravima.

U tom smislu, u odjeljku o pravima osoba s invaliditetom navodi se da nije bilo napretka. Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori ne mogu u potpunosti da ostvare svoja prava i dalje se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije.

Ministarstvo za ljudska i manjinska prava je u julu 2022. ukinulo Direktorat za zaštitu i jednakost osoba sa invaliditetom. Crna Gora treba ponovo da uspostavi takav direktorat ili da dodijeli relevantne nadležnosti drugoj službi za nadgledanje implementacije Strategije za zaštitu od diskriminacije osoba s invaliditetom 2022-2027 i njenog akcionog plana za 2023.

U oblasti zdravstvenih nejednakosti, ugrožene grupe imaju pristup zdravstvenim uslugama, sa izuzetkom lica bez regulisanog pravnog statusa, uključujući Rome i Egipćane koji nemaju odgovarajući pravni status. Ljudi, posebno stariji, koji žive u udaljenim ruralnim područjima, suočavaju se sa poteškoćama da dođu do zdravstvenih ustanova. Takođe, nedostatak pristupačnih zdravstvenih ustanova, odgovarajuće opreme i posebnih zdravstvenih usluga ostaje zabrinutost za osobe s invaliditetom.

Centri za socijalni rad još uvijek nemaju dovoljno kapaciteta da podrže Ministarstvo rada i socijalnog staranja u sprovođenju tranzicije od pružanja institucionalnih usluga do usluga u zajednici.

Nadalje, navodi se da se sektor socijalne zaštite i inkluzije i dalje suočava s ograničenjima ljudskih resursa i kapaciteta. U svijetlu nedavnih promjena zakonskog i strateškog okvira, poreza i socijalnih davanja za djecu, cjelokupna socijalna politika i sistem zapošljavanja zahtijevaju detaljnu procjenu i reforme kako bi efikasno odgovorili na potrebe najugroženijih grupa i na zahtjeve tržišta rada. Zakon o socijalnoj zaštiti i strategija socijalne zaštite tek treba da budu usvojeni. Ministarstvo rada i socijalnog staranja izdalo je 36 licenci pružaocima usluga socijalne i dečje zaštite. Međutim, potrebno je mnogo više uključivanja, podrške i saradnje sa civilnim društvom da bi se postigli održivi i efektivni rezultati u socijalnom sektoru, kako u planiranju i praćenju socijalnih politika, tako i za njihovo sprovođenje kroz socijalne usluge, uključujući i na lokalnom nivou. UMHCG ukazuje na činjenicu da Ministarstvo ne finansira jednako sve licencirane pružaoce usluga, bez obzira na zakonsku obavezu, pa tako usluge licencirane od strane organizacija osoba s invaliditetom ostaju bez stalne i dovoljne finansijske podrške iz budžeta.  

U oblasti nediskriminacije u zapošljavanju i socijalnoj politiciZakon o jedinstvenom vještaćenju invaliditeta (kako je njegov zvaničan naziv) još nije usvojen, iako su nacrt zakona i javne konsultacije završene 2022. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, koji je bilo, takođe, planiran za usvajanje 2023. je odložen. Organizacije civilnog društva još uvijek nisu dovoljno uključene u procese kreiranja politika. Broj osoba s invaliditetom uvrštenih u evidenciju nezaposlenih na kraju 2022. bilo 9 864, od čega 6 755 ili 61,78% žena (10 970 u 2020).

Crna Gora treba usvojiti Zakon o jedinstvenom vještaćenju invaliditeta, koji će biti osnova za reformu sistema kako bi se ostvario pravedniji, ravnopravniji i lakši pristup pravima, omogućavajući prelazak sa medicinskog na model zasnovan na ljudskim pravima. Do usvajanja predloga zakona o jedinstvenom tijelu za procjenu invaliditeta čeka se odluka o dodjeli prostorija za budući Zavod za utvrđivanje invaliditeta (kako je inicijalni naziv ove ustanove u važećim dokumentima). Crna Gora tek treba da usvoji Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, koji bi, takođe, regulisao opredjeljivanje i upravljanje pripadajućim fondom.

Nacionalni savjet za prava osoba s invaliditetom, tijelo zaduženo za praćenje sprovođenja svih zakona i strategija za unaprjeđenje prava i podršku boljoj koordinaciji u oblasti invaliditeta, ne funkcioniše. U maju 2023. Kancelarija ombudsmana je uspostavila Nezavisni mehanizam za praćenje u skladu sa Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom.

Ne realizuju se preporuke Komiteta UN za prava osoba s invaliditetom iz 2017. posebno u dijelu neophodnih reformi u odnosu na starateljstvo i donošenja odluka u ime osoba s invaliditetom (zamjensko odlučivanje).

Crna Gora nije usvojila akcioni plan za sprovođenje preporuka Komiteta. Neke definicije invaliditeta u crnogorskom zakonodavstvu koriste pogrdnu terminologiju.

Izrada nacionalne strategije o deinstitucionalizaciji je spora i organizacije osoba s invaliditetom nisu uključene u proces.

Sve navedene ocjene samo su dio onoga na šta u kontinuitetu argumentovano ukazujemo, a što se godinama ne mijenja u pozitivnim smjerovima, već neke oblasti prati i nazadovanje. U tom smislu, ponavljamo našu, ranije iznijetu, ocjenu da je do 2015. ovu oblast pratio određeni napredak zbog usvajanja nekih važnih zakonskih rješenja, međutim od tada, skoro cijelu deceniju imamo više negativnih odluka i rješenja nego pozitivnih, a nijedna nova struktura vlasti ne pokazuje suštinski drugačiji odnos i rezultate, već se nerijetko pokušava opravdati lošim zatećenim stanjem. Iako odgovornost za ocjene nije bila na novoj, nedavno uspostavljenoj, strukturi vlasti, trenutno je najveća odgovornost na novoj političkoj vladajućoj većini i u Skupštini Crne Gore i u Vladi Crne Gore, ali ujedno ukazujemo i opoziciji i drugim strukturama društva da je neprihvatljivo da osobe s invaliditetom, koje su ionako u nepovoljnom položaju, budu i dalje kolateralna šteta različitih političkih i ličnih interesa, što je nerijetko bio slučaj.

Pročitano 418 put(a)

Back to top