Željko

Željko

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pruža besplatno pravno savjetovalište i besplatnu pravnu pomoć za žene i djevojčice s invaliditetom žrtve nasilja (ŽSI).

Ova aktivnost podrazumijeva kontinuirano pružanje besplatnog pravnog informisanja, besplatnih pravnih savjeta i besplatne pravne pomoći za ŽSI s iskustvom nasilja. Cilj pružanja usluga besplatnog pravnog savjetovališta je da se djevojčice i žene s invaliditetom koje su žrtve nasilja podstaknu na aktivnije zalaganje za svoja prava, uključujući i informisanje o mehanizmima zaštite od nasilja i upotrebu pravnih sredstava i pravnih ljekova. Kroz mehanizam besplatne pravne pomoći žene s invaliditetom, korišćenjem usluga našeg advokatskog tima mogu biti zastupane u svim pravnim poslovima i postupcima pred svim institucijama sistema. 

Besplatno pravno savjetovalište pruža se svakog radnog dana (ponedeljak – petak) u terminu od 8.30 do 16.00 časova. Pravni savjeti mogu se tražiti lično, u prostorijama UMHCG-a, uz molbu prethodne najave dolaska zbog aktuelnih mjera zaštite protiv virusa COVID-19, putem fiksnog i mobilnog telefona: 020/265-650, 069/385-981, 067/801-761, e-maila: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.Fejsbuk straniceInstagram nalogaputem čata na portalu DisabilityInfo.me, čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Napomena: Anonimnost korisnica usluga beslatnog pravnog savjetovališta je zagarantovana. 

Aktivnost se od početka septembra sprovodi u okviru projekta ZAštićene, OSnažene, sIgurne uz finansijsku podršku Austrijske razvojne agencije (Austrian Development Agency – ADA) posredstvom Centra za ženska prava kao mini grant projekta Institucionalizacija kvalitetnih usluga rehabilitacije i integracije za žrtve nasilja.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva nastavnike/ce zaposlene u srednjim školama, kao i stručne saradnike/ce ili saradnike/ce u nastavi za učešće na dvodnevnoj radionici u okviru projekta Nauči – primijeni – promijeni koje su planirane da se održe krajem septembra i tokom oktobra.  

Naime, u okviru pomenutog projekta UMHCG je predalo Program za akreditaciju obuke za nastavno osoblje kod Zavoda za školstvo pod nazivom: Obuka za nastavno osoblje o osnovnim temama invaliditeta i inkluzivnog obrazovanja: Nauči - primijeni – promijeni, nakon čega su planirane tri dvodnevne radionice za nastavno osoblje u centralnoj, sjevernoj i južnoj regiji.

Svi zainteresovani za učešće na prvoj dvodnevnoj radionici koja će se održati u Podgorici, 29. i 30. septembra 2021, mogu se prijaviti najkasnije do srijede, 22. septembra 2021. do 12.00 časova na sljedeći mejl Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., dok se zainteresovani za učešće na radionicama koje će se održati u južnoj i sjevernoj regiji mogu prijaviti zaključno do petka, 8. oktobra 2021. O terminima održavanja preostale dvije radionice zainteresovani će biti naknadno obaviješteni, kao i o ostalim organizacionim detaljima. 

Ovaj Program ima za cilj da podstakne sticanje određenih, specifičnih znanja kod nastavnog osoblja, a koje će primijeniti u radu s osobama s invaliditetom, prije svega, kroz upotrebu adekvatne terminologije i modela pristupa invaliditetu, ali i kroz shvatanje uloge i značaja upotrebe adekvatnih servisa podrške za učenike s invaliditetom (usluga dostupnog prevoza, asistencija u nastavi). Takođe, fokus će biti na prilagođavanju nastavnog procesa i metoda rada za sve učenike s invaliditetom, kako bi na pravi način učenici sticali znanja i vještine i ista usvajali u što većoj mjeri. Na ovaj način učenici će biti motivisani da nastave dalje školovanje odnosno upišu fakultet. 

Programom su obuhvaćene sljedeće teme:

  • Invaliditet i modeli pristupa invaliditetu; koja u okviru sesije obuhvata i podteme: Jezik, terminologija i modeli pristupa invaliditetu, i Terminologija i modeli pristupa invaliditetu u obrazovnom sistemu; zatim
  • Servisi podrške za učenike s invaliditetom; s podtemama Uloga škole i nastavnika u obezbjeđivanju servisa podrške za učenike s invaliditetom; i 
  • Inkluzija i inkluzivno obrazovanje kao pojam i pravo OSI; s podtemama Analiza statusa inkluzivnog obrazovanja u Crnoj Gori; i IROP i ITP kao osnova izjednačavanja mogućnosti u obrazovanju.

Ova aktivnost se realizuje u okviru projekta Nauči – primijeni promijeni, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta, kroz konkurs Inkluzija na djelu za finansiranje projekata/programa za NVO u oblasti institucionalnog i vaninstitucionalnog obrazovanja-podoblast podrška inkluzivnom obrazovanju za 2020.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka projekta

Mladima s invaliditetom se moraju pružiti šanse, podrška i motivacija za aktivno učešče u procesima koji ih se tiču, kao i životu zajednice, kako ne bi ostali pasivni sudionici promjena i važnih društvenih procesa. Ovo je poručeno na onlajn panelu na temu Mladi s invaliditetom kao lideri promjena – perspektive regiona, koji je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), a u kom su učešće uzeli predstavnici organizacija osoba s invaliditetom iz Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova. Panel je otvorila predstavnica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Ana Mariguesa Lorencen (Ana Mariguesa Lorentzen), koja je pozdravila prisutne i poželjela im uspješan rad, uz nagašavanje značaja programa za podizanje kapaciteta mladih, nakon čega se učesnicima obratila Aleksandra Gligorović ispred tima EU TACSO 3 projekta i predstavila mogućnosti koje se kroz njega pružaju organizacijama civilnog društva. 

Na pitanje kako ocjenjuju položaj mladih s invaliditetom u njihovim zemljama, o pozitivnim aspektima i primjerima, ali i najvećim izazovima, sagovornici ističu da su mladi s invaliditetom, i pored relativno dobrih zakonskih rješenja, i dalje u značajnoj mjeri isključeni. Marina Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore istakla je da, iako je Crna Gora kandidat za članstvo u EU i ima generalno dobre politike o mladima, mladi s invaliditetom i dalje ostaju isključeni jer praksa ne prati politiku, te da je potrebno više uključiti mlade s invaliditetom, prvenstveno u oblastima obrazovanja i zapošljavanja. Suvad Zahirović iz Informativnog centra za osobe s invaliditetom “Lotos” iz Tuzle (Bosna i Hercegovina) naveo je da i pored mjera koje su namijenjene uključivanju mladih s invaliditetom, oni još nijesu dovoljno uključeni u društvo, čemu doprinosi i loš kvalitet obrazovanja, nedostatak pomagala i znanja kako se ona koriste, te zavisnost od porodice. Jovana Krivokuća-Milovanović iz Foruma mladih sa invaliditetom iz Beograda (Srbija) ističe da je regulativa prilično dobra, ali da u njoj nema u dovoljnoj mjeri posebnog fokusa na mlade s invaliditetom, te da su potrebni i obrazovanje, i zapošljavanje, ali da i dalje postoji visok nivo predrasuda i stereotipa s kojima se iz godine u godinu vodi borba koja ne prestaje. Rustem Gaši (Rrustem Gashi) iz organizacije Handikos sa Kosova navodi kako se najveće prepreke za mlade s invaliditetom i dalje susreću u obrazovnom sistemu, te neodrživim projektima kojima se mladi s invaliditetom uključuju u donošenje odluka samo na ograničeni period. 

Upitani u kojoj mjeri je situacija u vezi s koronavirusom uticala na promjene položaja osoba s invaliditetom i postoje li neke lekcije koje smo naučili iz ove situacije, Vujačić je navela da su se osobe bez invaliditeta u situaciji COVID-19 našle u situaciji u kojoj su mnoge osobe s invaliditetom bile svakodnevno i prije pandemije. Posebno navodi da se povećao stepen siromaštva osoba s invaliditetom, da su porasli troškovi života, a da pritom mjere za oporavak nijesu uključivale mlade, niti je bilo specifičnih mjera razvijenih od strane države za podršku mladima s invaliditetom, te da je dug put potreban da bi se uticalo na smanjenje nejednakosti. Zahirović je istakao da za mnoge osobe s invaliditetom pandemija nije uticala na stepen izolovanosti kojoj su već bile izložene. On navodi najveće izazove u oblasti obrazovanja, usljed nedostataka asistivnih tehnologija i needukovanosti đaka s invaliditetom i nastavnog osoblja da ih koriste, što je umnogome otežalo prelazak na nove modele nastave. Isitiče i pozitivan aspekt grupa samopodrške, koje su se kod njih pružale u onlajn formatu, kao i drugih usluga obezbijeđenih od strane organizacija. Krivokuća-Milovanović navodi izostanak servisa podrške kao najveći izazov, uz brojne probleme u oblasti zapošljavanja – nepostojanje pristupačnog i dostupnog prevoza, nemogućnost onlajn rada i obezbjeđivanja mjera zaštite i zdravlja na radu, kao i negativnu posljedicu koju je pandemija ostavila na neaktivnost mladih s invaliditetom,  koji su postali pasivniji, i manje zainteresovani za rad na sebi. Pored ovih problema, s kojima se očigledno suočio cijeli region, ali i svijet, Gaši navodi izazove u postojanju pristupačnih i dostupnih informacija o pandemiji, zaštiti i mjerama prevencije za sve osobe s invaliditetom, koje su većinski bile obezbjeđivane od strane organizacija osoba s invaliditetom. 

Svi sagovornici vide regionalne inicijative kao primjer dobrih rješenja za poboljšanje položaja mladih s invaliditetom i korišćenje primjera dobre prakse i za nacionalni nivo zagovaranja. Vujačić u tom smislu navodi da su regionalne inicijative od velikog značaja za promjene na nacionalnom, ali i na lokalnom nivou, te da će, ne budu li se mladi s invaliditetom uključivali s dugim mladima ostati da žive u getu, u nekoj vrsti socijalne distance, i da je regionalna saradnja prostor u kome se može mnogo zajednički raditi za pozitivne promjene. Zahirović je istakao veliki problem u dominaciji medicinskog modela pristupa invaliditetu u nekim organizacijama, zbog čega nema ni adekvatne uključenosti mladih s invaliditetom, kao i nepostojanje organizacija u ruralnim područjima, koje bi više radile na regionalnoj saradnji između mladih s invaliditetom i njihovih vršnjaka bez invaliditeta i preporučuje da se pitanja mladih s invaliditetom moraju više promovisati u omladinskim politikama. Bez prostora za mlade s invaliditetom da iskažu svoj stav i umrežavaju se, teško se može ići ka promjenama, navodi on. Krivokuća-Milovanović istakla je problem nedovoljne vidljivosti i manjka prostora za mlade s invaliditetom, o čijem položaju se ne govori u dovoljnoj mjeri, te da im je bitno dati prostor da se vide, da budu uključeni. Takođe, problematizuje i teško dopiranje do mladih s invaliditetom i motivisanje da se uključe kao aktivisti, bez kojih se ne može mnogo uraditi. Ona je istakla i pozitivne primjere prenosa regionalnih praksi na nacionalni nivo, te važnost novih regionalnih inicijativa za saradnju i uključivanje mladih s invaliditetom. Gaši u svom odgovoru navodi takođe primjere sastanaka za razmjenu znanja i iskustava, uključujući i regionalni nivo, kao način da se zajednički savladaju neki od izazova. 

Posle panela uslijedila je diskusija u kojoj su panelisti i učesnici razmjenjivali mišljenja o načinu motivisanja i podsticanja mladih s invaliditetom za aktivnije učešće u radu organizacija, lične primjere pozitivnih mjera koje su u njihovim organizacijama ili sredinama dale rezultate, te zaključili da jedino davanjem glasa i prostora mladima s invaliditetom, ne samo u okviru pokreta za prava osoba s invaliditetom, već omladinskog i civilnog sekora i građanskog aktivizma u cjelini, možemo očekivati značajnije promjene njihovog položaja u cijelom regionu. 

Aktivnost je održana kao dio programa Transformacija za efikasno učešće (Transformation for Efficient participation – TEN)  koji UMHCG sprovodi uz podršku Evropske unije kroz EU TACSO 3 P2P Program tehničke podrške organizacijama civilnog društva na Zapadnom Balkanu i u Turskoj, koji sprovode konzorcijum GDSI Limited i LDK Consultants, s ciljem podrške organizacijama civilnog društva iz IPA regiona kako bi proširili svoje znanje o EU i evropskim integracijama, i stvaranje mogućnosti za međunarodno i regionalno umrežavanje i podršku izgradnji kapaciteta i sinergiji djelovanja OCD.

Mladi trenutno nijesu u društvenom fokusu, već su političke i identitetske razlike glavna tema političkih elita, pa je važno skrenuti pažnju na činjenicu da se o mladima nedovoljno promišlja kao o dijelu društva koji ima veliki potencijal, te bi samim tim i briga o istima trebalo da bude jedan od važnijih prioriteta društva. To je zaključeno na panel diskusiji Mladi (ni)jesu prioritet?, čijom je organizacijom Mreža za mlade Crne Gore obilježila prvu godišnjicu rada. Na događaju su govorili predstavnici nevladinih organizacija, podmladaka političkih partija i medija. 

Irena Marunović iz Reginalne kancelarije za saradnju mladih - RYCO predstavila je misiju i viziju ove regionalne organizacije, te ocijenila da mladi u regionu imaju slične probleme sa kojima se suočavaju u različitim oblastima. Cilj RYCO kancelarije jeste da kroz grantove, aktivnosti i projekte, pomogne mladima i ohrabri ih da ostanu na Balkanu. Mladi preko ovih projekata uviđaju povezanost i snagu koja leži u mladima. Prema podacima sa kojim raspolaže RYCO, čak 52% mladih sa Zapadnog Balkana želi da napusti region, kazala je ona.

Andrija Klikovac iz Saveta mladih Demokratske partije socijalista – DPS je kazao da su očekivanja mladih u Crnoj Gori veoma visoka, te da se mladi nalaze između dva sistema vrijednosti. „Što se tiče partije kojoj ja pripadam, 2016. godine dolazi do mijenjanja političke strukture, gdje mladi čine veliki procenat strukture partije. Tada je Skupština dobila najmlađeg poslanika, koji je imao 24. godine. Uključivanje mladih je proces koji je započet i koji teče“, rekao je on.

Nikola Nikolić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore - UMHCG je ocijenio da država nije obezbijedila dovoljno dobre preduslove za bavljenje sportom. „Kada je riječ o prihvatanju problema OSI, mislim da je prvo potrebno ostvariti razumijevanje problema sa kojima se mlada OSI susrijeće u okviru same porodice, te nakon toga prihvatanje od strane do društva. Sljedeći korak u socijalizaciji predstavlja obrazovanje, odnosno to je još jedan stepenik koji osobama s invaliditetom omogućava socijalizaciju i dalji razvoj“, kazao je Nikola.

Luka Janković iz Savjeta mladih Socijalističke narodne partije – SNP je ocijenio da su identitetska pitanja, koja se postavljaju u Crnoj Gori,  u početku bila prirodna, a nakon toga je došlo do njihovog vještačenja. On je kazao i da je u Glavnom odboru SNP-a trećina mladih osoba. Vjeruje da mladi imaju priliku da pokrenu bilo koje pitanje koje žele, unutar partije ili društva. Kada mladi pričaju i pominju promjene, ukoliko rukovodioci nemaju sluha za te priče, do njih neće doći, kazao je on, i dodao da jedino rješenje da se mladi nađu na listi prioriteta da se svi udružimo i pronađemo zajednički model saradnje, koja će rezultirati unapređenjem položaja svih mladih ljudi u Crnoj Gori. 

Vuk Vujisić iz PCNEN-a je kazao da u medijima, nažalost, nemamo dovoljno prostora namijenjenog mladima. On je dodao i da mladi, koji su građanski osviješćeni, kada vide trenutnu situaciju u Crnoj Gori dobiju još veću želju da bježe odavde. ,,Mislim da mi kao društvo i vlast, sadašnja i prošla, negiramo problem.'' Vuk ističe da se migracije dešavaju u svakoj dražavi, ali je taj procenat mnogo veći kod mladih iz Crne Gore, gdje je vodeći problem ekonomski standard. „Građansko drušvo je nešto čemu treba da težimo: da ti budeš šta hoćeš i ja da budem šta hoću, a da zajednički težimo nekom boljitku“, zaključio je Vuk. 

Stefan Vukmanović iz Građanskog pokreta Ujedinjena reformska akcija – URA je rekao da je pitanje mladih mnogo veće od partijskog pitanja. Porazna je činjenica da toiko ljudi želi da napusti državu i da ne vidi način kako da se razvija u ovom društvu, kao i da ljudi u parlamentu, kao oni koji imaju najveću odgovornost, nemaju sluha za mlade, smatra on. 

,,Mi, kao mladi ljudi, nismo krivi za ambijent u kojem smo se našli, ali smatram da ćemo biti krivi ako ne uradimo ništa da sjutra, našoj djeci, osiguramo bolju budućnost“, zakjljučio je Stefan.

Izvor: Saopštenje za javnost Mreže za mlade Crne Gore

Priredila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore realizuje projekat ZAštićene, OSnažene, sIgurne uz finansijsku podršku Austrijske razvojne agencije (Austrian Development Agency – ADA) posredstvom Centra za ženska prava kao mini grant projekta Institucionalizacija kvalitetnih usluga rehabilitacije i integracije za žrtve nasilja.

Opšti cilj projekta je doprinos unapređenju sistema prevencije, zaštite, rehabilitacije i reintegracije za žene s invaliditetom (ŽSI) žrtve nasilja u Crnoj Gori. Da bi se postigao opšti cilj, projekat će težiti postizanju specifičnih ciljeva koji se odnose na povećanje stepena informisanosti nadležnih institucija i tijela o oblicima i vrstama nasilja nad ŽSI i mehanizmima prevencije i zaštite na lokalnom i nacionalnom nivou u Crnoj Gori, i na podizanje nivoa informisanosti ŽSI o oblicima i vrstama nasilja i mehanizmima zaštite za najmanje 2%, kao i u krajnjem ohrabrivanje ŽSI da prijavljuju nasilje u naredna tri mjeseca.

Projektom će biti obuhvaćene djevojčice i žene s invaliditetom i zaposleni u državnim i lokalnim institucijama (policiji, tužilaštvu, centrima za socijalni rad, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava, Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, Ministarstvu zdravlja), dok će indirektno biti uključene sve osobe s invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori, članovi porodica OSI, OOSI, ženske organizacije, mediji, lokalne samouprave (PG, NK, BA, BP), organi državne uprave, Vlada, društvo u cjelini.

Projektom su planirane sljedeće aktivnosti: kampanja javnog zagovaranja za unapređenje zaštite od nasilja djevojčica i žena s invaliditetom; sastanci s organima i tijelima na nacionalnom i lokalnom nivou; monitoring rada institucija u odnosu na postupanje sa djevojčicama i ženama s invaliditetom žrtvama nasilja (MUP, MPLJMP, MFSS, MZD); besplatno pravno savjetovanje, informisanje i zastupanje za ŽSI, kao i medijska kampanja koja će se sprovoditi kontinuirano.

Projekat se sprovodi u parnerstvu između Autonomnog ženskog centra iz Beograda, Centra za ženska prava iz Podgorice, Fondacije „Udružene žene“ iz Banja Luke, Mreže žena Kosova, Mreže za osnaživanje žena (AWEN) iz Albanije, GADC iz Albanije i Nacionalne mreže protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici (NNVW) iz Sjeverne Makedonije. Realizacija projekta traje tri mjeseca počev od 1. septembra 2021, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju iznose 1.495,00 €.

Mreža za mlade Crne Gore (MMCG) povodom obilježavanja prve godišnjice rada u utorak, 14. septembra, s početkom u 11.00 časova organizovaće Panel diskusiju pod nazivom Mladi (ni)jesu prioritet?

Panel diskusija će se održati u velikoj sali Fakulteta za državne i evropske studije (FDES) u Podgorici.

Ovaj događaj ima za cilj da se kroz prizmu mlade osobe, koja je aktivan član zajednice, čuje više informacija o stanju i položaju mladih u Crnoj Gori, problemima i izazovima sa kojima se susrijeće crnogorska omladina, kao i potencijalnim modelima zajedničkog djelovanja na polju omladinske politike.

Na panelu će govoriti aktivni mladi ljudi iz organizacija civilnog društva, političkih partija i medija iz Crne Gore, koji će kroz diskusiju odgovoriti na neka od najznačajnijih pitanja koja se tiču mladih ljudi u Crnoj Gori. 

Tim povodom na panelu će ispred političkih partija govoriti: Andrija Klikovac (Demokratska partija socijalista - DPS), Luka Janković (Socijalistička narodna partija - SNP) i Stefan Vukmanović (Ujedinjena reformska akcija - URA). Medije će predstavljati Vuk Vujisić (PCNEN), dok će ispred civilnog sekora govoriti Nikola Nikolić (Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore - UMHCG) i Irena Marunović (Regionalna kancelarija za saradnju mladih - RYCO).

Podsjećamo da je Mrežu za mlade Crne Gore osnovalo 35 omladinskih organizacija koje rade s mladima i za mlade, kao i savezi i unije mladih, a njena misija je da zastupa prava i interese mladih, kreira i zagovara rješenja za sistemske izazove, povezuje aktere omladinske politike i jača kapacitete članica.

Svi zainteresovani mogu ispratiti događaj uživo na na Fejsbuk stranici MMCG. 

 

Pripremila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva Vladu Crne Gore i sve državne institucije zadužene za izradu Nacrta zakona o popisu da u isti uvrste pitanja koja se tiču informacija i statistike o osobama s invaliditetom i da sprovedu obaveznu javnu raspravu, odnosno uključe sve zainteresovane strane bez izuzetka i nejednakong tretmana. 

Izuzetno nas zabrinjavaju jučerašnji medijski navodi u kojima se ističe da novim Zakonom o popisu, čije usvajanje se pominje proteklih mjesec, nije planirano prikupljanje podataka o invalidnosti, odnosno invaliditetu (TV Vijesti, 8.9.2021. Vijesti u 18.30h). 

Osobe s invaliditetom ne smiju biti kolateralna šteta političkih previranja i interesa, a odlaganje prikupljanja kvalitetnih i sveobuhvatnih podataka o osobama s invaliditetom do narednog popisa (za oko 10 godina) može imati nesagledive posljedice na njihov dalji položaj u Crnoj Gori, odnosno, uticati na kvalitet planiranja, definisanja, sprovođenja politika i procjene njihovog uticaja, odnosno, praćenja sprovođenja tih politika. Ovo posebno budući da ni tokom popisa 2011. zbog neadekvatne razrade pitanja Vašingtonske grupe prikupljeni podaci o osobama s invaliditetom nijesu bili sveobuhvatni i precizni, niti su ih drugi organi i institucije koristili kao osnov za adekvatno planiranje politike, već samo kao konstataciju o procentima, bez preduzimanja bilo kakvih mjera o sistemskom i sistematičnom prepoznavanju prepreka i pružanju podrške. Tako se državni organi i dalje prozivaju na procenat od 11%, iako svjetski trendovi već godinama ukazuju da OSI čine između 15% i 20% ukupne populacije.  

Ne prihvatamo da je veći nacionalni interes korišćenje popisa za produbljenje daljih „podjela” na Crnogorce i Srbe, kako bi pojedine strukture i dalje opstajale i profitirale na tim podjelama, u odnosu na popis i politike koje će voditi unapređenju položaja osoba s invaliditetom, koje su u značajnoj mjeri zanemarene i zapostavljene. 

Podsjećamo da smo u decembru 2020. uputili inicijativu nadležnim državnim institucijama da preduzmu ozbiljne i sistematične korake u koordinaciji i zajedničkom pristupu u cilju prikupljanja podataka o osobama s invaliditetom i poštovanja člana 31 Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, kojim se države potpisnice obavezuju da prikupljaju odgovarajuće informacije, uključujući statističke i podatke za istraživanja, kako bi bile u stanju da formulišu i sprovode politike usmjerene na ostvarivanje ove Konvencije

Nakon toga smo održali i sastanak s Upravom za statistiku, koja je iskazala apsolutno interesovanje za saradnju, uz prijedlog da se UMHCG kroz javnu raspravu uključi u izradu Nacrta zakona o popisu, nakon čega bi se moglo raditi na adaptaciji upitnika (Liste pitanja) u segmentu koji se tiče invaliditeta, kao i na obuci za popisivače, što ukazuje na to da je osnov za realizaciju dogovorenih zaključaka adekvatno zakonsko rješenje. 

Predstavnice UMHCG su na sastanku istakle važnost koncipiranja pitanja o OSI, odnosno o invaliditetu u skladu s pitanjima Vašintonske grupe, uz uključivanje pitanja koja se neće odnositi samo na „funkcionalnu sposobnost“, već i na društveni, ekonomski i socijalni status osoba s invaliditetom. Takođe je predloženo da se prilikom popisa domaćinstava obuhvati i dio pristupačnosti objekata za stanovanje OSI, što je, takođe, izostavljeno iz Nacrta zakona. 

Navedeno je državi ukazano i u avgustu 2017. tokom konstruktivnog dijaloga s Komitetom UN o pravima OSI, koji se interesovao za tzv. pitanja Vašingtonske grupe i njihovo uključivanje u Listu pitanja koju sačinjava Uprava za statistiku, što je Crna Gora učinila 2011. ali su podaci zbog prevoda i tadašnjeg ukupnog diskursa prema OSI bili isključivo zasnovani na funkcionalnom modelu pristupa invaliditetu.  

Dalje, ovi podaci treba da budu razvrstani prema potrebi i korišćeni da državama potpisnicama olakšaju ocjenjivanje sprovođenja obaveza preuzetih Konvencijom, kao i da se identifikuju prepreke sa kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u ostvarivanju svojih prava. Na kraju, pored zaštite podataka, njihova distribucija treba da bude pristupačna osobama s invaliditetom. 

Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema jedinstveni registar osoba s invaliditetom, a usljed njegovog nepostojanja i neadekvatne statistike, kao osnova za dalje analize i istraživanja, nema ni jedinstven i univerzalan pristup garancijama ljudskih prava OSI, već su one često diskriminisane po različitim osnovima, kao što su uzrok i vrijeme nastanka oštećenja, procenat i vrsta oštećenja, te godine starosti. Ovo znači da se prava osobama s invaliditetom garantuju s medicinskog i funkcionalnog modela pristupa invaliditetu, a ne u skladu s modelom zasnovanim na ljudskim pravima koji invaliditet definiše kao razvojni društveni fenomen, i pojašnjava da on nastaje iz sadejstva osobe koja ima određena oštećenja (psihosocijalna, intelektualna, senzorna i fizička) s različitim barijerama u praksi, koje otežavaju ravnopravno učešće osoba s invaliditetom u društvu na osnovu jednakosti s drugima. Dakle, problem predstavljaju prepreke za koje je odgovorna država i društvo, i iste se moraju sistematski i kontinurano prepoznavati i uklanjati. 

Stoga, još jednom pozivamo Vladu da ovaj proces ne sprovodi po ubrzanom postupku, već da u proces pripreme Zakona o popisu uključi zainteresovane predstavnike reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom, uključujući organizacije koje okupljaju djecu s invaliditetom, i sprovede obaveznu javnu raspravu, te da umjesto partikularnih interesa ispoštuje svoje međunarodne i evropske obaveze i zaista pokaže da umjesto praksi „trgovine“ započinje prakse sistemskih i dugoročnih održivih promjena. 

Položaj osoba s invaliditetom, kako god se nacionalno i etnički izjašnjavale, neće se unaprijediti na taj način, već će i one služiti kao brojke i procenti za nečije druge partikularne i partitokratske interese. Na to ne smijemo pristati.

Glavni grad Podgorica izdvojio je 60.000 eura za podršku ovogodišnjim projektima nevladinih organizacija sa teritorije Podgorice. Gradonačelnik Ivan Vuković potpisao je danas ugovor sa devet NVO koje su ove godine dobile sredstva.

Ugovori su potpisani sa NVO Udruženje roditelja đece sa teškoćama u razvoju, za projekat Za kvalitetniji život đece i mladih sa smetanjama u razvoju u glavnom gradu Podgorica, NVO Udruženje mladih sa hendikepom, za projekat Za jednako učešće OSI, NVO Specijalna olimpijada, za projekat Razvoj sporstke aktivnosti za đecu sa intelektualnim smetnjama, NVO Udruženje psihologa Crne Gore, za projekat Da svako dijete ima šansuNVO Socen Sociološki centar Crne Gore, za projekat EU vrijednosti za aktivne mlade u Glavnom gradu, NVO Radio klub Podgorica, za projekat Kulturna baština Podgorice na radioamaterskim talasima, NVO KVIR Montenegro, za projekat KVIR biblioteka NVO Politehnika, za projekat Kompjuterske tehnologije – izvor Ideja za korisnu proizvodnju i nova radna mjesta i NVO Don Bosko, za projekat Aktivirajmo mlade kroz sport.

Vuković je naglasio da je Glavni grad veoma ponosan na to što se danas može pohvaliti partnerstvom sa, za naše prilike, ogromnim brojem NVO koje vrijedno rade na projektima koji su od izuzetnog značaja za Podgoricu.

“Mi se u institucionalnom kapacitetu, svjesni odgovornosti koju nosimo, kao gradska uprava trudimo da budemo maksimalno transparentni, da budemo otvoreni, da pružimo ruku svima onima koji žele saradnju, koji žele dobro glavnom gradu i Crnoj Gori i na svu sreću, takvih ljudi i organizacija je svake godine sve više”, istakao je Vuković.

Govoreći o organizacijama i nominovanim projektima koji su nagrađeni na ovogodišnjem konkursu, gradonačelnik je iskazao zadovoljstvo zbog toga što se oni odnose na veoma važne teme za glavni grad i društvo u cjelini, da su u osnovi humani jer tretiraju pitanja ugroženih, da su otvoreni, podsticajni za mlade ljude i apsolutno vrijedni podrške.

“Iako je ovaj projekat dio lijepe tradicije, na koju Glavni grad može biti ponosan, zbog uspješne saradnje sa NVO, mislim da je ovaj poziv jako važan zbog trenutka u kojem se nalazimo, zbog vrlo složene socio-ekonomske situacije u zemlji. Raduje me što smo uspjeli da ove godine izdvojimo još više sredstava za podršku projektima NVO, a moj prijedlog će biti da se sa takvim trendom nastavi i u narednim godinama”, istakao je Vuković i dodao da Glavni grad i na ovaj način polaže ispit odgovornosti u jednom teškom vremenu, te da nema dilemu da dobitnici biti na visini zadatka.

Gradonačelnik je kazao da se u protekloj godini dogodila regresija, te da smo danas u neuporedivo gorem položaju kada je u pitanju odgovornost dijela NVO prema poslu kojim se bave.

On je naglasio da je veoma važno da NVO budu aktivne, da budu kontrolori ljudi koji pripadaju državnim strukturama, da budu korektivni faktor, ali i partneri. U tom smislu, kako je naveo, Glavni grad je maksimalno otvoren i spreman da podrži ideje i projekte svih ljudi koji posvećenim radom daju značajan doprinos razvoju cjelokupne zajednice.

Milica Marđokić, ispred Udruženja mladih sa hendikepom, istakla je da nevladin sektor treba vidjeti kao dobrog partnera, te da će oni brojnim projektima nastojati da doprinesu temeljnim promjenama u društvu.

“Svi u okviru svojih organizacija treba da sprovodimo svoje ideje i stavove kako bismo doprinijeli tome da crnogorsko društvo bude inkluzivno“, kazala je Marđokić.

Marjan Camaj, ispred nevladine organizacije Don Boško, zahvalio je Glavnom gradu na ukazanoj podršci, te istakao da će kroz aktivizam svoje organizacije nastojati da poboljša socijalnu inkluziju Roma.

“Naš posao je da budemo pristupačni i pomognemo svima kojima je to potrebno“, zaključio je Camaj.

Izvor: portal FOS Media

Priredila: Anđela Miličić

Medalja Filipa Radovića kruna je višegodišnjeg rada crnogorske paraolimpijske porodice, kazao je predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG) Igor Tomić.

On je naglasio da je ponosan na crnogorske paraolimpijce i način na koji su zaključili specifičan, dug i težak, ali i trijumfalan paraolimpijski ciklus.

Filip Radović je ispisao novu istoriju crnogorskog, ne smo paraolimpijskog sporta, briljantnim nastupom u veoma jakoj konkurenciji i teškom žrijebu u stonom tenisu, koji je krunisan prvom paraolimpijskom medaljom”, rekao je Tomić.

On je istakao da je i Luka Bakić opravdao očekivanja, izborio plasman među osam najboljih u pojedinačnoj konkurenciji.

„Ostaje žal što u ekipnom dijelu stonoteniskog turnira nije napravljen korak više, osvojena još jedna medalja i iskorišćen povoljan žrijeb. To je sport, paraolimpizam, sa svim svojim dražima, velike borbe uspjeha i neuspjeha”, rekao je Tomić.

Komentarišući rezultate ostalih crnogorskih paraolimpijaca u Tokiju, on je kazao da je izuzetno zadovoljan i nastupom plivača Ilije Tadića.

Tadić je, imajući u vidu period koji je imao za pripreme od momenta dobijanja pozivnice za Igre, apsolutno opravdao očekivanja, što možemo reći i za debitantski nastup Miloša Spaića u bacanju kugle. Očekivanja nije ispunila Marijana Goranović u bacanju kugle i diska”, rekao je Tomić.

Predsjednik POKCG naglasio je da je ponosan na činjenicu da je Crna Gora na Igrama nastupila s rekordnim brojem sportista u rekordnom broju sportova.

„Ovo je prilika kada treba reći hvala Upravi za sport i mlade na iskrenoj i rekordnoj podršci, bratskom Crnogorskom olimpijskom komitetu, kao i sponzorima i prijateljima POKCG, koji su bili uz nas u ovom izuzetno zahtjevnom procesu. Od danas počinjemo novi projekat Pariz 2024”, rekao je Tomić.

Izvor: sajt Paraolipijskog komiteta Crne Gore

Priredio: Ivan Čović

Izmjenama i dopunama Zakona o održavanju stambenih zgrada, neophodno je propisati obavezu obezbjeđenja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, od strane države, odnosno lokalne samouprave jer trenutni propisi krše osnovno ljudsko pravo osobama s invaliditetom – pravo na pristupačan stan. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore zbog toga je uputilo Inicijativu za izmjenu Zakona o održavanju stambenih zgrada Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, imajući u vidu da trenutno zakonsko rješenje ne predviđa pokrivanje troškova od strane lokalne samouprave, odnosno države za izvođenje radova na stambenim zgradama, koji se odnose na pristupačnost objekata u kojima žive osobe s invaliditetom

Važeće rješenje, naime, predviđa da za izvođenje radova na stambenoj zgradi kojima se obezbjeđuje nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom nije potrebna saglasnost etažnih vlasnika, što je jako značajno, međutim, nije dovoljno kao garancija. Dakle, ovakvo rješenje je od izuzetnog značaja za osobe s invaliditetom jer se pitanje pristupačnosti izuzima iz obavezne saglasnosti Skupštine etažnih vlasnika, ali je navedeno rješenje nepotpuno, pa se mora dodatno unaprijediti na način da se lokalna samouprava u kojoj OSI ima boravak obaveže na pokrivanje troškova ovih radova jer to ne smije biti teret samih osoba s invaliditetom i njihovih porodica. Podsjećamo da je pristupačnost i načelo i pravo, i kao takvo mora biti dužnost koja prethodi bilo kom zahtjevu osoba s invaliditetom ili članova njihovih porodica. U suprotnom, osobama s invaliditetom se nameću dodatni troškovi koje nemaju drugi građani, a što je suprotno Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala 2009.   

Ovo je veoma važno regulisati jer osobe s invaliditetom su na taj način izložene diskriminaciji i isključenosti iz društvene zajednice, a mnoge od njih nijesu u mogućnosti izdvojiti sopstvena sredstva kako bi prilagodile prilaz, ulaz i kretanje u okviru stambene zgrade ili jedinice. 

Na taj način bi se obezbjedili uslovi za pristojan i dostojanstven život, odnosno pristupačan stan osoba s invaliditetom. Troškovi prilagođavanja stambenih objekata za pojedince i fizička lica su veoma visoki, čak i u situacijama kada postoji potreba za radovima manjeg obima, što često i nije slučaj jer prilagođavanje u našim uslovima obično podrazumijeva uključivanje više elemenata pristupačnosti (na primjer, potreba da se u istoj zgradi postavi odgovarajuća rampa i lift). Dodatno, poseban problem predstavljaju objekti stanovanja koji nijesu u vlasništvu samih osoba s invaliditetom, već su iznajmljeni, a osobe s invaliditetom, ili njihove porodice su bez mogućnosti da imaju dodatne troškove života ili navedeno pitanje ne mogu riješiti zbog važeće regulative, odnosno potrebe saglasnosti vlasnika stana, a što se definiše ugovorom između zakupca i zakupodavca. Navedeno pitanje s aspekta vlasnika stana može biti logično, međutim, kada se uzme u obzir analiza cijele stambene politike prema osobama s invaliditetom, onda se mora zaključiti da je ona neadekvatna. 

Najveći problem za osobe s invaliditetom predstavlja činjenica da i kada žive u vlastitim stanovima isti često nijesu izgrađeni u skladu s Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom. Kad to kažemo mislimo i na često nepostojanje najosnovnijih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika (rampa, stepenište, lift, koso-podizna sklopiva platforma, vertikalno-podizna platforma), dok su elementi pristupačnosti samostalnog života u praksi još uvijek nepojmljivi. 

Crna Gora je ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, pa tako u kontekstu prava na stanovanje treba podsjetiti i na Opšti komentar Komiteta UN br. 5, (Samostalni život i uključenost u zajednicu), kojim se država potpisnica obavezuje da bez odlaganja eliminiše diskriminaciju protiv osoba s invaliditetom, kako pojedinaca, tako i grupa, i da im garantuje jednako pravo na samostalni život i učešće u zajednici. Ovim se od države zahtijeva da opozove ili reformiše politike, zakone i prakse koje osobama s invaliditetom onemogućavaju, na primjer, da odaberu sopstveno mjesto boravka, ili im uskraćuju raspoloživost priuštivog i pristupačnog prostora za stanovanje, iznajmljivanje smještaja ili korišćenje opštih glavnih servisa, tj. infrastrukture neophodne za njihovu samostalnost. Država je, takođe, u obavezi da preduzme sve odgovarajuće korake kako bi osigurala obezbjeđivanje razumnih adaptacija. 

Nadalje, Komitet u pomenutom Komentaru navodi da pravo na samostalan život i uključenost u zajednicu treba posmatrati kao pravo na slobodu izbora i kontrole, zajedno s poštovanjem urođenog dostojanstva i lične autonomije. Ovo podrazumijeva i obavezu države da omogući pristup bezbjednom i odgovarajućem stanovanju, individualnim uslugama i objektima i uslugama u zajednici. Ovo znači da programi za podšku samostalnom životu u zajednici moraju da obuhvate troškove uzrokovane invaliditetom, odnosno okolinskim preprekama s kojima se suočavaju OSI. Zgrade i prostori koji su otvoreni za javnost moraju biti osmišljeni tako da ispune zahtjeve svih osoba s invaliditetom.   

Pristupačnost prostora za stanovanje u kome borave osobe s invaliditetom, koje žive same ili s porodicom, mora biti obezbijeđena u adekvatnom broju, u svim djelovima zajednice kako bi se osobama s invaliditetom pružilo pravo i mogućnost izbora. U tom smislu, neophodno je projektovati stambene objekte bez barijera, kao i renovirati postojeće stambene objekte tako da u njima više nema barijera. Stanovanje mora da bude priuštivo osobama s invaliditetom, ali na način da to ne bude uslovljeno zahtjevima koji smanjuju njihovu autonomiju i nezavisnost, navodi se u Komentaru.

Crna Gora kao potpisnica Konvencije je u obavezi da promoviše, olakšava i pruža odgovarajuće legislativne, administrativne, budžetske, pravosudne, programske, promotivne i druge mjere u cilju postizanja punog ostvarivanja prava na samostalni život i uključenost u zajednicu. Ovo podrazumijeva i preduzimanje mjera za ukidanje svih praktičnih prepreka za puno ostvarivanje ovog prava, kao što su nepristupačno stanovanje, ograničen pristup servisima podrške, nepristupačni objekti, dobra i usluge za život u zajednici.

Prava navedena u članu 19 Konvencije povezana su s obavezama države koje se odnose na pristupačnost  zato što je opšta pristupačnost cijelog izgrađenog okruženja, prevoza, informacija, komunikacija i infrastrukture i usluga otvorenih za javnost u zajednici preduslov za samostalni život. Time se zahtijeva prepoznavanje i uklanjanje barijera u objektima koji su otvoreni za javnost putem revizije propisa o građevinskoj kontroli i urbanističkom planiranju, uključivanjem standarda univerzalnog dizajna u razne sektore, kao i utvrđivanjem standarda pristupačnosti stanovanja.

Važeće zakonsko rješenje propisano Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, koje se odnosi na stambene objekte, takođe, treba pretrpjeti izmjene na način što će se precizirati obaveza da stambeni i stambeno-poslovni objekti sa deset i više stanova moraju sadržati najmanje jednu stambenu jedinicu na svakih 10 stanova izgrađenu na način kojim se obezbjeđuju uslovi za nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, jer trenutno definisani način koji predviđa „jednostavno prilagođavanje objekta, najmanje jedne stambene jedinice na svakih deset stanova“ je doveo do prakse u kojoj se nešto može, ali i ne mora izvoditi u toku planiranja i gradnje već naknadno. 

Sve navedeno doprinijelo bi da OSI manje budu izložene trošku a i riziku da njihova bezbjednost bude ugrožena jer je to sada, nažalost naša svakodnevnica. Samo u protekloj i ovoj godini imali smo brojna obraćanja OSI i članova njihovih porodica, iz raznih krajeva Crne Gore, koje žive u nepristupačnim i nehumanim uslovima za život, a mnoge od njih skoro nikada, ili rijetko i izađu iz svog stana zbog zavisnosti od drugih, u takvim uslovima života. Mnogi od njih u takvim uslovima trpe nasilje, društveno su neaktivni, zavise od materijalnih davanja, a to sve i kratkoročno i dugoročno više košta državu i društvo od pristupačnosti i dostojanstva za svakog pojedinca. O tome država mora da razmišlja i da vlasti prekinu s frazama „senzibiliteta, humanosti, pomoći“ već da planiraju i primjenjuju ulaganja koja će dovesti do napretka jer društvo ne može napredovati s velikim brojem diskriminisanih i obespravljenih pojedinaca. 

Država treba da ove probleme riješi sistemski, da prava osoba s invaliditetom ne budu ugrožena, i da privremeni načini obezbjeđivanja pristupačnosti stambenih zgrada (često rješavani pojedinačnim apelima i donacijama) budu zamijenjeni s trajnim, dugoročnim rješenjima i ulaganjima države.

Strana 1 od 22

Back to top