Osobe s invaliditetom se konstantno suočavaju sa zloupotrebom parking mjesta koja su predviđena za njih, a sa takvim problemom juče se, kod Aerodroma Podgorica, susreo i čitalac portala Adria.

Kako se vidi na fotografiji koja je dostavljena, mjesta koja bi trebalo da olakšaju pristup onima kojima je to zaista potrebno – zauzela su taksi vozila.

Nisam imao gdje da se parkiram, požalio se čitalac, ukazujući na učestalo bahaćenje vozača, kršenje zakona.

Izvor: Adria

Pripremila: Dajana Vuković

Iz Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije saopštili su da još nije jasno precizirana cijena usluge dnevnog boravka za odrasle i starije s invaliditetom.

Prema članu 158 Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, sredstva za uslugu dnevnog boravka u ustanovama za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju u potpunosti obezbjeđuju država i lokalna samouprava. Ova zakonska odredba znači da je usluga dnevnog boravka za djecu i mlade besplatna, bez obaveze njihovog učešća u troškovima, ističu iz Ministarstva.

Dodaju da za odrasle i starije osobe sa invaliditetom, Ministarstvo je donijelo rješenje o učešću države u troškovima usluge dnevni boravak za odraslo i staro lice sa invaliditetom koji se finansira iz budžeta opštine, u iznosu od 1,81 eura po satu po korisniku. Ova mjera omogućava održivost dnevnih boravaka za odrasla i starija lica sa invaliditetom u lokalnim zajednicama.

Ističu da s obzirom na to da još uvijek nije jasno precizirana cijena usluge dnevnog boravka za odrasle i starije sa invaliditetom, čiji su osnivači lokalne samouprave, korisnici ove usluge u ovom trenutku ne mogu učestvovati u troškovima.

Ovim putem apelujemo na sve korisnike i njihove porodice da se za dodatne informacije obrate nadležnim centrima za socijalni rad kako bi dobili adekvatna pojašnjenja u vezi sa ovom uslugom. Ministarstvo će i u narednom periodu nastaviti da donosi mjere koje unaprjeđuju zaštitu korisnika i omogućavaju njihovo potpuno uključivanje u društvo. Naš cilj je da obezbijedimo svim korisnicima jednak pristup uslugama i adekvatnu podršku, čime doprinosimo njihovom ravnopravnom učešću u društvenom životu i poboljšanju kvaliteta života. U tom smislu, Ministarstvo ostaje posvećeno kontinuiranom praćenju potreba ovih kategorija, kao i kreiranju politika koje olakšavaju njihovu integraciju i osnaživanje u zajednici, zaključuju u saopštenju.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Najugroženije grupe u društvu, uključujući Rome i Egipćane, osobe sa invaliditetom, LGBTIQ osobe, i dalje su izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje, stoji u godišnjem izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru.

Zabrinjava nasilje nad djecom, ženama, a osobe s invaliditetom i dalje ne mogu da ostvare svoja prava, stoji u dokumentu EK.

EK konstatuje da je Crna Gora lani donijela Nacionalni plan za sprovođenje Istanbulske konvencije za period 2023. do 2027. godine, da su usvojene i izmjene Krivičnog zakonika i seksualno uznemiravanje i nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici definisani kao nova krivična djela, ali i da nisu donijete izmjene, pored ostalog, u odnosu na femicid.

Od 2017. godine, 17 žena u Crnoj Gori izgubilo je život od intimnih partnera i srodnika, dok je najmlađa žrtva femicida imala samo 18 godina, saopšteno je danas na konferenciji Rodno zasnovano nasilje i pravda, koju su organizovali Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori i Vrhovno državno tužilaštvo (VDT).

U poglavlju o nasilju u porodici, EK navodi da još nisu uspostavljeni i centri za krizne slučajeve u vezi sa silovanjem i/ili upućivanje žrtava seksualnog nasilja, da nedostaju i odgovarajuća sredstva za pružanje psihosocijalne podrške djeci koja su pogođena nasiljem.

Zaštitne mjere moraju biti dostupne za hitnu zaštitu svih žrtava porodičnog nasilja, kao i pristup besplatnoj pravnoj pomoći za sve žrtve, navode iz EK. Dodaje se i da moraju da postoje aktivne mjere da se žrtve nasilja informišu o tim pravima.

U pogledu kaznene politike, u izvještaju stoji da su u 2023. među izrečenim prekršajnim kaznama najčešće bile novčane (29%), a da je 20 odsto prijava završeno oslobađanjem od optužbi.

Kazne zatvora izrečene su u samo oko 10 odsto svih slučajeva, zabrane prilaska u 18 odsto, a iseljenja počinilaca iz stana u samo osam odsto završenih postupaka. Dostupne hitne mjere za zaštitu žrtava tokom trajanja postupka rijetko se koristi. Čak 80 odsto prekršajnih postupaka traje do šest mjeseci, navodi se u dokumentu.

EK konstatuje da su zakonodavni i institucionalni okvir uglavnom usklađeni sa pravnim tekovinama EU i međunarodnim instrumentima za ljudska prava, ali da izazovi i dalje postoje u efikasnoj primjeni zakonskog i institucionalnog okvira:

Zbog slabog okvira odgovornosti, neadekvatnih i nedovoljnih kapaciteta, nedostatka sistematskog praćenja i dovoljnog finansiranja, kao i nedostatka kvaliteta za postojeće zakone, strategije i akcione planove, piše u dokumentu.

Nasilje nad djecom ozbiljan problem

EK konstatuje da se Savjet za prava djeteta nije redovno sastajao u prošloj godini, da je novi sastav Savjeta, kojim predsjedava potpredsjednik vlade za demografiju i mlade, od decembra 2023. održao samo tri tematske sesije.

Dodaje se i da je izmjenama Krivičnog zakonika definicija djeteta usklađena sa preporukama Komiteta za prava djeteta UN, da je značajno pooštrena kaznena politika u vezi sa seksualnim zlostavljanjem djece i uvedene posebne mjere nadzora za počinioce nakon izlaska iz zatvora. Ipak, dodaje se da nasilje nad djecom ostaje ozbiljan problem.

U avgustu, Crna Gora je uspostavila registar pedofila sa trenutno 98 registrovanih pojedinaca. Pristup pravdi za djecu, posebno iz osetljivih grupa, i dalje treba unaprijediti, ocijenila je EK.

Ocijenjeno je da se postupci po mjeri djeteta sporadično sprovode samo u krivičnim postupcima za djecu koja su u sukobu sa zakonom, dečje žrtve i svjedoke zločina, a da su u građanskim i porodičnim zakonima i prekršajnim postupcima djeca često nevidljiva.

Izmjene zakona o postupanju sa maloljetnicima u krivičnim postupcima, koje bi trebalo da garantuju bolju zaštitu djece u krivičnim postupcima i koje definišu dijete prema preporukama Komiteta, čekaju na usvajanje, ocijenili su iz EK i dodali da još nije usvojena i nova Strategija za prevenciju i zaštitu djece od nasilja. Nacrt strategije bio je ljetos na javnoj raspravi.

U izvještaju EK ukazuju i da je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda u 2023. godini primio 240 pritužbi u vezi sa pravima djeteta.

Osobe s invaliditetom i dalje diskriminisani

U dijelu o pravima osoba s invaliditetom (OSI) navodi se da ne mogu da u potpunosti ostvare svoja prava i da se suočavaju sa različitim oblicima diskriminacije.

Zaključak je da u toj oblasti nije ostvaren napredak, osim što je u resoru za ljudska prava ponovo uspostavljen Direktorat za osobe sa invaliditetom i osnovan Savjet za prava osoba sa invaliditetom.

Crna Gora treba da obezbijedi primjenu odredbi Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, stoji u dokumentu.

Ukazuje se i da Crna Gora treba da usvoji nacrt zakona o jedinstvenom tijelu za procjenu invaliditeta, zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom.

Iz EK, u izvještaju, navode da Nacionalni savjet za prava osoba sa invaliditetom i dalje nije u mogućnosti da obavlja svoje funkcije, da nisu ispunjene preporuke Komiteta UN za prava OSI iz 2017. godine.

Posebno u vezi sa neophodnom reformom starateljstva i odlučivanja u ime osoba sa invaliditetom. Crna Gora nije usvojila akcioni plan za primjenu preporuka Komiteta. Neke definicije invaliditeta u crnogorskom zakonodavstvu koriste pežorativnu terminologiju, stoji u dokumentu i dodaje se i da Crna Gora još nije usvojila i strategiju za deinstitucionalizaciju.

Vlada je u septembru usvojila Reforsmu agendu, na koju je saglasnost dala EK, a prema kojoj najkasnije do kraja 2025. Crna Gora treba da donese novi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, promijeni propise i norme za utvrđivanje invaliditeta i osnuje novu instituciju zavod za procjenu invaliditeta, kako bi se elminisale zloupotrebe u sistemu socijalne i invalidske zaštite, ove kategorije uputile ka tržištu rada, a kako bi osobe koje imaju stvarni invaliditet i potrebu za socijalnom pomoći dobile kvalitetniju podršku i zaštitu od države.

Romska djeca nemaju pristup osnovnim uslugama

Iz EK ocjenjuju da je nivo diskriminacije Roma je i dalje visok.

Skupština Glavnog grada od oktobra 2023. godine prvi put ima jednog odbornika Roma. Pohađanje škole među romskom populacijom je veoma nisko. Konstantno loš kvalitet obrazovanja negativno utiče na ishode učenja i prelazak na više nivoe obrazovanja, navodi se u izvještaju. Praksa dogovorenih dječjih brakova u romskim zajednicama i dalje izaziva zabrinutost.

Romska djeca se i dalje suočavaju sa značajnim preprekama i nejednakostima u pristupu osnovnim uslugama kao što su zdravstvena zaštita, ishrana i stanovanje. Značajan broj Roma je zaposlen u neformalnoj ekonomiji. Država zapošljava i plaća romske obrazovne posrednike i romske posrednike u oblasti zapošljavanja, socijalne i zdravstvene zaštite, stoji u dokumentu.

Kad su u pitanju raseljeni i interno raseljeni, naglašeno je da Crna Gora tek treba da usvoji izmjene i dopune Zakona o strancima, kako bi se ojačao postupak utvrđivanja apatridije, kako u pogledu procesnih garancija i prava u postupku, tako i u pogledu priznavanja statusa apatrida.

Od 7. novembra 2009. do 31. marta 2024. godine bilo je 15.274 zahtjeva za stalni ili privremeni boravak, od čega je riješeno 15.172, a 102 su u procesu. Stalni ili privremeni boravak do tri godine dobilo je ukupno 12.422 osoba, odbijeno je 297 zahtjeva, a obustavljeno 2.453 predmeta zbog nepotpune dokumentacije. Od stupanja na snagu Zakona o strancima iz 2018. do aprila 2024. godine, za 10 osoba je priznato status apatridi, od ukupno 29, koliko ih je podnijelo zahtjev, navodi se u dokumentu EK.

Izvor: RTVNK

Pripremila: Dajana Vuković

Podgorica - Proces formiranja jedinstvenog registra osoba sa invaliditetom i zakonskog uređenja jedinstvenog tijela vještačenja invaliditeta mora se okončati što je prije moguće, uz puno učešće i konsultacije osoba sa invaliditetom i njihovih reprezentativnih organizacija. Ovo je jedna od preporuka Nezavisnog monitoring mehanizma za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori, koji je na bazi terenskih posjeta sačinio Izvještaj o položaju osoba sa invaliditetom koji sadrži zapažanja i preporuke nadležnim u cilju unaprjeđenja stanja u ovoj oblasti.

Tokom 2023. i 2024. godine Nezavisni mehanizam je realizovao posjete u 30 ustanova vaspitanja i obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite, kao i ustanovama rezidencijalnog tipa u Ulcinju, Beranama, Bijelom Polju, Nikšiću, Pljevljima.

Neke od opštih preporuka nadležnim organima su da se pri zakazivanju specijalističkih pregleda, saglasno principu posebnih mjera, omogući prednost za djecu sa smetnjama u razvoju, kao i da se uvede stalna patronažna služba za potrebe djece sa smetnjama u razvoju na terenu (pedijatrijski pregledi, davanje terapije, uzimanje uzoraka krvi i urina, dostavljanje stalne terapije i medicinske opreme i sl.) i ista omogući putem aplikacije e-zdravlje i izabranih pedijatara/rica; Takođe preporuka je da se rad centara za djecu sa smetnjama u razvoju pri domovima zdravlja uredi na način da se stručna podrška primarno pruža djeci sa smetnjama u razvoju, a da se drugoj djeci obezbijedi u ustanovama kakvi su domovi zdravlja, predškolske i školske ustanove i dr.

Preporučuje se i da se odrede veći koeficijenti složenosti poslova i uvede beneficirani radni staž za zaposlene koji direktno pružaju usluge djeci sa smetnjama u razvoju i odraslima sa invaliditetom (psiholozi/škinje, njegovatelji/ce, fizioterapeuti/kinje, defektolozi/škinje, logopedi/ce, spec. pedagozi/škinje i dr.), uključujući medicinski kadar analogno zaradama u zdravstvenim ustanovama.

Nezavisni monitoring mehanizam smatra da tzv. socijalne pacijente koji su smješteni u JZU Specijalna bolnica za psihijatriju Dobrota Kotor, a za čijim bolničkim liječenjem je prestala potreba, ne treba zadržavati neopravdano dugo u toj ustanovi, već da im se omogući život u zajednici i prevenira institucionalizacija (uz obezbjeđenje adekvatnih usluga, podrške i potpore, kakva je, između ostalog, usluga stanovanja uz podršku).

Neka od zapažanja Monitoring mehanizma koja se nalaze u izvještaju su i da:

Vaspitno obrazovne ustanove pretežno nemaju kadrovske, infrastrukturne, tehničke i druge neophodne uslove na bazi kojih bi se sprovodilo inkluzivno obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju, a zbog čega je, između ostalog, primijećena neprihvatljiva praksa segregacije djece shodno vrsti smetnje.

- Nerazvijenost usluga podrške za život u zajednici uz praksu diskriminatornog lišavanja poslovne sposobnosti zbog invaliditeta, odnosno oštećenja (intelektualnog, psiho - socijalnog, fizičkog, senzornog) predstavljaju samo neke od barijera koje ometaju puno i ravnopravno učešće osoba sa invaliditetom u društvu.

- Politike i prakse se, u suštini, ne baziraju na modelu invaliditeta zasnovanom na ljudskim pravima, pa je država dužna da paradigmu zamjenskog odlučivanja konačno transformiše u onu koja se bazira na odlučivanju uz podršku, poštujući dostojanstvo i izbor osoba sa invaliditetom.

- Proces formiranja jedinstvenog registra osoba sa invaliditetom i zakonskog uređenja jedinstvenog tijela vještačenja invaliditeta mora se okončati što je prije moguće uz puno učešće i konsultacije osoba sa invaliditetom i njihovih reprezentativnih organizacija.

- Nedostatak razvijene međusektorske saradnje i sistemske podrške djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim roditeljima usporava i/ili onemogućava njihovu inkluziju u svim aspektima života, uključujući obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu.

- Organizacije osoba sa invaliditetom se nalaze u nepovoljnom položaju jer još uvijek nije pravno prepoznata i uređena njihova reprezentativnost, što dalje znači da je država propustila da u smislu i na način definisan Konvencijom pruža podršku kapacitetima i osnaživanju reprezentativnih organizacija osoba sa invaliditetom i da garantuje da se prioritet daje utvrđivanju njihovih stavova u procesima donošenja odluka.

- Neregulisanje reprezentativnosti i posebnog statusa organizacija osoba sa invaliditetom u praksi dovodi i do potpuno neregulisanog pitanja saradnje ovih organizacija sa organima javne vlasti i njihovog učešća u procesima donošenje odluka.

Tim za posjete su činili/e predstavnici/e organizacija osoba sa invaliditetom i udruženja roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju koji/e su članovi/ice Nezavisnog mehanizma, kao i predstavnici/e institucije Zaštitnika.

Podsjećamo da je Zaštitnik, uz tehničku i finansijsku podršku sistema Ujedinjenih nacija u Crnoj Gori, uspostavio Nezavisni monitoring mehanizma za promociju, zaštitu i praćenje primjene Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom koji čine predstavnici/e deset organizacija osoba sa invaliditetom i udruženja roditelja djece i mladih sa smetnjama u razvoju, kao i predstavnik/ca institucije Zaštitnika.

Izvor: Ombudsman

Pripremila: Dajana Vuković

U oblasti prava osoba s invaliditetom nije bilo pomaka, osim ponovnog uspostavljanja Direktorata za zaštitu i jednakost osoba sa invaliditetom pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava i formiranja Savjeta za prava osoba sa invaliditetom u aprilu 2024, ukazala je Evropska komisija u juče objavljenom Izvještaju.

Iako Komisija navodi formiranje Savjeta u aprilu, i konstituitivnu sjednicu u julu 2024. Vlada je, nakon rekonstrukcije, morala donijeti Odluku o izmjenama i dopunama odluke o formiranju Savjeta, što je i učinila u oktobru. Međutim, i ovog kao i prethodnog puta, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava nas je isključilo iz procesa, pa će sada, umjesto potpredsjednika Savjetom predsjedavati ministar ljudskih i manjinskih prava, čime se Savjet suštinski spušta na nivo ministarstava, a ne vladinog savjetodavnog tijela, što bi ono moralo biti. I EK u nastavku navodi da Savjet ni dalje nije u mogućnosti da obavlja svoje funkcije. Bez obzira na to Ministarstvo je, u predloženim izmjenama iako je ispravilo prethodne propuste u formiranju Savjeta na koje smo ukazali, napravilo novi koji može imati jednako loše posljedice i smanjiti uticaj Savjeta. Ovo posebno zabrinjava u svijetlu činjenice da trenutni sastav Vlade čini čak sedam potpredsjednika, pa je zabrinjavajuće da baš nijedan od njih „nije” nadležan za prava osoba s invaliditetom.

Vlada kao da, uprkos brojnim kritikama i ocjenama, namjerno i svjesno urušava ionako neprihvatljivo loš položaj osoba s invaliditetom. Da se ovo potvrđuje i Izvještajem EK, dovoljno govori prva rečenica u potpoglavlju osobe s invaliditetom: Osobe s invaliditetom ne mogu u potpunosti da ostvare svoja prava i nastavljaju da se suočavaju sa višestrukim oblicima diskriminacije. Crna Gora treba da obezbijedi implementaciju odredaba Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom.

Mi, u UMHCG, očekujemo da će aktuelna Vlada najskorije shvatiti svoju poziciju i stvarnu ulogu i konačno pristupiti suštinskim i smislenim konsultacijama sa reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom i omogućavanju učešća u procesima donošenja odluka.

Nadalje se navodi da Crna Gora tek treba da usvoji nacrt zakona o jedinstvenom tijelu za vještačenje invaliditeta, koji će biti osnova za reformu sistema kako bi se ostvario pravedniji, ravnopravniji i lakši pristup pravima, omogućavajući prelazak sa medicinskog na model zasnovan na ljudskim pravima. Evropska komisija ukazuje da Crna Gora tek treba da donese Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, kojim bi se regulisalo status i upravljanje pripadajućim fondom. Podsjećamo da je proces izmjena i dopuna zakona započet još 2015, te da imamo novu Radnu grupu koja je formirana, ali bez transparentnosti procesa za sve zainteresovane strane.

Ne ispunjavaju se preporuke Komiteta UN za prava osoba sa invaliditetom iz 2017, posebno u dijelu neophodne reforme starateljstva i (zamjenskog) odlučivanja u ime osoba s invaliditetom, podjeća Komisija, kao i to da Crna Gora nije usvojila akcioni plan za sprovođenje preporuka Komiteta. Neke definicije invaliditeta u crnogorskom zakonodavstvu koriste pogrdnu terminologiju. Isto tako, Crna Gora tek treba da usvoji strategiju o deinstitucionalizaciji, uz značajno uključivanje relevantnih aktera civilnog društva.

UMHCG raduje ispunjavanje privremenih mjerila za poglavlja 23 i 24 i svaki suštinski napredak koji Crna Gora postiže na putu ka EU. Međutim, isto tako nas zabrinjava odsustvo istinske i suštinske posvećenosti ljudskim pravima, zaštiti od diskriminacije i zaštiti od nasilja, kao i odsustvo reformi u brojnim oblastima ključnim za život građanki i građana Crne Gore.

Zato i sami ukazujemo na ono što navodi EK o krhkosti institucija i ranjivosti na potencijalne institucionalne blokade, te društvenu polarizaciju, ali ističemo i dodatnu brigu na odsustvo meritokratije i izgradnje kapaciteta u institucijama, dok dobri kadrovi najčešće ostaju neprimijećeni ili i odlaze iz ionako nedovoljno jakih i stabilnih institucija.

U tom smislu, i sami očekujemo reformu izbornog zakonodavstva, posebno u dijelu prava osoba s invaliditetom i njihove političke participacije, te usvajanje i izmjene zakona koji regulišu rad vlade i državne uprave u cjelini. Dodatno, potpuno smo saglasni s ocjenom da je uključenost žena u politički život i dalje niska i potkopana je nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi i neuspjeh većine političkih partija da promovišu učešće žena.

U dijelu temeljnih prava EK, između ostaloga, navodi da je zakonodavni i institucionalni okvir o osnovnim pravima uglavnom uspostavljen i Crna Gora nastavlja da u velikoj mjeri ispunjava svoje međunarodne obaveze u oblasti ljudskih prava. Međutim, potrebno je više napora da se ovaj okvir u potpunosti implementira i da se osigura pristup pravdi i ostvarivanje prava u upravnim i sudskim postupcima, posebno za ugrožene grupe. Najranjivije grupe u društvu (uključujući Rome i Egipćane, osobe s invaliditetom, LGBTIQ osobe) i dalje su izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinima iz mržnje. Potrebno je više napora da se efikasno adresiraju sve preporuke Evropskog komiteta za prevenciju torture i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja (CPT).

Rodno zasnovano nasilje i nasilje nad djecom ostaje ozbiljno pitanje za zabrinutost. Referentni krizni centri za silovanje i/ili seksualno nasilje još uvijek nisu uspostavljeni. Nedostaju mjere za obezbjeđivanje šireg nivoa svijesti o štetnosti nasilja u porodici na djecu, kao i adekvatni resursi za psihosocijalno savjetovanje djece.

Mehanizmi zaštite moraju biti dostupni za neposrednu zaštitu svim žrtvama nasilja u porodici, kao i pristup besplatnoj pravnoj pomoći za sve žrtve, posebno kroz aktivne mjere kako bi se osiguralo da su žrtve svjesne ovog prava.

Izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku iz 2023. još uvek nisu u potpunosti usklađene sa pravnim tekovinama EU i evropskim i međunarodnim standardima o pravima žrtava i procesnim garancijama. Crna Gora još uvijek treba da dodatno uskladi krivično zakonodavstvo sa Direktivom o pravima žrtava, kako bi osigurala da se sve odredbe implementiraju i da se prava koja su u njoj predviđena primjenjuju na sve žrtve svih zločina. Ostalo je da se usvoje izmjene i dopune Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Nedostaju sveobuhvatni podaci o besplatnoj pravnoj pomoći jer ona zavisi od novog pravosudnog informacionog sistema.

Koristimo ovu priliku da ponovo pozovemo Ministarstvo pravde da u izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći uvrsti specijalizovane NVO za pružanje besplatne pravne pomoći i time omogući održivost usluga koje se pružaju žrtvama kršenja ljudskih prava, diskriminacije i nasilja od strane specijalizovanih advokata/ica. Primjer dobre prakse u ovoj oblasti postoji u susjednoj Hrvatskoj, kao članici EU. Kada je aktuelni ministar pravde Bojan Božović pokrivao poziciju državnog sekretara nekadašnjeg Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava imao je potpuno razumijevanje za ovakvu inicijativu, pa sada očekujemo da će je i sprovesti u djelo jer je u direktnoj poziciji da to i učini.

Nadalje, u dijelu poglavlja koje se odnosi na socijalnu politiku i zapošljavanje EK navodi da je politički okvir za socijalnu i dječju zaštitu zastario, a usvajanje reforme socijalne zaštite je odloženo, suočavajući se sa izazovima u segmentu redosljeda i troškova mjera. Nova strategija socijalne i dečije zaštite je pripremljena i čeka se usvajanje. I dalje postoji ozbiljan nedostatak usluga podrške djeci, porodici i žrtvama. Potrošnja za socijalnu pomoć je relativno visoka, ali ostaje neciljana s ograničenim uticajem na rizik od siromaštva. Zastareli model identifikacije invalidnosti vodi ka nepravednom i neefikasnom pružanju naknada i usluga. Nacrt zakona o jedinstvenom sistemu vještačenja invaliditeta prošao je javnu konsultaciju i usaglašavanje zakona, ali čeka na usvajanje.

Što se tiče deinstitucionalizacije, nedovoljan napredak je postignut da bi se nastavila tranzicija s institucionalnih na usluge u zajednici i porodici. Strategija za deinstitucionalizaciju je razvijena, ali se čeka na usvajanje. Centri za socijalni rad i dalje nemaju adekvatan kadar, organizaciju i kapacitete. Zavod za socijalnu i dječiju zaštitu nema dovoljno kadrovskih kapaciteta za obezbjeđenje kvaliteta i stručni nadzor.

Kada je u pitanju obrazovanje, izdvajamo to da je sveobuhvatno potrebno da se obezbijedi dostupno i kvalitetno obrazovanje za ugrožene grupe.

Na kraju, iako ne manje važno, u dijelu civilnog društva ističe se nekoliko značajnih ocjena. Iako EK navodi da organizacije civilnog društva (OCD) u Crnoj Gori djeluju u povoljnom okruženju i da je glavni pravni i institucionalni okvir za slobodno funkcionisanje civilnog društva uspostavljen, mi ističemo zabrinutost kontinuiranog etiketiranja NVO i civilnih aktivista/kinja, a posebno u odnosu na najave donošenja zakona o stranim agentima.

S druge strane i EK konstatuje da je uloga civilnog društva u kreiranju politike formalizovana, ali ponekad i čisto simbolična, tako da praktična primjena ovog principa od strane vlade treba da bude dodatno ojačana. Potrebni su dalji napori da se osigura istinska i smislena saradnja između vlade i OCD.

Ponovno pokretanje dijaloga između vlade i civilnog društva trebalo bi da bude prioritetno pitanje. Crna Gora treba da ojača kapacitete ministarstava za strateško planiranje, praćenje i evaluacija podrške koja se pruža OCD kako bi se osiguralo da se javna sredstva dodeljuju na transparentan i objektivan način.

Podgorica, (MINA) – Sistem mora da stoji iza borbe za prava osoba s invaliditetom kako bi ona dala rezultate, poručeno je u podkastu Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Aktivista za prava osoba s invaliditetom Andrija Samardžić u podkastu Pravo u CEDEM, podržanom od Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat Inkluzija u pravdi: poštovanje i podizanje svijesti o LSI, rekao je da je u aktivizam ušao 2003. preko Udruženja mladih sa hendikepom.

Najviše me je podstakla diskriminacija u društvu i to što sam shvatio da svi mi koji imamo bilo koji vid različitosti u društvu podliježemo nekim stereotipima, kazao je Samardžić.

On je, govoreći o počecima u aktivizmu, naveo da su i on i njegova sestra išli u redovnu školu i da su tad njihovi roditelji primijetili da se u školi dešava diiskriminacija.

Samardžić je rekao da su potom stupili u kontakt sa ljudima iz Udruženja, koji su prepoznali stereotipe koji vode društvo.

Stalno govorimo o pristupu, pravdi, kako bi prosječan građanin mogao da živi ljudska prava i da nam postanu svakodnevica, ali još nijesmo dosegli tu stepenicu razvoja, kazao je Samardžić.

On je rekao da je preko Udruženja počeo da drži treninge i edukaciju nastavnog kadra i djece.

I tad kreće aktivizam i gostovanja u medijima, osjećam poziv da društvo nije zrelo, da smo u društvu zbog diskriminacije propatili da to ne bi trebalo tako da bude, da to treba liječiti, rekao je Samardžić.

On je kazao da je imao veliku podršku nevladinog sektora i da je potom taj lanac nastavljen.

Onda sam završio fakultet, zaposlio sam se, počeo da živim život, počele su sve intelektualne, egzistencijalne i moralne dileme i evo nas tu - sada sam predsjednik Saveza slijepih Crne Gore, dodao je Samardžić.

Govoreći o tome da li su osobe s invaliditetom osnažene za aktivizam, Samardžić je rekao da su oni na početku htjeli da se institucije aktivnije uključe u cijeli proces.

I desilo se to da su institucije preuzele aktivniju ulogu i to je konkretan napredak. Ali pošto su naše institucije nerazvijene, one su počele da zavlače ljude, poslale su poruku ljudima da će zaštiti naša prava, a da ćemo mi u NVO moći više da radimo na razvijanju svijesti i edukaciji, a desilo se suprotno, kazao je Samardžić.

Prema njegovim riječima, borba za prava je u početku bila gerilska.

I sad kad god se pomene gerila pomišljamo na borbu za slobodu i Če Gevaru, ali iza te borbe koja je dala konkretne rezultate, mora da dođe sistem na kraju, inače se energija troši, ocijenio je Samardžić.

On je rekao da su trenutno u vakuumu.

Imamo nesretni Zakon o NVO gdje za sredstva koja su predviđena za aktivnosti koja se odnose na OSI, može da aplicira svaka NVO, neću do kraja to kritikovati, jer ima različitih NVO, ali ima dosta fantomskih NVO-a, koje troše novac a ne rade za dobrobit OSI, rekao je Samardžić.

Upitan zašto bi mladima savjetovao da se bave aktivizmom, Samardžić je rekao da mladi aktivista sa ili bez invaliditeta mora da identifikuje problem.

U ovom trenutku to je loše razumijevanje i edukacija, kao i slaba efikasnost institucija. Mladi ljudi treba prvo da uče istražuju, mislim da smo se udaljili od potrebe da istražujemo, mladim ljudima je dosta toga servirano, ali opet nije baš sve, rekao je Samardžić i poručio da je potrebno izaći iz zone komfora.

Generalni sekretar Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (PKCG) Miloš Ranitović, govoreći o tome kako povećati svijest i podržati sportiste sa invaliditetom, kazao je da oni tokom cijele godine organizuju demo festivale po osnovnim i srednjim školama.

On je pojasnio da se to trenutno dešava samo u Podgorici ali da je plan da se proširi i na cijelu Crnu Goru.

Ranitović je rekao da je u toku inicijativa da se parasportovi uključe u obrazovanje u osnovnim i srednjim školama.

S obizorom na to da oni postoje već postoje na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, cilj nam je da privučemo što više mladih ljudi da kroz sport osjete inkluziju i asimiliraju u društvo, kazao je Ranitović.

Ranitović je rekao da je bavljenje sportom doprinijelo njegovom razvitku.

On je naveo da se prvo bavio atletikom, koja je individualni sport, gdje je bio prepušten sam sebi.

Morao sam da naučim da se borim, to mi je dobrodošlo da sam kao OSI za neke stvari morao da se izborim i neke stvari su mi došle teže nego ostalima. Sport jeste donio dosta osnaživanja, samopouzdanja i osamostaljivanja, kazao je Ranitović.

On je pojasnio da golbal igraju osobe oštećenog vida i da se igra sa loptom koja ima zvona, gdje takmičari nose crne naočare, poveze kroz koje ne prolazi sjvetlost, tako da su im svima šanse izjednačene.

Ranitović je rekao da je povodom golbala, u Crnoj Gori, specifina situacija.

Naš nacionalni tim je dobro kotiran na evropskom i svjetskom nivou. Imamo problem sa brojem igrača, da bismo osnovali jedan tim treba nam šest igrača, a mi u Crnoj Gori imamo ukupno pet ljudi koji se bave golbalom, ali smo u top deset reprezentacija u Evropi, kazao je Ranitović.

Ranitović je rekao da mu je sport donio dosta benefita koje nije ni znao da sport može da donese.

On je kazao da često gostuju sa najboljim sportistima na časovima fizičkog u različitim varijantama sportova, kako bi približili svijet parasporta omladini.

Govoreći o beneftima tih aktivnosti, Ranitović je rekao da je to što ljudi koji nijesu znali da parasport postoji, sad znaju i da su oni koji su mislili da je to lako i dostižno, shvatili koliko je surovo i profesionalno.

I to postavlja parasport na mjesto koje mu pripada i nadamo se da će ta konkretizacija privući još više ljudi, dodao je Ranitović.

Ranitović je kazao da PKCG dosta prisutan u javnosti, da su pristupačni i da su uvijek tu za osobe s invaliditetom.

Ko god bude osjetio želju da se bavi sportom na bilo koji način, ne mora da to bude profesionalni sport, mi smo tu. Suština je da pomognemo inkluziju da se OSI fizički aktiviraju, rekao je Ranitović.

Izvor: Agencija Mina

Pre 20 godina svijet je bio istovremeno zadivljen i utučen zbog sudbine tada 10-godišnje djevojčice Ćijen Hongjan iz kineske pokrajne Junan. Fotografije na kojima vidimo da umjesto nogu ova Kineskinja ima košarkašku loptu obišle su planetu i svi su se pitali - šta joj je život servirao u najranijoj dobi i šta joj sprema u budućnosti. Ona danas ima 29 godina, a njen put i podvizi inspirisali su mnoge.

Naime, kada je Ćijen Hongjan imala svega pet godina, te 2000. godine, desila se stravična saobraćajna nesreća, nakon koje su joj amputirane noge. Kako je odrastala u jednoj ruralnoj sredini, a njena porodica nije imala finansijskih sredstava da joj obezbijedi protetske udove - morali su da improvizuju, pa su joj umjesto donjih ekstremiteta stavili košarkašku loptu, koja je trebalo da joj pomaže u kretanju.

Otac loptu rasekao na pola i stavio joj umjesto nogu

Naime, mlada Kineskinja bi hodala na rukama, dok bi joj lopta pružala potporu, oslonac i stabilnost. Tada je dobila nadimak djevojčica sa košarkaškom loptom.

Kada je imala 18 godina otišla je u Peking gde je dobila besplatne vještačke udove na Kineskom rehabilitacionom i naučnom centru.

I tada je njen život počeo potpuno da se mijenja, a putevi su je vodili do uspjeha i odabira o kojima nije mogla ni da sanja.

Naime, Ćijen Hongjan, nakon što je naučila da hoda, naučila je i da pliva, pa je postala i paraolimpijka kineskog nacionalnog tima.

Te 2007. godine, kada joj je bilo tek 11, Ćijen se pridružila lokalnom plivačkom klubu za osobe s invaliditetom. Dvije godine kasnije oduševila je publiku na Igrama za osobe sa invaliditetom u Junanu, kada je osvojila tri zlatne medalje. Na Nacionalnim igrama iste godine osvojila je jedno zlato i dva srebra.

Učestvovala na Paraolimpijskim igrama, prozvali je devojčica riba

Mlada plivačica je uspjela i da se kvalifikuje za Ljetnje paraolimpijske igre 2016. godine u Rio de Žaneiru, gdje je zauzela deveto mjesto u disciplini 100 metara prsno. Nažalost, tim rezultatom nije uspjela da se plasirala u finale, ali je njen performans toliko ganuo i oduševio publiku da su joj dali novi nadimak - djevojčica riba.

Prije nego što sam naučila da plivam, bila sam "djevojčica sa košarkaškom loptom". Izlazila sam iz kuće i gledala svijet iz niske perspektive. Potom, nakon što su mi ugrađene proteze, vidjela sam sve na pravi način. Otkad sam počela da plivam i da učestvujem na Paraolimpijskim igrama, osjećam da imam mnogo širi pogled na svijet i život, rekla je u intervjuu 2016.

Ćijen, koja radi kancelarijski posao u Junanu kada ne pliva, nadala se da će biti dio kineskog plivačkog tima na Ljetnjim paraolimpijskim igrama 2021. u Tokiju, ali nije uspjela da se kvalifikuje. Ipak, dvije godine ranije ponovo je oduševila svjetsku javnost osvojivši treće mjesto u finalu na 400 metara na Nacionalnim igrama u Tjenđinu 2019. godine, a dvije godine kasnije oko vrata joj je zasijala još jedna medalja - ovog puta srebrna.

Izvor: Žena

Pripremila: Dajana Vuković

Odrasli korisnici usluge dnevnog boravka u ustanovama za djecu sa smetnjama u razvoju i odrasla lica s invaliditetom prethodnih dana su dobili rješenja centara za socijalni za rad kojima se obavezuju da od 1. oktobra tu socijalnu uslugu plaćaju devet centi po satu boravka od svojih ličnih invalidnina (LI).

Staratelji tih lica koji su se obratili redakciji Dana ogorčeni su postupkom nadležnih, a iznos naknade ocijenili su mizernim i ponižavajućim. Podsjećaju da je pravo na ličnu invalidninu jedno od osnovnih materijalnih davanja iz socijalne zaštite pojedinca, te da se ne može smatrati prihodom po kojem se lice s invaliditetom može obavezati da plaća socijalnu uslugu.

Iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije za Dan su kazali da je plaćanje usluge dnevnog boravka u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i Pravilnikom o kriterijumima i mjerilima za učešće korisnika, roditelja, odnosno srodnika u plaćanju troškova usluga podrške za život u zajedici, savjetodavno - terapijskih i socijalno - edukativnih usluga i usluga smještaja.

Danilovgrađanin Milomir Pavlović u srijedu je dobio rješenje Centra za socijalni rad, naslovljeno na njegovu ćerku, po kojem će sat boravka u dnevnom centru plaćati devet centi, uz napomenu da je to rješenje doneseno u skladu sa odlukom ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije od 1. oktobra i da žalba ne odlaže izvršenje. On ukazuje da je samim rješenjem napravljeno više diskriminatorskih i protivzakonitih radnji.

Moja kćerka je stara 28 godina, ali je pred zakonom maloljetno lice i ja sam sudskom odlukom njen staratelj po svakom osnovu. U rješenju piše da je dužna da uslugu boravka plaća od svoje lične invalidnine, a moja kćerka i ne razumije šta to znači. Lična invalidnina bi trebalo da spada u socijalna davanja, ako smo država socijalne pravde, a usluge dnevnog centra spadaju u socijalne usluge za život u zajednici, pa kako je onda moguće da se socijalne usluge plaćaju socijalnim davanjem, ako se poštuje Ustav ove države? Moja kćerka ne razumije ni šta znači to devet centi, devet eura, ili 320 eura, kolika je puna cijena, koju će vjerovatno tražiti ako im uspije ovo sa rješenjem od devet centi, jer u odluci piše da se iznos usklađuje svakog mjeseca. Dodatno, ovo je uvredljivo i za moju kćerku, bez obzira što ona to ne razumije, jer je uvredljivo i za mene i ostale članove moje porodice, a po reagovanju građana koje sam danas sretao u Danilovgradu, mislim da je uvredljivo i za svakog zdravorazumnog čovjeka, kazao je Pavlović za Dan.

Naglašava da je novac u ovom slučaju nebitan, ali da je iznos od devet centi dodatno poniženje.

Samohrana majka djevoje s invaliditetom, Rajka Bečanović, apelovala je na ministarstvo da u što skorijem periodu donesu prihvatljiv Pravilnik o kriterijumima i mjerilima za učešće roditelja ili njegovatelja u plaćanju troškova i da bez saglasnosti staratelja nad trajno maloljetnim licima (po ocjeni medicinskog sudskog vještaka) ne vrše uvid u imovinsko stanje njihove djece korisnika socijalnih usluga.

Pravo na ličnu invalidninu je jedno od prava koja spadaju u domen osnovnih materijalnih davanja iz socijalne zaštite pojedinca i ne može biti prihod i osnov po kom se lice sa invaliditetom obavezuje da plaća socijalnu uslugu ukazala je Bečanović u izjavi za Dan.

Podsjeća da se ciljevima socijalne i dječije zaštite posebno štite djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju i samohrani roditelj sa djetetom bez porodične podrške i odgovarajućih uslova za život.

Umjesto podrške države u odgoju i brizi o napretku, nama se nameće harač od mizernih devet centi po satu boravka u servisu socijalne usluge. Nameće se pitanje da li socijalna i dječija zaštita ima za cilj unapređenje kvaliteta života i osnaživanje za samostalan i produktivan život pojedinca i porodice, ili je cilj uniziti i odrasla lica i njihove porodice. Nije u pitanju iznos koji nam je nametnut, već način i osnov za naplatu usluge koja ne zadovoljava ni minimum standarda i potreba korisnika, naglasila je Bečanović.

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom je ostalo bez prostorija, odnosno iseljeni su iz dotadašnjih na zahtjev Uprave za imovinu, a Glavni grad im je uskratio podršku za dodjelu prostora za potrebe društvenog centra za osobe s invaliditetom,  iako su svi odbornici glasali za nju  - kazala je u emisiji E uživo, na Televiziji E,  Marina Vujačić iz UMHCG.

Uzroci nepodržavanja osoba sa invaliditetom od strane institucija su mnogobrojni, kaže Vujačić, a najčešće je jednostavno objašnjenje, jer ako bilo ko u društvu,  a naročito oni koji vrse vlast, dodaje ona, ima negativan stav  o osobama s invaliditetom, onda će, kako kaže, te osobe biti zapostavljene, isključene i zanemarene.

Ukoliko su stavovi društva adekvatni i pozitivni, iz čega god da proizilazili, taj odnos će biti drugačiji. Vjerujem da se osnivači Udruženja, i oni koji su pokrenuli jednu takvu organizaciju, u početku suočavali s onom sa čim se mi danas suočavamo, iako je to malo vjerovatno. Već godinama ukazujemo koji se odnose na finansirane, generalno, nevladinih organizacija, ali, i na zapostavljenost pitanja osoba s invaliditetom, opet se vraćamo na to, zato što su ljudska prava osoba s invaliditetom već duži period, a posebno u proteklom periodu zanemarena i, na neki način, se  o njima samo deklarativno priča, odnosno govori se populistički u praksi sa najavama šta će se sve u narednom periodu. Situacija je, tvrdim i dalje, mnogo lošija od one koju smo imali prije nekih desetak godina, rekla je Vujačić.

Udruženje mladih sa hendikepom treba razumijevanje i podršku, poručuje Vujačić, a nikako da ih neko sažalijeva, i to što reaguju i ukazuju, nije, kako kaže, pozicioniranje žrtve.

Zagovaramo drugačiji pristup, ja vjerujem dostojanstveno. Iako zaista ima segmenata koji nimalo nijesu prihvatljivi za nas, koji smo unutra u samoj organizaciji, a vjerujem da osjećaju i same osobe s invaliditetom, prvenstveno, osobe s invaliditetom kojima pružamo podršku, ali radimo i sa mnogim drugim građankama i građanima, i, uspjeli smo da nađemo drugi prostor za rad. Imamo prostorije koje su iznajmljene sa mjesečnim zakupom, i mnogo su manje od prostora koji je postojao u ulici Kralja Nikole, koji nam je bio dodijeljen na besplatno korištenje od tadašnje Uprave za imovinu, na osnovu ugovora koji smo potpisali, naglasila je Vujačić.

Od 2021. godine na ovamo su isti ljudi na čelu Uprave za imovinu, podsjeća Vujačić, kojima su mjesecima, u svakoj godini, ističe ona, tražili sastanke i problematizovali neka pitanja iz, kako kaže, važećeg Ugovora, koji je upravo danas istekao.

U aprilu su nam traži da napustimo prostor, prvo usmeno, a onda su nam se u maju obratili pisanim putem, u tom dopisu tražili, citiraću: Da u što skorijem roku oslobodimo prostor od imovine i lica, izmirimo sva dugovanja za struju, vodu i ostale režijske troškove. Mi smo to odbili, zato što je naš ugovor bio aktuelan i dalje, ni Uprava ga nije prekinula, nijedna strana ga nije prekinula i zatražili smo alternativu, odnosno rješenje do kraja važenja ugovora, koje će podrazumijevati ili nove prostorije, koje su adekvatne, i reći ću podjednake kvadrature, kao što nam je bilo dodijeljeno, ili sredstva da iznajmimo prostor, da ga možemo plaćati, istakla je Vujačić.

Udruženje mladih sa hendikepom je nevladina organizacija, podsjeća Vujačić, i finansira se isključivo projektno, nema sredstva od države, ili, ističe ona, nekog drugog donatora.

Kad su se vratili sa godišnjih odmora, prisjeća se Vujačić,  zateklo ih je isključene električne energije, i morali su se iseliti.

Za Glavni grad smo imali potpuno drugačiju inicijativu, koja je bila dogovorena sa predsjednicom Skupštine Glavnog grada, a prethodni saziv je glasao za to, sve odbornice i odbornici, tako da je to bilo nešto što je bila odluka i koju je glavni grad trebalo da ispoštuje, da nađe mehanizme da se to ispoštuje, ali smo mi dobili negativno mišljenje Sekretarijata za lokalnu samoupravu za dodjelu prostora bez naknade, jer je tako traženo. To je pitanje kako se oni koji vrše vlast odnose prema Udruženju mladih sa invaliditetom, a mi upravo pomažemo državi i preuzimamo posao drugih, baš zbog toga što oni to ne rade nikako ili ne rade na adekvatan način, zaključila je Vujačić.

Izvor: Televizija E

Inicijativa za osnivanje društvenog centra za osobe s invaliditetom bez razumijevanja lokalne uprave.

Nadamo se i da će naša obraćanja možda doprijeti do nekog odgovornijeg i posvećenijeg od većine onih s kojima smo do sada razgovarali na ove teme. Ako crnogorskom društvu ne treba organizacija ovakvog tipa i načina rada koji više od dvije decenije baštini UMHCG, onda možemo svi mi, trenutno zaposleni u organizaciji, da se bavimo nečim drugim umjesto borbom za ljudska prava i pravednije društvo, poručila je direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Sekretarijat za lokalnu samoupravu i saradnju sa civilnim društvom dao je negativno mišljenje na zahtjev Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) da im se ustupi prostor od 406 kvadratnih metara u Jerevanskoj ulici na Zabjelu, za potrebe društvenog centra za osobe s invaliditetom.

Iz UMHCG naglašavaju da im se u obrazloženju ovakve odluke, između ostalog, zamjera to što se nijesu odazvali pozivu za obilježavanje Međunarodnog dana osoba s invaliditetom koje su organizovali predstavnici Glavnog grada u gradskom parlamentu, kao i to što nijesu dostavili svoje komentare i sugestije na Lokalni akcioni plan za mlade iako to nije njihova obaveza.

PRESEDAN

Nakon što su neformalno dobili informaciju da je Sekretarijat za lokalnu samoupravu i saradnju sa civilnim društvom dao negativno mišljenje na njihov zahtjev ustupanje pomenutog prostora, UMHCG zatražilo je da im sadržaj mišljenja bude dostavljen na uvid. Kako navode, u tom dokumentu navedeno je da im je već dodijeljen jedan prostor, te da im se uplaćuju veći iznos sredstava od Sekretarijata za socijalno staranje.

Riječ je o prostoru koji smo na period od pet godina koristili po osnovu Ugovora o ustupanju poslovnog prostora potpisanog s Upravom za državnu imovinu, dok smo se Glavnom gradu obratili sa zahtjevom za ustupanje prostora za potrebe Društvenog centra za osobe s invaliditetom, dakle, ne za poslovne prostorije UMHCG. Sredstva koja nam uplaćuje Sekretarijat za socijalno staranje odnose se na uslugu prevoza od vrata do vrata, pa ta sredstva ne koristi UMHCG za svoje potrebe već se ona uplaćuju taksi udruženju koje sprovodi uslugu i svakako su nedovolj na i za potrebe same usluge, o čemu smo i informisali Glavni grad.

Može li neko uopšte da vjeruje da nam je Sekretarijat zamjerio što nijesmo obilježili 3. decembar na poziv bilo koga, pa i Glavnog grada, i da su uopšte sebi dali za pravo da nam bilo što zamjere kako bi opravdali svoju odluku. Sad je jasno u kom trenutku i ko je stopirao proces i proizveo dalje nečinjenje da se realizuju zaključci Skupštine glavnog grada, kazali su iz UMHCG. Odgovarajući na pitanja Pobjede ovim povodom, izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je kako su navodi o tome da nijesu učestvovali u jednoj javnoj raspravi i jednom događaju u organizaciji Glavnog grada presedan kakav se ne pamti.

Naime, Glavni grad, kao ni bilo koja druga institucija ili organ u državnoj i lokalnoj samoupravi, ne finansira zarade zaposlenih u UMHCG, niti mi imamo s njim potpisane ugovore o radu ili stalnom angažmanu da bismo bili u obavezi da u nečemu učestvujemo, posebno imajući u vidu da smo nevladina organizacija. U onim aktivnostima i uslugama za koje imamo potpisane ugovore, pristupamo svakako u skladu s propisanim obavezama i izvršavamo ih, bilo da je riječ o Glavnom gradu kao donatoru ili nekom drugom. To znači da u programskim aktivnostima i redovnom radu isključivo sami određujemo svoje aktivnosti, djelovanje, prioritete, a sve to u odnosu na raspoložive resurse, kapacitete i interesovanja. Može li neko uopšte da zamisli kolika bi bila nezavisnost jedne NVO ako bi ona djelovala po zahtjevima i očekivanjima institucija!? Da li smo preporučljiva organizacija za saradnju samo ako institucijama odgovaramo pozitivno bez obzira na to što nam ne pružaju podršku za rad i ne plaćaju naše znanje i ulaganja, upitala je Vujačić.

NEODGOVORNOST

Pomenuto mišljenje, istakla je Vujačić, dobili su tek u julu 2024. godine i to nakon zahtjeva da im se ono proslijedi, više od pola godine nakon što je ono sačinjeno i upućeno gradonačelnici.

Tome su prethodile objave u nekim medijima da je Skupština glavnog grada donijela odluku o dodjeljivanju prostora UMHCG. Zbog različitih saopštavanja i interpretacija neki mediji su objavili informaciju da smo dobili prostor u zakup ili da su nam dodijeljene prostorije. Tražili smo od Glavnog grada da to demantuje, međutim, to nije učinjeno. Naprotiv, osim pisanih odgovora i komunikacije sa Sekretarijatom za lokalnu samoupravu i saradnju s civilnim društvom i usmene komunikacije s predsjednicom Skupštine glavnog grada, ni sa kim drugo nijesmo imali komunikaciju, navodi Vujačić. Navodeći da će nastaviti da traže adekvatan prostor za potrebe rada organizacije i realizaciju ideja, direktorica UMHCG kaže da će tragati do kraja za pravednim rješenjem.

Nadamo se i da će naša obraćanja možda doprijeti do nekog odgovornijeg i posvećenijeg od većine onih s kojima smo do sada razgovarali na ove teme. Ako crnogorskom društvu ne treba organizacija ovakvog tipa i načina rada koji više od dvije decenije baštini UMHCG, onda možemo svi mi trenutno zaposleni u organizaciji da se bavimo nečim drugim umjesto borbom za ljudska prava i pravednije društvo, poručila je Vujačić.

PODRŠKA

Direktorica UMHCG pojašnjava za Pobjedu da bi prostor u Jerevanskoj ulici, kao jedan od potencijalnih, bio korišćen za potrebe Društvenog centra za osobe s invaliditetom.

Tako smo, u inicijativi upućenoj gradonačelnici Injac, nazvali jedinstveni servis koji bi bio prvi put uspostavljen u glavnom gradu. Naime, objasnili smo da bi taj centar bio otvoren za sve zainteresovane osobe s invaliditetom, različitih starosnih dobi i trebalo bi se koristi kao mjesto pružanja usluga i boravka korisnika/korisnica tokom dana, bez restriktivnih uslova i procedura. On bi mogao uključivati usluge određenih zdravstvenih radnika, poput fizijatara i fizioterapeuta, ali i te kako i stručnih radnika iz oblasti socijalne i dječje zaštite, poput psihologa, psihoterapeuta i drugih. Takođe, obuhvatao bi različite aktivnosti osposoblj avanja za rad i za život. U kasnijoj fazi podrazumijevao bi podršku samostalnom životu osoba s invaliditetom. Neke od usluga i aktivnosti koje bi postojale u tom centru odnosile bi se na aktivnosti u oblasti kulture, umjetnosti, neformalnog obrazovanja i edukacije različitih ciljnih grupa, praktikovanja društvenih igara, simulacija tj. korišćenja pomagala i igranja uloga osoba s invaliditetom i brojnih drugih, a o čemu bi trebalo izraditi detalj an program rada, navela je Vujačić.

U narednoj fazi, što je i navedeno u inicijativi, aktivnosti centra mogle bi biti proširene i na uslužne djelatnosti, po principu dobrih evropskih praksi. Za to bi bilo potrebno razviti biznis plan, a sve bi naravno zavisilo od finansijske podrške donatora, prvenstveno međunarodnih.

U slučaju da zažive te aktivnosti u kasnijoj fazi, prihod bi se koristio isključivo za održivost tih usluga, tj. finansiranje djelatnosti koja bi bila obavljana. Takvi primjeri već postoje u nekim zemljama regiona i Evrope. Jasno, u tom slučaju imali bismo sredstva i za plaćanje prostora, odnosno, zakup, te da ne bi bilo potrebe da nam taj dio prostora bude više ustupljen na besplatno korišćenje, pojasnila je Vujačić. Ona je naglasila da su otvorena podrška društvenoj inkluziji osoba s invaliditetom, znatiželja i želja za novim saznanjima i dobročinstvo samo neki od motiva zbog kojih bi mnogi građani posjećivali Društveni centar.

Upravo na ovaj način doprinijelo bi se uklanjanju stereotipa i neadekvatnih stavova o osobama s invaliditetom, njihovim sposobnostima i interesovanjima, a smanjivao bi se jaz koji trenutno postoji između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta, uslovljen činjenicom da se ne uklanjaju sistemske, institucionalne i društvene prepreke na koje nailaze osobe s invaliditetom, niti im se pružaju iste mogućnosti učešća kao osobama bez invaliditeta, zaključila je direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Iako u posjedu mišljenja Sekretarijata za lokalnu samoupravu i saradnju sa civilnim društvom, Pobjeda se obratila Glavnom gradu za komentar ovog slučaja, ali do objavljivanja ovog teksta nikakav odgovor nijesmo dobili.

Ostali i bez prostora u Ulici kralja Nikole.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore ostalo je i bez prostora koji su koristili u Ulici kralja Nikole 76.

Prostor koji nam je ustupila Uprava za imovinu, u skladu s Ugovorom o ustupanju poslovnog prostora, korišćen je za potrebe rada same organizacije. Ugovor je potpisan u oktobru 2019. na period od pet godina, ali bez obzira na to što ističe 29. oktobra ove godine morali smo pronaći novi prostor u jako kratkom periodu, iseliti dio opreme, a za ostatak pronaći mjesto za skladištenje do pronalaska dugoročnijeg rješenja, kazala je direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković