Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva predstavnike/ce institucija i preduzeća iz oblasti javnog saobraćaja da uzmu učešće na edukaciji o modelima pristupa invaliditetu i pravima osoba s invaliditetom u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja, koja će se održati u Podgorici, u petak, 27. juna, u hotelu Aurel, sa početkom u 9.30h.

Edukacija ima za cilj da senzibiliše i informiše zaposlene, odnosno pružaoce usluga javnog saobraćaja o različitim modelima pristupa invaliditetu i njihovom uticaju na ostvarivanje i zaštitu prava osoba s invaliditetom; važećim zakonima i podzakonskim aktima u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja koji se odnose na pristupačnost; kao i procedurama za ostvarivanje prava u toj oblasti.

Na edukaciji će biti riječi i o konkretnim izazovima u svakodnevnoj praksi, kao i mogućnostima za unapređenje dostupnosti i inkluzivnosti usluga koje pružaju javne institucije i preduzeća.

Ova aktivnost ima poseban značaj jer doprinosi stvaranju pristupačnijeg, sigurnijeg i dostojanstvenijeg saobraćaja za sve korisnike/ce, a naročito za osobe s invaliditetom. Pored toga, edukacija će biti prilika za uspostavljanje bolje međusektorske saradnje, razmjenu iskustava i jačanje profesionalnih kapaciteta zaposlenih.

Edukacijom će biti obuhvaćeno najmanje 15 učesnika/ca koji su direktno uključeni u planiranje, organizaciju, pružanje, praćenje i nadzor nad uslugama javnog saobraćaja.

Svi zainteresovani mogu prijaviti svoje učešće najkasnije do 23. juna 2025. putem mejla na adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Edukacija za pružaoce usluga u javnom saobraćaju.

Obavještavamo sve korisnice i korisnike usluga da od ponedjeljka, 9. juna 2025, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore više neće vršiti uslugu prevoza od vrata do vrata, na osnovu saradnje sa Glavnim gradom Podgorica (Sekretarijatom za socijalno staranje), posredstvom udruženja Siti taksi (City taxi).

O ovoj odluci smo na dan isteka Ugovora, u petak, 6. juna i zvanično informisani od strane Sekretarijata za socijalno staranje, pa će s obzirom na to primopredaja vozila koje je u vlasništvu Glavnog grada biti izvršena danas, a o zvaničnom početku nastavka usluge zainteresovane i javnost će informisati Glavni grad. 

Kako smo obaviješteni od strane Sekretarijata, usluga će se dalje pružati od strane preduzeća Putevi d.o.o. Podsjećamo, servis pristupačnog prevoza od vrata do vrata za osobe s invaliditetom, prvi ove vrste u Crnoj Gori, uspostavljen je 2020. u Glavnom gradu Podgorici  kroz projekat Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change!) koji je finansiran uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave, kroz projekat  IPA II – Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), odnosno – grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services). U realizaciji projekta čiji je nosilac bilo UMHCG, Glavni grad Podgorica bio je jedan od partnera, te mu je nakon završetka istog jedno od vozila preneseno u vlasništvo kako bi se nastavilo pružanje usluge, odnosno obezbijedila održivost iste. 

Usluga prevoza od početka svog uspostavljanja pružana je neposredno preko D.O.O Siti taksi na osnovu Ugovora o saradnji o obezbjeđivanju usluge prevoza od vrata do vrata za osobe s invaliditetom na teritoriji Glavnog grada Podgorice koji je UMHCG, nakon potpisivanja ugovora sa Sekretarijatom potpisivalo s ovom firmom na period od godinu dana.

S obzirom na to da Glavni grad preuzima direktno pružanje usluge, očekujemo da će prethodne sugestije i primjedbe u dijelu kapaciteta vozila i raspoloživosti usluge biti riješene na zadovoljstvo osoba s invaliditetom, imajući u vidu da se vremenom povećavao broj korisnika/ca, a raspoloživost vozila i sredstva su ostajala na istom nivou. 

Zahvaljujemo na razumijevanju i molimo da svu dalju komunikaciju u vezi sa nastavkom usluge svi zainteresovani vode sa Glavnim gradom, a mi kao i do sada stojimo na raspolaganju osobama s invaliditetom za sva eventualna pravna pitanja i zastupanje njihovih interesa u dijelu obezbjeđivanja usluge, odnosno kvaliteta i dostupnosti iste.

Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizovalo je trodnevni Trening za stručne radnike, saradnike i korisnike personalne asistencije na kojem su unaprijeđena znanja i kompetencija stručnog kadra, ali i podignuta svijest o principima samostalnog života osoba s invaliditetom i njihovom usklađivanju s adekvatnim i odgovarajućim uslugama iz sistema socijalne i dječije zaštite.

Trening se sprovodio po akreditovanom Programu UMHCG kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, čime se doprinijelo senzibilisanju i osposobljavanju stručni/e radnici/ce i saradnici/e za usmjereno, ciljano, koordinisano, stručno i kvalitetno korišćenje, pružanje i praćenje usluge personalne asistencije, ali i pruženja adekvatnih znanja i vještina stručnim saradnicima i potencijalnim korisnicima usluga personalne asistencije. 

Učesnici Treninga bili su stručni radnici/ce zaposlene u državnim organima, kao i  stručnih radnika/ca i saradnike/ce usluge.

Na Treningu je bilo riječi o modelima pristupa invaliditetu i terminologiji, filozofiji samostalnog života, principima samostalnog života, vrstama servisa podrške i njihovom značaju. Pored toga, fokus je bio na usluzi personalne asistencije, samom pojmu, međusobnim pravima i obavezama između korisnika/ca i personalnog/e asistenta/kinje i stručnog/e radnika/ce, Samoprocjena potreba za personalnom asistencijom i nedjeljni plan aktivnosti – uloga stručnog radnika i stručnog saradnika; Uvod u temu pronalaženja, intervjuisanja i izbora personalnog/e asistenta/kinje  - uloga pružalaca usluga i finansijera – stručnog radnika i stručnog saradnika... i slično. 

Osim teorijski obrađenih tema, Trening je obuhvatio i praktični rad u okviru koji je u potpunio sve ono o čemu je govoreno.

Aktivnost se sprovela u periodu od 27. do 29. maja 2025. u Hotelu Francu, u Bijelom Polju.

Trening je organizovan u okviru projekta SamoSTALNO i ravnoPRAV(N)O za osobe s invaliditetom! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom i poslodavce koji ih zapošljavaju i ostvaruju pravo na subvencije, ali i one koji su zainteresovani da zaposle osobe s invaliditetom da učestvuju u konsultacijama koje sprovodimo, a u vezi sa Nacrtom zakona o izmjenama i dopunama zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, čija će izrada uskoro početi. 

Nakon povlačenja prethodnog Nacrta zakona, objavljenog u februaru, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga započelo je novi proces objavljivanjem Javnog poziva za predlaganje predstavnika/ca NVO iz reda reprezentativnih organizacija za članove/ice Radne grupe za izradu Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom.

Stoga, UMHCG organizuje prvu konsultaciju za osobe s invaliditetom i poslodavce iz sjeverenog regiona Crne Gore. Konsultacije će se održati u četvrtak, 29. maja, u 14.30 časova, u hotelu Franca, u Bijelom Polju sa ciljem prikupljanja informacija od osoba s invaliditetom i poslodavaca o njihovim iskustvima i izazovima sa kojima se suočavaju prilikom ostvarivanja prava iz važećeg Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom.

Namjera je da identifikujemo prepreke i nedostatke na terenu i razvijemo konkretne preporuke za unapređenje ovog zakonskog rješenja, koje će biti korišćene u procesu izrade budućih zakonskih izmjena.

Svi/e zainteresovani/e mogu se prijaviti do srijede, 28. maja 2025. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili putem telefona na brojeve: +382(0)67/801-761, +382(0)69/385-981 i +382(0)20/265-650.

Aktivnost je dio projekta Djeluj sada za sigurno sjutra koji je podržan ad-hok grantom regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD)) BiH, Centar za istraživanje i kreiranje politike Sjeverna Makedonija (Center for Research and Policy Making (CRPM)) i Institut za demokratiju i posredovanje (Institute for Democracy and Mediation (IDM)) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić godinama se bori da se unaprijede prava osoba s invaliditetom i da im se obezbijede bolji uslovi za život. Brojne izazove i probleme na tom putu bilježi i danas, a u intervjuu za Pobjedu Vujačić kaže da se često zapita i zabrine zašto osobe s invaliditetom moraju na mukotrpniji način sve da ostvaruju, počevši od svakodnevnih aktivnosti.

U proteklom periodu osobe s invaliditetom bile su u fokusu javnosti zbog izrađenog Nacrta zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom kojim je bilo predviđeno da se ograniče subvencije za zarade.

Organizacije koje štite prava osoba s invaliditetom organizovale su proteste i na kraju su se dogovorili sa predstavnicima vlasti da treba da se pokrene ponovo procedura i da se pišu nove izmjene tog akta.

Vujačić je u intervjuu za Pobjedu iznijela detalje koji su njima sporni u toj priči, ali se, pored ostalog, osvrnula i na pitanja gdje se danas nalaze osobe s invaliditetom, kako se školuju, zapošljavaju i da li se primjenjuju evropski standardi kojima treba da se unaprijedi njihov položaj.

POBJEDA: U kom pravcu očekujete da idu novine spornog Zakona?

VUJAČIĆ: Naši zahtjevi u dijelu izmjena Zakona su jasni. Insistiraćemo na unapređenju trenutnih rješenja u onim segmentima gdje je to potrebno i nećemo dozvoliti, niti pristati na ograničenje i umanjenje do sada garantovanih prava, uključujući ni u dijelu obima tih prava. Ukoliko bi se desilo ograničenje i umanjenje obima prava, to ne bi bilo unapređenje postojećeg pravnog okvira, već nazadovanje i u garancijama prava i u ukupnom zakonskom okviru. Tako na primjer, važeći zakon ne prepoznaje razumne adaptacije, niti njihovo uskraćivanje od strane poslodavaca propisuje kao oblik diskriminacije. Nadalje, cijelo radno zakonodavstvo u segmentu prava osoba s invaliditetom zasnovano je na funkcionalnom modelu pristupa invaliditetu, jer počiva na pretpostavci o nesposobnosti za rad osoba s invaliditetom, zbog čega, kroz mjere profesionalne rehabilitacije, propisuje tzv. procjenu preostale radne sposobnosti.

Dodatno, moraju se posebno zaštiti prava ugroženih grupa i među samim osobama s invaliditetom, poput žena s invaliditetom, osoba s intelektualnim invaliditetom, autizmom i dr. Za poslodavce koji njih zapošljavaju ni po važećem zakonu ne postoje dodatni podsticaji, zbog čega vjerujem da postojeći nijesu bili dovoljno stimulativni, a što uostalom potvrđuje i evidencija nezaposlenih. Kada je riječ o subvencijama, kao jednom od seta prava koje reguliše ovaj zakon, principijelno sam protiv umanjenja i ograničenja, čak i u slučaju da se dokažu nekakve zloupotrebe. Naravno, više puta sam i javno govorila da podržavamo da se svaka i najmanja sumnja ispita, po potrebi procesuira i da se, ukoliko se dokaže da je neko zloupotrijebio subvencije, počinioci rigorozno kazne. Vjerujem da bi takva situacija odvraćala svakog ko bi u budućnosti i pomislio da zloupotrebama subvencija stiče bilo koju protivpravnu korist. Međutim, isto tako ne mogu se sumnje na zloupotrebe temeljiti samo na osnovu iznosa zarade, ma koliko visoka bila. Moraju postojati i druge činjenice i pokazatelji i mora se analizirati koliko je bilo koja od tih nelogičnih pojava rasprostranjena, je li ona rijetkost i izuzetak ili vrijedi i zahtijeva ozbiljna postupanja, analize, provjere. Mora se provjeriti o kojim je radnim mjestima riječ, koji je opis posla, uslovi za zasnivanje radnog odnosa, što je propisano sistematizacijom kod tog poslodavca, kolike su zarade za druge zaposlene kod istog poslodavca i kolike su zarade za zaposlene kod drugih poslodavaca sa istim poslom, odnosno radom ili radom iste vrijednosti.

Zbog navedenog, smatramo da je potrebno uraditi detaljne i svrsishodne analize, prikupiti brojne podatke od nadležnih institucija i službi koje su dužne da primjenjuju i prate primjenu zakona, potom konsultovati sve zainteresovane strane, procijeniti sve uticaje, preispitati koje su sve moguće mjere i alternative postojećim odredbama i tek onda izabrati najadekvatnije, najpravičnije, svakako nediskriminatorno rješenje.

POBJEDA: Predstavnici državnih institucija sumnjaju da pojedinci zloupotrebljavaju subvencije za zarade osoba s invaliditetom zbog čega su predložili da se ograniče kroz nacrt koji je vama bio sporan i povučen je. U javnosti se objavljuju podaci da su plate pojedinim zaposlenim osoba s invaliditetom iznosile i do 5.000 eura. Kako na to gledate - imate li saznanja da neki poslodavci zloupotrebljavaju subvencije?

VUJAČIĆ: Nemam saznanja. Morao bi mi neko prvo objasniti što je zloupotreba, kakvo je to postupanje poslodavaca. U konkretnom, ni te zarade same po sebi nijesu sporne samo zbog iznosa. One su sporne ukoliko drugi zaposleni kod istog poslodavca, na istim radnim mjestima, odnosno s istim poslovima ili poslovima iste težine primaju manje zarade. Međutim i ukoliko se to dešava mora se sagledati šira perspektiva i provjeriti da li su sprovedene sve mjere profesionalne rehabilitacije kod tog poslodavca, što je zaključio izvođač profesionalne rehabilitacije i da li postoji izvještaj o mjeri 12, koja se odnosi na praćenje zaposlene osobe s invaliditetom na radnom mjestu nakon zaposlenja. Ukoliko sve to ukaže da nema osnova za značajnu razliku u zaradama, odnosno za visoku zaradu, taj poslodavac mora odgovarati, kao i svi koju su učestvovali u takvim radnjama.

POBJEDA: Da li takve sumnje utiču na poslodavce, u smislu da neki, možda, odustaju od zapošljavanja osoba s invaliditetom kako se ne bi našli pod eventualnim istragama?

VUJAČIĆ: U skladu s našim iskustvima, a i mojim ličnim uvjerenjem, na poslodavce više utiče negativna kampanja, stigmatizovanje posredstvom medija i sama činjenica da se toliko govori o subvencijama i to do sada dominantno na nivou spekulacija. Vjerujem da nijedan ozbiljan poslodavac ne želi da se njegovo ime pojavi u nekom negativnom kontekstu. Na poslodavce utiče dodatno i to što se u javnosti ne pojavljuju pozitivni primjeri o zaposlenim osobama s invaliditetom, njihovom doprinosu, rezultatima, dostignućima. Država nikad nije sprovela takvu kampanju, a nažalost ima pojedinaca iz sistema koji sprovode ovu negativnu kampanju. To nanosi štetu svakoj osobi s invaliditetom i svakom odgovornom, ozbiljnom poslodavcu, ali i cijelom sistemu i društvu.

POBJEDA: Imate li podatak koliko je u Crnoj Gori zaposleno osoba s invaliditetom i koje poslove uglavnom obavljaju, a koliko je, s druge strane, nezaposlenih?

VUJAČIĆ: Kada je riječ o broju zaposlenih, nemamo svježije podatke za ovu godinu, već za posljednji dan prošle godine kada je 2.919 poslodavaca, po rješenju Zavoda, ostvarivalo pravo na subvenciju zarade za 4.550 lica s invaliditetom. S druge strane, na evidenciji nezaposlenih 27. marta 2025. nalazilo se ukupno 8.490 osoba s invaliditetom. Njih oko 200 je sa stručnom spremom sa VII nivoom kvalifikacije i iznad tog nivoa. Ove podatke posjedujemo jer je tog dana Nezavisni monitoring mehanizam, formiran od strane Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, kao nezavisno tijelo za praćenje Konvencije, organizovao posjetu Zavodu.

POBJEDA: Svjedoci smo da se osobe s invaliditeto ne suočavaju samo sa poteškoćama na tržištu rada, već i tokom školovanja. Brojimo primjere da su roditelji morali da prave rampu kako bi njihovo dijete moglo da ide na fakultet, da nemaju prilagođenu literaturu, pristupačnost. Jeste li razgovarali sa donosiocima odluka o problemima i što kažu?

VUJAČIĆ: Obrazovanje osoba s invaliditetom je jedna od najlošijih karika u sistemu. Škole i fakulteti, brojna literatura, metode izvođenja nastave i provjere znanja su i dalje nepristupačni, ne postoje razvijeni servisi podrške, a kvalitet i obim znanja koji se prenosi je upitan i sporan. Najkraće rečeno, obrazovanje i dalje karakteriše integracija i segregacija, a ne jednakost i inkluzija. Donosioci odluka su vrlo dobro upoznati s ovim, ali nerijetko zanemaruju svoje obaveze i odgovornosti, birajući za sebe lakši način, bez razmišljanja o posljedicama.

POBJEDA: Koje su najbolje prakse iz drugih zemalja koje bi trebalo da se primijene kod nas i koliko u svemu kasnimo? Možete li da navedete neki primjer?

VUJAČIĆ: Volim da navedem primjer iz Italije. Kada sam tamo bila, još davne 2011. oni su imali razvijeno socijalno preduzetništvo i kooperative u kojima su se zapošljavale osobe s invaliditetom koje se nijesu mogle zaposliti na otvorenom tržištu rada. Tamo sam imala priliku da vidim kako osobe koje imaju Daunov sindrom, autizam, intelektualni invaliditet ili višestruka oštećenja, uključujući i one koji imaju istovremeno oštećenje sluha i vida rade i obavljaju svoje poslove. Kada smo mi iz Crne Gore, začuđeni, upitali đe su im osobe koje koriste kolica, druge osobe sa fizičkim invaliditetom i osobe s oštećenjem vida, odgovorili su nam da se oni nesmetano zapošljavaju na otvorenom tržištu rada.

POBJEDA: Godinama ste u javnosti prepoznatljivi kao neko ko se bori za bolji život osoba s invaliditetom i tokom Vašeg aktivizma suočavali ste se sa raznim oblicima diskriminacije. Kakva je situacija danas i da li Vam se dešava da budete žrtva nekog oblika diskriminacije ili neprimjerenog ponašanja zato što ste osoba sa invaliditetom?

VUJAČIĆ: Kao žena s invaliditetom svakako se suočavam s višestrukim oblicima diskriminacije, a ne zaobilazi me ni neprimjereno ponašanje. Naučila sam svakako da, prije svega, prepoznam takve radnje, da se borim protiv bilo kog vida diskriminacije, nasilja i neprimjerenog ponašanja. Kao neko ko je prepoznat u javnosti imam i pozitivnih iskustava, ali vjerujem da se dominantno zbog toga i dešavaju. Iako vjerujem da bi to mnogima imponovalo i odgovaralo, ja se često zapitam i zabrinem zašto neka druga osoba s invaliditetom, neka druga žena ili upravo neka druga žena s invaliditetom mora na mukotrpniji način često da prođe i kada su uobičajene, svakodnevne aktivnosti u pitanju, poput ostvarenja nekih javnih usluga, završavanja obaveza i slično. Ponekad u svemu tome prepoznam istinsku ljubaznost, profesionalnost, a nekada i strah od mog javnog djelovanja.

Prepreke u porodici i u sistemu obrazovanja

POBJEDA: U kontaktu ste sa brojnim osobama s invaliditetom u Crnoj Gori. Kakve informacije dolaze do Vas kada je riječ o njihovom zapošljavanju – koje su ključne prepreke koje im otežavaju da normalno obavljaju poslove?

VUJAČIĆ: Brojne su prepreke. Neke od njih počivaju i u porodici i u sistemu obrazovanja, koje je neadekvatno, nedovoljno kvalitetno i nije inkluzivno. S druge strane, činjenica je da osobama s invaliditetom nijesu dostupne ni neformalne edukacije, neformalno obrazovanje i cjeloživotno učenje. Uz sve to, brojni prostori su nepristupačni, takve su i prilike koje postoje za druge mlade ili nezaposlene. Brojne osobe s invaliditetom se i u procesu zaposlenja i rada suočavaju i s nepristupačnošću informacija, komunikacija i tehnologija. Takođe, usljed sveopšteg pristupa prema osobama s invaliditetom i brojni poslodavci imaju predrasude, dok nažalost najveći broj nezaposlenih nema adekvatne kvalifikacije potrebne današnjem, savremenom tržištu rada, pa je teško pronaći i kadar među nezaposlenim. Međutim, i one osobe s invaliditetom koje nekad uporno traže posao suočavaju se sa preprekama i diskriminacijom.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji s Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade poziva sve srednjoškolce i srednjoškolke sa i bez invaliditeta da učestvuju u istraživanju o vršnjačkom nasilju u srednjim školama u Crnoj Gori i podijele svoja iskustva, stavove i mišljenja o problematici vršnjačkog nasilja.

Cilj istraživanja je da se jasno identifikuju ključni izazovi povezani s vršnjačkim nasiljem među srednjoškolcima/kama sa i bez invaliditeta u Crnoj Gori, uključujući njihovo prepoznavanje nasilja, reagovanje u konkretnim situacijama, spremnost i efikasnost nadležnih institucija da pruže adekvatnu zaštitu i podršku žrtvama, kao i načinima pružanja podrške žrtvama vršnjačkog nasilja.

Dobijeni rezultati poslužiće za kreiranje praktičnih preporuka za škole, institucije i donosioce odluka, radi smanjenja nasilja, povećanja svijesti o njegovim posljedicama, kao i za poboljšanje opšte bezbjednosti i kvaliteta obrazovnog okruženja za sve učenike/ce u srednjim školama.

Upitnik je dostupan na sljedećem linku: https://forms.gle/eyGmDdGHeXc7nvWR9. 

Vaše učešće je izuzetno značajno, jer će pomoći da se glas mladih čuje i da se zastupa uvažavanje vaših stavova prilikom kreiranja politika i mjera za borbu protiv nasilja i stvaranje sigurnijeg školskog ambijenta za sve.

Istraživanje je anonimno, a svi podaci biće korišćeni isključivo za potrebe istraživanja. 

Hvala što doprinosite stvaranju škole bez nasilja!

Istraživanje se sprovodi u okviru projekta Proaktivn(O)(S)t (I) aktivizam mladih! koji se realizuje u okviru Javnog konkursa Osnaženi mladi=otporni mladi, raspisanog od strane Ministarstva sporta i mladih.

Žene i djevojčice s invaliditetom tokom svog života doživljavaju različite oblike rodno zasnovanog nasilja. Da li kroz ismijavanja, grube šala, kritikovanje, negodovanje njihovih odluka i mišljenja, vrijeđanja i prijetnji, preko zanemarivanja potreba, ekonomskog nasilja, uskraćivanja pomagala, kontrole, izolacije i blagog ćuškanja, do ozbiljnog fizičkog i seksualnog nasilja i mobinga. Nažalost, nasilje nerijetko doživljavaju od strane članova primarne porodice, bračnih i vanbračnih partnera, ali i prijatelja, poznanika, kolega na poslu, poslodavaca.

Ako si žena  s invaliditetom i doživljavaš neke od situacija u nastavku, ili si ih nekad doživjela:

• Uskraćuju ti ljekove?
• Slušaš uvrede na račun svog invaliditeta?
• Osjećaš strah?
• Zanemaruju te?
• Trpiš fizičko nasilje?
• Slušaš prijetnje?
• Nemaš komunikaciju sa prijateljima i porodicom?
• Ostavljaju te bez asitencije?
• Trpiš seksualno zlostavljanje?

Nemoj da trpiš! Oporavak od nasilja je put, na kojem nisi sama! Imaš pravo na život bez straha.

Pozivi i prijavi nasilje: 

Policija – 122

Hitna pomoć - 124

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore-067801761

SOS za žrtve nasilja u porodici – 080 111 111

Sigurna ženska kuća SOS telefon – 069 013 321

Centar za ženska prava - 067 166 800

Crnogorski ženski lobi – 020 250 750 i 020 116 666

Otvoreni Centar Bona Fide Pljevlja – 068 450 140

Centar za romske inicijative – 067 104 700

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Podgorica - 020 232 254 i 067 805 297

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Berane – 068 659 960

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Bijelo Polje – 067 980 072

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Plav – 068 450 452

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Rožaje – 068 851 095

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja Ulcinj – 067 501 950

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta ŽenE i Djevojčice s iNvaliditEtom – Žedne (Smo) zaštIte! održalo je Radionice o samopouzdanju, samoprihvatanju, samoodređenju i samopoštovanju za djevojčice i žene s invaliditetom.

Radionice su se organizovale u aprilu u Bijelom Polju i Podgorici, i okupile su djevojke i žene s invaliditetom, iz različitih krajeva i različite starosne strukture.

Sam tok Radionica bio sadržajan, treneri/ce govorili su o važnim temama kao što su Samopouzdanje, Razumijevanje samoprihvatanja i samoodređenja, kao i o nasilju, borbi protiv istog i opresiji. Metode rada bile su takve da su podsticale učesnice na diskusiju, razmjenu iskustava i ličnih priča.

Osim što su za cilj imale da doprinesu procesu prihvatanja sebe i svog bića, adekvatnog odnosa prema sebi, poštovanja svog integriteta i ličnosti, kroz Radionice se nastojalo doprinijeti i prevazilaženju straha i nesigurnosti, izgradnje stave borbe protiv nasilja i opresije, i u krajnjem jačanju ljubavi prema sebi i sopstvenom životu.

Nakon formalnog dijela obje Radionice, učesnice su imale priliku i da se druže čime se podstiče i socijalizacija i neformalno jačanje odnosa među njima.

Predstavljeni su i ostale aktivnosti koje UMHCG pruža u okviru ovog Projekta, kao što su prilagođeno individualno pravno i psiho-socijalno savjetovanje, te su učesnice osnažene da se i nakon ovoga uvijek javljaju UMHCG kao nekome ko je izgradio odnos povjerenja sa njima.

Kroz usmene i pismene evaluacije učesnice, kao i kroz diskusiju, potvrđeno je da su ovo teme na kojima društvo mora da radi.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva zainteresovane stručne radnike/ce i saradnike/ce, kao i potencijalne korisnike/ce usluge personalne asistencije, da se prijave za učešće na Treningu o personalnoj asistenciji, koji će biti održan u periodu  od 27. do 29. maja 2025, u Hotelu Franca, Bijelom Polju.

Trening će se sprovoditi po akreditovanom Programu UMHCG kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu. Cilj Treninga je da se kroz standardizovanu i jedinstvenu trodnevnu obuku senzibilišu i osposobe stručni/e radnici/ce i saradnici/e za usmjereno, ciljano, koordinisano, stručno i kvalitetno korišćenje, pružanje i praćenje usluge personalne asistencije. Na ovaj način doprinijeće se unaprjeđenju znanja i kompetencija stručnog kadra, a sve u cilju omogućavanja adekvatnih uslova za samostalan i produktivan život, učešće u zajednici i aktivaciju osoba s invaliditetom u njihovim domovima i lokalnim zajednicama.

Na ovaj Javni poziv se mogu prijaviti stručni radnici/ce zaposleni/e u državnim organima i zaposleni/e kod pružalaca usluga personalne asistencije, kao i saradnici/ce, tj. potencijalni i sadašnji personalni/e asistenti/kinje, kao i potencijalni korisnici/e i korisnici/e  personalne asistencije.

Zainteresovani kandidati se prijavljuju dostavljanjem motivacionog pisma najkasnije do 20. maja 2025. na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.  s naznakom Trening o personalnoj asistenciji.

Broj mjesta je ograničen. Nakon izbora učesnika/ca Treninga istima će biti proslijeđen detaljan Program treninga. 

Da bi dobili sertifikat o uspješnom pohađanju obuke neophodno je da učesnici/e pohađaju najmanje 95% Programa i da uspješno popune završnu evaluaciju i test.

Trening se sprovodi u okviru projekta SamoSTALNO i ravnoPRAV(N)O uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori i ovaj 5. maj, Evropski dan samostalnnog života dočekuju u potpuno nezavidnom položaju i neadekvatnim uslovima za samostalno življenje. Uprkos činjenici da se Crna Gora obavezala na deinstitucionalizaciju i život u zajednici osoba s invaliditetom, praksa je suštinski različita i bilježi je visok stepen institucionalizacije osoba s invaliditetom; kako kroz smještaj u ustanovama rezidencijalnog tipa, tako i kroz izolaciju i zatvorenost u sopstvenim domovima i time izopštenost iz zajednice. Pored toga, zastupljena su i druga restriktivna okruženja u kojima su osobe s invaliditetom svih uzrasta i dobi primorane da žive i borave, te nedostatak i nerazvijenost usluga u zajednici, posebno upravo onih koje podržavaju i omogućavaju samostalno življenje. 

Dodatno, osobe s invaliditetom koje žive u ustanovama zatvorenog tipa ne dobijaju nikakvu ili makar ne adekvatnu podršku države i lokalne samouprave za izlazak iz institucije i život u zajednici. 

Crna Gora je još 2017. od Komiteta UN-a o pravima osoba s invaliditetom dobila značajne preporuke u oblastima koje se odnose na samostalni život osoba s invaliditetom, posebno u okviru člana 19 – Samostalni život i uključenost u zajednicu i člana 28 – Socijalna zaštita i adekvatan životni standard i za sedam i po godina ispunila je samo onu koja se odnosi na strategiju deinstitucinalizacije, tako što je konačno krajem prošle godine usvojila prvi strateški dokument ovog tipa. Međutim, i dalje čekamo donošenje Zakona o jedinstvenom vještaćenju invaliditeta koji je unazad tri godine najavljivan i očekivalo se da će ga Vlada konačno utvrditi u I kvartalu 2025. u skladu s definisanim rokom. Upravo primjena ovog zakona treba da omogući prelazak sa medicinskog modela pristupa invaliditetu na model zasnovan na ljudskim pravima i procjenu potrebne podrške i u oblasti samostalnog života. 

Nadalje, iako se Komitet za prava osoba s invaliditetom 2017. u svojim Zaključnim razmatranjima pozvao na preporuke Komiteta za eliminaciju diskriminacije žena i pozvao Crnu Goru da podigne svijest o važnosti ekonomske autonomije žena s invaliditetom, uspostavi odgovarajuće procedure koje omogućavaju ženama s invaliditetom da traže svoju zaradu i/ili naknade u slučaju da im ih članovi porodice oduzmu, i osigura da se naknade direktno prenose ženama s invaliditetom, a ne članovima njihovih porodica, država nije uradila ništa ovim povodom.

Naprotiv, UMHCG kroz rad sa ženama s invaliditetom bilježi sve veći broj iskaza i svjedočenja iskustava u kojima su žene s invaliditetom žrtve različitih oblika nasilja, uključujući i ekonomskog i bez zaštitnih mehanizama. Ovim se potpuno ograničava njihova samostalnost, uz primoravanje na život u strahu i nasilju, a one koje imaju djecu se zastrašuju da će im biti oduzeta ili se takvi postupci i pokreću od strane centara za socijalni rad koji bi upravo trebali da budu prva linija odbrane i zaštite i baš oni da omoguće samostalni život, nezavisnost i dostojanstvo za ove žene.  

Crna Gora se ni dalje nije obavezala da neće graditi nove institucije ili druge oblike segregišućih okruženja, već da umjesto toga razvije širok spektar usluga zasnovanih na zajednici, uključujući i na lokalnom nivou, koje odgovaraju potrebama osoba s invaliditetom i poštuju njihovu autonomiju, izbore, dostojanstvo i privatnost, a koje uključuju vršnjačku podršku i druge alternative medicinskom modelu mentalnog zdravlja. 

Iako ustanove za smještaj nikako ne smiju da budu trajna i stalna usluga, već isključivo privremena i povremena, naša država i dalje ulaže resurse u postojeće ustanove, njihovu adaptaciju, rekonstrukciju i renoviranje, jer će one očigledno ostati trajnja rješenja za ne mali broj osoba s invaliditetom uprkos tome što je ovakva praksa u suprotnosti s međunarodnim standardima.

Svjedočimo tome da se više od deceniju govori o izmještanju ljudi iz Komanskog mosta, te prebukiranosti Specijalne bolnice za psihijatriju Dobrota tzv. socijalnim pacijentima, ali ove ustanove i dalje primaju nove korisnike/ce u potpunom nedostatku strategija podrške u zajednicama. Nadalje, osobe s invaliditetom mlađe dobi se smještaju i u domovima za starije jer se država „dosjetila” da u osnivačkim aktima/statutima ovih ustanova navede da su namijenjene za smještaj odraslih i starih lica. Uprkos tome što u raznim ustanovama za smještaj postoje ozbiljni navodi o kršenjima prava, nasilju, torturi i drugim oblicima nečovječnog postupanja i kazne, ne sprovode se nezavisne istrage, a monitoring nezavisnih institucija i tijela ostane samo medijski zabilježen bez daljih ishoda i efekata koji se temelje na dostizanju pravde. 

Uz to, država nije obezbijedila uključivanje osoba s invaliditetom i njihovih reprezentativnih organizacija u svim fazama razvoja strategija i šema samostalnog življenja, pa se i dalje dešava da se inostrana ekspertska podrška više koristi i uvažava od zahtjeva, iskustava, znanja i prakse nas osoba s invaliditetom koje živimo u Crnoj Gori i kojih se svaka odluka, koja se donosi, nas direktno tiče, oblikujući tako naše živote. Takođe, Crna Gora ne prati redovno troškove života osoba s invaliditetom i shodno tome ne prilagođava naknade po osnovu invaliditeta, dok su i postojeće naknade ionako nepravične i ne mogu ih ostvariti brojne kategorije osoba s invaliditetom. 

U tom smislu, iako su materijalna davanja, kao što su dodatak za njegu i pomoć i lična invalidnina, povećana poslednjih godina, ona ni dalje ne prate troškove života proistekle iz invaliditeta, kao društvenog fenomena koji proizilazi iz sadejstva oštećenja (kao ličnog svojstva) okolinskih i prepreka u stavovima i nedostatka podrške. 

Uprkos tome, država je osobama s invaliditetom uvela participaciju za neke usluge socijalne i dječje zaštite, pritom uz diskriminatoran i nejednak tretman u odnosu na neke druge korisnike/ce usluga. Pritom, država ni dalje ne obezbjeđuje sve usluge propisane Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Zbog navedenog, pozivamo ministra socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damira Gutića da izmjene i dopune ili izradu novog zakona učini potpuno transparentnim i da nam omogući učešće u svim fazama, i prije javne rasprave, kako bi svoje najave date na sastanku povodom prošlogodišnjeg „dana osoba s invaliditetom‟ učinio stvarnim. U suprotnom, možemo se samo prisjećati fotografija i saopštenja sa sastanka do narednog 3. decembra. 

Evropski dan samostalnog života, koji se obilježava 5. maja svake godine u posljednjih više od deceniju kada je uspostavljen, zalaže se za pravo na samostalan život osoba s invaliditetom. Ustanovila ga je Evropska mreža za samostalni život čija je UMHCG punopravna članica.