Željko

Željko

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 14. maja 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na temu: Razbijanje mitova o invaliditetu.

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 
Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Pozivamo djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice i prijatelje da predlože teme i oblasti važne za ostvarivanje prava djece i OSI o kojima treba organizovati naredno Onlajn pravno savjetovalište.

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 7. maja 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na temu: Vršnjačko nasilje - vrste nasilja i mehanizmi za prepoznavanje i postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja.

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Pozivamo djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice i prijatelje da predlože teme i oblasti važne za ostvarivanje prava djece i OSI o kojima treba organizovati naredno Onlajn pravno savjetovalište.

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).


Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 14. maja 2021, u 11.00 časova, organizuje Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, kao i članove njihovih porodica. 

Tema savjetovališta biće: Razbijanje mitova o invaliditetu.

Događaj će biti organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom i članove njihovih porodica, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

Pozivamo sve zainteresovane za prava djece i OSI da nam do 13. maja 2021. do 13.00 časova dostave pitanja iz navedene oblasti na koja žele odgovore. Pitanja će moći da se postave i u toku same konferencije. 

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.) Fejsbuk straniceInstagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Nakon završetka snimak će biti objavljen na platformi Vršnjačkapodrška.me i YouTube stranici UMHCG-a i biće dostupan svim zainteresovanim stranama koje bi mogle pronaći odgovore na svoja pitanja. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

U susret Evropskom danu samostalnog života, sagovornik našeg portala bio je član Evropskog parlamenta, psihijatar i jedan od inicijatora pokreta za samostalni život u Grčkoj, Stilios Kimpuropulos (Stelios Kympouropoulos). S njim smo razgovarali o borbi za samostalni život iz različitih aspekata, od ličnog do političkog, i dobili snažne poruke kao motivaciju za dalji rad. 

DisabilityINFO: Jedan ste od osnivača pokreta za samostalni život OSI u Grčkoj. Možete li našim čitaocima opisati kako je tekao Vaš aktivistički put? 

SK: Grčka je zemlja koja do skoro uopšte nije imala zakonski okvir o samostalnom životu (SŽ). Lično, bio sam svjestan našeg prava na SŽ otkad sam bio tinejdžer, uglavnom putem informacija s interneta. Kad mi je bilo dvadesetak godina učestvovao sam u nekim aktivnostima Evropske mreže za samostalni život (European Network on Independent Living - ENIL) i shvatio sam koliko je samostalni život važan za svaku osobu s invaliditetom i koliko nam trebaju usluge za samostalni život u Grčkoj. Odlučio sam da 2013. formiram grupu mladih osoba s invaliditetom koje dijele isto interesovanje za samostalni život, da se priključimo ENIL-ovoj "Vožnji za slobodu" (Freedom Drive) te godine, ali je zapravo moj cilj bio da napravimo prve korake ka samostalnom životu u mojoj zemlji. Godinu kasnije, osnovali smo Organizaciju za samostalni život Grčke „i-living“ (Independent Living Organization of Greece «i-living»), da bismo proširili filozofiju SŽ u našem društvu, informisali osobe s invaliditetom o njihovim pravima, pregovarali s grčkom vladom, uz saradnju s ENIL-om, u čijem bordu sam bio član. 

DisabilityINFO: Šta smatrate najvećim preprekama za ostvarivanje prava na SŽ OSI u Evropi? 

SK: Govoreći o pravu osoba s invaliditetom da žive samostalno, velike su razlike širom Evrope. Neke evropske zemlje još nemaju šeme personalne asistencije, nemaju efikasan pristupačan javni prevoz, nema mogućnosti da osobe s invaliditetom budu uključene u obrazovanje ili da se zaposle. Dok se neka od njih ili sva ova prava ne poštuju, osobe s invaliditetom ne mogu živjeti samostalno. Po mom mišljenju, najveća prepreka je nedostatak emancipovanosti osoba s invaliditetom. Strategija Evropske unije za osobe s invaliditetom 2021-2030 teži primjeni UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i krajnjem smanjenju tog dispariteta. 

DisabilityINFO: Pravo na samostalan život uveliko zavisi od odluka koje donose političari. Koliko je, po Vašem mišljenju, važno učešće OSI u političkom životu? Šta je bila Vaša motivacija da se aktivno uključite u politiku? 

SK: Oko 15% svjetske populacije ima neku vrstu oštećenja. Statistički gledano, osobe s invaliditetom treba da budu predstavljene u političkom životu. Odluke o pravima osoba s invaliditetom ne mogu se donositi bez nas, to je nešto za šta se svjetski pokret za prava OSI zalaže već više od 50 godina, ali to i dalje nije postignuto na onom nivou na kom je to društvu potrebno. Osobe s invaliditetom treba da shvate da je naša obaveza da učestvujemo u donošenju odluka, ne samo kao političari, već najviše kroz aktivizam, kao građani ili kao članovi organizacija. Sigurno je moje interesovanje za naša prava, a posebno činjenica da se ona krše, bio impuls da se uključim, u nekoj mjeri, ali srž moje motivacije su u suštini ljudska prava i posebno dobrobit svakog djeteta, bez obzira na invaliditet ili porijeklo. Moj idetitet političara s invaliditetom me ne ograničava u oblasti invaliditeta, već upravo suprotno – on je uticao na mene da se borim za pravičnost. 

DisabilityINFO: Imajuću u vidu Vašu profesijurecite nam koliko je mentalno zdravlje OSI važno za samoprihvatanje invaliditeta i samostalni život? Prepoznajete li neke izazove koji bi se mogli riješiti kroz psihosocijalno osnaživanje OSI i kakva su iskustva država EU u ovoj oblasti?

SK: U našem svakodnevnom životu, osobe s invaliditetom se susrijeću s mnogim barijerama koje postavljaju društva u kojima živimo. Da bismo ih prevazišli trošimo energiju, vrijeme, mentalnu izdržljivost, novac, i sl. Ovo se održava na posmatranje mentalnog zdravlja kao nepotrebnog luksuza za mnoge osobe s invaliditetom i njihove porodice, iako je mentalno zdravlje ključno za samoprihvatanje i osnaživanje. Ovo vodi u začarani krug u kome prepreke opstaju, a osobe s invaliditetom nijesu osnažene da mijenjaju društvo i žive samostalno. Dobro mentalno zdravlje može da prekine ovaj krug. U EU postoje neki napori za osnaživanje, posebno za mlade, kroz Erasmus+ programe, gdje se osobe s invaliditetom osnažuju i edukuju kroz vršnjačku podršku kako da zastupaju svoja prava i da budu manje zavisne. U zemljama članicama EU, gdje je dostignut dovoljan nivo socijalne uključenosti i samostalnog
života, mentalno zdravlje je sad priortiet, ali nema potrebe da bilo ko od nas čeka da sebi osigura životne uslove prije nego što se pobrine za svoje mentalno zdravlje, zato što jedno doprinosi drugom, i obratno. 

DisabilityINFO: Kakvu biste poruku uputili političarima u Crnoj Gori – na koji način mogu svojim radom doprinijeti stvaranju uslova za SŽ OSI, nasuprot zbrinjavanju i institucionalizaciji? 

SK: Političari u svakoj zemlji treba da predstavljaju i zadovoljavaju potrebe i želje ljudi. Kad je riječ o osobama s invaliditetom, prije svega političari treba da budu informisani o našim pravima, međunarodnim konvencijama, svim pozitivnim modelima primjene ovih prava u svijetu i o lokalnim uslovima, neadekvatnostima i neusklađenostima. Da bi se ovo postiglo, osobe s invaliditetom treba da budu uključene u sve faze donošenja odluka o samostalnom životu. Moje iskustvo govori da svaka vlada i svaki političar želi da ispuni zahtjeve ljudi, ali su ljudi ti koji moraju da im pokažu kako. Kad institucionalizacija postoji, nijedan političar neće misliti o alternativama ili ih planirati, ako osobe s invaliditetom ne zagovaraju samostalni život i ne iskažu spremnost da sarađuju s vladom u svim detaljima prelaska s institucionalne brige na samostalni život u zajednici. Dakle, moja poruka za njih bi bila da slušaju naš glas, informišu se o onome što se primjenjuje u svijetu i više sarađuju s osobama s invaliditetom iz Crne Gore, a manje s ekspertima bez invaliditeta. 

DisabilityINFO: Šta je Vaša poruka za osobe s invaliditetom, koji su ključni elementi samostalnog života za koje svako od njih treba da se bori? 

SK: Moja poruka osobama s invaliditetom je ista kao i moja poruka političarima. Činjenica da imamo invaliditet ne znači da znamo dovoljno o svojim pravima i najboljim načinima da se ona zaštite i unaprijede. Osobe s invaliditetom iz Crne Gore treba da budu informisane o istim oblastima kao i vaši političari i da uvijek kontaktiraju druge evropske organizacije koje vode osobe s invaliditetom. Jedino vi možete dati smjernice vašoj vladi i uspostaviti okvir za samostalni život, u kom će osobe s invaliditetom iz Crne Gore imati potpunu kontrolu nad svojim životima i slobodu da biraju svoje životne uslove, što je na kraju jedini ključni element samostalnog života. 

DisabilityINFO: Šta biste preporučili crnogorskim organizacijama osoba s invaliditetom kako bi efikasnije zagovarale samostalni život osoba s invaliditetom? 

SK: Zaista se nadam da crnogorske organizacije osobe s invaliditetom vode i predstavljaju osobe s invaliditetom... Tijesna saradnja s evropskim organizacijama za samostalni život može biti korisna za dijeljenje iskustava i rješavanje problema koji će se desiti na vašem putu ka samostalnom životu. Učinite svoje prisustvo primijetnim za vaše političare, budite glasni i spremni da uradite sav posao. Učinite da osjete da znate kako da postignete samostalni život i da to nije samo prava stvar koju treba uraditi, već i nešto najkorisnije za cijelo društvo. Ne zaboravite da širite principe samostalnog života na način da se još više osoba s invaliditetom pridruži vašoj borbi i da šire društvo bude spremno da prihvati bilo kakav zakonski okvir za samostalni život, vodite kampanje koje će uključivati obje ciljne grupe. Na kraju, ali ne i manje važno, ne zaboravite da se nadate, Grčka i Crna Gora plove istim brodom ka ovom cilju. Saradnja je ključ za bolja dostignuća i proslava Evropskog dana samostalnog života je samo pokretač daljeg rada.  

Pripremila: Anđela Radovanović

U susret Evropskom danu samostalnog života, 5. maju, razgovarali smo s američkim novinarom Džoom Šapirom (Joe Shapiro), jednim od pionira izvještavanja o pravima osoba s invaliditetom i autorom jedne od najpoznatijih knjiga o nastanku pokreta za samostalni život – „Bez sažaljenja“. Pitali smo ga o inspiraciji, promjeni svijesti, perspektivama novih generacija, ali i o porukama za novinare i pokret za prava OSI.

DisabilityINFO: Autor ste jedne od najprepoznatljivijih knjiga „Bez sažaljenja“ (No pity), koja govori o nastanku pokreta za samostalni život osoba s invaliditetom. Šta Vas je motivisalo da pišete na ovu temu? 

DŽŠ: Slučajno sam otkrio pokret za građanska prava osoba s invaliditetom 1987. Bio sam novinar u lokalnom nedjeljniku i tražio sam stvari o kojima bih mogao da pišem. Predstavnica za štampu grupe osoba s invaliditetom mi je rekla da neki od njih dolaze u Vašington zbog nacrta nečega što su zvali Zakon o Amerikancima s invaliditetom (Americans with Disabilities Act - ADA). Otišao sam u hotel u kom su se okupili. Pričali su o invaliditetu kao o pitanju građanskih prava, ne kao o pitanju zdravstvene zaštite i to mi je bilo novo. Najprije, to nijesam očekivao. Međutim, kad sam napuštao hotel tog dana, ispred su bila dva taksija. Jedan je pokupio mene. Drugi je vidio čovjeka iza mene, koji je koristio kolica, okrenuo se i odjurio niz ulicu, radije nego da ga preveze. To je učinilo da razumijem na koji način su životi osoba s invaliditetom ograničavani – ne njihovom invalidnošću, nego odnosom drugih i barijerama u društvu. 

Otišao sam u kancelariju i počeo da pišem svoju prvu priču o pokretu za građanska prava osoba s invaliditetom. Jedan od prvih poziva koji sam imao bio je sa Džudi Hjuman (Judy Heumann), osnivačicom pokreta. Rekla mi je: “Invaliditet postaje tragedija kad društvo ne obezbijedi stvari koje su nam potrebne da vodimo svoje živote: mogućnosti za zapošljavanje ili zgrade bez prepreka, na primjer. Za mene nije tragedija to što koristim kolica”. 

(Moj časopis nije objavio moju prvu priču o pokretu za prava osoba s invaliditetom. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije objavljena je u Vašington Post-u (Washington Post)

Shvatio sam da postoji pokret osoba s invaliditetom o kome se malo zna među ljudima izvan zajednice i čak i među samim osobama s invaliditetom. Zainteresovan sam za pokrete za građanska prava. Htio sam da ispričam priču o ovom. 

Počeo sam da izvještavam o njemu. Osobe s invaliditetom (počevši od vođa pokreta Džudi Hjuman i Eda Robertsa (Ed Roberts) bili su dobri i strpljivi učitelji. 

DisabilityINFO: Da li je i na koji način je praćenje prava osoba s invaliditetom uticalo na oblikovanje Vaše profesionalne karijere? A promjene ličnih stavova? 

DŽŠ: Kad sam počeo da pišem o pravima osoba s invaliditetom, drugi novinari u SAD nijesu pokrivali ovu temu. Mogao sam da pišem o aspektu invaliditeta u svim pričama – o zdravstvenoj zaštiti ili starenju, o obrazovanju ili stanovanju, o djeci ili porodicama. 

Na primjer, 2005. sam proveo godinu pišući o američkim vojnicima koji su se vratili iz Iraka i Afganistana s posljedicama psihičkih i psihijatrijskih povreda zadobijenih u ratu. 

Dobio sam jedan od najboljih poslova u novinarstvu zbog mog pisanja o invaliditetu. Već sam bio napisao “Bez sažaljenja” kad me je angažovao NPR – nacionalna radijska mreža. Urednici su primijetili moje izvještavanje o invaliditetu i željeli su da donesem taj rad na radio. 

Naučio sam puno od osoba s invaliditetom. Naučio sam kako su prinuđeni da se prilagode situaciji. Gledao sam i učio koliko su kreativni, fleksibilni i strpljivi. Mislim da sam i sam unaprijedio te osobine. 

Naravno, naučio sam da je invaliditet neodvojivi dio života. Da ćemo se mi ili naše porodice suočavati s invaliditetom u svim djelovima naših života i sigurno kako budemo starili. Kako je professor Irv Zola (Irv Zola) govorio: “Sve nas samo kora od banana dijeli da se pridružimo zajednici osoba s invaliditetom”. 

DisabilityINFO: Ako se osvrnete na istorijat borbe za samostalni život od vremena iz “Bez sažaljenja” do danas, šta se promijenilo? Vidite li nove generacije osoba s invaliditetom kao pokretače novih progresivnih ideja, nalik na generaciju čiji ste aktivizam pratili? Ili je situacija drugačija, i kakva? Kako biste napravili paralelu između građanske svijesti i građanskog aktivizma tada i danas?

DŽŠ: Prošlo je više od 30 godina od usvajanja Zakona o Amerikancima s invaliditetom. U priči povodom tridesete godišnjice za Njujork Tajms (New York Times) napisao sam da djeluje da su nove generacije osoba s invaliditetom otvorenije u vezi sa svojim invaliditetom i da očekuju potpuniju zakonsku zaštitu. Oni očekuju da im ADA da iste mogućnosti kao i svima drugima. 

Citirao sam Mariju Taun (Maria Town), koja je tada imala 33 godina, koja ima cerebralnu paralizu i vodi grupu osoba s invaliditetom, Američku asocijaciju osoba s invaliditetom (American Association of People with Disabilities). Ranija generacija koja je izgradila pokret za prava osoba s invaliditetom u Americi je oblikovala njihov pokret kao slijed „borbe za građanska prava šezdesetih i borbe za ženska prava sedamdesetih“. Ali, za osobe koje su odrasle nakon što je ADA usvojen, poput Marije, ključne društvene reforme koje su na njih uticale uključuju pobjedu u borbi za ravnopravno zasnivanje braka za LGBT Amerikance, borbu za Obamin sistem zdravstvene zaštite (Obamacare) i bolji pristup zdravstvenoj zaštiti i pokret za prava osoba crne boje kože (Black Lives Matter). 

Jedan od rezultata je da oni vide više intersekcionalnosti u pokretu – da su prava OSI dio borbe za prava žena, lezbejki, gejeva i transrodnih osoba, osoba drugačije boje kože. I prošlogodišnji protesti pokreta za prava osoba crne boje kože (Black Lives Matter) pomogli su Amerikancima da počnu misliti o drugim grupama – kao što su osobe s invaliditetom – koje nijesu u potpunosti uključeni u sve privilegije našeg društva. 

Druga promjena koju vidim: pokret za prava osoba s invaliditetom uči nas aktivnostima u oblasti starenja. Veliki procenat smrti usljed COVID-19 se desio u staračkim domovima. Amerikanci su počeli da razmišljaju o tome kako da ostare u sopstvenim domovima. Ovo je bilo u centru borbe osoba s invaliditetom godinama. Predsjednik Bajden (Biden) je nedavno predložio značajno proširenje državnog finansiranja da bi omogućio da osobe s invaliditetom, bilo da su mlade ili stare, mogu dobiti dugoročnu njegu u sopstvenom domu. 

DisabilityINFO: UMHCG u okviru kampanje za obilježavanje 5. maja sprovodi konkurs za najbolji novinarski prilog na temu samostalnog života. Šta bi bila Vaša poruka za Vaše kolege novinare koji se bave pravima OSI? Vidite li da postoji prostor za pričanje novih priča koje mogu da pokrenu lavinu promjena? 

DŽŠ: Poručio bih novinarima da postoje ubjedljive priče o invaliditetu koje se mogu napisati. Poslušajte šta osobe s invaliditetom imaju da kažu. Ima mnogo toga što svi mi možemo da naučimo – kako žele da izgledaju njihovo dostojanstvo, jednakost i uključenost. 

DisabilityINFO: Kakva bi bila Vaša poruka za osobe s invaliditetom u Crnoj Gori, koji su ključni koraci za uspjeh na putu ka samostalnom životu? 

DŽŠ: To nije lak put. Ali osobe s invaliditetom najbolje znaju šta im treba da bi živjele samostalne i ispunjujuće živote. 

Hvala vam što me pitate za moje mišljenje o invaliditetu. Cijenim priliku da budem dio vaše proslave - Već nekoliko godina sam gledao dobar rad i organizovanje pokreta za prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori. 

Pripremila: Anđela Radovanović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 7. maja 2021, u 11.00 časova, organizuje Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, kao i članove njihovih porodica. 

Tema savjetovališta biće: Vršnjačko nasilje - vrste nasilja i mehanizmi za prepoznavanje i postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja.

Događaj će biti organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom i članove njihovih porodica, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

Pozivamo sve zainteresovane za prava djece i OSI da nam do 7. maja 2021. do 10.00 časova dostave pitanja iz navedene oblasti na koja žele odgovore. Pitanja će moći da se postave i u toku same konferencije. 

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.) Fejsbuk straniceInstagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Nakon završetka snimak će biti objavljen na platformi Vršnjačkapodrška.me i YouTube stranici UMHCG-a i biće dostupan svim zainteresovanim stranama koje bi mogle pronaći odgovore na svoja pitanja. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Podgorica, PR pres servis - Osobe s invaliditetom treba motivisati na život u zajednici, omogućiti im maksimalno dostižni nivo življenja po principima filozofije samostalnog života, kao i učešće u procesu donošenja odluka, saopšteno je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore povodom 5. maja, Evropskog dana samostalnog života.

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je da stanje svijesti, ubjeđenja i uvjerenja o invaliditetu za posljedicu ima da sistem osobe s invaliditetom koje su samostalnije i samosvjesnije u donošenju odluka ne podržava, a one kojima je potrebna dodatna podrška, da bi mogle živjeti samostalno, često zbrinjava, umjesto da im daje priliku da žive u zajednici i samostalno.

„Važno je da sadašnje Ministarstvo finansija i socijalnog staranja shvati da je institucionalizacija i ako neko živi u svojoj užoj zajednici, ali nema prilike za samostalni život, nema prilike da izađe iz četiri zida. Važno je istaći pravne i faktičke prepreke za život u zajednici, odnosno samostalan život. Ograničavajuće i diskriminatorne zakonske norme, komplikovane i obeshrabrujuće procedure u praksi, i rigidne strukture podrške često povećavaju zavisnost od drugih. Kao posebno sporan navešću institut oduzimanja poslovne sposobnosti i institut produženog roditeljskog prava, koji se u Crnoj Gori i dalje primjenjuje isključivo po osnovu invalidnosti, kao ličnog svojstva i to na procjeni zasnovanoj na medicinskim indikatorima“, rekla je Vujačić.

Ona je istakla da je veliki broj osoba s invaliditetom u institucijama rezidencijalnog tipa bez prilike da im se omogući život u zajednici, bez bilo kakvog izbora, procjene potreba, individualnog plana usluga.

„Ako bude postojao adekvatan pristup prema osobama s invalididtetom i uvažavalo se njihovo dostojanstvo i integritet na jednak način kao i svih drugih, uz to da država mora shvatiti da je nekada dužna da preduzme posebne i dodatne mjere da bi ispravila istorijsku i društvenu nepravdu i neravnopravnost, onda ćemo moći za pet, 10, 15, 20 godina da osjećamo benefite toga. Jer život prebrzo prolazi, a mi smo se naslušali previše obećanja i od njih ne možemo da živimo“, kazala je Vujačić.

Ona je poručila da se osobama s invaliditetom mora omogućiti učešće u donošenju odluka.

„Moramo direktno biti pitani šta i kako treba uraditi, pa i kad ne znamo kako, makar treba da budemo pitani šta treba uraditi i šta želimo. Ako je ideal samostalnog i uspješnog života sreća otkud nam pravo da je uskratimo bilo kome“, upitala je Vujačić.

Potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović kazao je da sigurno postoji određeni napredak i da su institucije sistema na lokalnom i državnom nivou u prethodnom periodu uradile nešto više u poređenju sa, možda, prethodnih pet godina, ali to je i dalje nedovoljno.

„Kada govorimo o državnim institucijama, mislim da svi moramo da se založimo više. Mnoge stvari zavise od budžeta, ali mnoge stvari zavise i od volje. Ako budemo imali dovoljno volje mislim da ćemo naći sredstva da adaptiramo zgrade i naše javne ustanove, da omogućimo veću inkluziju, mobilnost i da se radujemo različitostima. Svaki pojedinac je značajan i bez svakog pojedinca naš mozaik građanske Crne Gore nikada neće biti zaokružen“, kazao je Abazović.

Najveći interes je, kako smatra, da građanska Crna Gora konačno profunkcioniše, da bude društvo blagostanja, boljeg životnog standarda i veće inkluzije.

„To možemo da uradimo zajedno. Ne treba samo 5. maja da se sjetimo ovih stvari. Svaki dan treba da nam bude 5. maj. Svaki dan treba da nam bude 9. maj“, rekao je Abazović

On je istakao da 5. maj ima i posebnu simboliku, vrlo je blizu i 9. maju, Danu Evrope, danu pobjede, kada smo se izborili s fašizmom, ali diskriminacija i danas postoji u našem društvu i postoje problemi, možda ne konfliktno, ali definitivno jesu nešto o čemu treba pričati. 

Šefica Delegacije EU u Crnoj NJ. E. Oana Kristina Popa kazala je da je nedostatak pristupa za OSI zastrašujući, a da je još gori nedostatak empatije i nerazumijevanje. 

„Za ovo drugo nema opravdanja. EU veoma pažljivo posmatra prava osoba s invaliditetom kada mjeri napredak u procesu evropskih integracija Crne Gore. U našem godišnjem izveštaju za 2020. godinu prepoznali smo da je postignut određeni napredak u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom. Ali, treba učiniti još mnogo toga“, poručila je Popa

Kazala je da se OSI i dalje suočavaju sa marginalizacijom, isključenošću, diskriminacijom, naročito kada je riječ o pristupu javnim uslugama i javnom prevozu, zapošljavanju, zdravstvu i obrazovanju, a kriza COVID-19 je pogoršala stvari.

„Sada je vrijeme da Crna Gora pojača napore na iskorenjivanju diskriminacije na svim frontovima, a posebno kada je riječ o najugroženijima, poput žena i djevojaka ili manjina s invaliditetom“, istakla je Popa

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković kazao je da je na državi da ispoštuje sve obaveze koje stoje pred njom kako bi se osobe s invaliditetom mogle osjećati dostojanstveno i imale život vrijedan življenja, koji ih usmjerava na život u zajednici.

„Percepcija laičke i stručne javnosti ogledala se u tome da su OSI tretirane više kao problem, a manje kao resurs. Apsolutno sam protiv takvog stava jer u svakom od nas leži nešto što predstavlja našu jedinstvenost, posebnost i personalni kapacitet. Na državi je da spozna kakav to resurs leži u svakoj OSI i još više, kako na najbolji način iskoristiti takav resurs. To neminovno znači da država ne može da se ponaša inertno“, jasan je Bjeković.

On smatra da se samostalnost mora ogledati u zadovoljenju elementarnih životnih potreba, komunikaciji sa drugima, učešću u javnom i političkom životu.

Dodao je da samostalni život podrazumijeva i pravo izbora i pravo na grešku.

„Neminovno je da određeni dio tereta mora pasti na državne organe, ali i biznis sektor, a ne samo civilni i državni sektor, treba da ima svoju ulogu kada je u pitanju stimulans osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom ne mogu biti resurs samo na dan izbora i sve političke partije u okviru svojih programa i promocija moraju voditi računa kome se obraćaju“, rekao je Bjeković.

Sama činjenica da je neko izolovan i na marginama društva, kako smatra, dodatno negativno utiče na psihološki status svake osobe, a posebno osobe s invaliditetom, zbog čega je neophodna povećana senzitivnost i aktivnost, jer „najgore što može da vam se desi je da neko donosi odluku umjesto vas“.

Bjeković je kazao da se bez aktivne uloge osoba s invaliditetom u kreiranju odnosa u društvu ne može govoriti o njihovoj samostalnosti. 

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić najavio je formiranje Savjeta za prava lica sa invaliditetom na nivou Vladinog tijela, usvajanje Akcionog plana za realizaciju preporuka UN Komiteta za prava lica sa invaliditetom, kao i početak realizacije projekta „Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta” u saradnji s UNDP.

„U toku je reforma načina utvrđivanja invaliditeta, u cilju uspostavljanja jedinstvenog tijela - Zavoda za utvrđivanje invaliditeta koji će invaliditet utvrđivati po novoj, jedinstvenoj metodologiji gdje ćemo izbjeći da za jednu vrstu invaliditeta imamo različita vještačenja više resora. Na kraju ovog projekta očekujemo i izradu jedinstvenog registra osoba sa invaliditetom“, kazao je Spajić.

Najavio je i unapređenje pristupačnosti javnih ustanova i centara za socijalni rad u Crnoj Gori.

Spajić je pojasnio da za sam proces deinstitucionalizacije i samostalan život u zajednici osoba s invaliditetom nisu dovoljni napori samo jednog resora, već se, kako smatra, na tom polju mora djelovati intersektorski, osobama s invaliditetom se mora obezbijediti pristupačnost objekata ali i saobraćaja, dostupnost obrazovnih institucija, zdravstvenih usluga, povećanja zapošljivosti.

„Izmještanje iz ustanova i omogućavanje osobama s invaliditetom da samostalno i uz podršku žive u zajednici je proces na kom se mora raditi temeljno i koji iziskuje vrijeme, s tim što je preduslov za uspješnost realizacije ovog cilja povećanje svijesti svih građana da svaka osoba, a tako i osoba s invaliditetom ima sposobnost i mogućnost da se bavi nekim poslom ili zanimanjem, ništa više ili manje od osoba koje nemaju invaliditet. Tek kada dosegnemo tu svijest moći ćemo da govorimo o ravnopravnosti i učestvovanju svih ljudi u zajednici, što mora biti zadatak svih nas“, poručio je Spajić.

Događaj je realizovan u sklopu projekta EU4ME koji finansira Evropska unija, a sprovodi Generalni sekretarijat Vlade Crne Gore, kao i projekta Osamostali se! Koji sprovodi UMHCG a koji finansira Ministarstvo finansija i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO u 2020. 

Kada govorimo o oblasti saobraćaja osobe s invaliditetom, kao i svi drugi građani se mogu javiti u ulozi aktivnih i pasivnih učesnika u saobraćaju. Primjer aktivnog učesnika u saobraćaju je vozač, a primjer pasivnog učesnika u saobraćaju je pješak.

Osobe s invaliditetom, kada je riječ o oblasti saobraćaja, imaju pravo na:

- pristupačan javni prevoz; Ovo pravo se izvlači iz prava na prevoz kao prava na javnu uslugu koja se garantuje svim građanima, a imajući u vidu da je pristupačnost pravo OSI garantovano Konvencijom UN o pravima OSI to znači da OSI imaju pravo na pristupačan javni prevoz

- OSI zatim imaju pravo na povlastice na putovanje (iako se ovo pravo nalazi u propisima iz oblasti socijalne zaštite, kao kompezatorno pravo po osnovu invaliditeta ono se može smatrati pravom koje se odnosi na saobraćaj;

- nadalje, imaju pravo na dobijanje znaka pristupačnosti i obilježavanje parking mjesta ispred objekta stanovanja i rada, odnosno pravo na besplatan parking i korišćenje obilježenih parking mjesta na bilo kojoj teritoriji;

- zatim na označavanje vozila znakom pristupačnosti;

- polaganje vozačkog ispita, doduše pod sličnim uslovima kao i svi drugi građani;

- zatim umanjenje cijene registracije vozila;

- oslobađanje od poreza na dodatu vrijednost i oslobađanje carine prilikom uvoza vozila namijenjenog za prevoz OSI (tzv. specijalizovanog vozila);

- oslobađanje od plaćanja naknade – putarine za prolazak kroz tunel “Sozina”;

- prilagođavanje vozila za OSI specijalnim komandama, odnosno posjedovanje specijalnog putničkog vozila.

Dodatno, neke kategorije OSI učlanjenje u pojedinim organizacijama su imale pravo na povlastice u vazdušnom saobraćaju na osnovu sporazuma o saradnji tih organizacija s tadašnjom kompanijom Montenegro Airlines.

UMHCG je u proteklom periodu razvilo smjernice za ostvarivanje prava OSI iz oblasti saobraćaja, i to:

Smjernice o garanacijama prava za pristupačan javni saobraćaj;
Smjernica o polaganju vozačkog ispita za OSI;
Smjernica za ostvarivanje prava u vezi s umanjenjem troškova registracije vozila koja su u vlasništvu OSI, njihovih roditelja/staratelja;
Smjernica o označavanju vozila znakom pristupačnosti i korišćenje javnih parkirališta;
Smjernica za ostvarivanje prava na oslobađanje od PDV i carine prilikom uvoza vozila za OSI;
Smjernice za ostvarivanje prava na povlastice na putovanja OSI.

Dakle, jasno je da se prava OSI iz oblasti saobraćaja dijele na prava iz oblasti drumskog saobraćaja, željezničkog saobraćaja, vazdušnog i pomorskog saobraćaja. Pravo osoba s invaliditetom na pristupačan saobraćaj podrazumijeva pravo na upotrebu redovnih i vanrednih usluga javnog prevoza. Sredstva javnog prevoza nijesu funkcionalna ukoliko nijesu pristupačna, te ukoliko nijesu ispoštovani standardi pristupačnih javnih površina, drugih usluga u saobraćaju, objekata i javnih prostora kojima se kreću osobe s invaliditetom, ili ukoliko ne postoje pristupačna sredstva i usluge komunikacije i informisanja u oblasti saobraćaja, odnosno javnog prevoza.

Ako govorimo o oblasti drumskog saobraćaja jedan od ključnih propisa je Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima koji propisuje da osobe s  invaliditetom uživaju posebnu zaštitu u saobraćaju, i definiše da je javni prevoz prevoz putnika i tereta koji je pod jednakim uslovima dostupan svim korisnicima prevoznih usluga i vrši se u komercijalne svrhe. Na dijelu puta na kojem se kreću lica sa invaliditetom, ili na kojem je postavljen saobraćajni znak o učešću ovih lica u saobraćaju, vozač je dužan da vozi sa naročitom opreznošću, tako da može blagovremeno da zaustavi vozilo. Prilikom kretanja noću ili u uslovima smanjene vidljivosti lice koje koristi invalidska kolica mora na kolicima da ima uključeno najmanje jedno bijelo ili žuto svijetlo na lijevoj strani koje mora biti uočljivo sa prednje i zadnje strane, osim kad je ulično osvjetljenje takvo da je lice u invalidskim kolicima dovoljno vidljivo. Pješak koji učestvuje u saobraćaju u kolicima za lica sa invaliditetom ili se vozi na koturaljkama, skejtbordu i slično ne smije da se pridržava za vozilo u pokretu. Pješak koji gura ručna kolica, bicikl, moped ili motocikl, lice sa invaliditetom koje se kreće u invalidskim kolicima, moraju se kretati uz desnu ivicu kolovoza u smjeru kretanja. Ako su pješaci lica koja se kreću uz upotrebu bijelog štapa i/ili psa vodiča, lica sa invaliditetom koja se kreću u invalidskim kolicima ili za kretanje koriste druga ortotičko-protetička pomagala, vozač je obavezan da zaustavi vozilo i da ih propusti.

Ovaj Zakon takođe propisuje obavezu prevoznika u drumskom saobraćaju (autobusa) da rezervišu obavezna mjesta u vozilu za OSI:

S druge strane, Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju proklamuje dostupnost usluga prevoza svim učesnicima i definiše način obavljanja javnog prevoza putnika. Ovim Zakonom definisane su i obaveze auto-taksi prevoznika u smislu da se obezbijedi minimalni broj auto-taksi vozila prilagođenih licima s invaliditetom. Takođe, ovim Zakonom propisano je mogućnost postojanja posebnog linijskog međugradskog prevoza koji se obavlja na određenoj liniji, kojim se obavlja prevoz lica sa invaliditetom i putnika kojima je potrebna posebna medicinska njega. Međutim, Zakon na drugoj strani ne garantuje poseban linijski gradski prevoz za osobe s invaliditetom (za razliku od međugradskog) iako postoji realna potreba, a i pravo (kao usluga u zajednici) za alternativnim vidovima prevoza, i uslugom prevoza „od vrata do vrata“. Takođe, Zakon direktno ne propisuje obavezu pristupačnosti autobusa, međutim OSI ne smiju biti uskraćene usluge prevoza, odnosno odbijene za uslugu. U slučaju da ne ostvare uslugu prevoza, između ostalog mogu pokrenuti postupak za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta kako zbog nepristupačnosti, tako i zbog uskraćivanja javne usluge kakva je prevoz.

Dakle, prevoz osoba s invaliditetom u drumskom saobraćaju regulisan je i Zakonom o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju, na način da prevoznik ne smije da odbije izdavanje rezervacije i vozne karte i prevoz osoba s invaliditetom, dok propisuje i naknadu štete u slučaju gubitka ili oštećenja opreme osobe s invaliditetom (invalidska kolica i druga oprema za kretanje), do iznosa troškova nabavke izgubljene opreme ili popravke oštećene opreme. Uz to, osoba s invaliditetom može imati pratnju lica, odnosno asistenciju prilikom ulaska, izlaska i prevoza, na način da se za lice u pratnji obezbjeđuje besplatan prevoz i mjesto pored osobe s invaliditetom ukoliko to omogućava konstrukcija vozila. U Crnoj Gori na nekim autobuskim stanicama se ne plaćaju peronske karte, i takođe postoje potpisani ugovori s autobuskim prevoznicima da osobe s invaliditetom imaju pravo na besplatne vožnje na redovnim linijama unutar zemlje.

Kada govorimo o oblasti želježničkog saobraćaja osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću imaju pravo na informacije o pristupu željezničkom prevozu, uslovima za pristup i korišćenje željezničkih voznih sredstava, kao i o drugim sadržajima u vozu. Prevoznik i upravljač infrastrukture dužni su da osobama s invaliditetom bez naknade, obezbijede potrebnu pomoć radi pristupa i korišćenja željezničkih voznih sredstava.

Prevoznik ili lice koje za račun prevoznika vrši prodaju voznih karata dužni su da, na zahtjev putnika, u vezi s putovanjem, za koja prevoznik zaključuje ugovor o prevozu, između ostalog, pruže informacije o dostupnosti objekata i prevoznih sredstava prevoznika za osobe s invaliditetom, kao i za osobe sa smanjenom pokretljivošću. Ako se uzduž puta bez prepreka nalaze šalteri za prodaju voznih karata, informacioni pultevi i mjesta za pomoć korisnicima, najmanje jedan pult mora biti namijenjen korisniku invalidskih kolica i osobama niskog rasta i najmanje jedan pult mora biti opremljen sistemom sa indukcijskom petljom za regulaciju zvuka odnosno omogućavanje nesmetanog protoka informacija za osobe s oštećenjem sluha.

Prilikom davanja traženih - raspoloživih informacija prevoznik ili lice koje za račun prevoznika vrši prodaju voznih karata dužni su da obezbijede informacije primjerene potrebama osoba s oštećenjem vida ili sluha. 

Na željezničkim stanicama i stajalištima pristupi vozovima za prevoz putnika izvode se na način da omogućavaju što lakši pristup putnicima i osobama s invaliditetom. Potrebno je obezbjediti sistem bezbjednog sklapanja koji obezbjeđuje da pomoćna sredstva za ukrcavanje, uključujući prenosne rampe, ne ugrožavaju invalidska kolica putnika ili pomagala za kretanje niti predstavljaju opasnost po putnike u slučaju naglog zaustavljanja. Na željezničkim stanicama postoji dio perona koji predstavlja operativno područje za pomoćna sredstava koja služe za ukrcaj korisnika kolica za kretanje. Pravilnikom o tehničkim specifikacijama interoperabilnosti koje se odnose na pristupačnost željezničkog sistema osobama sa invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću je propisano da „željeznički prevoznik i upravljač infrastrukture ili upravljač stanice zajedno utvrđuju područje na peronu na kojem će se vjerovatno upotrebljavati pomoćno sredstvo i obrazlažu izbor područja. To područje mora biti u skladu sa peronima na kojima je trenutno predviđeno zaustavljanje voza. Ovo znači da je nekad potrebno prilagoditi mjesto zaustavljanja voza da bi se mogla osigurati pristupačnost  za putnike koji su osobe s invaliditetom.

Što se tiče vazdušnog saobraćaja Zakon o vazdušnom saobraćaju propisuje da je pružalac usluga prihvata i otpreme putnika dužan da osobama s invaliditetom i sa smanjenom pokretljivošću pruža usluge na način koji omogućava da se pod jednakim uslovima i bez diskriminacije osobe s invaliditetom prevoze u vazdušnom saobraćaju.

Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko - pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju propisuje da je vazdušni prevoznik dužan dati prioritet prevozu osoba sa smanjenom pokretljivošću i njihovim pratiocima ili certifikovanim psima vodičima, i djeci bez pratioca. U slučajevima uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja ili kašnjenja leta, osobe s invaliditetom, imaju pravo na opremanje u roku od dva sata od uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja ili kašnjenja leta.

Osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, koje koriste ili namjeravaju da koriste usluge vazdušnog prevoza putnika po dolasku, odlasku ili tranzitu kroz aerodrom, kada se aerodrom nalazi na teritoriji Crne Gore, imaju pravo na pomoć u skladu s ovim zakonom.

Zakon zabranjuje uskraćivanje prevoza osobi s invaliditetom ili osobi smanjene pokretljivosti.

Određivanje mjesta dolaska i odlaska takođe je definisano ovim Zakonom.

Naime, menadžment aerodroma, u saradnji sa korisnicima aerodroma odnosno odborom korisnika aerodroma i organizacijama koje zastupaju pravaosoba s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, u skladu s lokalnim uslovima, dužan je da odredi mjesta dolaska i odlaska unutar granica aerodroma ili u zgradama i izvan zgrada terminala, koja je pod nadzorom menadžmenta aerodroma, na kojima osoba s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti mogu lako da najave dolazak na aerodrom i zatijevaju pomoć.

Takođe, mjesta moraju biti jasno označena, s osnovnim informacijama o aerodromu u pristupačnom formatu.  Osobe s invaliditetom, kada koriste usluge vazdušnog prevoza prilikom prijave trebaju naglasiti specifične zahtjeve za asistencijom, kao i dati podatke o eventualnim pomagalima koja koriste, dok radi ukrcaja trebaju doći na aerodrom najmanje 1.30 h prije leta. Neke kompanije i aerodromi imaju i svoje dodatne specifične uslove.

Kada je riječ o pomorskom saobraćaju, Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe preciznije uređuje kretanje osoba s invaliditetom.

Naime, putnički, Ro-Ro putnički i brzi putnički brodovi moraju da imaju adekvatan pristup za ulazak osoba s invaliditetom.

Brodovi moraju biti konstruisani i opremljeni na način koji osobama s invaliditetom obezbjeđuje lako i sigurno ukrcavanje i iskrcavanje i pristup između paluba, uz asistenciju posade ili uz pomoć rampi ili liftova.

Osim toga, na brodovima se moraju, na vidnim mjestima, postaviti informacione oznake, odnosno naljepnice koje su lako uočljive i čitljive osobama sa smanjenim pokretljivošću i komunikaciona sredstva za vizuelno i verbalno objavljivanje važnijih informacija, kao i sistem za alarmiranje s tipkama koji je lako pristupačan.

Ograde, koridori, prolazi, ulazi i vrata moraju omogućavati korišćenje i kretanje korisnika kolica a liftovi, palube za vozila, putničke prostorije za odmor, smještaj, kao i toaletne prostorije moraju biti konstruisane tako da budu lako pristupačne. Kao i u slučaju vazdušnog prevoza i u slučaju pomorskog OSI trebaju naglasiti specifične zahtjeve za podrškom, korišćenje pomagala, i najmanje 1.00 h ranije doći na pristanište/luku radi ukrcaja u brod.

Pravo na znak pristupačnosti
Radi lakšeg pristupa parkingu, ustanovama, državnim i drugim organima, javnim službama, plažama i drugim objektima i prostorima, posebno onim u javnoj upotrebi, propisano je da osoba s 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno osoba kod koje je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena kako je navedeno „nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata“, može obilježiti vozilo u kojem se prevozi znakom pristupačnosti, kojim se, pored vozila u privatnom vlasništvu, može obilježiti i vozilo udruženja osoba s invaliditetom. Dakle, znak pristupačnosti važi u slučaju kada vozilom upravlja osoba s 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno osoba kod kojeg je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata, ili ako se osoba s invaliditetom nalazi u vozilu, odnosno ukoliko koristi vozilo a njime može upravljati i član porodice ili druga ovlašćena osoba.

Pravo na znak pristupačnosti, takođe, ima i vozilo udruženja osoba s invaliditetom – organizacija u kojoj su zaposlene osobe s invaliditetom ili čine većinsku ili jedinu ciljnu grupu.

U cilju sprečavanja zloupotrebe, zakonom je propisano da osobe s invaliditetom i udruženja OSI ne smiju davati na korišćenje znak pristupačnosti drugim pojedincima, te da se on ne može kopirati odnosno na drugačiji način regulisati mimo propisane procedure.

Znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja, u skladu sa propisom o bezbijednosti saobraćaja na putevima, u ovom slučaju Sekretarijat za komunalne poslove (djelatnosti) i saobraćaj.

Znak pristupačnosti kojim se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom izdaje se na osnovu zahtjeva osobe s invaliditetom ili udruženja osoba s invaliditetom.

Za maloljetnu OSI ili osobu koja je lišena poslovne sposobnosti, zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi roditelj ili staratelj.

Zahtjev za dobijanje znaka pristupačnosti se, u pisanoj formi, podnosi Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila lica sa invaliditetom.

U zahtjevu se treba pozvati na član 18 stav 3 (ili član 18 stav 4 ukoliko zahtjev podnosi udruženje osoba s invaliditetom) Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima i član 4 Pravilnika o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila čiji su vlasnici ili korisnici osobe s invaliditetom, kojim se bliže uređuje ovo pravo.

Pravo na korišćenje parkinga bez naknade mogu ostvariti osobe s invaliditetom i udruženja osoba s invaliditetom, posebno ukoliko posjeduju vozilo koje ima znak pristupačnosti.

Dakle, za korišćenje parking mjesta za osobe s invaliditetom, ne plaća se naknada.

Pravo na besplatno korišćenje posebno obilježenog parking mjesta za vozila lica s invaliditetom, svojim rješenjem, utvrđuje privredno društvo za poslove parkiranja - Parking Servis.

Pravo na besplatnu parking kartu ima osoba s invaliditetom koja:

- ima prebivalište ili boravište na području opštine u kojoj je sjedište privrednog drušva koje je korisniku izdalo parking karticu, što se dokazuje ličnom kartom, odnosno uvjerenjem Ministarstva unutrašnjih poslova o adresi stanovanja;
- posjeduje dokaz nadležnog organa o stepenu i vrsti invaliditeta (najmanje 80 % tjelesnog oštećenja);
- ima vozilo registrovano na svoje ime, što dokazuje saobraćajnom dozvolom.

Parking karticu osoba s invaliditetom ili udruženje osoba s invaliditetom može koristiti samo u onoj opštini u kojoj je i sjedište privrednog društva koje je izdalo parking karticu.

Ukoliko OSI uveze vozilo iz inostranstva, koje se po prvi put stavlja na tržište u Crnoj Gori, sprovodi se postupak homologacije. Homologacija pojedinačnog vozila odvija se u dvije faze:

- faza pregleda vozila i pregleda dokumentacije;
- faza izdavanja sertifikata o homologaciji pojedinačnog vozila.

U postupku homologacije pojedinačnog vozila podnosilac zahtjeva podnosi potvrdu proizvođača koju je izdao proizvođač, odnosno pravno lice sa sjedištem u Crnoj Gori koje ovlasti proizvođač ili pravno lice sa sjedištem van Crne Gore koje ovlasti proizvođač ako nema ovlašćenog predstavnika proizvođača sa sjedištem u Crnoj Gori, upisan u evidenciju predstavnika proizvođača koju vodi organ državne uprave nadležan za poslove saobraćaja. Članom 245 Zakona o bezbjednosti saobraćaja propisuje se da se homologacija ne sprovodi za ona vozila koja po svojim konstrukcionim karakteristikama je posebno prilagođeno za lica sa invaliditetom.

Vozač ne smije da zaustavi i parkira vozilo na parking mjestu koje je dopunskom tablom saobraćajnog znaka ili oznakom na kolovozu obilježeno kao mjesto za parkiranje za vozila za lica sa invaliditetom, ako na vozilu ne posjeduje odgovarajuću naljepnicu, dok se vozač koji na vozilu ima znak pristupačnosti može parkirati i na mjestu koje nije predviđeno za to ukoliko time ne ugrožava druge putnike u saobraćaju.

Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima prepoznata su u pojmovniku vozila koja služe za prevoz osoba s invaliditetom, te zavisno od brzine kretanja i namjene, razvrstana su u tri kategorije učesnika u saobraćaju: pješak, vozilo, specijalno putničko vozilo, u odnosu na koje kategorije su ostali učesnici dužni da se ponašaju sa povećanom pažnjom. U skladu sa zakonom, specijalno putničko vozilo je motorno vozilo koje je po konstrukciji, uređajima i opremi namijenjeno za prevoz osoba s invaliditetom.

Oslobođenje od plaćanja carine, u skladu sa Carinskim zakonom, primjenjuje se na automobile koje u svrhu lične upotrebe uvoze osobe s invaliditetom koja imaju 100% dugoročnog fizičkog, odnosno senzornog oštećenja ili s najmanje 80% dugoročnog oštećenja funkcije organa za kretanje.

Lice s invaliditetom u smislu Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine je:

1) lice s 80% ili više tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta, odnosno oštećenja kičme ili centralnog nervnog sistema, koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta,

2) lice sa 100% tjelesnog oštećenja nastalog zbog:

- oštećenja donjih i drugih ekstremiteta,
- oštećenja funkcije bubrega (osobe na programu dijalize),
- oštećenja vida,
- kvadriplegijskih ili paraplegijskih oštećenja.   

Dakle, shodno Carinskom zakonu i Uredbi o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, oslobođeni su od plaćanja carine automobili koje za ličnu upotrebu uvoze osobe sa 100% tjelesnog oštećenja ili najmanje 80% tjelesnog oštećenja funkcije organa za kretanje.

Nadalje, Zakon o putevima propisuje da osobe s invaliditetom, koje upravljaju motornim vozilom, ne plaćaju naknadu ukoliko su vozila obilježena znakom pristupačnosti. Organ uprave, nadležni organ lokalne samouprave, odnosno privredno društvo koje upravija putem izdaje potvrdu o oslobađanju plaćanja naknade iz člana 20. Potvrda se izdaje  na zahtjev lica koji posjeduje znak pristupačnosti.

Zahtjev se podnosi preduzeću “Monteput” D.O.O. u Podgorici, koje gazduje tunelom Sozina i koje izdaje potvrdu za oslobađanje od plaćanja putarine korisniku znaka pristupačnosti za OSI. Osoba koja želi ostvariti navedenu povlasticu, treba podnijeti zahtjev, kopiju znaka pristupačnosti (znak pristupačnosti se nalazi na šoferšajbni vozila), kopiju saobraćajne dozvole i kopiju lične karte. Uz zahtjev, takođe, treba navesti i kontakt telefon, kao i e-mail adresu pošiljaoca.

PITANJA KORISNIKA KOJA SU POSTAVLJENA U OKVIRU ONLINE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE
1. Marija je postavila pitanje na koji način se može dobiti oznaka za OSI za korišćenje prostora za parkiranje?
Poštovana Marija, hvala Vam na poslatim pitanjima. Kao što smo naveli znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja, u skladu sa propisom o bezbijednosti saobraćaja na putevima, u ovom slučaju Sekretarijat za komunalne poslove (djelatnosti) i saobraćaj. Znak pristupačnosti kojim se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom izdaje se na osnovu zahtjeva osobe s invaliditetom ili udruženja osoba s invaliditetom. Za maloljetnu OSI ili osobu koja je lišena poslovne sposobnosti, zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi roditelj ili staratelj.

Zahtjev za dobijanje znaka pristupačnosti se, u pisanoj formi, podnosi Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila lica sa invaliditetom. U zahtjevu se treba pozvati na član 18 stav 3 (ili član 18 stav 4 ukoliko zahtjev podnosi udruženje osoba s invaliditetom) Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima i član 4 Pravilnika o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila čiji su vlasnici ili korisnici osobe s invaliditetom, kojim se bliže uređuje ovo pravo. Međutim, po važećim propisima ovo pravo je ograničeno na određene kategorije OSI u zavisnosti od procenta njihovog oštećenja i prateće dokumentacije, tako da bismo za svaki konkretan slučaj potpuni odgovor mogli dati nakon uvida u dokumentaciju, ali svakako ohrabrujemo svaku OSI koja ima utvrđen status da podnese zahtjev i pokuša ostvariti pravo.

Sve lokalne samouprave dužne su na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima, Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, Zakona o prekršajima i Statuta opštine donijeti Odluku o javnim parkiralištima na teritoriji svoje opštine, kojima se uređuju upravljanje, održavanje i korišćenje javnih parkirališta.

Shodno Odluci o javnim parkiralištima na teritoriji Glavnog grada Podgorice, postoji mogućnost rezervacije parking mjesta, pa rezervaciju parking mjesta na opštem parkiralištu organ nadležan za poslove saobraćaja, može odobriti i licima s invaliditetom.

2. Sljedeće pitanje od Marije bilo je da li se možemo nadati nekim povlasticama za prolazak kroz rampu auto puta ako imamo stepen invalidnosti manje od 80%?
Za korišćenje javnih puteva, odnosno saobraćajnih površina za obavljanje drumskog saobraćaja plaćaju se naknade, i to ) naknada za upotrebu javnog puta, njegovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada). Ova naknada ne plaća se za vozila koja su obilježena znakom pristupačnosti u skladu sa zakonom kojim je uređena bezbjednost saobraćaja na putevima. Organ uprave, nadležni organ lokalne samouprave, odnosno privredno društvo koje upravlja putem (upravljač puta) izdaje potvrdu o oslobađanju plaćanja naknade za upotrebu javnog puta, negovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada).

Potvrda se izdaje na zahtjev lica koji posjeduje znak pristupačnosti.

Uz zahtjev se prilaže kopija znaka pristupačnosti, saobraćajne dozvole i lične karte. Međutim, teško sada možemo govoriti o regulisanju prava i obaveza u odnosu na auto put, ali je jasno da je i to Zakon o putevima pokrio. Međutim, s obzirom na to da auto put nije ni završen, niti su regulisani svi dalji uslovi korišćenja, ne možemo znati proceduru za ostvarivanje prava, odnosno pravno lice ili preduzeće koje će upravljati auto putem. Pretpostavljamo da je takođe u pitanju MontePut kao u slučaju tunela Sozina.

3. Treće pitanje dobili smo od Ivana koji navodi da je Naručio skuter za osobe s invaliditetom pa ge interesuje da li je oslobođen plaćanja carine? Kaže, ako jesam, u kojem članu bih mogao to da nađem. Naručio sam ga preko prijatelja, a dolazi mi s jednim čovjekom koji inače prevozi stvari iz Holandije.
Kao što smo prethodno naveli Carinski zakon i zakon o PDV regulišu ovu oblast. Uredba o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, koja je proistekla iz Carinskog zakona, u članu 95, stavu 2.  navodi koje su to kategorije korisnika oslobođene, i to::

1) lice s 80% ili više tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta, odnosno oštećenja kičme ili centralnog nervnog sistema, koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta,

2) lice sa 100% tjelesnog oštećenja nastalog zbog:

- oštećenja donjih i drugih ekstremiteta,
- oštećenja funkcije bubrega (osobe na programu dijalize),
- oštećenja vida,
- kvadriplegijskih ili paraplegijskih oštećenja.   

Zahtjev za oslobađanje se, u pisanoj formi, podnosi Upravi carina - mjesno nadležnoj ispostavi carina, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Uredbom. U zahtjevu se treba pozvati na član 184 stav 1 tačka 39 Carinskog zakona i član 95 Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, kojim se uređuje ovo pravo.

Carinski zakon definiše postupak oslobađanja u slučaju uvoza vozila za potrebe OSI i specijalizovane opreme za lične potrebe OSI. U specijalizovanu opremu uglavnom spadaju pomagala i asistivne tehnologije koje ne postoje na tržištu Crne Gore.

U tom smislu, postupak za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carina pri uvozu automobila pokreće se zahtjevom.
Uz zahtjev za ostvarivanje prava, prilaže se sledeća dokumentacija:

1) rješenje nadležnog organa o ostvarenom pravu na dodatak za njegu i pomoć, odnosno ostvarenom pravu na ličnu invalidninu;

2) važeća vozačka dozvola ili ovjereno pisano ovlašćenje korisnika prava, dato licu koje će ga voziti, ako korisnik prava nema vozačku dozvolu odnosno nije u mogućnosti da vozi (ovlašćenje se ovjerava kod notara ili u sudu);

3) rješenje nadležnog organa o postavljanju staraoca (u slučaju da automobil uvozi roditelj/staratelj za potrebe osobe s invaliditetom nad kojom ima starateljstvo).

Uz navedenu dokumentaciju, potrebno je dostaviti i dokument kojim se potvrđuje invaliditet, odnosno dokument u kojem je naveden procenat invaliditeta. Npr. u novije vrijeme to je rješenje iz Zavoda za zapošljavanje u kojem piše procenat invaliditeta (80% do 100%). Ukoliko osoba s invaliditetom ne posjedujete ovo rješenje moguće je da posjeduje rješenje o usmjeravanju u obrazovni proces ili medicinsku dokumetaciju kojom se potvrđuje vrsta i procenat invaliditeta (takođe od 80 do 100%).

Rješenjem nadležnog carinskog organa o ostvarivanju oslobođenja od plaćanja carine određuju se i osoba ovlašćena za upravljanje automobilom.

S obzirom na to da se ovdje radi o skuteru onda samo dokaz o pravu na dodatak za njegu i pomoć ili prava na ličnu invalidninu, a obavezno je dostaviti i Rješenje o procentu invaliditeta.

S dobijenim Rješenjem Uprave carina, podnosi se novi zahtjev Ministarstvu finansija i socijalnog staranja za oslobađanje od PDV-a. 

Zahtjev se u pisanoj formi šalje Direktoratu za poreski i carinski sistem. U zahtjevu se treba pozvati na član 28 stav 1 tačka 11 Zakona o porezu na dodatu vrijednost, kojim je propisano da su kod uvoza proizvoda od plaćanja PDV-a oslobođena putnička vozila, posebno podešena za prevoz osoba u invalidskim kolicima, ali samo ako se uvoze za potrebe lica kome zbog dugogodišnjeg fizičkog oštećenja trebaju invalidska kolica, uz uslove propisane carinskim propisima.

Od Ministarstva finansija se, kao odgovor na zahtjev, dobija Mišljenje. Nakon dobijenog Mišljenja od strane Ministarstva finansija, socijalnog staranja (MFSS), sva prikupljena dokumentacija dostavlja se špediteru u mjesno nadležnoj ispostavi carina koji obavlja carinske formalnosti za uvoz automobila.

Kada je u pitanju oprema namijenjena za OSI, a o čemu si ti Ivane pitao, oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se na predmete posebno izrađene za obrazovanje, zapošljavanje ili društveni napredak OSI, osim osoba s oštećenjem vida, ako ih uvoze:

- OSI za lične potrebe, ili
- ustanove ili organizacije koje se bave obrazovanjem ili pružanjem pomoći OSI, koje imaju odobrenje nadležnih organa za uvoz te robe bez plaćanja carine.

Oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se i na rezervne djelove, komponente, dodatnu opremu posebno namijenjena za upotrebu predmeta, kao i alate za održavanje, provjeru, kalibraciju ili popravku tih predmeta, ako se uvoze zajedno sa tim predmetima ili naknadno, za upotrebu predmeta koji su uvezeni uz oslobođenje od plaćanja carine, a postupak se sprovodi na isti način kao u slučaju vozila.

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Iva Mijović, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), povodom 28. aprila, Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu, izražava zabrinutost zbog činjenice da određeni broj zaposlenih osoba s invaliditetom (OSI) nema utvrđen status i nije kod poslodavca registrovan kao OSI zbog straha od odbacivanja i neprihvatanja, odnosno u krajnjem mobinga na poslu ili gubitka radnog mjesta. Navedeno znači da određeni broj OSI ne prolazi proces profesionalne rehabilitacije koji ima za cilj stvaranje uslova za adekvatnije radno okruženje i olakšavanje procesa rada svake osobe s invaliditetom, te stvaranje uslova za bezbjednost i zaštitu na radu i u toku radnog procesa, bez obzira na vrstu i stepen invalidnosti, i to kroz uklanjanje i/ili minimalizovanje prepreka i prilagođavanje radnog okruženja (radnih prostorija) i pristupačnog radnog mjesta (radni proces, materijal, opreme za rad i drugo). 

Iako postoji u velikoj mjeri adekvatan zakonski okvir, i mogućnosti, uključujući i one koje se odnose na prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada, što podrazumijeva i sredstva i opremu za rad, za osobe s invaliditetom koje imaju utvrđen status, u praksi s ovim mogućnostima često nijesu upoznate ni osobe s invaliditetom niti poslodavci. 

Činjenica je da zaposlene OSI često nijesu dovoljno informisane, niti psihološki i pravno osnažene za aktivnosti koje doprinose smanjenju progresije invalidnosti, a koje mogu biti izazvane upravo neadekvatnim uslovima rada, nepristupačnošću, neprilagođenošću, neobezbijeđivanjem neophodne opreme i sredstava za rad, kao i o mogućnostima ličnih prilagođavanja i kompezacija koje omogućavaju adekvatnije uslove rada, brži radni proces i kvalitet rada. 

Nedostatak jasnih i adekvatnih mjera za zaštitu i zdravlje na radu mogu uzrokovati mnogo manju operativnost, mobilnost i kretanje OSI u odnosu na ostale zaposlene, izostanak korišćenja i nabavke udobnije i kvalitetnije opreme, što se može negativno odraziti na produktivnost, ali i zaštitu i zdravlje OSI na radnom mjestu.

Nepostojanje osnovnih preduslova, poput pristupačnosti i opšte bezbjednosti radnog mjesta mogu uzrokovati povrede na radu i imati negativne posljedice na zdravlje zaposlenih OSI, ali i na ograničen pristup radnim mjestima i izbore OSI, što utiče i na lično zadovoljstvo, produktivnost OSI i u krajnjem na mentalno zdravlje. U tom smislu neadekvatni radni uslovi, kao i nesprovođenje ili nepoštovanje mjera zaštite na radu mogu dovesti do povrede na radu, bolesti u vezi s radom, ili progresije oštećenja u slučaju da se radi o osobi koja ima invalidnost, a može doći i do pojave novih oštećenja u odnosu na primarna.

Zbog svega navedenog, važno je ukazati na odgovornost same zaposlene OSI prema sebi, radnom timu, i poslodavcu, ali i na činjenicu da poslodavac mora biti informisan o mogućim mjerama i neophodnoj podršci koju je važno pružiti svakoj zaposlenoj OSI, kako posredno, tako i neposredno kroz angažovanje izvođača profesionalne rehabilitacije. 

U tom kontekstu, neophodno je da država sistemski obezbijedi pristupačnost i bezbjednost radnog mjesta i okruženja u skladu s propisima koji definišu oblast uređenja prostora i izgradnje objekata, kao obavezan segment radnog mjesta, odnosno pristupa radnom mjestu, i definiše da mjere zaštite i zdravlja na radu pored kolektivnih mjera, za OSI obavezno sadrže i indvidualne mjere zaštite i zdravlja na radu. 

Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, koji je proglasila Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization – ILO), obilježava se kao dan sjećanja na poginule i povrijeđene radnike u nesreći na radu na gradilištu, u saveznoj državi Konektiku u SAD-u. Datum je odabran s ciljem da se oda počast žrtvama povreda na radu i profesionalnih bolesti, kao i unaprijeđivanju zaštite i zdravlja na radu, odnosno smanjenja broja povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi s radom. 

ILO će iskoristiti ovu priliku da podigne svijest i podstakne dijalog o važnosti stvaranja i investiranja u otporne sisteme bezbjednosti i zdravlja na radu, oslanjajući se na regionalne ii nacionalne primjere u ublažavanju i spriječavanju širenja COVID-19 na radnom mjestu.

UMHCG zato koristi ovu priliku da pozove na saradnju i akciju državu, poslodavce i radnike u cilju obezbjeđivanja dostojanstvenih i bezbjednih uslova rada, zaštite i zdravlja na radu za zaposlene OSI. 

Takođe, UMHCG poziva sve osobe s invaliditetom da nam se obrate u slučaju potrebe za procedurom prilikom ostvarivanja prava na mjere profesionalne rehabilitacije, kao i informisanjem i savjetovanjem iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, ili drugim vidovima podrške.

Pravo na jednokratnu naknadu za novorođeno dijete i pravo na naknadu po osnovu rođenja djeteta su prava na materijalno davanje iz oblasti dječje zaštite definisano Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti.

Na dnu teksta možete preuzeti smjernicu u kojoj je objašnjeno ko ima pravo na naknade, koji su koraci potrebni da biste ostvarili ova prava, koja dokumentacija je potrebna za ostvarivanje ovih prava. Smjernica sadrži i druge važne informacije u postupku ostvarivanja ovih prava

Strana 7 od 24

Back to top