Željko

Željko

Izmjenama i dopunama Zakona o održavanju stambenih zgrada, neophodno je propisati obavezu obezbjeđenja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, od strane države, odnosno lokalne samouprave jer trenutni propisi krše osnovno ljudsko pravo osobama s invaliditetom – pravo na pristupačan stan. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore zbog toga je uputilo Inicijativu za izmjenu Zakona o održavanju stambenih zgrada Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, imajući u vidu da trenutno zakonsko rješenje ne predviđa pokrivanje troškova od strane lokalne samouprave, odnosno države za izvođenje radova na stambenim zgradama, koji se odnose na pristupačnost objekata u kojima žive osobe s invaliditetom

Važeće rješenje, naime, predviđa da za izvođenje radova na stambenoj zgradi kojima se obezbjeđuje nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom nije potrebna saglasnost etažnih vlasnika, što je jako značajno, međutim, nije dovoljno kao garancija. Dakle, ovakvo rješenje je od izuzetnog značaja za osobe s invaliditetom jer se pitanje pristupačnosti izuzima iz obavezne saglasnosti Skupštine etažnih vlasnika, ali je navedeno rješenje nepotpuno, pa se mora dodatno unaprijediti na način da se lokalna samouprava u kojoj OSI ima boravak obaveže na pokrivanje troškova ovih radova jer to ne smije biti teret samih osoba s invaliditetom i njihovih porodica. Podsjećamo da je pristupačnost i načelo i pravo, i kao takvo mora biti dužnost koja prethodi bilo kom zahtjevu osoba s invaliditetom ili članova njihovih porodica. U suprotnom, osobama s invaliditetom se nameću dodatni troškovi koje nemaju drugi građani, a što je suprotno Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala 2009.   

Ovo je veoma važno regulisati jer osobe s invaliditetom su na taj način izložene diskriminaciji i isključenosti iz društvene zajednice, a mnoge od njih nijesu u mogućnosti izdvojiti sopstvena sredstva kako bi prilagodile prilaz, ulaz i kretanje u okviru stambene zgrade ili jedinice. 

Na taj način bi se obezbjedili uslovi za pristojan i dostojanstven život, odnosno pristupačan stan osoba s invaliditetom. Troškovi prilagođavanja stambenih objekata za pojedince i fizička lica su veoma visoki, čak i u situacijama kada postoji potreba za radovima manjeg obima, što često i nije slučaj jer prilagođavanje u našim uslovima obično podrazumijeva uključivanje više elemenata pristupačnosti (na primjer, potreba da se u istoj zgradi postavi odgovarajuća rampa i lift). Dodatno, poseban problem predstavljaju objekti stanovanja koji nijesu u vlasništvu samih osoba s invaliditetom, već su iznajmljeni, a osobe s invaliditetom, ili njihove porodice su bez mogućnosti da imaju dodatne troškove života ili navedeno pitanje ne mogu riješiti zbog važeće regulative, odnosno potrebe saglasnosti vlasnika stana, a što se definiše ugovorom između zakupca i zakupodavca. Navedeno pitanje s aspekta vlasnika stana može biti logično, međutim, kada se uzme u obzir analiza cijele stambene politike prema osobama s invaliditetom, onda se mora zaključiti da je ona neadekvatna. 

Najveći problem za osobe s invaliditetom predstavlja činjenica da i kada žive u vlastitim stanovima isti često nijesu izgrađeni u skladu s Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom. Kad to kažemo mislimo i na često nepostojanje najosnovnijih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika (rampa, stepenište, lift, koso-podizna sklopiva platforma, vertikalno-podizna platforma), dok su elementi pristupačnosti samostalnog života u praksi još uvijek nepojmljivi. 

Crna Gora je ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, pa tako u kontekstu prava na stanovanje treba podsjetiti i na Opšti komentar Komiteta UN br. 5, (Samostalni život i uključenost u zajednicu), kojim se država potpisnica obavezuje da bez odlaganja eliminiše diskriminaciju protiv osoba s invaliditetom, kako pojedinaca, tako i grupa, i da im garantuje jednako pravo na samostalni život i učešće u zajednici. Ovim se od države zahtijeva da opozove ili reformiše politike, zakone i prakse koje osobama s invaliditetom onemogućavaju, na primjer, da odaberu sopstveno mjesto boravka, ili im uskraćuju raspoloživost priuštivog i pristupačnog prostora za stanovanje, iznajmljivanje smještaja ili korišćenje opštih glavnih servisa, tj. infrastrukture neophodne za njihovu samostalnost. Država je, takođe, u obavezi da preduzme sve odgovarajuće korake kako bi osigurala obezbjeđivanje razumnih adaptacija. 

Nadalje, Komitet u pomenutom Komentaru navodi da pravo na samostalan život i uključenost u zajednicu treba posmatrati kao pravo na slobodu izbora i kontrole, zajedno s poštovanjem urođenog dostojanstva i lične autonomije. Ovo podrazumijeva i obavezu države da omogući pristup bezbjednom i odgovarajućem stanovanju, individualnim uslugama i objektima i uslugama u zajednici. Ovo znači da programi za podšku samostalnom životu u zajednici moraju da obuhvate troškove uzrokovane invaliditetom, odnosno okolinskim preprekama s kojima se suočavaju OSI. Zgrade i prostori koji su otvoreni za javnost moraju biti osmišljeni tako da ispune zahtjeve svih osoba s invaliditetom.   

Pristupačnost prostora za stanovanje u kome borave osobe s invaliditetom, koje žive same ili s porodicom, mora biti obezbijeđena u adekvatnom broju, u svim djelovima zajednice kako bi se osobama s invaliditetom pružilo pravo i mogućnost izbora. U tom smislu, neophodno je projektovati stambene objekte bez barijera, kao i renovirati postojeće stambene objekte tako da u njima više nema barijera. Stanovanje mora da bude priuštivo osobama s invaliditetom, ali na način da to ne bude uslovljeno zahtjevima koji smanjuju njihovu autonomiju i nezavisnost, navodi se u Komentaru.

Crna Gora kao potpisnica Konvencije je u obavezi da promoviše, olakšava i pruža odgovarajuće legislativne, administrativne, budžetske, pravosudne, programske, promotivne i druge mjere u cilju postizanja punog ostvarivanja prava na samostalni život i uključenost u zajednicu. Ovo podrazumijeva i preduzimanje mjera za ukidanje svih praktičnih prepreka za puno ostvarivanje ovog prava, kao što su nepristupačno stanovanje, ograničen pristup servisima podrške, nepristupačni objekti, dobra i usluge za život u zajednici.

Prava navedena u članu 19 Konvencije povezana su s obavezama države koje se odnose na pristupačnost  zato što je opšta pristupačnost cijelog izgrađenog okruženja, prevoza, informacija, komunikacija i infrastrukture i usluga otvorenih za javnost u zajednici preduslov za samostalni život. Time se zahtijeva prepoznavanje i uklanjanje barijera u objektima koji su otvoreni za javnost putem revizije propisa o građevinskoj kontroli i urbanističkom planiranju, uključivanjem standarda univerzalnog dizajna u razne sektore, kao i utvrđivanjem standarda pristupačnosti stanovanja.

Važeće zakonsko rješenje propisano Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, koje se odnosi na stambene objekte, takođe, treba pretrpjeti izmjene na način što će se precizirati obaveza da stambeni i stambeno-poslovni objekti sa deset i više stanova moraju sadržati najmanje jednu stambenu jedinicu na svakih 10 stanova izgrađenu na način kojim se obezbjeđuju uslovi za nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, jer trenutno definisani način koji predviđa „jednostavno prilagođavanje objekta, najmanje jedne stambene jedinice na svakih deset stanova“ je doveo do prakse u kojoj se nešto može, ali i ne mora izvoditi u toku planiranja i gradnje već naknadno. 

Sve navedeno doprinijelo bi da OSI manje budu izložene trošku a i riziku da njihova bezbjednost bude ugrožena jer je to sada, nažalost naša svakodnevnica. Samo u protekloj i ovoj godini imali smo brojna obraćanja OSI i članova njihovih porodica, iz raznih krajeva Crne Gore, koje žive u nepristupačnim i nehumanim uslovima za život, a mnoge od njih skoro nikada, ili rijetko i izađu iz svog stana zbog zavisnosti od drugih, u takvim uslovima života. Mnogi od njih u takvim uslovima trpe nasilje, društveno su neaktivni, zavise od materijalnih davanja, a to sve i kratkoročno i dugoročno više košta državu i društvo od pristupačnosti i dostojanstva za svakog pojedinca. O tome država mora da razmišlja i da vlasti prekinu s frazama „senzibiliteta, humanosti, pomoći“ već da planiraju i primjenjuju ulaganja koja će dovesti do napretka jer društvo ne može napredovati s velikim brojem diskriminisanih i obespravljenih pojedinaca. 

Država treba da ove probleme riješi sistemski, da prava osoba s invaliditetom ne budu ugrožena, i da privremeni načini obezbjeđivanja pristupačnosti stambenih zgrada (često rješavani pojedinačnim apelima i donacijama) budu zamijenjeni s trajnim, dugoročnim rješenjima i ulaganjima države.

Grupa od 10 učenika jedne srednje škole u Americi osmislili su način na koji bi, jedan otac s invaliditetom, mogao samostalo da ide sa svojom bebom u šetnje.

Naime, oni su napravili konstrukciju za kolica za osobe s invaliditetom na koja može da se postavi auto-sjedište za bebu, tako da ovaj otac može svoju bebu da šeta bez pomoći supruge.

Džeremi King i njegova supruga Čelzi, saznali da očekuju prinovu u junu 2020., i jedna od njihovih briga bila je kako ići u šetnju s djetetom.

„Iako može da hoda, ne može tako da bi bilo bezbedno da nosi dete“, rekla je Čelsi King.

„Onda smo pričali o tome šta treba da uradimo da beba bude bezbedna tokom šetnji i drugih aktivnosti, ali nije bilo puno rešenja, jer jednostavno nema dovoljno resursa za roditelje sa invaliditetom“, dodala je ona.

Čelsi se za pomoć obratila Metu Zigleru, učitelju u školi u kojoj King takođe radi kao nastavnica drame i savjetnica. Pitala je Ziglera da li im može pomoći da smisle nešto što bi moglo da se prikači na Džeremijeva kolica.

Zigler predaje srednjoškolcima predmet pod nazivom Stvaranje društvenih dobara, na kojem učenici dizajniraju proizvode koji će imati pozitivan društveni uticaj.

Zigler je rekao da je studentima dao zadatak da vide šta bi mogli da smisle.

„Na početku kursa pokušavali smo da shvatimo problem, tako da smo razgovarali sa porodicom“, ispričao je Zigler.

„Razgovarali smo i s ljudima iz lokalne vatrogasne službe koji drže obuku za postavljanje autosedišta za bebe kako bi pokušali bolje da razumemo kako te stvari funkcionišu“, dodao je.

Kako je ispričao jedan od učenika,  Džejkob Zlotitski sve je počelo tako što je svaki od učenika iznio svoje ideje za dodatak za kolica za OSI, pa su onda napravili 3D model kako bismo vidjeli kako sve to izgleda.

„Svi smo bili usredsređeni na uspešno stvaranje najboljeg proizvoda koji smo mogli da napravimo za vreme koje smo imali“ rekao je on.

Izvor: portal Kurir

Pripremio: Ivan Čović

sreda, 04 avgust 2021 13:08

Nova veb adresa za informacije o OSI

Veb sajt je novi medijski proizvod koji je pokrenula Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), koji će pružati adekvatne, relevantne, potpune i pristupačne informacije o osobama s invaliditetom (OSI), saopšteno je iz Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke).

Kako kažu, ovo je prvi veb-sajt jedne NVO u Crnoj Gori koji je u potpunosti pristupačan za OSI. Dodatno, očekujemo da doprinese borbi protiv širenja dezinformacija i govora mržnje prema OSI.

Dodaju da će sajt, vjeruju, pomoći da se OSI, njihove porodice, javnost Boke i šire, informišu o pravima OSI i događajima koje I MI Boke, ostale organizacije i institucije sprovode radi unapređenja položaja ove grupe. Ovo naročito zbog toga što su na sajtu dostupne opcije za e- pristupačnost, koje OSI omogućavaju: prilagođavanje kontrasta, isticanje linkova ili teksta, uvećanje kursora, uvećanje ili poravnanje teksta, povećanje prostora između slova i riječi ili između redova, fiksiranje animacija i slika i prilagođavanja za osobe sa disleksijom.

„Mediji, pored toga što imaju zadatak da blagovremeno i objektivno izvještavaju o različitim pojavama i događajima, imaju širi društveni značaj i igraju važnu ulogu u borbi za javno dobro i ostvarivanje ljudskih prava. Medijsko izvještavanje može biti ključna alatka za promjenu javnog diskursa u odnosu na invalidnost i pitanja koja se tiču OSI. U tom smislu, kreiranjem različitih kvalitetnih sadržaja koji imaju nediskriminišući karakter, i skreću pažnju na svakodnevne situacije i probleme sa kojima se OSI suočavaju, vjerujemo da ćemo doprinijeti smanjenju predrasuda i stereotipa prema ovoj grupi u društvu", saopšteno je iz I MI Boke.

Kako su rekli, veb-sajt je dostupan na crnogorskom i engleskom jeziku. Ispod svake objavljene vijesti biće omogućena opcija komentarisanja, što će javnosti omogućiti neposrednu interakciju i pružanje povratnih informacija od i za I MI Boke. Ističemo svoju zahvalnost programeru Marku Savoviću i grafičkoj dizajnerki Dariji Begić na profesionalnosti i poznavanju standard e- pristupačnosti.

I MI Boke, izradu veb-sajta, njegovo redovno tehničko održavanje i ažuriranje sprovodi u okviru projekta Za ravnopravnost osoba s invaliditetom u medijima, koji je podržan od strane Instituta za medije Crne Gore, kroz regionalni projekat SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija, finansiranog od strane Evropske unije i Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija", zaključeno je u saopštenju.

Izvor: portal FOS medija

Priredio: Ivan Čović

Kompanija Cakan sport doniraće crnogorskim paraolimpijcima, učesnicima Igara u Tokiju, vaučer za trgovinu sportske opreme, saopštio je njen vlasnik Radomir Novaković.

On je kazao da su sportski rezultati koje postižu i životni uspjesi koje ostvaruju crnogorski paraolimpoijci za ponos i da zaslužuju podršku, moralnu, finansijsku i svaku drugu.

“Ovo je samo da vam poželimo srećan put. Što se nas i naše firme tiče vi ste već pobjednici. Nijesam imao sreću da izborim plasman na Olimpijske igre, ali nijesam ljubomoran na ljude koji idu tamo. Želim da im pružim podršku. Žao mi je što moja firma nije malo moćnija, ali ovo što radimo je od srca bez interesa”, rekao je Novaković.

On je naglasio da kao bivši sportista zna da prepozna kada je nekome potrebna pomoć.

“U saradnji sa mojim direktorom Suadom Hodžićem postavili smo cilj i nadamo se da ako ne bude finansijske krize gledaćemo da od septembra sljedeće godine ispoštujemo vas savez mnogo bolje nego u ovom trenutku”, kazao je Novaković.

On je poželio crnogorskim sportistima da neko od njih osvoji medalju i bude bolje plasiran od četvrtog mjesta.

“Moj sugrađanin Božidar Čarli Nikolić ima do sada najbolji rezultat na Paraolimpijskim igrama od crnogorskih sportista. Želim vam da poslije Tokija neko od vas bude najbolji”, rekao je Novaković.

Atletičlarka Marijana Goranović zahvalila se Novakoviću na donaciji i kazala da će crnogorski paraolimpijci pomoć znati da cijene.

“Veliko hvala u ime sportista. Mi ćemo najbolju zahvalnicu ispisati rezultatima u Tokiju”, kazala je Goranović.

Izvor: portal MINA News

Priredila: Anđela Miličić

Izgradnja šetališta na brdu Ljubović najnovija je građanska inicijativa kojom bi bio riješen problem sanacije brda nedavno oštećenog zbog izgradnje parkinga u okviru stambeno, poslovnog kompleksa Hil houms (Hill homes). Inicijativu je pokrenuo osnivač fejsbuk stranice Oči Podgorice Predrag Tomović, a ideju su podržali pratioci, njih oko 700.

„Ideja je naišla na veliku podršku građana. Šetalište polazi od mosta Junion bridž (Union bridge) i povezuje srce stare Podgorice s urbanim dijelom grada. Uništeni dio brda moraće da se oplemeni zelenilom, čempresima i borovima i drugim autohtonim vrstama drveća, kako bi se sve uklopilo i izgledalo kao što je i bilo. Cilj je najprirodnije rješenje za projekat koji ima ekološki, turistički i istorijsko, kulturni značaj. To je jedino šetalište na svijetu koje je opjevano u pjesmi. Ljubović je jedan od simbola našeg grada i treba da to i ostane. Park prirode, a ne parking”, kaže za građanski aktivista i osnivač stranice Oči Podgorice Predrag Tomović.

Brdo će, prema ovoj zamisli, u potpunosti biti odbranjeno od dalje devastacije tek kada, uporedo s planiranom putnom infrastukturom, bude izgrađeno i šetalište.

„Šetalište treba da bude izvinjenje glavnog grada i investitora za štetu koju je pretrpjela priroda i svi građani koji su danima protestovali za očuvanje Ljubovića. Nikako ne prihvatamo da se prvo radi saobraćajnica, trotoari i parkinzi, već sve istovremeno. Ne smijemo dopustiti da odgovorna lica koja su masakrirala brdo Ljubović završe kompletan posao, a da priroda i glas građana budu u drugom planu”, kaže Tomović.

On naglašava da je pješačka staza zamišljena da bude pristipačna i osobama s invaliditetom (OSI). U Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) podržavaju ideju i ističu da im je posebno drago što u ovom slučaju inicijativa o pristupačnosti za OSI nije, kao i obično, potekla od njih.

“Šetalište na Ljuboviću bilo bi posebno značajno za osobe s invaliditetom jer nam je pristup Gorici zbog velikog nagiba terena otežan bez nečije asistencije. Staza bi trebala biti široka, bez velikih kosina s taktilnom trakom vodiljom za osobe s oštećenjem vida. Kada je riječ o ovom projektu, važno je naglasiti da i osobe s invaliditetom treba da uživaju sva prava kao i drugi građani, a posebno kada je riječ o rekreaciji i sportu. Boravak u prirodu u centru grada za sve nas sve više postaje luksuz”, kaže izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

I firma Normal kompani (Normal company), investitor projekta Hil houms u podnožju Ljubovića, podržava ideju o izgradnji šetališta naglašavajući da javnost nije na pravi način shvatila građevinske aktivnosti na brdu.

„Ideju smatramo atraktivnom i poželjnom za realizaciju jer će direktno doprinijeti boljem kvalitetu života stanara našeg objekta. Važno nam je da naši kupci mogu koristiti garažu, čiji je ulaz pri brdu Ljubović. Kako će izgledati okolina objekta, zavisiće prije svega od Agencije za izgradnju Podgorice, koja pokušava naći najbolje rješenje za sve zainteresovane strane. Iako se u javnosti stekla pogrešna percepcija da naša kompanija ima dodirnih tačaka s potkopavanjem brda Ljubović to nije slučaj. Podržavamo izgradnju pješačke staze i smatramo da je riječ o odličnoj ideji”, kaže Marina Bulatović iz firme Normal kompani .

Na svom web sajtu investitor Normal kompani u opisu projekta Hil houms pod Ljubovićem navodi da je riječ o harmoniji urbanog stila stanovanja i poslovanja s najzdravijim okruženjem netaknutom prirodom. Na terenu, građani Podgorice dokazali su, da su oni ti koji iskreno vjeruju i čine sve da odbrane moto kompanije život sa prirodom, kako svojom, tako i onom oko sebe.

Nakon protesta, Normal kompani je dostavio Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice izmijenjen plan daljih radova na pristupačnim putevima i parking mjestima (38 umjesto planiranih 50), kako bi bilo izbjegnuto brdo Ljubović. Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je ranije izjavio da će potražiti alternativno rješenje kako se brdo više ne bi rušilo.

Iako smo insistirali na odgovoru na naša pitanja, nije bilo reakcije od gradske uprave.

U prošlogodišnjoj anketi Udruženja KANA / ko ako ne arhitekt čak 98,8 odsto ispitanih nije zadovoljno količinom i dostupnošću zelenih površina u naselju s druge strane Ljubovića, dok 96,9 procenata smatra da se iste ne održavaju. Anketirani su nezadovoljni i zbog nedostatka bezbjednih, prijatnih i uređenih prostora za dječju igru.

Građani očekuju da će arhitekte iz KANE podržati njihovu inicijativu za šetalištem, ali u tom Udruženju su nam kazali da ne mogu ništa komentarisati prije nego bude izrađeno projektno rješenje.

Kako najavljuju sa stranice Oči Podgorice, uskoro će menadžemtu glavnog grada uputiti predlog projekta o izgradnji šetališta na Ljuboviću. Optimisti su, jer kažu  da vjeruju da je šetalište trajno rješenje za „ranjeni dio brda”.

„Pozivamo sve građane da podrže ovu ideju, jer što je više „očiju Podgorice“ to će život svih nas biti ljepši i kvalitetniji”, poručuje Tomović.

Izvor: portal PCNEN

Priredio: Ivan Čović

Političke partije imaju ključnu ulogu u procesima donošenja odluka u javnom interesu, a u tom kontekstu i unaprjeđenja položaja osoba s invaliditetom (OSI), a to mora biti zajednički poduhvat svih političkih aktera, bez obzira na ideološku profilaciju i političku istoriju odnosa među političkim subjektima, jedan je od zaključaka treninga Promocija inkluzije i prevencija diskriminacije prema osobama sa invaliditetom, koji je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao od 26. do 28. jula, u okviru projekta Ravnopravnost za sve – diskriminacija NE!, i uz podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore.

Cilj treninga bio je jačanje svijesti predstavnika političkih partija o štetnosti predrasuda, stereotipa, diskriminacije i isključivanja osoba s invaliditetom, a imajući u vidu da partijske politike značajno mogu uticati na adekvatno oblikovanje stavova javnosti. U okviru devet sesija, predstavnici političkih partija su sa prominentnim trenerima, predavačima i radioničarima obrađivali teme ljudskih i manjinskih prava i zaštitnih mehanizama, pojma invaliditeta, značaja socijalne inkluziju OSI i inkluzivnog obrazovanje, a sve to uz primjere dobre prakse borbe i boraca za prava osoba s invaliditetom. Posebno su izučavani elementi diskriminacije i prevencija diskriminacije prema OSI, uz identifikovanje i dekonstrukciju predrasuda i stereotipa prema OSI. Konačno, predstavnicima političkih partija predočeni su nalazi istraživanja o zastupljenosti pitanja osoba s invaliditetom u programima političkih aktera parlamentarnih izbora 2020, a u završnici učesnici su razmatrali konkretne modele građanske i političke participacije osoba s invaliditetom.

Trening je otvorio državni sekretar Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava Crne Gore i šef RG za poglavlje 23, Bojan Božović

„Ljudska prava su manje-više brojna a sadržinski veoma kompleksna i ima ih onoliko koliko ih je političkom borbom osvojeno, odnosno onoliko koliko ih je iz političko-etičkih zahtjeva pretvoreno u pozitivno pravo“, naveo on tom prilikom. 

Božović je ljudska prava ocijenio antropocentričnim. „Nosioci ovih veoma posebnih subjektivnih prava mogu biti samo ljudi, i to u početku ljudi  samo individualno a danas sve više i kolektivno, kao grupe. Iz tog razloga ih imamo pravo uživati svi, bez razlike, bez diskriminacije“, pojasnio je on.

Izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, Marina Vujačić, tokom sesije koju je vodila ocijenila je: „Učešće osoba s invaliditetom u većini javnih sfera se i dalje prikazuje kao dobročinstvo društva, a ne najprirodnija stvar i realna potreba da bi cijelo društvo moglo napredovati.“ 

Vujačić vidi presudno važnom ulogu političkih partija u potpunom uključivanju osoba s invaliditetom. Političke partije su često ne samo, kao konstituenti vlasti i kreatori politika, već i kreatori javnog mnjenja, odgovorne za odnos društva prema osobama s invaliditetom. Zato poruke, ali i djelovanje, političkih partija mora podrazumijevati prihvatanje osoba s invaliditetom kao jednako dostojnih prava, ravnopravnosti i učešća u društvu i u procesima donošenja odluka,“ naglasila je ona.

Učesnici treninga bili su predstavnici 11 političkih partijia – Demokratske partije socijalista (DPS), Ujedinjene reformske akcija (URA), Demokratske Crne Gore (Demokrate), Socijaldemokratske partije Crne Gore (SDP), Socijaldemokrata Crne Gore (SD), Nove demokratske snage FORCA (FORCA E RE DEMOKRATIKE), Radničke partije, Socijalističke narodne partije (SNP), DEMOS-a, Prave Crne Gore i Demokratske narodne partije (DNP).

Izvor: sajt Centra za građansko obrazovanje

Priredila: Anđela Miličić

Izvršna direktorka Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), Miroslava–Mima Ivanović, podnijela je krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru 25. juna 2021. protiv bivšeg ministra rada i socijalnog staranja Kemala Purišića i direktora JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva Vasilija Todorovića, zato što ni nakon više od dvije godine pravosnažnosti presude Osnovnog suda u Kotoru, nijesu učinili ništa da zgradu ovog Centra prilagode za osobe s invaliditetomc (OSI), saopšteno je iz Inicijative.

Kako navode, tom prilikom je i od strane samog Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru pretpjela diskriminaciju po osnovu invaliditeta, zbog toga što je platforma za pristup i kretanje korisnika kolica bila u kvaru, te je Krivična prijava podnijeta na Zapisnik u prostorijama Osnovnog suda u Kotoru.

„Protiv JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva i Ministarstva rada i socijalnog staranja, Miroslava-Mima Ivanović i još jedna osoba s invaliditetom (obje korisnice invalidskih kolica), podnijele su grupnu Tužbu još 2016. godine, nakon što se pregled Prvostepene socijalno-ljekarske komisije u decembru 2015., u postupku odlučivanja o njihovom pravu na ličnu invalidninu, obavio na trotoaru ispred ovog Centra”, navodi se u saopštenju.

Taj slučaj je jedan u nizu, dodaju, koje OSI trpe svaki dan, a na koje niko ne reaguje, čak ni, kako kažu, osnovna državna tužilaštva koja bi povredu ravnopravnosti učinjenu prema OSI trebala da gone po službenoj dužnosti.

„Presuda Osnovnog suda u Kotoru, koja je postala pravosnažna i izvršna 6. aprila 2018. godine, je obavezala JU Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva i Ministarstvo rada i socijalnog staranja da obezbjede uslove za nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad OSI u zgradi ovog Centra u skladu s važećim propisima, kao i da im obezbijedi prilaz objektu na glavnom ulazu, ukoliko je to tehnički izvodljivo”, dodaje se u saopštenju.

Osim izrade idejnog projekta prilagođavanja i pregovora s Delegacijom EU u Crnoj Gori za obezbjeđivanje finansijskih sredstava, kako su naglasili iz Inicijative, „ništa konkretno na terenu nije učinjeno da se Centar za socijalni rad u Kotoru prilagodi za OSI”.

„Ovim su bivši ministar rada i socijalnog staranja, Kemal Purišić i direktor JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, Vasilije Todorović počinili više produženih krivičnih djela u sticaju, i to: povreda ravnopravnosti iz člana 159 stav 1 i 3, neizvršenje sudske odluke iz člana 395 stav 1, nesavjestan rad u službi iz člana 417 stav 2 a u vezi stava 1, i rasna i druga diskriminacija iz člana 443 stava 1 Krivičnog Zakonika Crne Gore”, dodaje se u saopštenju.

Napominju da ukoliko do kraja godine zgrada Centra ne bude prilagođena shodno Presudi Osnovnog suda u Kotoru, Ivanović će istu krivičnu prijavu podnijeti i protiv aktuelnog Ministra finansija i socijalnog staranja, koji je svakako imao manje vremena da izvrši pomenutu presudu od bivšeg ministra.

Očekuje se da će Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru odlučiti po podnijetoj Krivičnoj prijavi u zakonskom roku, te da će po službenoj dužnosti samo pokrenuti krivične postupke protiv rukovodećih osoba javnih institucija koje krše ljudska prava OSI. Ukoliko to ne bude slučaj, i protiv nadležnih osnovnih državnih tužilaca Ivanović će pokrenuti odgovarajuće postupke.

„Pozivam sve osobe s invaliditetom da zaštitu i ostvarivanje svojih prava štite pred nadležnim institucijama u svim dozvoljenim pravnim postupcima, uključujući i krivični postupak, za šta im I MI Boke, može dati podršku”, zaključuje se u saopštenju.


Izvor:
Portal Analitika

Priredio: Ivan Čović

Predstavnici više nevladinih organizacija zatražili su danas od poslanika Skupštine Crne Gore da učine sve što je u njihovoj moći i da od predstavnika Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta zahtijevaju obavezivanje tog resora da se posveti jednom od ključnih segmenata društva – na prvom mjestu pripremi nove školske godine i gradnji nepartitokratskog sistema koji će moći da osmisli i realizuje kvalitetne promjene.  

U dopisu koji zajednički potpisuju udruženje Roditelji, Prosvjetna zajednica Crne Gore,  Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za prava djeteta, Juventas, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), Forum MNE, Unija srednjoškolaca Crne Gore i Društvo defektologa ocjenjuje se da je crnogorski obrazovni sistem pred brojnim izazovima već duže vrijeme, i nažalost nije se uspio izboriti sa značajnim dijelom tih izazova.

„Umjesto toga, dodatno je opterećen posljednjih mjeseci. Slabe tačke i greške koje su do sada bile dio obrazovnog sistema su nam poznate, zbog čega moramo da se posvetimo upravo njihovom prevazilaženju, a ne da nastavljamo sličnu praksu kao do sada. Neposvećenost promjenama koje bi djeci, prosvjetnim radnicima i roditeljima konačno mogle donijeti napredak, znanje i posvećenost, pozivaju na hitnu reakciju. Da li je moguće da se nakon najkompleksnije školske godine ikada, a mjesec prije početka nove, bavimo nastavljanjem politizacije zapošljavanja u obrazovnim ustanovama?! Da li smo nesvjesni koliko nam je političko zapošljavanje lošeg donijelo u obrazovanju do sada“, navodi se u dopisu upućenom poslanicima.  

Predstavnici NVO ocjenjuju da ni prethodnih godina nijesu izglasani pravični zakoni, koji je trebalo da omoguće da se uprave škola biraju na osnovu stručnih kvalifikacija i da se sprovedi obrazovna refoma koja će dati kvantitativne i kvalitativne rezultate.

„Nijeste adekvatno reagovali kada su nam djeca i prosvjetni radnici i roditelji funkcionisali u eksperimentalnim uslovima i nikad većim socijalnim i obrazovnim razlikama u toku prošle školske godine. Sada morate reagovati jer ne smijemo dozvoliti da se nastave eksperimenti nad našom djecom, koja za oko mjesec treba da se vrate u školske klupe, a niko ne zna kako. Niti postoji plan, niti je zacrtan cilj, a ako ih ima, javnost nije sa njima upoznata jer Ministarstvo sa javnostima šturo komunicira“, stoji u dopisu.

Djeluje, kako ocjenjuju, da ni premijer ni potpredsjednik Vlade ujedno i predsjednik Savjeta za prava djeteta, nemaju vremena time da se bave, iako se prevashodno na njih na vrijeme apelovalo. Umjesto odgovora njihove službe su obavijestile su javnost o kolektivnom odmoru kompletne Vlade i njenih resora u toku avgusta, što je dodatno, smatraju u NVO sektoru, podstaklo neizvjesnost koje ne nedostaje od početka epidemije. 

Zbog svega navedenog, potpisnici apeluju na poslanike da u Parlamentu od resornog Ministarstva zatraže odgovore na sljedeća pitanja:

– Koji i kakvi modeli organizacije nastave su previđeni za narednu školsku godinu?

– Da li postoji Protokol o postupanju u kriznim situcijama (zdravstvena kriza) i da li su osigurani uslovi da kao takav bude primjenjiv

– Da li će biti obezbijeđena sredstva za rad i poštovanje epidemioloških mjera?

– Da li će škole imati na raspolaganju resurse neophodne za organizaciju nastave?

– Hoće li sva djeca dobiti besplatne udžbenike?

– Na koji način i kako će biti promijenjen obrazovani model za djecu s  invaliditetom u toku onlajn (online) nastave, a u odnosu na prethodnu školsku godinu?

– Da li će budžet za prosvjetu biti transparentno raspoređen, i određeni prioriteti u finansiranju kako bi se djeci i nastavnicima stvorili osnovni uslovi za rad u eri informatike, a posebno u toku online nastave?

– Da li je u planu da se započne sa procesom saradnje resornog Ministarstva sa nastavicima/učenicima i školama/vrtićima i na koji način?

– Da li će i kako biti obezbijeđena autonomija u radu prosvjetnim radnicima koji su neposredni učesnici nastavnog procesa i obezbijediti im se egzistencija u skladu sa ulogom koju imaju u društvu?

– Kada će biti izmijenjen Zakon o vaspitanju i obrazovanju djece sa posebnim obrazovnim potrebama kako bi se obezbijedilo zapošljavanje asistenata u nastavi na osnovu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, umjesto kao što je do sada slučaj, na osnovu ugovora koji važe “najduže do kraja nastavne godine”.

Od poslanika je zatraženo i iniciranje izmjena Opšteg zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija.

„Podsjećamo da su takvi zahtjevi i prethodnih deset godina poslanicima poslati više puta upravo od prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija“, zaključuje se u dopisu upućenom poslanicima.


Izvor: portal
Roditelji.me

Priredila: Anđela Miličić

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, možete se upoznati s procedurama za ostvarivanje prava na sportske naknade, kao i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovih prava.

Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti mora pretrpjeti ozbiljnu reformu koja će zaista dovesti do podsticanja samostalnog i produktivnog života svih njegovih korisnika, a ne biti akt po kojem institucije samo djeluju na nivou rješavanja posljedica statusa i to za pojedince i porodice nepovoljne socijalne i materijalne situacije. Umjesto toga, Zakon mora podstaći istraživanje, preispitivanje i rješavanje uzroka nejednakosti i nepovoljnih prilika koje dovode do isključenosti, zanemarivanja i diskriminacije brojnih kategorija a posebno djece i odraslih osoba s invaliditetom. U suprotnom, ovaj akt će dovesti do toga da se u praksi i dalje djeluje samo kada je neko već isključen i marginalizovan, a ne čak ni kada je u riziku da to bude. Proaktivne socijalne službe moraju osigurati da socijalna politika bude zaista mjera prevencije, a ne samo mjera oporavka, odnosno nerijetko „preživljavanja“. 

Ovo prvenstveno znači da je neophodno izmjenama Zakona definisati adekvatnije šeme socijalne podrške i zaštite u obezbjeđivanju samostalnog života, kako na nacionalnom tako i na lokalnom nivou uključujući i kroz adekvatne definicije, i ciljeve prava, kako onih na materijalna davanja, tako i prava na usluge (svaku uslugu pojedinačno treba da prati cilj), ali i kroz željene ishode pružanja usluge. Nadalje, djelatnost Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, odnosno socijalne i dječje zaštite, mora biti proširena, na način što će se prepoznati i društveni faktori i okolnosti, ne samo lični i porodični (trenutna norma predviđa da je Socijalna i dječja zaštita djelatnost kojom se obezbjeđuju i ostvaruju mjere i programi namijenjeni pojedincu i porodici sa nepovoljnim ličnim ili porodičnim okolnostima, koji uključuju prevenciju, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku). Navođenjem društvenih faktora bi se na adekvatniji način obuhvatio fenomen invaliditeta, ali i brojni drugi fenomeni koji utiču na socijalno blagostanje, život u zajednici, porodične odnose... Nadalje, Zakon među ciljnim grupama, odnosno onima koji se posebno štite, ne prepoznaje mlade s invaliditetom, kao posebnu kategoriju, već samo djecu, odrasle i stare s invaliditetom, zbog čega je isti takođe neophodno dopuniti, posebno imajući u vidu da je upravo država jednako, ako ne i dodatno, odgovorna da, pored djece, pruži podršku i mladima s invaliditetom, kao grupaciji koja se takođe nalazi u nepovoljnom položaju, u cilju njihovog samostalnog i produktivnog života, a u skladu s ciljem Zakona. 

U skladu s prethodnim, između ostalog, potrebno je adekvatnije razvijati nedostajuće usluge i pravilno sprovoditi postojeće usluge podrške za život u zajednici (unapređenjem i praćenjem standarda), te iste planirati na osnovu redovne procjene potreba SVIH potencijalnih korisnika (ne samo korisnika prava na materijalna davanja). Navedeno znači da prava na usluge ne smiju biti uslovljena pravima na materijalna davanja dok god su ista, kao što je sada slučaj, jako restriktivna i zasnovana isključivo na medicinskim indikacijama, već trebaju biti zasnovana na prethodnoj procjeni potreba i zahtjeva za podrškom. Praksa UMHCG pokazuje da mnoge OSI koje ne mogu ostvariti prava na materijalna davanja imaju potrebu za različitim uslugama u zajednici, a da neobezbjeđivanje tih usluga dovodi do isključenosti i diskriminacije.

Zbog navedenog, pozivajući se na nalaze Analize stanja usluga koje se garantuju/nude osobama s invaliditetom (OSI) i preporuka za unapređenje trenutnog stanja, UMHCG je Ministarstvu finansija i socijalnog staranja  uputilo Inicijativu za izmjenu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti i podzakonskih akata koji definišu prava na materijalna davanja kao i usluge podrške za život u zajednici. U Inicijativi su navedene ključne, ali ne i sve, preporuke Analize i razlozi izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ali i povezanih zakona čije garancije i primjena utiču i na garancije u oblasti samostalnog života i života u zajednici. Od Ministarstva se očekuje da temeljno i ozbiljno pristupiti analizi navedenih preporuka, kao i cijelom sadržaju Analize, kako bi se prvenstveno izmjenama propisa definisali standardi, i obezbijedili uslovi za dostojanstven život OSI koji je garantovan Konvencijom UN o pravima OSI još 2009. kada je Crne Gora ratifikolvala ovaj dokument.

Naime, UMHCG je u protekloj godini izradilo Analizu stanja u oblasti usluga koje se garantuju/nude osobama s invaliditetom (OSI) i preporuke za unapređenje trenutnog stanja, s ciljem predstavljanja trenutne situacije u oblasti usluga socijalne i dječje zaštite, dominantno u oblasti usluga podrške za život u zajednici namijenjenih osobama s invaliditetom (OSI), a imajući u vidu da prvenstveno ove usluge trebaju sprečavati institucionalizaciju i doprinositi samostalnom životu i uključenosti u zajednicu. Analiza se, pored ostalog, bavi i problematizuje nepostojanje strategije i načina procjene potreba korisnika za uslugama, nametanjem jedne opcije kao moguće, a koja se najčešće odnosi na boravak ili smještaj u ustanovama, te garantovanim uslugama u Zakonu i njihovoj raspoloživosti u praksi, načinima pružanja podrške, finansiranjem, te predviđenim procedurama i preduslovima za ostvarivanje prava na usluge.

Ono što je predstavljalo zabrinutost i ograničenje tokom rada na ovom dokumentu jeste činjenica da ova Analiza nije mogla predstaviti u potpunosti stvarno stanje na nivou države i lokalnih samouprava jer je do takvih podataka skoro nemoguće doći, imajući u vidu da ne postoje objedinjeni i jedinstveni podaci, ali ni procjena, niti godišnje planiranje sredstava posebno namijenjenih za samostalan život OSI, niti za usluge podrške za život u zajednici, kao ni strategija deinstitucionalizacije i tranzicije, uprkos obavezi njenog postojanja, pa tako ni podaci o uslugama, broju korisnika, trajanju, finansiranju i koštanju i dr. Zbog toga, Analiza daje dominantne okvire i presjek trenutnog stanja od 2013, kada su usluge socijalne i dječje zaštite i garantovane kao pravo, na istoj ravni garancija s pravima na materijalna davanja, pa sve do danas. 

Navedene izmjene Zakona trebaju biti prvi korak u sprečavanju dalje institucionalizacije u praksi kako adekvatnim, sistemskim i sistematskim – kontinuiranim mjerama, tako i aktivnostima u praksi na nivou lokalnih zajednica, i reformisanjem restriktivnih i segregišućih okruženja kroz unapređenje i reformu usluga koje to podrazumijevaju.

Inicijativu upućenu Ministarstvu možete naći na linku, a cijeli dokument Analize dostupan je ovdje

Navedena aktivnost je dio projekta Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change) koji UMHCG sprovodi u partnerstvu s Glavnim gradom Podgorica i Zavodom za socijalnu i dječju zaštiu, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranjem Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, kroz projekat  IPA II - Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services).

Strana 4 od 24

Back to top