Željko

Željko

U Crnoj Gori je u periodu 2020–2023. usvojeno 12 djece, a stopa usvojenja dvostruko se smanjila u odnosu na prvu deceniju 2000. godine (sa 7,9 na 3,7 na 100.000 djece) i najniža je u cijelom regionu Centralne i Istočne Evrope, pokazuju podaci Ministarstva rada i socijalnog staranja, piše Dan.

U prethodnom četvorogodišnjem periodu, usvojeno je sedam djevojčica i pet dječaka.

Niska stopa usvojenja ukazuje da je potrebno da se proces usvojenja dodatno analizira. U pojedinim istraživanjima se navodi da različiti akteri u sistemu dječje zaštite hraniteljstvo doživljavaju kao trajno rješenje, što može da predstavlja prepreku za realizaciju usvojenja, navedeno je u Nacrtu strategije deinstitucionalizacije, koji se nalazi na javnoj raspravi.

Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti previđeno je da se djeca mlađa od tri godine ne upućuju na institucionalni smještaj, osim u izuzetnim slučajevima, a u narednoj fazi reforme planirano je da se djeci mlađoj od sedam godina ne obezbjeđuje smještaj u ustanovi.

Ukazano je da i dalje postoje razlozi za zabrinutost zbog broja djece i mladih koji su smješteni u institucijama, kao i zbog nedovoljne razvijenosti posebno preventivnih usluga i usluga podrške biološkoj porodici, kao i nesrodničkog hraniteljstva.

U tom dokumentu, koji se kao zasebna strategija donosi prvi put u Crnoj Gori, konstatuje se da je nedovoljan broj pružalaca usluge porodični smještaj, te da ta lica ne mogu da ostvare pojedina prava iz rada i po osnovu rada. Nedostaju i nadzor i kontrola kvaliteta pružanja usluge porodičnog smještaja i porodičnog smještaja-hraniteljstva.

Naglašeno je da je najznačajnija opcija u skladu sa najboljim interesom djeteta ostanak i povratak u biološku porodicu ili usvajanje, te da prevencija, odnosno sprečavanje izmještanja djece iz porodice, posebno se mora razumjeti kao važan dio sistemskih napora.

Prema podacima MRSS, u srodničkim i nesrodničkim hraniteljskim porodicama u 2023. godini je bilo smješteno 420 djece i mladih. Uslugu porodičnog smještaja-hraniteljstva koristi 353 djece, od čega je 77 odsto djece smješteno u srodničkim hraniteljskim porodicama. Uslugu porodičnog smještaja-hraniteljstva koristi 67 mladih, od čega je 91 odsto smješteno u srodničkim hraniteljskim porodicama, piše u nacrtu strateškog dokumenta.

Kako se dodaje, stručni radnici kao najčešće razloge za smještaj djece u Dječji dom Mladost Bijela navode zanemarivanje i/ili nasilje nad djecom od strane roditelja i poremećaje u funkcionisanju biološke porodice.

Krajem prošle godine, pored ove djece koja koriste uslugu smještaj u ustanovi u Crnoj Gori, 15 djece se nalazilo u internatima resursnih centara, a troje djece (jedno muškog i dva ženskog pola) bila su na smještaju u ustanovama u Srbiji.

 

Izvor: PV Informer

Pripremila: Dajana Vuković

ponedeljak, 24 jun 2024 07:09

Najugroženija djeca i radno sposobni mladi

Djeca su u Crnoj Gori u najvećem riziku od siromaštva, a poslije njih punoljetne osobe starosti od 18 do 24 godine, iako je riječ o mladima koji spadaju u radno sposobno stanovništvo.

To proizlazi iz Nacrta strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite za period od 2024. do 2028. godine sa Akcionim planom za ovu i narednu godinu, a koji je na javnoj raspravi narednih 20 dana.

Posmatrano prema starosti, u 2022. godini lica mlađa od 18 godina najviše su bila izložena riziku od siromaštva (28,4 odsto), kao I lica starosti od 18 do 24 godine (25,6 odsto). Najnižu stopu rizika od siromaštva imale su osobe starosti od 55 do 64 godine (13,4 odsto), piše u strategiji.

U tom dokumentu navodi se da je stopa rizika od siromaštva u Crnoj Gori i dalje visoka, iako se posljednjih godina bilježi trend pada. Autori strategije navode da je ta stopa u 2022. iznosila 20,3 odsto. Međutim, navode i da isključivanje socijalnih transfera iz dohotka utiče na povećanje procenta osoba koje su u riziku od siromaštva sa osnovnih 20,3 na 26,3 odsto.

Ako se, tvrde, iz dohotka isključe i socijalni transferi i penzije, tada stopa rizika od siromaštva iznosi 40,8 odsto.

 

Najugroženija djeca do pet godina

 

Prema strategiji, u Crnoj Gori grupe koje žive u izraženom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, a za koje postoje relevantni podaci i analize su djeca, djeca žrtve nasilja i eksploatacije, sa smetnjama i teškoćama u razvoju, kao i djeca bez roditeljskog staranja i sa problemima u ponašanju.

Generalno posmatrajući, djeca su ugroženija od ukupne populacije prema indikatoru stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (SRSSI). To, navodi se u dokumentu, potvrđuju i drugi pokazatelji životnog standarda kao što su stopa rizika od siromaštva (SRS) i stopa izrazite materijalne deprivacije (SIMD).

Prema dva od navedena tri pokazatelja djeca najmlađeg uzrasta do pet godina su ugroženija od opšte populacije djece, što nije slučaj u Evropskoj uniji.

Podaci pokazuju da jedna trećina djece u Crnoj Gori uzrasta do 18 godina živi u riziku od siromaštva (30,5 odsto u 2021. godini), dok je rizik od siromaštva u populaciji 1824 iznosio 24,7 odsto. Prema tipu domaćinstva, u 2022. godini, najvišu stopu rizika od siromaštva imala su lica u domaćinstvima koja čine jedna odrasla osoba sa najmanje jednim izdržavanim djetetom (47,9 odsto), zatim lica u domaćinstvima koja čine dvije odrasle osobe sa troje ili više izdržavane djece (37,6 odsto), piše u strategiji.

Te stope su značajno veće od nacionalnog prosjeka koji iznosi 21.2 odsto, što pokazuje da su djeca i mladi u povećanom riziku da žive u siromašnim domaćinstvima.

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja ističu da su u posebno teškoj situaciji djeca bez adekvatnog roditeljskog staranja, djeca sa problemima u ponašanju i koja zloupotrebljavaju alkohol, drogu i druge psihoaktivne supstance, ali i maloljetnici kojima roditelji nisu saglasni oko načina vršenja roditeljskog prava, kao i djeca bez pratnje.

Autori navode da u Crnoj Gori nema adekvatne baze podataka o broju djece sa smetnjama u razvoju i da se suočavaju sa barijerama u pristupu zdravstvu, obrazovanju i uslugama socijalne i dječje zaštite.

Djeca sa smetnjama i teškoćama u razvoju često trpe diskriminaciju i isključivanje, što ih čini posebno osjetljivom kategorijom, izloženom većem riziku od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja, navodi se u strategiji.

U izraženom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti su i osobe sa invaliditetom, starija lica, Romi i Egipćani, LGBTIQ zajednica, žene žrtve nasilja, žrtve trgovine ljudima i beskućnici.

 

Nema novca, kadra, ni edukacije

 

Analiza stanja u ovoj oblasti pokazuje da su glavne prijetnje sa kojima se sistem suočava u oblasti socijalne i dječje zaštite nedostatak novca za održivi razvoj usluga, ograničena sredstva za ulaganje u infrastrukturu i tehnologiju, usporavanje procesa strukturnih reformi, odliv kadra, ali i to što socijalna zaštita nije visoko na listi prioriteta lokalnih samouprava. Prijetnje su i starenje stanovništva i rastuće potrebe sa uslugama podrške starima, kao i nedovoljna ulaganja u edukacije zaposlenih.

Među slabostima u sistemu koje prepoznaju nadležni u Ministarstvu su nedovoljan broj propisanih usluga socijalne i dječje zaštite u odnosu na potrebe korisnika, kao što su lični pratilac za djecu sa smetnjama u razvoju i podrška u samostalnom donošenju odluka. Analiza pokazuje da nema podrške zainteresovanim subjektima za licenciranje za pružaoce usluga i da nema dovoljno razvijenih usluga socijalne i dječje zaštite, kao i njihove dostupnosti.

Navodi se da materijalna davanja ne obuhvataju sve potencijalne korisnike, a standardi i normativi nisu u dovoljnoj mjeri razvijeni, dok ne postoje za uslugu tumačenja i prevođenja na znakovni jezik i socijalno-edukativne usluge.

Analizom su prepoznate i snage sistema – centri za socijalni rad ili njihove područne jedinice postoje u svakom gradu, zaposleni su licencirani stručnjaci, postoje standardizovane usluge socijalne i dječje zaštite, licencirano je 475 pružaoca usluga porodičnog smještaja i 57 pružaoca usluga socijalne i dječje zaštite koji pružaju usluge u većini opština za dnevni boravak, pomoć u kući, svratište, savjetovanje, SOS telefon, terapiju, sklonište…

 

Za siromašne manje od četvrtine budžeta

 

U Ministarstvu podsjećaju da se osnovna prava na materijalna davanja iz socijalne i dječje zaštite ostvaruju se u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti i donijetim podzakonskim aktima.

U sistemu socijalne i dječije zaštite ima 14 vrsta materijalnih davanja, od kojih je samo materijalno obezbjeđenje i dječiji dodatak za djecu korisnike materijalnog obezbjeđenja usmjereno na siromašne, dok uslovi za ostvarivanje ostalih prava na materijalna davanja ne zavise od imovinskog statusa, već od zdravstvenog stanja ili drugih uslova.

Tvrde da je osnovni problem sistema socijalne i dječije zaštite to što se za davanja za materijalno ugrožene (siromašne) korisnike izdvaja svega 25 odsto od ukupnih materijalnih davanja koje propisuje zakon.

Ako se uzimu u obzir naknade za žene po osnovu rođenje troje i više djece koje su propisane Zakonom o obeštećenju bivših korisnica naknade po osnovu rođenja troje i više djece, ovaj udio je još značajno manji, zaključuju u Ministarstvu.

 

Nema podrške biološkim roditeljima

 

U Strategiji se, između ostalog, zaključuje da je problem što su djeca bez roditeljskog staranja u institucijama zbog nemogućnosti roditelja da brinu o njima.

Nedovoljno su razvijene usluge podrške biološkim porodicama, tako da je podrška koja se pruža neadekvatna. Nedovoljno je razvijeno hraniteljstvo, neodgovarajuća je procjena i priprema hranitelja i djece, nedovoljan je broj nesrodničkih hraniteljskih porodica i neadekvatna podrška hraniteljima i djeci na hraniteljstvu, nedovoljan broj stručnjaka, piše u strategiji.

 

Izvor: Radio Televizija Nikšić

Pripremila: Dajana Vuković

Stanar zgrade u podgoričkoj Ulici Veliše Mugoše A.P. juče je pronađen u svom stanu bez znakova života.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica Vijestima kazala je da je dežurna tužiteljka kontaktirala sa službenicima policije.

Oni su joj saopštili da nema tragova obijanja i da se ne radi o nasilnoj smrti, pa da nema osnova sumnje da je izvršeno bilo koje krivično djelo, zbog čega nije ni naložena obdukcija.

Tužiteljka je dala nalog i da se uključi Centar za socijalni rad, koji dalje treba da preuzme ovaj slučaj, a tijelo su juče preuzele nadležne institucije.

Prema riječima izvršne direktorice Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marine Vujačić možda je porodica mogla nešto učiniti, ali po onome što se zna A.P, koji je juče pronađen mrtav u svom stanu, nije imao porodicu u Crnoj Gori.

Imao je institucije, kao što bismo svi/e mi trebali/e imati institucije, ali one nijesu imale njega. A.P. su kao jedinu vrstu pomoći nudili smještaj i liječenje u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota. Odbijao je. Govorio je kako ga je strah da će umrijeti. Kad neko odbija liječenje takvog tipa, zar nije na sistemu i društvu da se bavi uzrocima i da pruži podršku, a ne da digne ruke i ostavi nekog da sam sebi presudi, navodi Vujačić u postu objavljenom na Fejsbuk stranici UMHCG-a.

Ovo se, pojašnjava ona, može nazvati i drugim imenom, npr. zločin iz mržnje ili institucionalna prećutna saglasnost za samo/ubistvo.

Jer, svi su znali i to ne dan, ne mjesec, ne godinu, nego i više od toga. Neka bude da ja optužujem, ali ovako završavaju životi koji zavise od podrške sistema, ocijenila je Vujačić.

Ona je istakla i da ovako često žive i završavaju osobe koje imaju izazove mentalnog zdravlja i dugotrajna stanja.

Tako što ih društvo ignoriše, zanemari, odbaci, stigmatizuje i na kraju dovede do smrti. I tako riješi problem. Jedan manje, zaključuje se u objavi Vujačić na Fejsbuk stranici UMHCG.

 

Izvor: PRESS

Nakon murala Fride Kalo i Džudi Hjuman, zatim prve modne revije osoba sa invaliditetomNikšiću, na red je došao i dokumentarni film Treger, o pet žena sa invaliditetom, njihovim usponima i padovima. Film je prikazan u Nikšićkom pozorištu i dio je projekta Osnažene vidljive koji realizuje Nevladina organizacija Mozaik.

Anđela Miličić, Milena Krivokapić, Lidija Radanović Vujković, Marijana Goranović i Anđela Dragović su pet žena sa invaliditetom, koje su u dokumentarnom filmu Treger govorile o svom putu uspjeha, putu punom izazova, uspona ali i padova. 

Po riječima Blagoja Šturanovića, izvršnog direktora NVO Mozaik, željeli su da pošalju snažnu poruku da žele, umiju i mogu više.

Sinergija je neophodna, što lokalna uprava zna da prepozna i uvijek je spremna da pruži ruku podrške i saradnje, kako bi osobe sa invaliditetom bile što više uključene u sve segmente društva, poručio je Vojin Striković u ime Opštine Nikšić

Društvo ne smije da zatvara oči pred problemima sa kojima se socijalno-ugrožene grupe susreću, pogotovo sugrađanke, ističe Striković, dodajući da bi različitosti trebalo da nas povezuju.

Proces snimanja je, prema riječima producenta filma Nemanje Popovića, bio inspirativan, a cilj samog projekta promovisanje važnosti inkluzije.

Reditelj filma je Matija Jovanović, snimatelj Blažo Tatar.

Projekat Osnažene vidljive je podržan kroz program Od osnovnih usluga do oblikovanja politika koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje, u saradnji sa relevantnim ministarstvima i organizacijama,  finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

 

Izvor: RTVNK

Pripremila: Dajana Vuković

Pitanje osoba sa invaliditetom u našem društvu se često postavlja na pogrešan način – kao individualni problem osoba sa invaliditetom i njihovih porodica. Istina je, međutim, da osobe sa invaliditetom žive u svetu koji nije napravljen za njih, koji je prepun različitih prepreka, a trebalo bi da bude napravljen i otvoren za sve, jer pripada svima nama bez razlike, kaže za Danas narodni poslanik Zeleno levog fronta Rastislav Dinić.

Dinić dodaje da nažalost, u praksi se mnogi političari sjete osoba sa invaliditetom samo u predizbornoj kampanji, dok je realnost takva da su oni nevidljivi.

Ovim kategorijama društva se ne posvećuje dovoljno pažnje, jer to nisu megalomanski projekti. Ipak, važno je znati, da pomoć i podrška pojedincu znači pomoć društvu na mikro nivou, što vodi ka boljitku svih nas, poručuje poslanik ZLF-a.

Smatra da jednom kada ovom pitanju kao društvo pristupimo na ovaj način – lako ćemo shvatiti da ovo nije samo problem pojedinaca i njihovih porodica, već problem cijelog društva, a možemo da kažemo i problem jednakosti i demokratije, jer društvo koje nije jednako otvoreno za sve svoje članove ne može biti ni pravedno ni demokratsko.

Zeleno-levi front je duboko posvećen borbi za dostojanstven život osoba sa invaliditetom i rekonstrukciji i ojačavanju institucija koje ovo treba da omogućeškolstva, zdravstva, socijalnih službi. Država mora povratiti svoju socijalnu funkciju koja je već dugo zapostavljena i pomoći onima kojima kojima je pomoć najpotrebnija. Institucije moraju biti otvorene za sve, a obrazovanje mora negovati vrijednosti jednakosti i inkluzivnosti, kaže Dinić.

Jelena Banjac, defektološkinja i članica Pokreta slobodnih građana, smatra da političari mogu da doprinesu donošenju Zakona roditelj negovatelj. Ovaj bi zakon, kaže, omogućio roditeljima koji ne mogu da rade minimalnu zaradu, penziono i socijalno osiguranje.

Važno naglasiti je da roditelji koji rade moraju da imaju mesto koje će podsticajno da utiče na dečiji razvoj. Ovo pitanje nije ili ili već i/i. Takođe, nedopustivo je da postoje liste čekanja za pratioce i da zbog toga roditelji moraju da preuzimaju ovu ulogu. Smatram da grad Beograd ima dovoljno resursa i kapaciteta da ovo pitanje reši, naravno ukoliko postoji politička, a prije svega ljudska volja, kaže ona.

Banjac dodaje da za nju, kao defektološkinju, veoma je važno da senzibilišemo društvo o potrebama osoba sa invaliditetom.

Društvo koje odgovara adekvatno na potrebe ranjivih grupa  upravo tu pokazuje svoju sposobnost da uvaži različitost. Upravo zbog toga moramo da radimo na edukaciji, prije svega djece, jer je važno da ih na vreme naučimo kako da razumeju i poštuju različitost, dodaje Banjac.

Ona smatra da je Pokret slobodnih građana odabrala jer je u ovoj organizaciji prepoznala da je to stranka koja se posebno bavi temama ranjivih grupa, što je meni kao master defektološkinji životni odabir.

U prvoj rečenici krovnog programa Pokreta slobodnih građana Dogovor 381, je rečeno: Čovek i ljudske potrebe, dostojanstvo i sreća su najviša društvena vrijednost i ishodište svih naših politika; Nacija i država imaju smisla tek ako su u službi čoveka. Najvažniji politički cilj u Srbiji jeste stvaranje zajednice uzajamnog povjerenja i podrške ljudima. Na ovaj način obavezali smo se da ćemo se starati o svakom pojedincu, a posebno o onima u stanju potrebe, kaže Banjac.

U vezi s tim dodaje da je PSG usvojio nekoliko dokumenata koji se bave ranjivim grupama, a da je najvažniji Deklaracija o pravu na različitosti u kojoj su, kaže, posebnu pažnju posvetili svim grupama koje su na bilo način ugrožene.

U Deklaraciji smo istakli da građani i građanke Srbije moraju ostvarivati svoje pravo na različitost bez diskriminacije po bilo kom osnovu. Položaj manjina i marginalizovanih grupa, bile one nacionalne, vjerske, seksualne, rodne ili bilo koje druge, najbolje pokazuje stanje u društvu i stepen razvoja svake države. PSG se obavezao da mu ostvarenje prava na različitost bude jedan od osnovnih ciljeva prilikom svake političke akcije, bilo u institucijama ili van njih. PSG još jednom ukazuje da je broj društvenih grupa koje su po nekom osnovu manjina neograničen i da se ljudi u Srbiji, pored gore pomenutih, diskriminišu i po drugim osnovama poput socijalnog ili geografskog porekla, starosti, imovnog stanja, zdravstvenog stanja i brojnih drugih ličnih karakteristika, dodaje.

Kako bi istakla senzibilnost PSG-a prema ranjivim grupama ona dodaje da je ova organizacija potpisnik i međunarodnih inicijativa koje se bave ranjivim grupama, kao što je Dablinska deklaraciju o različitosti kojom su se članice ALDE grupe obavezale da će raditi na većoj reprezentativnosti LGBTQI+ osoba u političkim organizacijama i institucijama u svojim državama.

Pokret slobodnih građana ostvario je saradnju i sa domaćim organizacijama koje se bave pitanjima ranjivih grupa, Udruženjem studenata sa hendikepom, Forumom mladih sa invaliditetom, Prajd info centrom, kao i više organizacija koje se bave pitanjima ugroženosti Roma i žena u društvu u Srbiji.

Smatramo da je Pokret slobodnih građana od ovih grupa prepoznat kao opcija za saradnju pre svega zbog naše posebne osetljivosti i redovnog oglašavanja na sve teme koje pogađaju ranjive grupe, a naš prvi predsjednik Saša Janković bio je na funkciji zaštitinika građana, što nas i personalno povezuje sa njima, navodi.

Banjac kaže i da su odbornici u Begradu, Smederevskoj Palanci, Boru, Sremskoj Mitrovici, Loznici i Šapcu podnosili inicijative da se poveća broj pratilaca djece ometene u razvoju u osnovnim školama, kao i naknade za rad ljudi kako bi ovo zanimanje privuklo veći broj visokoobrazovanih ljudi.

Naša poslanica Anna Oreg podnela je inicijativu u Narodnoj skupštini, kao deo regionalne inicijative sa poslanicima iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Severne Makedonije, kako bi se osobama koje počine nasilje u porodici dodeljuje i narukvica s kojom bi se pratilo njihovo kretanje i sprečilo da ponovo počine nasilje, napominje.

Kao primjer dobre prakse ističe to što su višegodišnjom borbom došli do toga da  Republički fond za zdravstveno osiguranje prestane da ignoriše potrebe građana i obezbjedi lječenje za mnogo više djece oboljele od rijetkih bolesti – za koju smo ranije skupljali pomoć SMS porukama.

Naš cilj je da država pokrije lečenje za sve osobe, a posebno osoba sa multiplom sklerozom, čijim lječenjem se bave samo i isključivo na međunarodni dan ove bolesti. Za  Pokreta slobodnih građana svaki pojedinac bi morao biti na prvom mestu u Srbiji. Sve službe, socijalne, zdravstvene, ili druge institucije moraju da rade isključivo na tome da niko ko je u potrebi ne ostane uskraćen za pomoć zbog nekog administrativnog problema. Ta borba se nikada ne završava, ali svaka osoba kojoj život bude jednostavniji zbog nas je još jedna pobjeda koju smo ostvarili, zaključuje Banjac.

 

Izvor: Danas

Pripremila: Dajana Vuković

Na Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje, čije obilježavanje su ustanovile Ujedinjene nacije kao potrebu da se globalnim aktivnostima pokuša suzbiti njegov negativan uticaj, i institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore skrenula je pažnju na zabrinjavajuće prisustvo negativnog narativa u javnom prostoru Crne Gore.

Godinama unazad najčešće reakcije Zaštitnika odnose se upravo na osude neprimjerenih i nezakonitih formi izražavanja koje podstiču mržnju, netoleranciju i podjele u našem društvu, koje se nažalost već duži period suočava sa polarizacijom po više drustveno političkih osnova. U takvoj atmosferi, izuzetno je važno očuvati i stvarati zdravo tkivo demokratskog i integracionog potencijala i energije koja nam je potrebna da kao država i društvo napredujemo na evropskom i evroatlantskom putu, navodi se u saopštenju institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore.

Stoga i danas pozivaju najširu javnost da slobodu izražavanja, kao temeljnu vrijednost svakog demokratskog društva, praktikuje i ispoljava na civilizovan način, koji njeguje kulturu dijaloga i poštovanja onih sa kojima ne dijelimo iste svjetonazore i mišljenja.

Podsjećamo da govor mržnje, kao oblik zloupotrebe slobode izražavanja, podriva osnovna ljudska prava i slobode kršenjem dostojanstva, časti i ugleda, ličnog i profesionalnog integriteta onih koje su njegove žrtve, a u svojim ekstremnim formama podstiče i izaziva nasilje. Govor mržnje je postao sredstvo obračunavanja sa neistomišljenicima i već sada zauzeo ustaljeno mjesto u komunikaciji na društvenim mrežama i online prostoru, dodaje se u saopštenju.

Zaštitnik ohrabruje sve društvene aktere da kritikuju društvene događaje i aktuelizuju teme od javnog interesa i značaja, međutim, kako dodaju, takva kritika ne bi se trebala temeljiti na uvredama, ismijavanju, mizoginiji, seksizmu i drugim neprihvatljivim oblicima izražavanja.

Pokazalo se u praksi da slučajevi govora mržnje u kratkom roku uvijek pokrenu lavinu reakcija sa novim primjerima govora mržnje, diskriminacije i netolerancije, a nerijetko se i dobronamjerne reakcije i skretanja pažnje na ove negativne pojave koriste za razračunavanja neistomišljenika i neprincipijelna poređenja koja ne doprinose rješavanju problema. Ne možemo reći da se u Crnoj Gori ne sprovode aktivnosti brojnih subjekata s ciljem smanjenja negativnog uticaja ovog štetnog narativa i povećanja svijesti javnosti o ovom problemu, ali to i dalje ne donosi željene efekte, navodi se u saopštenju.

Pozivaju pojedince, a posebno one na javnim funkcijama, da svako svojim primjerom pokuša da napravi promjenu u reakcijama i raspravama na teme od društvenog značaja, jer je to od vitalnog značaja za unaprjeđenje ukupne atmosfere i jačanja nacionalne kohezije.

Zakonodavni okvir posljednjih godina ojačan je i usklađen sa međunaradnim standardima, a nadležne institucije ažurnije procesuiraju slučajeve govora mržnje, ali svakako da i u tom pravcu ima prostora za unaprjeđenje. Podsjećamo da je govor mržnje kao oblik diskriminacije definisan članom 9a Zakona o zabrani diskriminacije i to kao svaki oblik izražavanja ideja, tvrdnji, informacija i mišljenja koji širi, raspiruje, podstiče ili pravda diskriminaciju, mržnju ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva, ksenofobiju, rasnu mržnju, antisemitizam ili ostale oblike mržnje zasnovane na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu u formi nacionalizma, diskriminacije i neprijateljstva protiv manjina. Istovremeno, govor mržnje je implicitno prepoznat i kroz Krivični zakonik Crne Gore i kroz Zakon o javnom redu i miru,saopštili su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.

Zaštitnik poziva nosioce pravosudnih funkcija da govor mržnje, kao djelo iz domena prekršajno – pravne odgovornosti, procesuiraju kroz Zakon o zabrani diskriminacije, a ne skoro isključivo kroz Zakon o javnom redu i miru.

Procesuiranjem kroz Zakon o zabrani diskriminacije poslala bi se jasna poruka da govor mržnje predstavlja oblik diskriminacije, a ne samo djelo kojim se remeti javni red i mir. Na kraju, još jednom apelujemo na sve nosioce javnih funkcija, novinare i novinarke, aktiviste i aktivistkinje, akademske građane/ke, da svojim primjerom i istupima pošalju snažne poruke nulte tolerancije na govor mržnje i sve njegove pojavne oblike, čime bi i kroz kontranarativ kreirali okruženje koje odbacuje i ne pristaje na necivilizacijske pošasti, zaključuju u saopštenju.

 

Izvor: Dan

Pripremila: Dajana Vuković

Države imaju obavezu prema međunarodnom pravu da sprečavaju i bore se protiv podsticanja mržnje

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija (UN) Antonio Gutereš rekao je da je govor mržnje pokazatelj diskriminacije, zlostavljanja, nasilja, sukoba i zločina protiv čovječnosti.

On je povodom Međunarodnog dana borbe protiv govora mržnje apelovao na promociju edukacije o ljudskim pravima.

Vidjeli smo kako se to odvijalo od nacističke Njemačke do Ruande, Bosne i dalje. Ne postoji prihvatljiv nivo govora mržnje. Svi moramo raditi na tome da ga potpuno iskorenimo, navodi se u saopštenju Gutereša.

Istakao je da govor mržnje može biti usmjeren protiv žena, izbjeglica, migranata, rodno različitih i trans osoba, kao i manjina.

Posljednjih mjeseci smo vidjeli porast antisemitskog i anti-muslimanskog govora mržnje na internetu i u javnim obraćanjima uticajnih lidera, rekao je Gutereš.

Podvukao je da države imaju obavezu prema međunarodnom pravu da sprječavaju i bore se protiv podsticanja mržnje, kao i da promovišu različitost, međusobno razumijevanje i solidarnost.

On je rekao da su mladi često najviše pogođeni govorom mržnje, naročito na internetu, i da moraju biti dio rešenja.

Obeležavajući Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje, hajde da svi radimo na promovisanju edukacije o ljudskim pravima, uključivanju mladih u demokratsko donošenje odluka i suprotstavljanju netoleranciji, diskriminaciji, predrasudama i stereotipima“, poručio je Gutereš.

Strategija i Akcioni plan UN protiv govora mržnje pružaju okvir za rješavanje kako uzroka, tako i posljedica ove počasti, navodi se u saopštenju generalnog sekretara UN.

Rezolucijom je 18. jun proglašen kao Međunarodni dan borbe protiv govora mržnje, oslanjajući se na Strategiju i Plan akcije UN protiv govora mržnje, koji su pokrenuti 18. juna 2019. godine.

 

Izvor: Autonomija

Pripremila: Dajana Vuković

Život na margini. Život bez jednakih mogućnosti. Život ispod ljudskog dostojanstva.

Vidosava Đorđić živi sama, i koristi kolica koje je dobila kao donaciju. Vidosava prima malu penziju. Pravo na ličnu invalidninu nema. Ipak, ne kuka.

Na pitanje šta joj je najviše potrebno, odgovara. Električna kolica. Tražila sam od doktora. Oni su rekli da nemam pravo, kad mi odu ruke, eto tako je zakon, kaže Vidosava.

Apsurd. Pravilnikom, električna kolica mogu dobiti lica koja imaju najveći stepen funkcionalne onesposobljenosti sistema za kretanje. U prevodu bez funkcije i ruku i nogu.

Mi danas teško dolazimo do ortopedskih pomagala. Nismo u mogućnosti da biramo ortopedsko pomagalo. Obično su ta pomagala neadekvatna, lošeg kvaliteta. Propisi su katastrofalni, kaže Anđelko Bogdanović, izvršni direktor Udruženja distrofičara, Bijeljina.

Osobe s invaliditetom suočavaju se sa brojnim preprekama pri samom izlasku iz kuće.

Ima arhitektonskih prepreka. Na primjer u nekim ustanovama nema rampe, lifta. Ili ako ima rampa, onda kosina nije prilagođena, mora veliki napor da se uloži da bi se popeo ili spustio, svejedno, kaže Nikolina Jović.

Prepreke su svuda, u svim segmetima života. Ipak, Nikolina se ne predaje. Želi bolju budućnost za sebe. Upravo završava srednju ekonomsku školu pri Centru za obrazovanje odraslih. Ima cilj da upiše i fakultet, a nakon toga da dođe i do adekvatnog zaposlenja. Ono što boli najviše, to je, kaže, diskriminacija.

Mi smo u svijetu gdje su ljudi puni predrasuda, diskriminacije, gledaju naspoprijeko. Mnogi misle da mi nemamo pravo na normalan život, da treba da budemo samo kod kuće, da grubo rečeno nismo vrijedni života, a nije tako, kaže Nikolina.

Suština naše priče je da UN Konvencija nije zaživjela. Određene strukture političke ili stranke donose odluke, zakonska, podzakonska akta i odluke iz fotelja gdje ne konsultuju nas. Oni misle da oni bolje znaju šta nama treba, a upravo ne koriste udruženja, saveze sa područja RS i BiH”, kaže Milorad Jović, sekretar Koalicije Kolosi, Bijeljina.

Zahvaljujući organizacijama koje se bave poboljšanjem položaja osoba s invaliditetom, kroz projekte, koje finansira EU, stvari se pokušavaju pomjeriti. Jedan od njih je i inkluzija osoba s invaliditetom i socijalna saradnja koji provodi Karitas.

Projekat će trajati tri godine, a predviđeno je niz aktivnosti koje su usmjerene na jačanje organizacija osoba s invaliditetom, jačanje njihovih koalicija i drugih tijela, unaprjeđenje saradnje s javnim sektorom te pokretanje zagovaračkih inicijativa za prava osoba s invaliditetom u BiH.

 

Izvor: Istok

Pripremila: Dajana Vuković

KIKINDA: Za podršku preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, iz budžeta Srbije je ove godine izdvojeno 705 miliona dinara, rekla je Biljana Barošević, pomoćnica ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u Sektoru za zaštitu osoba sa invaliditetom, prilikom boravka u Kikindi.

Grad Kikinda i preduzeće Lira bili su domaćini sjednice Skupštine Udruženja preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (UIPS) koje već 58 godina radi na unapređenju položaja osoba sa invaliditetom, njihovom zapošljavanju i pravu na jednake šanse.

U rješavanju svakodnevnih problema i donošenju mjera podrške važna je saradnja sa nadležnim institucijama. Sektor za zaštitu osoba sa invaliditetom pri resornom ministartsvu svakodnevno radi sa 62 preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

Ona posluje u preko 25 lokalnih samouprava u Srbiji. Ministarstvo daje zaista ozbiljnu podršku tim preduzećima, a ukupan budžet za 2024. godinu iznosi 705 miliona dinara, upravo za mjere zapošljavanja i njihove proizvodne programe, kao i njihov dalji razvoj, rekla je Barošević.

Domaćini Skupštine Udruženja bili su Kikinda i preduzeće Lira, koje ima 103 zaposlenih, od kojih je 69 osoba s invaliditetom. Preduzeće je u domaćem vlasništvu.

Mi smo po veličini preduzeće broj jedan i želimo da očuvamo tu poziciju i u budućnosti. Specijalizovali smo se za usluge šivenja i industrijske montaže, koje radimo sa inostranim partnerima, i praktično jedno smo od retkih preduzeća koje radi sa inopartnerima i prisutno je na međunarodnom tržištu, kazao je vlasnik i direktor Lire Branislav Bugarski.

Kikindska Lira jedno je od 33 preduzeća u okviru udruženja, koja ukupno zapošljavaju preko hiljadu lica. Ta preduzeća važno je dalje osnaživati, proširiti njihove proizvodne kapaciteta i konstantno raditi na unapređenju položaja osoba s invaliditetom u oblasti zapošljavanja i radnog osposobljavanja. U tim nastojanjima, podrška države od velike je važnosti.

Cilj je da se mlade osobe sa invaliditetom uključe i nađu svoje zanimanje, nađu svoj posao i ostvare svoje snove, napomenula je Barošević.

Kako je najavljeno, u avgustu će biti raspisan novi javni poziv za dodjelu sredstava za poboljšanje uslova rada u preduzećima za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u 2024.

 

Izvor: Radio Televizija Vojvodine

Pripremila: Dajana Vuković

Crnogorski šahisti Predrag Nikač i Milan Ivanović zabilježili su remije u drugom kolu Evropskog prvenstva u konkurenciji šahista sa i bez ostataka vida u Rumuniji.

Obojica su, uprkos dobroj igri, morali da se zadovolje neriješenim ishodima, iako su imali prednost početnog poteza.

Nikač je u duelu na drugom stolu vodio bijele figure protiv predstavnika Njemačke Franka Šlimana, dok je Ivanović remizirao sa predstavnikom Litvanije Anatolijusom Novikasom.

Zanimljivo je da su glavni konkurenti Nikača, poljski velemajstor Marčin Tazbir i njemački fide majstor Dominik Miler remizirali u drugom kolu.

Prvenstvo se nastavlja sjutra, partijama trećeg kola, a Nikačev protivnik će biti Petko Patev iz Bugarske, dok će Ivanović igrati sa Miroslavom Mađerićem iz Hrvatske.

 

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Strana 4 od 99

Back to top