Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore realizuje projekat ZAštićene, OSnažene, sIgurne uz finansijsku podršku Austrijske razvojne agencije (Austrian Development Agency – ADA) posredstvom Centra za ženska prava kao mini grant projekta Institucionalizacija kvalitetnih usluga rehabilitacije i integracije za žrtve nasilja.

Opšti cilj projekta je doprinos unapređenju sistema prevencije, zaštite, rehabilitacije i reintegracije za žene s invaliditetom (ŽSI) žrtve nasilja u Crnoj Gori. Da bi se postigao opšti cilj, projekat će težiti postizanju specifičnih ciljeva koji se odnose na povećanje stepena informisanosti nadležnih institucija i tijela o oblicima i vrstama nasilja nad ŽSI i mehanizmima prevencije i zaštite na lokalnom i nacionalnom nivou u Crnoj Gori, i na podizanje nivoa informisanosti ŽSI o oblicima i vrstama nasilja i mehanizmima zaštite za najmanje 2%, kao i u krajnjem ohrabrivanje ŽSI da prijavljuju nasilje u naredna tri mjeseca.

Projektom će biti obuhvaćene djevojčice i žene s invaliditetom i zaposleni u državnim i lokalnim institucijama (policiji, tužilaštvu, centrima za socijalni rad, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava, Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, Ministarstvu zdravlja), dok će indirektno biti uključene sve osobe s invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori, članovi porodica OSI, OOSI, ženske organizacije, mediji, lokalne samouprave (PG, NK, BA, BP), organi državne uprave, Vlada, društvo u cjelini.

Projektom su planirane sljedeće aktivnosti: kampanja javnog zagovaranja za unapređenje zaštite od nasilja djevojčica i žena s invaliditetom; sastanci s organima i tijelima na nacionalnom i lokalnom nivou; monitoring rada institucija u odnosu na postupanje sa djevojčicama i ženama s invaliditetom žrtvama nasilja (MUP, MPLJMP, MFSS, MZD); besplatno pravno savjetovanje, informisanje i zastupanje za ŽSI, kao i medijska kampanja koja će se sprovoditi kontinuirano.

Projekat se sprovodi u parnerstvu između Autonomnog ženskog centra iz Beograda, Centra za ženska prava iz Podgorice, Fondacije „Udružene žene“ iz Banja Luke, Mreže žena Kosova, Mreže za osnaživanje žena (AWEN) iz Albanije, GADC iz Albanije i Nacionalne mreže protiv nasilja prema ženama i nasilja u porodici (NNVW) iz Sjeverne Makedonije. Realizacija projekta traje tri mjeseca počev od 1. septembra 2021, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju iznose 1.495,00 €.

Mreža za mlade Crne Gore (MMCG) povodom obilježavanja prve godišnjice rada u utorak, 14. septembra, s početkom u 11.00 časova organizovaće Panel diskusiju pod nazivom Mladi (ni)jesu prioritet?

Panel diskusija će se održati u velikoj sali Fakulteta za državne i evropske studije (FDES) u Podgorici.

Ovaj događaj ima za cilj da se kroz prizmu mlade osobe, koja je aktivan član zajednice, čuje više informacija o stanju i položaju mladih u Crnoj Gori, problemima i izazovima sa kojima se susrijeće crnogorska omladina, kao i potencijalnim modelima zajedničkog djelovanja na polju omladinske politike.

Na panelu će govoriti aktivni mladi ljudi iz organizacija civilnog društva, političkih partija i medija iz Crne Gore, koji će kroz diskusiju odgovoriti na neka od najznačajnijih pitanja koja se tiču mladih ljudi u Crnoj Gori. 

Tim povodom na panelu će ispred političkih partija govoriti: Andrija Klikovac (Demokratska partija socijalista - DPS), Luka Janković (Socijalistička narodna partija - SNP) i Stefan Vukmanović (Ujedinjena reformska akcija - URA). Medije će predstavljati Vuk Vujisić (PCNEN), dok će ispred civilnog sekora govoriti Nikola Nikolić (Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore - UMHCG) i Irena Marunović (Regionalna kancelarija za saradnju mladih - RYCO).

Podsjećamo da je Mrežu za mlade Crne Gore osnovalo 35 omladinskih organizacija koje rade s mladima i za mlade, kao i savezi i unije mladih, a njena misija je da zastupa prava i interese mladih, kreira i zagovara rješenja za sistemske izazove, povezuje aktere omladinske politike i jača kapacitete članica.

Svi zainteresovani mogu ispratiti događaj uživo na na Fejsbuk stranici MMCG. 

Pripremila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva Vladu Crne Gore i sve državne institucije zadužene za izradu Nacrta zakona o popisu da u isti uvrste pitanja koja se tiču informacija i statistike o osobama s invaliditetom i da sprovedu obaveznu javnu raspravu, odnosno uključe sve zainteresovane strane bez izuzetka i nejednakong tretmana. 

Izuzetno nas zabrinjavaju jučerašnji medijski navodi u kojima se ističe da novim Zakonom o popisu, čije usvajanje se pominje proteklih mjesec, nije planirano prikupljanje podataka o invalidnosti, odnosno invaliditetu (TV Vijesti, 8.9.2021. Vijesti u 18.30h). 

Osobe s invaliditetom ne smiju biti kolateralna šteta političkih previranja i interesa, a odlaganje prikupljanja kvalitetnih i sveobuhvatnih podataka o osobama s invaliditetom do narednog popisa (za oko 10 godina) može imati nesagledive posljedice na njihov dalji položaj u Crnoj Gori, odnosno, uticati na kvalitet planiranja, definisanja, sprovođenja politika i procjene njihovog uticaja, odnosno, praćenja sprovođenja tih politika. Ovo posebno budući da ni tokom popisa 2011. zbog neadekvatne razrade pitanja Vašingtonske grupe prikupljeni podaci o osobama s invaliditetom nijesu bili sveobuhvatni i precizni, niti su ih drugi organi i institucije koristili kao osnov za adekvatno planiranje politike, već samo kao konstataciju o procentima, bez preduzimanja bilo kakvih mjera o sistemskom i sistematičnom prepoznavanju prepreka i pružanju podrške. Tako se državni organi i dalje prozivaju na procenat od 11%, iako svjetski trendovi već godinama ukazuju da OSI čine između 15% i 20% ukupne populacije.  

Ne prihvatamo da je veći nacionalni interes korišćenje popisa za produbljenje daljih „podjela” na Crnogorce i Srbe, kako bi pojedine strukture i dalje opstajale i profitirale na tim podjelama, u odnosu na popis i politike koje će voditi unapređenju položaja osoba s invaliditetom, koje su u značajnoj mjeri zanemarene i zapostavljene. 

Podsjećamo da smo u decembru 2020. uputili inicijativu nadležnim državnim institucijama da preduzmu ozbiljne i sistematične korake u koordinaciji i zajedničkom pristupu u cilju prikupljanja podataka o osobama s invaliditetom i poštovanja člana 31 Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom, kojim se države potpisnice obavezuju da prikupljaju odgovarajuće informacije, uključujući statističke i podatke za istraživanja, kako bi bile u stanju da formulišu i sprovode politike usmjerene na ostvarivanje ove Konvencije. 

Nakon toga smo održali i sastanak s Upravom za statistiku, koja je iskazala apsolutno interesovanje za saradnju, uz prijedlog da se UMHCG kroz javnu raspravu uključi u izradu Nacrta zakona o popisu, nakon čega bi se moglo raditi na adaptaciji upitnika (Liste pitanja) u segmentu koji se tiče invaliditeta, kao i na obuci za popisivače, što ukazuje na to da je osnov za realizaciju dogovorenih zaključaka adekvatno zakonsko rješenje. 

Predstavnice UMHCG su na sastanku istakle važnost koncipiranja pitanja o OSI, odnosno o invaliditetu u skladu s pitanjima Vašintonske grupe, uz uključivanje pitanja koja se neće odnositi samo na „funkcionalnu sposobnost“, već i na društveni, ekonomski i socijalni status osoba s invaliditetom. Takođe je predloženo da se prilikom popisa domaćinstava obuhvati i dio pristupačnosti objekata za stanovanje OSI, što je, takođe, izostavljeno iz Nacrta zakona. 

Navedeno je državi ukazano i u avgustu 2017. tokom konstruktivnog dijaloga s Komitetom UN o pravima OSI, koji se interesovao za tzv. pitanja Vašingtonske grupe i njihovo uključivanje u Listu pitanja koju sačinjava Uprava za statistiku, što je Crna Gora učinila 2011. ali su podaci zbog prevoda i tadašnjeg ukupnog diskursa prema OSI bili isključivo zasnovani na funkcionalnom modelu pristupa invaliditetu.  

Dalje, ovi podaci treba da budu razvrstani prema potrebi i korišćeni da državama potpisnicama olakšaju ocjenjivanje sprovođenja obaveza preuzetih Konvencijom, kao i da se identifikuju prepreke sa kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u ostvarivanju svojih prava. Na kraju, pored zaštite podataka, njihova distribucija treba da bude pristupačna osobama s invaliditetom. 

Crna Gora je jedna od rijetkih zemalja koja nema jedinstveni registar osoba s invaliditetom, a usljed njegovog nepostojanja i neadekvatne statistike, kao osnova za dalje analize i istraživanja, nema ni jedinstven i univerzalan pristup garancijama ljudskih prava OSI, već su one često diskriminisane po različitim osnovima, kao što su uzrok i vrijeme nastanka oštećenja, procenat i vrsta oštećenja, te godine starosti. Ovo znači da se prava osobama s invaliditetom garantuju s medicinskog i funkcionalnog modela pristupa invaliditetu, a ne u skladu s modelom zasnovanim na ljudskim pravima koji invaliditet definiše kao razvojni društveni fenomen, i pojašnjava da on nastaje iz sadejstva osobe koja ima određena oštećenja (psihosocijalna, intelektualna, senzorna i fizička) s različitim barijerama u praksi, koje otežavaju ravnopravno učešće osoba s invaliditetom u društvu na osnovu jednakosti s drugima. Dakle, problem predstavljaju prepreke za koje je odgovorna država i društvo, i iste se moraju sistematski i kontinurano prepoznavati i uklanjati. 

Stoga, još jednom pozivamo Vladu da ovaj proces ne sprovodi po ubrzanom postupku, već da u proces pripreme Zakona o popisu uključi zainteresovane predstavnike reprezentativnih organizacija osoba s invaliditetom, uključujući organizacije koje okupljaju djecu s invaliditetom, i sprovede obaveznu javnu raspravu, te da umjesto partikularnih interesa ispoštuje svoje međunarodne i evropske obaveze i zaista pokaže da umjesto praksi „trgovine“ započinje prakse sistemskih i dugoročnih održivih promjena. 

Položaj osoba s invaliditetom, kako god se nacionalno i etnički izjašnjavale, neće se unaprijediti na taj način, već će i one služiti kao brojke i procenti za nečije druge partikularne i partitokratske interese. Na to ne smijemo pristati.

Glavni grad Podgorica izdvojio je 60.000 eura za podršku ovogodišnjim projektima nevladinih organizacija sa teritorije Podgorice. Gradonačelnik Ivan Vuković potpisao je danas ugovor sa devet NVO koje su ove godine dobile sredstva.

Ugovori su potpisani sa NVO Udruženje roditelja đece sa teškoćama u razvoju, za projekat Za kvalitetniji život đece i mladih sa smetanjama u razvoju u glavnom gradu Podgorica, NVO Udruženje mladih sa hendikepom, za projekat Za jednako učešće OSI, NVO Specijalna olimpijada, za projekat Razvoj sporstke aktivnosti za đecu sa intelektualnim smetnjama, NVO Udruženje psihologa Crne Gore, za projekat Da svako dijete ima šansu, NVO Socen Sociološki centar Crne Gore, za projekat EU vrijednosti za aktivne mlade u Glavnom gradu, NVO Radio klub Podgorica, za projekat Kulturna baština Podgorice na radioamaterskim talasima, NVO KVIR Montenegro, za projekat KVIR biblioteka NVO Politehnika, za projekat Kompjuterske tehnologije – izvor Ideja za korisnu proizvodnju i nova radna mjesta i NVO Don Bosko, za projekat Aktivirajmo mlade kroz sport.

Vuković je naglasio da je Glavni grad veoma ponosan na to što se danas može pohvaliti partnerstvom sa, za naše prilike, ogromnim brojem NVO koje vrijedno rade na projektima koji su od izuzetnog značaja za Podgoricu.

“Mi se u institucionalnom kapacitetu, svjesni odgovornosti koju nosimo, kao gradska uprava trudimo da budemo maksimalno transparentni, da budemo otvoreni, da pružimo ruku svima onima koji žele saradnju, koji žele dobro glavnom gradu i Crnoj Gori i na svu sreću, takvih ljudi i organizacija je svake godine sve više”, istakao je Vuković.

Govoreći o organizacijama i nominovanim projektima koji su nagrađeni na ovogodišnjem konkursu, gradonačelnik je iskazao zadovoljstvo zbog toga što se oni odnose na veoma važne teme za glavni grad i društvo u cjelini, da su u osnovi humani jer tretiraju pitanja ugroženih, da su otvoreni, podsticajni za mlade ljude i apsolutno vrijedni podrške.

“Iako je ovaj projekat dio lijepe tradicije, na koju Glavni grad može biti ponosan, zbog uspješne saradnje sa NVO, mislim da je ovaj poziv jako važan zbog trenutka u kojem se nalazimo, zbog vrlo složene socio-ekonomske situacije u zemlji. Raduje me što smo uspjeli da ove godine izdvojimo još više sredstava za podršku projektima NVO, a moj prijedlog će biti da se sa takvim trendom nastavi i u narednim godinama”, istakao je Vuković i dodao da Glavni grad i na ovaj način polaže ispit odgovornosti u jednom teškom vremenu, te da nema dilemu da dobitnici biti na visini zadatka.

Gradonačelnik je kazao da se u protekloj godini dogodila regresija, te da smo danas u neuporedivo gorem položaju kada je u pitanju odgovornost dijela NVO prema poslu kojim se bave.

On je naglasio da je veoma važno da NVO budu aktivne, da budu kontrolori ljudi koji pripadaju državnim strukturama, da budu korektivni faktor, ali i partneri. U tom smislu, kako je naveo, Glavni grad je maksimalno otvoren i spreman da podrži ideje i projekte svih ljudi koji posvećenim radom daju značajan doprinos razvoju cjelokupne zajednice.

Milica Marđokić, ispred Udruženja mladih sa hendikepom, istakla je da nevladin sektor treba vidjeti kao dobrog partnera, te da će oni brojnim projektima nastojati da doprinesu temeljnim promjenama u društvu.

“Svi u okviru svojih organizacija treba da sprovodimo svoje ideje i stavove kako bismo doprinijeli tome da crnogorsko društvo bude inkluzivno“, kazala je Marđokić.

Marjan Camaj, ispred nevladine organizacije Don Boško, zahvalio je Glavnom gradu na ukazanoj podršci, te istakao da će kroz aktivizam svoje organizacije nastojati da poboljša socijalnu inkluziju Roma.

“Naš posao je da budemo pristupačni i pomognemo svima kojima je to potrebno“, zaključio je Camaj.

Izvor: portal FOS Media

Priredila: Anđela Miličić

Medalja Filipa Radovića kruna je višegodišnjeg rada crnogorske paraolimpijske porodice, kazao je predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG) Igor Tomić.

On je naglasio da je ponosan na crnogorske paraolimpijce i način na koji su zaključili specifičan, dug i težak, ali i trijumfalan paraolimpijski ciklus.

„Filip Radović je ispisao novu istoriju crnogorskog, ne smo paraolimpijskog sporta, briljantnim nastupom u veoma jakoj konkurenciji i teškom žrijebu u stonom tenisu, koji je krunisan prvom paraolimpijskom medaljom”, rekao je Tomić.

On je istakao da je i Luka Bakić opravdao očekivanja, izborio plasman među osam najboljih u pojedinačnoj konkurenciji.

„Ostaje žal što u ekipnom dijelu stonoteniskog turnira nije napravljen korak više, osvojena još jedna medalja i iskorišćen povoljan žrijeb. To je sport, paraolimpizam, sa svim svojim dražima, velike borbe uspjeha i neuspjeha”, rekao je Tomić.

Komentarišući rezultate ostalih crnogorskih paraolimpijaca u Tokiju, on je kazao da je izuzetno zadovoljan i nastupom plivača Ilije Tadića.

„Tadić je, imajući u vidu period koji je imao za pripreme od momenta dobijanja pozivnice za Igre, apsolutno opravdao očekivanja, što možemo reći i za debitantski nastup Miloša Spaića u bacanju kugle. Očekivanja nije ispunila Marijana Goranović u bacanju kugle i diska”, rekao je Tomić.

Predsjednik POKCG naglasio je da je ponosan na činjenicu da je Crna Gora na Igrama nastupila s rekordnim brojem sportista u rekordnom broju sportova.

„Ovo je prilika kada treba reći hvala Upravi za sport i mlade na iskrenoj i rekordnoj podršci, bratskom Crnogorskom olimpijskom komitetu, kao i sponzorima i prijateljima POKCG, koji su bili uz nas u ovom izuzetno zahtjevnom procesu. Od danas počinjemo novi projekat Pariz 2024”, rekao je Tomić.

Izvor: sajt Paraolipijskog komiteta Crne Gore

Priredio: Ivan Čović

Izmjenama i dopunama Zakona o održavanju stambenih zgrada, neophodno je propisati obavezu obezbjeđenja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, od strane države, odnosno lokalne samouprave jer trenutni propisi krše osnovno ljudsko pravo osobama s invaliditetom – pravo na pristupačan stan. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore zbog toga je uputilo Inicijativu za izmjenu Zakona o održavanju stambenih zgrada Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, imajući u vidu da trenutno zakonsko rješenje ne predviđa pokrivanje troškova od strane lokalne samouprave, odnosno države za izvođenje radova na stambenim zgradama, koji se odnose na pristupačnost objekata u kojima žive osobe s invaliditetom. 

Važeće rješenje, naime, predviđa da za izvođenje radova na stambenoj zgradi kojima se obezbjeđuje nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom nije potrebna saglasnost etažnih vlasnika, što je jako značajno, međutim, nije dovoljno kao garancija. Dakle, ovakvo rješenje je od izuzetnog značaja za osobe s invaliditetom jer se pitanje pristupačnosti izuzima iz obavezne saglasnosti Skupštine etažnih vlasnika, ali je navedeno rješenje nepotpuno, pa se mora dodatno unaprijediti na način da se lokalna samouprava u kojoj OSI ima boravak obaveže na pokrivanje troškova ovih radova jer to ne smije biti teret samih osoba s invaliditetom i njihovih porodica. Podsjećamo da je pristupačnost i načelo i pravo, i kao takvo mora biti dužnost koja prethodi bilo kom zahtjevu osoba s invaliditetom ili članova njihovih porodica. U suprotnom, osobama s invaliditetom se nameću dodatni troškovi koje nemaju drugi građani, a što je suprotno Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom, koju je Crna Gora ratifikovala 2009.   

Ovo je veoma važno regulisati jer osobe s invaliditetom su na taj način izložene diskriminaciji i isključenosti iz društvene zajednice, a mnoge od njih nijesu u mogućnosti izdvojiti sopstvena sredstva kako bi prilagodile prilaz, ulaz i kretanje u okviru stambene zgrade ili jedinice. 

Na taj način bi se obezbjedili uslovi za pristojan i dostojanstven život, odnosno pristupačan stan osoba s invaliditetom. Troškovi prilagođavanja stambenih objekata za pojedince i fizička lica su veoma visoki, čak i u situacijama kada postoji potreba za radovima manjeg obima, što često i nije slučaj jer prilagođavanje u našim uslovima obično podrazumijeva uključivanje više elemenata pristupačnosti (na primjer, potreba da se u istoj zgradi postavi odgovarajuća rampa i lift). Dodatno, poseban problem predstavljaju objekti stanovanja koji nijesu u vlasništvu samih osoba s invaliditetom, već su iznajmljeni, a osobe s invaliditetom, ili njihove porodice su bez mogućnosti da imaju dodatne troškove života ili navedeno pitanje ne mogu riješiti zbog važeće regulative, odnosno potrebe saglasnosti vlasnika stana, a što se definiše ugovorom između zakupca i zakupodavca. Navedeno pitanje s aspekta vlasnika stana može biti logično, međutim, kada se uzme u obzir analiza cijele stambene politike prema osobama s invaliditetom, onda se mora zaključiti da je ona neadekvatna. 

Najveći problem za osobe s invaliditetom predstavlja činjenica da i kada žive u vlastitim stanovima isti često nijesu izgrađeni u skladu s Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom. Kad to kažemo mislimo i na često nepostojanje najosnovnijih elemenata pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika (rampa, stepenište, lift, koso-podizna sklopiva platforma, vertikalno-podizna platforma), dok su elementi pristupačnosti samostalnog života u praksi još uvijek nepojmljivi. 

Crna Gora je ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, pa tako u kontekstu prava na stanovanje treba podsjetiti i na Opšti komentar Komiteta UN br. 5, (Samostalni život i uključenost u zajednicu), kojim se država potpisnica obavezuje da bez odlaganja eliminiše diskriminaciju protiv osoba s invaliditetom, kako pojedinaca, tako i grupa, i da im garantuje jednako pravo na samostalni život i učešće u zajednici. Ovim se od države zahtijeva da opozove ili reformiše politike, zakone i prakse koje osobama s invaliditetom onemogućavaju, na primjer, da odaberu sopstveno mjesto boravka, ili im uskraćuju raspoloživost priuštivog i pristupačnog prostora za stanovanje, iznajmljivanje smještaja ili korišćenje opštih glavnih servisa, tj. infrastrukture neophodne za njihovu samostalnost. Država je, takođe, u obavezi da preduzme sve odgovarajuće korake kako bi osigurala obezbjeđivanje razumnih adaptacija. 

Nadalje, Komitet u pomenutom Komentaru navodi da pravo na samostalan život i uključenost u zajednicu treba posmatrati kao pravo na slobodu izbora i kontrole, zajedno s poštovanjem urođenog dostojanstva i lične autonomije. Ovo podrazumijeva i obavezu države da omogući pristup bezbjednom i odgovarajućem stanovanju, individualnim uslugama i objektima i uslugama u zajednici. Ovo znači da programi za podšku samostalnom životu u zajednici moraju da obuhvate troškove uzrokovane invaliditetom, odnosno okolinskim preprekama s kojima se suočavaju OSI. Zgrade i prostori koji su otvoreni za javnost moraju biti osmišljeni tako da ispune zahtjeve svih osoba s invaliditetom.   

Pristupačnost prostora za stanovanje u kome borave osobe s invaliditetom, koje žive same ili s porodicom, mora biti obezbijeđena u adekvatnom broju, u svim djelovima zajednice kako bi se osobama s invaliditetom pružilo pravo i mogućnost izbora. U tom smislu, neophodno je projektovati stambene objekte bez barijera, kao i renovirati postojeće stambene objekte tako da u njima više nema barijera. Stanovanje mora da bude priuštivo osobama s invaliditetom, ali na način da to ne bude uslovljeno zahtjevima koji smanjuju njihovu autonomiju i nezavisnost, navodi se u Komentaru.

Crna Gora kao potpisnica Konvencije je u obavezi da promoviše, olakšava i pruža odgovarajuće legislativne, administrativne, budžetske, pravosudne, programske, promotivne i druge mjere u cilju postizanja punog ostvarivanja prava na samostalni život i uključenost u zajednicu. Ovo podrazumijeva i preduzimanje mjera za ukidanje svih praktičnih prepreka za puno ostvarivanje ovog prava, kao što su nepristupačno stanovanje, ograničen pristup servisima podrške, nepristupačni objekti, dobra i usluge za život u zajednici.

Prava navedena u članu 19 Konvencije povezana su s obavezama države koje se odnose na pristupačnost  zato što je opšta pristupačnost cijelog izgrađenog okruženja, prevoza, informacija, komunikacija i infrastrukture i usluga otvorenih za javnost u zajednici preduslov za samostalni život. Time se zahtijeva prepoznavanje i uklanjanje barijera u objektima koji su otvoreni za javnost putem revizije propisa o građevinskoj kontroli i urbanističkom planiranju, uključivanjem standarda univerzalnog dizajna u razne sektore, kao i utvrđivanjem standarda pristupačnosti stanovanja.

Važeće zakonsko rješenje propisano Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata, koje se odnosi na stambene objekte, takođe, treba pretrpjeti izmjene na način što će se precizirati obaveza da stambeni i stambeno-poslovni objekti sa deset i više stanova moraju sadržati najmanje jednu stambenu jedinicu na svakih 10 stanova izgrađenu na način kojim se obezbjeđuju uslovi za nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, jer trenutno definisani način koji predviđa „jednostavno prilagođavanje objekta, najmanje jedne stambene jedinice na svakih deset stanova“ je doveo do prakse u kojoj se nešto može, ali i ne mora izvoditi u toku planiranja i gradnje već naknadno. 

Sve navedeno doprinijelo bi da OSI manje budu izložene trošku a i riziku da njihova bezbjednost bude ugrožena jer je to sada, nažalost naša svakodnevnica. Samo u protekloj i ovoj godini imali smo brojna obraćanja OSI i članova njihovih porodica, iz raznih krajeva Crne Gore, koje žive u nepristupačnim i nehumanim uslovima za život, a mnoge od njih skoro nikada, ili rijetko i izađu iz svog stana zbog zavisnosti od drugih, u takvim uslovima života. Mnogi od njih u takvim uslovima trpe nasilje, društveno su neaktivni, zavise od materijalnih davanja, a to sve i kratkoročno i dugoročno više košta državu i društvo od pristupačnosti i dostojanstva za svakog pojedinca. O tome država mora da razmišlja i da vlasti prekinu s frazama „senzibiliteta, humanosti, pomoći“ već da planiraju i primjenjuju ulaganja koja će dovesti do napretka jer društvo ne može napredovati s velikim brojem diskriminisanih i obespravljenih pojedinaca. 

Država treba da ove probleme riješi sistemski, da prava osoba s invaliditetom ne budu ugrožena, i da privremeni načini obezbjeđivanja pristupačnosti stambenih zgrada (često rješavani pojedinačnim apelima i donacijama) budu zamijenjeni s trajnim, dugoročnim rješenjima i ulaganjima države.

Grupa od 10 učenika jedne srednje škole u Americi osmislili su način na koji bi, jedan otac s invaliditetom, mogao samostalo da ide sa svojom bebom u šetnje.

Naime, oni su napravili konstrukciju za kolica za osobe s invaliditetom na koja može da se postavi auto-sjedište za bebu, tako da ovaj otac može svoju bebu da šeta bez pomoći supruge.

Džeremi King i njegova supruga Čelzi, saznali da očekuju prinovu u junu 2020., i jedna od njihovih briga bila je kako ići u šetnju s djetetom.

„Iako može da hoda, ne može tako da bi bilo bezbedno da nosi dete“, rekla je Čelsi King.

„Onda smo pričali o tome šta treba da uradimo da beba bude bezbedna tokom šetnji i drugih aktivnosti, ali nije bilo puno rešenja, jer jednostavno nema dovoljno resursa za roditelje sa invaliditetom“, dodala je ona.

Čelsi se za pomoć obratila Metu Zigleru, učitelju u školi u kojoj King takođe radi kao nastavnica drame i savjetnica. Pitala je Ziglera da li im može pomoći da smisle nešto što bi moglo da se prikači na Džeremijeva kolica.

Zigler predaje srednjoškolcima predmet pod nazivom Stvaranje društvenih dobara, na kojem učenici dizajniraju proizvode koji će imati pozitivan društveni uticaj.

Zigler je rekao da je studentima dao zadatak da vide šta bi mogli da smisle.

„Na početku kursa pokušavali smo da shvatimo problem, tako da smo razgovarali sa porodicom“, ispričao je Zigler.

„Razgovarali smo i s ljudima iz lokalne vatrogasne službe koji drže obuku za postavljanje autosedišta za bebe kako bi pokušali bolje da razumemo kako te stvari funkcionišu“, dodao je.

Kako je ispričao jedan od učenika,  Džejkob Zlotitski sve je počelo tako što je svaki od učenika iznio svoje ideje za dodatak za kolica za OSI, pa su onda napravili 3D model kako bismo vidjeli kako sve to izgleda.

„Svi smo bili usredsređeni na uspešno stvaranje najboljeg proizvoda koji smo mogli da napravimo za vreme koje smo imali“ rekao je on.

Izvor: portal Kurir

Pripremio: Ivan Čović

Veb sajt je novi medijski proizvod koji je pokrenula Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke), koji će pružati adekvatne, relevantne, potpune i pristupačne informacije o osobama s invaliditetom (OSI), saopšteno je iz Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke).

Kako kažu, ovo je prvi veb-sajt jedne NVO u Crnoj Gori koji je u potpunosti pristupačan za OSI. Dodatno, očekujemo da doprinese borbi protiv širenja dezinformacija i govora mržnje prema OSI.

Dodaju da će sajt, vjeruju, pomoći da se OSI, njihove porodice, javnost Boke i šire, informišu o pravima OSI i događajima koje I MI Boke, ostale organizacije i institucije sprovode radi unapređenja položaja ove grupe. Ovo naročito zbog toga što su na sajtu dostupne opcije za e- pristupačnost, koje OSI omogućavaju: prilagođavanje kontrasta, isticanje linkova ili teksta, uvećanje kursora, uvećanje ili poravnanje teksta, povećanje prostora između slova i riječi ili između redova, fiksiranje animacija i slika i prilagođavanja za osobe sa disleksijom.

„Mediji, pored toga što imaju zadatak da blagovremeno i objektivno izvještavaju o različitim pojavama i događajima, imaju širi društveni značaj i igraju važnu ulogu u borbi za javno dobro i ostvarivanje ljudskih prava. Medijsko izvještavanje može biti ključna alatka za promjenu javnog diskursa u odnosu na invalidnost i pitanja koja se tiču OSI. U tom smislu, kreiranjem različitih kvalitetnih sadržaja koji imaju nediskriminišući karakter, i skreću pažnju na svakodnevne situacije i probleme sa kojima se OSI suočavaju, vjerujemo da ćemo doprinijeti smanjenju predrasuda i stereotipa prema ovoj grupi u društvu", saopšteno je iz I MI Boke.

Kako su rekli, veb-sajt je dostupan na crnogorskom i engleskom jeziku. Ispod svake objavljene vijesti biće omogućena opcija komentarisanja, što će javnosti omogućiti neposrednu interakciju i pružanje povratnih informacija od i za I MI Boke. Ističemo svoju zahvalnost programeru Marku Savoviću i grafičkoj dizajnerki Dariji Begić na profesionalnosti i poznavanju standard e- pristupačnosti.

„I MI Boke, izradu veb-sajta, njegovo redovno tehničko održavanje i ažuriranje sprovodi u okviru projekta Za ravnopravnost osoba s invaliditetom u medijima, koji je podržan od strane Instituta za medije Crne Gore, kroz regionalni projekat SNAŽNI – Mediji bez mržnje i dezinformacija, finansiranog od strane Evropske unije i Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija", zaključeno je u saopštenju.

Izvor: portal FOS medija

Priredio: Ivan Čović

Kompanija Cakan sport doniraće crnogorskim paraolimpijcima, učesnicima Igara u Tokiju, vaučer za trgovinu sportske opreme, saopštio je njen vlasnik Radomir Novaković.

On je kazao da su sportski rezultati koje postižu i životni uspjesi koje ostvaruju crnogorski paraolimpoijci za ponos i da zaslužuju podršku, moralnu, finansijsku i svaku drugu.

“Ovo je samo da vam poželimo srećan put. Što se nas i naše firme tiče vi ste već pobjednici. Nijesam imao sreću da izborim plasman na Olimpijske igre, ali nijesam ljubomoran na ljude koji idu tamo. Želim da im pružim podršku. Žao mi je što moja firma nije malo moćnija, ali ovo što radimo je od srca bez interesa”, rekao je Novaković.

On je naglasio da kao bivši sportista zna da prepozna kada je nekome potrebna pomoć.

“U saradnji sa mojim direktorom Suadom Hodžićem postavili smo cilj i nadamo se da ako ne bude finansijske krize gledaćemo da od septembra sljedeće godine ispoštujemo vas savez mnogo bolje nego u ovom trenutku”, kazao je Novaković.

On je poželio crnogorskim sportistima da neko od njih osvoji medalju i bude bolje plasiran od četvrtog mjesta.

“Moj sugrađanin Božidar Čarli Nikolić ima do sada najbolji rezultat na Paraolimpijskim igrama od crnogorskih sportista. Želim vam da poslije Tokija neko od vas bude najbolji”, rekao je Novaković.

Atletičlarka Marijana Goranović zahvalila se Novakoviću na donaciji i kazala da će crnogorski paraolimpijci pomoć znati da cijene.

“Veliko hvala u ime sportista. Mi ćemo najbolju zahvalnicu ispisati rezultatima u Tokiju”, kazala je Goranović.

Izvor: portal MINA News

Priredila: Anđela Miličić

Izgradnja šetališta na brdu Ljubović najnovija je građanska inicijativa kojom bi bio riješen problem sanacije brda nedavno oštećenog zbog izgradnje parkinga u okviru stambeno, poslovnog kompleksa Hil houms (Hill homes). Inicijativu je pokrenuo osnivač fejsbuk stranice Oči Podgorice Predrag Tomović, a ideju su podržali pratioci, njih oko 700.

„Ideja je naišla na veliku podršku građana. Šetalište polazi od mosta Junion bridž (Union bridge) i povezuje srce stare Podgorice s urbanim dijelom grada. Uništeni dio brda moraće da se oplemeni zelenilom, čempresima i borovima i drugim autohtonim vrstama drveća, kako bi se sve uklopilo i izgledalo kao što je i bilo. Cilj je najprirodnije rješenje za projekat koji ima ekološki, turistički i istorijsko, kulturni značaj. To je jedino šetalište na svijetu koje je opjevano u pjesmi. Ljubović je jedan od simbola našeg grada i treba da to i ostane. Park prirode, a ne parking”, kaže za građanski aktivista i osnivač stranice Oči Podgorice Predrag Tomović.

Brdo će, prema ovoj zamisli, u potpunosti biti odbranjeno od dalje devastacije tek kada, uporedo s planiranom putnom infrastukturom, bude izgrađeno i šetalište.

„Šetalište treba da bude izvinjenje glavnog grada i investitora za štetu koju je pretrpjela priroda i svi građani koji su danima protestovali za očuvanje Ljubovića. Nikako ne prihvatamo da se prvo radi saobraćajnica, trotoari i parkinzi, već sve istovremeno. Ne smijemo dopustiti da odgovorna lica koja su masakrirala brdo Ljubović završe kompletan posao, a da priroda i glas građana budu u drugom planu”, kaže Tomović.

On naglašava da je pješačka staza zamišljena da bude pristipačna i osobama s invaliditetom (OSI). U Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) podržavaju ideju i ističu da im je posebno drago što u ovom slučaju inicijativa o pristupačnosti za OSI nije, kao i obično, potekla od njih.

“Šetalište na Ljuboviću bilo bi posebno značajno za osobe s invaliditetom jer nam je pristup Gorici zbog velikog nagiba terena otežan bez nečije asistencije. Staza bi trebala biti široka, bez velikih kosina s taktilnom trakom vodiljom za osobe s oštećenjem vida. Kada je riječ o ovom projektu, važno je naglasiti da i osobe s invaliditetom treba da uživaju sva prava kao i drugi građani, a posebno kada je riječ o rekreaciji i sportu. Boravak u prirodu u centru grada za sve nas sve više postaje luksuz”, kaže izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

I firma Normal kompani (Normal company), investitor projekta Hil houms u podnožju Ljubovića, podržava ideju o izgradnji šetališta naglašavajući da javnost nije na pravi način shvatila građevinske aktivnosti na brdu.

„Ideju smatramo atraktivnom i poželjnom za realizaciju jer će direktno doprinijeti boljem kvalitetu života stanara našeg objekta. Važno nam je da naši kupci mogu koristiti garažu, čiji je ulaz pri brdu Ljubović. Kako će izgledati okolina objekta, zavisiće prije svega od Agencije za izgradnju Podgorice, koja pokušava naći najbolje rješenje za sve zainteresovane strane. Iako se u javnosti stekla pogrešna percepcija da naša kompanija ima dodirnih tačaka s potkopavanjem brda Ljubović to nije slučaj. Podržavamo izgradnju pješačke staze i smatramo da je riječ o odličnoj ideji”, kaže Marina Bulatović iz firme Normal kompani .

Na svom web sajtu investitor Normal kompani u opisu projekta Hil houms pod Ljubovićem navodi da je riječ o harmoniji urbanog stila stanovanja i poslovanja s najzdravijim okruženjem netaknutom prirodom. Na terenu, građani Podgorice dokazali su, da su oni ti koji iskreno vjeruju i čine sve da odbrane moto kompanije život sa prirodom, kako svojom, tako i onom oko sebe.

Nakon protesta, Normal kompani je dostavio Agenciji za izgradnju i razvoj Podgorice izmijenjen plan daljih radova na pristupačnim putevima i parking mjestima (38 umjesto planiranih 50), kako bi bilo izbjegnuto brdo Ljubović. Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković je ranije izjavio da će potražiti alternativno rješenje kako se brdo više ne bi rušilo.

Iako smo insistirali na odgovoru na naša pitanja, nije bilo reakcije od gradske uprave.

U prošlogodišnjoj anketi Udruženja KANA / ko ako ne arhitekt čak 98,8 odsto ispitanih nije zadovoljno količinom i dostupnošću zelenih površina u naselju s druge strane Ljubovića, dok 96,9 procenata smatra da se iste ne održavaju. Anketirani su nezadovoljni i zbog nedostatka bezbjednih, prijatnih i uređenih prostora za dječju igru.

Građani očekuju da će arhitekte iz KANE podržati njihovu inicijativu za šetalištem, ali u tom Udruženju su nam kazali da ne mogu ništa komentarisati prije nego bude izrađeno projektno rješenje.

Kako najavljuju sa stranice Oči Podgorice, uskoro će menadžemtu glavnog grada uputiti predlog projekta o izgradnji šetališta na Ljuboviću. Optimisti su, jer kažu  da vjeruju da je šetalište trajno rješenje za „ranjeni dio brda”.

„Pozivamo sve građane da podrže ovu ideju, jer što je više „očiju Podgorice“ to će život svih nas biti ljepši i kvalitetniji”, poručuje Tomović.

Izvor: portal PCNEN

Priredio: Ivan Čović