Povodom odgovora redakcije Vijesti na zajedničko reagovanje Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, dužni smo da se obratimo javnosti, jer njihov tekst sa naslovom Zašto vam smeta priča o prevarama? ne samo da ne sadrži profesionalni odgovor na naše argumente, već potvrđuje upravo ono što smo naveli – postojanje višegodišnjeg obrasca stigmatizujućeg i diskriminatornog izvještavanja o osobama s invaliditetom, koji se uporno pokušava prikriti navodnom brigom za javni interes.

Problem, dakle, nikad nije bio u „pričanju o prevarama“, kako to Vijesti pokušavaju da predstave, već u maniru i jeziku kojim se o toj temi piše, u kolektivnom označavanju osoba s invaliditetom kao uzroka i tereta, u zamjeni teza kojom se društveni i institucionalni propusti prebacuju na najranjivije. Kada naslov glasi „Prevare sa OSI ponovo ispraznile Fond od 23 miliona“, a u samom tekstu nema nijedne potvrđene prevare, niti jedne presude, niti jednog dokaza koji bi opravdao takvu formulaciju, već samo pretpostavki zasnovanih na predubjeđenjima novinara i redakcije, onda nije riječ o informisanju nego o oblikovanju predrasude i nuđenju kao istine i neprihvatljive stvarnosti cijele populacije osoba s invaliditetom, koju je, pritom, novinar Kapor u svojim tekstovima nazivao i invalidima.

U odgovoru koji potpisuju Mihailo Jovović i Goran Kapor, Vijesti nijesu ni pokušale da objasne kako je i na osnovu čega moguće optužiti cijelu populaciju za „pražnjenje fonda“, kad u dokumentima Fonda i izjavama nadležnih institucija takva tvrdnja ne postoji. Umjesto odgovora, redakcija pribjegava retoričkim manevrima, napadima na UMHCG i ZZZCG, i pokušajima diskreditacije, nazivajući reagovanje „nepotpisanim“ i „neozbiljnim“, čime zapravo pokazuju da ne razlikuju argumentovanu kritiku od pritiska.

Posebno je simptomatično to što se Vijesti i dalje pozivaju na svoje „istraživačke“ tekstove o „lažnim invaliditetima“, „milionskim prevarama“ „pribavljanju papira o invaliditetu“ i „spornim invaliditetima“, kao da ponavljanje istog obrasca kroz godine daje legitimitet praksi koja je odavno prešla granice profesionalnog novinarstva. Nijedan od tih tekstova nije zasnovan na dokazima o sistemski utvrđenim zloupotrebama, niti na sudskim presudama, već na paušalnim generalizacijama i selektivnom čitanju podataka. U njima se osobe s invaliditetom ne pojavljuju kao građani i građanke s pravima, već kao predmet sumnje, štetočinstva po državu i budžet i alat za senzaciju.

U najnovijem odgovoru Vijesti idu i korak dalje, tvrdeći da su upravo NVO koje se bave zaštitom prava osoba s invaliditeom „spriječile državu da uvede kontrole“. Time se pokušava podmetnuti teza da su organizacije osoba s invaliditetom i naši aktivisti/kinje odgovorne za propuste države, a to je ne samo netačno nego i opasno. Takvo prebacivanje krivice je poznata taktika: kad nema argumenata, izmisli krivca.

Mi ne negiramo da u svakom sistemu može biti zloupotreba, ali tvrdimo, i to argumentovano, da se te zloupotrebe ne smiju i ne mogu predstavljati kao suština sistema, niti kao odlika osoba s invaliditetom. U svakom svom javnom obraćanju tokom posljednjih nekoliko godina, izvršna direktorica UMHCG-a jasno je isticala da, ukoliko postoje zloupotrebe subvencija, nezakonitosti ili bilo koji vid neregularnosti, one moraju biti procesuirane, a odgovorni sankcionisani, ali da se pri tome nikada ne smije cijela populacija predstavljati kao štetna, sumnjiva ili sklona zloupotrebama.

Između istine i insinuacije postoji jasna razlika, a novinar koji ne poštuje tu liniju prestaje biti novinar i postaje proizvođač stigme. Da je novinar Kapor makar ikad htio čuti argumente, činjenice i stavove osoba s invaliditetom o svemu ovome došao bi makar na jednu od dvije pres konferencije koje smo od juna 2023. na ovamo organizovali. Nije se pojavio iako je uredno dobio poziv. 

Pokušaj Vijesti da se prikažu kao usamljen glas savjesti u društvu, dok istovremeno javno targetiraju osobe s invaliditetom, ne može se smatrati novinarskom hrabrošću, već zamjenom teza. Prava novinarska hrabrost je u postavljanju pitanja onima na poziciji moći, a ne u optuživanju onih koji su već izloženi sistemskoj diskriminaciji.

Posebno odbacujemo licemjernu formulaciju iz njihovog odgovora o „zajedničkoj borbi“ i „spremnosti na dijalog“. Ne može postojati zajednička borba s onima koji istovremeno stigmatizuju, iskrivljuju činjenice i vrijeđaju dostojanstvo jedne cijele zajednice. Dijalog se ne gradi pod uvredama, a profesionalna odgovornost se ne dokazuje praznim riječima o saradnji, već sposobnošću da se prizna greška - a potom i ispravi i zatraži javno izvinjenje od svih koju su se mogli naći ili našli uvrijeđenim. 

Ovaj odgovor Vijesti nije ni ispravka, ni objašnjenje, ni poziv na dijalog, već nastavak istog obrasca. Kroz njega se jasno vidi da redakcija ne prepoznaje odgovornost koju ima prema javnosti, niti razumije težinu riječi kojima oblikuje društveni odnos prema osobama s invaliditetom. 

Naše reagovanje nije bilo napad, već poziv na profesionalnu samosvijest.
Ako Vijesti zaista žele biti dio rješenja, a ne dio problema, prvi korak je da prestanu koristiti osobe s invaliditetom kao oruđe za senzacionalizam i da počnu izvještavati s poštovanjem, tačnošću i dostojanstvom koje svaka osoba zaslužuje.

Sve manje od toga nije novinarstvo, to je zloupotreba moći.

Ovim završavamo svaku dalju javnu polemiku sa Vijestima, a u iščekivanju razumijevanja i izvinjenja, ostajemo otvoreni za učešće u emisijama, debatnog karaktera, u slučaju da se obezbijedi jednaka zastupljenost strana za argumentovanu diskusiju.

S ponosom iskustva invaliditeta, principa i dosljednosti,

Marina Vujačić

I

Kolektiv Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore

Udruženje mladih sa hendikepom i Zavod za zapošljavanje Crne Gore najoštrije osuđuju način na koji su ND Vijesti, 3. oktobra 2025. godine, izvijestile o pitanju subvencija za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Naslov Prevare sa OSI ponovo ispraznile Fond od 23 miliona predstavlja brutalnu stigmatizaciju i diskriminaciju cijele jedne društvene grupe, značajne brojem i raznovrsnošću ljudskog roda, te potpuno izvrću činjenice koje je sam Fond saopštio u svom odgovoru.

U profesionalnom odgovoru, sa brojnim statističkim podacima, koje je Fond dostavio Vijestima, jasno stoji da su sredstva iscrpljena zbog povećanog broja zahtjeva i nepostojanja usvojenih zakonskih izmjena, a ne zbog, kako su to interpretirale Vijesti, prevara osoba s invaliditetom.

Dok su drugi mediji, poput dnevnog lista Dan, korektno izvijestili i ukazali na suštinu problema i neophodnost pronalaska rješenja, Vijesti su ponovo pribjegle praksi prebacivanja odgovornosti na same osobe s invaliditetom. Na taj način predstavljaju ih javnosti kao kolektivne krivce i zloupotrijebljavajući uređivačku moć za širenje predrasuda, dodatno stigmatizuju kompletnu populaciju, odveć marginalizovanu.

Ovo, međutim, nije izolovan slučaj. Po srijedi je obrazac izvještavanja koji novinar Goran Kapor, sprovodi godinama.

Podsjećamo na naslove poput „Lažni invaliditeti i prevare odnose državi milione“, „Sporni invaliditeti odnesu 60 miliona“ ili „Milionske prevare preko osoba sa invaliditetom“. U svim navedenim tekstovima, kao i u posljednjem, koristi se identična retorika: senzacionalistički naslovi, kolektivno etiketiranje osoba s invaliditetom kao prevaranata, te stalno podgrijavanje narativa da sistem propada „zbog njih“. Takvi tekstovi nikada nijesu utemeljeni na činjenicama, sudskim presudama, zvaničnim podacima o utvrđenim zloupotrebama ili odgovornosti konkretnih lica, već na tendencioznom spajanju pojedinačnih primjera i stereotipa u priču koja stigmatizuje čitavu zajednicu.

Ovakva praksa nanosi nemjerljivu i višestruku štetu. Ona direktno utiče na formiranje negativnih stavova u javnosti o osobama s invaliditetom, dodatno otežava njihovu socijalnu, radnu i profesionalnu inkluziju, ali i podstiče nepovjerenje poslodavaca i udaljava društvo od ideje jednakosti i ljudskih prava.

A istina je jednostavna i jasna: osobe s invaliditetom su najmanje krive za usvojene zakone, budžetsku dinamiku, te eventualne zloupotrebe koje mogu počiniti treća lica.

Čak i ukoliko među samim osobama s invaliditetom ima onih koje su podložni lošem postupanju i praksama, to nikako, a najmanje od strane novinara, ne smije biti predstavljeno kao odgovornost cijele populacije.

Da nije jasno da novinar Kapor ima negativno predubjeđenje i stav o osobama s invaliditetom onda bi bilo smisleno postaviti pitanje: Zašto se nikad nije bavio eventualnim zloupotrebama, manipulacijama i korišćenjem osoba s invaliditetom za nečije lične svrhe i koristi - finansijske, političke, one koje štetu nanose upravo osobama s invaliditetom?

Jasno je da su osobe s invaliditetom u ovoj situaciji žrtve senzacionalizma, a ne počinioci/teljke. Svako drugačije predstavljanje je ne samo netačno, već i duboko nehumano, diskriminatorno, uvredljivo, nepravedno i senzacionalističko.

Zbog svega navedenog, zahtijevamo od Vijesti javno izvinjenje osobama s invaliditetom i organizacijama koje ih zastupaju kao i Vladi i Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, odnosno Zavodu.

Novinari imaju moć da oblikuju javno mnjenje, ali ih podsjećamo da s tom moći dolazi i odgovornost. Kada se ona zloupotrebljava za podsticanje predrasuda, onda to prestaje biti profesionalno novinarstvo i postaje senzacija, propaganda i diskriminacija. Takva praksa ne može i ne smije proći bez posljedica. I neće.

S poštovanjem,

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)

Zavod za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG)

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Porodični kompas – Zajedno za bolje sjutra, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, kroz Javni konkurs u oblasti društvene brige o djeci i mladima.

Projektom se želi doprijenijeti dostupnosti i kvalitetu usluga za djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice, u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite i obrazovanja u Crnoj Gori. 

Konkretnije, projektom se namjerava unaprijediti podrška i usluge za djecu i mlade s invaliditetom i njihove roditelje u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite i obrazovanja, ali i izgraditi kapaciteti stručnih radnika/ca za pružanje podrške djeci i mladima s invaliditetom i njihovim porodicama.

Projektne aktivnosti direktno su usmjerene na: porodice djece u kojima su roditelji osobe s invaliditetom, porodice u kojima odrastaju djeca i mladi s invaliditetom, roditelji s hroničnim oboljenjima i/ili dugoročnim izazovima mentalnog zdravlja, porodice djece koja ispoljavaju probleme u ponašanju, ali i porodice djece u kojima je prisutno nasilje ili zanemarivanje. Indirektno, projektne aktivnosti uključivaće predstavnike/ce centara za socijalni rad i šire porodice korisnika/ca usluga i lokalne zajednice u kojima porodice žive. 

Realizacija projekta traje 12 mjeseci, počev od 26. septembra 2025.

Završna konferencija projekta Osnaživanje osoba s fizičkim invaliditetom za rad na daljinu kroz unaprjeđenje digitalnih marketing kompetencija (DI-MARC – Digital Marketing Capacity Building – Empowering Persons with Physical Disabilities for Remote Work) održana je u Beogradu, 25. septembra, u Narodnoj skupštini Republike Srbije.

Konferenciju je otvorila prof. dr Ivana Domazet, predsjednica Programskog odbora konferencije Instituta ekonomskih nauka. Nakon toga uslijedila su obraćanja državnih sekretara i zvaničnika:

• Olivera Jovović, državna sekretarka Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja;
• Rejhan Kurtović, državni sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog;
• Milica Perić, državna sekretarka Ministarstva za brigu o porodici i demografiji;
• Andrea Horvat Kiralj, državna sekretarka Ministarstva privrede;
• Rastislav Stojsavljević, posebni savjetnik ministra u Ministarstvu nauke, tehnološkog razvoja i inovacija,
• Neda Milanović, predstavnica Nacionalne službe za zapošljavanje Republike Srbije. 
• Giljom Emer (Guillaume Emer), direktor Direktorata za zapošljavanje, socijalna pitanja i inkluziju pri Evropskoj komisiji.

U radnom dijelu prezentovani su ciljevi, metodologija i rezultati projekta, uključujući razvoj kurikuluma i materijala, realizaciju obuka i mentorstva. Izlaganja su održali Vladimir Simović, koordinator DI-MARC projekta i predstavnik Instituta ekonomskih nauka, Ljiljana Marković predstavnica Regionalne agencije za razvoj i evropske integracije Beograd, Anđela Đokić, direktorica firme MAMM, Milan Peterka, predstavnik CZP Osijek i Milena Lazić, predstavnica IEN.

Panel diskusija DI-MARC: iskustva udruženja OSI i polaznika obuka predstavila je praktične uvide kroz izlaganja Gordane Pušare, direktorice Udruženja organizacija osoba sa invaliditetom iz Beograda, Marije Šimatović, predstavnice nevladine organizacije JAGLAC iz Hrvatske, Bojana Đorovića, finansijskog menadžera Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, kao i polaznika/ca mentorskog programa, koji su govorili/e o dostupnosti materijala i primjenljivosti znanja osoba s invaliditetom u oblasti digitalnog marketinga.

Predstavnik UMHCG Bojan Đorović istakao je da ovaj projekat je bio više od obuke iz digitalnog marketinga i da osobe s invaliditetom, kada im se pruži prilika i podrška, ne samo da prate nego i prednjače u usvajanju novih vještina. Ukazao je da Crna Gora, iako mala zemlja sa skromnim resursima, može dati rezultat vrijedan regiona i Evrope. U svom izlaganju naglasio je da, kada projekti imaju suštinski smisao, oni proizvode efekte koji idu mnogo dalje od prvog plana, utiču na samopouzdanje, na mentalno zdravlje, na porodice i zajednice.

DI-MARC nam je dao model i dao nam je mrežu. Na nama je da to iskoristimo i da ga nadogradimo u budućnosti, istakao je Đorović.

Učešće na konferenciji uzeli su i predstavnici UMHCG Nikola Ilić i Željko Miličić.

U završnom dijelu polaznicima/ama onlajn obuke uručeni su sertifikati, a Vladimir Simović iznio je preporuke za kreiranje inkluzivnih javnih politika u oblasti zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Izvor: Di Marc

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Projektom će se doprinijeti obezbjeđivanju uslova za puno i aktivno učešće osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi, kao i obezbjeđivanje usluga socijalne i dječje zaštite u skladu s međunarodnim standardima, a u cilju povećanja stepena njihove samostalnosti i nezavisnosti.  

Aktivnosti projekta usmjerene su na osobe s invaliditetom, s posebnim fokusom na mlade, žene i djevojčice s invaliditetom koje predstavljaju dodatno ugroženu kategoriju, kao i na članove/ice njihovih porodica. Osim toga, projektom će biti obuhvaćeni/e i zaposleni/e u ustanovama socijalne i dječje zaštite, odnosno stručni/e radnici/e i saradnici/e, studenti/kinje sa i bez invaliditeta, Fakultet političkih nauka, te lokalne zajednice u kojima žive osobe s invaliditetom.

Realizacija projekta će trajati 12 mjeseci, počev od 26. septembra 2025.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje projekat Zajedno snažnije: Podrška gradi sigurnost!  uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Projektom će se doprinijeti zaštiti žena i djevojaka s invaliditetom od svih vidova nasilja, kao i sprečavanje, procesuiranje i eliminisanje nasilja i diskriminacije nad ženama, posebno nasilja u porodici, kroz pružanje usluga socijalne i dječje zaštite u širem smislu. Takođe, projekat doprinosi ispunjavanju obaveza koje proističu iz Konvencije Savjeta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija). 

Aktivnosti projekta usmjerene su na djevojke i žene s invaliditetom koje su žrtve nasilja, kao i na njihovu djecu koja su svjedoci i žrtve porodičnog nasilja, sa posebnim akcentom na one iz ruralnih i manje razvijenih opština. Osim toga, projektom će biti obuhvaćeni/e predstavnici/e centara za socijalni rad, organizacija civilnog društva specijalizovanih za rad sa žrtvama nasilja, licencirani pružaoci usluga socijalne i dječje zaštite, šira porodica korisnica usluga, kao i lokalne zajednice u kojima žive.

Realizacija projekta će trajati 12 mjeseci, počev od 25. septembra 2025.

Sedmica na izmaku obilježena je u svijetu kao Sedmica osoba s oštećenjem sluha i znakovnog jezika, pod sloganom Nema ljudskih prava bez znakovnog jezika.

U Crnoj Gori i dalje bez napretka. Za osobe s potpunim oštećenjem sluha u ovoj državi nema ni ljudskih prava, ni mogućnosti službene upotrebe znakovnog jezika. 

Crna Gora je i dalje jedina država u regionu koja nema pravno regulisan i priznat znakovni jezik, kao jezik u službenoj upotrebi. Iako je njegovo priznavanje, pravno regulisanje i promovisanje obaveza svih država koje su ratifikovale Konvenciju UN o pravima osoba s invaliditetom, njegovo korišćenje u službenoj upotrebi u našoj državi nije omogućeno.
 

Time se hiljadama osoba s djelimičnim i potpunim oštećenjem sluha uskraćuje pristup osnovnim pravima, u zdravstvenoj zaštiti obrazovanju, zapošljavanju, samostalnom životu, zasnivanju porodice i ravnopravnom učešću u političkom i javnom životu. To su razlozi zbog kojih je ova populacija društveno izolovana, i često segregisana u sopstvenim getoima, odnosno izopštena iz svakodnevnog života. 

Međunarodni dan znakovnog jezika, koji se obilježava u sklopu Međunarodne sedmice osoba oštećenog sluha koja traje svake poslednje sedmice septembra ove godine bio je pod sloganom: Znakovni jezik je za svakoga. 

Mi u Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, organizaciji koja i među zaposlenima ima osobe sa visokim procentom oštećenja sluha, zabrinuti smo zbog toga što Crna Gora godinama ne preduzima skoro nikakve mjere kako bi usvojila Zakon o upotrebi znakovnog jezika i omogućila standardizaciju jezika i obrazovanje tumača.
 

Svugdje i na svakom koraku osobe sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha doživljavaju diskriminaciju, veoma mali broj njih je uključen u proces redovnog obrazovanja, bez mogućnosti učenja i obrazovanja na znakovnom jeziku izuzev u Resursnom centru u Kotoru, još manji broj njih je zaposlen, uz probleme rada u sivoj ekonomiji, a brakove zasnivaju većinom samo među svojom populacijom. Informacije koje mi svakodnevno čujemo do njih dolaze rijetko i često veoma kasno. Šta smo uradili da to promijenimo?!

Nijedna institucija, javni organ, niti ustanova nema angažovane i zaposlene tumače znakovnog jezika, niti dovoljno obućene zaposlene za njegovu upotrebu. Čak ni servis  znakovnog jezika u oblasti javnih usluga nije razvijen, pa su osobe s oštećenim sluhom svakodnevno i u svim procesima diskriminisane. Nadalje, crnogorsko zakonodavstvo iz oblasti socijalne i dječje zaštite propisuje jedino mogućnost usluge tumača za znakovni jezik, što istovremeno ne podrazumijeva i zagarantovano pravo na njegovo korišćenje.
 

Naprotiv, u Crnoj Gori postoji ograničen broj licenciranih tumača znakovnog jezika, dok nema programa za obrazovanje interpretatora za znakovni jezik na crnogorskim univerzitetima, niti se njihovo obrazovanje stipendira van Crne Gore. 

Samim tim, osobe iz ove populacije su svakodnevno prinuđene da se same snalaze, da iz sopstvenih sredstava plaćaju tumače znakovnog jezika ili da dolaze u zdravstvene ustanove i druge institucije u pratnji članova porodice, što direktno ugrožava njihovu privatnost, dostojanstvo i pravo na samostalan život.

Posebno zabrinjava što su u potpunosti isključene iz procesa donošenja odluka koje se tiču upravo njih, kako u planiranju zakonskih rješenja, tako i u strateškim dokumentima i prilikom sprovođenja redovnih mjera i aktivnosti. U Strategiji deinstitucionalizacije za period 2025–2028 prepoznato je da u Crnoj Gori još uvijek ne postoji usluga prevođenja i tumačenja na znakovni jezik. Iako je pomenuta kao oblik podrške za život u zajednici, ona nije formalno uređena niti standardizovana. Strategijom su, po prvi put, definisani konkretni koraci u vezi sa znakovnim jezikom, između ostaloga iniciranje izrade Predloga zakona o znakovnom jeziku u I–II kvartalu 2025. Treba li mi da obavijestimo Vladu da su prošli i prvi i drugi, skoro i treći kvartal 2025?

Na petoj sjednici Savjeta za prava lica sa invaliditetom, održanoj 9. aprila 2025, razmatrana je, između ostalog, potreba za donošenjem Zakona o znakovnom jeziku. Savjet je preporučio nadležnim resorima izradu predloga ovog zakona, s ciljem da se osobama sa djelimičnim ili potpunim oštećenjem sluha omogući ravnopravno uživanje osnovnih ljudskih prava. Ipak, do danas nije formirana ni radna grupa za izradu predloga ovog zakona.

Dakle, i dalje Vlada nije preduzela vidljive i mjerljive korake kako bi počela s rješavanjem ovog pitanja. Nije poznato kada i da li će Vlada konačno preuzeti odgovornost i konkretno djelovati, iako je UMHCG više puta svim dosadašnjim vladama upućivao inicijativu za usvajanje Zakona o upotrebi znakovnog jezika.

Zato pozivamo na hitno preduzimanje mjera i otpočinjanje procesa usvajanja Zakona o upotrebi znakovnog jezika. U taj proces, od njegove najranije faze, moraju biti uključene reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, posebno Savez organizacija gluvih i nagluvih Crne Gore, bez obzira da li imaju svoje predstavnike u formalnim mehanizmima saradnje sa Vladom, poput Savjeta za prava lica sa invaliditetom.

Povodom Međunarodnog dana mladih, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) pozdravlja inicijativu za izmjene i dopune Zakona o mladima, ali ističe da se izmjene a priori ne smiju ograničiti na 50% postojećeg teksta, jer bi takav pristup onemogućio temeljnu reformu koja bi imali za rezultat stvarno poboljšanje položaja mladih.

Nakon šest godina primjene važećeg Zakona o mladima, jasno je da su potrebne suštinske izmjene gotovo u svim segmentima zakonodavnog i institucionalnog okvira za sprovođenje omladinske politike. Dosadašnja primjena Zakona pokazala je niz sistemskih nedostataka, počev od nepreciznih statističkih podataka, neadekvatnog učešća mladih u donošenju odluka, nejednakih startnih pozicija za mlade s invaliditetom, izostanka mjera za izjednačavanje mogućnosti za sve mlade, do nepristupačnih omladinskih servisa i nefunkcionalnih savjeta za mlade.

Jedan od izazova u planiranju i sprovođenju omladinske politike predstavlja nedostatak preciznih statističkih podataka za uzrast 15–30 godina, jer MONSTAT i druge nadležne ustanove i institucije još uvijek ne vode evidenciju po ovom osnovu. Dodatno, nije obezbijeđena ni segmentacija prema specifičnim grupama mladih, konkretno mladih s invaliditetom, što otežava kreiranje inkluzivnih politika. Nepostojanje podataka, analiza i na njima zasnovanih mjera za unapređenje položaja mladih s invaliditetom, mladih Roma i Egipćana, mladih iz ruralnih krajeva i tome slično samo stvara dublji jaz između različitih kategorija mladih. Mladi nijesu homogena grupacija, niti imaju ista interesovanja, ambicije, sposobnosti i ne potiču iz istih društvenih, kulturoloških i drugih obrazaca i okolnosti. Prema tome, ujednačena politika prema mladima ne doprinosi ukupnom napretku i adekvatnom učešću svih mladih. Dodatno, treba ozbiljno preispitati (p)ostavljanje starosne granice za mlade na 30 godina, imajući u vidu da su prakse na nivou Evropske unije drugačije u okviru određenih programa za mlade.

Analize koje su do sada sprovedene za potrebe izmjena i dopuna ovog zakonskog rješenja ukazuju na potrebu da se adolescenti prepoznaju kao posebna uzrasna kategorija sa specifičnim potrebama u oblastima obrazovanja, zdravlja, kulture, sporta i zapošljavanja. Cijenimo da bi neophodno normativno obuhvatiti i druge uzrasne grupe mladih, s ciljem sveobuhvatnog pristupa.

Važeći Zakon, osim članova koji se odnose na Savjet za mlade i lokalnih savjeta za mlade, ne prepoznaje značaj učešća mladih u procesima donošenja odluka. U tom smislu, neophodno je precizno definisanje članova Zakona koji će se baviti ovim pitanjem, sa posebnim fokusom na uključivanje mladih iz ranjivih kategorija društva. Savjet za mlade i lokalni savjeti za mlade u praksi danas funkcioniše jednako kao modeli koji su bili u prošlosti, a koji su bili kritikovani u toku pripreme ovog zakonskog teksta. Zbog toga je neophodno definisati da sastav Savjeta za mlade bude 50% predstavnika institucija koje se bave pitanjima koji se tiču mladih i 50% predstavnika mladih i to: mladi s invaliditetom, mladi iz reda manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica, mladi iz ruralnih i nerazvijenih područja, LGBTQ+ mladi i drugi koji su u riziku od socijalne isključenosti i diskriminacije, uz uvažavanje principa rodne ravnopravnosti. Takođe, kako je jedna od nadležnosti Savjeta za mlade da prati sprovođenje i daje sugestije u postupku pripreme Strategije za mlade, potrebno je da se članovi biraju na period od pet godina kako bi u potpunosti ispratili realizaciju Strategije. Izbor predstavnika mladih bi se trebao temeljiti na kriterijumima i uslovima kao u slučaju izbora mladih za RYCO Upravni odbor.

Od 2019. formirano je svega 11 omladinskih servisa, nijedan od kojih nije pristupačan mladima s invaliditetom. Neophodno je Zakonom propisati da svi omladinski servisi budu u potpunosti pristupačni, u skladu sa članom 9 Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom. Lokalna samouprava bi trebala biti isključivo nadležna za njihovo osnivanje, a omladinski radnici angažovani na osnovu rezultata, uz jasne mehanizme evaluacije i monitoringa. Nadalje, nadležno ministarstvo bi trebalo kroz programe od javnog interesa da bude osnov za podršku omladinskim servisima.

Krovna organizacija mora da ima finansijsku održivost te je stoga neophodno obezbijediti finansiranje koje će se bazirati na ostvarivanju rezultata u okviru određenog vremenskog perioda. Trenutni način funkcionisanja nije dobar, iako je prvobitno bio dobro zamišljen. Takođe, svrha mora da bude da to nije još jedna NVO, već da suštinski zagovara i realizuje aktivnosti kao krovna organizacija u oblasti omladinske politike.

Na kraju, neophodno je identifikovati i prepoznati sve oblasti koji se tiču mladih i podgrupe mladih u izmjenama i dopunama, kako bi se nova strateška rješenja i akcioni planovi na nacionalnom i lokalnom nivou razvijali u odnosu na to i uključivala obaveznu analizu stanja posebno na lokalnom nivou, te da se u prelaznim odredbama definiše usklađivanje drugih propisa sa izmjena i dopunama Zakona o mladima, kako se ne bi dogodila situacija kao sa trenutnim zakonskim rješenjem da i dalje nije usklađen sa Zakonom o lokalnoj samoupravi, posebno u dijelu propisivanja obaveza i kazni lokalnim samoupravama.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevnu Radionicu o prevenciji, prepoznavanju i reagovanju na nasilje nad djecom. Radionica će biti organizovana u Baru, u utorak, 30. septembra 2025, u hotelu Princess, s početkom u 11.00 časova. 

Radionica se organizuje sa ciljem da doprinese pružanju adekvatne zaštite podrške djeci s invaliditetom, kao i samanjenju stepena diskriminacije po osnovu invalidnosti. Na ovaj način doprinijeće se unapređenju kapaciteta roditelja djece s invaliditetom, roditelja s invaliditetom, zaposlenih u vrtićima i školama za prevenciju nasilja, zanemarivanja i zapostavljanja djece.

Planirano je da se na Radionici obuhvate sljedeće teme: Osnovni pojmovi u oblasti nasilja osoba s invaliditetom, s aspekta modela pristupa invaliditetu i njihovog uticaj na porodicu i porodični život, Prevencija, prepoznavanje i reagovanje na nasilje nad djecom i Zanemarivanje i zapostavljanje  - načini za njihovo prevazilaženje. 

Radionica će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusiju, razmjenu iskustava iz prakse, prezentacije i različite druge interaktivne metode.

Treneri na Radionici biće: Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG i Nikola Ilić, programski menadžer UMHCG. 

Učešće na Radionici mogu uzeti: roditelji djece s invaliditetom, roditelji s invaliditetom, zaposleni/e u javnim obrazovnim ustanovama (vrtićima i školama).

 Ovim putem pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave za učešće na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 29. septembra do 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta BrižnOSt (I) (ZA)JEDNištvO koji je finansijski podržan od strane Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, u oblasti društvene brige o djeci i mladima.

Usljed činjenice da nam se poslednjih mjesec obratilo više osoba s invaliditetom kojima nijesu izdati novi lični dokumenti, pozivamo Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP) na hitnu reakciju kako ne bi nastupile pravne i druge posledice po osobe s invaliditetom koje su podnijele uredan i blagovremene zahtjev.

Naime, od strane građanki i građana s invaliditetom smo obaviješteni da su podnijeli zahtjev za upotrebu mobilne stanice radi uzimanja podataka za izdavanje lične karte. Međutim, iako su zahtjev podnijeli prije više od mjesec dana ili nekoliko sedmica još uvijek ih niko nije kontaktirao.

Podsjećamo da je Ministarstvo obavezno da izda ličnu kartu ili odluči po zahtjevu najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Imajući u vidu da je rok za izdavanje novih ličnih dokumenata 30. septembar, te da je Centralna banka saopštila da banke od 1. oktobra moraju prihvatati isključivo važeće lične karte kao identifikacioni dokument klijenata, u skladu sa propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, to se problem dodatno usložnjava.

Ovo bi značilo da će korisnicima bankarskih usluga, koji ne budu imali nova lična dokumenta od 1. oktobra, računi biti blokirani.

Bilo bi nedopustivo da usljed neažurnosti sistema trpe građanke i građani, te apelujemo na MUP da hitno riješi nastali problem kada je riječ o izdavanju ličnih dokumenata pomoću mobilne stanice.

Svako komentarisanje i izgovori o tome da su same osobe s invaliditetom trebale zahtjev podnijeti na vrijeme, odnosno ranije i pokazati i ličnu odgovornost, bio bi krajnje nekorektan u situaciji kada je zastupljena sveopšta nepristupačnost i nedostatak podrške za samostalan i produktivan život osoba s invaliditetom. Naime, brojne filijale MUP-a su i dalje nepristupačne uprkos zakonskoj obavezi, dok su takođe informacije, komunikacije i usluge nepostojeće ili nepristupačne, pa brojne osobe s invaliditetom ostaju zarobljene u administraciji i izvan nje.

Izostanak adekvatnog i blagovremenog postupanja nadležnih bio bi snažan doprinos još većoj pasivizaciji, izolaciji i siromaštvu osoba s invaliditetom i zavisnošću od sistema.

Zbog svega toga, ovo nije molba. Ovo je javni apel i poziv na proaktivni pristup i odgovornost.