Marina

Marina

Analiza o opravdanosti izdvajanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom (OSI) označena je stepenom tajnosti (interno), čime je onemogućeno članovima Radne grupe da ravnopravno učestvuju u procesu pisanja Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI.

To su danas saopštili na pres konferenciji predstavnici Mreže organizacija OSI Crne Gore, navodeći da je Analiza označena tajnim dokumentom, iako je predviđena najvažnijim strateškim dokumentom za OSI, kao mjera u Akcionom planu.

Predsjednik Mreže organizacija osoba s invaliditetom, Milenko Vojičić, naveo je da su predstavnici nevladinih organizacija i članovi Radne grupe onemogućeni da ravnopravno u učestvuju u procesu pisanja Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI jer je, kako je kazao, dokument koji je osnova za izradu Zakona proglašen tajnim.

 „Ova država godinama oduzima poslovnu sposobnost ne malom broju OSI, i nastavlja to da radi i nakon istaknute zabrinutosti od strane Komiteta UN o pravima OSI i preporuci da ukine takav sistem i pređe na sistem podržanog odlučivanja“, kazao je Vojičić.

On je saopštio da Mreža čiji je predsjednik ne želi dati legitimitet donosiocima odluka, ukoliko to podrazumijeva uskraćivanje suštinskog učešća OSI.

„Često kažemo da oduzeta poslovna sposobnost znači građansku smrt, ali sada možemo reći da nijesu samo osobe kojima je oduzeta poslovna sposobnost od strane donosilaca odluka, poslate u građansku smrt, nego svi mi koji bezuspješno pokušavamo doprinijeti procesima i politikama koje se tiču osoba s invaliditetom“, rekao je Vojičić.

Prema njegovim riječima, nevladine organizacije (NVO) su uslovljene posjedovanjem licence za pružanje usluga, kako bi dobile finansijsku podršku za projekte od Ministarstva rada i socijalnog staranja, iako taj resor direktno iz budžeta finansira, kako je saoptšio, mnoga pravna lica koja nisu ispunila taj zakonski uslov.

„Na ovaj način država prebacuje odgovornost na NVO za politike koje ona ne sprovodi, tako što građane potpuno usmjerava na NVO, a onda će na njih uperiti prstom kao na krivce tako što će navesti da je dala novac, ali NVO neće da ispune uslove“, naveo je Vojičić.

Član Skupštine Mreže, Goran Macanović, rekao je da je Radna grupa zadužena za izradu teksta Nacrta Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju OSI prepoznala potrebu da se Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanju OSI izvoji kao posebno pravno lice.

„Izdvajanjem Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanju osoba s invaliditetom kao posebnog pravnog lica  stvorili bi se uslovi da se novac, koji dolazi u taj Fond, namjenski troši. U prethodnih deset godina, od kad postoji Fond, preko 60 miliona eura je nenamjenski potrošeno“, kazao je Macanović.

On je istakao da bi se na taj način uspostavili mehanizmi za veću kontrolu sprovođenja Zakona u dijelu obaveza plaćanja posebnih doprinosa od strane poslodavaca, naročito iz javnog sektora, koji, kako je kazao, ne plaćanju posebne doprinose u slučaju nezapošljavanja, iako su zakonom obavezni.

Prema njegovim riječima, članovi Radne grupe usaglasili su se 2016. da je neophodno uraditi sveobuhvatnu analizu opravdanosti zahtjeva da se Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanju OSI izvoji kao posebno pravno lice.

„Radna grupa je nastavila sa radom ove godine, a u međuvremenu je Vlada Crne Gore, preko UNDP-a, angažovala eksperte koji su uradili Analizu. Takođe, Vlada je, kroz proces izrade Strategije za OSI za period 2016.-2020., izradu Analize opravdanosti Fonda, kao posebnog pravnog lica, predvidjela kao jednu od mjera u Strategiji koja se odnosi na oblast zapošljavanja“, pojasnio je Macanović.

On je kazao da je, uskraćivanjem uvida u Analizu i obilježavanjem tog dokumenta kao tajnog, onemogućeno članovima Radne grupe da daju odgovor na rješenje Fonda, ocjenjujući taj postupak Vlade i Ministarstva rada i socijalnog staranja kao „vrhunac nepoštovanja stavova OSI“ i onemogućavanja njihove participacije u donošenju odluka.

 „Radna grupa je nastavila da radi bez učešća predstavanika organizacija OSI, uradila Nacrt Zakona, kao i objavila javnu raspravu povodom Nacrta tog Zakona, a nama je i dalje onemogućeno da čak i u javnoj raspravi učestvujemo jer nemamo uvid u tu Analizu“, kazao je Macanović.

On je kazao da to nije jedini primjer gdje je OSI uskraćena participacija, navodeći da prilikom osnivanja Centra za profesionalnu rehabilitaciju nije bilo ni formalne participacije.

„Nismo upoznati sa namjenom tog centra, na koji način se uređuje sistematizacija radnih mjesta, niko nas nije konsultovao u vezi s kadrovskim pitanjima u Centru. Kadrovi, koje je Vlada imenovala na mjestu direktora Centra za profesionalnu rehabilitaciju i u Upravnom odboru, potpuno su nepoznati organizacijama OSI, odnosno njihova ekspertiza u oblasti zapošljavanja OSI“, rekao je Macanović.

Član Upravnog odbora Mreže, Milisav Mimo Korać, ocijenio je da je položaj OSI pogoršan zbog servisa koji su prekinuti sa realizacijom u mnogim gradovima jer ministartva, kako je objasnio, koja neposredno pružaju podršku projektima nisu uplatila sredstva za realizaciju tih projekata.

Prema njegovum riječima, prestanak rada tih servisa i usluga ima posebno negativan uticaj  na djecu sa smjetnjama u razvoju u gradovima gdje ne postoji podrška Dnevnih centara i drugih servisa.

„Takođe, značajan problem je bio zahtjev za dobijanje licenci organizacija OSI, zbog čega nijedna organizacija OSI u ovom trenutku nema tu licencu, što će usporiti i otežati pružanje tih usluga“, istakao je Korać.

On je kazao u okviru javnih radova, koji se sprovode preko Zavoda za zapošljavanje Crne Gore, pružena značajna podrška roditeljskim organizacijama OSI, koji su kroz te servise uspjeli da finansiraju servis personalne asistencije par mjeseci, međutim postupak u dodjeljivanja projekata u okviru grant šema ocijenio je kao nedjelotvoran.

„Od naših 21 veoma jakih organizacija, na dva javna poziva, od skoro tri raspoređenih miliona eura, samo jedno roditeljsko udruženje je dobilo sredstva za podršku za zapošljavanje ove populacije. Besmisleno je da dio sredstava ostane neraspoređen u okviru tih grant šema, a nije postojala želja da se podrže projekti ovih organizacija koje su planirale zaposlenje, čak i većeg broja OSI u odnosu na aplikante kojima su odobreni projekti“, rekao je Korać.

On je naveo da će predviđene izmjene Zakona o penzijskom osiguranju pogoršati položaj porodica OSI, kojim se još svega dvije godine predviđa mogućnost roditeljima djece sa najtežim smetnjama u razvoju da ostvare pravo na povlašćene uslove za penzionisanje.

 

Izvor: PR Centar

 

 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore organizuje trodnevni trening program za zaposlene u oblasti socijalne i dječje zaštite na opšte teme iz oblasti ljudskih prava djece sa smetnjama u razvoju i osoba s invaliditetom[1] koji će se održati u Podgorici u periodu od 10. do 12. decembra 2018.

Ovaj Program obuke uključuje četiri osnovne teme iz oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom: jezik, terminologija i modeli pristupa invaliditetu, prava osoba s invaliditetom, filozofija samostang života (osnaživanje za samostalan život i usluge u zajednici), i izjednačavanje mogućnosti za djecu sa smetnjama u razvoju i odrasle osobe s invaliditetom. 

Ciljna grupa ovog programa su (sadašnji i potencijalni): stručni radnici/ce u centrima za socijalni rad i kod pružalaca usluga, odnosno svi zaposleni u ustanovama socijalne i dječje zaštite na nacionalnom i lokalnom nivou: centrima za socijalni rad, centrima za smještaj djece, mladih, odraslih i starijih osoba s invaliditetom. 

Ova obuka traje tri dana a sastoji se od deset modula., a najmanje 85% programa obuke je obavezno za dobijanje sertifikata kao potvrde uspješnog pohađanja obuke. Odabranim učesnicima obuke biće poslat detaljan program rada.

Obuka se organizuje u okviru projekta Podrška za znanje –znanje za podršku kojeg sprovodi UMHCG uz podršku Unicefa.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), akreditovalo je kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu program obuke, Trening program za zaposlene u oblasti socijalne zaštite na opšte teme iz oblasti ljudskih prava djece s invaliditetom i osoba s invaliditetom uz podršku Unicefa. Program je akreditovan kao aktivnost u okviru regionalne inicijative „Zaštita djece od nasilja i unapređenje socijalne inkluzije djece sa smetnjama u razvoju na Zapadnom Balkanu i u Turskoj – IPA 2015“, koja se sprovodi u partnerstvu između UNICEF-a, EU, European Disability Foruma - EDF i sedam zemalja/teritorija u procesu pridruživanja EU.

U cilju povećanja znanja članica Mreže o evropskim praksama u oblasti invalidnosti i razmjeni iskustava u radu evropskih organizacija, UMHCG je u okviru projekta Umrežavanjem do boljeg rada organizovalo studijsku posjetu Briselu u periodu 12-16. novembra 2018.. U Studijskoj posjeti je učestvovalo  12 osoba, a organizovana je u saradnji s Evropskim forumom osoba s invaliditetom (European Disability Forum – EDF).    

U skladu s Programom studijske posjete Mreža je imala sastanke s predstavnicima Evropske komisije, evropskih udruženja koja se bave isključivo osobama s invaliditetom, ili jednim segmentom svojih aktivnosti imaju i one namijenjene osobama s invaliditetom. Mreža je, takođe, posjetila Evropski parlament i upoznala se s funkcionisanjem Parlamenta i radom parlamentaraca.

13. novembra održan je sastanak s Evropskim forumom osoba s invaliditetom (EDF). Na ovom sastanku učesnici su razgovarali s Ketrin Nojton (Catherine Naughton), izvršnom direktoricom EDF i Loredanom Diši (Loredana Dicsi) o mogućnostima članstva Mreže u EDF, Marakeškom sporazumu i Evropskom aktu o pristupačnosti.

Nojton je istakla da su trenutni prioriteti u radu EDF-a Evropski akt o pristupačnosti, budžet Evropske unije i izbori za Evropski parlament koji će se održati 2019. Ispred Mreže, Milenko Vojičić, predsjednik Skupštine Mreže, je upoznao predstavnike EDF-a s radom i aktivnostima u okviru projekta “Umrežavanjem do boljeg rada”.  Jedna od tema je bilo i potencijalno članstvo Mreže u EDF-u, koje će biti razmotreno u narednom periodu, s obzirom na to da će EDF razmatrati kandidature za članstvo u martu 2019.

Na sastanku s predstavnicima ENIL-a (European Network for Independent Living – ENIL), Natašom Kokić, koordinatorkom za kampanje i Frenkom Sijunom (Frank Sioen), službenikom za zastupanje, razmijenjena su iskustva u vezi s aktivnostima za promociju, zastupanje i podršku samostalnom životu. Jedan od važnijih aspekata je bio i razgovor o servisima podrške za samostalan život osoba s psihosocijalnim invaliditetom, ali i o politikama države u procesu reformacije sistema socijalne i dječje zaštite, kao i o načinima na koje države članice i nečlanice EU programiraju i troše sredstva iz pretpistupne podrške (IPA). Dogovoreno je da se u daljoj komunikaciji razmotre mogućnosti za zajedničko apliciranje projektom na temu deinstitucionalizacije i samostalnog života.

Predstavnici Mreže su na sastanku u crnogorskoj ambasadi u Briselu, upoznali amb. Radulovića s radom i aktivnostima kako Mreže, tako i organizacija članica. Ambasador i članovi njegovog tima ukratko su predstavili svoj rad prisutnima. S obzirom na to da je zgrada Ambasade nepristupačna, te da je sastanak organizovan u dvorištvu ambasade, a posebno imajući u vidu da je jedna od tri koje su u vlasništvu države, istaknuto je da će Ambasada informaciju o tome proslijediti Ministarstvu vanjskih poslova, uz inicijativu da se ovo pitanje riješi u skorijoj budućnosti.

14. novembar bio je namijenjen sastancima s predstavnicima Evropske komisije – Generalnog direktorata za pristupanje i susjedsku politiku.

Prvi sastanak organizovan je s Johanesom Noakom (Johannes Noack), članom kabineta komesara za pristupanje i susjedsku politiku Johanesa Hana, zaduženim za saradnju s Crnom Gorom, regionalnu saradnju i pitanja Zapadnog Balkana. On je pozdravio inicijativu Mreže da se održi ovaj sastanak i istakao činjenicu da je prvi put nakon 2003. ta inicijativa stigla od strane NVO iz Crne Gore. Naveo je da osobe s invaliditetom igraju značajnu ulogu u procesu pristupanja i da je stoga njihov doprinos veoma važan. On je naveo da se posebna pažnja poklanja pitanjima temeljnih prava i vladavine prava.

Na sastanku smo dali svoj osvrt na poslednji Radni dokument Evropske komisije za stanje u poglavljima 23 i 24, koji je objavljen 13. novembra. Predstavnici Mreže su informisali i dali ocjenu trenutne saradnje državne uprave i OOSI, posebno informišući o procesu izrade novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom, neefikasnom, sporom rješavanju pitanja na koja ukazuu same organizacije, ali i Evropska komisija i Komitet UN o pravima osoba s invaliditetom, te neadekvanim i nezadovoljavajućim rješenjima određenih pitanja, u kojima država pretodno ne konsultuje i ne uvažava stavove OOSI.

U popodnevnim časovima predstavnici Mreže sastali su se s članovima kabineta Tomasa Hajlajtnera: Barbarom Hesus Himeno (Barbara Jesus Gimeno), zamjenicom šefa jedinice za CG (DG NEAR D1), Žoakimom Frendinom (Joakim Frendin), Gordonom Purvisom (Gordon Purvis) i Majom Smrkolj. Osim osvrta na sadržaj Non Pejpera, Mreža je detaljnije informisala o položaju osoba s invaliditetom i trenutnim procesima, uključujući i finansijsku podršku projektima NVO, odnosno sprovođenju Zakona o NVO, ali i o procesu usklađivanja crnogorskog zakonodavstva s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom, primjeni antidiskriminacionog zakonodavstva, i činjenici da Ministarstvo pravde ni nakon tri godine nije preduzelo nikakve aktivnosti u cilju izmjene sistema oduzimanja poslovne sposobnosti, i definisanja podržanog odlučivanja, što bi uzrokovalo i brojne druge izmjene sistemskih, ali i posebnih zakona u brojnim oblastima.

Takođe, Mreža je informisala o procesu izrade novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, nenamjenskom trošenju sredstava Fonda, izmjenama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, problemu licenciranja usluga koje pružaju OOSI, nepostojanju jedinstvenog registra OSI, te o izmjenama Zakona o parničnom postupku i činjenici da u skladu s novim rješenjima sada građani, al ii NVO plaćaju troškove postupka ukoliko isti izgube pred državom.

Predstavnici DG NEAR-a su se interesovali o funkcionisanju sistema besplatne pravne pomoći, pristupu pravdi i pristupačnosti u tom kontektstu, posebno u kontektsu programiranja sredstava za oblast vladavine prava. 

15. novembra organizovani su sastanci s predstavnicima organizacija osoba s invaliditetom i drugih udruženja koja se bave zaštitom prava.

Na sastanku s Evropskim udruženjem pružalaca usluga za OSI (European Association of Service Providers for Persons with Disabilities - EASPD) Adriana Popa, službenica za članstvo u EASPD i generalni sekretar EASPD, Luk Zelderlou (Luk Zelderloo) upoznali su predstavnike Mreže s aktivnostima njihove organizacije, a bilo je riječi i o iskustvima u pružanju usluga i potencijalnom članstvu Mreže u EASPD.

Istog dana, organizovan je i sastanak s Evropskim udruženjem za inkluziju (Inclusion Europe) na kom smo s predstavnicima ove organizacije, Gijomom Žakinoom (Guillaume Jacquinot) i Žastin Rejmon razgovoarali o pravima osoba s intelektualnim invaliditetom, s posebnim fokusom na pitanja deinstitucionalizacije i oduzimanja poslovne sposobnosti, njihovim aktivnostima, načinu uključivanja osoba s intelektualnim invaliditetom u radu organizacije, kampanjama koje sprovode. Mreža je informisala o problem oduzimanja poslovne sposobnosti osoba s invaliditetom, nakon sticanja punoljetstva ili kasnije, te uzročno-posledičnog lišavanju prava na zapošljavanje, prava na zasnivanje braka i porodice, rađanje i usvajanje djece, pravu glasa i izbora, pravu nasleđivanja,životnog osiguranja, kao i pravu primanja ili doniranja organa.

Posljednji sastanak istog dana održan je s Evropskim udruženjem pacijenata (European Patients Forum), na kom smo s Ljudmilom Ninovim (Lyudmil Ninov) razmijenili iskustva u oblasti zaštite prava pacijenata s invaliditetom. Predstavnicima Mreže je predstavljen rad ove organizacije i podijeljena iskustva u sprovođenju projekata u vezi s pravima pacijenata s invaliditetom. Predstavnici Mreže su ovom prilikom istakli iskustva u Crnoj Gori u vezi s ovom problematikom, a takođe je bilo riječi i o izradi registra rijetkih bolesti na nacionalnom nivou. 

Pripremila: Marina Vujačić 

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, se možete upoznati s pravom na usmjeravanje u obrazovni proces, procesom usmjeravanja, ostvarivanjem prava na asistenta u nastavi, uslovima i neophodnom dokumentacijom, i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovog prava.  

One imaju 18 godina, dolaze iz Crne Gore, žele da putuju i vide svijet. Za kretanje koriste kolica, čitaju – jer književnost im je druga ljubav, druže se, smišljaju planove za budućnost i žive, dišu. Žive u Podgorici i u Crnoj Gori su jedine koje imaju oboljenje MPS - a.

Ovo oboljenje uzrokuje različite vrste oštećenja, ali uz adekvatnu enzimsko- supstitucionu terapiju progres se sprečava i kvalitet života im se poboljšava.

One kažu da vole da posjećuju kafiće i piju kafu s prijateljima. Svi naši najbliži su upoznati s našim invaliditetom. Pričamo o svemu. Volimo modu, književnost, putovanja - rekle su sestre Vujisić.

Iako kažu da su karakterno različite, tog dana Iva i Jana, kada smo ih upoznale bile su prilično slične.

“Mi volimo “prirodan izgled”, malo nakita, malo šminke, sređene nokte i kosu. Pa mora svaka djevojka da vodi o sebi računa. Dok ja preferiram nežnije nijanse i svijetle roze boje kao i cvjetne dezene, moja sestra je više rok fazon, mada smo danas poprilično slično obučene, slučajno”, iskrena je Jana.

Žene ko žene, zapričasmo se mi o krpicama, naočarima i svemu ostalom što 18-godišnjakinje interesuje. Imaju oštećenje vida pa koriste i naočare, a kad ih već koriste  što onda ne bi bile neke šik, rekoše one?! Pametno zbore.

 Bliznakinje smo upoznali na dvodnevnom regionalnom druženju pod nazivom “Balkanska konferencija” koje je organizovano od strane Udruženja MPS Srbija u Beogradu. Pored ovih simpatičnih Crnogorki, susreli smo se i s pričom jedne Hrvatice, Kristine Šalov Tadić, koja završava fakultet, tačnije piše diplomski rad i uživa u odlascima na operu. Ona ne voli da ljudi za nju govore da je bolesna jer kako ona kaže, u biti reči “bolest” stoji “bol”, a nju ništa ne boli. Ona se, zahvaljujući terapiji, osjeća dobro.  Čudi se kako ljudi mogu da pričaju samo o negativnim stvarima, kada je toliko pozitivnih aspekata koje ona nosi sa sobom.

Zantiželjno upitasmo da li može da podijeli s nama neke od tih ljepših strana.

“Okružena sam prijateljima i roditeljima koji me voli i čuvaju, nije li i to dobra stvar.  Završavam fakultet, imam prijatelje, ja sam srećna”, rekla je Kristina.

Podjednako inspirativnu i interesantnu priču s nama je podijelio i jedan Stefan Tomašević koji je doputovao iz Novog Sada na ovo druženje. Tek je završio poslovne studije i u fazi je traženja posla. Ima 23 godine, ali za razliku od svojih drugara iz regiona on nikada terapiju nije primio, pa samim tim i njegov put je trnovitiji i neizvjesniji. Snalazi se i održava svoje stanje putem fizikalnih terapija, ali to nije uvijek dovoljno.

U Srbiji prema istraživanjima ima 28 osoba s MPS-om i većina ih je mlađa od 18 godina, neophodna je terapija i starijim osobama (njih pet). Diskriminacija bi morala da nestane.

Kroz druženje i razne radionice, na ovom dvodnevnom druženju je došlo do konstruktivnih razgovora, lijepih poznanstava i novih ideja. Razmenjena su iskustva i motivišuće priče koje mogu samo da budu vjetar u leđa svim osobama koje imaju invaliditet.

 

Izvor: Aska Magazin - Okreni na svoju stranu

Mreža organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore u ponedeljak, 3. decembra 2018. s početkom u 11:00h organizuje press konferenciju. Press će se održati u PR Centru, Josipa Broza Tita 23/A, (Stari Aerodrom) u Podgorici.

Ključna tema konferencije odnosi se na osvrt Mreže na zapažanja Evropske komisije navedena u poslednjem Radnom dokumentu za poglavlja 23 i 24 (Non -Paper). U tom kontektstu, bitni razlozi za sazivanje konferencije, upravo 3. decembra, na Međunarodni dan osoba s invaliditetom, su i izjašnjenje Mreže o procesu izrade nacrta Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica s invaliditetom, o uslovima licenciranja usluga koje je postavilo Ministarstvo rada i socijalnog staranja prilikom raspisivanja konkursa za projekte NVO, i o aktivnostima države na sprovođenju preporuka Komiteta UN o pravima osoba s invaliditetom iz septembra 2017.

Na konferenciji će govoriti Milenko Vojičić - predsjednik Mreže organizacija osoba s invaliditetom, Milisav - Mimo Korać - član Upravnog odbora Mreže, Goran Macanović - član Upravnog odbora Mreže.

Pozivaju se mediji da isprate konferenciju.

Napomena: Mreža organizacija osoba s invaliditetom Crne Gore je neprofitna, nestranačka i nevladina asocijacija koju čine nevladine organizacije osoba s invaliditetom, uključujući i one koje zastupaju pojedine kategorije OSI: žene s invaliditetom, djecu s invaliditetom, ili osobe s određenim vrstama oštećenja, a koje su kao pravna lica upisane u registar NVO.

Mreža organizacija osoba s invaliditetom formirana je u maju 2018. a registrovana u oktobru 2018. kao krovna organizacija osoba s invaliditetom, s ciljem jačanja kapaciteta organizacija OSI za adekvatan monitoring i uticaj na planiranje i sprovođenje politika koje se tiču OSI na nacionalnom i lokalnom nivou, djelotvornijeg zastupanja prava OSI i uticaja na donosioce odluka, te u krajnjem mogućnosti umrežavanja na evropskom i svjetskom nivou.

Mrežu je osnovalo 10 organizacija: šest nacionalnih i četiri lokalne, dok je ona i dalje otvorena za druge organizacije, a odluku o njihovom učlanjenju donosiće Skupština Mreže.

Osnivanje Mreže iniciralo je Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore kroz projekat “Umrežavanjem do boljeg rada” koji sprovodi u partnerstvu s Centrom za razvoj NVO, a uz finansijsku podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Milenko Vojičić

Koordinator projekta "Umrežavanjem do boljeg rada"

 

Opština Budva je, u saradnji s Turističkom organizacijom, osposobila vježbalište na otvorenom, koje se nalazi u blizini bazena na Slovenskoj plaži.

Pomoćnik sekretara Sekretarijata za komunalno stambene poslove, Aleksandrar Popović je istakao da je obezbijeđena i posebna sprava za osobe s invaliditetom, kako bi i korisnici pomagala mogli pristupiti i raditi vježbe.

Popović je naveo da su vodili računa da sprave koje su montirane za teretanu na otvorenom, budu najvećeg mogućeg kvaliteta. 

"Sprave su napravljene u Americi i Danskoj, a svaki dio sprave je izrađen od aluminijuma i posebne vrste inoksa, koji je otporan na morsku vodu i ne zahtijeva posebno održavanje", kazao je Popović.

Osim ove teretane, Opština će napraviti još tri vježbališta na otvorenom, na sledećim lokacijama: Kod crvene zgrade, u naselju Bijeli Do i na središnjem djelu Bečićke plaže.

Ova tri vježbališta će biti završena u roku od dvije sedmice.

Izvor: Portal Radio Televizija Budva

 

http://www.rtvbudva.me/vijesti/budva-dobila-teretanu-na-otvorenom/20796

Modna revija osoba s invaliditetom "Baš po mjeri" organizovana je danas u Muzeju Republike Srpske sapočetkom u 19.00 časova.

Reviju je pokrenula doktorica iz Banjaluke Snežana Kutlešić-Stević, a nastala je po uzoru na slične reviju u Evropi i Americi u kojima su uključene osobe s invaliditetom.

Osnovna ideja revije je da se osobe s invaliditetom prikažu u novom svjetlu kao potpuno ravnopravni članovi društva, da se skrene pažnja da su oni tu s nama i da samo zajedno i uz razumijevanje i prihvatanje razlika možemo dalje.

"Biće ovo veče druženja, prijateljstva, emocija i nekih novih uspjeha. Tema revije ovoga puta su roditelji i djeca. Predstaviće nam se roditelji s invaliditetom i njihova djeca kao i djeca OSI i njihove mame i tate. Revijom pokušavamo podižemo svijest o osobama s invaliditetim i rušimo barijere, koje su svakodnevno prisutne u društvu", kažu nam organizatori.

O pravima osoba s invaliditetom više se govori od kada su Ujedinjene nacije 2006. donijele Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom koja se temelji na načelima kao što su: poštovanje urođenog dostojanstva, individualne samostalnosti, uključujući slobodu vlastitog izbora i nezavisnost osobe, kao i zabrana diskriminacije.

Jedan značajan segment prava osoba s invaliditetom odnosi se i na njihovo pravo da donesu odluku o tome da postanu roditelji. I kada se ostvare u ovoj ulozi, gotovo da se ne govori o izazovima s kojima se suočavaju. Ovo su još uvijek društvene tabu teme kod nas.

Razlozi zbog kojih se osobe s invaliditetom teže odlučuju na roditeljstvo nego ostale osobe su sljedeći: socio-ekonomski razlozi (finansije, stambena situacija) slijede teškoće u pronalaženju partnera, predrasude sredine, nedostatak servisa podrške, nedostatak samopuzdanja, razlozi u vezi s prihvatanjem invaliditeta (strah od nasljeđivanja invaliditeta i strah za sopstveno zdravlje).

Prepreke u ostvarivanju roditeljstva osoba s invaliditetom pretežno se odnose na njihov ukupan društveni položaj koji im ne obezbjeđuje materijalnu sigurnost, društvenu podršku i samostalnost.

Roditeljstvo je jedna od najizazovnijih životnih uloga s kojim se pojedinac može suočiti. Otklanjanje predrasuda sredine prema osobama s invaliditetom, podrška države, razvijanje svijesti žena s invaliditetom, ekonomska samostalnost i nezavisnost žena s invaliditetom,  podrška porodica, izmjena zakonske regulative, razvijanje svijesti osoba s invaliditetom, socijalna integracija osoba s invaliditetom, otklanjanje predrasuda sredine prema osobama s invaliditetom i ekonomska samostalnost.

 

Preuzeto s: Buka magazin

http://6yka.com/novosti/bas-po-mjeri-modnom-revijom-protiv-predrasuda

 

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, se možete upoznati s pravom na umanjenje troškova registracije vozila u vlasništvu osoba s invaliditetom, njihovih roditelja i/li staratelja, uslovima i neophodnom dokumentacijom, i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovog prava.  

Jedan od najvećih problema u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom u oblasti saobraćaja su nepristupačne usluge javnog saobraćaja, kao i nepostojanje alternativnih vidova dostupnog prevoza, odnosno nepreduzimanje i nesprovođenje mjera i aktivnosti lokalnih i nacionalnih javnih vlasti u cilju razvoja usluga saobraćaja namijenjenih osobama s invaliditetom. To je poručeno na javnoj debati o pristupačnosti javnog saobraćaja osobama s invaliditetom koja je danas organizovana u Baru od strane Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

 

„Bar nema taktilnih staza vodilja koje omogućavaju slobodno, samostalno i bezbjedno kretanje osoba s oštećenjem vida. Na svakoj od tri raskrsnice na kojima postoji semaforska signalizacija neadekvatna je zvučna signalizacija za osobe s oštećenim vidom. Obilježena parking mjesta su često zauzeta i ne mogu ih koristiti oni kojima su i namijenjena.“, naveo je Veselin Joketić, predstavnik Koalicije organizacija osoba s invaliditetom iz Bara

Joketić je ukazao da određeni broj spuštenih ivičnjaka na trotoarima u Baru nije izgrađen u skladu s propisima što, kako je rekao, značajno otežava kretanje osoba s invaliditetom, posebno korisnika kolica. Kako je naveo, dešava se da na jednom kraju trotoara ima spuštenih ivičnjaka, dok na drugom kraju, gdje bi korisnik trebao da se spušti i pređe pješački prelaz ili ulicu, nema spuštenih ivičnjaka. Dodatno, podvukao je da ni autobuska i željeznikčka stanica u Baru nijesu pristupačne, te da u gradskom i međugradskom prevozu nema autobusa koje mogu koristiti korisnici kolica, niti zvučne i vizuelne signalizacije za osobe s oštećenjem vida i sluha, dok pristupačni („Španski“) vozovi rijetko saobraćaju ka Baru i iz Bara.

Joketić je, na kraju, naveo da ispred prostorija Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj postoji obilježeno parking mjesto namijenjeno za službeno vozilo njihove organizacije (znak pristupačnosti na trotoaru i registrarski broj vozila na saobraćajnoj tabli), međutim, i ono se nerijetko zloupotrebljava.

 

Danilo Rondović, predstavnik Udruženja paraplegičara Bar je u toku diskusije naveo da osim zloupotreba parking mjesta namijenjenih osobama s invaliditetom, posebno onih u blizini javnih službi i tržnih centara, ne sprovodi se ni represivni dio zakona, odnosno oni koji krše zakon se ne kažnjavaju od strane lokalnih nadležnih službi. Rondović je dodao da se javni prostori, uključujući vertikalnu signalizaciju uništava od strane građana, te da bi lokalne službe morale biti aktivnije na terenu.

 

Milenko Cebalović, šef jedinice za prevoz putnika u Željezničkom prevozu Crne Gore je podsjetio da se u prethodnom periodu nije ni vodilo računa o OSI, zbog čega i dalje imamo posledice tog i takvog pristupa. Upoznao je prisutne da će nove generacije voznih kola biti pristupačne osobama s invaliditetom. „Novi vagoni će imati sopstvene rampe za OSI, a u narednom periodu radiće se i na gradnji novih perona koji će, takođe, biti pristupačni osobama s invaliditetom.“, naveo je Cebalović.

 

Vladimir Marvučić, predstavnik A.D. Barska plovidba je s učesnicima podijelio dva primjera; jedne od zemalja koja je članica Evropske unije (Italija) i druge koja nije članica EU (Norveška) u kojoj sistem funkcioniše na način što i građani imaju svijest i odgovornost i prijavljuju one koji krše propise, a nadležne službe su efikasne u sankcionisanju. Dodao je da treba insistirati na suštinskom saosjećanju, a ne na formalnom, koje je često u našem društvu. „Mora postojati dio empatičnosti, što nije sramno“, zaključio je Marvučić.

 

Predstavnica Ministarstva za ljudska i manjinska prava, Aleksandra Popović je podsjetila na zakonski i institucionalni okvir zaštite od diskriminacije, upoznala s aktivnostima i ulogom Ministarstva za ljudska i manjinska prava, s posebnim naglaskom na monitoring sprovođenja Strategije za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom i promociju jednakosti. Popović je navela da očekuje i da će Opština Bar usvojiti Akcioni plan za sprovođenje Strategije za zaštitu od diskriminacije LSI i promociju jednakosti u skladu s obavezom, odnosno mjerom Strategije. 

Milenko Vojičić, koordinator Programa za pristupačnost u UMHCG je ukazao da, kao društvo (i institucije i nevladine organizacije, ali i aktivnisti, kao pojedinci), moramo raditi na podizanju svijesti. Institucije moraju sprovoditi i nadzor i sankcionisati one koji krše zakone, ali i osobe s invaliditetom moraju preuzeti dio odgovornosti i biti glasnije i upornije, što podrazumijeva i pokretanje postupaka za zaštitu od diskriminacije. „Svaki put kad prođemo pored nepropisno parkiranog automobila, kada se vraćamo po 500 metara jer ne možemo se spuštiti s trotoara, svaki put kad ne možemo koristiti javni saobraćaj, ako ćutimo i ljutimo se, a ništa ne uradimo i mi smo krivi.“, naveo je Vojičić.  Ali s druge strane, to nikako ne oslobađa državu odgovornosti i akcije, i država mora da se zapita zašto nema prekršajnih prijava i tužbi za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta, zaključio je.

 

Parking mjesto za OSI ispred Osnovne škole „Jugoslavija“, u kojoj postoji i specijalno odjeljenje, nije obilježeno i ne može se ni kolicima prići, naveo je Čedo Popović, predstavnik Društva roditelja djece sa posebnim potrebama. Postavio je pitanje u vezi sa zahtjevom za dobijanje naljepnice/znaka pristupačnosti i obavezi, odnosno opravdanosti traženje slike djeteta s invaliditetom, kao korisnika prava. u postupku ostvarivanja ovog prava pred nadležnim Sekretarijatom.

 

Predstavnik Sekretarijata za komunalne, stambene poslove i zaštitu životne sredine, Vesko Gvozdenović je, odgovarajući na pitanje Popovića, naveo da se fotografija traži u cilju utvrđivanje identiteta, i ona ostaje u vozilu kao potvrda prilikom policijske kontrole. Govezdenović je podsjetio da je navedeno u skladu s Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica s invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom, koji propisuje dokumentaciju potrebnu prilikom podnošenja zahtjeva za dobijanje znaka pristupačnosti.

Učesnici su u toku diskusije doveli u pitanje rigidne odredbe Pravilnika koje propisuju obavezu da korisnik prava mora biti u autu tokom korišćenja prava, navodeći da postoji niz situacija kada korisnik prava (osoba s invaliditetom koja istovremeno nije vozač) faktički ne može biti u autu, kao što je na primjer: odlazak po korisnika u školu, na posao, u zdravstvenu ili neku drugu instituciju. Takođe, pored niza drugih odredbi, sporno je i čije fotografije organizacije osoba s invaliditetom, čije je ovlašćeno lice za zastupanje osoba bez invaliditeta, dok su među zaposlenima i korisnicima usluga OSI, bi trebale dostavljati.

Na kraju simulacije učesnici su prošetali ulicom od Opštine do raskrsnice bulevaru Jovana Tomaševića. U navedenoj raskrsnici ne postoji nijedan spušteni ivičnjak sagrađen u skladu s propisima, odnosno standardima pristupačnosti.

Moderatori i učesnici su istakli žaljenje što se niko od predstavnika lokalne samouprave nije odazvao pozivu da govori na javnoj debati jer je ovo bila prilika za lokalnu samoupravu da sagleda probleme osoba sa svim vrstama invaliditeta i planira mjere i prioritete u narednom periodu.

 

Javna debata je organizovana u okviru projekta Ovo su (i) naša mjesta! koji je finansijski podržan od strane Ministarstva saobraćaja i pomorstva kroz Javni konkurs za NVO u 2018. 

Pripremila: Marina Vujačić 

Strana 14 od 29

Back to top