Klinički centar Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom zdravlja sprovodi u djelo sveobuhvatni plan za trajno zdravstveno-stomatološko zbrinjavanje djece s invaliditetom, saopšteno je iz ove zdravstvene ustanove.

Kako naviše, najbolji dokaz za to je što na Stomatološkoj poliklinici više nema listi čekanja. One su eliminisane intenzivnim radom od aprila do avgusta. U slučaju da neko od pacijenata nije dobio traženu uslugu, uvijek može da se obrati direktno kolegama na poliklinici ili našem Zaštitniku prava pacijenata.

Zatim, u Institutu za bolesti djece KCCG, značajno je povećan broj termina za stomatološke intervencije u operacionim salama, što znači da u jednoj seansi operišemo više pacijenata nego donedavno, kazali su.

Termine usaglašavamo u komunikaciji sa roditeljima/starateljima djece sa invaliditetom, o čemu vodimo podrobnu i detaljnu evidenciju.

Zatim, imajući u vidu da nijedna zdravstvena ustanova u državi za sada nema mogućnost pružanja ovih usluga pod svojim krovom, podsjećamo da su ljekari Stomatološke poliklinike KCCG od ranije pripravni i spremni da ordiniraju u kliničko-bolničkim centrima u Beranama i Kotoru, kao i u opštoj bolnici Nikšić.

Prema informacijama iz Ministarstva zdravlja koje je posvećeno regulaciji ovog pitanja pravne prirode, ono bi trebalo da bude riješeno u dogledno vrijeme. Time stičemo uslove, ne samo da pružamo istovjetnu zdravstvenu zaštitu na sjeveru i na jugu kao u KCCG, već je to ujedno i prilika da edukujemo nadležne stomatologe za rad s osobama s invaliditetom.

Treći i najvažniji korak je planirano otvaranje Dnevne bolnice u okviru Stomatološke poliklinike KCCG. Time ćemo steći uslove da izvodimo operacije na poliklinici nezavisno od ostalih sala KCCG.

KCCG je posvećen sveobuhvatnom rješenju medicinskog tretmana osoba s invaliditetom s fokusom na ranjive grupe, saopšteno je iz KCCG.

Izvor: Borba

Tokom predstavljanja rezultata istraživanja Zdravlje za sve Dostupnost stomatoloških usluga djeci sa autizmom u Crnoj Gori konstatovano je da djeca s autizmom pripadaju kategoriji osoba s invaliditetom.

Duge liste čekanja na stomatološke usluge, uvođenje u anesteziju na koje se čeka do pola, a nekad i godinu dana, samo su neki problemi sa kojima se suočavaju djeca sa autizmom u Crnoj Gori.

Mi smo se fokusirali na ove osobe kao ranjivu populaciju. Stavićemo akcenat na preventivno profilaktičke mjere. Samo četiri odsto usluga je iz domena preventivnih mjera. Ovaj podatak odnosi se na stomatološke usluge, rečeno je na predstavljanju rezultata istraživanja.

Akcentovala je da preventiva u stomatološkoj praksi mora biti unaprijeđena.

Tokom predstavljanja rezultata istraživanja u kojem je učestvovalo 50 roditelja djece sa autizmom, pokazalo se da postoje duge liste čekanja za ovu grupu. Njih 76 odsto smatra da stomatološke usluge nijesu jednako dostupne djeci sa poteškoćama u razvoju kao i neurotipičnoj. Roditelji (78 procenata), takođe, smatraju da dobijanje saglasnosti za uvođenje djeteta u opštu anesteziju nije brzo i efikasno.

Predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore Milena Popović Samardžić kazala je da je autizam neurološki i razvojni poremećaj mozga kojeg karakterišu poteškoće u komunikaciji i nterakciji, ograničena interesovanja.

Među osobama koje žive sa autizmom ima jedan visoki procenat (oko 30 odsto) koji ima i intelektualna oštećenja, rekla je Popović Samardžić.

Kazala je da primjećuju porast broja slučajeva djece sa autizmom.

Antunović je kazala da je u Srbiji dozvoljeno stomatologu da samostalno izvodi inhalacionu sedaciju i kontroliše bol.

Kod nas postoje pokušaji. Ovaj metod kontrole bola će biti tema naših daljih napora da ga uvedemo u svakodnevni rad sa svim pacijentima, rekla je Antunović.

Kao tri moguće opcije za rješavanje ovog proberma, navodi Popović Samardžić, su: savjetovalište za oralnu higijenu sa stomatološkom ambulantom pri Centru za autizam, u školskim ambulantama da se planira rad s pacijentima sa autizmom i regionalna dostupnost stomatološke zaštite osnivanjem tri centra.

Doktorka Ljiljana Golubović je kazala da bi se povratkom oralne hirurgije u Domove zdravlja riješio problem.

Smatra da studenti ni stomatolozi nijesu zainteresovani ni motivisani da se bave tim pozivom.

Popović Samardžić je, na samom kraju predstavljanja rezultata, kazala da se kvalitet postojeće stomatološke zaštite može podići na više načina.

Ona smatra da je u Centru za autizam, multidisciplinarnim pristupom neophodno formulisafi edukativne programe, kao i treninge namijenjene roditeljima djece i djeci sa autizmom.

Navodi i da je neophodno razmisliti o primjeni TEACCH programa. Cilj tog programa je usvajanje školskih znanja i vještina za djecu koja za to imaju sposobnosti, ali i poboljšanje adaptacije djeteta s autizmom i efikasnost učenja.

Izvor: Vijesti

Pripremila: Dajana Vuković

Crna Gora nastoji da iskoristi sve benefite koje može kroz saradnju sa međunarodnim agencijama, kako bi unaprijedila sistem socijalne zaštite, kazao je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić tokom sastanka sa šefom predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori MiIkeleom Servadeijem.

Ministar je naveo da saradnja sa UNICEF-om donosi benefite i izrazio očekivanje da će rezultirati time da na terenu stanje bude prihvatljivije, te da je cilj svih aktivnosti da korisnicima bude bolje i da svakim danom sistem socijalne zaštite bude efikasniji.

Naš cilj je izgradnja pravednijeg društva u kojem treba djeci pružiti jednake mogućnosti i u tom kontekstu želimo implementirati iskustva razvijenih država. Koliko god da mislimo da smo unaprijedii sistem, želimo se ugledati na najbolje i najefektivnije sisteme razvijenih država. U tome nam je potrebna pomoć, kako bi smo dobili određena sredstva i izvršili prioritizaciju svega onoga što bi trebalo da se radi. Mislimo da je oblast zaštite dječjih prava nešto čemu treba dati prioritet, istakao je ministar Gutić.

On je kazao da bi prvenstveno trebalo unaprijediti obrazovnu, kulturnu i privrednu politiku kako bismo poboljšali sistem i na takav način došli u situaciju da imamo sve manje potrebe za intervencijama.

Zato nam je bitan rad na Strategiji deinstitucionalizacije gdje nastojimo da izmjestimo sve korisnike u nekom idealnom momentu iz institucija i da oni budu u socijalno prihvatljivijem okruženju, dodao je ministar.

Ministar je informisao Servadeija da je u planu izgradnja Centra za hraniteljstvo i istakao značaj Male grupne zajednice u Bijelom Polju kao primjer za razvoj određenih usluga. Naveo je i da je u toku izrada Strategije za prevenciju i zaštitu djece od nasilja, koja obuhvata zaštitu djece od uticaja sa interneta.

Sve ove strategije su naslovljene na period od 2024 – 2028. i nadamo se da će tokom izrade strategija, a posebno poslije toga okruženje za sve kategorije kojima se bave strategije biti bolje. I nove šanse koje se tiču Plana rasta ćemo sa zadovoljstvom iskoristiti, dodao je ministar.

Servadei je rekao da će UNICEF nastaviti da podržava Vladu kako bi se osiguralo da kvalitetne usluge dječje i socijalne zaštite stižu do najugroženijih, poput djece u institucijama, djece bez roditeljskog staranja, djece žrtava nasilja, djece sa smetnjama u razvoju, djece koja rastu u siromaštvu i djece iz manjinskih grupa.

Prevencija je najbolja strategija i za nju je u Crnoj Gori neophodno povećati broj socijalnih radnika koji bi trebalo da rade kao službenici zaduženi za konkretne slučajeve na terenu. Analiza UNICEF-a iz 2018. godine pokazala je da je crnogorskim centrima za socijalni rad potrebno još najmanje 50 dodatnih socijalnih radnika za rad na terenu kako bi se obezbijedile usluge podrške djeci i porodicama u riziku u njihovoj zajednici. Takođe, zapošljavanje dodatnih socijalnih radnika neophodno je i za podržavanje procesa izmještanja djece iz institucija i pružanje intenzivnije podrške porodicama u lokalnim zajednicama. UNICEF će, do kraja ove godine, podržati uspostavljanje prvog Centra za hraniteljstvo u Crnoj Gori, što će doprinijeti prestanku smještanja djece u institucije, istakao je Servadei.

On je rekao da je UNICEF spreman da podrži Vladu da uvede Barnahus, tj. novi, specijalizovani servis koji na jednom mjestu pruža razne usluge za djecu žrtve nasilja. On uključuje međusektorsku saradnju i zaštitu, psihosocijalnu podršku, zdravstvene i pravne usluge za djecu koja su doživjela nasilje, zlostavljanje i iskorišćavanje. Barnahus je model dobre prakse međusektorske saradnje iz EU. Njegovo uvođenje se preporučuje u EU Strategiji o pravima djeteta, pa će, stoga, doprinijeti napretku Crne Gore u procesu pristupanja EU.

UNICEF će sarađivati s Vladom kako bi iskoristila Plan rasta za Zapadni Balkan za sprovođenje ovih ključnih reformi, zaključio je Servadei.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Crnogorski parabiciklista Danilo Gojković nastupiće sjutra na Svjetskom prvenstvu u Cirihu.

On će se takmičiti u drumskom parabiciklizmu, u kategoriji C1.

Voziće trku na hronometar, dugu 18,8 kilometara.

U njegovoj kategoriji, u trci na hronometar, prijavljeno je 11 takmičara.

Gojković će startovati u 11 sati i 36 minuta, kao drugi na startnoj listi.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Peti međunarodni filmski festival Uhvati film biće održan od 27. do 29. septembra u Kotoru. Riječ je o festivalu koji mijenja perspektivu o invalidnosti i osobama s invaliditetom i koji za cilj ima da doprinese poboljšanju kvaliteta života osoba s invaliditetom i njihovom većem učešću u kulturi i umjetnosti.

Festival Uhvati film kroz reviju filmova, podjednako važne panel diskusije i bogat prateći program, utiče na učešće osoba s invaliditetom u umjetnosti, afirmišuci njihove potencijale u sferi kulture, u filmu i medijima. 

Branimir Žugić, direktor filmskog festivala Uhvati film istakao je da riječ o festivalu koji je mnogo više od obične manifestacije te da je on simbol rasta, razvoja i kontinuirane posvećenosti temama invaliditeta i inkluzije.

Kada smo se priklučili mreži festivala Novi Sad, Rijeka, Banjaluka, imali smo jasan cilj da mijenjamo način na koji društvo gleda na invaliditet i da stvorimo prostor gdje se glasovi lica sa invaliditetom čuju, prepoznaju i uvažavaju.

Domaćin festivala i partner koji je od samog početka prepoznao značaj, misiju i viziju koju Uhvati film nosi jeste Opština Kotor.

Ono što je nama jako važno jeste da se Kotor našao na mapi gradova koji hvataju film koji govore o bitnim stvarima, kazala je Milica Tomović, rukovoditeljka Odjeljenja za Društvene djelatnosti Opštine Kotor.

Podršku festivalu dao je i Filmski centar Crne Gore koji prepoznaje značaj umrežavanja , dobrih praksi i regionalnih i evropskih iskustava ko i veliku inkluzivnost koju ovaj projekat daje, istakla je direktorica Aleksandra Božović.

Od ove godine novi partner - pokrovitelj jeste CKB banka iz koje ističu da su ponosni što su pokrovitelj ovako značajnog projekta.

Peti međunarodni filmski festival svojom porukom i sadržajem savršeno se uklapa u vrijednosti koje se njeguju u CKB-u, a jedna od njih je svakako briga o zajednici, poručio je Nemanja Đurašković, direktor Odjeljenja marketinga i komunikacija CKB banke.

Reditelj i umjetnicki direktor festivala Dušan Vuleković istakao je da se već sada krenulo i sa planiranjem festivala za narednu godinu koji će biti još sadržajniji te da bude i takmičarskog karaktera.

Ovogodišnji festival biće održan na više lokacija, a pored projekcija kratkometražnih filmova iz cijelog svijeta na temu invalidnosti, sadrži brojne prateće programe namijenjene različitim ciljnim grupama - panel diskusije, radionice, predavanja, razgovore sa autorima.

I ove godine ulaz je besplatan za sve programske segmente.

Izvor: Radio Kotor

Pripremila: Dajana Vuković

Atletičari atletskog kluba osoba sa invaliditetom Vihor iz Podgorice imali su odličan nastup na 32. Međunarodnim sportskim igrama u Vrnjačkoj Banji sa osvojenih sedam medalja.

Evropski šampion iz Groseta u bacanju koplja i vicešampion Evrope u bacanju kugle, naš proslavljeni vrhunski sportista Radmilo Baranin, u svojoj kategoriji, osvojio je zlatne medalje u sve tri bacačke discipline (kugla, disk, koplje) čime je potvrdio svoj kvalitet.

Atletičar Mersad Murić u kategoriju f54 osvojio je bronzanu medalju u bacanju koplja.

Atletičar Jasminko Nokić u kategoriji f58 osvojio je dvije medalje: bronzanu medalju u bacanju koplja i isto odličje u bacanju diska.

Atletičar Senad Husović u kategoriji f56 osvojio je srebrnu medalju u bacanju koplja.

Imajući u vidu da je takmičenje u atletici bilo u konkurenciju od oko 150 takmičara, naši momci su postigli sjajan rezultat, poručili su iz kluba.

Izvor: Lob Sport

Pripremila: Dajana Vuković

Opština Nikšić, na čelu sa predsjednikom Markom Kovačevićem, donirala je, povodom Dana oslobođenja Nikšića, 40.000 eura Domu zdravlja.

Kako je kazao Kovačević, opedijelili su da Dom zdravlja bude jedna od polaznih tački sa kojih će poslati lijepu poruku.

Čestitam još jednom Dan opštine i ovo je još jedna poruka da brinemo o njihovom zdravlju i da smo spremni da pomognemo onima koji o našem zdravlju brinu, rekao je on.

Direktorica Doma zdravlja spec, dr Vera Bulatović zahvalila je Kovačeviću na vrijednoj donaciji.

On, kako ističe, razumije potrebe primarne zdravstvene zaštite i od starta ima fantastičnu saradnju sa Domom zdravlja. 

Komunikaciju su, podsjetila je, započeli izgradnjom parking mjesta ispred dječjeg dispanzera.

Ovu donaciju će, dodaje, upotrijebiti u najbolje moguće svrhe a ima dosta stvari koje im nedostaju.

Trenutno su nam potrebne staze oko Doma zdravlja koje će biti namijenjene jednim dijelom i ljudima sa invaliditetom. Onda ćemo adaptirati i internu ambulantu, rekla je ona.

Izvor: Adria

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe s oštećenim sluhom su populacija koja je, i u okviru samih osoba s invaliditetom,  jako izopštena, u mnogim segmentima života su diskriminisani  i činjenica da, mimo uskog privatnog kruga, ne mogu komunicirati  dovoljno govori  kakav je njihov kvalitet života u Crnoj Gori - kazala je za Budilnik, na Televiziji E, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore Marina Vujačić.

Zaista je neprihvatljivo da u Crnoj Gori, u 2024. godini, odnosno do 2024. godine, imajući u vidu da je Crna Gora Konvenciju ratifikovala prije petnaest godina i da je bila u obavezi i da definiše i da reguliše znakovni jezik na adekvatan način i da ga sistemski uredi, oni ne mogu ni dan danas na adekvatan način ostvarivati svoja prava, ne mogu zadovoljavati neke osnovne životne funkcije. Na taj način ostaju, definitivno, jedna od najmarginalizovanijih grupacija u Crnoj Gori, kojoj se ne priznaje ni lingvistički identitet, kojoj se ne priznaje ni kulturna raznolikost i koja je na neki potpuno zavisna od par ljudi na koje se može osloniti, koji su često, ako poznaju znakovni jezik, ili samouki ili su učili u regionu, ili u ograničenom obimu u Crnoj Gori. Vidimo da nemamo primjer osobe koja ima potpuno oštećenje sluha da radi u bilo kom sektoru koji se smatra javnim sektorom, rekla je Vujačić.

Zakon o Javnom servisu samo u određenoj mjeri prepoznaje znakovni jezik, podsjetila je Vujačić i napomenula da znakovnog jezika nema ni u drugim sistemima i sektorima, od sistema obrazovanja do sistema zdravstvene zaštite.

Ukoliko oni nemaju nekoga ko je sa njima, kao njihov prijatelj, često, jer ne mogu angažovati, nemaju ni sredstava da angažuju tumača, niti je to njihov posao i obaveza, upravo zato što je država trebala to pitanje da odradi, onda je jasno zašto ih nemamo zastupljene u medijima. To je zaista šteta, to je ogromni problem, zato što onda ja ni sebe ne mogu smatrati kao nekoga ko na adekvatan način reprezentuje njihova pitanja i prava, upravo zato što ne provodim dvadeset četiri sata sa njima, na kraju krajeva ne poznajem na adekvatan i potpun način ono što su njihovi interesi, i ono što su problemi sa kojima se suočavaju svakog trenutka. Zato je važno da se ovo pitanje riješi i u medijima i u drugim oblastima,poručila je Vujačić.

Gošća Budilnika je napomenula da su upućivali Inicijativu za usvajanje znakovnog jezika kao jezika u službenoj upotrebi, time bi se obaveze države definisale, i,  dodaje ona, omogućilo bi se osobama s oštećenjem sluha da nauče i koriste znakovni jezik, jer dosada je to bilo moguće samo djelimično u Resursnom centru u Kotoru.

Skoro svakoj Vladi je upućivana inicijativa za usvajanje zakona o znakovnom jeziku, podsjetila je Vujačić, i prisjetila se da su te zahtjeve proslijeđivali određenim resorima u ministarstvima, a oni se, naglašava Vujačić, redom proglašavali nenadležnima.

Vujačić je poručila da neće odustati od daljih inicijativa, a, istakla je, zahtijevaće i stipendiranje učenja znakovnog jezika, ne samo za osobe s oštećenim sluha i govora, već i za sve druge koji smatraju da je to što ne znamo taj jezik naš problem, kako kaže ona, a ne osoba s oštećenjem sluha i govora.

Jedina smo zemlja u regionu koja ovo pitanje nije uredila. Ako Crna Gora u toj oblasti toliko nazaduje, u odnosu na zemlje koje su to pitanje davno uredile, a možemo da pogledamo, na primjer, i regionalne medije koliko je znakovni jezik zastupljen kod njih, onda nam je jasno da je i u drugim oblastima života jednako tako zastupljen. Dovoljno govori, u prilog činjenici, da ovu državu ne interesuje diskriminacija koju ona vrši. Ja ću odgovor na ovo pitanje upravo završiti tim da je diskriminacija najskuplja i da nema tog novčanog ulaganja koje nije isplativo i koje neće dovesti do rezultata i efekata u odnosu na ono što je izopstavanje i neulaganje u ljude kao dio zajednice da bismo imali uključenu tu populaciju, da bi ona mogla nesmetano ostvarivati svoja prava, da bi se mogla obrazovati na adekvatan način u skladu sa svojim interesovanjima i kompetencijama, i da ne bi tako veliki dio populacije zapostavljali, sjećali ih se samo u toku izbornog procesa ili kampanje, zaključila je Vujačić.

Tmušić: Bilo bi značajno da se znakovni jezik standardizuje

Situacija kod osoba sa oštećenjem sluha i govora  je veoma teška i njihov stepen inkluzije u društvu je veoma loš, oni žive na margini društvenih dešavanja, a razlozi za to su brojni, kazao je Budilnik predsjednik Udruženja paraplegičara Cetinja Dejan Tmušić.

U prethodnom periodu situacija je bila mnogo bolja, govoreći iz iskustva mojih roditelja, koji su u bivšoj Jugoslaviji pohađali nastavu u Resursnom centru za sluh i govor, u Kotoru. To je bio centar bivše Jugoslavije i tu je bio veliki broj učenika sa oštećenjem sluha i govora. Privreda je bila mnogo razvijenija, privredna društva su bila u ekspanziji i oni su mogli da biraju zanimanja, rekao je Tmušić.

Trenutna situacija u Crnoj Gori je loša po osobe sa oštećenim sluha i govora, smatra Tmušić, jer, kaže on, Resursni centar pohađa zanemarljiv broj osoba, dok je zapošljavanje u realnom sektoru veoma skučeno i, dodaje on, integracija u društvenu zajednicu tih osoba je loša.

Posebno to pogađa u vremenu informaciono tehničke tehnologije, kada su informacije veoma važne, veome ključne za bilo koju oblast života, oni su tu uskraćeni i itekako diskrimisani. Posebni problem predstavlja, kad završe svoje obuke, oni se vrate u mjesto stanovanja i imaju veoma malo prostora za komunikaciju sa okruženjem, što kod njih stvara određenu frustraciju, nepoznavanje, te jezičke barijere i situacija je mnogo loša po inkluziju osoba sa oštećenjem sluha i govora, naglasio je Tmušić.

Sagovornik Budilnika je naveo lični, porodični primjer, jer su njegovi roditelji imali oštećenje sluha i govora, i podsjetio je da oni kao djeca tih osoba nijesu oskudijevali ni u čemu, da su, dodaje on, on i sestra postigli visoka obrazovanja i afirmisali se.

Meni su roditelji bili velika podrska, obzirom da sam ja u jednom periodu postao osoba sa invaliditetom, oni su znali metode, načine, kako da se borim protiv diskriminacije, kako da sačuvam svoje samopoštovanje, kako budem ugledan član ovoga društva i kako da se nosim sa svojim invaliditetom. Iskreno, bez njih to ne bih mogao postići, istakao je Tmušić

Tmušić je apelovao da  društvo da mnogo više povede računa na osobe sa oštećenjem sluha i govora, i, poručio je on, da uradi sve kako bi ovim licima olakšalo komunikaciju.

Bilo bi značajno da se znakovni jezik standardizuje i da bude izjednačen sa ostalim jezicima, odnosno sa jezikom koji je zvanično crnogorski, i sa jezicima koji su u upotebi. Tako da se nadam da će se naći mjesta i za znakovni jezik, zaključio je Tmušić.

Izvor: Televizija E

Pripremila: Dajana Vuković

Još jedni izbori su pred nama. Ovog puta riječ je o lokalnim izborima u Podgorici i Kotoru, dok su prošle nedjelje završeni u Gusinju.

Mada su izbori na pomolu i u još ponekim opštinama (Budvi i Beranama) kao što se da i pretpostaviti – svim političkim subjektima najvažni su oni koji se održavaju u glavnom gradu.

Premda je stanje u oblasti poštovanja prava osoba s invaliditetom, a naročito pristupačnosti javnih objekata i institucija, gotovo nepromijenjeno – uprkos brojnim političkim promjenama u posljednje četiri godine – stiče se utisak da političari/ke nikada više u kampanji nisu pominjali upravo ovu, njihovom zaslugom, najranjiviju kategoriju našeg društva.

Iz tog razloga ovih dana možemo čuti/pročitati kako će oni, ukoliko od građana dobiju povjerenje, za osobe s invaliditetom napraviti čudo, iako će sve to, kao i do sada, ostati samo na praznim obećanjima.

O tome kakav je odnos političara prema osobama s invaliditetom, te pristupačnosti biračkih mjesta, zakonskoj regulativi i, uopšteno, poštovanju prava osoba s invaliditetom razgovarali smo sa izvršnom direktoricom Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), aktivistkinjom i borkinjom za ljudska prava, Marinom Vujačić.

ZUMIRAJ: Od prošlih lokalnih izbora, kako parlamentarnih 2020, tako ni svih narednih koji su uslijedili, gotovo da se ništa nije promijenilo kada je, uopšteno govoreći, u pitanju pristupačnost izbornom procesu i ostvarivanju biračkog prava, u bukvalno svim segmentima, za osobe s invaliditetom? Političari se osoba s invaliditetom sjete tek ponekad i to, obavezno, u kampanji. Šta nam to govori? Da li je problem do nas građana, donosilaca odluka, političara koji pretenduju da postanu donosioci odluka?

Marina Vujačić: Da, upravo često govorim da nas se političari/ke sjete u kampanji, a da bi bilo bolje, s obzirom na njihove stavove i odnos prema invaliditetu, da nas se ne sjećaju ni tada. U kampanji nas se sjećaju jer smo njihovo ciljano biračko tijelo i jasno im je da je osobama s invaliditetom uglavnom lako manipulisati. Ovo ne zbog toga što su osobe s invaliditetom lakomislene i naivne, nego većina živi u teškim životnim uslovima, nedostojanstveno, zavisi od podrške sistema i prema tome lako ih je ucijeniti, uplašiti, zastrašiti i obećanjima potkupiti. Nijesu navikle na dovoljno i zadovoljavaju se sa malo, makar to malo bilo nerealno i kasnije neostvareno ili i neostvarljivo. A političari/ke, uglavnom, nemaju tu vrstu odgovornosti, ni profesionalne, ni lične, ni političke. I snose posljedice eventualno samo na (narednim) izborima. E upravo u ovom dijelu mislim da je problem u svima nama. Mi, kao društvo, treba da insistiramo i na profesionalnoj i ličnoj odgovornosti, ne samo da pristajemo na tu političku, koja podrazumijeva promjenu vlasti, smjenjivost na narednim izborima i td.

Zbog nepostojanja odgovornosti upravo i imamo nepristupačnost biračkih mjesta, materijala i procedure glasanja ili nedovoljnu pristupačnost. Zbog toga što donosioci odluka i oni koji čine izbornu administraciju smatraju da je u redu i poželjno da osobe s invaliditetom glasaju putem pisma ili uz pomoć asistenta i kada bi njihov izbor bio samostalno i tajno glasanje i izlazak na biračko mjesto.

Po tome koliko su osobe s invaliditetom vidljive na sam izborni dan, jasno je i koliko su vidljive i zastupljene u društvu.

ZUMIRAJ: Kako ocjenjujete pristup političara prema pitanjima prava osoba s invaliditetom u ovoj predizbornoj kampanji za izbore u Podgorici? Reklo bi se, po svemu sudeći, da se sve svelo na poneko šturo saopštenje, koje se ne može nazvati ni obećanjem, na koje bismo mi građani sjutra mogli da ih podsjećamo, niti jasnim i konkretnim planom kako zaista poboljšati ostvarivanje prava za sve osobe s invaliditetom koje žive u glavnom gradu?

Marina Vujačić: Stiče se utisak da nikada i u nijednoj kampanji osobe s invaliditetom nijesu pominjane koliko u ovoj za podgoričke izbore. Možda je ovo i zbog toga što je sada zastupljen veći broj partija/lista nego do sada. Možda i usljed činjenice da ovog puta na listama ima osoba s invaliditetom ili roditelja djece s invaliditetom, ili zato što partije kada je riječ o nama vole da kopiraju jedne od drugih.

Kako god, mislim da ključni razlog leži u onom što sam prethodno navela – vide nas kao ozbiljan potencijal biračkog tijela. Uz to, znaju da je među osobama s invaliditetom dosta onih koje apstiniraju, pa tako pokušavaju pridobiti povjerenje za izlazak na izbore.

Partije ili pokreti, kako god da sebe nazivaju, i ne znaju dovoljno ili skoro ništa o pravima osoba s invaliditetom. Samim tim, nemaju konkretan plan kako zaista poboljšati ostvarivanje prava za sve osobe s invaliditetom koje žive u Podgorici. Većina njih smatra, i to i pokazuje u svojim programima, izjavama ili saopštenjima, da je rješenje pitanja i problema osoba s invaliditetom u otvaranju novih dnevnih centara. Ali se niko od njih ne bavi poboljšanjem funkcionisanja postojećih. Bez obzira na to nas sve bi smjestili u institucije, privremeno ili trajno – da boravimo tokom dana ili živimo u njima. To je mjesto gdje oni nas sve vide, bez obzira na naše zahtjeve, htjenja, interesovanja, realne potrebe. Bez obzira na standarde i na činjenicu da je ova država dužna da omoguči i razvije brojne usluge i to na jednakim osnovama, održive, dostupne, priuštljive i u skladu sa prethodnim procjenama osoba s invaliditetom.

Tokom pripreme programa kontaktirala nas je samo jedna kooalicija, partija ili pokret. Ne navodim o kome je riječ jer ne želim eventualno time uticati na ishode glasanja. Ali smatram da sve partije to treba da čine, čak i kad na listi imaju osobe s invaliditetom, treba da sarađuju i da se konsultuju s organizacijama osoba s invaliditetom. Ne zato što smo mi pokupili i crpimo najveće znanje ili jedino/konačno znanje, već zbog toga što imamo najveće resurse, okupljamo veliki broj osoba s invaliditetom i znamo raznovrsnosti njihovih zahtjeva, prepreka s kojima se suočavaju i sl.

Kao što pomenuh, uočila sam na nekoliko lista osobe s invaliditetom ili roditelje među kandidatima/kinjama, međutim ne i suštinski drugačiji pristup zbog toga. Mnoge zauzimaju niske pozicije na listi, a neke u kampanji nevidljive. To valjda samo po sebi dovoljno govori da ja i ne zaključujem o čemu je riječ.

ZUMIRAJ: Koji su najveći problemi i izazovi u vezi s pristupačnošću na biračkim mjestima i, generalno, samom izbornom procesu za osobe s invaliditetom u Crnoj Gori i šta bi donosioci odluka trebali pod hitno da urade kako bi to riješili?

Marina Vujačić: UMHCG je u više navrata na parlamentarnim i lokalnim izborima u Podgorici vršilo monitoring pristupačnosti biračkih mjesta i izbornog procesa. Tom prilikom godinama je aktuelna ocjena da preko 50% biračkih mjesta nije pristupačno za nesmetan pristup, ulazak, kretanje i boravak osoba s invaliditetom. I to je ocjena za biračka mjesta u gradskom području, ne i u prigradskim područjima i selima, zbog čega bi u nekim opštinama procenat ukupno pristupačnih biračkih mjesta bio i niži.

Posebno je neprihvatljivo da se veliki broj biračkih mjesta nalazi u javnim objektima, prvenstveno vrtićima i školama koji su nepristupačni, pa tako su, na primjer, i u Glavnom gradu u nekima od njih, na spratovima do kojih vode stepenice, smještena po tri, četiri ili čak pet i više biračkih mjesta, iako je prizemlje pristupačno. Isti slućaj je s nekolicinom domova zdravlja, mjesnih zajednica, klubovima penzionera i sl, koji, takođe, imaju stepenice. Isto tako na nekim biračkim mjestima postoje hidraulične stepenišne platforme koje nijesu u funkciji iako je riječ o objektima koji su prije samo par godina prilagođavani.

Osim nepristupačnosti fizičke sredine i prostora, nerijetki primjeri koji su zabilježeni odnose se na činjenicu da birački odbori ne znaju čemu pojedini elementi pristupačnosti služe. Tako su na nekim biračkim mjestima zabilježeni i primjeri da birački odbori nijesu postavili glasačku kutiju na stolu niže visine, niti su postavili policu u jednoj glasačkoj kabini na visini od 75cm, iako je ona bila mobilna. 

Dodatnu prepreku na nekim mjestima predstavljaju parkirana vozila na trotoarima, ili na ulici neposredno do ulaza. Prepreke su se odnosile i na nepostojanje propisanog broja šablona za glasački listić ili na materijal i izgled šablona, čime nije bila obezbijeđena tajnost glasanja osobama s oštećenim vidom.

Ovo, kao i nemogućnost potpisa izvoda iz biračkog spiska faksimilom, bez obzira što je preporučeno da se isto dozvoli, i između ostalog navedeno u Smjernicama koje smo izradili uz podršku OEBS-a, je značajno uticalo na procenat pristupačnosti, a ne samo segmenti koji se odnose na korisnike pomagala za kretanje i osobe niskog rasta.

Tako smo se, nakon izvršenog monitoringa tokom izbornog dana u Glavnom gradu Podgorici u oktobru 2022. i sistematizacije svih podataka sa terena, obratili tadašnjem sastavu Opštinske izborne komisije i dostavili im detaljan izvještaj sa terena, inicirajući i sastanak do kojeg nije došlo do današnjeg dana. Ovom sastavu Opštinske izborne komisije u susret predstojećim izborima se nijesmo obraćali, ali je zanimljivo da je predsjednik OIK-a (Vladimir Filipović) naveo kako ga čudi to što se organizacije osoba s invaliditetom nijesu obratile prije određivanja biračkih mjesta, kao da bez našeg obraćanja oni ne znaju šta su im obaveze.

Sve navedeno jednako je zastupljeno i na nivou države, uz jedan izuzetak, a to je da je predjednik Državne izborne komisije Nikola Mugoša zaista posvećen ovom pitanju sa pozicije koju pokriva i da je Komisija u proteklom periodu propisala odredbe i obavezujuće smjernice i osigurala elemente pristupačnosti koje treba da koriste opštinske izborne komisije, odnosno birački odbori.

ZUMIRAJ: Da li postoje primjeri nekih konkretnih projekata ili inicijativa koje su, koliko-toliko, uspjele da unaprijede položaj osoba s invaliditetom u Podgorici od prošlih izbora do danas?

Marina Vujačić: Glavni grad Podgorica je započeo sprovođenje nekih usluga socijalne i dječje zaštite na lokalnom nivou još prije nekoliko godina unazad.

Tako je usluga prevoza od vrata do vrata uspostavljena kroz projekat na kojem je Glavni grad bio partner Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore, a nastavljena je kasnije finansiranjem iz budžeta grada. Prema tome, saradnja je nastavljena i s lokalnom upravom formiranom nakon izbora u oktobru 2022.
Takođe, preko Crvenog krsta Glavni grad obezbjeđuje neke usluge. Međutim, još i prošle godine smo navodili da budžet koji se opredjeljuje za uslugu sada nije dovoljan, jer cifra od početka nije promijenjena, a povećao se broj korisnika/ca usluge, samim tim i zahtjevi za vožnjama, pa logično i ukupni troškovi.

Bez obzira na još neke usluge koje se pružaju i činjenicu da je u određenom mjeri unaprijeđena i pristupačnost gradskog saobraćaja i neki drugi segmenti pristupačnosti, smatram da to nije dovoljno i da je Glavni grad mogao i morao više. U Glavnom gradu logično živi i najveći broj osoba s invaliditetom, ali one nijesu u dovoljnoj mjeri uključene u život zajednice. Samim tim, gradska uprava i svi činioci u Glavnom gradu moraju pokazati suštinsku posvećenost ljudskim pravima i suzbijanju diskriminacije s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom, ali i druge ugrožene grupe.

ZUMIRAJ: U kojoj mjeri su aktuelne javne politike i zakoni u Crnoj Gori zaista omogućili poboljšanje pristupačnosti i inkluzije za osobe s invaliditetom? Šta su prioriteti kojima se, kao država i društvo, trebamo i moramo hitno posvetiti?

Marina Vujačić: U nedovoljnoj. I u onim oblastima u kojima imamo dobre ili relativno dobre zakone, problem je njihovo sprovođenje, a najčešće izostaju odgovornost i sankcije za nesporovođenje i kršenje zakona. Tako je ne samo u oblasti pristupačnosti kao ključnoj oblasti i preduslovu za ostvarivanje prava u svim oblastima već u o brojnim drugim.

Sam pojam inkluzije je u Crnoj Gori izvrgnut i pokušava se zloupotrijebiti tumačenje tog pojma – bez suštinskog razumijevanja suštine.

Okrenimo se oko sebe. U Crnoj Gori su i danas osobe s invaliditetom u brojnim oblastima manje zastupljene i manje vidljive nego prije pet, deset ili 15 godina. Jedino se možda u oblasti sporta i paraolimpizmu desio napredak.

Aktivizam je ugušen, nije osnažen i podržan, a osobe s invaliditetom danas žive u getoizaciji, umjesto da su na ravnopravnim osnovama s drugima uključene u društvo.

Teško je govoriti o prioritetima s obzirom na toliko problema. Često sam ranije govorila da su ključne prepreke s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u stavovima ljudi. Iz stavova ljudi proizilazi sve ostalo – adekvatan ili neadekvatan pristup, pozitivno djelovanje, izostanak tog pozitivnog djelovanja ili stvaranje novih ili neuklanjanje postojećih prepreka. Iz stavova i od stavova drugih ljudi u velikoj mjeri zavisi i odnos osoba s invaliditetom prema sebi samima – proces samoprihvatanja, samoodređenja, samopoštovanja. Zato kao država i društvo treba da se zapitamo na kom smo stupnju i gdje smo kada su u pitanju (naši) stavovi, a da tom prilikom budemo iskreni u (pr)ocjeni. To će nam dati i odgovore na brojna druga pitanja.

ZUMIRAJ: Za kraj, šta biste savjetovali svima nama, građanima, koji se zalažemo za implementaciju zakona i standarda koji se tiču osoba s invaliditetom i njihovih prava, garantovanih Konvencijom UN o pravima OSI, a koju je Crna Gora ratifikovala i obavezala se na njeno poštovanje još 2009, posebno u svetlu hipokrizije koju često pokazuje politička scena?

Marina Vujačić: Da nikad ne pristajemo na ono što nam se nameće kao dominantno i plasira kao poželjno, prihvatljivo, jedino moguće, a da se to radi bez argumentacije i činjenica.

Treba da se ponašamo u skladu s onim što je naša i njihova uloga. Mi, građanke i građani, smo jedini poslodavci poslanika/ca, drugih na javnim funkcijama, donosilaca/teljki odluka, i svima ostalima koji su zaposleni u organima vlasti i drugim institucijama čije se zarade finansiraju iz budžeta. Prema tome, treba da insistiramo na znanju, posvećenosti, odgovornosti i da vjerujemo samo dokazima i činjenicama. Ne smijemo da dozvolimo pokušaj relativizacije koji je često u svemu prisutan i da se tješimo i zadovoljavamo time kako je nekad bilo i gore ili kako će biti bolje u narednom periodu. Konvencija je alat i mehanizam koji kao društvo treba da koristimo i zahtijevamo njeno poštovanje. Bez poštovanja ljudskih prava osoba s invaliditetom ni društvo u cjelini ne može napredovati.

Društva u kojima su osobe s invaliditetom isključene i diskriminisane ne koriste sve svoje resurse i potencijale već stvaraju ogroman jaz i nepremostive prepreke između većine i manjine.

Izvor: Zumiraj

Nositeljka liste Za budućnost Podgorice - Grad svih nas za Gradski portal, u tekstu čiji je naslov: Borovinić Bojović: Mi smo koalicija za jaku i stabilnu Podgoricu, zaustavićemo pokušaj hobotnice bivšeg režima da se vrati na vlast, između ostalog, izjavila je i sljedeće:

Dodjela prostora za funkcionisanje Udruženja mladih sa hendikepom i dnevnog centra za osobe sa demencijom, direktan je rezultat naše inicijative. Mi ne zaboravljamo nikoga i brinemo o svima jer je naša ambicija da Podgorica bude grad svih nas.

Ovom prilikom obavještavamo javnost i objavljujemo demantij, imajući u vidu činjenicu da Glavni grad Podgorica nije dodijelio prostorije UMHCG-u.

Jedina istina je ta da je Skupština Glavnog grada, na čijem je čelu gospođa Borovinić Bojović donijela mišljenje o dodjeljivanju prostora, međutim ono nije obavezujuće za gradsku upravu.

S druge strane, na našu Inicijativu upućenu gradonačelnici Injac, Sekretarijat za lokalnu samoupravu i saradnju sa nevladinim organizacijama dao je negativno mišljenje za ustupanje prostora bez naknade, na osnovu čega Agencija za izgradnju i razvoj Podgorice nije mogla donijeti odluku u našu korist.

Prema tome, UMHCG nije, kako se navodi, dobilo prostor od Glavnog grada, a nije ni od države.

Upravo ovih dana se preseljavamo iz prostorija u kojima smo se nalazili skoro pet godina i tražimo nove, o čemu će javnost biti informisana uskoro.

Zbog svega navedenog, ali prije svega zbog istine i činjenice da nam se ovakvim izjavama nanosi šteta, očekujemo izvinjenje i kompletnu istinitu informaciju.