Američki teniser Dženson Bruksbi podijelio je sa svijetom svoju priču.

Dženson Bruksbi (24) bio je jedna od novih nada svjetskog tenisa kada je došao do 33. mjesta na ATP listi. Uzeo je i set Novaku Đokoviću na US openu, srpski as ga je javno pohvalio i svi su čekali da se nastavi njegov uspon. Ali, do toga nije došlo. Povrede, operacije i suspenzija bili su glavni razlozi za sve to.

Međutim, ono što niko nije znao o njemu jeste da ima autizam. Njegova inspirativna priča i borba izazvala je veliku pažnju. Dobio je mnoštvo poruka podrške kada je odlučio da o tome javno govori.

Nisam htio da pričam o tome, čuvao sam za sebe, lična je stvar i nisam htio da govorim javno. Ali, shvatio sam da je vrijeme da o tome govorim, rekao je Bruksbi u intervjuu za AP.

Šta su simptomi autizma? Prema zvaničnim informacijama neki od znakova koji mogu da ukažu na autizam kod djece jesu teškoće u govoru, neobični govorni šabloni, poteškoće u spavanju, hiperaktivnost, impulsivnost, agresija. Djeca sa autizmom često znaju burno da reaguju recimo na buku, a da se dogodi da nemaju reakciju i da ne plaču kada padnu.

Autizam je znatno češći kod dječaka nego djevojčica. Jasan uzrok za nastanak ovog stanja nije poznat, ali je u pitanju grupa srodnih stanja sa mnogo različitih uzroka. U najvećem broju se najvjerovatnije radi o kombinaciji genetskih faktora rizika sa faktorima rizika iz okruženja. Specifičan gen ili geni još uvijek nisu potvrđeni. Dijagnoza ovog poremećaja moguća je tek oko drugog ili trećeg rođendana. Tim za dijagnozu ovog poremećaja čine dječji psihijatar, pedijatar, neurolog, psiholog i defektolog-logoped.

"Išao sam na terapije da bih naučio da pričam"

Sa svim tim poteškoćama se susretao prilikom odrastanja. Naučio je da priča od svoje četvrte godine. Išao sam na terapije, oko 40 sati nedjeljno sam provodio na terapiji kako bih progovorio i kako bih naučio kako da budem bolji u komuniciranju i u ponašanju u društvu i takvim situacijama. Autizam je u isto vrijeme bio i neka vrsta snage na terenu, ali je isto tako činio sve to težim, pojasnio je Bruksbi.

Za autizam ne postoji neka vrsta testiranja koja bi pomogla da se to otkrije ranije. Autizam ima lakše i teže oblike. Njegov je bio teži. O tome je pričala Mišel Vagner, žena koja je radila sa njim od malih nogu. Počeli smo da radimo kada je imao dvije godine i 9 meseci i tada je dobio dijagnozu. Bio je dosta težak slučaj na početku, sada je na samom kraju i pripada blažem obliku. Njegov napredak je unikatan i ne viđa se često tako nešto, pojasnila je Mišel.

Zašto je Bruksbi suspendovan?

Američki teniser je u oktobru 2023. suspendovan na 18 mjeseci zbog toga što je propustio doping kontrolu, tačnije propustio je tri testa što je dovelo do suspenzije. Njegova kazna je smanjena posle žalbe, pa će tako igrati i na Australijan openu 2025. godine.

Do takve odluke došlo je iz dva razloga. Prvo jer je utvrđeno da je osoba koja je u Holandiji trebalo da uzme njegov doping test snosila dio odgovornosti zbog greške, a drugi razlog je spomenuta Mišel Vagner koja je svjedočila u njegovu korist. Zbog autizma je Dženson imao velike probleme, bio je iza svojih vršnjaka u razvoju. Zato ima određene probleme i kada donosi odluke i kao odrasla osoba. Teško mu je ponekad da razumije da ako uradi jedno ili ne uradi nešto, da to može da dovede do nekog drugog ishoda, odnosno da nešto može da se desi. Ne može ponekad da shvati uzrok i posljedice, rekla je Mišel.

Dvije operacije i veliki povratak

Bruksbi je poslednji zvanični meč odigrao na Australijan openu u januaru prošle godine. Tada je izgubio od sunarodnika Tomija Pola, a prije toga je pobijedio Kaspera Ruda. Razlog za sve to je, pored suspenzije, problem sa povredama. Imao je i dvije operacije. Prvo je u martu te godine operisao lijevi ručni zglob, pa u maju i desni. Mnogo loših stvari mi se dogodilo u isto vrijeme. Bilo mi je teško da sve to podnesem, posebno mentalno, iskren je Dženson.

Sada ima samo jedan cilj, da pokaže svima da mu je mjesto u vrhu i da može još mnogo toga da pokaže. Novak je za njega rekao da ima atipičan stil igre, a on je željan dokazivanja. Želeo sam da svi znaju ko sam i da me upoznaju. Imao sam dovoljno vremena da razmislim o svemu i odlučio da kažem sve, zaključio je Bruksbi.

Izvor: Mondo

Pripremila: Dajana Vuković

Aerodromi Crne Gore će unutar projekta DANOVA NEXT nabaviti opremu za opsluživanje putnika sa invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Budžet projekta je 2.622.400 EUR, a Aerodromi Crne Gore će od projekta dobiti 175.000 EUR za ovu nabavku.

Izvor: Zamaaero

Pripremila: Dajana Vuković

Prvenstvo Crne Gore u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom okupilo je u univerzitetskom Sportsko kulturnom centru 23 takmičara, a šampionski trofeji podijeljeni su u četiri kategorije.

U spojenim kategorijama 3-5 (osobe koje igraju iz invalidskih kolica) igralo se po sistemu svako sa svakim, a trijumfovala je Samra Kojić, ispred Milosava Femića iz bjelopoljskog kluba Leonid. Kao trećeplasirani završili su Nedžad Pepić iz Bara i Ambroz Nikač iz Podgorice.

U kategoriji 6-7 (stojeći stav) prvo mjesto osvojila je Milijana Ćirković, iz STK Luča, ispred klupskog druga Đura Krivokapića, koji je prethodne dvije godine bio najbolji. Medalje su još osvojili Dejan Tmušić (STK Orlov krš) i Slobodan Mihailović (Luča).

U kategoriji 8 zlatni je bio Uroš Gugolj (STK Novi), koji je u finalnom meču pobijedio je Miljana Cerovića (Luča). Pobjedničko postolje komletirali su Igor Mijović (Luča) i Nikola Kaluđerović (Orlov krš).

U kategoriji 9-10, stonoteniser Luče Dejan Bašanović do titule prvaka došao je pobjedom protiv klupskog druga Duška Lazovića. Bronzane medalje osvojili su Pjetro Paljušević (Luča) i Miloš Mudreša (Orlov krš).

Šampionat u dvorani univerzitetskog Sportskog kulturnog centra odigran je inkluzivno, u okviru međunarodnog stonoteniskog turnira Profit App Podgorica open.

Organizatori desetog Državnog prvenstva za OSI bili su Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča i Udruženje paraplegičara Podgorica, uz podršku Glavnog grada, STK SPIN i Stonoteniskog saveza, a pod pokroviteljstvom Paraolimpijskog komiteta.

Izvor: RTNK

Pripremila: Dajana Vuković

Prvenstvo Crne Gore u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom biće održano sjutra u Podgorici, u dvorani univerzitetskog Sportskog kulturnog centra, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta.

Navodi se da će šampionat biti odigran inkluzivno u okviru međunarodnog stonoteniskog turnira Profit App Podgorica open.

Očekuje se nastup više od 20 stonotenisera u kategorijama 3-5 (osobe korisnici kolica) i u 6-10 (stojeći stav), saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta.

Organizatori 11. Državnog prvenstva za OSI su Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča i Udruženje paraplegičara Podgorica, uz podršku Glavnog grada i STK SPIN, a pod pokroviteljstvom Paraolimpijskog komiteta.

Početak takmičenja zakazan je za 13 sati.

Izvor: RTNK

Pripremila: Dajana Vuković

Dobar dan svima. Na samom početku, želim reći da mi je ogromna radost i čast obratiti Vam se danas.

Budući da sam studentkinja, mislim da vas neće iznenaditi činjenica da sam za teme svog izlaganja odabrala obrazovanje i zaposlenje. Moram priznati da me put do posla i zaposlenje posebno plaši. Valjda zbog toga što čeka i mene samu danas – sjutra, i nepoznanica mi je. A i zbog pređašnjih iskustava koje nosim kada je u pitanju ova tema. Naime, često čujemo kako na mladima ostaje svijet. Po mom mišljenju, mi, mladi s invaliditetom, ipak, moramo dodatno da se trudimo kako bismo se u ovom svijetu snašli i pronašli. Imam utisak, kao da dosta često polažemo ispite. Ali ne one koji se odnose na gradivo u školi i na fakultetu, već one koje postavlja samo društvo. Ispiti koji se tiču, čovječnosti, zrelosti, ljudskosti. Ali možda i teže ispite – stalnog dokazivanja da želimo, možemo, hoćemo, umijemo - sve što i drugi ljudi, sve što bi trebalo da nam pripada kao ljudskim bićima, mi moramo da se izborimo za to. To je poprilično težak put. I dosta zna umoriti. Moja poruka svima koji ovo gledaju i slušaju, namjerno ili slučajno, je da nam daju prostora. Da nam pruže priliku. Iskoristićemo je na najbolji mogući način. Vjeru i povjerenje koje zadobijemo, stostruko ćemo vratiti.

Iskoristila bih ovu priliku da poručim još jednu stvar. Govorite o nama. Uvijek i svuda. Ne samo onda kada bi to bilo poželjno, već i kada povod ne postoji. Stvorite ga vi sami.

Pomozite nam u tome da sa sebe skinemo razne etikete koje nam se lijepe. Pošto gotovo svakodnevno spominjemo promjene, hajde da se mijenjamo. Malo manje da govorimo, a više da radimo. Hajde da se više ne svrstavamo u podfoldere „njihova prava”, „njihov život”! Promjene iziskuju zajedništvo, i zadatak su svakoga od nas. Zato se i kompletna ova priča tiče svakoga od nas. Mislim da je pravi trenutak da to prihvatimo i počnemo se ponašati u skladu sa tim. Hvala

Dobar dan svima, zadovoljstvo mi je što danas mogu da vam se obratim kao omladinski aktivista i aktivista za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Aktivizam možda nije profesija, ali je potreba kojom se pokreću, problematizuju, ali i rješavaju pitanja kojima se dovoljno, adekvatno ili nikako ne bavi država, čemu svjedoči i nedavno održani Omladinski parlament sa čak sedam predstavljenih inicijativa.

Iz navedenog, da se zaključiti da mladi Crne Gore prepoznaju probleme i nude rješenja, ali ih društvena zajednica sputava, a država za mišljenje mladih i ne mari mnogo. Zato se aktivisti i aktivistkinje udružuju u organizacijama koje u našem društvu, bar za sada, efikasnije šire poruku i dovode do promjena. Kao najveći problem NVO sektora, barem kada su mladi i javne politike u pitanju, vidim nedostatak adekvatne participacije mladih u procesima donošenja odluka. Problem je zapravo u tome što se mišljenje mladih ne uvažava dovoljno, a mladi svode na nivo konsultativnog organa u procesu donošenja zakona i drugih javnih politika koje se na njih odnose. U tim procesima, neke kategorije mladih, poput mladih s invaliditetom, ostaju najčešće nezastupljeni i nevidljivi.

Zato danas ovdje, ja, kao omladinski aktivista, nudim prijedlog kako država/sistem može raditi na podizanju nivoa participacije mladih u planiranju kreiranju i sprovođenju javnih politika za sve mlade u Crnoj Gori;

 - Prije svega bi zakonskim prepoznavanjem omladinskih organizacija bili znatno olakšani napori koje ove organizacije ulažu - svaka na polju svoga djelovanja.

 - Kao rješenje nameću se i sjednice Omladinskog parlamenta, koje bi trebalo češće održavati, kako bi se pratio progres inicijativa mladih koje se upućuju državi.

 - Na kraju, uputio bih molbu našim državnicima i drugim donosiocima odluka i kreatorima javnih politika: Nemojte da konsultujete nas mlade, već uvažite naše stavove i mišljenja.

Ohrabrite nas da krila imamo široka, jer mi smo LIDERI i LIDERKE, a ne GLASAČKA OLOVKA.

Završio bih ovim “Mladi su dragocjen resurs koji ne smijemo zanemariti, a naše društvo treba da nas prepozna i sačuva ovu sigurnu investiciju jer mladi pokreću!

Draga Saša, dragi Miljane, postavili ste mi ozbiljan zadatak danas i hvala vam na tome.

Razlog zbog kojeg riječ dobijam na kraju nalazi se u nekim Sašinim i Miljanovim rečenicama. Ja sam kao aktivistkinja, kao žena s invaliditetom i kao liderka ponosna na ove mlade ljude koji su sa mnom danas.

Hvala vam za odlučnost, za volju, za jasne poruke. Ja bih rekla i zahtjeve. Zahtjeve prema nama svima, kao društvu. Jer je prvenstveno društvo odgovorno da stvori prilike, da podstakne i obezbijedi mogućnosti, da osigura da se potencijal svakog ljudskog bića izrazi, razvije, i stvori promjenu i dobrobit.

Ne prihvatam kritike koje se upućuju djeci i mladima danas, a da prethodno ne analiziramo šta smo to mi učinili da im stvorimo sigurno, podstičuće, zdravo okruženje u kojem odrastaju, u kojem se obrazuju, u kojem treba da se razvijaju i stvaraju.

Jesmo li svi zajedno učinili dovoljno i sve u domenu naših mogućnosti da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, podržano? Dajemo li im dobre primjere, usmjeravamo li na adekvatan način, ili ih, pak, češće koristimo kao brojke, kao sredstva, kao samozadovoljenje za naše neostvarene želje i htjenja?!

Džejms Boldvin je rekao:

Djeca nikada nijesu bila dobra u slušanju odraslih, ali nikad nijesu propuštila da ih imitiraju.

Tako je i sa mladima, posebno u određenoj dobi.

Mi ne smijemo stvarati društvo uzora, već društvo u kojem ćemo svi imati pravo na svoju jedinstvenost i različitost.

Jer, uzori su nam uglavnom pogrešni: Oni se često za svoju poziciju nijesu izborili zaslugama, znanjem i vrijednostima, nego pripadnošću nekoj ideologiji, partijskoj, nacionalnoj, ili drugoj.

A tako smo potisnuli, sakrili i onemogućili mnoge potencijale.

Ne želim da se mladi s invaliditetom danas suočavaju s onim istim preprekama s kojima sam se prije 20, 10, pet godina suočavala ja i druge osobe s invaliditetom. Nema opravdanja danas za nepostojeće ili loše zakone i druge javne politike, prakse, običaje. Ne može argument biti potrebno vrijeme, novac, adekvatniji trenutak. Sad je vrijeme, sad ima novca, sad je trenutak. 

Sad se živi. Zato hoćemo život dostojan svakog čovjeka, svake mlade osobe, djevojčice i dječaka. 

Hoćemo ljudska prava u ovom trenutku, I svakom narednom jednako.

Iz moje uloge i posla kojeg obavljam, ja hoću mlade s invaliditetom, liderke i lidere, samosvjesne, osnažene, samostalne, odvažne, hrabre i svoje.

One koje i koji neće posustajati, neće se uzmicati drugima misleći da ne vrijede kao oni, da nijesu dostojne i dostojni, da ne zaslužuju.

Zato i danas UMHCG daje prostora i poručuje da su nam mladi važni, da su resurs i bogatsvo. Zato ćemo nastaviti da im budemo oslonac i podrška.

…

Vi koji ste se osvrnuli na podršku koju dobijate i koju ste dobijali od UMHCG, da vam kažem danas da ste je opravdali i da mi je drago zbog toga.

Voljela bih da jednako tako svi budu svjesni toga kakve prilike i kakve mogućnosti dobijaju, koliko podstičemo i podržavamo, i da budu svjesni da sva prava o kojima danas govorimo, i o kojima generalno govorimo jednako podrazumijevaju i obaveze i odgovornosti. Zato svi treba da se probudimo u sebi i da zauzmemo svoje stavove i svoj glas. I zato vam još jednom hvala što ste se javili i iznijeli svoje stavove danas.

Možda mi je lično žao što nas neće direktno, licem u lice, čuti oni do kojih treba da dođu sve ove poruke. Ali vam obećavam da će do svih njih doći ove poruke, jer je danas bilo i dobrih lekcija koje su trebali da čuju i da nauče, nekih životnih, ali rekla bih i radnih, pa ćemo se angažovati da do njih i dođu.

Ali ih nijesmo pozvali, i ujedno je ovo i obrazloženje; ne samo zato što je kraj godine, nego kao što i sami vidite – zabavljaju se oni malo u Skupštini ovih dana, i zabavljaju se oko formiranja vlasti u Podgorici, ali im se očigledno može da imaju takve cirkuse i zabave. Ali smo mi tu i zbog toga – da ih opomenemo i na to i da ih upozorimo, da im kažemo da su odgovorni i obavezni. I zato ćemo se angažovati, takođe, da taj dio poruka dođe do njih, ma koliko se oni ovih dana zabavljali.

Još jednom vam hvala i ja vas pozivam, osnažujem i ohrabrujem da uvijek izrazite svoje mišljenje, da jasno kažete svoje zahtjeve, svoje želje, da ukažete na ono što vam smeta, što vas nervira, što vas iritira, ono što čini da osjećate da se prema vama nepravda vrši ili bilo koja druga radnja koja vam stvara i najmanju nelagodu, a kamoli li da se loše osjećate i povlačite. I zato bih stvarno voljela da znate koje su adrese na koje možete da se obratite, ali i da se osnažite da što više vaših glasova čujemo; I onih koji danas nijesu uzeli riječ, koji su se možda premišljali/premišljale i vas koji na nekim drugim mjestima uzimate riječ, da za sebe gradite put. Jer, mislim da ovo društvo u kojem živimo nije dovoljno, neću reći toreratno, ali nije dovoljno spremno da stvara prostore za svakoga od nas pojedinačno. Moramo da se izborimo za sebe i moramo da ne pristajemo na ono što je loše zato što je to naša pbaveza i naša odgovornost jer je to naš život. I zato vas molim da živite svoj život u potpunosti.

Marina Vujačić

Podgorica, PR pres servis – Elektronski didaktički priručnik i razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom ključni su rezultati projekta U kontaktu, a cilj tih alata je da se omogući mladima s invaliditetom pristup kvalitetnijem obrazovanju, uslugama i aktivnostima, promovišući digitalnu tranfsormaciju i ravnopravnost.

To je saopšteno na pres konferenciji povodom predstavljanja projekta U kontaktu (In Touch) koji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi u saradnji s glavnim nosiocem projekta Asoscijacijom ABiCi i partnerskim organizacijama osoba s invaliditetom, a to su Informativni Centar “Lotos”, Bez barijera, Aktivna zona, Terra di mezzo.

Projekat finansira Evropska edukativna i kulturna izvršna agencija (EECEA), koju je delegirala Evropska komisija, a kofinansira Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić naglasila je da je društvo odgovorno da stvori prilike, podstakne i obezbijedi mogućnosti, da osigura da se potencijal svakog ljudskog bića izrazi, razvije, i stvori promjenu i dobrobit.

Ne prihvatam kritike koje se upućuju djeci i mladima danas, a da prethodno ne analiziramo šta smo mi učinili da im stvorimo sigurno, podstičuće, zdravo okruženje u kojem odrastaju, u kojem se obrazuju, u kojem treba da se razvijaju i stvaraju. Jesmo li svi zajedno učinili dovoljno i sve u domenu naših mogućnosti da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, podržano? Dajemo li im dobre primjere, usmjeravamo li na adekvatan način, ili ih pak češće koristimo kao brojke, kao sredstva, kao samozadovoljenje za naše neostvarene želje i htjenja?!, upitala je Vujačić.

Uvjerena je da ne smijemo stvarati društvo uzora, već društvo u kojem će svi imati pravo na svoju jedinstvenost i različitost.

Jer, uzori su nam uglavnom pogrešni. Oni se često za svoju poziciju nijesu izborili zaslugama, znanjem i vrijednostima, nego pripadnošću nekoj ideologiji, partijskoj, nacionalnoj, ili drugoj. A tako smo potisnuli, sakrili i onemogućili mnoge potencijala, razočarana je Vujačić.

Smatra da nema nema opravdanja za nepostojeće ili loše zakone i druge javne politike, prakse, običaje.

Ne može argument biti potrebno vrijeme, novac, adekvatniji trenutak. Sad je vrijeme, sad ima novca, sad je trenutak. Sad se živi. Zato hoćemo život dostojan svakog čovjeka, svake mlade osobe, djevojčice i dječaka. Hoćemo ljudska prava u ovom trenutku i svakom narednom jednako. Hoću mlade s invaliditetom, liderke i lidere, samosvjesne, osnažene, samostalne, odvažne, hrabre i svoje, poručila je Vujačić.

Istakla je da UMHCG daje prostora i poručuje da su mladi važni, da su resurs i bogatsvo i zato će nastaviti da im bude oslonac i podrška.

Predstavljajući projekat U kontaktu, Ksenija Janković je kazala da je trajao 24 mjeseca, od početka 2023. do kraja ove godine.

Projekat je za cilj imao da unese inovacije u aktivnosti neformalnog obrazovanja i obezbijedi veći kvalitet učenja u radu za mlade s invalidtetom. Djelovanje je bilo fokusirano na popunjavanje nedostataka ažuriranja i inovacija u dostupnim materijalima za obuku za organizacije osoba s invaliditetom, kako bi se povećale mogućnosti za njihovo učešće u različitim aktivnostima, te ostvarile mogućnosti za inkluziju u evropsko društvo i zajednicu, a sve s ciljem osnaživanja osoba s invaliditetom, kazala je Janković.

Dva ključna rezultata su Elektronski didaktički priručnik i Razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom.

Elektronski didaktički priručnik uključuje inovativne aktivnosti za inkluziju osoba s invaliditetom i obuke za operatere, vaspitače, trenere i socijalne radnike i sve one koji rade sa osobama s invaliditetom. Mobilna aplikacija je besplatna za preuzimanje, a obuhvata mapirane pristupačne usluge i aktivnosti, kao i pristupačne mogućnosti za mlade s invaliditetom u državama obuhvaćenim projektom, a to su: Albanija, Malta, Italija, Bosna i Hercegovina, Kipar i Crna Gora, rekla je Janković.

Kazala je da je kreirano 35 neformalnih didaktičkih aktivnosti, a priručnik je preveden na šest nacionalnih jezika organizacija koje su bile dio projekta i dostupan je za preuzimanje.

Razvoj mobilne aplikacije bio je osmišljen tako da na nivou svih šest država mapiramo po 50 lokacija, odnosno usluga ili aktivnosti koje su pristupačne osobama s invaliditetom, iz različitih sfera života, istakla je Janković.

Neki od rezultata projekta su i nacionalno istraživanje o dobrim praksama, evropsko istraživanje postojećih alata, priručnika i publikacija sa aktivnostima pristupačnim osobama s invaliditetom na evropskom nivou, mapiranje pristupačnih objekta/aktivnosti/usluga u okviru svake države uključene u projekat, studijska posjeta za mlade i omladinske radnike u Tirani, internacionalni seminar na Kipru koji je okupio 20 mladih i omladinskih radnika koji su testirali aktivnosti iz Didaktičkog priručnika, kao i Internacionalna razmjena mladih koja je okupila 40 učesnika, a čiji je domaćin bilo UMHCG.

Studentkinja psihologije i pjesnikinja Saša Komarica istakla je da je put do zaposlenja posebno plaši i da mladi s invaliditetom moraju dodatno da se trude kako bi se snašli i pronašli.

Imam utisak, kao da često polažemo ispite. Ali ne one koji se odnose na gradivo u školi i na fakultetu, već one koje postavlja samo društvo. Ispiti koji se tiču čovječnosti, zrelosti, ljudskosti. Ali možda i teže ispite – stalnog dokazivanja da želimo, možemo, hoćemo, umijemo - sve što i drugi. Za sve što bi trebalo da nam pripada kao ljudskim bićima moramo da se izborimo za to. Moja poruka je da nam daju prostora, da nam pruže priliku. Iskoristićemo je na najbolji mogući način. Vjeru i povjerenje koje zadobijemo, stostruko ćemo vratiti, sigurna je Komarica.

Poručila je svima da o mladima s invaliditetom govore uvijek i svuda, ne samo kada je to poželjno. 

Pomozite nam da sa sebe skinemo razne etikete koje nam lijepe. Pošto gotovo svakodnevno spominjemo promjene, hajde da se mijenjamo. Malo manje da govorimo, a više da radimo. Hajde da se više ne svrstavamo u podfoldere „njihova prava”, „njihov život”! Promjene iziskuju zajedništvo, i zadatak su svakoga od nas. Zato se i kompletna ova priča tiče svakoga od nas, jasna je Komarica.

Student i aktivista za ljudska prava Miljan Lončar kazao je da mladi Crne Gore prepoznaju probleme i nude rješenja, ali ih društvena zajednica sputava, a država za njihovo mišljenje ne mari mnogo i zato se, kako je pojasnio, aktivisti i aktivistkinje udružuju kroz organizcaije, koje efikasnije šire poruku i dovode do promjena.

Kao najveći problem NVO sektora, barem kada su mladi i javne politike u pitanju, vidim nedostatak adekvatne participacije mladih u procesima donošenja odluka. Problem je zapravo u tome što se mišljenje mladih ne uvažava dovoljno, a mladi svode na nivo konsultativnog organa u procesu donošenja zakona i drugih javnih politika koje se na njih odnose. U tim procesima, neke kategorije mladih, poput mladih s invaliditetom, ostaju najčešće nezastupljeni i nevidljivi, ukazao je Lončar.

Smatra da bi zakonskim prepoznavanjem omladinskih organizacija bili znatno olakšani napori koje te organizacije ulažu.

Kao rješenje nameću se i sjednice Omladinskog parlamenta, koje bi trebalo češće održavati, kako bi se pratio progres inicijativa mladih koje se upućuju državi. Uputio bih molbu našim državnicima i drugim donosiocima odluka i kreatorima javnih politika- Nemojte da konsultujete nas mlade, već uvažite naše stavove i mišljenja. Ohrabrite nas da imamo široka krila, jer mi smo lideri i liderke, a ne glasačka olovka, poruka je Lončara.

Učesnicu diskuje Anđelu Dragović raduje što i pored nerazumijevanja, postoje mladi s invaliditetom čiji se glas čuje i koji se snažno zalažu za ravnopravnost i poštovanje ljudskih prava.

Ferid Muratović vjeruje da osobe s invaliditetom treba da govore o invaliditetu, jer se samo tako može graditi svijet pristupačniji za sve.

Adnan Kujović je poručio da mladi s invaliditetom ne treba da se stide svoje invalidnosti, već da se odlučno zalažu za svoja prava.

Podsjećajući da su osobama s invaliditetom garantovana sva prava, kao i drugim ljudima, Nemanja Dujović je naveo da je Crna Gora ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom izrazila volju da ta prava garantuje i ostvari, iako nekada praksa nije u skladu sa tim.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje Pres konferenciju, 25. decembra 2024. (srijeda) u PR Centru (Bulevar Josipa Broza 23A, Podgorica) sa početkom u 10.30 časova.

Na Konferenciji će biti predstavljeni rezultati Projekta U kontaktu (In Ttouch) i sve ono što je ostvareno kroz prethodne dvije godine njegovog sprovođenja, a primarno dva glavna rezultata: Elektronski didaktički priručnik, koji uključuje inovativne aktivnosti za inkluziju osoba s invaliditetom i Razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom, koja obuhvata mapirane pristupačne usluge i aktivnosti, te sve pristupačne mogućnosti za mlade s invaliditetom u državama obuhvaćenim projektom.

Pomenuta Konferencija, osim završne promocije Projekta, ima za cilj da informiše, i osnaži osobe s invaliditetom na aktivno učešće u društvu i podstiče liderstvo kod njih.

Ispred UMHCG obratiće se Marina Vujačić, izvršna direktorica i Ksenija Janković, koordinatorka projekta, a u ime i ispred mladih će se obratiti studentkinja Saša Komarica i student Miljan Lončar.

UMHCG ovaj Projekat sprovodi  u saradnji s glavnim nosiocem projekta Asoscijacijom ABiCi (Associazione ABiCi) i partnerskim organizacijama osoba s invaliditetom: Informativni Centar “Lotos”, Bez barijera (Pertej barrierave (BBA)), Active zone outdoor (AZO), Terra di mezzo (TDM), a kroz finansijsku podršku Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (EACEA) delagirane od strane Evropske komisije.

Projekat kofinansira Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.

Podgorica, (MINA) – Žene u Crnoj Gori i dalje se suočavaju sa raznim oblicima diskriminacije i rodno zasnovanim nasiljem, i zbog toga se mora ojačati zakonodavni i institucionalni okvir i obezbijediti efikasnija primjena propisa, poručeno je na konferenciji Glasovi žena Crne Gore, koju je organizovao Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Direktorica CEDEM-a Nevenka Vuksanović, na otvaranju završne konferencije u okviru projekta Žene i muškarci – partneri u ravnopravnosti, kazala je da je dobro što se različite institucije i organizacije bave pitanjem rodne ravnopravnosti.

Potrebno je da se, ne samo žene, nego i muškarci i djeca bave idejom rodne ravnopravnosti i pitanjem položaja žena, navela je Vuksanović, ističući da je pitanje rodne ravnopravnosti pitanje koje se tiče svih aktera društva.

Načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Biljana Pejović saglasna je da se pitanje jačanja položaja žena tiče svih.

Pitanje jačanja položaja žena, u svim aspektima političkog, društvenog i ekonomskog života, tiče se svih nas, rekla je Pejović.

Prema njenim riječima, kada je u pitanju položaj žena u politici, ne radi se više o kvotama, već o paritetu.

Pejović je najavila da namjeravaju da, u narednom periodu, rade na unapređenju Zakona o rodnoj ravnopravnosti, navodeći da se, iako je tekst dobar, u implementaciji pokazalo da nije bio dovoljno efikasan.

Ona je ukazala na činjenicu da se žene danas i dalje suočavaju sa raznim oblicima diskriminacije, ali i sa nasiljem za koje, kako je naglasila, mora postojati nulta tolerancija.

Nastavićemo da radimo kako bismo ojačali zakonodavni i institucionalni okvir, rekla je Pejović, ističući da je važno i u praksi raditi na orodnjavanju u svim oblastima.

Ona je kazala da je neohodan zajednički rad državnih institucija, civilnog sektora, ali i međunarodnih organizacija i akademske zajednice kako bi se obezbijedila rodna ravnopravnost u praksi.

Glavna savjetnica Zaštitnika ljudskih prava Crne Gore Dina Knežević naglasila je da u Crnoj Gori, ali i globalno, gotovo da nema oblasti u kojoj ne postoji rodna neravnopravnost.

Koju god oblast da pogledamo susrećemo se sa neravnopravnošću, navela je Knežević, ukazujući da rodna neravnopravnost postoji u politici, društvu, poslovnoj zajednici, ali i u oblastima poput klimatskih promjena.

Knežević je istakla i značaj razumijevanja posredne diskriminacije koja je, kako je navela, manje vidljiva i teže se prepoznaje.

Komentarišući izmjenu zakonodavstva kako bi se femicid definisao kao krivično djelo, Knežević je istakla da je, osim izmjene zakona, neophodno obezbijediti njihovu primjenu.

Ja sam podijeljenog mišljenja oko uvođenje krivičnog djela femicid, jer se pitam šta dobijamo uvođenjem krivičnog djela ako imamo aktere među onima koji sprovode zakone koji nijesu upoznati sa fenomenom nasilja, navela je Knežević.

Ona je podsjetila da je institucija Ombudsmana podržala ideju za uvođenje femicida kao krivičnog djela, ali je ukazala i na značaj stvaranja socijalne podloge za primjenu tog izmijenjenog zakonodavnog okvira.

Prema riječima Knežević, važno je da to bude prava i sistematska zaštita žrtvi rodno zasnovanog nasilja, a da ne bude samo još jedna nova izmjena koja je donesena na nedovoljno dobro pripremljenu socijolosku podlogu.

Potrebna je sistemska edukacija, jer još nije izvršena edukacija svih kadrova koji primjenjuju propise, a da ne govorimo one koje ti propisi pogađaju, istakla je Knežević.

Ukoliko se ne radi na edukaciji kadrova koji primjenjuju propise, uvođenje novog krivičnog djela bilo bi, kako smatra Knežević, unapređenje naočigled javnosti i međunarodne zajednice, a bez dobro pripremljenog osnova za primjenu.

Knežević je ukazala i da je potrebno iskorijeniti rodne stereotipe kod onih koji donese i primjenjuju zakone, ističući da edukacija kadrova mora biti kontinuirana kako bi imala stvarnog efekta.

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Core Gore (UMHCG) Marina Vujačić istakla je da je rodnu neravnopravnost osjetila i osvijestila vrlo rano na svojoj koži, ukazujući na lična iskustva, ali i izazove sa kojima se suočavaju žene i djevojčice sa invaliditetom.

Ona je kazala da se ta neravnopravnost nastavila kroz obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi.

Kao osobi s invaliditetom osporavalo mi se mnogo šta, osporavalo mi se da budem kao druge žene. Ja sam cijeli život vodila borbu sa sobom i sa drugima da budem ono sto želim, rekla je Vujačić.

Ona je poručila svim ženama i djevojčicama da vole sebe, zato što, kako je naglasila, tako grade samopoštovanje koje je preduslov svake borbe.

Na pitanje o položaju žena sa invaliditetom u Crnoj Gori, Vujačić je kazala da institucije u državi nijesu pristupačne, podsjećajući da nijedan vrtić, škola ili fakultet ne ispunjavaju sve norme koje se tiču pristupačnosti za osobe sa invaliditetom.

Razlog je, prema riječima Vujačić, u stanju svijesti.

Sistem obrazovanja odavno nije sigurno okruženje za djevojčica i žene sa invaliditetom. Škole su postale riznice različitih oblika nasilja, rekla je Vujačić, osvrćući se na slučaj seksualnog uznemiravanja koje je prijavila bivša učenica podgoričke Gimnazije.

Ovaj novi slučaj za koji smo tek saznali je nešto što imamo decenijama unazad u sistemu obrazovanja i dobro je što je neko smogao snage da o tome počne da govori, rekla je Vujačić.

Ona je istkala da je, u kontekstu žena i djevojčica sa invaliditetom, zabrinjava saglasnost da se nad njima vrši nasilje.

U Crnoj Gori se vjerovalo da se nasilje nad ženama i djevojčicama sa invaliditetom ne vrši, jer smo mi nešto zaštićene, rekla je Vujačić, navodeći da to nije tako.

Ona je naglasila da, kao osoba koja se suočava sa raznim vidovima nasilja, ne vjeruje sistemu zaštite u Crnoj Gori, uključujući policiju i tužilaštvo.

Šefica Kancelarije za LGBTIQ lica iz Sekretarijata za socijalno staranje Glavnog grada Marica Vlahović kazala je da je počela da se bavi aktivizmom jer LGBTIQ jedna od zajednica koja je najmanje vidljiva u crnogorskom društvu.

Moja motivacija je to što želim da sprovodim aktivnosti koje će bar na neki način popraviti kvalitet života određene grupe ljudi, rekla je Vlahović.

Upitana zašto je važan Zakon o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta, Vlahović je istakla da je važan zato što će ljudima koji će koristi taj zakon olakšati život i procedure koje su im bitne.

Crna Gora je jaka na papiru kada su u pitanju zakoni koji se tiču LGBTIQ osoba, rekla je Vlahović, istučući da donošenjem zakona borba ne prestaje, već da je potrebno usvojiti i propratne akte kako bi se ti zakoni mogli primjenjivati.

Novinarka Damira Kalač, govoreći o svom iskustvu i motivaciji da počne da se bavi temom rodne ravnopravnosti, istakla je da o tom važnom pitanju, kao i o nasilji i femicidu, mora da se govori.

Moramo biti tu jedni za druge, ovo su važne teme i tiču se svih nas, kazala je Kalač.

Na pitanje o ulozi medija, Kalač je naglasila da vjeruje u moć medija.

Vjerujem da imaju važnu ulogu i da mogu jako puno, a posebno u dijelu obrazovanja, rekla je Kalač, ističući da borba ni u tom sektoru nije laka.

Konsultantkinja za marketing i komunikacije Ivana Srećković, govoreći o svom iskustvu kao žene u biznisu, naglasila je da nije naučena da postoji nešto što ne može uraditi jer je žena.

Nikad bilo koji dio svog identiteta nijesam gledala kao prepreku da učestvujem u bilo čemu što nije dio mene, rekla je Srećković.

Odgovarajući na pitanje o preprekama sa kojima se žene susreću u poslovnom svijetu, Srećković je ukazala na pozitivne promjene koje se, prije svega, tiču edukacija.

Mislim da idemo na bolje na nivou edukacije, ima sve više programa. Žene učestvuju u edukacijama, prijavljuju se, rekla je Srećković.

Izvor: Mina

Pripremila: Dajana Vuković