Direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić smatra da država jedino pokušava smanjiti broj nezaposlenih osoba s invaliditetom projektima za zapošljavanje grant šemama, ali ne i drugim redovnim aktivnostima i mjerama.

Marina Vujačić je to saopštila u intervijuu za portal PRESS:

PRESS: Koliko država i opštine vode računa o licima sa invaliditetom?

Marina Vujačić (M.V) Država Crna Gora, pa prema tome i cjelokupan sistem na nacionalnom i lokalnom nivou, je propisala neka od prava osobama s invaliditetom, njihovo ostvarivanje i zaštitu, te se prema tome obavezala i na poštovanje tih prava u praksi.

U tom smislu, obaveza je države da promoviše, garantuje i štiti sva ljudska prava osoba s invaliditetom, ne zbog toga što je humana, već zbog toga što je to dužnost svakog društva i države da osigura ravnopravnost, pa i onda kada treba, da propiše posebne mjere za ljude koji su u nepovoljnijem položaju, kao što je to nesporno slučaj s osobama s invaliditetom.

To znači da država treba da garantuje prava osobama s invaliditetom opštim zakonima, ali i posebnim zakonima, kada opštim nije moguće neku oblast i neko pitanje adekvatno urediti. To isto se odnosi i na druge mjere, pa tako i na dužnost opština i lokalnog nivoa, odnosno zajednica u kojima žive osobe s invaliditetom.

Zbog toga govorim često da je pogrešan odnos ljudi u institucijama i ukupnom sistemu koji govore da nama izlaze u susret, imaju dobru volju razumiju naše potrebe.

Naime, sve navedeno odražava pogrešne pristupe i invaliditetu i odgovornostima kakve ima jedna država, a to je da garantuje, osigura, obezbijedi i zaštiti poštovanje ljudskih prava i urođenog dostojanstva svakog ljudskog bića.

Sve suprotno govori u prilog činjenici da država ne postupa u skladu sa svojim nadležnostima i da ljudi u institucijama sistema i drugi nadležni ne rade (dobro) svoj posao.

Praksa i na nacionalnom i na lokalnom nivou je različita, što znači da, bez obzira na neke pozitivne primjere i prakse kojih svakako ima, ne postoji adekvatan sistemski pristup pravima osoba s invaliditetom. Samim tim, mnoga rješenja nijesu održiva i dugoročna i često neke od uspostavljenih praksi, nestanu s promjenom vlasti ili pojedinaca na pozicijama donošenja odluka i/li sprovođenja javnih politika i mjera.

To dovodi do toga da se iznova zagovaraju prava, gubi dragocjeno vrijeme, resursi i energija.

U tom smislu, postoje i primjeri kada nadležne institucije i onda kada garantuju prava zakonom, podzakonskim aktima ograniče korisnike/ce prava, obim prava ili, u slučaju osoba s invaliditetom, izvrše diskriminaciju po osnovu vrste oštećenja (invalidnosti), procenta oštećenja, a nekada i po osnovu uzroka nastanka/sticanja i godina starosti.

Pored toga, neka ranije garantovana prava ili obim tih prava je ukinut osobama s invaliditetom, što nije smjelo da se dogodi i suprotno je međunarodnim standardima.

PRESS: Koji su glavni izazovi sa kojima se suočavaju?

 M.V: Prvi i osnovni izazov a ujedno i najveća prepreka s kojom se suočavaju osobe s invaliditetom je odnos društva prema nama, odnosno stavovi, predubjeđenja i uvjerenja o invaliditetu koja su najčešće negativna, pogrešna i štetna po osobe s invaliditetom, naše porodice, ali i cijelo društvo. Naime, i dalje se suočavamo s kontinuiranom potrebom promjene i unaprjeđenja stavova i svijesti o osobama s invaliditetom i promjenom percepcije o nama, kao o dostojnim i tretiranjem invaliditeta kao društvenog fenomena, a ne nikako problema pojedinca/ke.

I dalje postoje stavovi da su osobe s invaliditetom manje sposobne, manje vrijedne, štetne, nedovoljne i pogrešne, odnosno nesreća porodice i tragedija društva. Takav pristup nerazumijevanja, pogrešnog odnosa i neprihvatanja dovodi do stalne diskriminacije osoba s invaliditetom, izopštavanja, segregacije i getoizacije, ali i mnogo šteti i utiče i na odnos osoba s invaliditetom prema sebi samima. Proces samoprihvatanja kod samih osoba s invaliditetom zbog toga je dugotrajan, a za neke se nikada i ne desi upravo zbog negativnih stavova, okruženja u kojem su i nedostatka podrške.

Iz stavova proizilaze i norme i garancije u zakonima, mjere u strateškim i planskim dokumentima, akcije u praksi i sve ostalo što se radi ili popušta da se radi za osobe s invaliditetom, s osobama s invaliditetom i od strane samih osoba s invaliditetom, jer je taj proces naravno uzajaman i međuzavisan. Onda se nadalje izazovi ogledaju u nedovoljnoj pristupačnosti okruženja, objekata, saobraćaja, informacija i komunikacija, usluga i servisa za osobe s invaliditetom, kao i nedostatkom podrške za ravnopravnost, samostalan i dostojanstven život.

Osobe s invaliditetom cijelog života moraju da dokazuju da nešto mogu, da su sposobne i da im pripadaju prava, dok se za mnoge druge podrazumijeva da im to pripada po rođenju.

PRESS: Imate li tačan podatak koliko je broj nezaposlenih lica sa invaliditetom u Crnoj Gori i da li postoji neki plan za smanjenje tog broja?

M.V: Zavod za zapošljavanje je objavio podatke o broju osoba s invaliditetom koje su zaposlene na dan 31. 12. 2023, kao i broj onih prijavljenih na evidenciji Zavoda. Prema tim podacima, 9.522 osoba s invaliditetom (od čega je 5.620 ili 59,02% žena) posljednjeg dana 2023. bilo je prijavljeno na evidenciji nezaposlenih. S druge strane, po evidencijama Zavoda, na određeno vrijeme zaposleno je 1.093 osoba s invaliditetom, dok su 3.105 njih zaposleno na neodređeno vrijeme.

Navedeni podaci predstavljaju evidenciju onih koji ostvaruju prava propisana Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, što znači da ne moraju biti konačni, imajući u vidu činjenicu da osobe s invaliditetom mogu biti zaposlene, a da njihovi poslodavci ne koriste prava propisana ovim zakonom.

Moguće je da u Crnoj Gori i dalje postoji određen broj osoba s invaliditetom koje nijesu korisnici/e ovog zakona i nijesu registrovani/e na taj način, odnosno nemaju utvrđen status, kako zbog neadekvatnog zakonodavstva, tako i zbog straha od neprihvatanja kojem su izložene same osobe s invaliditetom, vjerujući da će na taj način izgubiti posao ili doživjeti diskriminaciju od strane kolektiva i poslodavaca.

S pozicije aktivistkinje i direktorice UMHCG-a, smatram da država jedino pokušava smanjiti broj nezaposlenih osoba s invaliditetom projektima za zapošljavanje grant šemama, ali ne i drugim redovnim aktivnostima i mjerama. Država još uvijek nije stvorila pretpostavke i mogućnosti za radno angažovanje teže zapošljivih kategorija i među samim osobama s invaliditetom jer najveći broj onih sa evidencije Zavoda spada u kategoriju dugoročno nezaposlenih, ali i nezapošljivih, dakle onih koji nemaju ni adekvatne kvalifikacije za potrebe tržišta rada. Naime, mnoge osobe s invaliditetom su se ranije obrazovale u tzv. specijalnom sistemu obrazovanja i imaju kvalifikacije vrstu i stepen obrazovanja za kojim nema potreba na današnjem tržištu rada. I dan danas, većinu osoba s invaliditetom sistem usmjerava u srednje stručne škole što dalje ograničava njihove izbore obrazovanja i zanimanja. Dodatno, i samo zakonodavstvo je definisano na pretpostavci preostalih radnih sposobnosti osoba s invaliditetom, što je diskriminatorno i pogrešno. Pretpostavka da osobe s invaliditetom, kakve god kvalifikacije i obrazovanje da imaju, imaju preostalu radnu sposobnost je zasnovana, takođe, na pogrešnom pristupu invaliditetu.

Ovaj koncept se samo primjenjuje prema osobama s invaliditetom za koje se smatra da su manje sposobne za rad i to zbog njihovog ličnog svojstva, a ne nepristupačnosti i neprilagođenosti radnog mjesta i uslova rada, dok se za sve druge podrazumijeva da imaju radnu sposobnost.

U tom smislu, država ne sprovodi redovne obuke, edukacije, dokvalifikacije i kontinuirano sticanje kompetencija osoba s invaliditetom, kako bi se one lakše i brže zaposlile, zadržale posao i napredovale u karijeri. Ne realizuje kampanje kojima se promoviše pravo na rad i pozitivni primjeri, ali ni efekti zapošljavanja osoba s invaliditetom, već sve svodi na volju poslodavaca, a osobe s invaliditetom nerijetko ostavlja bez stvarne podrške.

PRESS: Koju vrstu posla osobe sa invaliditetom najlakše mogu pronaći i kome se najčešće obraćaju kada traže posao?

M.V: Dugo vremena su osobe s invaliditetom u najvećoj mjeri i procentu bile zaposlene u nevladinom sektoru, posebno u organizacijama osoba s invaliditetom. U posljednje vrijeme, upravo posebno najviše zbog grant šema za zapošljavanje, ima ih zaposlenih u privredi, odnosno u privrednim društvima i kompanijama, kao i u javnoj upravi, ali dominantno na lokalnom nivou ili u nekim ustanovama i institucijama u okviru sistema, ali premalo u državnoj upravi, pa su samim tim skoro nikako zastupljene u okviru sve tri grane vlasti.

Izvor: PRESS

Pripremila: Dajana Vuković

Starijim ženama i ženama s invaliditetom prijeti poseban rizik da postanu žrtve nasilja i zlostavljanja, ali je njihova situacija u većini globalnih i nacionalnih izvještaja o nasilju slabo vidljiva, saopštila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO).

SZO je u dva obavljena izvještaja pozvala da se u zemljama članicama sprovedu bolja istraživanja, kako bi se obezbjedilo da te žene postanu vidljive, odnosno da njihovi problemi naiđu na veće razumijevanje i da se izađe u susret njihovim specifičnim potrebama.

Mali broj istraživanja posvećenih ovim kategorijama žena pokazuje da su upravo one srazmerno zastupljenije među žrtvama nasilja.

Tako je jedno istraživanje pokazalo da žene s invaliditetom imaju veći rizik da postanu žrtve partnera i da one čine srazmjerno veći udio među žrtvama seksualnog nasilja.

Starije žene i one s invaliditetom su manje zastupljene u većini raspoloživih istraživanja o nasilju nad ženama, što potkopava kapacitet da se izađe u susret njihovim specifičnim potrebama, izjavila je doktorka Linmari Sardinja, stručnjak SZO i autorka izvještaja.

Ona je naglasila da je razumijevanje načina kako nasilje različito pogađa različite žene, i da li, i na koji način traže da im se pomogne, ključno da bi se stavila tačka na svaki oblik nasilja.

Iako je partnersko i seksualno nasilje i dalje najrasprostranjeniji oblik, koji pogađa približno jednu od tri žene, starije žene i žene s invaliditetom su uz te oblike izložene i drugim, specifičnim oblicima nasilja, koje često vrše i negovatelji ili medicinski radnici.

Takvo nasilje može da se ispolji i kroz prinudu ili dominaciju, kao što je uskraćivanje ljekova, medicinskih pomagala ili drugih oblika njege, pa i finansijsko iskorišćavanje.

Izvor: Beta

Pripremila: Dajana Vuković

Iako im je zadatak da sankcionišu vozače koji se nepropisno parkiraju, objavljene fotografije svjedoče i da su vozila Komunalne inspekcije takođe parkirana mimo propisa. 

Direktor Uprave za inspekcijske poslove Branko Kovačević, za Gradsku RTV tvrdi da će službenici koji su počinili prekršaj biti sankcionisani.

Zakon je jednak za sve i Uprava za inspekcijske poslove isto i bez izuzetka postupa prema svim građanima Podgorice, tvrde u rukovodstvu te institucije.

Procedure su potpuno iste, kako za službena vozila, tako i za sva fizička lica. Nesavjesno parkiranje vozila, bilo da je od strane fizičkih lica ili službenika i službenih vozila, pristupamo i postupamo potpuno isto kada je riječ o sankcionisanju takvih vozila i te vrste prekršaja, ističe Kovačević.

Komentarišući fotografije nepropisno parkiranog službenog vozila na više lokacija u gradu, koje je objavio opozicioni odbornik Miloš Mašković, Kovačević kaže da je pokrenuta procedura.

Uz onu sankciju koja slijedi kada je učinjen prekršaj, u ovom slučaju je pokrenut i disciplinski postupak, jer iako se sve dešavalo u par minuta, pristupamo potpuno isto kao da se radi o svakom drugom građaninu Glavnog grada, tvrdi Kovačević.

Disciplinska komisija odlučiće kako će biti sankcionisan službenik koji je počinio prekšaj, objašnjava Kovačević. Poručuje i da se naročito vodi računa da se sankcionišu oni koji nepropisno zauzimaju mjesta namijenjena osobama s invaliditetom.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda objavio je danas javni poziv za izbor članova Mreže zlatnih savjetnika Ombudsmana, koja je osnovana u cilju postizanja većeg stepena učešća djece u svim oblastima društvenog života.

Iz institucije Zaštitnika kazali su da je mreža zlatnih savjetnika Ombudsmana osnovana i zbog afirmacije i zaštite garantovanih prava i sloboda djece.

Draga djeco, ukoliko ste zainteresovani da postanete dio kreativnog tima koji pomaže Ombudsmanu u promociji i zaštiti dječjih prava, pozivamo vas da se prijavite kako bi zajedno radili na poboljšanju uslova za postizanje većeg stepena učešća djece u svim oblastima društvenog života, navodi se u saopštenju.

Iz institucije Ombudsmana objasnili su da članstvo, odnosno mandat, traje tri godine, dok se Mreža sastoji od najviše 20 članova.

Kroz obrazovne kampove i druženja djeci je na prilagođen i zanimljiv način obezbijeđeno učenje o ljudskim pravima i njihovoj ulozi svojevrsnih ambasadora i predstavnika mišljenja djece iz svojih škola i lokalnih zajednica, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da su prethodne generacije zlatnih savjetnika učestvovale na konferencijama i drugim skupovima na kojima su javno predstvaljani stavovi djece i institucije o aktuelnim pitanjima.

Zlatni savjetnici su, kako se navodi, učestvovali u izradi specijalnih izvještaja Zaštitnika, a jedna od najvažnijih aktivnosti bilo je učešće na sjednici Komiteta Ujedinjenih nacija za prava djeteta u Ženevi.

Troje zlatnih savjetnika bilo je nominovano za Međunarodnu dječju nagradu za mir, koju dodjeljuje organizacija KidsRights fondacija, naglasili su iz institucije Zaštitnika.

Oni su objasnili da je, za prijavu, potrebno poslati lične podatke, kratku biografiju i sastav, najviše jedna pisana ili naslikana stranica o nekom ljudskom, dječjem pravu koje bi trebalo poboljšati u narednih 20 dana.

Kako se navodi u saopštenju, zainteresovani se mogu prijaviti slanjem prijave na adresu: Ulica Svetlane Kane Radević br. 3 Podgorica, ili na e-mail adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Izvor: RTCG

Pripremila: Dajana Vuković

Ako ljudska prava u praksi nemaju sinergetski efekat, postoji bojazan da se ista povrijeđuju zato je važno da rješenja kreiramo zajedno, poručeno je sa radnog doručka predstavnika/ca Ministarstva ljudskih i manjinskih prava sa predstavnicima/ama saveza i udruženja iz oblasti zaštite prava lica sa invaliditetom.

Ministar Fatmir Đeka (Gjeka) zahvalio je svima što su se odazvali pozivu Ministarstva i potvrdili važnost saradnje u oblasti koja je jedna od prioritetnih u radu Ministarstva ljudskih i manjinskih prava. On je istakao da su obaveze resornog ministarstva započele sa realizacijom u predmetnoj oblasti, budući da su iste stagnirale dugo, te da će resor kojim rukovodi opravdati očekivanja i jačati povjerenje, ubrzavajući dinamiku njihove realizacije.

Iz različitih uglova, cilj nam je zajednički  kroz implementaciju preuzetih obaveza na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou, obezbjeđivaćemo bolji kvalitet života i jednakost licima sa invaliditetom u Crnoj Gori, poručio je ministar prisutnima.

Vršiteljka dužnosti direktorice Direktorata za zaštitu i jednakosti osoba sa invaliditetom, Irena Rakočević saopštila je da je uloga ministarstva u ovoj oblasti kreiranje politika usmjerenih na koordinaciju aktivnosti koje imaju za cilj zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju njihove jednakosti.

Važno je da rješenja kreiramo zajedno, uvažavajući različite, ali komplementarne uloge i odgovornosti u ovom procesu. U suprotnom, stiče se utisak da izolovani, nedovoljno zapaženi pojedinačni poduhvati, čak i kada sami po sebi daju značajne rezultate, ne mogu imati dugotrajno dejstvo, zbog čega je ovaj sastanak nesumnjivo značajan.

Iz ministarstva očekujemo da je ovo početak kontuinuiranog dijaloga na koji nas obavezuje, ne samo adekvatna implementacija preuzetih međunarodnih standarda u oblasti zaštite od diskriminacije lica sa invaliditetom, već i nužnost realizacije obaveza koje su dugo na čekanju, saopštila je Rakočević.

Iz civilnog sektora pozdravili su dijalog s institucijama kao značajno sredstvo komunikacije i unapređenja saradnje. Oni su poručili da su po prvi put uvaženi na ovaj način od resornog ministarstva i izrazili spremnost na partnerski odnos sa ministarstvom u cilju bolje implementacije politika u oblasti zaštite od diskriminacije i promocije jednakosti lica sa invaliditetom.

Razmjenjena su mišljenja oko ključnih izazova koji predstoje i usaglašeno je da će svako, iz okvira svojih nadležnosti i djelovanja, nastojati da da svoj maksimum kako bi se unaprijedilo uživanje ljudskih prava lica s invaliditetom u Crnoj Gori.

Izvor: Vlada Crne Gore

Pripremila: Dajana Vuković

Međunarodni dan za skretanje pažnje na Daun sindrom (DS) je 21. mart.

Ovaj dan Ujedinjene nacije obilježavaju od 2012. 

Pada na 21. dan trećeg mjeseca u godini kako bi ukazao na jedinstvenost triplikacije (trizomija) 21. hromozoma koji izaziva Daun sindrom, objašnjavaju organizatori.

Ovogodišnja tema je Okončanje stereotipa.

Njen cilj je borba protiv postojećih ideja o ljudima sa Daun sindromom, kakvi bi mogli da budu ili šta bi mogli da rade.

Šta je Daun sindrom?

Daun sindrom znači da je osoba rođena sa dodatnim hromozomom.

Ovo genetsko stanje obično utiče na nečije sposobnosti učenja i fizička obelježja.

To nije bolest, oboljenje ili stanje kojim neko može da se zarazi.

Daun sindrom se dešava prirodno i nema poznati uzrok.

Ljudi rođeni sa njim obično dobiju slučajno hromozom viška, zbog promjene u spermatozoidu ili jajnoj ćeliji prije rođenja.

Zastupljen je u svim djelovima planete i za posljedicu često ima promjenljive efekte na stilove učenja, fizičke karakteristike i zdravlje, kažu iz UN-a.

Na svakih 800 beba biće jedna sa ovim stanjem, prema organizatorima Svjetskog dana ljudi sa Daun sindromom.

Postoje tri tipa: trizomija 21 (koji je i najčešći tip – gde postoje tri kopije 21. hromozoma), translokacija i mozaicizam.

Sindrom je dobio ime po doktoru Džonu Lengdonu Daunu, koji je ga je prvi kategorisao.

Pet znakova Daun sindroma

U fizičke znake spadaju

Spljošteno lice, naročito koren nosa

Oči oblika badema iskošene nagore

Kratak vrat

Jedna linija na dlanu

Niža visina kod djece i odraslih

Da li Daun sindrom može da se liječi?

Ovaj sindrom ne može da se liječi.

Može da se ukaže pomoć na osnovu fizičkih i intelektualnih potreba, snage i ograničenja svake osobe.

Odgovarajući pristup zdravstvenoj njezi, programi rane intervencije i inkluzivno obrazovanje, kao i odgovarajuće istraživanje, ključni su za rast i razvoj pojedinca, kažu iz UN-a.

Kvalitet života ljudi sa Daun sindromom može da se unaprijedi zadovoljavanjem njihovih zdravstvenih potreba, dodaju.

U to mogu da spadaju redovni pregledi kod medicinskih radnika da bi se pratilo mentalno i fizičko stanje i pružile pravovremene intervencije kao što su fizioterapija, okupaciona terapija, govorna terapija, savetovanje ili specijalno obrazovanje, objašnjavaju stručnjaci.

Ovo pospešuje njihovo učešće u društvu i ispunjenje njihovog ličnog potencijala.

Mnogi od njih uspjevaju da žive kvalitetno, odlaze u redovne škole i na posao, a neki od njih se vjenčaju i žive samostalno.

Pojedini uspjevaju da obezbjede istaknute poslove, kao što je Mar Galseran u Španiji, koja je izabrana poslanica regionalne skupštine Valensije na istoku zemlje.

Vjeruje se da je prva osoba sa ovim stanjem koja je ušla u neki evropski regionalni ili nacionalni parlament.

Tu je i Eli Goldstin, koja je ušla u istoriju kao prvi model sa Daun sindromom na naslovnici časopisa Vog, iako su ljekari tvrdili da nikad neće moći da prohoda ili progovori zbog toga što ima sindrom.

Hajdi Krauter je britanska aktivistkinja za osobe sa invaliditetom koja ima Daun sindrom i osporava zakonodavstvo omogućujući fetusima sa ovim stanjem da budu abortirani sve do pred samo rođenje.

Ona je vlastiti slučaj uspjela da dovede na Evropski sud za ljudska prava.

Tvrdi da su postojeća pravila diskriminatorska.

Izvor: Medical

Pripremila: Dajana Vuković

Golbal klub Nikšić pobjednik je kvalifikacionog turnira Lige šampiona u Berlinu.

GK Nikšić je danas u finalnom meču savladao domaćina turnira, ekipu Berlina 12:7.

Obje ekipe plasmanom u finale obezbijedile su plasman na završni turnir, a pridružio im se i njemački Čemnicer pobjedom u meču za treće mjesto protiv Liona 6:5.

GK Nikšić je trofej osvojio sa maksimalnim učinkom. 

Kao prvoplasirani u grupi izborio je direktan plasman u finale, nakon što je slavio protiv britanske ekipe Nodern Ol stars 14:5, njemačkog Čemincera 11:7, holandskog Herkulesa 12:4 i francuskog Liona 12:9. 

U finalu crnogorski predstavnik je potpuno nadigrao rivala, rano je stekao ubjedljivu prednost i ostatak meča lišio rezultatske neizvjesnosti.

Vodio je 6:1 i 9:1, na polovini meča bilo je 9:3, a početkom nastavka 11:3.

Najefikasniji u pobjedničkom timu bio je Nikola Nikolić sa devet, dok je Miloš Ranitović postigao tri gola.

Nikolić je odličan turnir krunisao drugim mjestom na listu strijelaca sa 39 postignutih golova.

Dres Golbal kluba Nikšić na turniru nosili su Goran Macanović, MarkoNikolič, Nikola Nikolić, Miloš Ranitović, Matej Ledinek i Velizar Obradović, a predvodili su ih trener Nikola Čurović i njegov asistent Branislav Bulatović. 

Nikšić, Berlin i Čemnicer pridružili su se Hanzi iz Roštoka, finskom Old paueru i belgijskoj ekipi Ha. Vi. 2 Brisel, koji su sa sa prvog turnira izborili mjesto na finalu sezone. 

Nastup su osigirali i belgijski Nordzi, predstavnik države domaćina turnira i litvanski Saltinis, koji je prethodne dvije godine osvajao trofej. 

Finalni turnir na programu je od 27. juna do 1. jula u Belgiji.

Izvor: Paraolimpijski komitet Crne Gore

Prva osoba sa Daun sindromom, fizioterapeutski tehničar Vuk Trajković dobio je ugovor o radu na neodređeno vrijeme na beogradskom Institutu za reumatologiju, saopštilo je Ministarstvo zdravlja Srbije.

Trajković je, kako je navelo Ministarstvo, prva osoba sa Daun sindromom koja je zaposlena u zdravstvenom sistemu Srbije.

Ugovor su mu uručili ministarka zdravlja Danica Grujičić i direktor Instituta za reumatologiju Predrag Ostojić.

Svima želim da budu samostalni i da tako nastave i znam danas da svako može ovo da doživi. Jako sam srećan, zauvek. Za drugu decu isto tako želim da dobiju rešenje kao i ja, izjavio je Trajković nakon potpisivanja ugovora, prenijelo je Ministarstvo zdravlja.

Ministarka zdravlja Srbije Danica Grujičić izjavila je da je Trajković već radio na Institutu za reumatologiju, a da je svojim radom "oduševio sve, i lekare i sestre, ali najvažnije pacijente".

Sve pohvale je dobio i za ljubaznost i za ophođenje i, ako je inkluzija zaživela u Srbiji ovim primerom, pa samo da je za Vuka, već je ispunila svoju ulogu, navela je Grujičić.

Ona je dodala da je se mnogi roditelji djece sa Daun sindromom u Srbiji plaše da ih pošalju u školu, da se osamostalei da mogu samostalno da žive i pomažu drugima.

Vuk je imao podršku porodice i nadam da će ovakvih mladih ljudi kao što je on biti sve više na različitim radnim mestima, rekla je Grujičić.

Direktor Instituta za reumatologiju Predrag Ostojić naveo je da je ta ustanova omogućila Vuku Trajkoviću, kao fizioterapeutskom tehničaru, stručno osposobljavanje u toj ustanovi.

Krajem prošle godine Vuk je završio državni ispit i na taj način dobio licencu da radi kao fizioterapeut. Upisao se u Komoru medicinskih sestara i tehničara, a potom zajedno sa porodicom, Vuk je podneo zahtev za stalno zaposlenje. Imajući u vidu da je omiljen i kod zaposlenih i kod pacijenata, mi smo tu molbu prosledili Ministarstvu zdravlja sa molbom da u skladu sa zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom on bude zaposlen kod nas, rekao je Ostojić.

Preciznih podataka o broju osoba u Srbiji sa Daun sindromom nema.
 

Izvor: Radio Slobodna Evropa

Pripremila: Dajana Vuković

Jedna od najvažnijih aktivnosti koje sprovodi Organizacija Crvenog krsta Prijestonice Cetinje, u okviru socijalne djelatnosti, je program Pomoć u kući odraslom i starijem licu sa invaliditetom, sa ciljem olakšanja svakodnevnog života starijih osoba, kroz pružanje usluga socijalne zaštite.

Tokom 2023. ovaj program koristilo je 99 osoba o kojima je u kontinuitetu brinulo devet gerontodomaćica. Direktni korisnici programa su starija lica preko 65 godina, koji nemaju prihoda ili su oni na niskom nivou, žive sami i imaju poteškoća da obavljaju svakodnevne aktivnosti.

Usluga pomoć u kući je namijenjena starijim osobama, sa ciljem olakšavanja obavljanja svakodnevnih aktivnosti, uz očuvanje kvaliteta života. Ona obuhvata nabavku hrane, pomoć pri pripremi obroka i hranjenju, kretanju, održavanju lične i higijene prostora, grijanju prostora, pomoć prilikom nabavke štampe i knjiga, plaćanja mjesečnih računa, posredovanje u obezbjeđivanju različitih vrsta usluga za
održavanje stana i uređaja za domaćinstvo, nabavku ljekova i odvođenje na ljekarske preglede.

U cilju unaprjeđenja usluge namijenjene najstarijim sugrađanima, gerontodomaćice redovno pohađaju obuke koje obuhvataju sve aspekte rada sa starijom populacijom – od uspostavljanja odnosa povjerenja sa korisnikom, pomoći u svakodnevnim poslovima u domaćinstvu, do staranja o zdravstvenim potrebama korisnika.

Program je većim dijelom finansiran od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja a Ugovorom o saradnji sa Crvenim krstom Crne Gore, Prijestonica Cetinje je od 2020, prepoznajući ovaj program kao kvalitetan servis građanima, preuzela troškove koji bi inače išli na teret krajnjih korisnika i na taj način doprinjela da ova važna usluga za starije sugrađane bude potpuno besplatna.

Uspostavljajući usluge socijalne zaštite na lokalnom nivou, doprinosi se samostalnijem funkcionisanju starijih osoba i osoba s invaliditetom i osiguravanje kvaliteta pruženih usluga pomoći u kući i prevenciji socijalne isključenosti ovih ranjivih kategorija društva.

Izvor: CDM

Pripremila: Dajana Vuković

Rođaci četrdesetogodišnjeg Izz Al-Din al-Banna kažu da su rane koje mu je nanijela izraelska vojska dovele do komplikacija koje su ga naposljetku koštale života.

Izvještaj koji je objavila britanska veb stranica Middle East Eye rasvjetljava ranjivosti osoba s invaliditetom koje žive u Gazi kroz slučaj četrdesetogodišnjeg Izz Al-Din al-Banna, osobe s invaliditetom, koji je prošlog mjeseca preminuo u izraelskom pritvoru.

On je naveo da je izraelska vojska krajem novembra uhapsila Al-Bannu, koji je paralizovan od pojasa naniže, u zgradi u kojoj je potražio sklonište u gradu Gazi.

zraelski vojnici, koji su ga uhapsili, žestoko su ga pretukli i vukli po tlu. Prema riječima njegovih rođaka, rane koje je zadobio na kraju su dovele do komplikacija koje su ga u februaru, naposljetku, koštale života.

Muhammad Al-Banna, Izz Al-Dinov rođak, koji ga je pratio tokom više imigracija od 7. oktobra 2023, izjavio je: Vojnici su se brutalno odnosili prema njemu, bez obzira na njegov invaliditet.

Tridesetogodišnji Muhammad bio je sa Izz Al-Dinom tokom prvih sati njegovog hapšenja i dao je britanskoj veb stranici detaljan opis golgote kroz koju je prošao njegov rođak, prije nego će umrijeti.

Na veb stranici je navedeno da je Izz Al-Din među više od 31 Palestinca koje je Izrael ubio u vrijeme objavljivanja ovog izvještaja. Dodao je da je velika većina njih stradala u nasumičnom bombardovanju izraelske vojske, dok su drugi stradali od snajperske vatre, napada dronovima, pogubljenja po prijekom postupku, izgladnjivanja, te usljed premlaćivanja i mučenja, kao što je bio slučaj sa Izz Al-Dinom.

Brze egzekucije

Muhammad prenosi da su boravili dva dana u kući u kojoj su potražili sklonište. Trećeg dana u zoru, izraelske snage su upale u zgradu. Do izlaska sunca, pucali su na zgradu i bacali šok bombe u nju.

Zatim su upali u zgradu i naredili grupi muškaraca, među kojima je bio i Izz Al-Din, da daju svoje lične podatke. Grupi je naređeno da napusti zgradu, pa ju je napustio i Izz Al-Din, ali bez invalidskih kolica. Muhammad i još jedan rođak, morali su ga snijeti u prizemlje.

Spuštajući se niz stepenice noseći Izz Al-Dina, vidjeli smo našeg komšiju, Abu Muhammada Hameda, kako ubijen leži na zemlji, priča Muhammad, i dodaje: Ubili su ga jer je napustio svoju sobu bez dozvole.

Muhammad je rekao da je njegovu 15-satnu muku, dok je sjedio na krhotinama razbijenog stakla, ponekad prekidao izraelski vojnik koji je dolazio da ga šamara, kao i Ehaba, Izz Al-Dinovog brata.

Izz Al-Din, koji je bio razdvojen od članova porodice, suočio se sa dodatnim poteškoćama, jer su mu uskraćivali hranu i vodu, a bio je podvrgnut i teškom premlaćivanju.

U izvještaju se nastavlja da je Muhammad pušten nakon što je ispitivan, da bi mu poslije bilo naređeno da pješači u pravcu južnog Pojasa Gaze. Izraelski vojnici su odveli Izz Al-Dina bez invalidskih kolica. Muhammad nije vidio kuda ga vode jer je snajperista iza njega pucao na svakoga ko se osvrtao unazad. Jedan ga je vojnik čak upozorio da će, ako skrene lijevo ili desno, na njega biti ispaljena tenkovska granata.

Lagani plijen

U izvještaju se dodaje da je prije nego je Izrael počeo bombardovati Gazu nakon 7. oktobra 2023, postojala procjena o nešto više od dva posto osoba sa invaliditetom u ukupnoj populaciji Pojasa, čiji je broj 2,3 miliona ljudi.

To znači da je jedan od pet domova u Gazi imao barem jednog člana sa invaliditetom, prema Palestinskom centralnom birou za statistiku.

Zareef Al-Gharra, aktivista za prava osoba sa invaliditetom u Gazi i prijatelj Izz Al-Dina, rekao je da je Al-Banna “bio lak plijen za izraelsku okupaciju”. 

“Kada je izraelska vojska upala u područje u kojem je Izz Al-Din boravio, većina stanovnika je uspjela pobjeći, ali on nije mogao, zbog invaliditeta. Uhapšen je zajedno sa bratom, koji ga nije htio ostaviti.”

Podaci, do kojih je prošle sedmice došao izraelski list Haaretz pokazuju da je 27 palestinskih zatočenika iz Gaze umrlo pod nerazjašnjenim okolnostima dok su bili zarobljeni u izraelskim vojnim objektima.

Al-Gharra, koji je razgovarao i sa zatvorenicima koji su svjedočili dolasku Izz Al-Dina u zatvor Ramla, priča da su vojnici prema Al-Banni grubo postupali i da su ga vukli po ulicama. Rekao je: “Uvučen je u zatočenički centar kada je tamo stigao, zbog čega je zadobio teške povrede nogu i stopala.”

Stari prijatelj Izz Al-Dina rekao je da je ovakav tretman doveo do njegove smrti, možda i zbog infekcija koje je dobio dok je vučen po zemlji sa otvorenim ranama. Kada je ušao u zatvor, njegovi cimeri su primijetili neprijatan miris koji je izbijao iz njegovih nogu zbog inficirane rane koja nije nikako liječena.

Apelirali su na zatvorske vlasti da pomognu Al-Banni, ali su njihovi zahtjevi odbijani sve dok se njegovo stanje, tokom mjeseci koje je proveo u zatvoru, nije pogoršalo. Al-Gharra kaže: Tek tada su ga poslali u bolnicu gdje je i umro.

Izvor: MEE

Pripremila: Dajana Vuković