Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva osobe s invaliditetom i osobe bez invaliditeta, aktiviste u organizacijama osoba s invaliditetom, porodice i prijatelje OSI, volontere i druge zainteresovane za temu prava OSI da se prijave za učešće na Edukativnoj radionici za OSI o uslugama podrške za samostalni život i Psihološkoj radionici za mlade s invaliditetom i mlade bez invaliditeta, koje će se održati 8. aprila 2021, u Budvi. 

Organizovanjem edukativne radionice za OSI o uslugama podrške za samostalni život namjera je da se OSI kroz predavanja i rad u grupama informišu o samostalnom življenju i uslugama podrške za život u zajednici propisanih Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti, a neke od tema koje će obuhvatiti radionica su: modeli prisupa invaliditetu, filozifija samostalnog života, samostalno kretanje, usluge podrške za život u zajednici s akcentom na personalnu asistenciju, podržano stanovanje, pomoć u kući itd.

Organizovanjem psiholoških radionica se želi pružiti podrška jačanju socio- emocionalnih vještina mladih s invaliditetom i mladih bez invaliditeta u procesu njihove tranzicije u odraslo doba, te međusobnom zbližavanju, većoj otvorenosti i direktnijoj komunikaciji. Učesnici/ce na radionicama će proći kroz međusobno povezana područja emocionalne samo(svijesti), samoregulacije i društvene interakcije. Takođe, na radionicama će se analizirati sposobnost prepoznavanja i razumijevanje sopstvenih i tuđih osjećanja, svjesnost o tome kako vlastita osjećanja i akcije utiču na mlade s invaliditetom i na druge, sposobnost izražavanja misli, osjećanja i ponašanja na društveno odgovarajući način. Same radionice imaju za cilj smanjenje socijalne isključenosti i diskriminacije mladih  s invaliditetom, te smanjenje socijalne distance između mladih bez invaliditeta i mladih s invaliditetom.

Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti najkasnije do 5. aprila 2021, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za edukativnu i psihološku radionicu.

Nakon dostavljenih prijava, izabranim učesnicima/ama će biti dostavljen detaljan program rada radionica. 

Edukativna radionica za OSI o uslugama podrške za samostalni život se realizuje kroz projekat OsamoStalI se! koji sprovodi UMHCG uz finansijsku podršku Ministarstva finansija i socijalnog staranja posredstvom Konkursa za NVO u 2020, a Psihološka radionica za mlade s invaliditetom i mlade bez invaliditeta se realizuje kroz projekat Mladi za Stvarnu Inkluziju finansiranog od strane Uprave za sport i mlade, posredstvom Konkursa u oblasti društvene brige o mladima.

Mlada novinarka, voditeljka na Radio Beogradu 202 i aktivistkinja Milanka Lana Nikolić koja je doktorantkinja na Filološkom fakultetu u Beogradu najbolji je primjer toga da je pobjeda stvar odluke. Naglašava da je emocionalni bol i invaliditet nisu usporili na putu životnih ambicija i težnji. Kaže da u Srbiji drugačiji ljudi ipak nisu u potpunosti prihvaćeni, ali ko želi da ide naprijed, traži rješenja, a ne opravdanja, to ga neće usporiti da ostvari ono što želi.

Koji ti je bio najteži momenat u životu?
„Desio mi se samo jedan momenat koji je najbliži apatiji, kada sam živela duži period s izuzetno malo novca. Nisam imala dovoljno za hranu, ali sam morala sama da se pobrinem za kiriju i račune, pa je hrana bila poslednja stvar na koju sam obraćala pažnju. Živela sam bez grejanja u stanu, tek što sam izašla iz stanja potpune anemije i nekako je ceo taj period bio zaista obeshrabrujuć. Sećam se da sam na posao išla entuzijastična i nasmejana, uvek spremna da postignem cilj“, odgovara Lana osvrćući se na svoje početke.

Je li to bilo potiskivanje?
„Danas verujem da je to bio tipičan predsuicidan momenat. Radila sam na poslednjim zalihama energije, smisla i ideja i sećam se da sam sebi dala rok. Ako se do određenog meseca nešto ne otvori, ja ne nastavljam dalje. I danas mi je teško kada se setim te odluke, ali to osećanje da sam izneverena od sistema, društva, svega, bilo je zaista jako.“

Za mlade danas kažu da su generalno apatični, da li je tako?
„Moje novinarsko i aktivističko iskustvo kaže da su mladi hrabri i entuzijastični, da pokreću nove stvari, da veruju u promenu i u svoje ideje. Uslovi u kojima rade su često teški – na primer pritisak da budu najbolji, strah da će biti zamenjeni, a zatim odsustvo vrednovanja njihovog obrazovanja, odsustvo adekvatne zdravstvene zaštite, iskustvo prekarijata i još gomila izazova. Bez obzira na sve to, oni i dalje istrajavaju i svakog dana slušamo o novim projektima koje pokreću, dakle iz mog ugla, mladi su hrabri, talentovani i verujem u njihovu snagu i budućnost koju kreiraju“, otkriva Lana drugu stranu, manje prepaznatu, mladih ljudi, njihovih poduhvata, strahova kao i prepreka s kojima se susreću.

A šta je s mladima iz marginalizovanih grupa?
„Mogu da govorim samo iz ugla mladih sa hendikepom. Oni imaju mnogo teži pristup obrazovanju, u zavisnosti od tipa hendikepa. Pored toga, čest je slučaj da dolaze iz porodica slabijih ekonomskih mogućnosti, što dodatno otežava stvari budući da su mladima sa hendikepom često potrebna dodatna sredstva za pomagala, lekove, preglede, terapije, taksi. Fakulteti u velikoj meri nisu pristupačni u arhitektonskom smislu ne samo za ljude koji se otežano kreću, već i za ljude koji imaju neka druga zdravstvena stanja poput retkih bolesti. A kada dođe traženje stana, počinje žurka oko pitanja arhitektonske i druge pristupačnosti. Ako pričamo o poslu, veliko je pitanje hoće li poslodavac imati razumevanja za situacije gde prosto nismo u stanju da radimo u punom kapacitetu. Ali mislim da, ako nastupamo iskreno, tražimo podršku, kažemo kad nešto ne možemo, i pristup ljudi oko nas može da se promeni nabolje. Dugo sam učila da nije sramota tražiti podršku. Bez obzira na sve poteškoće, mladi sa hendikepom, ili iz drugih marginalnih grupa, jako su motivisani da pokreću nove stvari. Prosto – suočili smo se s tolikim nivoom problema od najranijih dana da smo naučeni da iz svake situacije izvučemo ono najbolje i uvek budemo spremni da prihvatimo bilo koji životni izazov“, približava Lana sve prepreke s kojima se možete susresti kao mlada osoba s invaliditetom. 

Kako se boriš protiv apatije?
„Lična interesovanja, aktivizam, umetnost, muzika, razgovori sa ljudima. Prijatelji, najuža porodica, partner. Ali, mislim da mi najveću energiju daje osećaj odgovornosti prema svetu, želja da podelim sve što znam, da konstantno učim i da podstičem mlade na pokretanje promene. Ne želim da neko drugi menja stvari za mene, želim da prvo krenem od toga šta sama mogu da promenim, pa da tek onda tražim podršku. Formula je - kreni od sebe, pogledaj koje alate imaš na raspolaganju i pokreni promenu.“

Da li imaš jutarnje afirmacije, kako motivišeš sebe?
„Imam samo jednu, ali to govorim samo u kriznim situacijama „Ajmo, Lano boginjo!“. Uglavnom pronalazim smisao i značenje u osećanju da je moja dužnost da talente i kapacitete koje imam podelim sa svetom oko sebe i učinim ga boljim i lepšim.“

Kada si odlučila da ćeš da se baviš javnim poslom?
„To se, prosto, dogodilo! Došla sam na Radio Beograd 202, kao volonterka, 2014. Tu sam shvatila koliko je važno javno govoriti, ali i koliku odgovornost takva odluka nosi. Nijednog trenutka se nisam premišljala da li sam spremna da prihvatim tu težinu i preispitivanje. Iako svaka odluka koju donesemo kada se bavimo takvim poslom pripada javnosti na neki način, smatrala sam, i danas smatram, da je to moja dužnost. Svaku stvar koju napišem ili uradim dvostruko merim, iako me u svemu što radim uvek vode emocije i iskrenost, kao i dobre namere. Verujem da ako već imamo neke talente i sposobnosti imamo i odgovornost da ih koristimo tako da donesu promenu nabolje, tako vidim i svoje bavljenje novinarstvom i aktivizam, kao i sve ono što delim na društvenim mrežama.“ 

Javno govoriš i o važnosti mentalnog zdravlja, i sama ideš na psihoterapiju. Kada si odlučila da kreneš na seanse?
„Krenula sam na psihoterapiju kada sam procenila da mi strahovi i brige utiču na dnevno funkcionisanje. Osećala sam se kao da vodim dva života -  jedan u svojoj glavi, a drugi kada odem na posao ili kada pričam sa nekim. Na primer, bojala sam se da uđem u auto. Svaka vožnja mi je bila neverovatan stres jer su neki raniji gubici i traume tek izašli na površinu. Tu je bio i osećaj izolovanosti zbog neuropatskog bola, a mislila sam da nema poente da ga delim jer je ljudima preteško da ga razumeju. I onda, kad sam shvatila da unapred razmišljam kako da preživim vožnju autom kroz grad, da više ne razgovaram opušteno sa ljudima, čak ni sa najbližima, da se zatvaram a spolja delujem savršeno dobro, krenula sam na psihoterapiju. Posle skoro godinu dana primećujem mnoge promene“. 

Jesi li se susretala s diskriminacijom?
„Dugo sam govorila kako nikada nisam iskusila diskriminaciju, a danas smatram da je to nemoguće. Sigurno je toga bilo, ali kada smo mali, ili mladi, činimo sve što možemo da zaboravimo na njih, da ih ublažimo, da kažemo sebi kako zapravo i nije bilo toliko strašno. Definitivno postoje stvari koje mi teško padaju uvek, mada nisam sigurna možemo li reći da su diskriminacija. Kada sam bila dete, postojalo je ono „nemoj ti, ja ću“, „samo ti sedi, mi ćemo da radimo, ti ćeš da nadgledaš“. Ima toga i danas i uvek mi bude bez veze. Mislim da je važno pustiti osobu da uradi nešto kako može i koliko može, čak i ako traje duže i izgleda kao da se ona „muči“. Razumem da je ljudima lakše da urade nešto brže bez mene, misleći da me time štede, ali mnogo je bolje suočiti se sa tom situacijom gde ja nešto radim sporije. Znam da to nije lako posmatrati jer se ponekad baš iscimam, ali to ne znači da me ne treba pustiti da uživam u osećanju uradila sam sama koje je jedno od najlepših ikada.“ 

Koliko ti znači partnerska ljubav?
„Izuzetno mi je važna. U tome često nalazim snagu i kad je nemam. Moj partner je osoba kraj koje mogu da se smejem i plačem koliko god želim. Da prođem kroz situacije kada ne mogu da ustanem iz kreveta i one kada sam hiperaktivna i pokrećem svakog dana nešto novo. Mogu da podelim sve teme koje su mi važne, čak i one o kojima gotovo niko drugi ne želi ni da čuje. On veruje u mene i kada ja ne verujem u sebe. To mi uvek da novi polet i nadu da sve čime se bavim ostavlja trag, donosi neku lepu promenu. Emocija koja nas nosi, osim ljubavi, zasnovana je i na poštovanju i poverenju. Uvek možemo da se oslonimo jedno na drugo i budemo šta god da smo tog trenutka: čarobni, tužni, entuzijastični, nesigurni. Nema potrebe za pretvaranjem jer tu smo da osnažujemo jedno drugo, da se hrabrimo i da rastemo – intelektualno, emotivno, iskustveno.“ 

Šta je, uopšte, uspjeh?
„Uspeh je biti srećan s onim što imaš i umeti da sagledaš šta je sve već dobro oko tebe. Obično svi gledamo šta nemamo i šta ne valja i šta bismo hteli, a teško nam je da primetimo šta je u redu i kako treba. Najvažnije je da negujemo ljubav, poverenje i podršku sa ljudima oko sebe, kada to imamo – sve ostalo će doći.“ 

Priredio: Ivan Čović

Izvor: portal Wanted!

Glavni grad nastavlja da vodi odgovornu socijalnu politiku i da rješava problem pristupačnosti svih građana, pa je počela ugradnja taktilnih staza u centru Podgorice koje će olakšati kretanje osoba s oštećenjem vida, saopšteno je iz Glavnog grada.

Naveli su da će, u skladu s planovima koji se odnose na ugradnju elemenata pristupačnosti na gradskim trotoarima i raskrsnicama, taktilne staze biti postavljene na sljedećim lokacijama: Bulevar Svetog Petra Cetinjskog, od Ulice Slobode do Bulevara Jovana Tomaševića, Njegoševa ulica, od Bulevara Svetog Petra Cetinjskog do Gradskog parlamenta, Vučedolska ulica, od Ulice Slobode do Njegoševe ulice, sa konekcijom do Gradskog parlamenta i Ulica Stanka Dragojevića, od Bulevara Svetog Petra Cetinjskog do Crnogorskog narodnog pozorišta.

„Ukupna dužina trase taktilnih staza iznosi oko 1.300 metara, a procijenjena vrijednost nabavke je preko 55.000 eura. Elementi za formiranje taktilnih površina biće usklađeni sa evropskim standardima“, navodi se u saopštenju.

Goran Macanović ispred Saveza slijepih Crne Gore kazao je da su taktilne staze veoma značajne za samostalno kretanje osoba s oštećenjem vida, te da se nada da će i ostale opštine pratiti praksu Glavnog grada i raditi na unapređenju potreba osoba s invaliditetom.

Podsjećaju da je Glavni grad Budžetom za tekuću godinu opredijelio dodatnih 60.000 eura koje će se iskoristiti za nastavak realizacije ovog projekta, odnosno ugradnju taktilnih staza na predviđenim lokacijama u Podgorici.

Priredio: Ivan Čović

Izvor: portal Kolektiv

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta OsnaŽENA, zapOSIena, uključena  organizuje Info dan s poslodavcima o zapošljavanju žena s invaliditetom. Info dan će biti organizovan u Podgorici, u petak, 19. marta 2021, s početkom u 12.00 časova, u hotelu Hilton.

Cilj Info dana je uticaj na percepciju poslodavaca o mogućnostima i sposobnostima OSI, kao i  podsticanje zapošljavaja žena i djevojaka s invaliditetom, ali i stvaranje adekvatnijih uslova njihovog rada i odsustva diskriminacije. 

Ovom prilikom će svi poslodavci biti informisani o mogućnostima i prednostima zapošljavanja osoba s invaliditetom, s posebnim fokusom na podsticanje zapošljavanja žena s invaliditetom, i podstaknuti da, umjesto plaćanja posebnog doprinosa zbog nezapošljavanja osoba s invaliditetom, zaposle OSI i tako utiču na rješavanje situacije na tržištu rada, nađu kvalitetnu radnu snagu i unaprijede svoje poslovanje. 

Sadržaj Info dana biće motivaciono – edukativnog karaktera a biće podijeljena i Brošura o pravima žena s invaliditetom na rad i zapošljavanje, i ispromovisan Informator na istu temu. Info danom će biti obuhvatiti sljedeće tema: modeli pristupa invaliditetu, višestruka i intersekcijska diskriminacija žena s invaliditetom, garancije prava na rad i zapošljavanje u domaćem i međunarodnom zakonodavstvu, pravo na zaštitu i zdravlje na radu i sl.

Prijave zainteresovanih poslodavaca mogu se slati na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 18. marta 2021. u 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981.

Ova aktivnost dio je potgranta i realizuje se u okviru projekta OsnaŽENA, zapOSIena, uključena  podržanog od strane Mreže žena Kosova i njenih partnera kroz aktivnosti ”Unaprjeđenje radnih prava žena“. Ovu aktivnost finansira Evropska unija, a sufinansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (Sida). Sadržaj ove aktivnosti / posta isključiva je odgovornost Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore i ne odražava nužno stavove Evropske unije ili Sida-e. 

Napomena: Info dan će se održati u skladu s aktuelnim mjerama zaštite zdravlja propisanim od strane Ministarstva zdravlja.

Pripremila: Dragana Sokić, koordinatorka projekta

Na prekjuče održanim lokalnim izborima u Nikšiću, osobe oštećenog vida, po prvi put, imale su priliku da samostalno i tajno glasaju, dok i dalje zabrinjava nivo pristupačnosti biračkih mjesta drugim kategorijama osoba s invaliditetom.

Naime, predstavnici Saveza slijepih Crne Gore su tokom predizborne kampanje imali sastanke i komunikaciju sa predstavnicima Opštinske izborne komisije (OIK) u Nikšiću, gdje su dogovoreni konkretni koraci za poboljšanje pristupačnosti procesa glasanja za osobe oštećenog vida na lokalnim izborima.

Nakon održanih izbora, želimo da informišemo širu javnost, da je veći dio dogovorenog sa OIK-om ispoštovan. Obezbijeđeni su šabloni za samostalno glasanje u tamnoplavoj boji. Šablon je, takođe, imao veće proreze oko brojeva sa metalnim prstenovima po ivicama proreza. Postojanje metalnih prstenova je bilo od izuzetne važnosti, jer nije mogao ostati otisak olovke na obodu proreza prilikom glasanja, što je doprinijelo da ove osobe po prvi put glasaju potpuno samostalno i tajno.

Takođe, u saradnji sa Savezom, štampane su informativne brošure na Brajevom pismu, sa kompletnim sadržajem sa glasačkog listića, kako bi se birači oštećenog vida mogli upoznati sa navedenim sadržajem neposredno prije samog čina glasanja.

Dalje, iako su prema tvrdnjama iz OIK-a u Nikšiću svim biračkim odborima dostavljeni šabloni za samostalno glasanje, članovi su nam se obratili i saopštili da na njihovim biračkim mjestima nije bilo šablona, te da ga članovi biračkih odbora nijesu mogli pronaći u sklopu biračkog materijala. Ovdje napominjemo na značaj edukacije članova biračkog odbora, koji su u konkretnim slučajevima onemogućili osobe oštećenog vida da glasaju samostalno i tajno, te time izvršili i akt diskriminacije.

Na kraju, još jedan bitan element pristupačnosti za birače oštećenog vida nije bio ispoštovan u cjelosti, a to se odnosilo na trake vodilje unutar biračkih mjesta. Prethodno dogovorene etison trake, koje zapravo u cjelosti zamjenjuju taktilne trake vodilje i pomažu biračima oštećenog vida da se orjentišu unutar biračkog mjesta, postavljene su na desetak biračkih mjesta na ovim lokalnim izborima, što pozdravljamo, ali to nije dovoljno, jer svaki birač mora uživati ista prava bez obzira na to gdje stanuje i ostvaruje svoje biračko pravo.

Kada su u pitanju elementi pristupačnosti za osobe s drugim vrstama invaliditeta, situacija nije poboljšana. Naime, i pored obećanja od strane OIK u Nikšiću da će biti postavljena polica na nižoj visini u jednoj glasačkoj kabini (nezavisno od ukupnoj broja kabina na biračkom mjestu) to nije učinjeno na svim biračkim mjestima. Prema podacima Centra za monitoring i istraživanje (CEMI) sa 78 biračkih mjesta (od ukupno 138), na 32% postoje fizičke barijere za pristup biračkom mjestu, pri čemu nema podataka o mogućnosti unutar biračkog mjesta, kao ni o drugim segmentima pristupačnosti. S obzirom na to da su biračka mjesta poznata, prema podacima sa terena, veći broj je nepristupačan za osobe s invaliditetom jer se standardi pristupačnosti odnose na parking mjesto, prilaz, odnosno ulazak u objekat, hodnike i glasačku kabinu. U vezi s tim, podsjećamo da podaci Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ukazuju na obratne procente u odnosu na ukupan broj biračkih mjesta, pri čemu ih je skoro 70% nepristupačno potpuno ili u određenoj mjeri. Glasačka kutija je i dalje postavljena na neadekvatnoj visini za korisnike invalidskih kolica i osobe nižeg rasta, dok su u praksi postojali sporadični slučajevi spuštanja kutije na nižoj visini u trenutku obavljanja glasanja ovih osoba. U prethodnom periodu predstavnici naše dvije organizacije zagovarali su da se odredi sto s nižom visinom i da kutija u svakom trenutku bude postavljena tako da je jednako pristupačna svim biračima, čime se izbjegava i rizik povrede tajnosti glasanja, ali i sprečava eventualna mogućnost oštete i lomljenja kutije prilikom pomjeranja.

Za sve buduće izbore, insistiraćemo na svim elementima pristupačnosti za birače s invaliditetom, jer su svi oni jednako važni i neophodni za samostalnost, ravnopravnost i dostojanstvo osoba s invaliditetom.

Saopštenje za javost Saveza slijepih Crne Gore i Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore

Na osnovu sprovedenog mapiranja i monitoringa postojećih parking mjesta Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) zaključuje da na javnim parkiralištima na teritoriji opština nijesu ispoštovani standardi pristupačnosti parking mjesta za osobe s invaliditetom koji su propisani Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom, a u većini opština nije ispoštovana ni Odluka o javnim parkiralištima koja propisuje „broj parking mjesta namijenjenih za parkiranje vozila obilježenih znakom pristupačnosti koja će se koristiti bez naknade“.

UMHCG je zbog toga uputilo inicijative za poštovanje standarda pristupačnosti parking mjesta za osobe s invaliditetom Glavnom gradu Podgorici i opštinama Bar, Budva, Nikšić, Bijelo Polje i Herceg Novi u okviru kojih je i sproveden monitoring. U svakoj opštini, postoje značajna odstupanja u odnosnu na propise, a kada je riječ o dimenzijama parking mjesta ta odstupanja su uglavnom veća u odnosu na propisane standarde; parking mjesta se nerijetko nalaze duž saobraćajnice, pa samim tim ne mogu imati dovoljan međuprostor kako bi osobe s invaliditetom mogle sigurno i bezbjedno koristiti parking mjesto, neka se nalaze u nizu drugih parking mjesta, ali bez adekvatnog prostora i elemenata pristupačnosti, neka parking mjesta nijesu uvijek najbliže ulazu u objekat, nemaju izlaz na pristupačan trotoar, oznake pristupačnosti su blijede, parking mjesta su nepravilno obilježena s nedostajućim elementima pristupačnosti i dr. Navedene nepravilnosti koje smo uočili u značajnoj mjeri onemogućavaju slobodno i bezbjedno kretanje osobama s invaliditetom, pogotovo korisnicima kolica za kretanje koje usljed toga, nemaju dovoljno prostora za manipulaciju kolicima, otežan im je izlaz/ulaz iz/u automobil/a, ali i osobama koja koriste druga pomagala za kretanje (hodalicu, štake, štapovi) zbog uskog i neadekvatno napravljenog parking mjesta. 

Dodatno, obilježena parking mjesta se nekada nalaze neposredno pored prepreke (žardinjere, stubovi, kontejneri ili visoki ivičnjak) čime se doprinosi da se osobe s invaliditetom osjećaju „zarobljeno“, i da zavise od druge osobe u prevazilaženju ovih prepreka, i kada im asistencija realno ne bi bila potrebna.

Inicijative su upućene nadležnim sekretarijatima od kojih je zatraženo da postupe u skladu s važećim propisima i otklone navedene nepravilnosti. U tom smislu, od opština očekujemo da dosljednije počnu primjenjivati standarde pristupačnosti koji su propisani Pravilnikom, ali i opštinske odluke o javnim parkiralištima kako bi osobama s invaliditetom omogućie da samostalno i bezbjedno koriste javne površine i prostore, odnosno da ostvaruju pravo na mobilnost i kretanje. 

Kako smo u toku monitoringa a i redovno u prilici da na obilježenim parking mjestima i površinama namijenjenim za kretanje OSI zateknemo nepropisno parkirana vozila, koja ne posjeduju oznaku pristupačnosti, ovim putem apelujemo i na druge učesnike u saobraćaju da svojim ponašanjem dodatno ne ugrožavaju položaj OSI, već da sami postupaju odgovorno i savjesno. 

Aktivnost monitoringa i inicijativa sprovedena je uz podršku Ministarstva kapitalnih investicija, a UMHCG će i u narednom periodu pratiti realizaciju inicijativa.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) raspisuje takmičenje za djecu i adolescente s invaliditetom u pisanju sastava i crtanju na temu: Svijet poslije epidemije COVID-19.

Prema pravilima takmičenja takmičar/ka može poslati jedan rad - ili sastav ili crtež. Nazivi tekstova i pojedinačne teme u okviru njih mogu biti specifične, mogu se odnositi na lična razmišljanja, iskustva i doživljaje i sl.

Pravo učešća u takmičenju imaju djeca i adolescenti s invaliditetom. Svi zainteresovani koji žele da učestvuju u literarnom takmičenju treba da pošalju sastav dužine do 1500 riječi ili crtež do ponedeljka, 10. maja 2021. do 13.00 časova na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naznakom u mejlu: „Takmičenje u pisanju sastava i crtanju“.

Takmičari/ke, koji šalju svoje sastave ili crteže, u mejlu treba da napišu ime i prezime, mjesto iz kojeg dolaze i kontakt telefon. 

Najbolja tri sastava i tri crteža biće izabrana od strane tročlane Komisije UMHCG i biće nagrađen/a nagradom u iznosu od 150,00€.

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

SREĆNO!

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 4. marta 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom.

Tema onlajn savjetovališta bila je: Obrazovanje s posebnim naglaskom na osnovno i srednje obrazovanje i servisi podrške u procesu obrazovanja.

Događaj je organizovan na Zoom-u, a prenos uživo mogao se pratiti i na Facebook stranici UMHCG-a.

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. Osim  toga, besplatno pravno savjetovanje pruža se i porodicama osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što bi moglo rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

U okviru aktivnosti Mapiranje potreba mladih s invaliditetom od 15 do 30 godina sprovedeno je mini istraživanje o potrebama mladih s invaliditetom u njihovim lokalnim zajednicama, preprekama s kojima se suočavaju i mogućim rješenjima ovih izazova, uključujući i dostupnost i pristupačnost postojećih servisa i aktivnosti koje se organizuju u njihovim zajednicama: školama, omladinskim centrima i klubovima, od strane lokalnih samouprava i drugih subjekata. Projektom je planirano sprovođenje najmanje 50 upitnika s mladima s invaliditetom od strane članova Mreže volontera u 8 gradova Crne Gore, od čega najmanje dva grada na sjeveru. Istraživanje je obuhvatalo metodu upitnika, koji je takođe dostupan na linku za elektronsko popunjavanje.

Upitnik je popunjen od strane 50 mladih s invaliditetom u 14 gradova Crne Gore, od čega je obuhvaćeno šest gradova na sjeveru.

Osim podataka o stepenu obrazovanja i trenutnom zanimanju, pitanja su se odnosila na zaposlenje, te prepreke s kojima se mladi s invaliditetom suočavaju u svakodnevnom životu zajednice, zatim o uticaju COVID-19, potom o društvenom životu i učešću u zajednici, sadržajima koje se nude, uključujući i one u omladinskim centrima/klubovima, te potrebe i predloge mladih s invaliditetom o aktivnostima koje bi trebalo sprovesti i ocjeni nadležnosti za te aktivnosti. 

Prepreke s kojima se najčešće suočavaju mladi s invaliditetom se ogledaju u arhitektonskim barijerama u okruženju, ali i javnim objektima kakvi su fakulteti i radna mjesta, nepristupačnoj literaturi i načinu izvođenja nastave, nepristupačnosti i nedovoljnoj dostupnosti informacija i komunikacija posebno u domenu javnih usluga, nerazumijevanju drugih ljudi, preprekama u pristupu do posla, kao i opštim preprekama u pristupu pozorištu, bioskopu i drugim kulturnim i sportskim sadržajima. Navedene prepreke mladi s invaliditetom najčešće sami prevazilaze i to upornošću ili strpljenjem, uz pomoć porodica, asistivnih tehnologija ili drugih ljudi, bez sistemske podrške. Takođe, bilo je navoda o tome da bi prepreke najadekvatnije prevazišli zaposlenjem i društvenim angažmanom, te da bi u „zajednicima trebalo biti zaduženo osoblje koje bi makar jednom sedmično“ provodilo vrijeme i zajedničke aktivnosti s mladima s invaliditetom.

Ono što je bilo u situaciji pandemije COVID-19 drugačije odnosilo se na nemogućnost praćenja onlajn nastave zbog nepristupačnosti, otežan pristup zdravstvenoj zaštiti, mjere samoizolacije i distance, strah od obolijevanja, smanjen nivo društvenog života, uvećani troškovi ili smanjeni prihodi porodica. Na ispitanike je negativno uticala pandemija jer su imali otežano funkcionisanje prilikom realizacije svakodnevnih aktivnosti. Izazovi tokom pandemije su se ogledali najčešće u nemogućnosti putovanja, suočavanju s gubitkom posla i nalaženjem istog, ukinutim uslugama kao što je prevoz i dr. Kada je riječ o podršci, ona se ogledala najčešće u personalnoj asistenciji, asistenciji u nastavi, psihološkoj podršci, kao i finansijskoj podršci i uglavnom je pružena od strane NVO.

U odnosu na dio upitnika posvećen postojanju omladinskog centra/kluba i njihov rad, zaključuje se da su mladi s invaliditetom nedovoljno ili skoro nikako informisani; čak je njih 35 navelo da nijesu informisani ili da omladinski klub/centar ne postoji (njih 7), dok je njih 10 navelo da takvi klubovi/centri postoje, ali je samo troje navelo da su donekle pristupačni za OSI, te da ih ne posjećuju. Na pitanje o drugim sadržajima i aktivnostima namijenjenim za mlade ispitanici su odgovarali da takvi sadržaji ne postoje, a iako postoje nepristupačni su za osobe s invaliditetom.

U okviru preporuka i aktivnosti koje bi voljeli da postoje navodili su: omladinski atletski klub, košarka za korisnike kolica, stoni tenis, bilijar klub, šah klub, kursevi za strane jezike ili neki drugi kursevi, slikanje, muzika, psihološke radionice, radionice za politiku zapošljavanja mladih, „jedinice za rekreaciju omladine“, umjetničke radionice kako bi se podigla svijest o kulturnom nasljeđu, bioskopi, koncerti, parkovi, aktivnosti praktičnog obrazovanja, prilagođene biblioteke, društveno korisni programi, i na kraju umrežavanje mladih. Neki mladi s invaliditetom su naveli da nije toliko problem u nepostojanju sadržaja koliko u nemotivaciji mladih s invaliditetom da u istima učestvuju ističući tako značaj vršnjačke podrške koja je potrebna. Kao nadležne za organizaciju sadržaja odnosno aktivnosti za mlade u njihovim gradovima, ispitanici su prepoznali opštinu, njiih 28, volontere/ke, NVO, i druge javne i privatne institucije, ali i Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta.

U svakodnevnom životu, podrška koja je potrebna u aktivnostima odnosi se na ličnu podršku: personalna asistencija, lični pratilac, asistenciju u nastavi, psihološka podrška, pristupačnost i dostupnost informacija i komunikacija, pristupačnost usluga i dr.

DODATAK: 

Navedena aktivnost sprovedena je u okviru projekta Mladi za Stvarnu Inkluziju koji ima za cilj da doprinese većem učešću mladih s invaliditetom u oblasti društvene brige o mladima na teritoriji Crne Gore i to kroz ciljeve usmjerene na jačanju socio-emocionalnih vještina mladih s invaliditetom za aktivnije učešće u oblasti omladinskog rada, volonterizma i društvenog aktivizma na osnovu prethodno mapiranih potreba mladih s invaliditetom i omladinskog umrežavanja, i povećanju nivoa svijesti javnosti o važnosti smanjenja socijalne isključenosti i diskriminacije mladih s invaliditetom u narednih godinu dana u Crnoj Gori. 

Ciljna grupa projekta su: mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta uzrasta od 15 do 30 godina, porodice i prijatelji osoba s invaliditetom, građani i građanke Crne Gore, mediji koji djeluju na području Crne Gore, institucije i donosioci odluka u oblasti društvene brige o mladima, i lokalne zajednice.

Direktna ciljna grupa su mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta uzrasta od 15 do 30 godina.

Indirektna ciljna grupa su porodice i prijatelji mladih s invaliditetom, građani i građanke Crne Gore, mediji koji djeluju na području Crne Gore, institucije i donosioci odluka u oblasti društvene brige o mladima, lokalne zajednice.

Krajnji korisnici i korisnice su porodice i prijatelji/ce osoba s invaliditetom, mladi bez invaliditeta, institucije, nevladine organizacije, građani i građanke Crne Gore, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta, Uprava za sport i mlade, kao i država Crna Gora.

 Pripremila: Koordinatorka projekta Elmira Redžepagić

Podgorica, PR pres servis - Ulaganje u pristupačan saobraćaj ne smije biti tretirano kao trošak, već isključivo kao šansa za razvoj društva i aktivnog pojedinca, a osobe s invalididtetom (OSI) treba da imaju jednak pristup svim dobrima, proizvodima i uslugama na način koji će osigurati ravnopravno i efikasno korišćenje i poštovati njihovo dostajnstvo. 

To je saopšteno na okruglom stolu o pravima i obavezama OSI kao učesnika u saobraćaju u okviru projekta PUTokaz za OSI, koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) uz finansijsku podršku Ministarstva kapitalnih investicija.

Izvršna direktorica UMHCG-a, Marina Vujačić, kazala je da su se, kroz Brošuru simboličnog naziva i metodologije po principu semafora, osvrnuli na zakonske garancije u oblasti saobraćaja, ali i na praksu koju žive svakodnevno.

„Pravo na pristupačan i bezbjedan saobraćaj treba se odnositi na upotrebu redovnih i vanrednih usluga javnog prevoza pa smo samim tim osvrt dali i na neke propise i procedure u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave carina, Uprave prihoda, Ministarstva ekologije, urbanizma i prostornog planiranja, ali i dijelom Ministarstva prosvjete nauke, kulture i sporta, te dijelom na nadležnosti lokalnih samouprava, a ne samo Ministarstva kapitalnih investicija“, navela je Vujačić.

Ocijenila je da je pristupačnost „zasebno“ pravo, ali i preduslov, odnosno sastavni i obavezni segment prilikom garancija i ostvarivanja svih drugih prava u praksi.

„Cilj pristupačnosti je da se osobama s invaliditetom omogući da samostalno žive i u potpunosti učestvuju u svim aspektima života, na osnovu jednakosti sa drugima. Pristupačnost treba posmatrati ne samo u kontekstu jednakosti i nediskriminacije, nego i kao način ulaganja u društvo i kao sastavni dio agende za održivi razvoj. Dakle, ulaganje u pristupačan saobraćaj ne smije biti tretirano kao trošak, već isključivo kao šansa za razvoj društva i aktivnog pojedinca“, istakla je Vujačić.

Osobe s invaliditetom, kako smatra, treba da imaju jednak pristup svim dobrima, proizvodima i uslugama otvorenim ili namijenjenim za javnost na način koji će osigurati ravnopravno i efikasno korišćenje i poštovati njihovo dostojanstvo. 

„Uskraćivanje i/li ograničavanje i/li onemogućavanje prava na pristupačan javni saobraćaj, u stvari je, uskraćivanje i/li ograničavanje i/li onemogućavanje korišćenja javne usluge“, pojasnila je Vujačić.

U crnogorskoj pravnoj praksi, u oblasti saobraćaja, kako je ukazala, postoji napredak u garancijama u posljednjih nekoliko godina, ali i dalje ne postoje u potpunosti adekvatne garancije ljudskih prava koje uvažavaju sve principe ljudskih prava, a to su samostalnost, dostojanstvo, lična autonomija i integritet, pristupačnost, jednakost, poštovanje različitosti, postojanje izbora i inkluzivnost. 

„Ukoliko sve ovo nije ispoštovano kako u segmentu pristupačnosti saobraćaja, tako i u segmentu bezbjednosti u saobraćaju, onda se može reći da je saobraćaj u velikoj mjeri nepristupačan osobama s invaliditetom, odnosno da je učešće u saobraćaju propisano s aspekta milosrđa, ali nije prvenstveno garantovano s aspekta ljudskih prava“, smatra Vujačić.

Prema njenim riječima, asistencija, kao i umanjene cijene usluge su opravdane i potrebne, ali prethodni ili makar istovremeni uslov mora biti pristupačnost kao preduslov uživanja nekog prava i omogućavanja većeg nivoa samostalnosti u pristupu javnim uslugama, kakva je saobraćaj. 

„Pristupačnost saobraćaja obuhvata više segmenata: pristupačnost svih sredstava javnog prevoza, pristupačnost objekata u službi saobraćaja (stanice, aerodromi, luke...), javnih površina i prostora (trotoari, raskrsnice, stajališta, peroni, pristaništa, obale....), te informacija i komunikacija u službi saobraćaja, kao i u krajnjem usluga koje se koriste u ovoj oblasti što može podrazumijevati i razne sajtove, aplikacije, ali i usluge tokom samog prevoza“, kazala je Vujačić.

Istakla je da saobraćaj predstavlja neodvojivi segment i preduslov ostvarivanja prava na slobodu i samostalnost kretanja, učešće u oblasti obrazovanja i usavršavanja, zapošljavanja, javnog i političkog života, kulture, rekreacije i sporta, odnosno u najširem smislu učešće u društvu.

Ona je naglasila da je od 48 kolona u tabeli Brošure 31 kolona u oblasti zakonodavstva označena zelenom bojom, dok ih je u praksi samo pet. Mnogo više je žutih, crvenih ili narandžastih, što je boja koja je dodata u odnosu na boje semafora zbog osvrta ili komentara koji se odnosi na preporuku bilo da je riječ o potrebnim unapređenjima u zakonodavstvu ili praksi. 

„Potrebno je značajno unapređenje propisa, ali i mnogo značajnije, odlučnije i dosljednija primjena propisanog u praksi jer je raskorak čak i u važećim garancijama u odnosu na praksu trenutno takav, kao putovanje osobe bez invaliditeta brzinom aviona od Podgorice do Brisela, a osobe s invaliditetom na toj istoj destinaciji brzinom kornjače“, rekla je Vujačić.

Ministar kapitalnih investicija, Mladen Bojanić, istakao je da mu je drago što je prethodno Ministarstvo saobraćaja i pomorstva ušlo u projekat i njegova obaveza i obaveza Ministarstva na čijem je čelu biće da učine sve da od 48 kolona ne bude samo pet zelenih semafora, već da se teži tome da bude svih 48 zelenih.

„Ako ne može svih 48, da težimo da budemo jako blizu toga i da ispunimo nešto što bi trebalo da bude prirodno pravo svih osoba s invaliditeteom - da mogu slobodno da se kreću, da imaju pristup svim sredstvma javnog prevoza, svim objektima koji služe u tu svrhu, a da to ne radimo zbog toga što to piše u nekim preporukama Evropske unije, nego da to bude iz našeg osjećaja. Ne gajim iluziju da ćemo svi biti ravnopravni, ali da bar kao društvo težimo da tu ravnopravnost uzdignemo na nivo prihvatljivosti“, rekao je Bojanić.

Minsitarstvo kapitalnih investicija i cijela Vlada, kako je kazao, biće partner u postizanju zajedničkog cilja, a u tom segmentu vidi da UMHCG može pomoći. 

Predstavnik Opštine Budva, Aleksandar Popović, postavio je pitanje predstavnicima UMHCG-a kako ocjenjuju pristupačnost saobraćaja za OSI u tom gradu.

Vujačić je odgovorila da je metropola turizma jedan od najnepristupačnijih gradova za OSI u svakom smislu.

„Sigurno ima i pozitivnih primjera, ali naše nije da njih ističemo, iako ih ne negiramo i ne bi bilo korektno da ih negiramo, ali dok god ima crvenog svugdje osim na semaforu ja ću ovako govoriti. Da se posljednjih godina radi jeste evidentno, ali to nije ni približno dovoljno“, kazala je Vujačić.

Predstavnica Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Jelena Raičević, pitala je da li na nivou Crne Gore postoji jedinstvena baza podataka o pristupačnim trotoarima, semaforima, ulicama.

Vujačić je odgovorila da „to bi mi vas trebalo da pitamo, a ne vi nas“.

U diskusiji su učestvovali predstavnici Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, Ministarstva kapitalnih investicija, Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, Uprave za željeznice, Mašinskog fakulteta, Saveza slijepih Crne Gore, Demokratske Crne Gore i Socijalističke narodne partije. 

Učesnici okruglog stola su podsjetili da je njihov preminuli kolega Milenko Vojičić bio njihov PUTokaz, jer su zbog njega posebno dužni „da glasno govorimo o nepravdi, nejednakosti, diskriminaciji, omalovažavanji i zanemarivanju bilo koje vrste“.

Izvor: PR Centar