petak, 28 april 2023 09:47

Pravo na rad OSI

Written by

Međunarodni praznik rada je prilika da ukažemo na sve izazove sa kojima se kao društvena zajednica suočavamo u sferi rada i radnih odnosa, prava iz oblasti rada, diskriminacije, mobinga, niskih zarada, neplaćenih prekovremenih sati, visoke stope nezaposlenosti…

Spisku možemo slobodno dodati sljedeće: izazove u sistemu obrazovanja, neadekvatno karijerno vođenje tokom školovanja, neusklađenost ponude obrazovanja i potreba tržišta rada, inkluzivno obrazovanje...  Iako 1. maj ne proslavljamo euforično i paradno, kao što to rade zaposleni u evropskim metropolama, već izuzetno „skromno”, rijetko se tog dana sjetimo osoba s invaliditetom i svih onih barijera sa kojima se one suočavaju u oblasti rada i radnih odnosa. 

Pravo na rad i zapošljavanje je osnovno ljudsko pravo, garantuje se ljudima na osnovu jednakosti. To bi podrazumjevalo da svi imamo iste startne pozicije u procesu traženja posla i zapošljavanja u skladu sa stečenim obrazovanjem i kvalifikacijama. Međutim, praksa u ostvarivanju prava na rad i po osnovu rada prepuna je različitih oblika diskriminacije, naročito kada je u pitanju zapošljavanje OSI, odnosno ostvarivanje prava OSI po osnovu rada.  Osobe s invaliditetom u procesu zapošljavanja i u procesu rada suočavaju se sa brojnim barijerama od institucionalnih, kulturoloških, do onih individualno psiholoških smještenih u glavama pojedinaca sa kojima treba da dijele radne obaveze i radnu svakodnevnicu. 

Iako smo kao društvena zajednica napravili značajne korake u oblasti punog uključivanja OSI u društvenu zajednicu u svim njenim dimenzijama, u tom procesu, naročito kada je u pitanju pravo na rad, očekuje nas još posla prije svega u: izmjenama zakonskih regulativa koje definišu oblast rada, profesionalne rehabilitacije, položaj i prava žena s invaliditetom u procesu rada, prava roditelja djece s invaliditetom. 

Rezultati značajnog broja istaživanja na globalnom i nacionalnom nivou pokazuju da su osobe s invaliditetom, a naročito žene s invaliditetom, u značajnom stepenu izloženije diskriminaciji i nasilju od osoba bez invaliditeta. Imajući navedno u vidu potrebno je sprovoditi kontinuiranu edukaciju kao značajno oružje u procesu dekonstrukcije društvenih vrijednosti i društvenih stavova opterećenih sterotipima i predrasudama u odnosu na OSI. To je način na koji se najkvalitetnije možemo uhvatiti u koštac sa različitim tipovima diskriminacije sa kojima se OSI suočavaju na svim poljima društvenog života, pa i u oblasti rada, pristupu radu i radnim odnosima. 

Autorski tekst:

Mirjana Popović

Pročitano 437 put(a)

Back to top