Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) započelo je realizaciju projekta Inkluzivna digitalna akademija – Osnaživanje mladih s invaliditetom.

Projektom će se doprinijeti osnaživanju mladih s invaliditetom u Crnoj Gori kroz unaprjeđenje njihovih digitalnih i socijalnih vještina, čime se omogućava njihovo aktivnije učešće u društvenom, ekonomskom i kulturnom životu. Dalji doprinos odnosi se na jačanje svijesti šire zajednice o važnosti inkluzije osoba s invaliditetom, putem volonterskih kampanja i javnih događaja.

Kao potencijalno dugoročno rješenje, realizacijom projekta nastojimo da promijenimo način na koji mladi s invaliditetom doživljavaju svoju ulogu u društvu, pomažući im da prepoznaju i iskoriste svoje potencijale, uz podršku zajednice koja će kroz kampanje postati senzibilisanija i otvorenija za različitosti. 

Projekat je primarno namijenjen mladima s invaliditetom uzrasta od 15 do 30 godina, koji dolaze iz različitih društvenih i geografskih sredina u Crnoj Gori, ali i mladima bez invaliditeta kroz različite sfere i etape projekta.

Realizacija projekta će trajati do kraja decembra 2025.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u saradnji sa Udruženjem roditelja djece sa teškoćama u razvoju Zračak Nade realizuje projekat Proaktivn(O)(S)t (I) aktivizam mladih! uz finansijsku podršku Ministarstva sporta i mladih.

Projektom će se doprinijeti poboljšanju položaja mladih s invaliditetom i njihovom aktivnijem učešću u svim sferama društvenog života u Crnoj Gori.

Takođe, želi se doprijeniti suzbijanju vršnjačkog nasilja nad djecom i adolescentima s invaliditetom.

Aktivnosti projekta usmjerene su na adolescente/kinje s invaliditetom i adolescente/kinje bez invaliditeta, muškog i ženskog pola/roda, uzrasta od 15 do navršenih 18 godina života, uključujući one iz urbanih i ruralnih sredina, kao i mlade s invaliditetom i mlade bez invaliditeta, muškog i ženskog pola/roda, u starosnoj dobi od 15 do 30 godina. Osim toga, projektom će biti obuhvaćene i institucije i donosioci odluka koji se bave oblašću društvene brige o mladima (Ministarstvo sporta i mladih), organi lokalne samouprave (opštine, sekretarijati, škole i druge javne ustanove), te institucije koje se bave zaštitom od nasilja (Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, centri za socijalni rad).

Projekat Proaktivn(O)(S)t (I) aktivizam mladih! realizuje se u okviru Javnog konkursa Osnaženi mladi=otporni mladi, raspisanog od strane Ministarstva sporta i mladih. 

Realizacija projekta će trajati 12 mjeseci, počev od 25. decembra 2024.

U skladu sa odredbom člana 12 Uredbe o izboru predstavnika nevladinih organizacija u radna tijela organa državne uprave i sprovođenju javne rasprave u pripremi zakona i strateija (Službeni list Crne Gore, br. 41/18), Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava upućuje.

Javni poziv

Za konsultovanje zainteresovane javnosti povodom izrade Nacrta Akcionog plana za sprovođenje preporuka Komiteta UN za prava lica sa invaliditetom.

Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava započelo je pripremne aktivnosti rada pripreme Nacrta Akcionog prava za sprovođenje preporuka Komiteta UN za prava lica sa invaliditetom i upućuje javni poziv organima, organizacijama, udruženjima i pojedincima (u daljem tekstu: zainteresovana javnost) da se uključe u početnu fazu pripreme nacrta Akcionog plana za sprovođenje preporuka Komiteta UN za prava lica sa invaliditetom i dostave svoje inicijative, predologe, sugestije i komentare u pisanom i elektronskom obliku na adresu: Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava, Bulevar Svetog Petra Cetinjskog br. 130, 81000 Podgorica, i na e-mail adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.; Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..

Donošenje Akcionog plana treba da obezbijedi punu primjenu Konvencije UN za prava lica sa invaliditetom u cilju obezbjeđenja poštovanja osnovnih ljudskih prava lica s invaliditetom u skladu sa pristupom zasnovanom na ljudskim pravima prema invaliditetu u svim svojim zakonima, politikama i mjerama.

Konsultacije zainteresovane javnosti u početnoj fazi pripreme Nacrta Akcionog plana za sprovođenje preporuka Komiteta UN za prava lica sa invaliditetom trajaće 40 dana od dana objavljivanja ovog poziva.

Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava će sve pristigle inicijative, prijedloge, sugestije i komentare ažurno evidentirati i nakon završenog konsultovanja sačiniti izvještaj koji sadrži pregled učesnika konsultovanje i pregled dobijenih inicijativa, predloga, sugestija i komentara i isti objaviti na svojoj internet stranici www.gov.me/mmp i portalu e-uprave i dostaviti učesnicima konsultovanje u roku od sedam dana od dana isteka prednjeg navedenog roka od 40 dan.

Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava će sve pristigle inicijative, predloge, sugestije i komentare razmotriti i uzeti u obzir prilikom sačinjavanja nacrta Akcionog plana za sprovođenje preporuka Komiteta UN za prava lica sa invaliditetom.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi projekat P(O)kreni Smjer! 

Realizacija projekta će doprinijeti stvaranju sigurnog i bezbjednog okruženja za osobe s invaliditetom u saobraćaju, kroz podizanje svijesti o poboljšanju uslova u oblasti saobraćaja, bezbjednosti i sigurnosti, kao i edukacijom aerodromskog osoblja i flote o načinu komunikacije i pružanju asistencije na aerodromima.

U vezi s tim, realizacijom projekta biće obuhvaćene osobe s invaliditetom, djeca s invaliditetom i djeca bez invaliditeta osnovnog obrazovanja, aerodromsko osoblje i flota, kao i članovi/ice porodica osoba s invaliditetom, učesnici/e u saobraćaju, prevoznici, zainteresovana javnost, mediji, kao i ostali građani, i društvo u cjelini.

Projekat P(O)kreni Smjer! se realizuje u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija – oblast saobraćaj, sigurnost i bezbjednost u saobraćaju za 2024, raspisanog od strane Ministarstva saobraćaja.

Realizacija projekta će trajati osam mjeseci, počev od 24. decembra 2024.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi projekat Mobilnost bez barijera! 

Fokus projekta je na unaprjeđenju sigurnosti i podrške kako bi se osiguralo da osobe s invaliditetom imaju jednake mogućnosti za kretanje i učešće u saobraćaju, kroz doprinos adekvatnijim garancijama i primjeni politika i praksi u oblasti pristupačnosti i bezbjednosti u saobraćaju za osobe s invaliditetom. Takođe, akcenat će biti i na unaprijeđenju znanja i vještina pružalaca usluga u javnom saobraćaju i povećanju svijesti javnosti o izazovima s kojima se osobe s invaliditetom susrijeću u saobraćaju.

U vezi s tim, realizacijom projekta biće obuhvaćene osobe s invaliditetom, pružaoci usluga, vozači i osoblje prevoznih sredstava, relevantne institucije, nadležni organi, kao uostalom i članovi/ice porodica osoba s invaliditetom, prijatelji i komšije, učesnici/ce u saobraćaju, pješaci, zainteresovana javnost, mediji, kao i ostali građani/ke, i društvo u cjelini.

Projekat Mobilnost bez barijera! se realizuje u okviru Javnog konkursa za raspodjelu sredstava za finansiranje projekata i programa nevladinih organizacija – oblast zaštita lica sa invaliditetom u saobraćaju za 2024, raspisanog od strane Ministarstva saobraćaja.

Realizacija projekta će trajati sedam mjeseci, počev od 24. decembra 2024.

Sa navršenih godinu pomislila sam On će samo kasno progovoriti. Ali jedna godina se pretvorila u dve i odjednom smo imali živahnog i inteligentnog dečačića koji je bio sve nezadovoljniji. Udaranje glavom, ujedanje, vrištanje, plakanje, guranje, lomljenje igračaka i suze, suze i sve više suza. Onda je napunio tri godine, a mi smo se još borili da razumemo jedni druge.

Čekali smo i čekali sigurni da će uskoro progovoriti. Dani su prešli u nedelje, nedelje u mesece, a deca oko nas su počela da brbljaju dok naše nije. Deca oko nas su počela da imitiraju, ali naše nije. Deca oko nas su počela da pokazuju slova i imenuju predmete, ali naše nije. Počeli smo da se brinemo, ali ne previše. Mislili smo da će početi da priča kada bude spreman. Onda je počeo da udara glavom o bilo šta. Da grize. Počeo je da besni i da viče, ali još bez reči. Naša mala briga je prerasla u zabrinutost. Zatim smo ostali da čekamo da birokratija obradi našu dokumentaciju i stavi nas na listu čekanja od 18 meseci.

Kada je naš sin napunio dve godine govorio je samo nekoliko reči. Nije umeo da ih koristi u različitim situacijama umeo je da kaže gore dok vozi autić po rampi, ali nije umiđeo da kaže gore kako bi me pitao da ga podignem. A način njegove komunikacije je dobijao strašnu, agresivnu oštrinu. Ljudi ne pričaju mnogo o dečjoj apraksiji govora ili poremećaju obrade govora, zato što ne znaju mnogo o njima.

Imali smo sreću da slušamo o tome i ranije od logopeda, ali smo verovali da je mala verovatnoća da će se to desiti našem detetu. Sa navršenih godinu pomislila sam On će samo kasno progovoriti. Ali jedna godina se pretvorila u dve i odjednom smo imali živahnog i inteligentnog dečačića koji je bio sve nezadovoljniji. Udaranje glavom, ujedanje, vrištanje, plakanje, guranje, lomljenje igračaka i suze, suze i sve više suza. Onda je napunio tri godine, a mi smo se još borili da razumemo jedni druge.

Ako je tada postojala jedna stvar koja je mogla da pomogne, bilo je to da će ga drugi ljudi videti i razumeti. Bila bih smirenija da sam znala da će drugi ljudi imati empatiju prema njemu umesto da ga osuđuju. Provela sam mnogo vremena pokušavajući da objasnim svoje ponašanje, da objasnim njegovo. Ovo je ono što sam zaista mislila da kažem i pravo značenje mojih reči:

Sedim u parkiću i gledam ga kako se igra srećno kamionom i dok su ostale mame bezbrižne, prijatno ćaskaju nadzirući decu krajičkom oka, ja sam napeta. Iako sam se uključila u razgovor stalno sam spremna za skok, zato što se vesela igra često završi tako što moj sin baci kamen na malog dečaka našeg prijatelja ili ga ugrize za prste ili mu razbije lice igračkom dok trepneš. Znam da će se to desiti, samo je pitanje vremena.

I osećam se užasno zbog malog dečaka koji je povređen i zbunjen, osećam se užasno zbog našeg sina, i uopšte se osećam užasno. Pitam se šta ljudi misle o njemu.

Da li misle da je jednostavno zao?

Da li znaju da on ima problem u razvoju govora i ako znaju, da li oni zaista razumeju njegovu borbu?

Da li žele da prestanemo da dolazimo i da izlažemo njihovu srećnu decu nepredvidivim izlivima nasilja?

Da li se, kada vide modrice, zelene masnice i čvoruge na njegovom čelu potajno pitaju šta se dešava iza fasade našeg doma?

U trenutku kada neko uđe u njegov prostor ili zgrabi njegovu igračku kojom se igra, moj sin počne da traži odgovor: traži reči, radnju, bilo šta što će preneti šta on želi ili šta mu treba. U tom trenutku ne postoje reči. Ili ne može da ih pronađe, ili ne može da ih izgovori, tako da se okreće onome što ima efekta: udara, grize i gađa.

Ima dana kada se plašim da ga vodim da se igra. Ima dana kada pomislim da ga ne bih nikada ponovo izvela među drugu decu. Ali to je dobro za njega i važno je da nastavljamo dalje.

Kada ga pokupim iz vrtića, a on ne prestaje da brblja, uzbuđena sam i srećna što ga čujem da priča i što znam šta misli. Kada završimo sa terapijom, posle dobre seanse, ja sam na sedmom nebu. Ja živim blaženo naredna dva dana dok se ne nađem licem u lice sa detetom njegovih godina koje priča priče i govori potpune rečenice, a onda se survam natrag na planetu Zemlju.

Nisam ovo predvidela. Nikada nisam pomislila na ovo. Kada pogledate i vidite roze pozitivnu liniju na štapiću testa za trudnoću, počnete tiho da se pripremate za svaku mogućnost. Mi se svi nadamo da će sve proći lako. Nadamo se savršenoj, tipičnoj trudnoći i savršenim, tipičnim bebama koje odrastaju u tipičnu, savršenu decu. Očekujemo zdravlje i normalan razvoj.

Ne brinemo se o kašnjenju u razvoju govora, zato što se, iskreno, mnogo gore stvari mogu desiti, mnoge druge, teže situacije sa kojima moramo izaći na kraj, ali za nas ovo je bila najteža okolnost.
Boriti se protiv problema u govoru je verovatno jedan od najtežih izazova sa kojim sam se nosila u životu. Gledati tu majušnu osobu kako na svojim plećima nosi ogroman teret je srceparajuće. Zamislite kako se usamljenim on mora osećati dok stoji među ljudima, a nema mogućnost da razgovara sa njima.

Polako ali sigurno govor mu se poboljšavao, ali njegovo razumevanje se razvijalo znatno brže. Eventualno vremenom je mogao da kaže više, ali je bio i više frustriran nego što je bio godinu dana ranije. Prvi put kada smo pregledali njegovu prvobitnu procenu bili smo presrećni kada smo videli da je ispunio sve svoje ciljeve. Kakav uspeh! Ali onda je dobio nove ciljeve isto toliko udaljene od ispunjenja kao što su prvi bili. On je i dalje bio miljama daleko od druge dece njegovih godina – od dece koja su bila sposobna da kažu šta ih boli i zašto ih boli ili da podele svoju radost. Sada ima skoro 4 godine i govori umjesto da udara glavom i priča nam predivne priče o tome kako je proveo dan. Meseci udaranja glavom i vrištanja su odavno prošli ali ne mogu da ih zaboravim.

Kada je udarao, vrištao, ili ujedao, kada je bacao svoje igračke na mene ili kada je lupao glavom o pod, pokušavala sam da se stavim u njegov položaj. Bilo je teško. Nebitno koliko sam bila frustrirana znala sam da je njegova frustracija sto puta veća. Bez obzira na to koliko je sve to bilo teško za nas mora biti da je beskrajno teže za njega. Nismo mogli da ga razumemo. Nije mogao da nam kaže o čemu razmišlja. Kada bi otkrio nešto novo i neverovatno o svetu, nije mogao to da podeli sa nama. Ponekad sam se osećala kao da sam propuštala najlepše što nosi podizanje malog deteta, jer to dete nije komuniciralo sa mnom.

Naš logoped se često šali da ću jednog dana doći kod nje da je molim da ga natera da prestane da priča. To je šala koja ima za cilj da nas uteši i ohrabri, ali kada to kaže ja u sebi znam da nikada neće doći dan kada ću reći da decu treba videti, a ne čuti. Neće doći dan kada ću poželeti da moja deca prosto ućute. Nikada više neću potceniti važnost komunikacije; razgovarati međusobno, deliti priče, povezati se sa drugom osobom. Najbitnija ljudska sposobnost je komunikacija jer bez nje smo tako usamljeni.

Izvor: Detinjarije

Danas želim spavati. Uživati u beskrajnom blaženstvu ništavila. Želim biti slobodna od fizičke boli. Bez iscrpljenosti koju izaziva osjećaj praznine. Ne želim se osjećati zbrinuto ili anksiozno, ne želim osjećati krivicu, niti strah.

Ne želim biti izgubljena i umorna. Smeta mi i najmanji dodir. Samo se želim odmoriti. Skliznuti u vječni, blaženi odmor.

Moje tijelo je umorno. Ja možda izgledam u formi, ali sam fizički iscrpljena. Nema razloga za to, pomislićete. Ali ne mogu sebi pomoći, jednostavno je tako, a ja nemam nimalo volje da vam objašnjavam.

Moja duša je umorna. Jednostavno je umorna.

Nisam iscrpljena iz nekog posebnog razloga, već jednostavno umorna; sa tim se umorom budim svakodnevno i svakodnevno liježem sa njim. Umor je duboko u svakoj pori moga bića. A ta vrsta umora se ne liječe sa nekoliko sati spavanja. Ne budim odmorna, budim se jednako umorna kao i kad sam legla da spavam.

Ovo se zove depresija iako ništa ne osjećam, prazna sam. Ne osjećam se tužno, niti želim plakati, niti sam pod stresom, niti sam zabrinuta.

Osjećam se prazno, svakog dana, moja energija kao da ne postoji, i još uvijek ne znam šta me to drži u životu. Jednostavno ne želim postojati. Ne osjećam ništa posebno. Samo sam užasno, užasno umorna.

Danas trebam da provedem dan u potrazi sa poslom. Danas moram očistiti spavaću sobu tako da se moje dijete može useliti u nju. Danas moram čistiti i pospremati. Moram poći u trgovinu, kontaktirati prijatelje, oprati auto, skuhati ručak, danas moram...ali nemam energije ni za šta.

Izvor: Uniqorner

Pripremila: Dajana Vuković

Žene češće oboljevaju

Depresija je stanje koje karakteriše dugotrajni osjećaj potištenosti, tuge, beznađa, pesimizma, obeshrabrenosti i opšteg znanja bezvoljnosti. Depresija nije prolazna tuga, ali nije ni čovjekova slabost.

Psihijatar prim. dr Slobodan Simić posvetio je ovoj važnoj temu knjigu Sve o depresiji u kojoj pored informacija o depresiji piše i o važnosti uklanjanja predrasuda o depresiji kao i o depresivnim ljudima.

Ljudi koji su zahvaćeni depresijom ne mogu jednostavno da se saberu i da prestanu da budu depresivni, već je potrebno odgovarajuće pravovremeno lečenje, piše u knjizi dr Simić koji podsjeća na to da se čak 97% oboljelih od depresije žali na osjećanje umora i nedostatka energije.

Život bez motivacije

Dr Simić kaže da je volja značajno poremećena kod depresivnih osoba kod kojih dolazi do smanjenja volje do čak gašenja voljne aktivnosti.

Teško im je da završe bilo kakav zadatak ili obavezu, bilo profesionalnu ili školsku. Nekada oboleli nemaju energije i volje čak ni za obavljanje elementarnih poslova (kuvanje, čišćenje, održavanje lične higijene, nekada čak ni ustajanje iz kreveta i želje i potreba za uzimanjem hrane). Nedostaje im motivacija da počnu bilo šta, nemaju ideja niti planova za budućnost.

Gubitak težine i poremećaj spavanja

Snižen apetit, nesanica, snižen seksualni nagon, neki su od simptoma koji mogu ukazati na depresiju. Gubitak težine više od 5% u posljednjih mesec dana govori u prilog težim oblicima depresije, dok u nekim slučajevima kod npr. sezonske depresije može da se javi povećan apetit i povećanje telesne težine, objašnjava u knjizi dr Simić.

Oko ¾ oboljelih od depresije se žali na poremećaj spavanja, a mogu se javiti i teškoće u uspavljivanju, česta buđenja tokom noći i košmarni snovi, kao i rano jutarnje buđenje.

Nezainteresovanost i konflikti sa drugima

Snižena seksualna želja se javlja i kod žena i kod muškaraca, kod žena poremećaj menstrualnog cikliusa, a kod muškaraca prolazna impotencija.

Anhedonija predstavlja nesposobnost da se uživa u stvarima i aktivnostima koje su ranije osobi pričinjavale zadovoljstvo a karakteristična je kod mnogih koji su se susreli sa depresijom.

U slučajevima teških depresija oboleli ne uživaju ni u sopstvenoj deci ili nemaju osećanja za druge što je često praćeno intezivnim doživljajem krivice i konfliktima sa okruženjem, piše u knjizi Sve o depresiji dr Simić.

Faktor rizika

Više od polovine oboljelih od depresije ispoljava poremećaje pamćenja, a u knjizi Sve o depresiji saznaćete i iza kojih se simptoma krije depresija, kakve su karakteristike depresije, kod djece, kakva je specifičnost depresije kod žena, sve o antidepresivima, o lijekovima koji mogu postaći razvoj depresije, vezi depresije i anksioznosti, pušenja, alkohola, faktorima rizika za samoubistvo (65% izvršenih suicida imaju dijagnozu depresije), koracima u liječenju depresije, fazama liječenja, biljnim preparatima u liječenju, kako spriječiti povratak bolesti i još mnogo važnih činjenica o ovoj značajnoj temi.

Depresija je kod žena znatno češća pojava nego kod muškaraca. Povećani rizik od depresije kod žena može biti genetska predispozicija, ali se često javlja i usled stresnih događaja i drugih socioloških faktora na koje žene više reaguju nego muškarci. Depresija se može javiti i kao posledica promene u nivou hormona kod mesečnog ciklusa, u trudnoći i menopauzi, objasnio je u knjizi dr Simić.

Bolesni od živaca

Prim dr Slobodan Simić za depresiju kaže da je to bolest određenihh djelova mozga i nervnog sistema.

Prosečan čovek teško prihvata ideju da je bolestan od živaca jer mu to automatski i pogrešno sugeriše da je poremećen, odnosno da je odlepio ili pukao. Depresiju leče psihijatri koje ljudi opet povezuju sa ludilom pa njima idu nerado, pod pritiskom ili nikako, dok na psihijatrijske lekove ljudi najčešće reaguju sa Neću da se drogiram, nisam ja lud da pijem lekove za živce, piše dr Simić ukazujući i na to da je tek mali broj onih koji su svesni toga kako lekovi mogu uspešno eliminisati ili prilično ublažiti tegobe koje se javljaju u sklopu depresije.

Izvor: BG Online

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevni Seminar sa predstavnicima/ama državnih organa i organa lokalne samouprave o Konvenciji UN o pravima osobama s invaliditetom.

Seminar će se održati u Podgorici, 30. januara 2025, u hotelu Hilton, s početkom u 11.00 časova.

Cilj organizacije Seminara je da se donosiocima odluka, između ostalog, ukaže na ključne barijere s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, kao i na potrebu usklađivanja crnogorskog zakonodavstva sa Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditeta. Na ovaj način teži se povećanju informisanosti i znanja zaposlenih u državnim institucijama o obavezama države, koje proizilaze iz Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom i preporuka Komiteta UN, što će, između ostalog, doprinijeti iniciranju izmjene zakonske i podzakonkse regulative u oblasti invaliditeta. 

Seminar će obuhvatiti teme o pristupu pravdi i mehanizmima zaštite od diskriminacije osoba s invaliditetom, s akcentom na razumne i proceduralne adaptacije.

Učešće na Seminaru mogu uzeti zaposleni/e u državnim organima i organima lokalne samouprave (predstavnici/e opština, sekretarijata).

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 28. januara, u 15.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981, od ponedeljka do petka, u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta Pravom do prava OSI koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Depresija je kompleksno psihološko stanje koje pogađa milione ljudi u svijetu, a osim emocionalnih poteškoća, može izazvati i brojne fizičke probleme. Dok se depresija često prepoznaje po simptomima poput tuge, gubitka interesa za svakodnevne aktivnosti, ili osjećaj bespomoćnosti, važno je razumjeti da njeni učinci nadilaze samo mentalno zdravlje. Tijelo i um su neraskidivo povezani, a depresija može imati ozbiljne posljedice na fizičko zdravlje osobe.

1. Hronična bol

Jedan od često zanemarenih simptoma depresije jest pojava Hronične boli. Osobe koje pate od depresije često prijavljuju bolove u leđima, vratu, zglobovima ili glavobolje.

Istraživanja sugerišu da depresija može smanjiti prag boli, zbog čega bol postaje intenzivnija i teže podnošljiva. Ovo stanje se dodatno komplikuje kada osobe izbjegavaju potražiti ljekarsku pomoć, vjerujući da su njihove fizičke tegobe rezultat isključivo psiholoških problema.

2. Problemi s probavnim traktom

Depresija može uticati na probavni trakt, što se često manifestuj kroz simptome poput bolova u želucu, mučnine, zatvora ili dijareje. Ovo je povezano s takozvanom osovinom crijevo – mozak, koja predstavlja složenu vezu između našeg probavnog trakta i središnjeg živčanog sistema. Hormoni stresa, poput kortizola, koji su česti kod depresivnih stanja, mogu narušiti normalno funkcioniranje probave i pridonijeti razvoju sindroma iritabilnog crijeva (IBS).

3. Kardiovaskularni problemi

Depresija je povezana s povećanim rizikom od srčanih bolesti. Osobe koje pate od depresije često imaju povišen nivo stresa, što može dovesti do povišenog krvnog pritiska i ubrzanog rada srca. Takođe, depresija može uzrokovati nezdrave navike poput pušenja, loše prehrane i nedostatka tjelesne aktivnosti, što dodatno povećava rizik od srčanog udara ili moždanog udara. Upalni procesi u tijelu, koji su često prisutni kod depresivnih osoba, dodatno opterećuju srce i krvne žile.

4. Problemi sa spavanjem

Jedna od najčešćih simptoma depresije je poremećaj spavanja, koji se može manifestovati kao nesanica pretjerano spavanje ili loš kvalitet sna. Nedostatak sna ima štetne posljedice na cjelokupno zdravlje, uključujući oslabljeni imunitet, probleme s pamćenjem i koncentracijom, te povećani rizik od hroničnih bolesti poput dijabetesa i hipertenzije. Osim toga, poremećaji spavanja dodatno pogoršavaju simptome depresije, stvarajući zatvoreni krug iz kojeg je teško izaći.

5. Slabljenje imunološkog sustava

Depresija negativno utiče na imunološki sustav, što čini tijelo podložnijim infekcijama i bolestima. Hronični stres, koji često prati depresiju, uzrokuje oslobađanje hormona koji mogu suzbiti imunološki odgovor. Kao rezultat toga, osobe koje pate od depresije mogu češće obolijevati od prehlada, gripe i drugih bolesti, kao i sporije se oporavljati.

6. Gubitak energije i fizička iscrpljenost

Depresija često dovodi do osjećaja umora i manjka energije, čak i nakon dovoljno sna. Ovaj simptom može biti toliko intezivan da osobe imaju poteškoća s obavljanjem svakodnevnih aktivnosti, poput odlaska na posao ili kućnih poslova. Fizička iscrpljenost često je povezana s hormonalnim neravnotežama i hroničnim stresom, što dodatno pogoršava stanje.

7. Promjene u tjelesnoj težini

Depresija može uticati na apetit, što dovodi do naglog gubitka ili dobijanja kilograma. Neki ljudi gube interes za hranu, dok drugi traže utjehu u nezdravim namirnicama, poput slatkiša ili brze hrane. Ove promjene u prehrambrenim navikama mogu imati dugoročne posljedice na zdravlje, uključujući povećani rizik od dijabetesa, srčanih bolesti i metaboličkog sindroma.

8. Hormonska neravnoteža

Depresija može izazvati promjene u razini hormona, poput kortizola, serotonina i dopamina. Ove promjene ne utiču samo na raspoloženju već i na fiziološke funkcije poput metabolizma, krvnog tlaka i reakcije na stres. Hormonska neravnoteža može takođe pridonijeti pojavu drugih bolesti, poput problema sa štitnjačom ili dijabetesa.

Depresija nije samo mentalno stanje; to je sveobuhvtani poremećaj koji može duboko uticati na tijelo. Razumijevanje fizičkih posljedica depresije ključno je za njezino pravovremeno prepoznavanje i liječenje. Ako se simptomi deprsije prepoznaju rano i ako se pristupi holističkom liječenju koje obuhvata i mentalno i fizičko zdravlje, moguće je smanjiti njezine štetne učinke i poboljšati kvalitet života. Stoga je važno da osobe koje osjećaju simptome depresije potraže stručnu pomoć i ne zanemaruju signale koje im šalje tijelo.

Izvor: Odmorimozak

Pripremila: Dajana Vuković