U poslednjih nekoliko godina, industrija video igara napravila je značajan napredak u poboljšanju pristupačnosti za igrače s invaliditetom. Ovo je ključni razvoj, jer su video igre postale sve popularniji oblik zabave i sredstvo društvene interakcije za ljude svih dobi. Međutim, osobama s invaliditetom, prepreke za ulazak i uživanje u igranju mogu biti značajne. Zato je važno da programeri igara (developeri igara) daju prioritet pristupačnosti u svojim dizajnima i obezbijede alate koji odgovaraju potrebama igrača s invaliditetom.

Bitnost pristupačnosti igara ne može se dovoljno naglasiti. Osobama s invaliditetom, igranje igara može pružiti neophodan bijeg od izazova s kojima se suočavaju u svakodnevnom životu. Pruža im mogućnost da se bave aktivnostima do kojih bi im inače teško došlo, što podstiče osjećaj pripadnosti i osnaživanje. Pored toga, igranje igara može služiti kao platforma za društvenu interakciju, omogućavajući igračima da se povežu s drugima koji dijele njihove interese i iskustva. Obezbjeđivanjem pristupačnosti igara za igrače s invaliditetom, programer (developeri) mogu stvoriti inkluzivniju i raznolikiju gejmersku zajednicu.

Jedan od ključnih aspekata pristupačnosti igara je dostupnost alata i funkcija koje odgovaraju različitim oštećenjima. Za igrače s oštećenjem vida, opcije kao što su: tekst-u-govor i režimi visokog kontrasta mogu značajno poboljšati njihovo iskustvo igranja. Slično tome, igrači s oštećenjem sluha mogu imati koristi od titlova i vizuelnih znakova koji prenose važne zvučne informacije. Takođe, prilagodljive kontrole i metode unosa su ključne za igrače s otežanom/smanjenom pokretljivošću, omogućavajući im da igraju igre koristeći alternativne uređaje ili pomagala.

Da bi se postigla pristupačnost igara, programeri, takođe, moraju razmotriti dizajn igara. Korisnički interfejsi trebaju biti intuitivni i jednostavni za navigaciju, s jasnim i jasnim uputstvima. Mehanika igre treba biti fleksibilna i prilagodljiva, omogućavajući igračima da prilagode nivoe težine ili prilagode igru ​​sopstvenim sposobnostima. Pored toga, programeri  treba da se trude da stvore raznovrsne i inkluzivne likove i zaplete koji se poistovjećuju s igračima iz svih sfera života.

Na sreću, mnogi programeri igara su prepoznali značaj pristupačnosti i preduzeli korake da poboljšaju svoje igre. Neki su osnovali posebne timove za pristupačnost, sastavljene od stručnjaka za inkluziju osoba s invaliditetom, kako bi se osiguralo da je pristupačnost integrisana u svaki aspekt razvoja igre. Drugi su sarađivali s organizacijama koje se bave zagovaranjem za osobe s invaliditetom kako bi dobili uvid i povratne informacije od igrača s invaliditetom. Ovi napori rezultirali su stvaranjem inovativnih alata i funkcija koje poboljšavaju iskustvo igranja igara za igrače s invaliditetom.

Međutim, još mnogo posla treba obaviti. Iako je postignut napredak, pristupačnost i dalje predstavlja izazov u mnogim igrama. Neke programeri  možda nisu upoznati sa specifičnim potrebama igrača s invaliditetom ili nemaju resurse da implementiraju pristupačne funkcije. Pored toga, potrebna je veća svijest i obrazovanje među samim igračima, jer oni mogu odigrati ključnu ulogu u zagovaranju za pristupačnost i zahtijevanju inkluzivnog iskustva igranja igara.

Zaključno, pristupačnost igara je od suštinske važnosti za igrače s invaliditetom. Prioritetizacijom pristupačnosti u dizajnu igara i obezbjeđivanjem alata koji odgovaraju potrebama igrača s invaliditetom, programeri mogu stvoriti inkluzivniju i raznolikiju gejmersku zajednicu. Dostupnost funkcija kao što su: tekst-u-govor, prilagodljive kontrole i intuitivni korisnički interfejsi mogu značajno poboljšati iskustvo igranja igara za osobe s invaliditetom. Međutim, još mnogo posla treba obaviti kako bi se osiguralo da je pristupačnost standardna praksa u industriji video igara. Nastavkom napora i saradnjom, možemo stvoriti budućnost u kojoj su video igre zaista pristupačne svima.

Izvor: Portal Infolopare.com

Pripremio: Ivan Čović

Jesenji Sajam knjiga Anderva knjiga (Anderva book) biće održan u Nikšiću u periodu od 23. do 27. septembra 2023.

Sajam, koji se u gradu pod Trebjesom organizuje treću godinu zaredom,  biće održan u holu Nikšićkog pozorišta.

U okviru posljednjeg dana Sajma, planirana je Panel diskusija na temu: (R)evolucija ženskih prava, a u okviru koje govori i Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG. 

Organizatori su Opština Nikšić i Javna ustanova Narodna bibliotekla Njegoš u saradnji s Ministarstvom kulture Crne Gore.

Izvor: Portal Rtnk.me, UMHCG

Pripremio: Ivan Čović

Žena u najboljim godinama. Samostalna i svoja. Živa. Zadovoljna i ispunjena. U miru sa sobom i spokojna. 

Umorna od posla, iscrpljena od nepovjerenja, potrošena od borbi, ispijena. Na drugoj strani: nedokučiva, a tražena. Nikad poželjnija, a nikad nedostižnija. Daleka kao obala. 

Za godinu, njih 91, a ona i dalje sama. 

Na poslu, okružena očekivanjima, strahom, a čini joj se i prezirom. Privatno, okružena udvaranjem, pozivima i ponudama, traženjem i nuđenjem. Ona nezainteresovana, tiha i odsutna. Počinje sa sekstingom, nastavlja se sa primjesama seksualnog uznemiravanja, vrbovanja, pokušaja iznuđivanja. 

Ređaju se muškarci, ređaju se poruke, slike, gifovi, videi. 

Dobija i stripove, sa sobom u glavnoj ulozi, u zamišljenoj ulozi. Autor se posrami, nestade. 

Imuna, navikla sama, a i u koga bi mogla imati povjerenja. Nikad je nijesu pitali ima li partnera, želi li da se uda, rodi dijete. Ne pitaju je ni kako je, kako se osjeća. 

Muškarci pitaju, mnogo toga pitaju. Neki pristojni, neki, u početku, pristojni. 

Požali se, prethodno, na gubitak važne funkcije, rekoše joj da joj je lakše tako. Srećom po nju, vratila joj se funkcija. Njoj isuviše važna. Ponovo srećna. Ponovo žena. 

Požali se na izloženost sekstingu, rekoše joj da je svaka izložena. Zaćuta. Zna da nije i ne može biti svaka. Kažu joj da prijavi. Da policiji prijavi policajca, fudbalere, sportske trenere, poznate i nepoznate, …, fizičke radnike, privatnike, preduzetnike?! I koga tu sve nema?! 

Ode u policiju. Ponudiše joj procjenu bezbjednosti. I prije nego je dobila odgovor, sazna od drugih da ima lično obezbjeđenje. 

Počelo je. I opet, u krug, nastavlja se. Ponavljaju se imena, ali ne i ljudi. Ponavljaju se situacije, ona ostaje ista. 

Ona je stvarna. Ona je najstvarnija, postojana. I dalje jaka i ništa joj ne treba. Niko joj ništa ne može osim ona, sebi sama, sebi samoj. Kad je nije strah, jača je od stijene, oluje i svih. Kad ju je strah, ranjiva je i ne priča. Više nikom ne priča. Ništa nikom ONA ne priča.

Igra se riječima. U riječima je igra. Metafore su joj kao oklop. Štit. 

Njen glas svi bi poznali, njene riječi svima su jasne. I njen lik svi znaju. Ali, njen jecaj niko ne poznaje. 

Autorka je ONA, ŽENA, nikad ličnija, nikad anonimnija.

Isto mjesto zauzimao je i u kvalifikacijama sa rezultatom 564,9 borova

Crnogorski parastrijelac Milan Đinović je kao četvrtoplasirani završio nastup na Gran pri mitingu u Novom Sadu.

On je u klasi SH1, u discplini vazdušna puška R1, ostvario rezultat 187,5 krugova.

Isto mjesto zauzimao je i u kvalifikacijama sa rezultatom 564,9.

Đinović je u disciplini R3 osvojio srebrnu medalju, ostvario drugi najbolji rezultat u karijeri i četvrti put ove godine potvrdio minimalnu kvalifikacionu normu za Paraolimpijske igre u Parizu.

Oba takmičarska dana, u disciplini vazdušna puška R1 i R3, trijumfovao je Laslo Šuranji.

U Novom Sadu nastupao je i Ambroz Nikač, u disciplini vazdušni pištolj, koji je zaustavljen u kvalifikacijama.

Crnogorske strijelce u Novom Sadu predvodio je trener Željko Božović.

Nastup parastreljačke reprezentacije Crne Gore na Gran priju finansira se po programu Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (POKCG), koji je podržalo Ministarstvo sporta i mladih za 2023.

Gran pri u Novom Sadu okupio je strijelce iz Srbije, Crne Gore, Litvanije, Bosne i Hercegovine, Velike Britanije, Francuske, Poljske, Mađarske i Sjeverne Makedonije.

Izvor: Portal Vijesti.me

Pripremio: Ivan Čović

Crnogorski stonoteniser Filip Radović plasirao se u finale Evropskog prvenstva u Šefildu, a zatim je u borbi za zlatnu medalju poražen od Poljaka Patrika Čojnovskog s 3:0 (11:6, 11:4, 11:8).

Filip je u polufinalnom meču kategorije S10 savladao Austrijanca Kristijana Gardoša sa 3:1 (11:9, 11:9, 8:11, 11:6), revanširao mu se za prošlogodišnji poraz u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Granadi. To je Radoviću drugo uzastopno finale Evropskog prvenstva, nakon što se za zlatno odličje borio i u Helsingborgu 2019. 

Protivnik u finalu bio mu je Poljak Patrik Čojnovski, zvanični evropski, svjetski i paraolimpijski šampion. Čojnovski je u polufinalu eliminisao Francuza Matea Bohasa, od kojeg je bio bolji i finalu Paraolimpijskih igara.

Radović je u grupi bio bolji od Poljaka Pavela Vlodike i Čeha Ivana Karabeca, dok je plasman na pobjedničko postolje izborio četvrtfinalnom pobjedom protiv Poljaka Igora Mištala. Drugi crnogorski predstavnik, Luka Bakić, zaustavljen je u četvrtfinalu.

Radović je u Šefildu obezbijedio četvrto pojedinačno evropsko odličje. Osvajao je bronzane medalje u danskom Vejleu 2015. i Laškom 2017. i srebrnu u švedskom Helsingborgu 2019. Ima i ekipnu bronzu iz Helsingborga, s Bakićem i Dejanom Bašanovićem. Nosilac je i do sada jedine paraolimpijske medalje za Crnu Goru, bronzane iz Tokija 2021.

Finalni meč počeće u 18 sati.

Izvor: Portal Sportklub

Pripremio: Ivan Čović

Na državama članicama i na Evropskom parlamentu (EP) je sada da prouče i dodatno poboljšaju prijedloge.

Evropska komisija (EK) pozvala je u srijedu da se uvedu standardizovane iskaznice za osobe s invaliditetom koje bi bile priznate u svih 27 država članica Evropske unije (EU).

„Prava osoba s invaliditetom ne smiju prestati na nacionalnim granicama”, rekla je potpredsjednica EK-a Vera Jurova u saopštenju.

„Nova iskaznica bi olakšala kretanje tim osobama između država članica, jedno od temeljnih prava Unije“, dodala je.

Priznavanje statusa osobe s invaliditetom u cijeloj Uniji osiguralo bi „jednaki pristup i povlašćen tretman na javnim i privatnim mjestima”. To uključuje promet, kulturne događaje, muzeje, sportske centre i zabavne parkove.

EK, takođe, planira unaprijediti Evropsku parking kartu kako bi osobe s invaliditetom imale jednaka prava na parkiranje u svim članicama.

Prijedlozi se temelje na pilot projektu u osam država članica i javnom savjetovanju na koje je pristiglo više od 2500 komentara.

Na državama članicama i na EP je sada da prouče i dodatno poboljšaju prijedloge.

Izvor: Portal Poslovni.hr

Pripremio: Ivan Čović

Po prvi put, zahvaljujući podršci UNICEF-a i Međunarodnoj turističkoj fondaciji za brigu o zdravlju (TUI Care), gimnazije u Podgorici i Cetinju, podgorička Srednja ekonomska škola Mirko Vešović i Srednja mješovita škola Ivan Goran Kovačić u Herceg Novom ponudiće učenicima karijerno usmjeravanje i obuke na radnom mjestu tokom školske 2023 – 2024.

„Karijerno savjetovanje pomaže mladim ljudima da lakše i brže procijene svoje kapacitete, ali i koje korake treba da preduzmu kako bi ostvarili svoj profesionalni cilj, a uz pravovremenu i stručnu podršku tokom školovanja. Prepoznat je značaj programa Prilike u pružanju podrške srednjoškolcima da se upoznaju s radnim procesima u oblastima za koje su zainteresovani, da dođu u kontakt s poslodavcima i učestvuju u programu obuke, što im može pomoći u odabiru svoje buduće profesije i približiti ih tržištu rada”, poručio je ministar prosvjete Miomir Vojinović.

U Crnoj Gori 56 odsto adolescenata smatra da ih njihovo obrazovanje ne priprema za zapošljavanje, prema analizi iz 2021, koju su sproveli UNICEF i Evropska fondacija za obuku (European Training Foundation - ETF).

„Učestvujući u programu Prilike, kao maturant, imao sam mogućnost da iz prve ruke vidim kako izgleda posao za koji sam htio da se obrazujem. To mi je pomoglo da brže donesem odluku o upisu adekvatnih studija i sada sam student prve godine medicine”, rekao je 19-godišnji Luka Brajević.

UNICEF i TUI Care fondacija udružili su snage s Ministarstvom prosvjete Crne Gore i civilnim i privatnim sektorom na uvođenju programa Prilike u srednje škole kako bi se obezbijedio bolji kvalitet obrazovanja i omogućilo više prilika za zapošljavanje adolescenata.

Trenutno je skoro jedna trećina (31%) mladih nezaposlena u Crnoj Gori (ILOSTAT, Svjetska banka, 2022).

„UNICEF poziva da sve srednje škole ponude karijerno usmjeravanje i obuku na radnom mjestu svakom učeniku u Crnoj Gori. Na taj način će obrazovni sistem podržati kvalitetan prelazak svakog adolescenta iz škole na tržište rada. Ovo je od suštinskog značaja za njihov budući uspjeh i za održivi razvoj Crne Gore“, istakao je šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander.

Prema podacima Evropske komisije iz 2021., više od jedne od četiri (27 odsto) mlade osobe u Crnoj Gori, starosti od 15 do 29 godina, nije u obrazovanju, zaposleno ili na obuci.

„Raduje nas što zajedno s UNICEF-om utičemo na promjene u obrazovanju”, rekao je Aleksandar Pancuk, izvršni direktor TUI Care fondacije.

„Kombinovanje treninga na radnom mjestu i karijernog savjetovanja s kontinuiranim podučavanjem životnih vještina ključno je za pripremu mladih ljudi za tržište rada i nezavistan život. Kroz naše zajedničke napore mladi Crne Gore dobiće podršku da usvoje vještine koje su im potrebne za prelazak iz škole na posao”, poručio je Pancuk.

Ukoliko svaka srednja škola u Crnoj Gori ponudi obuku na radnom mjestu i karijerno usmjeravanje svim učenicima, to će privatnom sektoru omogućiti da se približi svojoj budućoj radnoj snazi. Iz Privredne komore Crne Gore pozvali su sve privrednike da se uključe u UNICEF-ov program Prilike, kako bi se mladima Crne Gore pružila mogućnost da pohađaju praktičnu obuku u profesiji u kojoj žele da ostvare karijeru.

„Kroz učenje zasnovano na radu stiču se vještine i kompetencije u okviru radnog okruženja i mladi ljudi imaju priliku da unaprijede svoja znanja, prošire vidike i donesu odgovarajuću odluku o svom budućem zanimanju. Obrazovaniji zaposleni rade efikasnije, kreativniji su, brže usvajaju znanja i nove tehnologije, produktivniji su i lakše se prilagođavaju novim specijalizovanim poslovima. Interes naše privede je da učestvuje u razvoju ljudskih potencijala Crne Gore“, rekla je predsjednica Privredne komore dr Nina Drakić.

Uvođenje karijernog usmjeravanja u crnogorske srednje škole biće pilotirano u četiri škole ove godine i još tri od sljedeće godine. Kao rezultat toga, do kraja 2026, više od 1.200 adolescenata u Crnoj Gori imaće priliku da bolje razumije kako različiti poslovi izgledaju u stvarnom životu i da lakše donese informisanu odluku o svojoj budućoj profesiji.

Izvor: Portal Roditelji.me

Pripremio: Ivan Čović

Ministarstvo zdravlja Crne Gore u saradnji s UNICEF (Predstavništvom u Crnoj Gori) je još 2016. kreiralo Vodič za savjetodavni rad s porodicom novorođenčeta sa smetnjama u razvoju u zdravstvenim ustanovama. Vodič sadrži izuzetno važne smjernice za postupanje u trenucima kada je neophodno pružiti podršku roditeljima, odnosno ukupnoj porodici djece koja se rode sa smetnjama u razvoju ili su u riziku od smetnji u razvoju. Autori Vodiča su se u interpretaciji osnovnih smjernica za postupanje rukovodili pravima i najboljim interesu djeteta. U Vodiču je akcenat stavljen na proces komunikacije, na njen značaj u procesu saopštavanja nepovoljnih vijesti u trenucima kada roditelji, odnosno porodica, očekuje susret s apsolutnom srećom. Vodič je namjenjen zdravstvenim radnicima, ali i  stručnjacima svih profila, defektolozima (Jer i oni mogu biti dio Tima koji saopštava nepovoljne vijesti) koji trebaju na umu imati činjenicu da se vještina komunikacije uči i kontinuirano usavršava i da ima izuzetan uticaj na kvalitet formiranja odnosa na relaciji zdravstveni radnik roditelj odnosno porodica. Komunikacija sa roditeljima, odnosno prvi susret nakon porođaja, kada treba saopštiti vijesti, može biti izuzetno teško i neprijatno iskustvo i za roditelje/porodicu, ali i za zdravstvene radnike. To je jedan od razloga zašto je po mišljenju autora potrebno način organzacije tog susreta standardizovati procedurom koja će i jednoj i drugoj strani u tom trenutku olakšati komunikacijski proces. Roditelji će se u tako definisanoj komunikaciji osjećati uvaženima, njihovo mišljenje će se saslušati, moći će da postave pitanja, da traže pojašnjenja terminologije koju ne razumiju. Roditeljima se kroz primjenu ovakve vrste standarda šalje poruka da ih sistem podržava, da hoće da ih čuje i da će im dati potrebnu podršku djelujući po principu međusektorske saradnje. Preporuke za standardizaciju prvog razgovora su vrlo precizne, njihovo poštovanje i primjena u praksi predstavlja odgovoran i empatičan odnos sistema prema porodici djeteta. Primjenom standarda definisanih u Vodiču roditeljima se nepoljne vijesti neće saopštavati u prolazu, na hodniku, u formi koja je neprihvatljiva i kroz nerazumljivu terminologiju.

Zašto predstavljamo Vodič?

Jedan od razloga je sama činjenica da trebamo biti svjesni da od načina na koji se realizuje prvi susret porodice sa sistemom zavisi u kom pravcu će ići dalja podrška djetetu i porodici. Intervencija sistema na samom početku života djeteta sa smetnjama u razvoju treba da bude:

- Podržavajuća: u svim segmentima funkcionisanja sistema, nikako osuđujuća postavljena na medicinskom modelu, ispunjena predrasudama i stereotipima;
- Uvremenjena: primjenjena u periodu razvoja djeteta kada po mišljenjima stručnjaka tretmani iz programa rane intervencije mogu dati najbolje rezultate u procesu rehabilitacije i habilitacije    djeteta čime se stvaraju preduslovi za punu društvenu inkluziju;
- Individualizovana; prilagođena i kreirana za svako dijete ponaosob u odnosu na njegove mogućnosti i potencijale;
- Umrežena: kreiranje mreže podrške za dijete po principu međusektorske saradnje.

Ovako postavljena podrška ukupnog sistema će dati rezultate u smislu pune inkluzije djeteta/osobe s invaliditetom u društvenu zajednicu i postaviće kvalitetnu osnovu za mogućnosti ostvarivanja koncepta samostalnog življenja u okviru kojeg se u svoj svojoj punoći mogu uživati sva prava OSI.
Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima. 

Mirjana Popović

Crnogorski stonoteniser Filip Radović plasirao se u polufinale Evropskog prvenstva u Šefildu i obezbijedio medalju, dok je Luka Bakić zaustavljen u četvrtfinalnom meču.

Radović je u četvrtfinalu kategorije S10 savladao Poljaka Igora Mištala 3:1 (11:5, 10:12, 11:3 i 11:8).

U duelu drugoplasiranog i trećeplasiranog stonotenisera sa svjetske rang liste presudio je kvalitet cetinjskog majstora, koji je potpuno nadigrao Mištala i četvrti put u karijeri izborio evropsko pobjedničko postolje u pojedinačnoj konkurenciji.

Rival na putu ka drugom uzastopnom evropskom finalu biće mu „stari znalac i veliki rival", Austrijanac Kristijan Gardoš, koji je u četvrtfinalnom meču eliminisao Španca Hoze Manuela Ruiza Rejesa.

Radović je trijumfalno završio takmičenje u grupi pobjedama protiv Poljaka Pavela Vlodike i Čeha Ivana Karabeca.

„Još jedan veliki rezultat, ponovio sam u polufinalu Evropskog prvenstva. Da budem iskren, četvrtfinalni duel bio je jedan od težih u karijeri, u rangu četvrtfinala iz Tokija. Osjećao sam pritisak, možda zbog ishoda prošlogodišnjeg četvrtfinala Svjetskog prvenstva. Srećan sam što sam ostao miran u ključnim trenucima i što sam pobijedio veoma dobrog igrača", rekao je Radović Agenciji MINA.

Govoreći o rivalu u polufinalu, on je podsjetio da je od Gardoša poražen u četvrtfinalu SP u Granadi, a da ga je godinu ranije pobijedio u Tokiju.

„Težak meč, u kojem mi je protivnik veliki rival . Dobro se poznajemo, nezgodan je igrač, ali nadam se da ću nastaviti u ovom ritmu i da ću izboriti finale", rekao je Radović.

Pobjedničko postolje nije uspio da izbori Luka Bakić, koji je u neizvjesnom četvrtfinalnom meču poražen od srebrnog s Igara u Tokiju, Francuza Matea Bohasa 3:2 (11:9, 8:11, 11:6, 11:13 i 11:3).

Bakić je nastup u četvrtfinalu izborio, kao drugoplasirani u četvrtoj grupi, maksimalnim pobjedama protiv Filipa Heina iz Luksemburga i Valentina Marinova iz Bugarske.

Upisao je i poraz od Austrijanca Kristijana Gardoša.

Polufinalni mečevi na programu su sjutra u 11 sati.

Istog dana prevdviđena su i finala, u 18 sati.

Radović je u Šefildu obezbijedio četvrto pojedinačno evropsko odličje.

Osvajao je bronzane medalje u danskom Vejleu 2015. i Laškom 2017. i srebrnu u švedskom Helsingborgu 2019.

Ima i ekipnu bronzu iz Helsingborga, sa Bakićem i Dejanom Bašanovićem.

Nosilac je i do sada jedine paraolimpijske medalje za Crnu Goru, bronzane iz Tokija 2021.

Izvor: Portal Vijesti.me

Pripremio: Ivan Čović

Konvencija UN o pravima osoba s invaliditetom, kao i Opšti komentar Komiteta broj 7 propisuju obavezu države da prepozna reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, kako bi ih razlikovala od organizacija za osobe s invaliditetom i od drugih organizacija civilnog društva, koje se mogu baviti i osobama s invaliditetom, kako bi uredila njihov pravni status, na valjan način, i obezbijedila njihovu održivost, kroz finansijsku podršku za njihov redovan rad, ali i kroz aktivnosti koje će ojačati njihove kapacitete, kako bi one mogle ispunjavati svrhu koju im je dala Konvencija, ali i kako bi bile konkurentne drugim organizacijama. Navedeno zbog činjenice da su osobe s invaliditetom istorijski u neravnopravnom položaju, pa samim tim nemaju ni izjednačene mogućnosti kako bi nesmetano djelovale. Naime, veliki broj osoba s invaliditetom, zbog mnogobrojnih prepreka u formalnom obrazovanju, na vrijeme ne stekne sva potrebna znanja i vještine, već upravo koriste nevladine organizacije kako bi se osnažile, ali i postigle sva propuštena znanja iz formalnog sistema obrazovanja.

Da država treba podržavati organizacije osoba s invaliditetom ukazao je i Komitet o pravima osoba s invaliditetom 2017. u toku konstruktivnog dijaloga s državom Crnom Gorom, u okviru kojeg je razmatran Inicijalni izvještaj o sprovođenju Konvencije. Međutim, bez obzira što je i ranije Savez slijepih Crne Gore upućivao formalnu inicijativu za usvajanje Zakona o statusu i finansiranju organizacija osoba s invaliditetom nikada nije stigao zvanični odgovor institucija, niti informacija da li je Inicijativa razmatrana od strane resornih iz ministarstava i Vlade Crne Gore.

Činjenica nepostojanja ovog zakonskog rješenja za posljedicu ima i to da svi resori nadležni za prava osoba s invaliditetom, na temeljan i potpun način, ne uključuju reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom u procesima planiranja, pripreme, usvajanja, sprovođenja, i praćena primjene različitih politika, mjera i aktivnosti, pa samim tim im ne omogućavaju ni svrsishodno uključivanje i učešće u procesima donošenja odluka koje ih se tiču.

Organizacije osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, u najširem mogućem opsegu, se bave pravima osoba s invaliditetom i veoma često pokreću pitanja kojima se ne bavi država, zbog čega ih je potrebno prepoznati kao važne aktere u saradnji i iniciranju promjena za unaprijeđenje prava osoba s invaliditetom. 

S druge strane, problem dolazi do izražaja i zbog načina na koji se primjenjuje Zakon o nevladinim organizacijama, posebno u dijelu finansiranja projekata nevladinih organizacija iz državnog budžeta. Naime, važeći Zakon o nevladinim organizacijama, između ostalog, propisuje obavezu planiranja i opredjeljivanja 0,1% državnog budžeta za projekte nevladinih organizacija, koje djeluju u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, u skladu s ovim Zakonom. Međutim, navedeno ne znači da su sve organizacije koje dobiju finansijsku podršku registrovane u oblasti zaštite lica sa invaliditetom, već je dovoljno da u svojim statutima imaju i ciljeve i/li djelatnosti u kojima se pominju osobe s invaliditetom. Upravo višegodišnja raspodjela sredstava, od strane resora koji programiraju odnosno traže od Ministarstva javne uprave planiranje sredstava u oblastima iz njihove nadležnosti, na najbolji način potvrđuje prethodno iznijete tvrdnje. Tako, na primjer, u okviru većine oblasti veći broj projekata bude upravo podržan onim organizacijama koje ne spadaju u organizacije osoba s invaliditetom, a nekada ne spadaju ni u kategoriju organizacija za osobe s invaliditetom.

Država, takođe, odnosno resori koji raspisuju konkurse, na adekvatan način ne prate sprovođenje ovih projekata, zbog čega nekada nema ni dokaza o tome da su ove organizacije zaista na terenu radile s osobama s invaliditetom. Dodatno, iako se ove organizacije ne pojavljuju, odnosno ne rade redovno i aktivno u oblasti prava osoba s invaliditetom, a nekada primjenjuju i vrlo negativne prakse, posebno kada je riječ o primjeni prevaziđenih modela pristupa invaliditetu, koji degradiraju, omalovažavaju i potcjenjuju ili nekada osobe s invaliditetom predstavljaju kao heroje Ministarstva ne rade apsolutno ništa da ublaže, da minimizuju, ili da dovedu do prekidanja ovih praksi. Navedenom nema samo za posljedicu trošenje finansijskih sredstava na način koji nije u potpunosti svrsishodan, već mnogo veću i dalekosežniju štetu proizvodi kada je riječ o odnosu prema osobama s invaliditetom, koji dominantno prevlađuje u javnosti jer su potrebne godine rada i zalaganja da bi se takve prakse popravile.

Namjera zakonskog riješenja, koje treba da definiše reprezentativnost organizacije osoba s invaliditetom i da propiše finansijsku podršku za njih nije da se ograniči, niti onemogući djelovanje i rad drugih organizacija, već isključivo da se osigura izjednačavanje mogućnosti za organizacije osoba s invaliditetom, kako bi one pružale adekvatnu podršku svojim članovima, korisnicima usluga i/ili ciljnoj grupi, u zavisnosti od toga kako je navedeno propisano njihovim statutima, ali i državi u primjeni i praćenju primjene Konvencije.

Osim navedenog, već godinama je primjetan trend kašnjenja prilikom raspisivanja konkursa, a posebno donošenje odluka koje nekada budu objavljene tek u decembru, tako da se projekti sprovode u narednoj godini, odnosno godinu kasnije od definisanja prioriteta za riješavanje ključnih problema u oblastima u kojima su definisane sektorske analize. Do ovakve situacije u praksi dijelom je došlo i zbog činjenice da u Zakonu o nevladinim organizacijama nije propisan rok za donošenje odluka, već je samo propisan rok u kojem je potrebno raspisati konkurse. 

Smatram da bi sistem morao prepoznati i podržati one NVO koje djeluju u cilju njegovog korigovanja i poboljšanja. Takođe, važno bi bilo propisati obavezu praćenja nivoa redovnog aktivizma svih nevladinih organizacija, imajući u vidu da neaktivnost organizacije nije propisana zakonom kao razlog za brisanje iz registra.

Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima. 

Marina Vujačić