Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevni Seminar o pristupu pravdi i mehanizmima zaštite od diskriminacije osoba s invaliditetom (OSI), s akcentom na razumne i proceduralne adaptacije. 

Seminar će biti organizovan u Bijelom Polju, u petak, 29. septembra 2023, u hotelu Franca, s početkom u 12.00 časova. 

Cilj održavanja Seminara je unaprjeđenje saradnje u oblastima od zajedničkog interesa, a naročito prilikom ostvarivanja i zaštite prava osoba s invaliditetom, čime se teži uticati na adekvatniji pristup pravdi osoba s invaliditetom. 

Planirano je da se na Seminaru obuhvate neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije prava OSI u oblasti jednakog priznanja pred zakonom i pristupa pravdi; Izjednačavanje mogućnosti, razumne i proceduralne adaptacije, univerzalni dizajn; Institutut besplatne pravne pomoći i načini komunikacije s OSI.

Trenerice na Seminaru biće: izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić i savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Milena Krsmanović Iković.

Seminar će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusiju, razmjenu iskustava iz prakse, prezentacije i različite druge interaktivne metode.

Učešće na Seminaru mogu uzeti zaposleni/e u sudstvu, tužilaštvu, notari/ke, zaposleni/e u organima policije: Ministarstvu unutrašnjih poslova i centrima bezbjednosti, kao i zaposleni/e u inspekcijskim organima.

Ovim putem, pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave za učešće na: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 27. septembra do 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Seminar se realizuje u okviru projekta P(O)(S)tupc(I)ma do pravde OSI, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, u oblasti zaštite lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti. 

Međunarodni filmski festival Uhvati film Kotor svoje četvro izdanje imaće od 22. do 24. septembra na više lokacija u Kotoru.

Pored projekcija 20 kratkometražnih filmova na temu invalidnosti, publika će moći da pogleda i regionalna filmska ostvarenja na ovu temu kao i jedan domaći film. 

Festival počinje projekcijom filmova i predavanjem psihološkinje Olivere Marković u kotorskoj Gimnaziji na temu: Vršnjačka podrška - I meni je važno. Festivalski program nastavlja se segmentom Uhvati filmić u Osnovnoj školi Savo Ilić. Učenici će pogledati animirane filmove na temu inkluzije, a na istu temu radionicu i razgovor s učenicima imaće glumica Branka Otašević. U petak u popodnevnim satima počinje Radionica fotografije Mijenjamo perspektivu koju tokom festivala vodi fotograf Duško Miljanić. Na svim digitalnim platformama Festivala moći ćemo da pogledamo radove polaznika. 

U petak veče, tokom svečanog otvaranja biće otvorena izložba fotografija Nevidljivi životi (Invisible Lives), a održaće se i panel diskusija: Žene i invaliditet - Gdje je tu film, koju moderira Nataša Nelević, a učesnice su Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Milesa Milinković, izvršna direktorica Filmskog festivala Uhvati film Novi Sad.

Drugog festivalskog dana Majstorska klasa (Masterclass) na temu Kako sam snimiti film održaće reditelj Dušan Vuleković, a zatim će biti održan okrugli sto MREŽA, na kome će učestvovati predstavnici filmskih festivala iz regiona i Evrope koji se bave temom invalidnosti u filmskoj industriji.

Festival se završava segmentom Kroasan, kafa i kratke priče, gdje će gost biti Sead Šabotić reditelj i koordinator Inkluzivnog filmskog kampa. 

I ove godine ulaz je besplatan za sve programske segmente.

Festival organizuje NVU Art 365 uz podršku Opštine Kotor, Turističke organizacije Kotor, Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, Kulturnog centra Nikola Đurković Kotor, Resursnog centra Peruta Ivanović i Filmskog centra Crne Gore.

Festival su podržali  i privredni subjekti Domaća trgovina, hotel Cattaro i hotel Porto In. 

Prijatelji festivala su: UMHCG, JU Gimnazija Kotor i Osnovna škola Savo Ilić.

Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival Uhvati film koji realizuju partnerske organizacije iz regiona KAO Parnas Novi Sad, Udruga Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice.

Izvor: Portal Radiokotor.info

Pripremio: Ivan Čović

Jednom sam pročitao jedan članak u muškom časopisu koji je ostavio snažan dojam na mene. Bili su to stihovi napisani od strane muškarca koji su mi se urezali u sjećanje.

U tom članku je bilo rečeno: „Sve dok žena nešto traži od tebe, dok te gnjavi i ljuti, sve je u redu. Ona te oblikuje za sebe. Ali čim utihne, čim počneš sve uređivati za nju, znaj da je to početak kraja. To se naziva „labudova pesma“. Tada muškarcu izgleda kao da je život postao idiličan, odnosi su se sredili, ali u tom trenutku žena pravi druge planove, planira koliko vremena treba da dobije kartu i gdje će letjeti. Zauvijek." 

„Ove riječi su me natjerale na razmišljanje. Ima li istine u tome? Može li nešto tako bezazleno kao utišavanje žene biti početak kraja veze? Ima li veze između zadovoljstva žene i stabilnosti odnosa? Razmišljajući o tome, prisjetio sam se Irine Kakamade (Irina Khakamada), koja je jednom prilikom tokom direktnog prenosa na svojoj društvenoj mreži izjavila da je početak kraja veze najmanja iritacija koju partner izaziva“.

„Ako primijetite da vas nešto iritira, znajte da je ova faza života s tom osobom prošla“. Ova izjava je izazvala podijeljena mišljenja žena. Neki su podržali Irinu, dijeleći svoje priče i potvrđujući da su se slične situacije događale i njima. Tvrdili su da nema povratka sreći i da sve prolazi. 

S druge strane, drugi su se smijali uz emotikone u komentarima, tvrdeći da bi brakovi u principu bili nepostojeći ako se od muža razvodimo nakon svake iritacije ili svađe. „Uzimajući u obzir sve ove perspektive, sjetio sam se jedne priče koju mi je prijateljica ispričala“. 

Ona nikada nije razmišljala o razvodu i živjela je sa svojim mužem više od deset godina. Međutim, jednom je njen muž otišao na službeni put na mjesec dana, a ona je ostala sama na farmi, očekujući dosadu i tugu. No, tada su se pojavile njene komšinice. One su predložile organizovanje djevojačke večeri. Ubrzo je i sama pozvala daleke rođake da posjete njen dom.

Kada su rođaci otišli, nova komšinica iznad nje pozvala ju je u goste kako bi se izvinila za nered. Zatim su sjedjeli zajedno, pili čaj, razgovarali i smijali se. Nekoliko dana kasnije, njen muž se vratio kući, ali ona je shvatila da se s njim osjećala kao ptica u kavezu. Nije bilo tema za razgovor, smijeha ni mogućnosti da pozove prijatelje u posjetu. 

To nije bilo prihvaćeno u njihovoj porodici. Kao da je nestalo kiseonika, ali ne samo u plućima, već i u duši. „Pitao sam se kako je mogla živjeti sve te godine u takvoj situaciji. Ova priča me navela na razmišljanje o različitim aspektima ženske prirode“. Žene su različite, iako možda nema toliko neustrašivih avanturista koji su spremni odreći se svega što su izgradili kako bi započeli nešto novo.

Ipak, žena je kreativno biće. Njena razdražljivost u većini slučajeva može biti razlog da uzme valerijanu, umjesto da dijeli imovinu stečenu zajedno. Postoji jedna poslovica koja kaže: „Ako tražite prijatelja bez mane, ostaćete bez prijatelja." 

„Takođe se sjećam jednog poznatog psihologa koji je ispričao priču o jednoj vrlo imućnoj ženi koja je došla kod njega i stalno pričala o nedjelima i greškama svog muža“. Svaki put ga je pitala: „Trebam li se razvesti od njega? Što kažu tvoje pametne knjige? Je li vrijeme za to?" Na to joj je psiholog odgovorio: „To je na tebi."  Ona je bila iznenađena i pitala: „Za što te plaćam?" Psiholog je odgovorio da je na njoj da donese odluku, jer niko ne poznaje situaciju bolje od same sebe. 

„Sjetio sam se i izjave umjetnice Fride Kalo (Frida Kahlo) koju je uputila svom suprugu: „Ne tražim od tebe da mi se izvinjavaš kada mislim da si pogriješio. Ne tražim od tebe da me zagrliš kada mi je najpotrebnije. Ne tražim od tebe da mi kažeš koliko sam lijepa, čak i ako to nije istina. Ne tražim od tebe da me nazoveš i kažeš kako je protekao tvoj dan i kako mi nedostaješ. Ne tražim od tebe da mi zahvališ za sve što činim za tebe i da se brineš o meni kada mi je duša suha. Ne tražim od tebe da me slušaš kada imam tisuću priča za ispričati. Ne tražim od tebe da učiniš nešto za mene, pa čak ni da pokušaš biti tu zauvijek. Jer ako moram sve to tražiti od tebe, onda to više ne želim."

Izvor: Portal Svezazenu.net

Pripremio: Ivan Čović

Nezavisni monitoring mehanizam za praćenje sprovođenja Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom bio je u terenskoj posjeti vaspitno - obrazovnim ustanovama u Bijelom Polju i Centru za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju Tisa.

Obilazak je započet posjetom javnoj predškolskoj ustanovi Dušo Basekić, jedinicom Pčelica, gdje je razgovarano s direktoricom Dijanom Kovačević.

Ovu ustanovu pohađa 1.200 djece, od čega desetoro djece ima rješenje o usmjeravanju. Od pet objekata predškolske ustanove, dva imaju elemente pristupačnosti, uključujući objekat koji je posjetio Nezavisni monitoring mehanizam, koji ima lift, pristupačne toalete i dr.

Konstatovan je nedostatak pojedinih elemenata pristupačnosti, kakvi su taktilne trake i obilježja na Brajevom pismu. Ustanova je uključena u pilot projekat rane intervencije. Direktorica, koja je i predsjednica Komisije za usmjeravanje, konstatovala je da se rješenja o usmjeravanju, zbog nedostatka materijalnih i kadrovskih uslova, ne realizuju u praksi u svim segmentima i na potpun način. U ovoj ustanovi je zaposleno sedam asistenata u nastavi, a među zaposlenima su četiri osobe s invaliditetom.

Posjeta je organizovana i u  JU OŠ Dušan Korać, uz razgovor s direktoricom Todorom Popović, koordinatorkom za inkluzivno obrazovanje Nejrom Mekić i stručnim saradnicama.

Ovu ustanovu pohađa 20 djece s invaliditetom,  koja imaju rješenje o usmjeravanju. Od tog broja, devet učenika/ca pohađa nastavu u integrisanom odjeljenju, a 11 redovnu nastavu. Škola je renovirana i ima elemente pristupačnosti.

U školi je zaposleno osam asistenata na neodređeno vrijeme, a među zaposlenima nema osoba s invaliditetom. Konstatovana je potreba za dodatnim stručnim kadrom, posebno još jednim logopedom i oligofrenologom.

Škola nema posebni tim koji pruža psiho-socijalnu podršku roditeljima djece s invaliditetom, što se očekuje da će niti razvijeno u okviru rane intervencije.

Problematizovalo se i pitanje prakse da se u rješenjima za djecu koja se usmjeravaju u integrisana odjeljenja ne navode asistenti kao mjera podrške. Škola nema literaturu u pristupačnim formatima, niti asistivnu tehnologiju, a stručne radnice improvizuju didaktički materijal.

Tokom posjete JU Srednja stručna škola, zapaženo je da je objekat u potpunosti nepristupačan za osobe s invaliditetom.

Od 680 učenika/ca 14-oro je s invaliditetom. U školi su zaposlena dvije osobe s invaliditetom, kao i sedam asistenata u nastavi, od čega tri na neodređeno vrijeme. Problematizovano je izvođenje praktične nastave za učenike/ce s invaliditetom zbog nedostatka elemenata pristupačnosti, a škola nema psihološku, već samo pedagošku službu. Između ostalog, identifikovan je problem da sva djeca s invaliditetom nemaju rješenje o usmjeravanju, a jedno dijete je, kako smo obaviješteni, zbog otpora roditelja usmjereno tek u 4. razredu srednje škole. Škola nema koordinatora za inkluzivno obrazovanje, a ukazuju i da samo par djece ima individualni tranzicioni plan iz osnovne škole. Razgovor je obavljen s direktorom Zoranom Vukovićem.

Posjeta je završena obilaskom Centra za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju Tisa, a Monitoring tim je obavio razgovor s direktorom Ensadom Omerovićem.

Centar ima 15 stalno zaposlenih, od čega pet stručnih radnika i jednog stručnog saradnika. Preko Zavoda za zapošljavanje (ZZCG), iz dva projekta, angažovano je 10-ak lica. Centar ima 35 korisnika/ca, od čega 10-oro mladih koji su preko 18 godina, a do 10 godina imaju 15-ak korisnika/ca.

Centar je pristupačan i dobro opremljen, pa između ostalog ima bazen, slanu i asistivnu sobu. Ustanovljena je praksa obnavljanja ugovora s roditeljima korisnika na nivou godine, radi upoznavanja s novim uslugama, pravima i obavezama. Po dva puta godišnje se organizuju individualni i grupni roditeljski sastanci, a individualno razvojni plan, između ostalih, potpisuje i roditelj. Centar je uključen u projekat rane intervencije.

Izvor: Ombudsman

Pripremio: Ivan Čović

Jesenji sajam knjiga biće održan u Nikšiću od 23. do 27. septembra.

Od 23. do 27. septembra u holu Nikšićkog pozorišta biće održan treći Jesenji sajam knjiga Anderva knjiga (Anderva book) koji se ove godine održava pod sloganom Iskoristi dan. Zgrabi knjigu (Carpe Diem. Carpe Librum).

I ovogodišnje izdanje sajma sastojaće se iz dva segmenta, jednog namijenjenog djeci, i drugog odraslima. Iako je svečano otvaranje zakazano za 23. septembar, u 19.00 časova, kada će nastupiti gitaristički duo Srđan Bulatović i Darko Nikčević, toga dana, tačno u podne, biće kolažni program za djecu, a nastupiće dječji hor Zahumlja i članovi kluba Art viva dance.

Programi za najmlađe počinjaće svakog dana u podne, dok će štandovi na kome će posjetioci moći da kupe knjige, ali i druže se s izdavačima, biti otvoreni od 10.00 do 21.00 čas.

Promocija knjige Svijet se vrti kao čigra, pisanje je dječija igra, uz učešće članova Kluba malih-valikih pisaca Biblioteke Njegoš, planirano je za 24. septembar. Tog dana, u 16.00 časova, prof. dr Janko Andrijašević govoriće na temu Dometi humanistike i umjetnosti u doba tehnokratije, dok je u 17.30 časova planiran razgovor s piscem Maclejem Plazom. Dan će zatvoriti Marko Šelić Marčelo, a diskusija na temu Ima li književnost pravo da ćuti zakazana je u 19 časova.

Program 25. septembra otvoriće mladi reporter UNICEF-a koji će razgovarati na temu Borba protiv vršnjačkog nasilja, dok će dnevni program za odrasle početi promocijom knjige Rok poeta Milan Mladenović, autora Zlatomira Gajića. Nakon toga, uslijediće promocija literarnih biografija Portret političara u mladosti i Roman o Biljani, Dragana Lakićevića Lakasa, kao i Nadziranje demokratije, prof. dr Slaviše Orlovića.

Mališani će 26. septembra imati priliku da se druže s piscem Dejanom Đonovićem, dok će odrasli imati priliku da prisustvuju promociji romana Četiri smrti i jedno vaskrsenje Fjodora Mihajloviča, autora Zorana Živkovića, kao i književnom dijalogu s prof. dr Sonjom Tomović Šundić. Program će zatvoriti promocija romana Unutrašnje more Danice Vukićević.

Jesenji sajam knjiga završava se 27. septembra panel diskusijom (R)evolucija ženskih prava, koja je zakazana za 13.00 časova, a na kojoj će učestvovati prof. dr Margareta Bašaragin, Slavenka Drakulić, mr Božena Jelušić, doc. dr Branka Bošnjak, Marina Vujačić, Bojana Jokić i mr Fana Delija.

Organizatori sajma Anderva knjiga (Anderva book) su JU Narodna biblioteka Njegoš i Opština Nikšić u saradnji s Ministarstvom kulture i medija Crne Gore.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Danska vlada se izvinila hiljadama osoba s invaliditetom koje su zlostavljane u državnim ustanovama. Zlostavljanje se odvijalo decenijama i ostavilo je duboke emocionalne i fizičke ožiljke. 

Danska ministarka za socijalna pitanja Pernil Rozenkranc-Tajl se u ponedjeljak izvinila u ime države za zlostavljanje djece i odraslih koje je trajalo decenijama, javlja Dojče Vele (Deutsche Welle).

Hiljade djece i odraslih osoba s invaliditetom bile su smještene u državne institucije i podvrgnute zlostavljanju koje je uključivalo prinudnu sterilizaciju i seksualne napade.

Kada je došlo do zlostavljanja?

Oko 15.000 djece i odraslih sa širokim spektrom invaliditeta poslato je u državne ustanove u različitim periodima od 1933. do 1980. Među razlozima za njihovo stavljanje pod „posebnu brigu" bio je i taj da bi se time zaštitilo društvo, što je predstavljalo zabrinutost, koja je barem djelimično ukorijenjena u teorijama eugenike.

Ideja eugenike, koja je zasnovana na poboljšanju genetskog kvaliteta ljudske populacije, istorijski je korišćena za isključivanje ili ciljanje određenih grupa za koje se smatralo da su inferiorne, a najzloglasniji primjer njene primjene je ono što su nacisti radili tokom Holokausta.

U Danskoj su osobe s različitim oštećenjima, kao što su oštećenje, epilepsija i fizički, tjelesni ili psihosocijalni invaliditetbili smješteni u državne institucije.

Prisilne sterilizacije su vršene i nad tzv. psihijatrijskim pacijentima od 1929. do 1967. Sve do 1989. pacijenti su takođe morali da dobiju posebnu dozvolu vlasti za brak.

Prethodna danska vlada naredila je istragu, koja je 2020. otkrila niz zloupotreba u tim centrima. Oni su uključivali nasilje, psihičko i seksualno zlostavljanje, kao i teške greške kada je riječ o medicinskim tretmanima.

Godine 1980. parlament je decentralizovao sektor za specijalnu njegu i predao odgovornost lokalnim vlastima.

Šta je ministarka rekla

Rozenkranc-Tajl je opisala period zlostavljanja kao „jedno od najcrnjih poglavlja u istoriji Danske".

„Društvo treba da pazi na građane, a ovdje se desilo suprotno", rekla je ona.

„Naravno, ne možemo da promijenimo prošlost izvinjenjem. Ali možemo preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo i možemo priznati da je učinjena greška."

„U ime danske države, u ime vlade: Izvinite", rekla je ona.

„Ono što vam se dogodilo je daleko ispod Danske u koju vjerujemo. Nikada nećemo zaboraviti ono što vam se dogodilo, i ono što vam se dogodilo nikada se neće ponoviti", dodala je ministarka.

Ona je uputila izvinjenje na događaju koji je održan za oko 50 žrtava politike iz tog perioda u zapadnom gradu Horsensu.

Jedna od žrtava, Hane Klitgard Larsen, takođe je govorila na događaju

„Ima nas više nego što mislite, koji smo obilježeni za cio život", rekla je za danski list Politiken Klitgard Larsen.

„Izvinjenje danas mnogo znači jer seže u budućnost. I postoji obećanje da nećete imati takav pogled na čovečanstvo u budućnosti", rekla je ona.

Izvor: Portal Telegraf.rs

Pripremio: Ivan Čović

Udžbenici na uvećanoj štampi za djecu s oštećenjem vida izostali su iz crnogorskog obrazovnog sistema.

To je Vijestima kazao izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović.

Nikola Zekić, koji je magistar etnomuzikologije, a koji se školovao na Brajevom pismu, smatra da institucije ne ulažu previše truda da „osobama s oštećenim vidom pomognu u obrazovanju”.

Prema posljednjem Popisu stanovništva, u Crnoj Gori gotovo 14.500 stanovnika prijavilo je da ima djelimično ili potpuno oštećenje vida.

Osnovni problem je, prema riječima Macanovića, „nepostojanje adekvatnih udžbenika na Brajevom pismu.”

„Nažalost, Crna Gora još nije standardizovala Brajevo pismo za crnogorski jezik. SSCG je prije par godina pokrenuo proces standardizacije, formirana je radna grupa od predstavnika Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica i naše nevladine organizacije koja je uradila nacrt i predlog dokumenta koji se zove Standardizacija Brajevog pisma za crnogorski jezik u opštoj upotrebi. Prema našim informacijama, taj dokument dalje nije procesuiran kroz nadležne institucije iz oblasti obrazovanja i na kraju nije usvojen kao zvaničan”, rekao je Macanović.

Iz Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica kazali su Vijestima da izrađuju udžbenike na Brajevom pismu za četvrti, peti, šesti, sedmi i osmi razred osnovne škole. Trenutno rade i na udžbenicima za gimnaziju.

„Svaka ustanova koja ima djecu s oštećenjem vida može tražiti te udžbenike. Ko god da nam se obrati s tim zahtjevom, izlazimo mu u susret. Dajemo djeci da ih koriste tokom školske godine, pa ih na samom kraju vraćaju nama. Obično uručujemo dva kompleta: jedan za školu, a drugi za kućnu upotrebu. Sve u zavisnosti kako nam se obrate”, rekli su iz te ustanove.

Neophodno standardizovati Brajevo pismo

Standardizacija Brajevog pisma naročito je važna zbog dva slova (s i z) za koja još nijesu definisani znaci.

„Kroz nacrt dali smo predlog, elaborirali metodologiju, objasnili kako se formiraju Brajevi znaci za regionalne jezike, da bi se moglo pristupiti štampanju udžbenika, naročito za prvi ciklus osnovne škole. Ti udžbenici se ne mogu štampati na Brajevom pismu, jer još uvijek ne postoje standardizovani znaci za ta slova”, izričit je Macanović.

On je podsjetio da je SSCG prije deset godina, kroz projekat, napravio prototip udžbenika za opismenjavanje djece s oštećenjem vida.

„Zavod za udžbenike dao je pozitivnu recenziju za taj udžbenik, ali, nažalost, nikada nije zvanično prihvaćen i štampan. Dakle, osnovni problem je nepostojanje standardizacije Brajevog pisma, nepostojanje udžbenika za opismenjavanje djece na tom pismu koji je u skladu sa zvaničnim planom i programom u Crnoj Gori. Za opismenjavanje se koriste neki udžbenici iz mnogo ranijeg perioda”, rekao je Macanović.

Izvršni direktor te nevladine organizacije napominje da ne postoje odgovarajući udžbenici na Brajevom pismu za starije razrede osnovne, ali ni za srednju školu.

„Ti udžbenici svake godine trpe, u manjoj ili većoj mjeri, izmjene. A i kada su promijenjeni to je učinjeno nedovoljno dobro, jer prema mojim informacijama urađena je štampa sadržaja koji nije dodatno prilagođen djeci učenicima s oštećenjem vida”, kazao je on.

Visoko obrazovanje zanemaruje Brajevo pismo

Macanović opominje da udžbenici na Brajevom pismu ne postoje u visokom obrazovanju. On Vijestima kaže da u procesu prilagođavanja materijala za osobe s oštećenim vidom, treba pristupiti kombinovanju “različitih pristupačnih formata kao što su elektronski, audio ili DEJZI (DAISY)”.

„Neke udžbenike je mnogo razumnije priagoditi u audio formatu ili DAISY formatu, npr. one iz istorije. Njih je adekvatnije prilagoditi u zvučnom obliku, jer je to sadržaj koji se sačinjava od „suvog teksta“. Udžbenike za strane jezike, prirodne nauke i druge neadekvatno je prilagoditi u audio formatu i tu se, prema mom mišljenju, treba koristiti Brajevo pismo ili elektronski format”, objašnava izvršni direktor te nevladine organizacije.

Korisnost udžbenika na Brajevom pismu zavisi od predmeta

Magistar etnomuzikologije Nikola Zekić Vijestima je kazao da, tokom školovanja, nije imao sve udžbenike na Brajevom pismu koji su mu bili „prijeko potrebni”.

„Doniranjem Brajevog štampača, udžbenici na tom pismu počinju da se štampaju regularnije. Bio sam generacija koja u svom početku nije imala aktuelnih knjiga, sem čitanki iz sedamesetih godina prošlog vijeka, a one knjige koje je zahtijevao tadašnji školski program, mi nijesmo imali”, kazao je Zekić.

Objašnjava da su tadašnji udžbenici bili korisni i dragocjeni, jer „nije bilo drugih na Brajevom pismu”.

„Situacija se od tog vremena promijenila, i mogla bi biti znatno bolja. Danas je, ipak, bolja generacijama koje sada uče, jer pored Brajevog pisma postoji i elektronska forma. Naravno, nije podesna za sve udžbenike, ali postoje alternativni načini. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS) je voljan da daje knjige u elektronskoj formi, učenicima na CD-u snimljene. Situacija je mnogo drugačija”, rekao je magistar etnomuzikologije.

Zekić objašnjava da korisnost udžbenika na Brajevom pismu zavisi „od predmeta”.

„Svakako da su potrebna dodatna pomagala za, recimo, geografiju, biologiju i neke druge. Sami udžbenici su dobar korak naprijed, ali trebalo bi da se radi na nabavci pomagala. Odnosno, da Resursni centar bude jedna baza koja bih ih obezbjeđivala svim učenicima”, kazao je.

Najveći problem je, kako ističe Zekić, u nerazumijevanju institucija.

„Nama su jednom rekli da nijesu zainteresovani, jer naša situacija nije ekonomski isplativa. Mnogo se promijenilo od tada do danas. I dalje ima individua iz institucija koji nijesu dovoljno senzibilisani. Ali ima i onih drugih. Mislim da se situacija mijenja nabolje”, rekao je Zekić.

Poteškoće u čitanju udžbenika

Ono što crnogorski sistem omogućava roditeljima, kaže Macanović, jeste da preko škole podnesu zahtjev ZUNS-u za dobijanje udžbenika u elektronskoj formi.

On smatra da i u tom zahtjevu treba biti obazriv.

„Radi se o PDF formatu, koji često nije dobro prilagođen, jer djeca koja imaju čitače ekrana imaju poteškoće u čitanju udžbenika jer se on sastoji od niza elemenata koji su loše posloženi, i često ima više kolona, što donekle zbunjuje djecu”, kaže Macanović.

Izvor: Portal Vijesti.me

Pripremio: Ivan Čović

Vještačka inteligencija (VI) donijela je revolucionarne promjene u različitim sektorima, uključujući zdravstvo, finansije i obrazovanje. Međutim, jedno područje u kojem je uticaj VI značajno transformišući, ali često zanemaren, jesu pomagala za osobe s invaliditetom. Pojava VI u ovom domenu donijela je revolucionarne promjene, omogućavajući osobama s invaliditetom da vode nezavisniji i ispunjeniji život.

Vještačka inteligencija, sa svojom sposobnošću učenja, zaključivanja i samokorekcije, ima potencijal da unaprijedi pomagala, čineći ih prilagodljivijim i odgovornijim prema individualnim potrebama. Ovo je posebno važno u kontekstu osoba s invaliditetom, čije su potrebe vrlo specifične i raznolike. Pomagala sa VI mogu da razumiju i prilagode se ovim jedinstvenim potrebama, pružajući personalizovanu podršku koja značajno može poboljšati kvalitet života osoba s invaliditetom.

Na primjer: VI se koristi za razvoj sofisticiranih sistema za prepoznavanje govora koji mogu pomoći osobama s oštećenjem govora da efikasnije komuniciraju. Ovi sistemi mogu razumjeti i tumačiti obrasce govora, čak i ako su neredovni ili nekonvencionalni, omogućavajući osobama s oštećenjem govora da se lakše izraze. Slično tome, VI se koristi za razvoj naprednih proteza koje mogu da nauče i prilagode se kretanju korisnika, pružajući nivo funkcionalnosti i udobnosti koji je prethodno bio nezamisliv.

VI takođe igra važnu ulogu u unaprjeđenju pomagala za osobe s oštećenjem vida. Pomagala sa VI mogu prepoznati i tumačiti vizuelne podatke, pružajući auditivne ili taktilne povratne informacije korisniku. To može pomoći osobama s oštećenjem vida da se sigurnije i nezavisnije kreću u svom okruženju. Na primjer, naočare s VI mogu identifikovati prepreke i pružiti audio upozorenja korisniku, znatno smanjujući rizik od nesreća.

Osim toga, VI se koristi za razvoj pomagala koja mogu pomoći osobama s invaliditetom. Aplikacije s VI mogu pružati podsjetnike za važne zadatke, pomoći u upravljanju rasporedima i čak pružiti smjernice za kompleksne zadatke. To može značajno poboljšati nezavisnost i samostalnost osoba s invaliditetom, omogućavajući im ispunjeniji život.

Međutim, iako je potencijal VI za unaprjeđenje pomagala ogroman, važno je obezbijediti da ova tehnologija bude dostupna i pristupačna. Mnoga pomagala s VI trenutno su preskupa, što ih čini nedostupnim za mnoge osobe kojima najviše trebaju. Stoga, potrebno je uložiti napore da se ova tehnologija učini pristupačnijom i dostupnijom.

Zaključno, VI ima potencijal da revolucionizuje pomagala za osobe s invaliditetom, pružajući personalizovanu i prilagodljivu podršku koja može značajno poboljšati njihov kvalitet života. Međutim, kako bismo u potpunosti ostvarili ovaj potencijal, ključno je obezbijediti da ove tehnologije budu dostupne i pristupačne svima. Dok nastavljamo da istražujemo ulogu VI u unaprjeđenju pomagala, nadamo se da će ove tehnologije postati sve dostupnije onima kojima su najpotrebnije, omogućavajući osobama s invaliditetom da vode nezavisniji i ispunjeniji život.

Izvor: Portal Infolopare.com

Pripremio: Ivan Čović

„Snažno protestujemo zbog odluke Vlade Crne Gore da za organizovanje Velike svjetske izložbe (EXPO 2030) podrži Saudijsku Arabiju, umjesto Italije, kako je to objavljeno u saopštenju sa 64. sjednice Vlade Crne Gore. Smatramo skandaloznim da Vlada, na ovaj način, podržava nedemokratski režim Saudijske Arabije, koji brutalno i masovno krši ljudska prava. Dodatno je skandalozno to što je Crna Gora odustala od obećane podrške Italiji, svojoj susjedi i članici Evropske unije (EU), kojoj Crna Gora želi da pristupi“.

U nastavku ističemo samo nekoliko činjenica koje ukazuju na drastično kršenje međunarodnih standarda ljudskih prava u nedemokratskoj državi Saudijskoj Arabiji:

• Saudijska Arabija (SA) krši pravo na život

U periodu između marta 2022. i juna 2023.  saudijski graničari su ubili na stotine etiopskih migranata koji su pokušavali da pređu granicu iz Jemena. Među njima su bili i žene i djeca. (Human Rights Watch).

Koalicija država koju predvodi SA u Jemenu, već godinama, ratuje uz kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Civilne žrtve je posebno prouzrokovalo bezobzirno bombardovanje sudeći i po izvještajima nezavisne grupe eksperata koju su angažovale Ujedinjene nacije (UN). (Human Rights Watch, Group of Eminent International and Regional Experts on Yemen).

U oktobru 2018., u konzulatu SA u Istanbulu ubijen je Džamal Kašogi, 58-godišnji novinar s prebivalištem u Americi, kolumnista Vašington posta, borac za demokratiju i kritičar princa Muhameda bin Salmana. Agenti SA su Kašogija drogirali, ubili, a zatim raskomadali njegovo tijelo. SA je prvobitno negirala vezu s ubistvom. Međutim, snimak Kašogija kako ulazi u konzulat i jak međunarodni pritisak doveli su do toga da SA kasnije osudi petoricu svojih agenata na osnovu njihovih priznanja. Ipak, prema specijalnoj izvještiteljki UN-a, njihovo suđenje nije bilo pravično. Prema izvještaju američkog Stejt dipartmenta, Muhamed bin Salman je ubistvo odobrio. Nema pokazatelja da je SA djelotvorno istražila njegovu ulogu u tom slučaju.

• Saudijska Arabija (SA) masovno primjenjuje smrtnu kaznu

SA je 2022. izvršila 196 smrtnih kazni, a do kraja juna ove godine čak 61, što je čini drugom na svijetu državom po broju pogubljenja, odmah posle Irana.  (Evropsko-saudijska organizacija za ljudska prava, Amnesty International).

Samo u jednom danu, 12. marta 2022, usmrćena je 81 osoba. Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova SA, pogubljeni su bili osuđeni i samo zbog organizovanja protesta i pozivanja na protest (Amnesty International). Polovina pogubljenih su pripadali šiitskoj manjini, od kojih neki provjereno nisu imali pravično suđenje i tvrdili su da su im priznanja iznuđena (Human Rights Watch).

O pogubljenjima zatvorenika njihove porodice se ne obavještavaju. Najmanje 140 tijela nakon pogubljenja nije vraćeno porodicama radi sahranjivanja (Evropsko-saudijska organizacija za ljudska prava).

• SA ne obezbjeđuje pravična suđenja i slobodu izražavanja

U 2022. Specijalizovani krivični sud osudio je najmanje 15 osoba, uključivši i strane državljane, na kazne zatvora između 15 i 45 godina zbog izražavanja mišljenja, i stavova iskazanih na društvenoj mreži Tviter (sadašnji Iks), a na osnovu izuzetno nepravičnih suđenja (Evropsko-saudijska organizacija za ljudska prava, specijalni izvjestioci UN-a, Amnesty international).

U avgustu 2022, Specijalizovani krivični sud je osudio Salmu al-Shebab, studentkinju doktorskih nauka i aktivistkinju, na čak 34 godine zatvora samo zbog objave na Tviteru u cilju pružanja podrške ženama (Amnesty International).

U martu 2022, bloger Raif Badafi (Raif Badawi) je uslovno otpušten iz zatvora posle izdržavanja desetogodišnje zatvorske kazne na koju je osuđen zbog osnivanja debatnog internet foruma. Njemu je narednih deset godina zabranjeno da napušta SA (Amnesty International).

SA izvršava smrtne kazne i nad onima koji su bili djeca u vrijeme izvršenja krivičnog djela (Amnesty International).

• SA zabranjuje udruživanje za zaštitu ljudskih prava

Rad organizacija za zaštitu ljudskih prava zabranjen je Zakonom o udruženjima. Branitelji ljudskih prava i osumnjičeni za te aktivnosti u protekloj 2022. proizvoljno su pritvarani i zlostavljani (Amnesty International).

• Žene su sistemski diskriminisane u SA

U martu 2022. SA je usvojila novi Zakon o ličnom statusu, koji diskriminiše žene. Samo muškarci mogu biti zakonski staratelji, a žene moraju imati dozvolu muškog staratelja (oca, brata ili rođaka) da se udaju, a kada se udaju, obavezne su da slušaju muževe. Dodatno, zakon ne garantuje ista prava ženama i muškarcima u slučaju razvoda braka ili razdvajanja zajednice (Amnesty International).

• Seksualne manjine su osuđene na smrtnu kaznu u SA

Istopolni seksualni odnos je krivično djelo u SA koje se kažnjava smrću, a transrodne osobe su, takođe, izložene kaznenom progonu (Human Dignity Trust).

• SA migrante ubija i zlostavlja

Osim slučaja masovnih ubistava na granici s Jemenom, radnici migranti su zlostavljani i eksploatisani, hiljade ih je proizvoljno zatvarano u nehumanim uslovima i mučeno, a zatim prinudno deportovano u matične zemlje (Amnesty International).

„Zbog svega navedenog, mi kao građani i građanke, udruženi u organizacije za zaštitu ljudskih prava, oštro protestujemo zbog podrške koju je Vlada Crne Gore dala kandidaturi SA za EXPO  i upozoravamo da se ne smije žmuriti na ubistva, zlostavljanja, diskriminaciju i kršenja slobode izražavanja koja predstavljaju način vladanja u toj državi.

Očekujemo da nova Vlada izmijeni ovakvu odluku koja Crnoj Gori ne služi na čast.

Očekujemo da nova Vlada odustane od ovakvog trgovačkog pristupa ljudskim pravima i vladavini prava, i to kako u unutrašnjim tako i u vanjskim odnosima.

U međuvremenu, očekujemo i da premijer u tehničkom mandatu, Dritan Abazović, detaljnije obavijesti javnost o „višemilionskoj sumi kojom SA planira da podrži Univerzitet Crne Gore (UCG)“ jer po našim informacijama, Ministarstvo prosvjete Crne Gore o tome uopšte nije obaviješteno“.

Akcija za ljudska prava

Asocijacija Spektra

Centar za istraživačko novinarstvo (CIN CG)

Centar za građansko obrazovanje (CGO)

Centar za ženska prava (CŽP)

Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM)

Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA

Centar za monitoring i istraživanja (CeMI)

Centar za razvoj nevladinih organizacija (CRNVO)

Centar za građanske slobode (CEGAS)

Crnogorska LGBTIQ asocijacija Kvir Montenegro

Centar za demokratsku tranziciju (CDT)

Društvo crnogorskih izdavača

Evropska asocijacija za pravo i finansije (EALF)

Institut za medije Crne Gore (IMCG)

Institut alternativa

Juventas

Prima

Sigurna ženska kuća (SŽK)

SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja – Podgorica

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG)

Izvor: Hraction.org

Pripremio: Ivan Čović

Imali smo zadovoljstvo da intervjuišemo i Vanju Drljević, koordinatorku Erasmus+ kancelarije u Crnoj Gori.

DisabilityINFO: Na poziciji ste koordinatorke Erasmus+ kancelarije. Kako komentarišete činjenicu da je tek prije par godina, tačnije 2018. u našoj zemlji počelo da se radi na omogućavanju razmjene studentima s invaliditetom?

Vanja Drljević: Studenti s invaliditetom, kao i sve ostale ranjive kategorije društva, treba da budu u fokusu cjelokupnog društva, i potrebno je raditi na njihovoj inkluziji kako bi se unaprijedile njihove mogućnosti u različitim aspektima. Ovo je svakako prepoznato i na međunarodnom nivou, kao i od strane Evropske komisije koja daje prednost učešća studentima s invaliditetom u programu Erasmus+. Smatram da se naročito u poslednjih par godina dosta radilo na podsticanju studenata s invaliditetom da učestvuju u programu Erasmus+, u okviru međunarodne kreditne mobilnosti, ali i u okviru projekata izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju koji su direktno usmjereni na razvoj inkluzivnog obrazovanja i inkluziju u smislu prelaska sa sistema školovanja na tržište rada, ili indirektno, kroz projekte koji su imali/imaju segmente inkluzije u svojim projektnim aktivnostima.

DisabilityINFO: Kakve to ima posljedice za osobe s invaliditetom (OSI)?

Vanja Drljević: Potrebno je podsticati studente s invaliditetom da se uključe u ovaj program, na čemu naša kancelarija kontinuirano radi tako što organizuje različite vrste događaja koji podižu svijest o značaju učešća ranjivih kategorija društva, pa samim tim i studenata s invaliditetom, u programu Erasmus+. Svakako ćemo i u narednom periodu nastaviti da radimo na ovakvim vrstama aktivnosti, kako bismo ohrabrili studente s invaliditetom, i kako bi im se približio značaj i mogućnosti učešća u ovom program Erasmus +, koji u ovom ciklusu programa 2021-2027, kroz sedmogodišnji period stavlja poseban akcenat na inkluziju i diverzitet.

DisabilityINFO: Kakve mogućnosti nudi novi ciklus programa Erasmus+ 2021-2027?

Novi ciklus programa Erasmus+ karakteriše gotovo udvostručen budžet, što podrazumijeva i veće mogućnosti učešća. Takođe, jedan od najvažnijih prioriteta novog ciklusa programa, osim digitalizacije, zaštite životne sredine i promovisanja učešća mladih ljudi u demokratskom životu, jeste upravo inkluzija, što znači da će prednost prilikom učešća u Erasmus+ programu imati svi oni projekti koji sadrže, na direktan ili indirektan način, komponentu inkluzije. Takođe, ovo je dodatni podsticaj za sve studente s invaliditetom da učestvuju u razmjeni u okviru programa Erasmus+, s obzirom na to da će imati sigurnu prednost prilikom prijavljivanja.

DisabilityINFO: Kao što ste rekli, u fokusu ovog programa je inkluzija, zaštita životne sredine i digitalizacija, kao i promovisanje učešća mladih ljudi u demokratskom životu. Kakve benefite ovo donosi OSI?

Vanja Drljević: Kao što je prethodno pomenuto, benefiti učešća za studente s invaliditetom su brojni, s obzirom na to da se jedan od prioriteta programa Erasmus+, odnosno inkluzija, odnosi direktno na poboljšanje njihovog položaja u sistemu obrazovanja. Uključivanje mladih ljudi s invaliditetom u ovaj program omogućiće im da se oslobode, da bolje upoznaju sebe i da se uspješno integrišu u društvo. Inkluzija je prioritet čitavog programa, bilo da se odnosi na visoko obrazovanje, srednje stručno obrazovanje, mlade, sport, programe mobilnosti…

DisabilityINFO: Zbog izostanka podrške, kako roditeljima, tako i osobama s invaliditetom, tokom odrastanja i školovanja od strane sistema, OSI se teško odlučuju na boravak u drugoj zemlji. Kako ih možemo motivisati u tom smislu?

Vanja Drljević: Poteškoće na koje nailaze studenti s invaliditetom prilikom boravka na razmjeni su svakako identifikovane, pa stoga, a sve u cilju prevazilaženja mogućih prepreka, Evropska komisija dodjeljuje više finansijskih sredstava studentima s invaliditetom, kako bi im omogućila neometano učešće u ovom programu. Takođe, omogućeno je da studenti s invaliditetom dobiju i ličnog asistenta, ukoliko im je isti neophodan, kako bi lakše prevazišli sve moguće poteškoće na koje mogu naići prilikom boravka na razmjeni. Imajući ovo u vidu, smatram da studenti s invaliditetom treba zaista da budu motivisani da se prijave za učešće, i da pobijede strah od potencijalnih poteškoća prilikom učešća u razmjeni jer su mogućnosti koje su im na raspolaganju zaista izuzetne. Mi, kao kancelarija, stojimo na raspolaganju za svu podršku, i dodatne informacije, savjet, šta god.

DisabilityINFO: Koliko po vašem mišljenju boravak u drugoj zemlji utiče na samostalnost OSI? I šta je potrebno omogućiti OSI da budu samostalne po povratku u Crnu Goru?

Vanja Drljević: Boravak u drugoj zemlji će im svakako otkriti da mogu da pobijede i neke prepreke koje im je možda, prije odlaska na razmjenu, izgledalo nemoguće prevazići. Takođe, učešće u razmjeni u okviru programa Erasmus+ pomaže mladim ljudima da razviju samopouzdanje, pobijede strah i sruše predrasude. Potrebno je da ih ohrabrimo da uzmu učešća i prijave se. Mislim da bi bilo važno da zajednički organzujemo okupljanja, i predstavimo mogućnosti učešća u programima  mobilnosti za studente s invaliditetom.  To smo već i radili i u prethodnom periodu, ali nam je značajna podrška i Udruženja, sa kojom imamo odličnu saradnju.

DisabilityINFO: Kako komentarišete položaj OSI u obrazovnom sistemu? I šta je potrebno unaprijediti, kako bi OSI bile spremnije za razmjenu ili izlazak na tržištu rada?

Vanja Drljević: Svakako da društvo ne smije dozvoliti da osobe s invaliditetom svoj položaj rješavaju isključivo projektno. Naravno da je podrška svih vrsta projekata značajna. Smatram da se kroz projekte Izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju programa Erasmus+ dosta toga već uradilo, naročito kada je u pitanju Erasmus+ projekat Prelazak studenata sa invaliditetom od škole do zaposljenja u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini (Trans2Work),  tu je i projekat Podrška i inkluzija studenata sa invaliditetom na ustanovama visokog obrazovanja u Crnoj Gori (SINC@HE), kao i kroz projekat Uspostavljanje studijskog programa za inkluzivno obrazovanje u Crnoj Gori (FOSFIM) koji je uspostavljen u okviru TEMPUS faze programa, ali i kroz druge projekte gdje je inkluzija često bila jedan od indirektnih ciljeva projekata. Međutim, potrebe osoba s invaliditetom treba da budu prepoznate sistemski, i da im se tako pristupa, kroz dobro razvijen strateški plan, da ne moramo da ih podsjećamo na to, i da se položaj rješava ad hoc. Potrebno je raditi još više. Kad ovo kažem, ne smatram da se ne radi na tome, ali da radimo na tome da postoji kontinuitet u tom procesu, koji je jedino moguć kroz sistemski pristup. Zapošljavanje osoba s invaliditetom u nadležnim institucijama obrazovanja, i ustanovama visokog obrazovanja, koja bi se bavila ovim pitanjima, mislim da  bi bila značajna podrška jer na kraju, ko bolje od OSI poznaje potrebe i prepreke sa kojima se suočavaju?! Smatram da je novi ciklus Erasmus + programa postavio dobre prioritete, i da moramo to iskoristiti kako bismo na najbolji način omogućili svim studentima kvalitetno obrazovanje i svu vrstu podrške koja im je potrebna, naročito sada kada je inkluzija jedan od ključnih prioriteta programa Erasmus+, kako bi se iskoristile sve dostupne mogućnosti za unaprjeđenje položaja studenata s invaliditetom, ali i kako bi se podigla svijest o značaju inkluzivnog obrazovanja i podstakli nadležni organi na lokalnom nivou da još intenzivnije rade na ovoj temi u narednom periodu.

DisabilityINFO: Poruka za sve one koji još uvijek razmišljaju da li da se odluče na odlazak na razmjenu.

Vanja Drljević: Svakako ohrabrujem sve studente s invaliditetom da uzmu učešće u razmjeni, naročito imajući u vidu da su ponuđena brojna rješenja za sve prepreke sa kojima se mogu suočiti tokom perioda mobilnosti, kroz povećana finansijska sredstva, dodjelu ličnog asistenata itd. Ovakvo iskustvo će im pomoći da shvate da mogu neometano da učestvuju u razmjeni i ohrabriće ih da se ponovo prijave i steknu neka nova iskustva i usavrše se u ličnom i profesionalnom smislu.

Tekst je objavljen u UMHCG Časopisu DISABILITYinfo, izdanju posvećenom djeci i dječjim pravima.