Disability
Golbal reprezentacija Crne Gore od ponedjeljka na EP u Kišinjevu
Moldavski Kišinjev od 4. do 11. septembra biće domaćin Evropskog prvenstva (EP) - C divizije u golbalu, na kojem će prvi put nastupiti i reprezentacija Crne Gore. Na Evropskom prvenstvu učešće 13 reprezentacija, podijeljenih u dvije grupe iz kojih će po četiri prvoplasirane izboriti četvrtfinale. Prema propozicijama, najbolje tri selekcije izboriće plasman u viši rang, odnosno B diviziju.
Crnogorska reprezentacija igraće u A grupi, u kojoj su još Portugal, Grčka, Italija, Francuska, Moldavija i Azerbejdžan. U B grupi rivali su Danska, Rusija, Bugarska, Rumunija, Holandija i Hrvatska.
Crnogorski reprezentativac, Goran Macanović, kazao je da je optimista, navodeći da će Crna Gora u svom debiju na šampionatu Evrope imati težak zadatak.
"Sa nekim od reprezentacija smo imali prilike da se sretnemo na raznim međunarodnim turnirima. Vjerujem da, uprkos činjenici da su se sve reprezentacije dobro spremale, možemo postići odličan rezultat i izboriti najmanje polufinale, koje koje bi nam dalo priliku da se borimo za ulazak u B diviziju", kazao je Macanović.
On je podsjetio da su u prethodnih dva mjeseca imali intenzivne pripreme tokom kojih su odigrali nekoliko utakmica sa reprezentacijama Slovenije i Velike Britanije, koje će krajem septembra učestvovati na EP A divizije.
"U tim mečevima ostvarili smo dvije ubjedljive pobjede protiv Velike Britanije, što nam je dalo elana i samopouzdanja da možemo ostvariti i pobjede nad većinom reprezentacija koje su na nivou C divizije. Neće biti lako ostvariti pobjede na EP, posebno što smo debitanti na velikim takmičenjima i što nemamo dovoljno iskustva", kazao je Macanović.
On je najavio da će osim njega na EP, u reprezentaciji Crne Gore biti i Velizar Obradović, braća Marko i Nikola Nikolić, Veselin Vuković i Mirnes Ramović. Predvodiće ih selektor Nikola Čurović, a u delegaciji će biti i Milo Kastratović, koji će biti logistička podrška i prevodilac.
Pripremila: Anđela Miličić
Izvor: Portal Vijesti
Cilj je četvrtfinale
Primarni cilj golbal reprezentacije Crne Gore na Evropskom prvenstvu (EP) C divizije koje će se održati od 4. do 11. septembra u Kišinjevu biće plasman u četvrtfinale. Učestvovaće 13 reprezentacija, podijeljenih u dvije grupe iz kojih će po četiri prvolasirane izboriti četvrtfinale. Prema propozicijama, najbolje tri selekcije izboriće plasman u više rang, odnosno B diviziju.
Čurović je kazao da rezultati u pripremnom periodu crnogorskim golbalistima daju za pravo da sa velikim optimizmom putuju na EP.
„Naporno smo radili proteklih mjeseci, odradili smo žestok program priprema i smatram da smo spremni. Neće biti lako, imamo tešku grupu, ali uz maksimalan pristup želimo da svoju državu predstavimo u najboljem svjetlu i da ostvarimo cilj - plasman u četvrtfinale. Grupa je teška, ali vjerujem u ove momke i da ukoliko pruže maksimum mogu ostvariti željeni rezultat“, kazao je Čurović.
On je naglasio da je cilj četvrtfinale, ali da će, ukoliko im se ukaže prilika, sve uraditi da se domognu B divizije.
Kapiten Marko Nikolić podsjetio je da je crnogorskim golbalistima EP prvo zvanično takmičenje.
„Primarni cilj je plasman u četvrtfinale, ali nećemo odustati od polufinala i borbe za plasman u viši rang. Trenirali smo intenzivno i spremno dočekuemo start šampionata. Kao kapiten obećavam da ćemo igrati maksimalno, daćemo uložiti maksimalan trud. Ukoliko odigramo na tom nivou siguran sam da rezultat neće izostati“, rekao je Nikolić.
On je naglasio da su rivali u grupi kvalitetni i da nije dobro što već na startu igraju sa najboljim ekipama.
„Već na startu igramo sa favoritima grupe, Portugalom i Grčkom. Sa Portugalom otvaramo šampionat. To je selekcija koja je prošle godine ispala su iz B divizije i sigurno da žele da se vrate u taj rang takmičenja. U našoj grupi je i Italija, sa kojom smo tri puta igrali i sva tri meča izgubili. Došlo vrijeme da im se osvetimo“, kazao je Nikolić.
Predsjednik Paraolimpijskog komiteta, Igor Tomić, kazao je da je odlazak reprezentacije na EP istorijski trenutak za paraolimpijski pokret u Crnoj Gori, podsjećajući da crnogorski sportisti prvi put nastupaju u nekom ekipnom sportu osoba s invaiditetom na zvaničnom takmičenju.
"Posebno mi je drago jer je golbal tipično paraolimpijska discilina, jedina koja je na programu paraolimpijskih, ali ne i olimpijskih igara. Za kratko vrijeme naši golbalisti postali su prepoznatljivi, osvajači nekoliko regionalnih turnira i učesnici srednjeevropske lige. To govori da nijesu slučajno na EP", rekao je Tomić.
On vjeruje da, ukoliko reprezentacija pokaže ono što zna, ne bi bilo iznenađenje da u svom prvom pojavljivanju izbori plasman u B diviziju.
"Očekujem da momci pokažu u Moldaviji šta znaju, a znaju puno i da mogu dostojanstveno da reprezentuju Paraolimpijski komitet i Crnu Goru", rekao je Tomić.
Crnu Goru na EP predstavljaće Goran Macanović, Velizar Obradović, braća Marko i Nikola Nikolić, Veselin Vuković i Mirnes Ramović.
Pripremila: Anđela Miličić
Izvor: Portal Vijesti
Filip Radović želi novu evropsku medalju
Filip Radović će od 28. septembra do 5. oktobra braniti bronzanu medalju, prvu u istoriji crnogorskog paralimpijskog sporta, osvojenu prije dvije godine u danskom Vejleu.
Crnogorski paraolimpijac, Filip Radović, kazao je da će do stonoteniskog prvenstva Evrope u Laškom biti maksimalno spreman i da želi da se i sa tog takmičenja vrati sa medaljom.
On je kazao da je protekle sedmice odradio pripreme u Bugarskoj.
"U Sofiji sam odradio veoma kvalitetnu nedjelju. Trenirao sam sa seniorskom reprezentacijom Bugarske. Očekuje me drugi dio priprema u Bečeju, gdje ću trenirati sa reprezentacijom Srbije, a zatim i nastup sa našom reprezentacijom na ekipnom prvenstvu Evrope u Luksemburgu. Siguran sam da ću, za mene najvažnije takmičenje u sezoni, EP u Laškom, dočekati potpuno spreman i dati sve od sebe da ponovim uspjeh sa prethodnog prvenstva", kazao je Radović.
On je na EP u Vejleu sa 15 godina osvojio bronzanu medalju, prvu sa velikog takmičenja u istoriji crnogorskog paraolimpijskog sporta.
Pripremila: Anđela Miličić
Izvor: Portal Vijesti
Golbal reprezentacija sjutra startuje na Evropskom prvenszvu u Kišinjevu
Crnogorska golbal reprezentacija od sjutra do 11. septembra u moldavskom Kišinjevu učestvuje na Evropskom prvenstvu C divizije.
Pored naše selekcije, koja prvi put nastupa, učestvovaće još 11 reprezentacija, podijeljenih u dvije grupe po šest iz kojih će po četiri prvoplasirane izboriti četvrtfinale.
Prema propozicijama, najbolje tri selekcije izboriće plasman u više rang, odnosno B diviziju.
Crnogorska reprezentacija igraće u A grupi, u kojoj su još Portugal, Grčka, Italija, Francuska i Moldavija. U B grupi rivali su Danska, Rusija, Bugarska, Rumunija, Holandija i Hrvatska.
Crna Gora će u četvrtak igrati dva meča, sa Portugalom (11.30) i Grčkom (16.15).
"Žrijeb je htio da se prvog dana sastanemo sa dva favorita naše grupe, Portugalom i Grčkom. Svi igrači su zdravi, motivisani i sa nestrpljenjem očekuju da turnir počne. Nadamo se bar jednom trijumfu koji bi nam olakšao nastavak i otvorio vrata četvrtfinala", kazao je selektor Nikola Čurović.
Crna Gora će u petak igrati sa Francuskom (9.00) i Moldavijom (13.50), dok ćemo se u subotu sastati sa Italijom.
"Utakmica sa Italijom će vjerovatno odlučivati sa kojeg ćemo mjesta i na kojeg protivnika ćemo ići u četvrtfinalu", dodao je Čurović, i naglasio da je golbal reprezentacija u Kišinjevu uspješno prošla klasifikacione ljekarske preglede i ispunila sve uslove potrebne za nastup na EP.
Pripremila: Anđela Miličić
Izvor: Portal Vijesti
Najpoznatije osobe s autizmom: Pretpostavka ili stvarnost?
Autizam je i medicine i društvu još uvijek tajanstveno stanje koje utiče na nervne puteve, zbog čijeg nerazumijevanja osobe koje se suočavaju s autizmom imaju barijere u funkcionisanju u društvu.
Intenzitet autizma je vrlo varijabilan i zato se naziva spektrom – malo više od polovine osoba s autizmom se susrijeće s umanjenim komunikacijskim vještinama što ih sprečava da nesmetano funkcionišu u društvu, ali mnogi, poput osoba s blažim oblikom autizma i Aspergerovim sindromom, imali su i imaju vrlo produktivan život.
Nauka tek treba da otkrije pravi uzrok autizma, iako teorije o uzrocima variraju od dječjih cjepiva, genetskih promjena, toksina u hrani i okolini, teških metala, jednostavno drugačijeg funkcionisanja tj. stanja mozga, postoje i teorije o kristalnoj djeci, novoj generaciji naprednih duša (zbog sadašnje “epidemije” autizma)…
Čini se da dodir autizma često odgoji genijalca.
Zapanjujući simptom ovog invaliditeta je kod nekih osoba s autizmom, snažna, usredsređenost, fokusiranost, učeni „genijalac“ u određenom smislu, poput onog kojeg je predstavio Džastin Hofman (Dustin Hoffman) u filmu “Kišni čovjek” koji je imao izvanrednu sklonost brojevima.
Veliki Isak Njutn (Isaac Newton) je npr imao oštećenje govora, bio je potpuno zaokupljen svojim radom i nezainteresovanza socijalne kontakte. Ajnštajn je, ipak, kao dječak bio samotnjak koji je do sedme godine života opsesivno ponavljao pojedine rečenice.
Iako autizam nije u potpunosti opisan sve do 20-tog vijeka, istorija je puna osoba kod kojih se sumnja na autizam, od kojih su mnogi među najpoznatijim i najbriljantnijim umovima koji su ikada postojali.
Čudan ili Asperger?
Osobe s Aspergerovim sindromom su veoma inteligentne i često nadarene nesvakidašnjim talentima ili nadprosječnim darom za matematiku.
Osobine koje često koegzistiraju s teškoćama u komunikaciji, preprekama u socijalnim interakcijama i neuobičajenim opsesijama (redovima vožnje, telefonskim katalozima, istorijskim činjenicama ili matematičkim jednačinama). Nije lako dokučiti smisao tako neobičnih kombinacija jakih i slabih strana intelekta, pa to ljude s Aspergerovim sindromom obavija velom misticizma. Ono što ga čini različitim od autizma, je što kod Aspergera nema jezičkih teškoća, uopšteno nema zastoja u jezičkom i kognitivnom razvoju.
Ljekari su sve više skloni misliti da se radi o obliku autizma, ali bez oštećenja govora. Zanimljivo je kako se Aspergerov sindrom četiri do pet puta češće javlja kod dječaka, a najčešće se javlja nakon navršene 3. godine.
Oko 1% svjetske populacije ima barem neki oblik autizma, uključujući Aspergerov sindrom. Upoređujući s djevojčicama, dječaci imaju oko 400 do 500 posto više šansi da budu osobe s autizmom. Obično barem jedan od roditelja ima neke karakteristike Aspergera u svojoj ličnosti, a čini se vjerovatnim da postoje i u generaciji djedova i baka.
„Aspergerov sindrom je najteža vrsta invaliditeta za dijagnostifikovati”, objašnjava profesor Geri Mekebi (Gary McAbee), direktor odsjeka pedijatrijske neurologije u bolnici JFK u Nju Džersiju. Kad su simptomi blagi, jednostavno se pitate imali li dijete s Aspergerovim sindromom ili je samo malo čudno”, kaže Mekebi.
To zapravo govori kako osobe s autizmom ne moraju biti drugačiji od drugih, već su im zanimacije usmjerene samo na jednu ili najviše vole biti sami, sa svojim mislima i u svom svijetu. Čini se da dodir autizma često odgoji genijalca. S obzirom da je intelektualni razvoj prosječan ili iznadprosječan interes koji zaokuplja osobu mogao bi postati jednog dana njezina profesija.
10 najpoznatijih osoba s autizmom kroz istoriju
U nastavku je deset slavnih osoba koje su po nekim stručnjacima koji su analizirali njihov život navodno imali neki oblik autizma.
10. Hans Kristijan Andersen (Hans Christian Andersen) (1805-1875)
Andersen je bio danski pisac poznat po pričama i bajkama za djecu kao što su „Ružno pače“ i „Mala sirena“ (koja je zapravo tragedija koja slama srce u upoređenju s Disneyevom verzijom).
Kao dijete bio je veoma mršav i sklon čudnim ispadima gnjeva i plača. Njegovi dnevnici ukazuju na čudne obrasce kačenja za nedostižne muškarce i žene i samonametnuti celibat u svojim mladim danima.
Kada se dublje analiziraju, njegove priče ukazuju na duboki unutarnji nemir i često uključuju čudne ili neshvaćene likove koji nisu uvijek imali tu sreću da pronađu iskupljenje.
9. Levis Karol (Lewis Carroll) (1832-1898)
Rođen kao Čarls Lutvig Dogson (Charles Lutwidge Dodgson), Karol je bio još jedan dječji pisac za kojeg se čini da je imao određene simptome autizma. Najpoznatiji po svojoj priči „Alisa u zemlji čuda“, imao je oštećenje govora koje je vjerovatno dodatno uzrokovalo na njegov nedostatak socijalnih vještina.
Kao mnogi ljudi koji imaju autizam, pokazivao je velike matematičke sposobnosti i bio pronalazač. Iako je imao ponekog odraslog prijatelja, Karol je više uživao u društvu djece i to do granice da neki istoričari sumnjaju da je bio sklon pedofiliji, iako je moguće da mu je zbog svojih ograničenih komunikacijskih vještina bilo lakše ostvariti interakciju s djecom.
Radio je mnoge fotografije golih maloljetnih djevojaka, iako konotacije takvih aktivnosti nisu u to vrijeme bile strašne kao danas. Da misterija bude veća, mnogi od njegovih dnevnika su nestali nakon njegove smrti što je neke navelo da pomisle kako je u njima opisano neprirodno i moguće kriminalno ponašanje.
8. Mocart (Mozart) (1756-1791)
Vjerovatno najveći kompozitor kojeg je svijet ikad upoznao, Mocart je bio izvrstan muzičar u dobu od pet godina, a do svojih tinejdžerskih godina je bio svjetski poznat genije koji je uveliko pokazivao uski fokus često prisutan kod osoba s autizmom.
Čudan, inpulsivan čovjek niskog rasta, volio je nepristojni adolescentski humor i čak pisao pjesme s vulgarnim tekstovima. Mocart je bio društven i nije volio biti sam.
Mnoge osobe s autizmom koji su često osjetljive na zvukove, ekstremno reaguju na Mocartovu muziku – toliko da se ona koristi u terapijama.
7. Ludvig Vitgenštajn (Ludwig Wittgenstein) (1889-1951)
Slavni filozof Vitgenštajn potiče iz jedne od najbogatijih i najporemećenijih porodica u Austriji. Njegov otac je bio vrlo neugodan čovjek i tri Ludvigova brata su počinila samoubistvo. Poput Karola imao je oštećenje govora i loše socijalne vještine.
Njegovo najpoznatije djelo Logičko filozofski traktat („Tractatus Logico-Philosopicus“) se često smatra kao klasičan primjer procesa misli nekog s autizmom. Bio je razdražljiv čovjek i tvrdio da nije uspijevao uvidjeti humanost u drugim ljudima.
Filozofska ostvarenja generalno privlače intelekt osoba s autizmom – neki možda uključuju Bernard Rusela (Bertrand Russell) i Žan-Pol Sartra (Jean-Paul Sartre). Sartrov najpoznatiji citat „Pakao su drugi ljudi“ čini se da sumira stvarnost autizma u jednom potezu.
6. Mikelanđelo (Michelangelo) (1475-1564)
Jedan od najvećih izdanaka renesansnog pokreta, Mikelanđelo je najpoznatiji kao kipar i slikar, koji je izradio kip Davida i oslikao svod Sikstinske kapele.
Bio je poznat po svojim grubim, otvorenim i oštrim manirima te lošom ličnom higijenom, preferirajući u potpunosti posvetiti se svom poslu radije nego se upuštati u bilo kakav oblik društvenog života. Iako je bio relativno imućan, bio je slabo zainteresovan za materijalne stvari.
Njegovi savremenici su ga opisivali kao istovremeno bizarnim i groznim, dakle sa svim onim ekscentričnostima koje se možda „mogu objasniti“ autizmom.
5. Stenli Kabrik (Stanley Kubrick) (1928-1999)
Američki filmski režiser koji je režirao važne filmove kao što su „Paklena narandža,” “Dr. Strangelove” i “2001: Odiseja u svemiru”, Kabrik je bio poznat kao hladnokrvni perfekcionista koji je često tražio na desetke snimaka iste scene kako bi dobio ono što želi.
Tokom snimanja „Isijavanje“ njegovi zahtjevi su toliko izmučili zvijezde Džek Nikolsona (Jack Nicholso) i Šeli Duval (Shelly Duvall) do tačke da je Duval počela otpadati kosa. Ponekad izolovan, bio je poznat po uzgoju životinja i kao izvrstan šahista. Njegovi najbliži kažu da je bio škrt, nepristojan i da je pokazivao manjak empatije prema svojim saradnicima.
Iako postoje dokazi protiv optužbi o mizantropiji, čini se da je za dio Kabrikove bezobzirne genijlnosti zaslužna određena crta autizma.
4. Džejms Džojs (James Joyce) (1882-1941)
Irski novelista Džojs je zapamćen prvenstveno po svojoj knjizi Odiseje (Ulysses), enigmatskom prepričavanju Odiseje koja je izazvala pravu pošast među studentima književnosti cijelog svijeta. U mladosti je pokazivao ekstremnu inteligenciju i čudne fobije. Đojsova ekscentričnost i egocentričnost je vidljiva u seciranju njegovih djela.
Iako je bio briljantan bez pogovora, djela kao što su Odiseja (Ulysses) i Fineganovo bdjenje (Finnegan’s wake) su namjerno stilski komponovane tako da ih je teško shvatiti. Neki naučnici tvrde da ih je napisao uglavnom da zbuni čitatelje, izražavajući možda crtu autizma između sebe i društva.
U intervjuu za Harperov Magazin rekao je: „Ono što zahtijevam od svojih čitatelja je da posvete cijeli svoj život čitanju mojih knjiga“.
3. Nikola Tesla (1856-1943)
Tesla je bio najistaknutiji izumitelj i inženjer, nadaleko genijalniji od njegovog savremenika Edisona, koji ga je iskoristio i ukrao mnoge njegove ideje
Mnogo ekscentričniji od bilo koje osobe na ovom popisu, Tesla je gajio niz fobija, održavao svoj celibat, bio osjetljiv na svjetlo i zvuk te bio jako fokusiran na brojeve (naročito na broj tri – ne bi odsjedao u sobi čiji broj nije djeljiv sa tri).
Bio je blagog glasa i odmjeren, ali je znao biti grub u obrani svojih neobičnih vjerovanja. Generalno povučen i fanatično opsjednut svojim radom, dijelio je stavove i bio dobar prijatelj s Mark Tvenom (Mark Twainom) u svojim srednjim godinama.
Najvjerojatnije je bio opsesivno kompulzivan, mnoga njegova ponašanja mogu se gledati u svjetlu autizma. Kako je stario postajao je još bizarniji, u konačnici ismijavan od znanstvene zajednice, umro je sam u hotelskoj sobi, gotovo bez novčića.
2. Albert Ajnštajn (Albert Einstein) (1879-1955)
Ajnštajnov doprinos fizici i uopšte čovječanstvu, kao jednog od najgenijalnijih ljudi ove ili bilo koje ere, ne može biti zanemaren.
Postoji mnogo priča za njegovu mladost, imao je oštećenje govora, počeo je da govori od 3-4 godine i dokazano je da je bio vrlo tehničkog uma i pomalo odsutno, distancirano dijete.
Njegova istraživanja, naravno, bila su od najdublje i najmaštovitije vrste, teška za razumjeti, koja su zavisila od detalja na koje bi se netko s Aspergeronovim sindromom našao fokusirati. Nakon smrti svoje žene potpuno je zanemario svoj fizički izgled, naročito svoju divlju kosu.
Ipak, Ajnštajn nije imao problema s društvenošću kad je odrastao – iako nije otvoreno uživao u zamkama svoje slave, poznato je da je imao različite romantične susrete čak i kasnije u životu.
1. Tomas Džeferson (Thomas Jefferson) (1743-1826)
Treći predsjednik SAD-a i vodeći, dominantni politički intelektualac između Četiri oca (predsjednika). Nasuprot tome što je sastavio Deklaraciju nezavisnosti, Džefersonova elokvencija nije se protezala i na govorničke vještine.
Ponekad je opisivan kao bolno sramežljiv i nesklon uspostavljanju kontakta očima – prijatelj državnik Aleksandar Hamilton (Alexander Hamilton) ga je jednom nazvao škiljavog pogleda – Džeferson je pokazivao mnogo osobina karakterističnih za Aspergerov sindrom.
Poput mnogih drugih bio je pronalazač i kompulzivan matematičar, opsjednut stalnim dograđivanjima i izmjenama na svom imanju Montićelo. Imao je čudan govor tijela, iziskivao posvećenost detaljima, čudnim nagonima i često bio raščupan.
Njegova veza sa Seli Hemings (Sally Hemings) se, takođe, može objasniti Aspergerovim sindromom; vjerojatno bi mu bilo lakše biti intiman sa ženom s kojom nije morao učestvovati u pretjeranim društvenim konvencijama tog vreme
Nova generacija preduzetnika, osoba s autizmom?
Bil Gejts (Bill Gates)
Gejtd je suosnivač Majkrosofta i često je na vrhu popisa najbogatijih ljudi na svijetu. Gates je pokazivao zapaženu tehničku oštroumnost u mladosti – njegove vještine kompjuterskog programiranja i posvećenost detaljima su bile izvanredne i ostvarivao je skoro perfektne rezultate na testovima.
Nasuprot poslovnoj umješnosti, pokazuje mnoštvo osobina koje se mogu protumačiti kao Aspergerov sindrom. Upečatljivo se ljulja kada se koncentriše, ima isprekidan monoton govor i razvio je reputaciju da je udaljen, izbjegava kontakt očima i kritikuje svoje podređene kada je nezadovoljan.
Mark Cukerberg (Mark Zuckerberg)
Cukerberg pokazuje znakove Aspergerovog sindroma – utvrdio je Jišan Vong (Yishan Wong) bivši kolega i prijatelj utemeljitelja Fejsbuka. O asocijalnosti Marka Zuckerberga, koji je toliko opsesivno radio na stvaranju Fejsbuka da mu je dugogodišnja djevojka, a sada supruga Prisila Čen (Priscilla Chan) postavila ultimatum o 100 minuta nedjeljno koje će provoditi samo s njom, napisano je mnoštvo članaka. No, u posljednje vrijeme sve se češća priča da taj genijalni čudak ima Aspergerov sindrom.
Aspergerov sindrom karakteriše se ograničenom društvenom komunikacijom i interesima, npr. za brojeve i mašine te opsesivnom sklonošću ponavljanja radnji. Cukerberg nije jedini uspješni mladi preduzetnik koji pokazuje takve simptome.
Izvor: Buka
Pripremile: Nada Bošković i Marina Vujačić
ISKRCAVANJE - Prva glava dnevničkih zapisa o autobusima
Ponekad mi se čini da su mi jutra i popodneva u kojima nemam neku dogodovštinu u autobusu postala vrlo monotona. U posljednjih godinu i po – dvije, koliko se vozim autobusom makar jednom dnevno, mogla bih na prste da prebrojim one dane u kojima me vožnja nije dovela do toga da pomislim da sam možda i bila u pravu što sam ih skoro do pred kraj fakulteta zaobilazila u širokom luku.
Ako izuzmemo stvari koje idu na nerve većini ljudi, ima ipak nekih poslastica rezervisanih samo za nas s „greote, s nogama“, a ovo je top-lista meni omiljenih:
Pomaganje, preciznije definisano kao unošenje, čupanje i lomljenje.
Ovo može biti čak i zabavno, onda kad oguglate na to da je svaki vaš pokušaj da stanete na prvu stepenicu u autobusu praćen sinhronizovanim skokom makar troje ljudi koji vas dočepaju ko za ruku, ko za nogu, još ako uspiju da vam promaše lakat – imali ste sreće. Bilo bi zanimljivo isprobati na nekom od njih kako to izgleda poremetiti vam jednu od rijetkih tačaka ravnoteže koja funkcioniše. Sa priklještenom rukom ne možete trezveno da razmišljate da li zakoračiti na stepenicu ili prvim što vam pod nju padne gađati „pomagača“ čim ga se ratosiljate. Generalno, ovo nije samo situacija u autobusima – kad god mi neko „pomaže“ da se negdje popnem, popeti se neću. Pa makar i samo iz čistog inata. Sama ću, hvala lijepo!
Borba za mjesto
Ovo je valjda svima poznata stvar, ali za mene i ona ima svoje specifičnosti. Pitam se treba li na čelu da istetoviram „ZAUZETO“ ili da na dnevnom nivou sa sobom ponesem bar deset kopija zakona kojom mi se daje pravo da sjedim tu gdje sjedim da bi svaki putnik koji nailazi i pritom čuje moj odgovor da je mjesto zauzeto preskočio da me priupita da se nije, možda, u međuvremenu od dvije milisekunde, oslobodilo. Ne, nijesam odlebdjela nigdje. Ne, ne možete da sjedite ovdje zato što vam je osamdeset i kusur godina i imate vene i kurje oči i baš vam se sjedi tu i nećete nigdje drugo. Možda je to sjedište najudobnije, pa mi ga zato čuvaju. „Ovo mjesto je po Zakonu...“, ponavljam kao papagaj svakog jutra. Razmišljam da mantru promijenim u „Ođe tako može“, što reče nedavno saputnica mi sa mjesta iza.
Komentarisanje (s zagledanjem i sašaptavanjem)
Dođosmo i do saputnice i omiljenog timskog i individualnog sporta prosječnog građanina u autobusu – komentarisanja. To je disciplina u kojoj bismo nesumnjivo rušili sve rekorde, teško bi nas iko nadmašio. Kad imate ovako „ovo s nogama“, poznatije još i kao invaliditet, komentari vas neće omašiti. Umiju da opeku, itekako, ali s dovoljnim brojem vožnji raste vam stepen tolerancije i osmijeha u stilu „ha... ha... ha... jako duhovito“. Standardni leksikon komentarisanja uglavnom je uzak i obuhvata nepunoznačne riječi u formi uzdaha, poneko greote, ne daj Bože, propraćene adekvatnom gestikulacijom i ostalim pimitivnim oblicima neverbalne komunikacije – malo se prekrstiš, ako si s djetetom, čupneš ga za uši ili mu prekriješ oči itd. Napredniji oblici komentatora već imaju nešto razvijeniji rječnik koji sklapaju u šire rečenice poput: Samo mi zdravlje daj, Ne daj Bože ovako, Bolje ih nemat, no imat ovakve, Kakva đevojka, a ovo s nogama... Zavisno od stepena putničkog iskustva, reakcije mogu obuhvatiti želju da dotičnog/dotičnu zadavite golim rukama, ako se komentator nalazi na stanici na kojoj ste upravo ušli da izađete čisto da mu kažete koju, a možete ih propratiti tek onim osmijehom i pogledom „Šta me gledaš (čitaj: ja sam iz Nikšića)?“.
I, tako, naš autobus je stigao na stanicu, vrijeme je za zauzimanje pozicije prije nego što neko stigne da vam pomogne u iskrcavanju.
Nastavak teksta slijedi, izostaće jedino u slučaju da potpisnica ovih redova u međuvremenu počne da vozi autobus.
Anđela Radovanović
Poraz i remi za reprezentaciju Crne Gore
Golbal reprezentacija Crne Gore prvog dana Evropskog prvenstva – C divizija u Kišinjevu upisala je remi i poraz. Crnogorska selekcija u prvom kolu B grupe poražena je od Portugala 9:6 (3:4), dok je u drugom igrala sa Grčkom neriješeno 8:8 (5:2).
Selektor Nikola Čurović kazao je da nije zadovoljan rezultatom, ali jeste igrom u obje utakmice.
„Protiv Portugala je falilo malo iskustva u završnici meča. Sa Grčkom je bilo mnogo bolje, odličan meč, ostaje žal što Nikola Nikolić nije iskoristio penal 20 sekundi pred kraj meča. Sjutra idemo na dvije pobjede u mečevima protiv Francuske (9 sati) i domaćina Moldavije (15h)“, rekao je Čurović.
Portugal je, nakon prva dva kola, vodeć u grupi A vodi sa šest bodova. Grčka je osvojila četiri, Francuska i Italija imaju po tri, Crna Gora jedan, dok je Moldavija bez bodova.
Pripremila: Anđela Miličić
Izvor: portal RTCG
Srebrna medelja za global reprezentaciju Crne Gore
Golbal reprezentacija Crne Gore osvojila je srebrnu medalju na Evropskom prvenstvu – C divizija u Kišinjevu. Crnogorski golbalisti su poraženi u finalnom meču od Grčke 13:10.
Plasmanom u finale, u svom debitantskom nastupu na šampionatu Evrope, obezbjedili su plasman u viši rang – B diviziju.
Crnogorski golbalisti su u četvrtfinalnom meču pobijedili Holandiju 7:5, a u polufinalu, zlatnim golom u produžecima, selekciju Italije 8:7. Utakmica je u regulrnom toku završena 7:7, iako su crnogorski igrači u finišu gubili 7:5.
Plasman u četvrtfinale izborili su kao drugoplasirani u A grupi sa tri pobjede i po jednim remijem i porazom. Savladali su Francusku 4:3, Moldaviju 14:4 i Italiju 13:3, izgubili su od Portugala 9:6 i igrali sa Grčkom neriješeno 8:8.
Selektor Nikola Čurović je kazao da je zadovoljan nastupom na EP, navodeći da je ostvaren veliki uspjeh.
„Smatram da smo napravili veliki uspijeh za paraolimpijski pokret, kao i za golbal u Crnoj Gori. Momci su pokazali kvalitetnu igru od početka do kraja prvenstva, pružili svoj maksimum, bili za primjer kako na terenu, tako i van njega. Mogu da kazem da sam ponosan na njih“, rekao je Čurović.
On je naglasio da smatra da plasman u B diviziju nije krajnji domet ekipe.
„Uz kvalitetan i naporan rad možemo da uradimo dosta toga. Sleduje nas naredne godine prvenstvo Evrope B divizije u Poljskoj, gdje je osnovni cilj opstati među 20 najboljih evropskih selekcija“, kazao je Čurović.
Predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore, Igor Tomić kazao je da je golbal reprezentacija ostvarila još jedan istorijski uspjeh paraolimpijskog sporta u Crnoj Gori.
„Poznavajući vašu upornost i posvećenost nijesam sumnjao u novi uspjeh. Vaš rezultat ima posebu težinu jer je ostvaren u tipično paraolimpijskoj disciplini, zato što je prvi u ekipnom sportu u našem pokretu i što je ostvaren u debitantskom nastupu“, kazao je Tomić.
Istorijski uspjeh za crnogorski paraolimpijski sport ostvarili su Goran Macanović, Velizar Obradović, braća Marko i Nikola Nikolić, Veselin Vuković i Mirnes Ramović, a predvodio ih je selektor Nikola Čurović.
Pripremila: Anđela Miličić
Izvor: Portal RTCG
Istorijski uspjeh crnogorskih golbalista
Crnogorski golbalisti debitantski nastup na Evropskom prvenstvu – C divizije u Kišinjevu su završili sa pet pobjeda, dva poraza i remijem. U grupi savladali su Francusku 4:3, Moldaviju 14:4 i Italiju 13:3, izgubili su od Portugala 9:6 i igrali sa Grčkom neriješeno 8:8. U četvrtfinalnom meču pobijedili su Holandiju 7:5, a u polufinalu, zlatnim golom u produžecima, selekciju Italije 8:7. Utakmica je u regulrnom toku završena 7:7, dok su u borbi za zlato poraženi od Grčke 13:10.
Predsjednik Paraolimpijjskog komiteta Crne Gore, Igor Tomić kazao je da su iza crnogorskog tima ostali velikani poput Rusije, Danske, Francuske, Holandije i Bugarske.
"To govori u prilog činjenici da su nevjerovatno brzo došli do rezultata koji na pravi način promoviše tipičnu paraolimpijsku disciplinu i sport osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori. Nadam se da će ova reprezentacija vrlo brzo biti bogatija za još nekolilko članova, čime bi se stekli uslovi da korača naprijed", rekao je Tomić na konferenciji za novinare.
On je najavio da će već sledeće godine biti održano Evropsko prvenstvo B divizije.
"Sa ovog mjesta čvrsto obećavam da će Paraolimpijski komitet sa još većom energijom i intenzitetom podržati golbal sport u Crnoj Gori. Ponosan sam na reprezentaciju i čestitam joj", kazao je Tomić.
Istorijski uspjeh za crnogorski paraolimpijski sport ostvarili su Goran Macanović, Velizar Obradović, braća Marko i Nikola Nikolić, Veselin Vuković i Mirnes Ramović, a predvodio ih je selektor Nikola Čurović.
Selektor Čurović kazao je da je izuzetno ponosan zbog osvojene srebrne medalje.
"Momci su ostavili srce na terenu, bili su za primjer i na terenu i van njega, pokazali su kako se bori za dres sa državnim grbom, kako se odnosi prema protivnicima, prema meni kao selektoru. Iz takvog pristupa je proizašao rezultat", kazao je Čurović.
On je naglasio da su nagrađeni za sav trud proteklih mjeseci.
"Zahvalni smo predsjedniku Igoru Tomiću ne bezuslovnoj podršci, Savezu slijepih i njegovom izvršnom direktoru Goranu Macanoviću, nadamo se da ta podrška u budućnosti neće izostati", kazao je Čurović.
Kapiten Marko Nikolić naglasio je da će primarni cilj u B diviziji biti opstanak.
"Ukoliko nam se ukaže prilika za ulazak u A diviziju sigurno je nećemo propustiti. Časno i dostojanstveno smo predstavljali crnogorski golbal i paraolimpijski pokret. Tri godine smo mukotrpno radili na ovom projektu. Srednjeevropska liga nam je puno pomogla, imali smo mnogo dobrih mečeva, stekli iskustvo i sve to je uticalo na ovaj uspjeh. Idemo dalje do novih pobjeda i uspjeha", kazao je Nikolić.
Izvor: Agencija MINA
Pripremila: Anđela Miličić
IV Međunarodne sportske igre osoba s invaliditetom "Beograd Open 2017"
Beograd je domaćin četvrtih po redu Međunarodnih sportskih igara osoba s invaliditetom "Beograd Open 2017" koje će se održati u periodu od 22 do 24. septembra u organizaciji Sportskog saveza osoba s invaliditetom Beograda.
Naime, riječ je o jedinstvenoj manifestaciji koja teži da postane tradicionalna, a ima za cilj da promoviše i afirmiše uslove i mogućnosti koje grad Beograd pruža u cilju poboljšanja uslova života i rada osoba s invaliditetom. Ovakva manifestacija predstavlja najbolji vid unapređivanja njihovog položaja u društvu.
Programom ovogodišnjih sportskih igara za osobe s invaliditetom “Beograd open 2017” predviđena su takmičenja u deset disciplina, i to:
· šah (pravo učešća imaju osobee sa senzornim invaliditetom);
· fudbal (za osobe oštećenog sluha);
· plivanje (za sve vrste invaliditeta);
· goalball (za osobe oštećenog vida);
· sjedeća odbojka;
· stoni tenis (za sve vrste invaliditeta);
· košarka u kolicima;
· atletika (za sve vrste invaliditeta);
· evropski kup u parabiciklizmu,
· tekwondo (sve vrste invaliditeta).
Pripremila: Dragana Sokić
Izvor: www.sportskainkluzija.com