
Željko
Prevazilaženje fizičkih barijera: Kako veštačka inteligencija može da poboljša pristupačnost za osobe sa invaliditetom
Razvoj veštačke inteligencije i aplikacija zasnovanih na toj tehnologiji veoma su značajni za osobe s invaliditetom jer im mogu pomoći u prevazilaženju svakodnevnih prepreka sa kojima se suočavaju. Bez obzira na to u kojem se delu sveta nalazili, ljudima su već dostupni brojni alati koji im pomažu u obavljanju raznih dnevnih aktivnosti.
Sredinom 2022, bend Koldplej, poznat po velikim koncertima i rasprodatim arenama u najvećim svetskim gradovima, saopštio je da će u budućnosti svi njihovi nastupi biti prilagođeni osobama s invaliditetom. Želimo da naši koncerti budu dostupni svima, i da svi imaju najbolje moguće iskustvo, saopštili su tada svojoj mnogobrojnoj publici.
Od tada, na koncertima ovog benda omogućeno je da osobe s oštećenim sluhom dobiju prsluke preko kojih uz pomoć veštačke inteligencije osećaju vibracije i na taj način osećaju i pesme. Osobama s oštećenjem vida obezbeđena je takozvana tura dodirom koja podrazumeva da pre početka koncerta, tj. pre nego što dođe ostala publika, mogu da prođu kroz arenu, dodirnu binu i osete gde će se nalaziti bend, a gde publika. Na bini se uz bend, tokom trajanja koncerta, nalazi i prevodilac na znakovni jezik koji dolazi iz države u kojoj se koncert organizuje.
Međutim, ovakva vrsta pristupačnosti i dalje je retkost i u svetu, a ujedno i u Srbiji.
Fizičke barijere i njihovo prevazilaženje
Dušan Perić iz Centra za pristupačnu komunikaciju i lak jezik Caritasa Srbije ističe da u današnjem digitalnom svetu veštačka inteligencija predstavlja jedan od veoma važnih alata u unapređenju pristupačnosti za osobe sa invaliditetom. Kako navodi za CEPROM, korišćenjem inovativnih tehnologija veštačka inteligencija omogućava da ljudi sa različitim vrstama invaliditeta imaju jednak pristup informacijama, uslugama i svakodnevnim aktivnostima.
Kroz pametne asistivne uređaje, glasovne asistente, prepoznavanje i prevođenje govora i teksta u druge formate i jezike, veštačka inteligencija može značajno da olakša život osobama sa invaliditetom i omogući im veću slobodu i nezavisnost, objašnjava Perić i dodaje kako veruje da se značajan napredak u ovoj oblasti tek očekuje.
Jedan od ključnih primera korišćenja veštačke inteligencije u pomoći osobama s invaliditetom Perić vidi u razvoju pametnih uređaja za kretanje osoba s oštećenjem vida i prevazilaženje fizičkih prepreka.
Nova tehnologija zasnovana na veštačkoj inteligenciji može da podrži razne uređaje koji prepoznaju prepreke u okolini i putem zvučnih signala ili vibracija upozoravaju korisnika na njih, čime se smanjuje rizik od nesreća i poboljšava svakodnevno kretanje ljudi. Verujem da će u ovom segmentu veliki napredak i široka primena tek biti postignuti, ističe Perić.
Među aplikacijama koje se razvijaju u ovom smeru su i Gugl mape. U okviru njih proteklih meseci je razvijena posebna funkcija pristupačne rute, koja pruža informacije o putanjama koje su prilagođene osobama koje koriste invalidska kolica, izbegavajući stepenice i druge fizičke prepreke. Ova funkcija takođe pokazuje koji objekti su prilagođeni korisnicima invalidskih kolica.
Pored toga, sagovornik CEPROM-a objašnjava da i glasovni asistenti kao što su Alexa, Siri i Google Assistant koriste veštačku inteligenciju i pružaju korisnicima mogućnost da dobiju odgovore na pitanja i izvrše zadatke koristeći glasovne komande.
Ovo je naročito korisno za osobe sa fizičkim ili senzornim smetnjama, jer pruža opciju komunikacije sa ljudima, ali i okolinom, bez potrebe za korišćenjem ekrana, tastature ili kretanjem. Nepokretne osobe putem glasovnih komandi mogu da uključe i isključe uređaje, zaključaju vrata, regulišu upotrebu svetla u prostoru ili puste muziku, što im pruža sposobnost da učine sopstveni dom pristupačnim i funkcionalnim, kaže Perić.
Prednosti i mane zvučnih semafora
Zvučni semafori, koji su postavljeni u centralnim delovima gradova širom Srbije, veoma su korisni za kretanje osoba koje su slepe ili oštećenog vida. Izvršna direktorka Inicijative za prava osoba sa mentalnim invaliditetom MDRI-S Snežana Lazarević ističe da je važno da ovakvi semafori postoje i to ne samo u određenim delovima gradova, već da njihova mreža bude proširena i na druga mesta.
Međutim, mišljenja je i da ni samim osobama s invaliditetom nije dovoljno razjašnjeno kako se ovi semafori zapravo koriste da bi slepa osoba mogla da razazna kada je zapravo bezbedno preći ulicu.
Prema mojim saznanjima, zvučni semaformi prvo imaju nasnimljenu poruku da je potrebno pritisnuti taster da bi se dao znak da čekate na prelazak ulice. Ali, slepe osobe treba još i da se identifikuju tako što osim tastera pritiskaju još jedan taster koji se nalazi ispod uređaja. Tek tada će se pojaviti karakterističan ubrzani zvuk koji se prepoznaje kao zeleno svetlo, tj. da se ulica može bezbedno preći, objašnjava Lazarević. Ona stoga pretpostavlja da bi bilo potrebno i unapređenje takvog zvučnog semafora koji je postavljen na nekoj raskrsnici.
Razlog za to je istovremeno paljenje zelenog svetla i za pešake i za vozila iz sporedne ulice. U tom slučaju, slepe i slabovide osobe ne mogu znati da postoji mogućnost da neko vozilo iz sporedne ulice skreće i da postoji opasnost kada krene da prelazi ulicu preko pešačkog prelaza.
Zvučna najava stanica – korak napred, nazad dva
Početkom 2012. godine, uvedena je značajna novina u javni prevoz u Beogradu. Naime, u sva vozila gradskog prevoza uvedena je zvučna najava stanica. Veoma glasna najava narednog stajališta često je narednih godina umela i da iznervira Beograđane, ali je većini bila od velike pomoći u svakodnevnom snalaženju. Tako je pomagala i slepim i slabovidim osobama.
Pored zvučne najave, pored vrata bili su postavljeni aparati na kojima je pisalo koje je sledeće stajalište, ali mogla su se videti i sve naredne stanice na ruti tog autobusa. Međutim, krajem maja 2023. godine, Grad Beograd je raskinuo ugovor sa firmom koja je ovo omogućila i od tada su zvučne najave stajališta postale retkost. Danas se tek u ponekom vozilu javnog prevoza može čuti koje je sledeće stajalište, a pisane informacije o tome ne postoje.
Snežana Lazarević ističe da je zvučna najava stanica je bila veoma značajna za osobe sa invaliditetom koje koriste javni prevoz, naročito za slepe i slabovide, ali i osobe sa intelektualnim teškoćama. Ona na primeru zvučne najave stanica naglašava i da bilo koje prilagođavanje namenjeno osobama sa invaliditetom uvek doprinosi i drugim ljudima – onima koji nisu iz Beograda, onima koji javni prevoz ne koriste često, ili idu u deo grada koji ne poznaju.
U tom smislu, najkorisnija je bila najava koja je postojala, a čini mi se da još uvek postoji u novim tramvajima, takozvanim Špancima, u kojima se nije samo najavljivala sledeća stanica, već su se dobijale i informacije o tome za koje delove grada su moguća i presedanja na toj ili obližnjim stanicama, kaže Lazarević.
Prema njenim rečima, ukidanje ovih opcija je dosta uticalo na mogućnost kretanja osoba sa invaliditetom koje koriste javni prevoz jer ih je praktično onemogućilo u samostalnom kretanju. Umesto toga, sada je neophodno obezbediti pratioca koji će asistirati osobi. Uz zvučnu najavu stanica, Lazarević smatra da bi bilo veoma korisno i kada bi postojala zvučna najava dolaska vozila na stanicu.
Postoje na velikom broju stanica table na kojima su označene linije gradskog prevoza, koliko je stanica udaljeno neko vozilo i za koliko minuta se očekuje. To je korisno za ljude koji vide, i mogu da čitaju. Za sve druge, bilo bi korisno i kada bi postojala zvučna najava da će neko vozilo uskoro stići, i da, na primer, ulazi u stanicu. To bi bilo veoma korisno naročito za jako prometne stanice gde staje mnogo različitih linija i gde se dešava da uopšte i ne primetite da je neko vozilo stalo, ukazuje Lazarević.
Olakšano praćenje sastanaka, informisanje, učenje
Tokom obavljanja svakodnevnih aktivnosti, osobe s invaliditetom se ne suočavaju samo sa fizičkim barijerama. Ipak, s ubrzanim razvojem veštačke inteligencije omogućeno je da se savladaju i brojne druge prepreke kao što je učestvovanje u poslovnim sastancima ili učenje.
Dušan Perić objašnjava da na primeru osoba sa oštećenjem sluha, veštačka inteligencija omogućava automatizovano prepoznavanje i prevodjenje znakovnog jezika u tekst ili govor, ili prepoznavanje i prevođenje govora u tekst.
Takvi alati omogućavaju da osobe sa oštećenjem sluha mogu da prate i učestvuju u sastancima, predavanjima, da se informišu u realnom vremenu putem TV emisija i vesti. Recimo, na ovaj način austrijska nacionalna televizija ORF za deo svog programa obezbeđuje titlove za osobe sa oštećenim sluhom, kaže Perić.
Objašnjava da i kada se radi o učenju, veštačka inteligencija može da prepozna kada korisnik ima poteškoća u praćenju lekcija i automatski prilagoditi brzinu govora, omogući uvećanje fontova ili promenu boja u cilju stvaranja jasnijeg kontrasta i bolje i lakše čitljivosti na ekranu.
Tu je i prevođenje kompleksnih tekstova u lakše tekstove za razumevanje, što je jako bitno za osobe sa intelektualnim poteškoćama. Glasovni asistenti mogu pomoći korisnicima da jednostavnije obavljaju svakodnevne zadatke, podsećajući ih na obaveze ili vodeći ih kroz bitne korake u dnevnim aktivnostima, navodi Perić.
Međutim, iako su mogućnosti koje veštačka inteligencija nudi od velike pomoći kada govorimo o pristupačnosti za osobe s invaliditetom, ona nije svemoguća i podložna je greškama. Kvarovi, greške u sistemu i ponekad obavezan pristup internetu samo su neki od problema koje tehnologija sa sobom donosi.
Ipak, činjenica je da je razvoj veštačke inteligencije umnogome doprineo da gradovi budu pristupačniji za osobe s invaliditetom, ali da i dalje glavnu reč vode ljudi koji imaju mogućnost da je upotrebljavaju na različite načine. A kako će je nadalje koristiti i razvijaju u Srbiji u svrhu pomoći savladavanja prepreka za osobe s invaliditetom – pokazaće budućnost.
Izvor: Danas
Pripremila: Dajana Vuković
Dječak s autizmom postao Novakov rival!
Američki teniser Dženson Bruksbi podijelio je sa svijetom svoju priču.
Dženson Bruksbi (24) bio je jedna od novih nada svjetskog tenisa kada je došao do 33. mjesta na ATP listi. Uzeo je i set Novaku Đokoviću na US openu, srpski as ga je javno pohvalio i svi su čekali da se nastavi njegov uspon. Ali, do toga nije došlo. Povrede, operacije i suspenzija bili su glavni razlozi za sve to.
Međutim, ono što niko nije znao o njemu jeste da ima autizam. Njegova inspirativna priča i borba izazvala je veliku pažnju. Dobio je mnoštvo poruka podrške kada je odlučio da o tome javno govori.
Nisam htio da pričam o tome, čuvao sam za sebe, lična je stvar i nisam htio da govorim javno. Ali, shvatio sam da je vrijeme da o tome govorim, rekao je Bruksbi u intervjuu za AP.
Šta su simptomi autizma? Prema zvaničnim informacijama neki od znakova koji mogu da ukažu na autizam kod djece jesu teškoće u govoru, neobični govorni šabloni, poteškoće u spavanju, hiperaktivnost, impulsivnost, agresija. Djeca sa autizmom često znaju burno da reaguju recimo na buku, a da se dogodi da nemaju reakciju i da ne plaču kada padnu.
Autizam je znatno češći kod dječaka nego djevojčica. Jasan uzrok za nastanak ovog stanja nije poznat, ali je u pitanju grupa srodnih stanja sa mnogo različitih uzroka. U najvećem broju se najvjerovatnije radi o kombinaciji genetskih faktora rizika sa faktorima rizika iz okruženja. Specifičan gen ili geni još uvijek nisu potvrđeni. Dijagnoza ovog poremećaja moguća je tek oko drugog ili trećeg rođendana. Tim za dijagnozu ovog poremećaja čine dječji psihijatar, pedijatar, neurolog, psiholog i defektolog-logoped.
"Išao sam na terapije da bih naučio da pričam"
Sa svim tim poteškoćama se susretao prilikom odrastanja. Naučio je da priča od svoje četvrte godine. Išao sam na terapije, oko 40 sati nedjeljno sam provodio na terapiji kako bih progovorio i kako bih naučio kako da budem bolji u komuniciranju i u ponašanju u društvu i takvim situacijama. Autizam je u isto vrijeme bio i neka vrsta snage na terenu, ali je isto tako činio sve to težim, pojasnio je Bruksbi.
Za autizam ne postoji neka vrsta testiranja koja bi pomogla da se to otkrije ranije. Autizam ima lakše i teže oblike. Njegov je bio teži. O tome je pričala Mišel Vagner, žena koja je radila sa njim od malih nogu. Počeli smo da radimo kada je imao dvije godine i 9 meseci i tada je dobio dijagnozu. Bio je dosta težak slučaj na početku, sada je na samom kraju i pripada blažem obliku. Njegov napredak je unikatan i ne viđa se često tako nešto, pojasnila je Mišel.
Zašto je Bruksbi suspendovan?
Američki teniser je u oktobru 2023. suspendovan na 18 mjeseci zbog toga što je propustio doping kontrolu, tačnije propustio je tri testa što je dovelo do suspenzije. Njegova kazna je smanjena posle žalbe, pa će tako igrati i na Australijan openu 2025. godine.
Do takve odluke došlo je iz dva razloga. Prvo jer je utvrđeno da je osoba koja je u Holandiji trebalo da uzme njegov doping test snosila dio odgovornosti zbog greške, a drugi razlog je spomenuta Mišel Vagner koja je svjedočila u njegovu korist. Zbog autizma je Dženson imao velike probleme, bio je iza svojih vršnjaka u razvoju. Zato ima određene probleme i kada donosi odluke i kao odrasla osoba. Teško mu je ponekad da razumije da ako uradi jedno ili ne uradi nešto, da to može da dovede do nekog drugog ishoda, odnosno da nešto može da se desi. Ne može ponekad da shvati uzrok i posljedice, rekla je Mišel.
Dvije operacije i veliki povratak
Bruksbi je poslednji zvanični meč odigrao na Australijan openu u januaru prošle godine. Tada je izgubio od sunarodnika Tomija Pola, a prije toga je pobijedio Kaspera Ruda. Razlog za sve to je, pored suspenzije, problem sa povredama. Imao je i dvije operacije. Prvo je u martu te godine operisao lijevi ručni zglob, pa u maju i desni. Mnogo loših stvari mi se dogodilo u isto vrijeme. Bilo mi je teško da sve to podnesem, posebno mentalno, iskren je Dženson.
Sada ima samo jedan cilj, da pokaže svima da mu je mjesto u vrhu i da može još mnogo toga da pokaže. Novak je za njega rekao da ima atipičan stil igre, a on je željan dokazivanja. Želeo sam da svi znaju ko sam i da me upoznaju. Imao sam dovoljno vremena da razmislim o svemu i odlučio da kažem sve, zaključio je Bruksbi.
Izvor: Mondo
Pripremila: Dajana Vuković
Aerodromi Crne Gore nabavljaju opremu za putnike sa invaliditetom
Aerodromi Crne Gore će unutar projekta DANOVA NEXT nabaviti opremu za opsluživanje putnika sa invaliditetom i smanjene pokretljivosti. Budžet projekta je 2.622.400 EUR, a Aerodromi Crne Gore će od projekta dobiti 175.000 EUR za ovu nabavku.
Izvor: Zamaaero
Pripremila: Dajana Vuković
Prvenstvo u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom okupilo 23 takmičara
Prvenstvo Crne Gore u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom okupilo je u univerzitetskom Sportsko kulturnom centru 23 takmičara, a šampionski trofeji podijeljeni su u četiri kategorije.
U spojenim kategorijama 3-5 (osobe koje igraju iz invalidskih kolica) igralo se po sistemu svako sa svakim, a trijumfovala je Samra Kojić, ispred Milosava Femića iz bjelopoljskog kluba Leonid. Kao trećeplasirani završili su Nedžad Pepić iz Bara i Ambroz Nikač iz Podgorice.
U kategoriji 6-7 (stojeći stav) prvo mjesto osvojila je Milijana Ćirković, iz STK Luča, ispred klupskog druga Đura Krivokapića, koji je prethodne dvije godine bio najbolji. Medalje su još osvojili Dejan Tmušić (STK Orlov krš) i Slobodan Mihailović (Luča).
U kategoriji 8 zlatni je bio Uroš Gugolj (STK Novi), koji je u finalnom meču pobijedio je Miljana Cerovića (Luča). Pobjedničko postolje komletirali su Igor Mijović (Luča) i Nikola Kaluđerović (Orlov krš).
U kategoriji 9-10, stonoteniser Luče Dejan Bašanović do titule prvaka došao je pobjedom protiv klupskog druga Duška Lazovića. Bronzane medalje osvojili su Pjetro Paljušević (Luča) i Miloš Mudreša (Orlov krš).
Šampionat u dvorani univerzitetskog Sportskog kulturnog centra odigran je inkluzivno, u okviru međunarodnog stonoteniskog turnira Profit App Podgorica open.
Organizatori desetog Državnog prvenstva za OSI bili su Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča i Udruženje paraplegičara Podgorica, uz podršku Glavnog grada, STK SPIN i Stonoteniskog saveza, a pod pokroviteljstvom Paraolimpijskog komiteta.
Izvor: RTNK
Pripremila: Dajana Vuković
Sjutra prvenstvo Crne Gore u stonom tenisu
Prvenstvo Crne Gore u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom biće održano sjutra u Podgorici, u dvorani univerzitetskog Sportskog kulturnog centra, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta.
Navodi se da će šampionat biti odigran inkluzivno u okviru međunarodnog stonoteniskog turnira Profit App Podgorica open.
Očekuje se nastup više od 20 stonotenisera u kategorijama 3-5 (osobe korisnici kolica) i u 6-10 (stojeći stav), saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta.
Organizatori 11. Državnog prvenstva za OSI su Stonoteniski klub osoba sa invaliditetom Luča i Udruženje paraplegičara Podgorica, uz podršku Glavnog grada i STK SPIN, a pod pokroviteljstvom Paraolimpijskog komiteta.
Početak takmičenja zakazan je za 13 sati.
Izvor: RTNK
Pripremila: Dajana Vuković
Obraćanje Saše Komarice na Pres konferenciji projekta U kontaktu
Dobar dan svima. Na samom početku, želim reći da mi je ogromna radost i čast obratiti Vam se danas.
Budući da sam studentkinja, mislim da vas neće iznenaditi činjenica da sam za teme svog izlaganja odabrala obrazovanje i zaposlenje. Moram priznati da me put do posla i zaposlenje posebno plaši. Valjda zbog toga što čeka i mene samu danas – sjutra, i nepoznanica mi je. A i zbog pređašnjih iskustava koje nosim kada je u pitanju ova tema. Naime, često čujemo kako na mladima ostaje svijet. Po mom mišljenju, mi, mladi s invaliditetom, ipak, moramo dodatno da se trudimo kako bismo se u ovom svijetu snašli i pronašli. Imam utisak, kao da dosta često polažemo ispite. Ali ne one koji se odnose na gradivo u školi i na fakultetu, već one koje postavlja samo društvo. Ispiti koji se tiču, čovječnosti, zrelosti, ljudskosti. Ali možda i teže ispite – stalnog dokazivanja da želimo, možemo, hoćemo, umijemo - sve što i drugi ljudi, sve što bi trebalo da nam pripada kao ljudskim bićima, mi moramo da se izborimo za to. To je poprilično težak put. I dosta zna umoriti. Moja poruka svima koji ovo gledaju i slušaju, namjerno ili slučajno, je da nam daju prostora. Da nam pruže priliku. Iskoristićemo je na najbolji mogući način. Vjeru i povjerenje koje zadobijemo, stostruko ćemo vratiti.
Iskoristila bih ovu priliku da poručim još jednu stvar. Govorite o nama. Uvijek i svuda. Ne samo onda kada bi to bilo poželjno, već i kada povod ne postoji. Stvorite ga vi sami.
Pomozite nam u tome da sa sebe skinemo razne etikete koje nam se lijepe. Pošto gotovo svakodnevno spominjemo promjene, hajde da se mijenjamo. Malo manje da govorimo, a više da radimo. Hajde da se više ne svrstavamo u podfoldere „njihova prava”, „njihov život”! Promjene iziskuju zajedništvo, i zadatak su svakoga od nas. Zato se i kompletna ova priča tiče svakoga od nas. Mislim da je pravi trenutak da to prihvatimo i počnemo se ponašati u skladu sa tim. Hvala
Obraćanje Miljana Lončara na Pres konferenciji projekta U kontaktu
Dobar dan svima, zadovoljstvo mi je što danas mogu da vam se obratim kao omladinski aktivista i aktivista za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Aktivizam možda nije profesija, ali je potreba kojom se pokreću, problematizuju, ali i rješavaju pitanja kojima se dovoljno, adekvatno ili nikako ne bavi država, čemu svjedoči i nedavno održani Omladinski parlament sa čak sedam predstavljenih inicijativa.
Iz navedenog, da se zaključiti da mladi Crne Gore prepoznaju probleme i nude rješenja, ali ih društvena zajednica sputava, a država za mišljenje mladih i ne mari mnogo. Zato se aktivisti i aktivistkinje udružuju u organizacijama koje u našem društvu, bar za sada, efikasnije šire poruku i dovode do promjena. Kao najveći problem NVO sektora, barem kada su mladi i javne politike u pitanju, vidim nedostatak adekvatne participacije mladih u procesima donošenja odluka. Problem je zapravo u tome što se mišljenje mladih ne uvažava dovoljno, a mladi svode na nivo konsultativnog organa u procesu donošenja zakona i drugih javnih politika koje se na njih odnose. U tim procesima, neke kategorije mladih, poput mladih s invaliditetom, ostaju najčešće nezastupljeni i nevidljivi.
Zato danas ovdje, ja, kao omladinski aktivista, nudim prijedlog kako država/sistem može raditi na podizanju nivoa participacije mladih u planiranju kreiranju i sprovođenju javnih politika za sve mlade u Crnoj Gori;
- Prije svega bi zakonskim prepoznavanjem omladinskih organizacija bili znatno olakšani napori koje ove organizacije ulažu - svaka na polju svoga djelovanja.
- Kao rješenje nameću se i sjednice Omladinskog parlamenta, koje bi trebalo češće održavati, kako bi se pratio progres inicijativa mladih koje se upućuju državi.
- Na kraju, uputio bih molbu našim državnicima i drugim donosiocima odluka i kreatorima javnih politika: Nemojte da konsultujete nas mlade, već uvažite naše stavove i mišljenja.
Ohrabrite nas da krila imamo široka, jer mi smo LIDERI i LIDERKE, a ne GLASAČKA OLOVKA.
Završio bih ovim “Mladi su dragocjen resurs koji ne smijemo zanemariti, a naše društvo treba da nas prepozna i sačuva ovu sigurnu investiciju jer mladi pokreću!
Govor Marine Vujačić na Pres konferenciji projekta U kontaktu
Draga Saša, dragi Miljane, postavili ste mi ozbiljan zadatak danas i hvala vam na tome.
Razlog zbog kojeg riječ dobijam na kraju nalazi se u nekim Sašinim i Miljanovim rečenicama. Ja sam kao aktivistkinja, kao žena s invaliditetom i kao liderka ponosna na ove mlade ljude koji su sa mnom danas.
Hvala vam za odlučnost, za volju, za jasne poruke. Ja bih rekla i zahtjeve. Zahtjeve prema nama svima, kao društvu. Jer je prvenstveno društvo odgovorno da stvori prilike, da podstakne i obezbijedi mogućnosti, da osigura da se potencijal svakog ljudskog bića izrazi, razvije, i stvori promjenu i dobrobit.
Ne prihvatam kritike koje se upućuju djeci i mladima danas, a da prethodno ne analiziramo šta smo to mi učinili da im stvorimo sigurno, podstičuće, zdravo okruženje u kojem odrastaju, u kojem se obrazuju, u kojem treba da se razvijaju i stvaraju.
Jesmo li svi zajedno učinili dovoljno i sve u domenu naših mogućnosti da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, podržano? Dajemo li im dobre primjere, usmjeravamo li na adekvatan način, ili ih, pak, češće koristimo kao brojke, kao sredstva, kao samozadovoljenje za naše neostvarene želje i htjenja?!
Džejms Boldvin je rekao:
Djeca nikada nijesu bila dobra u slušanju odraslih, ali nikad nijesu propuštila da ih imitiraju.
Tako je i sa mladima, posebno u određenoj dobi.
Mi ne smijemo stvarati društvo uzora, već društvo u kojem ćemo svi imati pravo na svoju jedinstvenost i različitost.
Jer, uzori su nam uglavnom pogrešni: Oni se često za svoju poziciju nijesu izborili zaslugama, znanjem i vrijednostima, nego pripadnošću nekoj ideologiji, partijskoj, nacionalnoj, ili drugoj.
A tako smo potisnuli, sakrili i onemogućili mnoge potencijale.
Ne želim da se mladi s invaliditetom danas suočavaju s onim istim preprekama s kojima sam se prije 20, 10, pet godina suočavala ja i druge osobe s invaliditetom. Nema opravdanja danas za nepostojeće ili loše zakone i druge javne politike, prakse, običaje. Ne može argument biti potrebno vrijeme, novac, adekvatniji trenutak. Sad je vrijeme, sad ima novca, sad je trenutak.
Sad se živi. Zato hoćemo život dostojan svakog čovjeka, svake mlade osobe, djevojčice i dječaka.
Hoćemo ljudska prava u ovom trenutku, I svakom narednom jednako.
Iz moje uloge i posla kojeg obavljam, ja hoću mlade s invaliditetom, liderke i lidere, samosvjesne, osnažene, samostalne, odvažne, hrabre i svoje.
One koje i koji neće posustajati, neće se uzmicati drugima misleći da ne vrijede kao oni, da nijesu dostojne i dostojni, da ne zaslužuju.
Zato i danas UMHCG daje prostora i poručuje da su nam mladi važni, da su resurs i bogatsvo. Zato ćemo nastaviti da im budemo oslonac i podrška.
…
Vi koji ste se osvrnuli na podršku koju dobijate i koju ste dobijali od UMHCG, da vam kažem danas da ste je opravdali i da mi je drago zbog toga.
Voljela bih da jednako tako svi budu svjesni toga kakve prilike i kakve mogućnosti dobijaju, koliko podstičemo i podržavamo, i da budu svjesni da sva prava o kojima danas govorimo, i o kojima generalno govorimo jednako podrazumijevaju i obaveze i odgovornosti. Zato svi treba da se probudimo u sebi i da zauzmemo svoje stavove i svoj glas. I zato vam još jednom hvala što ste se javili i iznijeli svoje stavove danas.
Možda mi je lično žao što nas neće direktno, licem u lice, čuti oni do kojih treba da dođu sve ove poruke. Ali vam obećavam da će do svih njih doći ove poruke, jer je danas bilo i dobrih lekcija koje su trebali da čuju i da nauče, nekih životnih, ali rekla bih i radnih, pa ćemo se angažovati da do njih i dođu.
Ali ih nijesmo pozvali, i ujedno je ovo i obrazloženje; ne samo zato što je kraj godine, nego kao što i sami vidite – zabavljaju se oni malo u Skupštini ovih dana, i zabavljaju se oko formiranja vlasti u Podgorici, ali im se očigledno može da imaju takve cirkuse i zabave. Ali smo mi tu i zbog toga – da ih opomenemo i na to i da ih upozorimo, da im kažemo da su odgovorni i obavezni. I zato ćemo se angažovati, takođe, da taj dio poruka dođe do njih, ma koliko se oni ovih dana zabavljali.
Još jednom vam hvala i ja vas pozivam, osnažujem i ohrabrujem da uvijek izrazite svoje mišljenje, da jasno kažete svoje zahtjeve, svoje želje, da ukažete na ono što vam smeta, što vas nervira, što vas iritira, ono što čini da osjećate da se prema vama nepravda vrši ili bilo koja druga radnja koja vam stvara i najmanju nelagodu, a kamoli li da se loše osjećate i povlačite. I zato bih stvarno voljela da znate koje su adrese na koje možete da se obratite, ali i da se osnažite da što više vaših glasova čujemo; I onih koji danas nijesu uzeli riječ, koji su se možda premišljali/premišljale i vas koji na nekim drugim mjestima uzimate riječ, da za sebe gradite put. Jer, mislim da ovo društvo u kojem živimo nije dovoljno, neću reći toreratno, ali nije dovoljno spremno da stvara prostore za svakoga od nas pojedinačno. Moramo da se izborimo za sebe i moramo da ne pristajemo na ono što je loše zato što je to naša pbaveza i naša odgovornost jer je to naš život. I zato vas molim da živite svoj život u potpunosti.
Marina Vujačić
UMHCG: Omogućili mladima s invaliditetom pristup kvalitetnijem obrazovanju, obukama, uslugama i različitim aktivnostima
Podgorica, PR pres servis – Elektronski didaktički priručnik i razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom ključni su rezultati projekta U kontaktu, a cilj tih alata je da se omogući mladima s invaliditetom pristup kvalitetnijem obrazovanju, uslugama i aktivnostima, promovišući digitalnu tranfsormaciju i ravnopravnost.
To je saopšteno na pres konferenciji povodom predstavljanja projekta U kontaktu (In Touch) koji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi u saradnji s glavnim nosiocem projekta Asoscijacijom ABiCi i partnerskim organizacijama osoba s invaliditetom, a to su Informativni Centar “Lotos”, Bez barijera, Aktivna zona, Terra di mezzo.
Projekat finansira Evropska edukativna i kulturna izvršna agencija (EECEA), koju je delegirala Evropska komisija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić naglasila je da je društvo odgovorno da stvori prilike, podstakne i obezbijedi mogućnosti, da osigura da se potencijal svakog ljudskog bića izrazi, razvije, i stvori promjenu i dobrobit.
Ne prihvatam kritike koje se upućuju djeci i mladima danas, a da prethodno ne analiziramo šta smo mi učinili da im stvorimo sigurno, podstičuće, zdravo okruženje u kojem odrastaju, u kojem se obrazuju, u kojem treba da se razvijaju i stvaraju. Jesmo li svi zajedno učinili dovoljno i sve u domenu naših mogućnosti da se osjećaju prihvaćeno, voljeno, podržano? Dajemo li im dobre primjere, usmjeravamo li na adekvatan način, ili ih pak češće koristimo kao brojke, kao sredstva, kao samozadovoljenje za naše neostvarene želje i htjenja?!, upitala je Vujačić.
Uvjerena je da ne smijemo stvarati društvo uzora, već društvo u kojem će svi imati pravo na svoju jedinstvenost i različitost.
Jer, uzori su nam uglavnom pogrešni. Oni se često za svoju poziciju nijesu izborili zaslugama, znanjem i vrijednostima, nego pripadnošću nekoj ideologiji, partijskoj, nacionalnoj, ili drugoj. A tako smo potisnuli, sakrili i onemogućili mnoge potencijala, razočarana je Vujačić.
Smatra da nema nema opravdanja za nepostojeće ili loše zakone i druge javne politike, prakse, običaje.
Ne može argument biti potrebno vrijeme, novac, adekvatniji trenutak. Sad je vrijeme, sad ima novca, sad je trenutak. Sad se živi. Zato hoćemo život dostojan svakog čovjeka, svake mlade osobe, djevojčice i dječaka. Hoćemo ljudska prava u ovom trenutku i svakom narednom jednako. Hoću mlade s invaliditetom, liderke i lidere, samosvjesne, osnažene, samostalne, odvažne, hrabre i svoje, poručila je Vujačić.
Istakla je da UMHCG daje prostora i poručuje da su mladi važni, da su resurs i bogatsvo i zato će nastaviti da im bude oslonac i podrška.
Predstavljajući projekat U kontaktu, Ksenija Janković je kazala da je trajao 24 mjeseca, od početka 2023. do kraja ove godine.
Projekat je za cilj imao da unese inovacije u aktivnosti neformalnog obrazovanja i obezbijedi veći kvalitet učenja u radu za mlade s invalidtetom. Djelovanje je bilo fokusirano na popunjavanje nedostataka ažuriranja i inovacija u dostupnim materijalima za obuku za organizacije osoba s invaliditetom, kako bi se povećale mogućnosti za njihovo učešće u različitim aktivnostima, te ostvarile mogućnosti za inkluziju u evropsko društvo i zajednicu, a sve s ciljem osnaživanja osoba s invaliditetom, kazala je Janković.
Dva ključna rezultata su Elektronski didaktički priručnik i Razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom.
Elektronski didaktički priručnik uključuje inovativne aktivnosti za inkluziju osoba s invaliditetom i obuke za operatere, vaspitače, trenere i socijalne radnike i sve one koji rade sa osobama s invaliditetom. Mobilna aplikacija je besplatna za preuzimanje, a obuhvata mapirane pristupačne usluge i aktivnosti, kao i pristupačne mogućnosti za mlade s invaliditetom u državama obuhvaćenim projektom, a to su: Albanija, Malta, Italija, Bosna i Hercegovina, Kipar i Crna Gora, rekla je Janković.
Kazala je da je kreirano 35 neformalnih didaktičkih aktivnosti, a priručnik je preveden na šest nacionalnih jezika organizacija koje su bile dio projekta i dostupan je za preuzimanje.
Razvoj mobilne aplikacije bio je osmišljen tako da na nivou svih šest država mapiramo po 50 lokacija, odnosno usluga ili aktivnosti koje su pristupačne osobama s invaliditetom, iz različitih sfera života, istakla je Janković.
Neki od rezultata projekta su i nacionalno istraživanje o dobrim praksama, evropsko istraživanje postojećih alata, priručnika i publikacija sa aktivnostima pristupačnim osobama s invaliditetom na evropskom nivou, mapiranje pristupačnih objekta/aktivnosti/usluga u okviru svake države uključene u projekat, studijska posjeta za mlade i omladinske radnike u Tirani, internacionalni seminar na Kipru koji je okupio 20 mladih i omladinskih radnika koji su testirali aktivnosti iz Didaktičkog priručnika, kao i Internacionalna razmjena mladih koja je okupila 40 učesnika, a čiji je domaćin bilo UMHCG.
Studentkinja psihologije i pjesnikinja Saša Komarica istakla je da je put do zaposlenja posebno plaši i da mladi s invaliditetom moraju dodatno da se trude kako bi se snašli i pronašli.
Imam utisak, kao da često polažemo ispite. Ali ne one koji se odnose na gradivo u školi i na fakultetu, već one koje postavlja samo društvo. Ispiti koji se tiču čovječnosti, zrelosti, ljudskosti. Ali možda i teže ispite – stalnog dokazivanja da želimo, možemo, hoćemo, umijemo - sve što i drugi. Za sve što bi trebalo da nam pripada kao ljudskim bićima moramo da se izborimo za to. Moja poruka je da nam daju prostora, da nam pruže priliku. Iskoristićemo je na najbolji mogući način. Vjeru i povjerenje koje zadobijemo, stostruko ćemo vratiti, sigurna je Komarica.
Poručila je svima da o mladima s invaliditetom govore uvijek i svuda, ne samo kada je to poželjno.
Pomozite nam da sa sebe skinemo razne etikete koje nam lijepe. Pošto gotovo svakodnevno spominjemo promjene, hajde da se mijenjamo. Malo manje da govorimo, a više da radimo. Hajde da se više ne svrstavamo u podfoldere „njihova prava”, „njihov život”! Promjene iziskuju zajedništvo, i zadatak su svakoga od nas. Zato se i kompletna ova priča tiče svakoga od nas, jasna je Komarica.
Student i aktivista za ljudska prava Miljan Lončar kazao je da mladi Crne Gore prepoznaju probleme i nude rješenja, ali ih društvena zajednica sputava, a država za njihovo mišljenje ne mari mnogo i zato se, kako je pojasnio, aktivisti i aktivistkinje udružuju kroz organizcaije, koje efikasnije šire poruku i dovode do promjena.
Kao najveći problem NVO sektora, barem kada su mladi i javne politike u pitanju, vidim nedostatak adekvatne participacije mladih u procesima donošenja odluka. Problem je zapravo u tome što se mišljenje mladih ne uvažava dovoljno, a mladi svode na nivo konsultativnog organa u procesu donošenja zakona i drugih javnih politika koje se na njih odnose. U tim procesima, neke kategorije mladih, poput mladih s invaliditetom, ostaju najčešće nezastupljeni i nevidljivi, ukazao je Lončar.
Smatra da bi zakonskim prepoznavanjem omladinskih organizacija bili znatno olakšani napori koje te organizacije ulažu.
Kao rješenje nameću se i sjednice Omladinskog parlamenta, koje bi trebalo češće održavati, kako bi se pratio progres inicijativa mladih koje se upućuju državi. Uputio bih molbu našim državnicima i drugim donosiocima odluka i kreatorima javnih politika- Nemojte da konsultujete nas mlade, već uvažite naše stavove i mišljenja. Ohrabrite nas da imamo široka krila, jer mi smo lideri i liderke, a ne glasačka olovka, poruka je Lončara.
Učesnicu diskuje Anđelu Dragović raduje što i pored nerazumijevanja, postoje mladi s invaliditetom čiji se glas čuje i koji se snažno zalažu za ravnopravnost i poštovanje ljudskih prava.
Ferid Muratović vjeruje da osobe s invaliditetom treba da govore o invaliditetu, jer se samo tako može graditi svijet pristupačniji za sve.
Adnan Kujović je poručio da mladi s invaliditetom ne treba da se stide svoje invalidnosti, već da se odlučno zalažu za svoja prava.
Podsjećajući da su osobama s invaliditetom garantovana sva prava, kao i drugim ljudima, Nemanja Dujović je naveo da je Crna Gora ratifikacijom Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom izrazila volju da ta prava garantuje i ostvari, iako nekada praksa nije u skladu sa tim.
Najava: Press konferencija: Osnaživanje osoba s invaliditetom kroz inovacije
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje Pres konferenciju, 25. decembra 2024. (srijeda) u PR Centru (Bulevar Josipa Broza 23A, Podgorica) sa početkom u 10.30 časova.
Na Konferenciji će biti predstavljeni rezultati Projekta U kontaktu (In Ttouch) i sve ono što je ostvareno kroz prethodne dvije godine njegovog sprovođenja, a primarno dva glavna rezultata: Elektronski didaktički priručnik, koji uključuje inovativne aktivnosti za inkluziju osoba s invaliditetom i Razvoj mobilne aplikacije dostupne osobama s invaliditetom, koja obuhvata mapirane pristupačne usluge i aktivnosti, te sve pristupačne mogućnosti za mlade s invaliditetom u državama obuhvaćenim projektom.
Pomenuta Konferencija, osim završne promocije Projekta, ima za cilj da informiše, i osnaži osobe s invaliditetom na aktivno učešće u društvu i podstiče liderstvo kod njih.
Ispred UMHCG obratiće se Marina Vujačić, izvršna direktorica i Ksenija Janković, koordinatorka projekta, a u ime i ispred mladih će se obratiti studentkinja Saša Komarica i student Miljan Lončar.
UMHCG ovaj Projekat sprovodi u saradnji s glavnim nosiocem projekta Asoscijacijom ABiCi (Associazione ABiCi) i partnerskim organizacijama osoba s invaliditetom: Informativni Centar “Lotos”, Bez barijera (Pertej barrierave (BBA)), Active zone outdoor (AZO), Terra di mezzo (TDM), a kroz finansijsku podršku Evropske edukativne i kulturne izvršne agencije (EACEA) delagirane od strane Evropske komisije.
Projekat kofinansira Ministarstvo javne uprave Crne Gore.