
Željko
Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga je objavio Javni poziv za sprođenje javne rasprave povodom Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom
Koje konkretno negativne posljedice očekujete da će imati na zapošljavanju socijalnu inkluziju osoba s invaliditetom ove predložene izmjene zakona?
Zaista za ovo jako važno pitanje rekla bih najvažnije, trenutno kada govorimo o pravima osoba s invaliditetom. Mi kada je u pitanju Nacrt Zakona, koji objavim za javnu raspravu i ne zamišljamo ni jedan drugi scenario osim povlačenja iz procedure što smo i tražili prema tome ne želim uopšte prihvatiti da ovo zakonsko rješenje, ide dalje u proceduru i da dođe ni do predloga zakona na vladi a kamoli, da se uputi u skupštinsku proceduru zato što je ona potpuno suprotno dosada dostignutim standardima ovoj oblasti suprotnoj Konvenciji Ujedinjenih Nacija prvavima osoba s invaliditetom njime se apsolutno ne unapređuje dosadašnji tekst, zakona u smislu prava osoba s invaliditetom što je obaveza država Crne Gore u ovom slučaju u njeno ime Ministarstvo rada zapošljavanja, i socijalnog dijaloga nego je učinjela sve suprotno a to suprotno znači da su oni planirali da ograniče postojeći obim prava poslodavaca, preko osoba s invaliditetom jer ograničavaju prava na subvencije jednim pravilnikom su to već uradili i tražili smo i njegovo stavljanje van snage i u tom smislu ja pozivam sve osobe s invaliditetom, sve poslodavce ali, i sve građanke i građane Crne Gore da nam se obrate na naše kontakte koji se mogu pronaći na sajtu i da podrže našu inicijativu za povlačenje Zakona iz procedure jer ovih dana planiramo da šaljemo to Ministarstvu, s obzirom na to da nijesu odgovorili na naše saopštenje za javnost a imali su vremena i to da učine i to isto ćemo ponoviti na sjednici Savjeta za prava lica s invaliditetom koja se održava u petak upravo ovim povodom jer je član savjeta Radenko Lacmanović zbog našeg saopštenja koje smo uputili tražio hitno zazivanje sjednice sa tom tačkom dnevnog reda.
Na koji način bi nadležni suci trebalo da pristupe izradi zakonskih rješenja zapravo kako to da i vi budete uključeni u izradu jednog takvog zakona obzirom na to da se tiče populacije koju na neki način i vi predstavljate?
Da mi smo svakako i dio populacije i mene lično ovo pitanje interesuje jer se izjašnjavam kao žena s invaliditetom. U tom smislu sve osobe s invaliditetom i organizacije osoba s invaliditetom koje su reprezentativne a nagalašavam tu reprezentativnost su imali obavezu da direktno uključe na način što će se njima usko sarađivati i u tim konsultacijama su trebali ustvari da dođu do nekog Nacrta Zakona koji bi bio unapređenje u odnosu na važeće rješenje.
Kad to kažem onda upravo Konvencija na koju se ponovo pozivam jer je Crna Gora ratifikovala 2009. obavezuje države da sprovode te uske konsultacije da blisko sarađuje da uključuju osobe s invaliditetom u njihove reprezentativne predstavnike u ovoj radnoj grupi nije bilo ni jedne osobe s invaliditetom u ovoj radnoj grupi nije bio ni jedan reprezentativni predstavnik organizacije osoba s invaliditetom zato smo tražili da se i tražimo da se formira nova radna grupa i da se otpočne proces ispočetka uz to da Ministarstvo do tada izgradi i sve nadležne institucije uključujući, i Zavod za zapošljavanje da izrade analize na kojima će počivati ovo zakonsko rješenje, jer to nije slučaj sa Nacrtom koji smo objavili.
Ispred nas sada naprimjer, stoje publikacije koje je samo objavilo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u ovoj oblasti i to dio tih publikacija mi ne znamo da je ijedna državna institucija ikad napravila analizu za 17 godina sprovođenja Zakona i zato se nesmije ulaziti u izmjene i dopune zakona bez nečeg što su činjenice, bez nečega što je zaista statistika i pokazatelji jer ne prihvatamo da nas ova država kao što je to u jednom djelu obrazloženja Nacrta Zakona proglašava lopovima koji kradu nešto što nam ona navodno čini i zbog toga smatramo da je zaista skandalozno i ne prihvatljivo da ovo dalje uopšte ide u bilo kakvu proceduru pa i nastavak javne rasprave.
Prvi put u istoriji: Astronaut sa invaliditetom spreman za let u svemir FOTO
Evropski paraolimpijski atletičar Džon Makfol je formalno završio obuku za astronauta i sada čeka mesto za let u svemir.
Britanac Džon Makfol, paraolimpijski sportista i osvajač medalje, zvanično je završio obuku u Evropskoj svemirskoj agenciji i mogao bi da postane prvi astronaut sa invaliditetom koji je posetio Međunarodnu svemirsku stanicu.
Astronauti treniraju kao sportisti kako bi mogli da izdrže teškoće svemirskog leta, uključujući sile lansiranja i ponovnog ulaska, dezorijentaciju, atrofiju mišića i druge negativne efekte života u svemiru.
Makfol, rođen u Britaniji, obavio je prilično dobar deo atletskog treninga nakon gubitka desne noge u nesreći na motociklu kada je imao 19 godina.
Sa protezom je osvojio mnoštvo medalja, uključujući paraolimpijsku bronzanu medalju na 100 metara na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine.
Paraolimijac i ortopedski hirurg
Makfol je takođe ortopedski hirurg.
Prijavio se na otvoreni poziv Evropske svemirske agencije (ESA) za astronaute 2022. godine, što je bio prvi put u istoriji ljudskih svemirskih letova da je jedna agencija dozvolila ljudima sa određenim fizičkim invaliditetom da se prijave.
Svemirska agencija je posebno želela da testira mogućnost da astronauti budu ljudi sa invaliditetom i da sazna više o preprekama koje za njih postoje.
Od 257 kandidata sa invaliditetom, Makfol je ostvario najbolje rezultate, prošavši svaku fazu procesa i ispunjavajući sve veoma zahtevne psihološke, kognitivne, tehničke i profesionalne kriterijume. Čak je leteo na paraboličnim letovima i obavljao zimske misije na moru i prošao obuku za preživljavanje.
Odrastao uz "Ostrva na nebu"
Takođe je prošao kroz neka posebna testiranja, u kojima je posmatrano kako fiziološke promene izazvane mikrogravitacijom, poput preraspodele tečnosti i atrofije mišića, mogu uticati na njegovu protetiku.
Dok astronautima obično nisu potrebne noge u orbiti jer slobodno lebde u bilo kom pravcu, a manevrisanje na šetnji u svemiru se obavlja rukama, a ne stopalima – ESA je prepoznala da će mu proteza i dalje biti potrebna za određene aktivnosti.
Istraživački tim na kraju nije pronašao probleme za ispunjenje ovih zahteva. Sada je formalno završio obuku za astronauta, a tokom nedavne konferencije za štampu zvaničnici ESA objavili su da je sada na listi čekanja za mesto za let do Međunarodne svemirske stanice.
To bi ga učinilo prvom osobom sa invaliditetom koja je stigla u orbitu.
Situacija me podseća na naučnofantastični roman koji je zaokupio moju maštu kada sam bio dete. Ostrvo na nebu, Artura C. Klarka, priča priču o Roju Malkomu, tinejdžeru koji osvaja put do svemirske stanice. Tamo upoznaje komandanta Dojla, koji vodi operaciju. Dojl je radio na stanici 10 godina bez želje da se vrati na Zemlju, jer bi na Zemlji bio u invalidskim kolicima. U svemiru je slobodan da ide bilo kud, a zbog toga što nema donje udove, može da stane u manje prostore, do kojih drugi ljudi ne mogu da dođu, rekao je Makfol.
I dok je ovo bila fikcija, bilo je istraživanja o potencijalnim prednostima uključivanja osoba sa invaliditetom u korpus astronauta.
Krajem 1950-ih, NASA je regrutovala 11 gluvih ljudi, koji su postali poznati kao grupa Gallaudet 11, da proučavaju njihov imunitet na mučninu pri kretanju i pomognu u oblikovanju budućnosti istraživanja svemirskih letova.
Danas inicijative kakva je AstroAccess sprovode mikrogravitacijske misije, omogućavajući osobama sa invaliditetom da iskuse bestežinsko stanje i sprovode eksperimente na paraboličnim letovima, sa ciljem da se dokaže da astronauti sa invaliditetom imaju mnogo toga da ponude.
Makfol ima sreću što radi sa ESA, koja se i dalje zalaže za raznolikost među svojim astronautima.
Izvor: B92
Pripremila: Dajana Vuković
ŠIRIMO UMHCG TIM!
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) raspisuje konkurse za pozicije administrativnog/e asistenta/kinje u finansijama i vozača/ice.
Opis posla za administrativnog/e asistenta/kinje u finansijama:
- Pomaže finansijskom/oj menadžeru/ki pri održavanju pisanih korespondencija u vezi sa finansijskim pitanjima u organizaciji;
- Pomaže i asistira u pripremi redovne dokumentacije u vezi sa finansijskim pitanjima u organizaciji;
- Pruža tehničku i administrativnu pomoć u oblasti finansija finansijskom menadžeru/finansijskoj menadžerki;
- Popunjavanje, ažuriranje i arhiviranje dokumentacije;
- Unos i ažuriranje podataka u finansijskim tabelama;
- Sprovodi i ostale aktivnosti koje mu/joj povjeri finansijski menadžer/finansijska menadžerka i izvršni direktor/izvršna direktorica UMHCG.
Kvalifikacije:
- Najmanje završena srednja škola, poželjno ekonomski smjer;
- Odlično poznavanje rada na računaru (MS Office, Excell, Internet);
- Dobre organizacione i komunikacijske vještine;
- Posvećenost i odgovornost;
- Iskustvo u administraciji je poželjno;
- Preciznost u radu;
- Poželjni sertifikati/potvrde o pohađanju različitih obuka i treninga iz date oblasti.
Opis posla za vozača/ice:
- Prevozi zaposlene i korisnike usluga Udruženja u cilju obavljanja redovnih aktivnosti, što uključuje:
- Prevoz zaposlenih i volontera na posao i sa posla, ukoliko takvu odluku donese izvršni/a direktor/ica;
- Prevoz zaposlenih, korisnika usluga i volontera u toku radnog vremena (po potrebi) za obavljanje redovnih aktivnosti;
- Prevoz zaposlenih i volontera i poslje radnog vremena i vikendom (po potrebi i u zavisnosti od raspoloživog vremena);
- Prevoz studenata s invaliditetom po utvrđenom rasporedu – studentski servis;
- Prevoz korisnika usluga Udruženja u cilju dolaska u Udruženje;
- Šalje i preuzima, za potrebe tima, poštu u vezi sa radnim aktivnostima UMHCG-a;
- Vodi računa i redovno održava vozilo Udruženja;
- Vodi dnevnu evidenciju vožnji, koju narednog jutra predaje menadžeru/ki kancelarije na ovjeravanje;
- Vodi evidenciju vožnji i popunjava putne naloge u cilju obavljanja vožnji, a u skladu sa zakonskim obavezama i procedurama;
- Sprovodi i ostale aktivnosti koje mu povjeri menadžer/ka kancelarije i izvršni direktor/izvršna direktorica.
Kvalifikacije:
- Srednja stručna sprema;
- Izražena želja i posvećenost radu u organizaciji;
- Položen vozački ispit za B kategoriju;
- Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje posla;
- Odgovornost u poslu i prema imovini Udruženja.
Kako se prijaviti:
Zainteresovani kandidati/kinje mogu poslati svoj CV, motivaciono pismo i dokaze o kvalifikacijama na email adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli..
Rok za prijavu je 5. mart 2025.
UMHCG zadržava pravo da kontaktira samo kandidate/kinje koji uđu u uži krug selekcije.
ODRŽAN LOKALNI FORUM REFORME JAVNE UPRAVE O DEINSTITUCIONALIZACIJI OSOBA SA MENTALNIM INVALIDITETOM
Inicijativa mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) organizovala je danas Lokalni forum reforme javne uprave o deinstitucionalizaciji osoba sa mentalnim invaliditetom u Staklenoj galeriji Kulturnog centra Nikola Đurković.
Forum je organizovan u okviru projekta Deinstitucionalizacija osoba sa mentalnim invaliditetom u Kotoru, koji je podržan od strane Instituta alternativa u okviru Programa malih grantova za organizacije civilnog društva za učešće građana u reformi javne uprave na lokalnom nivou, u sklopu projekta Pokretači civilnog društva na Zapadnom Balkanu za reformisanu javnu upravu – WeBER 3.0, koji finansira Evropska unija, a kofinansiraju Austrijska razvojna agencija i Ministarstvo javne uprave.
Cilj projekta je, kako se čulo, ponuditi rješenja za deinstitucionalizaciju osoba sa mentalnim invaliditetom koje su dugotrajno smještene u JZU Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota Kotor, korišćenjem pristupa zasnovanog na činjenicama i održivim dijalogom između zainteresovanih strana.
O značaju ovog projekta govorila je istraživačica javnih politika u Institutu alternativa, Dragana Jaćimović.
Projekat se sprovodi od 2015. godine i u svih šest zemalja Zapadnog Balkana bavimo se sistemskim promjenama do najsitnijih detalja onoga što treba mijenjati u javnoj upravi. Međutim, tokom prethodnih godina shvatili smo da, koliko se bavimo sistemom na nivou države, toliko smo manje fokusa stavili na ono što se dešava na lokalnom nivou. Upravo smo kroz program malih grantova željeli da pružimo priliku organizacijama koje rade na lokalnom nivou da istražuju i bave se temama od značaja za same lokalne zajednice, kazala je Jaćimović.
U okviru projekta prikupljani su i analizirani zvanični podaci o postojećim resursima za deinstitucionalizaciju osoba sa mentalnim invaliditetom. Glavne rezultate ovog istraživanja predstavila je izvršna direktorka I MI Boke, Miroslava-Mima Ivanović.
Od Specijalne bolnice za psihijatriju Dobrota dobili smo značajne informacije koje su, nažalost, iz godine u godinu slične. Prošle godine, u avgustu, u ovoj ustanovi se nalazilo 1.283 pacijenata, od čega oko 30% njih nije tu zbog potrebe za bolničkim liječenjem, već zato što nemaju riješeno stambeno pitanje niti srodnike koji su zainteresovani da im pruže neophodnu podršku. Ove osobe bi, uz adekvatnu podršku i ambulantnu zaštitu mentalnog zdravlja, mogle da žive u svojim lokalnim zajednicama. Ovo ne samo da utiče na nemogućnost bolnice da obezbijedi bolničko liječenje u brzom roku i adekvatnom trajanju svima kojima je to potrebno, već izaziva i kršenje osnovnih ljudskih prava osoba sa mentalnim invaliditetom, koje su potpuno isključene iz redovnih tokova života, navela je Ivanović.
Psihološkinja dr Julijana Cicović Maslovar predstavila je rezultate istraživanja o mogućnostima i preprekama za deinstitucionalizaciju osoba sa mentalnim invaliditetom.
U pripremi ovog istraživanja realizovana je jedna fokus grupa, a trebalo je da budu organizovana tri intervjua sa predstavnicima ministarstava i onima koji se bave pravima ljudi sa mentalnim invaliditetom. Jako je teško bilo pronaći one koji su voljni da razgovaraju na ovu temu. Iz Ministarstva zdravlja niko nikada nije odgovorio na pozive, niti smo ostvarili bilo kakav kontakt. Nažalost, takav je odnos institucija prema upitima nevladinih organizacija – ili ne odgovore, ili delegiraju nekoga ko se uopšte ne bavi tom tematikom. U svim ovim intervjuima i fokus grupi govorili smo o velikom nedostatku povezanosti između institucija, kazala je, između ostalog, Cicović Maslovar.
Nakon predstavljanja rezultata analiza, u diskusiju su se uključili i predstavnici institucija. Kako se, između ostalog moglo čuti od predstvnika JZU Specijalne bolnice za psihijatriju Dobrota jedina ustanova u Crnoj Gori koja prihvata da preuzme brigu o njihovim pacijentima je Dom starih Grabovac u Risnu.
Izvor: Radio Kotor
Pripremila: Dajana Vuković
NVO Mozaik: Nacrt izmjena zakona direktno ugrožava prava osoba s invaliditetom
Nevladina organizacija pozvala vlast da pokažu stvarnu posvećenost principima ljudskih prava, te da donose odluke koje će doprinijeti većoj inkluziji, a ne daljoj diskriminaciji osoba s invaliditetom.
Nevladina organizacija Mozaik iz Nikšića izrazila je duboku zabrinutost povodom Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, koji, kako su kazali, ne samo da je neosnovan, već i direktno ugrožava prava osoba s invaliditetom, produbljujući njihovu socijalnu isključenost.
Ovaj Nacrt zakona donosi se bez sprovođenja neophodnih konsultacija sa osobama s invaliditetom i njihovim reprezentativnim organizacijama, što je u suprotnosti sa principima inkluzivnog donošenja odluka. Time se ignoriše stvarna potreba za unapređenjem sistema podrške i zapošljavanja osoba s invaliditetom, dok se u obrazloženju izmjena primarno navodi rast rashoda i broj poslodavaca koji koriste pravo na subvencije. Takav pristup implicira da se povećanje broja poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom posmatra kao problem, umjesto da se dodatno stimuliše zapošljavanje ove ranjive kategorije, piše u saopštenju.
Podsjećaju da je Crna Gora ratifikovala Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom, obavezavši se na progresivno ostvarivanje njihovih ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.
Ovim zakonskim izmjenama, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga čini upravo suprotno – otežava zapošljavanje osoba s invaliditetom, povećava rizik od njihovog gubitka posla i doprinosi njihovoj daljoj marginalizaciji. Isključujući osobe s invaliditetom iz procesa donošenja odluka, Ministarstvo je objavilo Nacrt zakona koji prethodno nije bio razmatran ni na sjednici Savjeta za prava lica sa invaliditetom – ključnog konsultativnog tijela Vlade. Ovakav postupak jasno pokazuje odnos vlasti prema osobama s invaliditetom i zanemarivanje postojećih mehanizama saradnje s civilnim sektorom. Apelujemo na nadležno Ministarstvo da hitno povuče Nacrt zakona i obustavi javnu raspravu dok se ne sprovede sveobuhvatna analiza efekata važećeg zakona, uz aktivno učešće osoba s invaliditetom i njihovih organizacija. Takođe, tražimo da se stavi van snage Pravilnik o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije, koji je donesen bez poštovanja procedura i konsultacija sa ključnim akterima, dodaje se.
Pozvali su vlast da pokažu stvarnu posvećenost principima ljudskih prava, te da donose odluke koje će doprinijeti većoj inkluziji, a ne daljoj diskriminaciji osoba s invaliditetom.
Izvor: Vijesti
Pripremila: Dajana Vuković
Lacmanović: Nacrt zakona rađen „iza leđa“ osoba s invaliditetom
Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, kao i pravilnik o uslovima kriterijumima u postpku ostvarivanja prava na subvencije, rađen je iza leđa licima sa invaliditetom, izjavio je gostujući na Radiju Crne Gore (RCG) u emisiji Link član Savjeta za prava lica sa invalididetom Radenko Lacmanović. Kaže da prava OSI ne samo da su ograničena već i umanjena, te da ima prostora da reaguje i zaštitnik za ljudskih prava.
Ministarstvo rada utvrdilo je Nacrt Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom. Ministarstvo je već usvojilo pravilnik o uslovima, kriterijumima te postupku ostvarivanja prava na subvencije koji je objavljen u Službenom listu 14. februara.
Ovi akti izazvali su poprilično burne reakcije nevladinog sekora koji se bave pravima lica sa invaliditetom. Tim povodom Lacmanović je sazvao sjednicu Savjeta.
Čitav proces nije bio transparentan, sve se radilo bez učešća osoba sa invaliditetom, bez učešća stručne javnosti, bez sveobuhvatne analzije koja bi dovela do objektivnih zaključaka i najboljih rješenja, rekao je Lacmanović.
Kaže da je nakon 18. decembra poslije sjednice Savjeta lica sa invaliditetom pitao ministarku rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga Naidu Nišić da li će potpisati saglasnost za uvećanje naknada za asistente licima sa invaliditetom, shodno uvećanju minimalne zarade, odgovorila je da hoće, te da je ona to i uradila u januaru sa zakašnjenjem, ali da je očekivao da tu neće biti problema.
Nakon nekoliko dana, kaže Lacmanović, resorno ministarstvo i Zavod za zapošljavanje izradili su Nacrt zakona o izmjenama i dopuni zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i pravilnik koji se odnosi na subvencije prije svega za zarade asistentima.
Ovdje nijesu ispoštavane načela i preporuke iz Konvencije o pravima lica sa invaliditetom, ništa o nama bez nas. Sve je rađeno bez konsultacija osoba sa invaliditetom, rekao bih iza leđa osoba sa invaliditetom, nevladinim organizacija koji se bave zaštitom njihovih prava, kao i iza leđa preporukama međunarodnih organizacija koje se bave istom tematikom. Prekršene su i odredbe Zakona o zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom i ima prostora da zaštitnik ljudskih prava i sloboda reaguje po ovom pitanju, jer tvrdim da su mnoga načela u ovoj oblasti prekršena, jer se ovdje radi ne samo o ograničenjima prava već i umanjenjima prava što je nedopustivo, ističe Lacmanović.
U obrazloženju ovog Nacrta zakona navodi se da je za ovakav postupak Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga motiv finansijske-ekonomske prirode. Tvrde da je u posljednje vrijeme naglo porastao broj poslodavaca i broj osoba sa invaliditetom koji se zaopšljavaju. Ima i tvrdnji da se radi o zloupotrebama.
U obrazloženju koji sete pomenuli, oni ga osporovaju to što je naglo porastao 2020. godine broj poslodavaca koji zapošljavaju osobe sa invalidtetom kao i broj osobe sa invaliditetom. Prvo, zakon kada je usvojen prije 17 godina imao je cilj da stimuliše poslodavce, a ne da smanjuje, da imamo što veći broj lica sa invaliditetom. Ako raste broj poslodavaca očigledno je i da radi veći broj lica sa invaliditetom. Zaboravili su da ljudska prava nemaju cijenu i ne mogu se izražavati kroz cifre, istikao je Lacmanović.
On kaže da i ako ima zloupotreba, što ne spori, niko od strane države nije sproveo nijedan postupak da uperi prstom u Radenka, Obrada. Pretpostavljaju ali, kako kaže, nemaju nijedan dokaza o zloupoterebama.
Ako je bilo zloupotreba, nijesu osobe sa invaliditetom te koje su zloupotrebljavale. Ovo su zloupotrebljavali predstavnici države, državnih institucija i organa koji su bili članovi komisija, pa su davali procenat invaliditeta ljudima koji, srećom, nijesu zasluživali, zaključio je Lacmanović.
Izvor: RTNK
Pripremila: Dajana Vuković
Prava na čekanju dok godine prolaze: Organizacije osoba s invaliditetom deceniju i po očekuju zakon o reprezentativnosti
Zbog pravne praznine, državne institucije često ne uključuju OSI u kreiranje politika koje ih se direktno tiču, a dolazi i do neadekvatne raspodjele novca, jer neke organizacije dobijaju podršku, dok druge ostaju potpuno zanemarene, ukazuju iz Saveza slijepih i kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda.
Iz Ministarstva za saradnju sa NVO sektorom najavljuju za jesen naredne godine predlog zakona
Crna Gora je 2009. godine usvojila Konvenciju Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom (OSI), ali do danas nije donijela zakon kojim se reguliše njihova reprezentativnost. Zbog toga i dalje nije definisano koje su organizacije OSI, ko može da sarađuje sa Vladom na izradi sektorskih politika, ko ima reprezentativnost. To je potrebno i da bi se znalo koje organizacije imaju pravo da dobiju novac za projekte podrške OSI, ko ima pravo na mjesta u upravni odborima institucija koje se bave i pravima OSI i u komisijama i radnim tijelima za pripremu zakona.
Iako iz Vlade za Vijesti najavljuju da usvajanje ovog zakona planiraju na jesen sljedeće godine, te da će uskoro početi sa njegovom izradom, iz Saveza slijepih kažu da su očekivali da će ovaj najvažniji sektorski propis biti završen u toku ove.
Pripremom i donošenjem ovog zakona konačno bi se sistemski uredila oblast predstavljanja OSI, što bi osiguralo da država obavlja konsultacije upravo sa onima koji na autentičan način predstavljaju OSI i koji zbog iskustva invaliditeta najbolje znaju koji su izazovi sa kojima se ova ciljna grupa suočava, kao i na koji način se ti izazovi mogu prevazići. Nepostojanje ovog zakona je dovelo do toga da u ime ovih osoba više govore oni koji oblast prioritetno vide kao prostor za obezbjeđivanje finansijskih sredstava, od samih OSI, istakao je za Vijesti izvršni direktor Saveza slijepih Goran Macanović.
Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Vijestima su kazali da su barijere za OSI i dalje brojne te da dio zakona još uvijek nije usklađen sa Konvencijom UN-a, ali i da bez ovog zakona partner državi u ovim pitanjima može biti bilo koja organizacija iz civilnog društva.
Za pripremu ovog zakona zaduženo je Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama, iz kojeg su Vijestima kazali da planiraju da do oktobra naredne godine dostave Vladi Predlog zakona o reprezentativnosti organizacija OSI. Naveli su da bi se ovim propisom unaprijedilo učestvovanje organizacija OSI i njihova saradnja sa državnom upravom u donošenju politika koje ih se tiču, izbjeglo bi se izjednačavanje njihovog prava glasa sa drugim udruženjima.
Ministarstvo će blagovremeno pristupiti svim procedurama koje prethode donošenju ovog zakona, formirati radnu grupu za njegovu izradu, koja će pripremiti Nacrt zakona i objaviti poziv za javnu raspravu. U radnoj grupi, učestvovaće predstavnici relevantnih organa državne uprave, kao i predstavnici NVO koje djeluju u ovoj oblasti, a koji će biti odabrani na osnovu javnog poziva. Ovome će prethoditi i konsultacije zainteresovane javnosti u vezi sa izradom zakona. Donošenje ovog zakona predstavlja obavezu primjenjivanja međunarodnih ugovora, Konvencija UN-a i opšti komentar Komiteta UN o pravima OSI definišu prepoznavanje reprezentativnih organizacija, naveli su iz resora kojim rukovodi Ernad Suljević.
Vlada je u januaru zadužila ovaj resor da joj do posljednja tri mjeseca (treći kvartal) 2026. godine dostavi ovaj predlog zakona.
Zakoni neusklađeni sa Konvencijom UN
Iz Ministarstva su naveli da je inicijativa za donošenje ovog zakona krenula od Savjeta za prava lica sa invaliditetom, na kojem je konstatovano da Crna Gora ima međunarodnu obavezu da prepozna reprezentativne organizacije OSI. Pojasnili su da su ovaj propis kroz konsultacije tražile i sektorske NVO.
Organizacije im kako kažu, poručuju da nepostojanje propisa kojim se reguliše njihova reprezentativnost utiče na to da resori ne uključuju ni organizacije ni OSI, u procese koji ih se tiču. Iz ministarstva su istakli i da će ovaj zakon biti iskorak u učešću OSI preko njihovih organizacija u donošenju odluka, koje utiču na njihove živote i prava.
Ovim Zakonom će se osigurati jasniji i pravedniji kriterijumi za reprezentativnost organizacija osoba sa invaliditetom, čime će se njihov glas efikasnije čuti u procesima donošenja odluka. Time će se unaprijediti njihova zastupljenost i uticaj na kreiranje politika koje ih se neposredno tiču. Zakonom će biti regulisano pitanje saradnje ovih organizacija sa organima državne uprave, pa prema tome i njihovo učešće u procesima donošenja odluka o pitanjima koja se isključivo odnose na OSI. Na ovaj način, izbjeglo bi se da prilikom donošenja odluka o pitanjima koje se isključivo tiču prava lica sa invaliditetom, pravo glasa imaju i druge organizacije, uključujući one kojima ne rukovode, i koje ne predstavljaju same osobe sa invaliditetom, kazali su iz Ministarstva.
Da posebno zabrinjava što neki zakoni i podzakonski akti nisu usklađeni sa Konvencijom UN, a posebno oni iz socijalne i zdravstvene zaštite, kazala je zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić. Ona je istakla da se tako ostvarivanje prava uslovljava kriterijumima koji proizilaze iz pogrešnih pristupa invaliditetu, odnosno medicinskih i funkcionalnih modela.
Dodala je da Crna Gora ni nakon 15 godina od usvajanja Konvencije UN-a nije donijela zakon kojim se reguliše reprezentativnost organizacija OSI, pa nije regulisana definicija i kriterijumi koji se na nju odnose, ko su organizacije koje spadaju u ovaj sektor, kao ni one koje se mogu baviti pitanjima OSI ali ne mogu imati reprezentativnost.
Zaštitnik očekuje da će se usvajanjem Zakona o reprezentativnosti organizacije osoba sa invaliditetom obezbijediti efikasno i smisleno učestvovanje OSI, preko njihovih reprezentativnih organizacija, u sve procese planiranja, donošenja, implementacije i praćenja primjene politika i zakona koje imaju direktan i/ili indirektan uticaj na položaj OSI, u svim aspektima života. Zaštitnik takođe, očekuje da će se Zakonom jasno definisati obuhvat organizacija OSI i prepoznati različite vrste organizacija koje se bave zastupanjem i zagovaranjem njihovih prava. Svakako, mogu biti samo organizacije koje vode i kojima rukovode i upravljaju OSI. Jasna većina njihovog članstva treba da budu same OSI. Neregulisanje reprezentativnosti i posebnog statusa organizacija OSI u praksi dovodi i do potpuno neregulisanog pitanja saradnje ovih organizacija sa organima javne vlasti, pa prema tome i njihovog učešća u procesima donošenja odluka, navela je Dobardžić.
Neki rade i zbog koristi
Dobardžić je pojasnila da bez ovog zakona, trenutno kao partner institucijama, može pojaviti bilo koja organizacija civilnog društva, uključujući i one kojima ne rukovode i koje ne predstavljaju OSI, odnosno da imaju potpuno izjednačeno pravo glasa o sektorskim pitanjima. Naglasila je da to slabi pokret i uticaj OSI, utiče i na pristup i rješavanje njihovih pitanja, dok su organizacije OSI zbog manjka podrške za razvoj kapaciteta i redovni rad nekada isključene iz donošenja odluka. Dodala je da vlasti tako njihovo učešće svode na formalne mehanizme saradnje propisane za NVO.
Macanović je kazao da je priprema zakona i njegovo slanje u skupštinsku proceduru jedna od najznačajnijih aktivnosti u oblasti prava OSI koju bi Vlada morala da uradi u ovoj godini. Macanović je naglasio da bi se tako konačno sistemski uredila oblast predstavljanja OSI, što bi omogućilo da država obavlja konsultacije sa njihovim predstavnicima i koji zbog iskustva invaliditeta - najbolje znaju izazove sa kojima se suočavaju i kako ih prevazići.
Istakao je da bi se ovim zakonom stvorili uslovi da država pravednije raspodijeli novac koji iz kase planira za aktivnosti, projekte i programe OSI.
Šteta po naše društvo nije isključivo u tome što organizacije OSI ne dobijaju adekvatnu finansijsku podršku (neke lokalne organizacije godinama ne dobijaju nijedan euro iz javnih fondova, zbog čega su praktično potpuno neaktivne), već u posljedicama realizacije projekata kroz neadekvatne pristupe pitanju invaliditeta, čime se anulira većina rezultata koje postižu organizacije OSI koje primjenjuju pristup zasnovan na ljudskim pravima, dodao je on.
Sistem, kako kaže Macanović, trenutno ne prepoznaje specifične potrebe OSI jer se nedovoljno primjenjuje pristup zasnovan na Konvenciji o pravima OSI. Pojasnio je da donosioci odluka OSI posmatraju kroz prizmu neadekvatnog medicinskog, funkcionalnog i milosrdnog pristupa, pa problem vide u samoj OSI a ne društvu i preprekama koje im postavljaju.
Tako se tvrdi, planiraju politike koje ne dovode do poštovanja ljudskog dostojanstva OSI, već im otežavaju ostvarivanje ljudskih prava.
S druge strane i one politike koje su kreirane u skladu sa principima ljudskih prava se često kroz primjenu pretvore u svoju suprotnost, pa nerijetko slušamo od predstavnika institucija o nekim navodnim zloupotrebama određenih prava, zbog kojih je neophodno ukinuti ili ograničiti prava za OSI. Osim toga rijetke su institucije koje proaktivno preduzimaju neke aktivnosti koje se odnose na prava OSI, već se to najčešće događa nakon što ih na to podstaknu organizacije kroz svoje aktivnosti ili putem medijskih nastupa, dodao je Macanović.
Barijere i dalje brojne, kasni proces vještačenja invaliditeta
Da se OSI i dalje suočavaju sa brojnim barijerama, koje ometaju ili onemogućavaju njihovo puno i efektivno učešće, istakla je zamjenica zaštitnika Nerma Dobardžić.
Ona je naglasila da se još ne može govoriti o inkluzivnom obrazovanju OSI jer nije stvoren osnov za jednak pristup, pa vaspitno - obrazovne ustanove pretežno nemaju kadrovske, infrastrukturne, tehničke i druge uslove na bazi kojih bi se sprovodilo inkluzivno obrazovanje djece sa smetnjama u razvoju. Istakla je da je zbog toga primijećeno razdvajanje djece zavisno od vrste smetnje.
Deinstitucionalizacija se mora sprovoditi sistemski, na bazi slobodnog izbora i raznovrsnosti usluga za OSI, sa jasnim planom transformacije ustanova. Nerazvijenost usluga podrške za život u zajednici uz praksu diskriminatornog lišavanja poslovne sposobnosti zbog invaliditeta, odnosno oštećenja, predstavljaju samo neke od barijera koje ometaju puno i ravnopravno učešće OSI u društvu. Proces formiranja jedinstvenog registra OSI i zakonskog uređenja jedinstvenog tijela vještačenja invaliditeta mora se okončati što je prije moguće, uz puno učešće i konsultacije OSI i njihovih reprezentativnih organizacija. Nedostatak razvijene međusektorske saradnje i sistemske podrške djeci sa smetnjama u razvoju i njihovim roditeljima usporava i/ili onemogućava njihovu inkluziju u svim aspektima života, uključujući obrazovanje, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, naglasila je ona.
Dodala je da su OSI izložene diskriminaciji u svim djelovima života, da im pogrešni pristupi invaliditetu urušavaju ljudska prava, samostalnost i dostojanstvo, zbog čega treba završiti usvajanje Zakona o jedinstvenom tijelu za vještačenje invaliditeta. Taj propis bi bio osnova za reformu sistema, odnosno pravedniji i lakši pristup pravima i prelazak sa medicinskog, na model zasnovan na ljudskim pravima.
Jasni kriterijumi UN
Upitan o kriterijumima za reprezentativnost, odnosno onome što bi trebalo da ispunjavaju organizacije koje će predstavljati OSI, Macanović je kazao da ih je definisao Komitet UN-a o pravima OSI, koji prati primjenu Konvencije.
Naveo je da je Komitet od usvajanja Konvencije izdao osam komentara za neke od njenih članova u kojima se detaljno pojašnjava kako ih primijeniti na državnom nivou.
Pojasnio je da se u komentaru broj sedam koji se odnosi na učešće OSI, uključujući i djecu s invaliditetom preko njihovih reprezentativnih organizacija, navodi da Komitet smatra da organizacije OSI treba da budu ukorijenjene u Konvenciji i poštuju njena načela i prava, da to mogu biti samo organizacije kojima rukovode OSI, da jasna većina članstva mora poticati iz ove grupe.
U smislu Konvencije, organizacije OSI jesu organizacije žena s invaliditetom, djece s invaliditetom i osoba koje žive s HIV-om/AIDS-om. Ovo su ključni kriterijumi, pa je neophodno samo primijeniti ono što je Komitet o pravima OSI propisao u ovom komentaru, koji pored navedenog objašnjava i mnogo drugih aspekata uključujući i obavezu države da pruža finansijsku podršku Organizacijama OSI i to sistemski, a ne isključivo kroz finansiranje projekata, naglasio je Macanović.
Izvor: Vijesti
Pripremila: Dajana Vuković
Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta ove godine
Podgorica, (MINA) – Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, trebalo bi da bude donijet do kraja drugog kvartala ove godine, kazala je generalna direktorica Direktorata za zaštitu i jednakost lica sa invaliditetom u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava (MLJMP) Irena Rakočević.
Istovremeno izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić, smatra da je taj akt trebalo usvojiti ranije.
Rakočević i Vujačić govorile su u potkastu Agencije MINA koji finansira Ministarstvo kulture i medija iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija.
Rakočević je kazala da su zakoni o zabrani diskriminacije i zabrani diskriminacije lica sa invaliditetom, kao i usvajanje zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, preduslov da se može govoriti da osobe sa invaliditetom mogu da uživaju ljudska prava.
Rakočević je agenciji MINA rekla da je učinak u sprovođenju Strategije za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije prošle godine bio na nivou od 95 odsto.
Ona je objasnila da je u tih nedostajućih pet odsto donošenje zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta.
Još nije donijet novi zakon o zabrani diskriminacije i set zakona koji treba da obezbijede političku participaciju lica sa invaliditetom, navela je Rakočević.
Upitana kada je predviđeno usvajanje zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, Rakočević je odgovorila da je taj akt dugo u sistemu.
Planirano je da do kraja drugog kvartala ove godine zakon bude usvojen, najavila je Rakočević.
Ona je istakla da je donošanje tog zakona osnovni uslov da bi se došlo do jedinstvenog vještačenja invaliditeta.
Samim tim i da bi se osnovao zavod za vještačenje i da bismo dobili konačno realan registar u skladu sa objektivnim i jedinstvenim kriterijumima za lica sa invaliditetom, kazala je Rakočević.
Ona je dodala da se na osnovu tog registra mogu kreirati politike za različite oblike invaliditeta.
Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić ocijenila je da je zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta odavno trebalo da bude donijet jer je javna rasprava završena 2022. godine.
Treću godinu zaredom čekamo da se konačno na nivou vlade utvrdi predlog zakona i da se uputi dalje u skupštinsku proceduru, rekla je Vujačić.
Prema njenim riječima, do kašnjenja dolazi iz više razloga.
Neko vrši očigledan otpor da se desi reforma sistema kada su pitanje osobe s invaliditetom, uključujući i jedinstveno vještačanje invaliditeta, smatra Vujačić.
Vujačić je ukazala da je resorni ministar Damir Gutić obećao da će zakon biti donijet u prvom kvartalu ove godine.
Tako da je meni sad iznenađenje da čujem uopšte drugi kvartal, što bi dodatno odugovlačenje ovog procesa bilo, istakla je Vujačić.
Ona je apelovala da se konačno prestane da se preko leđa osoba s invaliditetom, nečiji drugi interesi nadomiještaju.
Govoreći o položaju osoba s invaliditetom, Vujačić je kazala da je on i dalje nezadovoljavajući.
Mi preko 15 godina imamo zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom kojim smo se obavezali, upravo ratifikujući Konvenciju, da ćemo između ostalog naše zakonodavstvo da usaglasimo sa tim dokumentom, podsjetila je Vujčić.
Ona je navela da je država prema Konvenciji bila obavezna da poništi sve zakone koji su u suprotnosti sa konvencijom, što se, kako je rekla, nije desilo.
Mi dalje imamo u zakonodavstvu dominantan zastupljen medicinski model pristupa invaliditetu na što nas upozorava i Evropska komisija (EK), rekla je Vujačić.
Ona je dodala da je državu i Komitet o pravima osoba s invaliditetom na to upozorio i 2017. godine.
Definitivno tek onda ne možemo govoriti o ravnopravnosti i jednakosti u praksi ako u brojnim oblastima nemamo adekvatan pristup, na primjer, u obrazovanju ili zapošljavanju i radu, socijalnoj zašti posebno u dijelu usluga socijalne i dječije i zaštite, istakla je Vujačić.
Ona je kazala da se u oblasti socijalne zaštite izdvajaju značajna sredstva, ali je pitanje da li su ravnomjerno naspoređena i da li dolaze do onih koji treba da ostvare ta prava.
Vujačić smatra da je propušteno jako puno što je trebalo uraditi.
Iako ima pozitivnih aspekta, iako ima pojedinaca u sistemu koji se zaista zalažu i rade najbolje što mogu i umiju i žele, imamo konstantno nazadovanje i neke prakse koje su nedopustive u današnjem vremenu, ocijenila je Vujačić.
Na pitanje zašto se godinama ponavljaju isti problemi, Rakočević je odgovorila da ova oblast zahtijeva, prije svega, normativno pa potom i institucionalno uređenje.
I zahtijeva vrijeme i u pitanju je uvijek proces, rekla je Rakočević.
Ona smatra da će položaj osoba s invaliditetom biti poboljšan i sa novim krovnim zakonom o diskriminaciji, koji je trenutno kod EK.
Čekamo, ovih dana se nadamo da ćemo dobiti konačno pozitivno mišljenje. Ono što mi vidimo kao pomak jeste što smo prije tri nedjelje raspisali javni poziv za rane konsultacije povodom donošenja akcionog plana za implementaciju preporuka Komiteta, kazala je Rakočević.
Ona je izdvojila i to što je Savjet za prava lica sa invaliditetom opet funkcionalan.
Rakočević je navela da su održane tri sjednice Savjeta koji je Vladi uputio predlog da se konačno radi na zakonu o reprezentativnosti nevladinih organizacija (NVO) OSI.
Što je takođe jedan od ključnih zakona koji treba da razdvoji NVO koje se bave osobama s invaliditetom i koje se bore za prava OSI, ocijenila je Rakočević.
Upitana koliko nereprezentativne NVO otežavaju poboljšanje položaja osoba s invaliditetom, Vujačić je odgovorila da svakako otežavaju i poručila da je to odgovornost države odnosno sistema.
Država je dozvolila da bilo ko može da se predstavlja i zastupa prava osoba s invaliditetom ili njihove interese. Mnogi preko naših leđa i života zastupaju sopstvene interese, ali kažem, odgovornost je države zato što je ona bila u obavezi da prepozna reprezentativne organizacije osoba s invaliditetom, rekla je Vujačić.
Ona je dodala da je država dužna da definiše reprezentativnost kao takvu.
Tu organizaciju treba da zastupa i predstavlja upravo osoba s invaliditetom, dakle neko ko ima status osobe s invaliditetom i ko se tako i javno deklariše, da u članstvu, odnosno da korisnici usluga te organizacije budu osobe s invaliditetom i da u organima upravljanja bude najmenje 50 odsto osoba s invaliditetom, što trenutno nije baš veliki broj organizacija u Crnoj Gori, navela je Vujačić.
Govoreći o zapošljavanju Vujačić je rekla da osobe s invaliditetom svoje kvalifikacije najčešće neformalno stiču.
Ona je dodala da nemaju usluge u zajednici koje su potrebne da bi adekvatno samostalno živjeli.
I zbog tih nejednakih startnih pozicija potrebno je da država zaštiti takve organizacije i da stane iza njih, kazala je Vujačić.
Ona je navela da to nije sistem po kojem njima neko treba da dodijeli sredstva samo zbog toga što su osobe s invaliditetom.
Nego upravo zbog te nejednakosti početne, odgovornost je države da sa takvim organizacijama usko sarađuje, smatra Vujačić.
Ona je rekla da bi bilo idealno da osobe s invaliditetom mogu da se zapošljavaju u bilo kom sektoru, da su konkurentni na tržištu rada, da biraju svoje profesije, da se bave onim za što su se obrazovali.
Ali to sada nije situacija u Crnoj Gori i zbog toga je logično da slabi pokret osoba s invaliditetom, ukazala je Vujačić.
Povući iz procedure Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Savez slijepih Crne Gore traže povlačenje Nacrta zakona o izmjenama i dopunama zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i obustavljanje javne rasprave. Pored toga, tražimo da se stavi van snage Pravilnik o uslovima, kriterijumima i postupku ostvarivanja prava na subvencije koji je objavljen u Službenom listu od 14. februara 2025. uz prethodno kršenje svih procedura i bez sprovedenih konsultacija sa zainteresovanim stranama, u ovom slučaju organizacijama osoba s invaliditetom i poslodavcima.
Područje koje uređuje ovaj zakon zahtijeva sprovođenje svrsishodnih konsultacija s osobama s invaliditetom i njihovim reprezentativnim organizacijama, što u konkretnom slučaju nije učinjeno na adekvatan način u svim fazama procesa.
Na dan kada se obilježava Svjetski dan socijalne pravde, pozivamo nadležno Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga da obustavi Javnu raspravu, s ozbirom na to da je na osnovu objavljenog teksta Nacrta i obrazloženja jasno da izmjene i dopune ne počivaju na analizama, podacima ili drugim činjenično zasnovanim pokazateljima koji ukazuju na opravdanost ograničenja do sada garantovanog obima prava. Stoga, neophodno je da nadležno ministarstvo pristupi sveobuhvatnoj analizi svih ključnih odredaba sa aspekta primjene važećeg zakona, posebno imajući u vidu da se u obrazloženju za donošenjem novog zakona predlagač isključivo poziva na potrebu izmjena i dopuna zbog visine rashoda i naglog porasta broja poslodavaca koji koriste pravo na subvencije. Navedenim kao da se problematizuje povećanje broja poslodavaca koji zapošljavaju osobe s invaliditetom umjesto da to država podstiče imajući u vidu svrhu i cilj zakona.
Socijalna pravda je preambulom Ustava Crne Gore proglašena za jedan od principa javnog poretka. Ovo obavezuje nosioce vlasti i cjelokupno društvo da u definisanju i sprovođenju politika i aktivnosti budu vođeni principom socijalne pravde, a u praksi posvećeni rješavanju pitanja siromaštva, ekonomske nejednakosti, socijalne isključenosti i nezaposlenosti, te postizanju jednakih šansi. Socijalna pravda, dakle, podrazumijeva pravičnost u najširem smislu.
Podsjećamo nadležno ministarstvo da je Crna Gora ratifikovanjem Konvencije Ujedinjenih Nacija o pravima osoba s invaliditetom preuzela obavezu da, u odnosu na ekonomska, socijalna i kulturna prava, preduzima mjere uz maksimalnu upotrebu resursa kojima raspolaže sa ciljem da se progresivno postigne ostvarivanje njihovih prava. Kroz predložene izmjene i dopune ovog zakona, Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga radi upravo suprotno.
Umjesto da radi na poboljšanju uslova i podsticanju sveukupnog ambijenta na podsticanju zapošljavanju osoba s invaliditetom, Ministarstvo ovim nacrtom teži ka povratku na početak koji će za posljedicu imati nemjerive posljedice po socijalnu inkluziju osoba s invaliditetom koje će se ogledati kroz gubitak posla do sada zaposlenih osoba s invaliditetom, umanjenom interesovanju poslodavaca da ih zapošljavaju odnosno većem stepenu socijalne isključenosti i siromaštva. Trenutni pokazatelji ukazuju da država decenijama ne rješava pitanje niske zaposlenosti i dugoročne nezaposlenosti osoba s invaliditetom, niti im omogućava uživanje prava na rad, kao osnovnog ljudskog prava kroz potpunu primjenu odredaba, te adekvatnog nadzora primjene zakonskih propisa. Stoga, ne iznenađuje podatak Zavoda za zapošljavanje da je u decembru prošle godine od ukupnog broja nezaposlenih skoro 30% osoba s invaliditetom.
Apelujemo na vlasti da proklamaciju iz Ustava Crne Gore, koja se tiče socijalne pravde, istinski započnu sprovoditi u praksi, jer smo nebrojeno puta smo na različite načine postavili pitanje o namjerama izmjena i dopuna zakona što je Ministarstvo u svojim odgovorima potpuno ignorisalo. Na kraju, uz isključivanje iz procesa i mogućnosti doprinosa Ministarstvo je objavilo Nacrt koji prethodno nije razmotren ni na sjednici Savjeta za prava lica sa invaliditetom, kao konsultativnog tijela Vlade i institucionalnog mehanizma saradnje, i time jasno ukazala na koji način se odnosi prema osobama s invaliditetom i postojećim mehanizmima saradnje sa civilnim sektorom.
Poslastičarnica s dušom u Beogradu: Ovde osobe sa invaliditetom prave najukusnije kolače
Ovaj prilog će vam otvoriti apetit, ali i ugrejati dušu. Mnoge poslastičarnice u prestonici nude ukusne kolače, ali samo jedna nudi posao osobama s invaliditetom.
Šest vrsti bajadera radnici prave ručno i kako kupci tvrde ne zna se koja je lepša.
Tamo je ovog jutra Emilija Gojković, reporterka jutarnjeg programa Probudi se.
Kako izgleda jedno radno jutro te slatke kuće otkrivaju iz porodice Manić.
Izvor: Nova.rs
Pripremila: Dajana Vuković