Zgrade osnovnih škola "Božidar Vuković Podgoričanin", "Branko Božović" i "Pavle Rovinski" nemaju građevinske dozvole pa su samim tim objekti divlje gradnje. Do ovog podatka došlo se nakon što je Sekretarijat za planiranje i održivi razvoj odbio da Ministarstvu prosvjete izda odobrenje za postavljanje pristupne rampe za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom za sve tri škole jer je u njihovim listovima nepokretnosti evidentiran teret nema dozvolu.

“Uvidom u priloženu dokumentaciju konstatovno je da je za objekte za koje se traži izdavanje odobrenja za postavljanje pristupne rampe za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom evidentiran teret nema dozvolu. Obavještavamo vas da se po vašim zahtjevima ne može postupiti do brisanja tereta nema dozvolu u listu nepokretnosti 731 – prepis KO Podgorica III od 3. marta 2020. godine, listu nepokretnosti 3610 − prepis KO Podgorica II od 27. februara 2020. godine i listu nepokretnosti 5566 – prepis KO Podgorica III od 26. februara 2020. godine”, piše u dokumentu koji je potpisao Miljan Barović, sekretar za planiranje, a koji je dostavljen Ministarstvu prosvjete.

Direktorica OŠ "Božidar Vuković Podgoričanin" Ljubinka Nedić potvrđuje da škola nema građevinsku dozvolu, ali kaže da su još 2018. godine podnijeli zahtjev za legalizaciju. Ova vaspitno-obrazovna ustanova sagrađena je 1981. godine.

“Da škola nema građvinsku dozvolu nisam znala do momenta dok nijesam dobila dopis da provjerimo da li je objekat legalozovan. Kada smo saznali da nemamo predali smo zahtjev za legalizaciju i odgovor čekamo. Kada dobijemo građevinsku dozvolu mi ćemo opet krenuti u projekat za OSI jer nama je to neophodno pošto imamo dva đaka koji su korisnici kolica”, navela je Nedić, dodajući da škola broji 1.300 đaka.

Vršilac dužnosti direktora OŠ "Branko Božović" Gordana Klikovac navodi da ta vaspitno-obrazovna ustanova takođe, nema građevinsku dozvolu ali i da su predali zahtjev za legalizaciju. U ovom divljem objektu nastavu pohađa 1.040 đaka.

“Zahtjev za legalizaciju je predao bivši direktor i nadamo se da ćemo odgovor uskoro dobiti”, navodi Klikovac.

I OŠ "Pavle Rovinski" takođe je podnijela zahtjev za legalizaciju.

“Škola je sagrađena 1994. godine i nema građevisnku dozvolu. Mi smo zahtjev za legalizaciju podnijeli u julu 2018. godine i još čekamo odgovor. Škola ima 1.576 učenika, a nastavu kod nas pohađa 17 djece s invaliditetom”, navela je Dijana Laković, direktorica škole.

Odgovor koliko škola u Podgorici nema građevinsku dozvolu, te koliko je njih predalo zahtjev za leglizaciju shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata iz Dana su tražili od Ministarstva prosvjete.

“Višedecenijsko pitanje posjedovanja građevinske dozvole određenog broja obrazovnih objekata prepoznato je najnovijim Zakonom o planiranju i izgradnji objekata, čijim stupanjem na snagu su stvoreni uslovi za legalizaciju ovih objekata. Shodno instrukcijama Ministarstva prosvjete, manji broj škola, koje nijesu posjedovale građevinsku dozvolu, u prethodnom periodu pokrenulo je proceduru za legalizaciju objekata kod nadležnog državnog organa. U namjeri da školama pomogne u ovom procesu i konačno riješi i ovo pitanje, Ministarstvo prosvjete je tehnički i finansijski podržalo izradu elaborata i ostale tehničke dokumentacije, kao i dodatnih procedura koje su neophodne u procesu legalizacije ove vrste objekata, te očekujemo da će se u što skorijem vremenskom roku riješiti i ovo pitanje”, poručuju iz Ministarstva prosvjete.

Iz ovog državno organa nijesu odgovorili na pitanje kako je u ovim objektima, s obzirom da nemaju građevinsku dozvolu, dozvoljen rad.

I Osnovna škola „Štampar Makarije” zatražila je da im se izda odobrenje za postavljanje rampi za osobe s invaliditetom na školskom objektu. U dokumentu koji je Omer Mehmedović, sekretar Ministarstva prosvjete, proslijedio Sekretarijatu za planiranje prostora, je naznačeno da odobrenje traže u skladu sa odlukom o postavljanju, odnosno građenju i uklanjanju pristupnih rampi, liftova i sličnih objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivsti i lica s invaliditetom.

Izvor: www.dan.co.me

Veliki rad, trud i posvećenost su donijeli nevjerovatno dobre rezultate kada su atletičari u pitanju. Izabranici trenera Veljka Čegara: Marijana Goranović, Radmilo Baranin, Miloš Ranitović, Danilo Gojković, Maja Rajković, Miloš Spaić i Mirnes Ramović su ispunili deset normi za Paraolimpijske igre, ali zbog sistema koji je odredio Međunarodni paraolimpijski komitet, samo dva slota, odnosno dva mjesta na Igrama u Japanu.

Postoje izgledi da Crna Gora izbori i treće mjesto na Evropskom prvenstvu koje će se prije Igara održati u Poljskoj. Podsjećanja radi, na Evropskom prvenstvu u Grosetu Marijana Goranović je osvojila srebrnu, a Radmilo Baranin zlatnu i srebrnu medalju. Na šampionatu Evrope u Berlinu, Marijana Goranović je stigla do srebra, a pomenuti šampionat će ostati upamćen i po tome što su atletičari iz Crne Gore osvojili četiri četvrta mjesta. U ovom trenutku, svi sportisti maksimalno poštuju propisane mjere samoizolacije i distance, nastoje da pomognu medicinskim radnicima i nadležnim institucijama u borbi protiv globalne zdravstvene pošasti.

Paraolimpijske igre, kao i Evropsko prvenstvo na kojem će izabranici trenera Veljka Čegara nastojati da stignu do treće norme za Japan su odloženi. Paraolimpijske igre su na programu 2021, a termin šampionata Evrope se još uvijek čeka. Marijana Goranović, djevojka koja je učesvovala na Paraolimpijskim igrama u Londonu i Riju, koja sanja treće uzastopne Igre, napisla je dnevnik za čitaoce Sport Kluba u kome je opisala kako podnosi izolaciju i kako se bori protiv konoravirusa, a mi ga  prenosimo u cjelosti:

“Teška situacija je zadesila kompletnu planetu, sve je jednostavno stalo. Svi se borimo protiv nevidljivog neprijatelja, protiv virusa koji nemilosrdno odnosi ljudske živote. Sportistima posebno teško pada izlolacija, jer smo naučili na potpuno drugačiji život. Svakodnevni trenizi, takmičenja, putovanja su način na koji živimo. Istovremeno, naučeni smo na disciplinu i odgovornost, pa samim tim, poštujemo propisane mjere kako bi zaštitili sebe, svoje bližnje, kako ne bi ugrozili okruženje.

Apelujem na sve građane i sve čitaoce Sport Kluba da se pridržavaju mjera kao što radimo mi sportisti, jer je to jedini način da pobijedimo virus i da se u bliskoj budućnosti ponovo vidimo na sportskim borilištima. U ovom trenutku, teško je procijeniti kada će se to desiti, ali moramo da ostanemo jedinstveni, disciplinovani i strpljivi. Samo tako možemo da pobjede”, napisala je Marijana Goranović za Sport Klub i nastavila:

"Ove godine sam bila fokusirana na Evropsko prvenstvo koje je trebalo da se odrzi u Poljskoj. Cilj je bio osvajanje nove, treće medalje na šampionatima Evrope, a zatim i treće uzastopno učešće na Paraolimpijskim igrama u Japanu. Dobro je to što norme za Igre važe i za sledeću godinu, jer smo ostvarili deset normi, obezbijedili dva slota, odnosno dva mjesta u Japanu, jedno u muškoj i jedno u ženskoj konkurenciji. Sada imamo novi san i cilj, a to je treće mjesto na Igrama.

Naravno govorim samo o atletici. Baveći se sportom, naučila sam da su prepreke tu da bi se savladavale. Tako gledam i na borbu koju vodimo sa koronavirusom. U pitanju je bitka koju moramo da dobijemo, u pitanju je nevidljiv, ali izuzetno opasni protivnik koji nemilosrdno nosi ljudske živote.

Dane provodim u kućnoj izlolaciji, sa svojom porodicom. Istovremeno treniram u kućnim uslovima u skladu sa planom koji sam dobila od trenera. Želim svima da poručim da čuvaju svoje zdravlje i da čuvaju zdravlje drugih jer svaki pojedinac ima veliku ulogu u svemu ovome. Disiciplina, odgovornost i strpljenje su osnovni postulati na putu ka pobjedi kojoj se nadam kao i svi građani planete”, napisala je Goranović.

Izvor: www.sportklub.rs

Velika četkica, bronzer, gotovo!

Selma Bler je dozvolila obožavateljima da zavire u njenu rutinu šminkanja ovih dana. Inače, Bler ima multiplu sklerozu, oboljenje koje pogađa centralni nervni sistem.

Glumica (46) je na Instagramu objavila lagan i nadahnjujući vodič koji demonstrira "rješenje za nanošenje šminke uz nedostatak finih motoričkih sposobnosti".

"Dakle, MS ljudi: velika četkica, bronzer", rekla je uz smijeh dok je pomijerala ogromnu četkicu za šminku preko lica. "Tu! Gotovo. Stani. Pozdrav."

Bler, koja je u oktobru izašla u javnost s informacijom o tome da ima MS-a, objasnila je zašto je odlučila da uradi tutorijal u svojim Instagram pričama.

"Okej, s obzirom na to da moje motoričke sposobnosti u ovom trenutku nisu baš u redu, želim samo da kažem, vjerovatno ću dati tutorijal o šminkanju ... nikada", rekla je glumica. "Ali ako to učinim, znajte da se samo pokušavam zabavljati."

Bler je inspirisala mnoštvo obožavalaca, uključujući mnoge svoje poznate prijatelje, svojim otvorenim, iskrenim životom s MS-om. 

"O moj Bože, ti si tako zabavna!" Debra Mesing prokomentarisala je njen video. "Mnogo te volim, Selma."

Kris Džener, koju je Bler glumila u seriji "The People v. O. J. Simpson: American Crime Story", takođe je poslala slatku notu podrške. 

"Kakva si ZVIJEZDA ... obožavam te ... šaljem ti danas tonu ljubavi, moja djevojko", napisala je Džener. ("Bolje pošalji malo bronzera", odgovorila joj je Bler s nizom nasmijanih emotikona).

Fredi Princ Junior je njen video nazvao "profesionalnim", a Bruk Šilds je, takođe, objavila dirljivi komentar.

„Tako si lijepa da ti šminka ne treba, ali slažem se uvijek sa velikom četkicom“, napisala je. "Volim te. B."

Mnogi obožavatelji koji žive s MS-om su se takođe zahvalili Bler na iskrenom, zabavnom prihvatanju nekih svakodnevnih izazova s kojima se suočava.

"Tako si realna i to je ono što volim kod tebe", prokomentarisao je jedan obožavalac. "Oduvijek sam voljela da se oblačim, šminkam, šišam itd... Sad je stanje s oboljenjem mišića izazovno. Stvarno me inspirišeš i zahvaljujem ti na tome i tome što si to baš ti!"

Multiple skleroza je hronična bolest kod koje imuni sistem napada centralni nervni sistem, uključujući mozak i kičmenu moždinu. Simptomi mogu uključivati umor, zamagljen vid, poteškoće u balansiranju i nedostatak koordinacije, prema Nacionalnom društvu za multiple sklerozu. Posljedice i krajnji ishodi su različiti, a skoro sve osobe steknu određenja oštećenja odnosno trajni invaliditet z različitim stepenima. 

Otkako je prošle godine izašla u javnost sa svojim stanjem, Bler je otvorena o svom životu s MS-om. Rekla je da čak i dok se bavi dijagnozom, pronalazi nadu i otpornost.

"Ja sam predstojeća osoba i želim da mi život nekako bude pun", napisala je na Instagramu u oktobru. "Želim se ponovo igrati sa sinom. Želim da prošetam ulicom i jašem konja. Imam MS i dobro sam. Ali ako me vidite kako spuštam s**** po cijeloj ulici, slobodno mi pomozite da ga pokupim . Potreban mi je cijeli dan samo za sebe. Hvala vam i možda svi znamo za dobre dane među izazovima. "

Izvor: EURONEWS.

Prevela s engleskog: Marina Đurović

Ujedinjene nacije 16. aprila su utvrdile da je Mađarska odgovorna za „teška i sistematska“ kršenja ljudskih prava osoba s invaliditetom. U svom izvještaju, UN utvrđuju da zemlja flagrantno narušava međunarodno pravo smještanjem osoba s invaliditetom u institucije, koje je i Evropska unija podržala kroz dugoročno finansiranje ovog sistema. 

Ova odluka donesena je nakon dvogodišnje međunarodne istrage koju je sproveo Komitet UN za prava osoba s invaliditetom (CRPD Committee). Istragu je pokrenula Fondacija Validnost (Validity Foundation), međunarodna organizacija za prava osoba s invaliditetom sa sjedištem u Budimpešti, zahtijevajući od Komiteta da pokrene istragu 2017. i pružajući brojne dokaze koji potvrđuju kršenja prava. Evropska mreža za samostalni život (European Network on Independent Living – ENIL) i Mađarska unija za građanske slobode (Civil Liberties Union – TASZ) su se pridružile zahtjevu. 

U izvještaju, Komitet osuđuje Mađarsku zbog održavanja i širenja nacionalnog sistema institucija za socijalno staranje koje „produžavaju segragaciju i izolaciju iz društva“ koje pogađaju skoro 100.000 odraslih i djece, uključujući oko 27.000 osoba s invaliditetom. U izvještaju se takođe kritikuje sistematska diskriminacija u mađarskom zakonodavstvu, politici i praksi, uključujući i održavanje sistema starateljstva kojim se osobe s invaliditetom lišavaju prava. 

Eksperti UN-a ističu obim i težinu otkrivenih kršenja, te preporučuju obimne odštete za osobe čija prava su prekršena. 

U komentaru na izvještaj, Stiven Alen (Steven Allen), izvršni ko-direktor Fondacije Validnost (Foundation Validity) navodi: „Pandemija koronavirusa nas je čvrsto uvjerila u opasnosti koje se kriju u boravku osoba s invaliditetom u institucijama. Segregacija ljudi u ovakvim okruženjima ih dovodi u rizik od smrtonosnih ozljeda i krši zakone o ljudskim pravima. Najpotresnija je činjenica da je Mađarska iskoristila ogromne sume finansiranja Evropske unije koja kontinuirano ne uspijeva da spriječi Mađarsku od sistematske zloupotrebe evropskih fondova, s teškim posljedicama po osobe koje su sada prinuđene da žive i umru u institucijama pod EU zastavom“. 

En Kempbel (Ann Campbell) izvršna ko-direktorica Fondacije Validnost (Foudnation Validity) dodaje „Sa zadovoljstvom pozdravljamo zaključak da i velike i male institucije, uključujući i male grupne zajednice, krše ljudska prava. Široko je raširena pogrešna premisa da su male institucije za šestoro do dvaneastoro ljudi ili manje, prihvatljiva „alternativa“ za osobe s invaliditetom. Zaključci Komiteta čvrsto potvrđuju da je rizik u ovakvim okruženjima za osobe s invaliditetom jednako visok kao i za one u velikim institucijama i da je kršenje ljudskih prava jednako teško“.  

Ines Bulić Kožokariu (Ines Bulić Cojocariu), zamjenica direktorice ENIL-a navodi: „Izvještaj UN-a prikazuje kakvom su pritisku izložene organizacije osoba s invaliditetom koje finansira mađarska Vlada, što se ogleda u skoro nepostojećem kriticizmu prema njenim akcijama. Evropska komisija je saučesnik u ovome, jer iznova ne uspijeva da reaguje na žalbe ENIL-a i ostalih organizacija u vezi s mađarskom upotrebom EU fondova za finansiranje institucionalizacije osoba s invaliditetom“. 

Krištof Kornjej (Kristóf Környei), ekspert na projektu za jednakost u Mađarskoj uniji za građanske slobode (Civil Liberties Union – TASZ) kaže: „Mađarska Vlada je 5. marta objavila javni poziv za zatvaranje institucija i razvoj usluga za život u zajednici. Budžet ovog poziva je skoro 150 miliona eura. Novi poziv nije u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, i ako implementacija projekta počne bez dopuna poziva, mađarska Vlada će nastaviti da održava i jača kulturu institucionalizacije kroz izgradnju malih institucija širom zemlje“. 

Izvor: ENIL 

Prevela s engleskog: Anđela Radovanović 

Aktivistkinja za prava osoba s invaliditetom iz Beograda, Jelena Milošević, dala je svoj osvrt na principe samostalnog života i njegove preduslove za osobe s invaliditetom. Prenosimo vam njene stavove na ovu temu. 

„Filozofija mi nikada nije bila omiljeni predmet, ali filozofija samostalnog života osoba sa invaliditetom je tako jasna i konkretna da njene osnovne principe samo treba pratiti. Samostalni život osoba sa invaliditetom ne znači fizički samostalno obavljanje svakodnevnih aktivnosti, već podrazumeva da osoba sa invaliditetom samostalno donosi odluke o načinu zadovoljavanja svojih potreba koje sama najbolje poznaje. Osobe sa invaliditetom nisu pasivni primaoci nege, staranja i milostinje, već ljudi koji imaju pravo na izbor, pravo da kontrolišu svoje živote, donose odluke i za njih snose odgovornost.

Da bi ova filozofija živela u praksi, neophodno je postojanje pet osnovnih preduslova:

Razmena iskustva između osoba sa invaliditetom. Ne možemo sve znati, ali koliko samo znači kad znate koga da pitate, sa kim da se posavetujete! Zbog toga su međusobna povezivanja toliko značajna.

Informacije u pristupačnim formatima, odnosno, na Brajevom pismu, u audio formatu, titlovanje, upotreba većeg fonta, znakovnog jezika.

Tehnička pomagala koja osobama sa invaliditetom omogućavaju da rade sve ono što većina uzima zdravo za gotovo. Kod nas je izbor ovih proizvoda prilično siromašan. Očekuje se da svi treba da se uklapamo u „standardne“ kalupe, da možemo da koristimo ista invalidska kolica, ista pomagala – a ne možemo. Ovde spadaju i pomagala koja se ne ubrajaju u osnovna, počev od slavine koju može da koristi i neko sa slabijim rukama, preko tastatura i miševa, prekidača za svetlo i slično,  a za koje možda mnogi ne mogu ni da zamisle da postoje (tzv. asistivna tehnologija).

Pristupačni stanovi i okruženje. Mnogo je starih zgrada u kojima osobe sa invaliditetom žive na spratu, bez ili sa malim liftom, u stanovima sa uskim vratima. Čak i u novim zgradama ima onih u kojima je kućište za lift godinama prazno. Još uvek je vest kada lokalna samouprava adaptira ulaz neke stambene zgrade ili školu, a adaptiranje stanova je prepušteno kreativnosti i mogućnostima samih stanara. Sa arhitektonskim barijerama borba traje već decenijama i trajaće još dugo.

Servis personalne asistencije koji kod nas i dalje postoji samo na papiru i na nivou privremenih projekata (čast malom broju izuzetaka).

I kada izađete sa svojim personalnim asistentom iz svog pristupačnog stana na svoju pristupačnu ulicu, da biste stigli do pristupačne škole, posla ili pozorišta neophodan vam je pristupačan prevoz. Prevoz je zaista potreba, naročito u velikom gradu. Da bi prevoz bio zaista dostupan, osim pristupačnih vozila, neophodna su adaptirana stajališta i ozbiljna edukacija vozača. Niko se nije naučen rodio. U Beogradu, na primer, ako su i postojale rampe u redovnom javnom saobraćaju, one su uklonjene ili vozači ne znaju da ih koriste. Prevoz adaptiranim kombi vozilima od vrata do vrata pri beogradskom Gradskom saobraćajnom preduzeću postoji, ali vozila ima malo, u stanju su raspadanja, rade u najboljem slučaju do kasnih popodnevnih sati, ne rade vikendom i praznicima.  Čak i da povremeno možete da priuštite taksi, od brojnih vozila na našim ulicama, nijedno nije pristupačno.

Da bi sve navedeno funkcionisalo, a život osoba sa invaliditetom bio što kvalitetniji, neophodna je saradnja između stručnjaka iz raznih oblasti, nadležnih, svih segmenata društva i samih osoba sa invaliditetom, ali i kontrola korisnika. Osobe sa invaliditetom treba da kreiraju, upravljaju, kontrolišu i vrednuju usvojenu politiku i rad službi koje utiču na njihov život. Samo tako se postiže dvosmerna korist – mi dajemo doprinos društvu u kom živimo, a samo društvo pruža jednake mogućnosti svim svojim građanima.“ 

Autorka teksta: Jelena Milošević

Izvor: www.norbs.rs 

Pripremila: Anđela Miličić 

Savez slijepih Crne Gore pokrenuo je novu aktivnost - Audio poeziju. Riječ je o prilagođavanju poezije u audio formatu, koja će biti prvenstveno namijenjena osobama oštećenog vida i onima koji ne mogu čitati standardnu štampu, ali i ukupnoj javnosti, koja preferira konzumiranje poezije posredstvom audio-vizuelnih objava, saopšteno je iz Saveza.

“Još jedan razlog za pokretanje ove značajne aktivnosti, jeste želja da prilagođavamo više poezije, koja se inače u manjem obimu prilagođava potrebama osoba oštećenog vida. Biblioteke za slijepe u zemlji i regionu, veoma malo poezije objavljuju u pristupačnim formatima i uglavnom su fokusirane na prozne sadržaje, romane i druge oblike izražavanja putem pisane riječi”, navodi se u saopštenju.

Kako su saopštili iz Saveza,  želja im je da animiraju mlade, manje afirmisane pjesnike i pjesnikinje, da u modernom i dobro opremljenom studiju Saveza slijepih, snime  svoje pjesme u audio formatu.

“Pjesnicima, odnosno pjesnikinjama se ostavlja mogućnost izbora - da sami čitaju svoje pjesme ili da neko iz našeg studija čita njihove pjesme”, navodi se u saopštenju. 

Muzičku podlogu za svoje pjesme, moći će da izaberu pjesnici, a ukoliko to ne žele, biraće je zaposleni u Savezu slijepih, koji će biti zaduženi za realizaciju ove aktivnosti.

“Potom će uslijediti postavljanje i promocija snimljenih materijala na društvenim mrežama: Fejsbuk (Facebook), Instagram, a postavićemo i video zapise na Jutjub (Youtube) kanalu. Zatim, namjeravamo da ih emitujemo na radio talasima Internet radija Feniks i objavljujemo u audio časopisu Saveza, Zvučna revija", navodi se u saopštenju.

Takođe, u bliskoj perspektivi, planiraju da kreiraju veb stranicu sa snimljenim materijalima audio poezije.

“Posredstvom ove aktivnosti Saveza, odnosno izradom i objavljivanjem audio-vizuelnih poetskih priloga na internetu, pjesnici i pjesnikinje bi se afirmisali, a ujedno bi to bio kanal preko kojeg bi nudili prodaju svojih zbirki poezije. Dakle, oni koji žele doprinijeti trajanju i daljem razvoju naše aktivnosti, moći će poručiti knjigu poezije na crnom tisku, a manji procenat sredstava od prodatih knjiga poezije, biće namijenjen  daljem opstanku projekta Audio poezija”, navodi se u sapštenju.

“Na kraju, iskreno vjerujemo da će se više crnogorskih pjesnika i pjesnikinja zainteresovati i pridružiti realizaciji naše aktivnosti, te da će poetski sadržaji i objave biti što raznovrsniji i od koristi za sve osobe oštećenog vida i širu društvenu zajednicu”, dodaju iz Saveza slijepih Crne Gore.

Izvor: portal RTCG

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore će i ove godine obilježiti 5. maj – Evropski dan samostalnog života. Na ovaj datum se svake godine skreće pažnja s ciljem podizanja svijesti javnosti o pravu i značaju samostalnog življenja za osobe s invaliditetom, kao i ključnim principima samostalnog života: samostalnom donošenju odluka, izboru, odgovornosti, kontroli i pravu na grešku. OSI treba motivisati na život u zajednici, a ne na život „pod ključem“ u instituciji ili kući. 

Tradiciju obilježavanja Evropskog dana samostalnog života pokrenula je Evropska mreža za samostalni život (European Network for Independent living - ENIL) 2014, a ove godine se obilježava sedmi put zaredom. UMHCG je na različite načine obilježavalo ovaj datum od prve godine kada je i uspostavljen. Ovaj događaj UMHCG organizuje u susret Danu Evrope, 9. maju, u sklopu projekta EU4ME koji finansira Evropska unija, a sprovode Vlada Crne Gore (Kancelarija za evropske integracije) i PR centar, i to kao mjera Akcionog plana za 2020. Strategije za informisanje javnosti o pristupanju Crne Gore EU.

Imajući u vidu aktuelnu situaciji u državi izazvanu epidemijom koronavirusa, ove godine će datum biti obilježen online konferencijom i medijskom kampanjom.

Stoga, pozivamo sve zainteresovane osobe s invaliditetom ali i osobe bez invaliditeta, da dostavljaju fotografije onoga što SLOBODA za njih znači - ovo bi trebala biti fotografija na kojoj zainteresovani drže znak (transparent, natpis) s porukom „SLOBODA je…“ (pa dopuniti po želji), ili sopstvenu fotografiju prilikom ispisivanja poruka o slobodi. Namjera je da se osvijesti društvena zajednica o tome koliko je sloboda važna tema za sve građane jednako i da je samostalni život moguć i mora biti dostižan i za osobe s invaliditetom. 

Materijal je potrebno slati na e-mail adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 30. aprila 2020 ili putem Instagram i Facebook stranice UMHCG. Fotografije će biti objavljivane u sklopu medijske kampanje povodom obilježavanja ovog datuma.

Nakon što su zbog pandemije koronavirusa odložena takmičenja u Evropi i Tunisu, iz oblasti IT Inžinjeringa, Nedim Karavdić, odlučio je da svoj pobjednički projekat sa naučne olimpijade Bosepo 2020. objavi kao aplikaciju na  Gugl  Plej (Google Play) aplikaciji.

Aplikaciju Vil Fit (Wheel Fit) sa primjerima fitnes vježbi i preporukama za ishranu osoba s invaliditetom možete preuzeti besplatno putem android uređaja ovdje.

Nedim je zajedno sa svojim timskim kolegom Ćamilom Vilićem za ovu aplikaciju osvojio zlatnu medalju na BOSEPO naučnoj olipmijadi, koja je održana u Sarajevu krajem februara.

Ova Olimpijada je koncipirana na principima svjetskih naučnih olimpijada kako u pogledu pisanja, izrade i prezentacije projekata tako i u načinu bodovanja i ocjenjivnja od strane stručne komisije.

Izvor: www.visoko.co.ba

Svojim statusom na blogu “Izaberi da živiš” Milica Knežević 26-godišnja studentikinja na master studijama informacionih tehnologija otvorila je brojna pitanja koja se tiču tretmana osoba s invaliditetom ukoliko se zaraze koronavirusom.

Status prenosimo u cjelosti:

"Znam da se svi trudimo da pričamo o nekim vedrijim temama dok traje ova (karantin) situacija u kojoj smo, ali ovih dana se u nekim zemljama raspravlja o tome ko će imati prednost pri liječenju i upotrebi respiratora onda kada ih ne bude dovoljno, a jedna od vodećih tema je naravno gdje su tu osobe s invaliditetom i da li naši životi jesu ili nisu jednako vrijedni da se sačuvaju tokom pandemije.

Nisam neko ko paniči, niti mi je cilj da ovim izazovem bilo kakvu paniku, ali sve to je u meni probudilo milion pitanja o tome šta će biti sa mnom ukoliko budem zaražena u ovoj našoj državi.

Ko će mi pomoći u bolničkim uslovima za sve ono za šta mi je pomoć potrebna kada je situacija takva da je medicinsko osoblje već u teškim uslovima rada?

Da li će morati da mi pomaže neko ko ne zna apsolutno ništa o ljudima sa mojom povredom?

Da li će uz mene moći da bude neko ko zna moje cjelokupono stanje, sve što smijem i ne smijem, sve što moram? I da li će tom nekom biti obezbijeđena adekvatna zaštita?

Da li ću imati pristup toaletu?

Da li će me smjestiti u bolnicu u kojoj sam zbog nebrige medicinskog osoblja i nepostojanja adekvatne opreme dobila 5 dekubita, od kojih je jedan došao do kosti?

Da li će me smjestiti u bolnicu u kojoj su me držali sa zapušenim kateterom nekoliko dana dok bešika nije počela da mi se raspada?

Ili u onu u kojoj mi je medicinsko osoblje spalilo čitavu desnu stranu gornjeg dijela tijela?

Ili ipak onu u kojoj su me operisali pod temperaturom ne čekajući sve rezultate što je dovelo do rane veće nego prije operacije jer je ista bila inficirana?

Onda su pitanja nastavila samo da se nižu…

Da li u privremenim bolnicima postoje dušeci koji su neophodni osobama sa ograničenom pokretljivošću?

Da li u privremenim i u regularnim bolnicama u kojima se primaju oboljeli postoji osoblje koje zna znakovni jezik?

Ili osoblje koje zna kako da se ophodi prema mentalno nedovoljno razvijenim osobama?

Da li se razmišlja o 800.000 nas u ovoj državi?

I još važnije, da li se uopšte radi nešto po tom pitanju?"

Nakon ovog statusa javile su joj se u komentarima brojne osobe s invaliditetom koje ista pitanja muče.

"Ima porodica koje imaju po nekoliko članova u visoko rizičnoj grupi, zatim osoba koje imaju respiratorne probleme, kojima je potrebna sto procentna pomoć drugih ljudi, onih kojima se stanje pogoršava ukoliko se ne kreću", kaže Milica i dodaje da jedino što sada može da uradi jeste da bude u samoizolaciji.

Budući da je zaposlena u jednoj IT kompaniji, posao radi od kuće, a za nabavku namirnica i sve ostalo što je neophodno obaviti van kuće zadužen je vjerenik.

Ovo je već treća nedelja kako nije izašla iz kuće.

"Za ovih skoro 11 godina, koliko koristim invalidska kolica ovo je prvi put da ne izlazim iz stana, ne idem u kupovinu, ne odlazim na druženja sa prijateljima, ne idem na fakultet, ne treniram i mijenjam sve svoje planove jer je to zbog zaštite zdravlja i dobrobiti svih nas.

Prije epidemije sve te stvari, plus milion drugih, bile su mi uskraćene, iako ja to nisam željela. Oni koji me ne poznaju dovoljno će reći da pričam gluposti jer sam zaposlena, studiram, putujem, volontiram, živim sa vjerenikom, treniram…

Istina je da mi je to omogućeno zahvaljujući mojim sjajnim ljudima (neizmerno vam hvala! ) koji mi pomažu da živim onako kako želim i bez njih čitav moj život bio bi karantin.

Nažalost, mnogo ljudi nema takvu podršku. Nema nikakvu podršku. I njihov život je karantin mjesecima, godinama, pa i od kada znaju za sebe.

Od svoje povrede pa sve do sada susretala sam se sa najrazličitijim oblicima diskriminacije osoba s invaliditetom, kao i jako lošim uslovima (daleko lošijim nego za osobe bez invaliditeta) u bilo kojoj sferi života – od obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja.

U ovoj situaciji, svi ti problemi su još izraženiji, jer ne postoji jasan plan o tome šta će tačno biti sa određenom visoko rizičnom populacijom kojoj i sama pripadam.

Zato imam određenu dozu straha jer nismo sigurni da li postoje bilo kakve preduzete mere ukoliko se neko od osoba s invaliditetom zarazi", zaključila je Milica.

Izvor: www.luftika.rs

Ljekari, medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje se već nedeljama bore za svoje pacijente. Pored borbe za život svojih standardnih pacijenata, sada se bore za živote i oboljelih od koronavirusa.

  Jedna medicinska sestra iz Srbije imala je poruku za sve na znakovnom jeziku:

"Ovo radim zbog tebe, ostani kod kuće zbog mene!"

Poruku na znakovnom jeziku možete pogledati na sledećem videu

https://www.facebook.com/667061355/videos/10156937371941356/ 

Izvor: www.espreso.rs