Ginekološki stolovi/stolice za žene s invaliditetom postoje samo u domovima zdravlja u Pljevljima, Podgorici i Tivtu, a u ostalim gradovima taj ranjivi dio populacije ne može da ostvari osnovna prava iz oblasti zdravstvene zaštite.

Podaci Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ukazuju na to da država dugo i kontinuirano krši sopstveni zakon, koji garantuju omogućavanje jednakih uslova za ostvarivanje zdravstvene zaštite za sve građane, naročito na primarnom nivou.

U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti piše i da su u ostvarivanju tog prava građani jednaki, bez obzira na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, rodni identitet, seksualnu orijentaciju, starosnu dob, invaliditet, jezik, vjeru, obrazovanje, socijalno porijeklo...

Nedostatkom takozvanih “hidrauličnih stolova“, pred žene kojima nijesu dostupni standardni načini ginekološkog pregleda postavljena je još jedna prepreka.

Uprkos obećanjima, iz Ministarstva zdravlja u proteklih osam dana nijesu odgovorili “Vijestima“ da li namjeravaju da rade na omogućavanju lakšeg pristupa ženama s invaliditetom uslugama iz oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

Komitet o pravima osoba s invaliditetom (CRDP) 2017. je istakao zabrinutost zbog “nejednakog pristupa uslugama iz oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja, posebno na lokalnom nivou i naročito za žene“.

To je, između ostalog, ilustrovano i veoma malim brojem ginekoloških stolica. Državi je predloženo i da razvije usluge i informacije u oblasti seksualnog i reproduktivnog zdravlja i da budu potpuno pristupačne osobama s invaliditetom, uključujući i povećanje broja ginekoloških stolica.

“Međutim, mi u praksi i u ovoj sferi, kao i u mnogim drugim, imamo zastupljenu konstantnu neodgovornost. Mjere za pristupačne ginekološke i stomatološke stolice ponavljaju se u strateškim dokumentima još od 2008.“, kaže za “Vijesti” izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Prvi ginekološki sto pristupačan ženama s invaliditetom, podsjećaju iz UMHCG, nabavljen je 2009, kroz projekat u saradnji s jednom NVO. Na sljedeći se čekalo šest godina, a posljednji je nabavljen tokom rekonstrukcije Poliklinike u KC, navodi Vujačić.

“Nedostatkom te vrste stolova krši se pravo žena s invaliditetom da im zdravstvena zaštita bude pružena najbliže mjestu boravka i da im se prioritetno pruža zdravstvena zaštita. Dodatno, ono što je veliki problem jeste i nepostojanje pristupačnog javnog prevoza, pa je prosto nekada nemoguće iz svih drugih gradova dolaziti u ta tri gdje postoje pristupačni ginekološki stolovi“.

Istraživanje na temu seksualnog i reproduktivnog zdravlja koje je sprovelo Udruženje, pokazalo je da upravo žene s invaliditetom rijetko idu kod ginekologa na redovne preglede, čak da se rijetko obraćaju i kada zaista imaju veći zdravstveni probleme.

To, kako objašnjavaju u UMHCG, dovodi do ozbiljnih posljedica, i zdravstvenih i psiholoških.

“Dovodi i do toga da žene s invaliditetom rijetko s kim razgovaraju o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Sistem se odnosi prema toj populaciji kao prema aseksualnim bićima i one često trpe višestruku i intersekcijsku diskriminaciju.

Dok se od žena bez invaliditeta i dalje očekuje, tradicionalno i partrijarhalno, da se ostvare kao žene i kao majke, to se kod žena sa invaliditetom ‘poništava’ kao mogućnost“.

Borović: Situacija daleko od zadovoljavajuće

Situacija u ostvarivanju prava iz oblasti zdravstvene zaštite žena invalidetom daleko je od zadovoljavajuće, ocijenila je predsjednica Saveza udruženja paraplegičara Crne Gore Nataša Borović.

“Imajući u vidu značaj takve vrste pregleda, pogotovo u dijelu očuvanja zdravlja žene i prevencije bolesti, smatramo da bi svaki dom zdravlja u Crnoj Gori trebalo da ima makar jedan pristupačan hidraulični ginekološki sto. To bi svakako olakšalo obavljanje pregleda svim ženama, a ne samo onim koje imaju neku vrstu invaliditeta. U tom slučaju, žene sa invaliditetom bi se lakše odlučivale za odlazak na pregled znajući da ga mogu obaviti bez previše komplikacija“.

Preuzeto s portala Vijesti

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u ponedjeljak 16. decembra 2019. s početkom u 12.00 časova, u hotelu Franca u Bijelom Polju organizuje edukaciju poslodavaca (menadžera i izvršnog osoblja) o neophodnim uslovima rada, zaštite i zdravlja na radu za zaposlene OSI u sklopu projekta OSIguraj uslove sebi! podržanog od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u oblasti zaštite i zdravlja na radu 2019. 

Namjera je da u toku treninga poslodavci dobiju informacije o zaštiti i zdravlja na radu za osobe s invaliditetom, uključujući i mjere za smanjenje progresije invalidnosti, kao i informacije o posmatranju invaliditeta s aspekta ljudskih prava, modelima pristupa, terminologiji i eventualne predrasude prema radnim sposobnostima i mogućnostima osoba s invaliditetom.  

 Takođe, s poslodavcima će se razgovarati o tome kako da obezbijede radnu produktivnost i veću zainteresovanost za ostvarivanje organizacionih ciljeva i programa, potrebu ulaganja i sprovođenja mjera za adekvatnije uslove rada, kako da obezbijede pozitivniju radnu atmosferu, a sve u cilju zadržavanja zaposlenja, napredovanja u poslu zaposlene OSI.

Treneri na radionici će biti Marina Vujačići Goran Macanović. 

Preispitivanje odluke o potpunom oduzimanju poslovne sposobnosti moći će da se izvrši u roku od pet godina, dok će revizija odluke o privremenom oduzimanju biti moguća nakon maksimalno tri godine.

To je danas, na konsulatativnom saslušanju na temu oduzimanje i vraćanje poslovne sposobnosti, kazao Ibrahim Slaimović iz Ministarstva pravde.

Direktor za socijalno staranje i dječju zaštitu u Ministarstvu rada i socijalnog staranja, Goran Kuševija, rekao je da je u Komanskom mostu pokrenuto 115 postupaka za preispitivanje odluka o oduzimanju poslovne sposobnosti. Kazao je da je sud jednom korisniku odlukom vratio poslovnu sposobnost.

Kuševija je rekao da Konvencija Ujedinjenih nacija jasno propisuje da se poslovna sposobnost ne može oduzeti samo na osnovu invaliditeta, te da će mnoga zakonodavstva, kao i crnogorsko, morati da mijenjaju odredbe u tom smjeru.

Milanka Baković iz MUP-a kazala je da je prema evidenciji tog resora poslovna sposobnost potpuno oduzeta za 859 lica, te da je jednom vraćena.

Poslanica Jovanka Laličić, naglasila je važnost saradnje s civilnim sektorom i osvrnula se na period do usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku, kada je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu sarađivao s predstavnicima Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore, u vezi s ovom problematikom. Poslanica Laličić je kazala da je, nakon intervencije Udruženja, ovaj zakon dobio na kvalitetu. 

Naglasila je da je Zakon o vanparničnom postupku procesni zakon, i istakla je da je oduzimanje poslovne sposobnosti, veoma osjetljiv institut, koji zahtijeva multidisciplinarni pristup. Smatra da je značajno voditi registar na jednom mjestu i da on treba da bude dostupan svim akterima u ovom složenom procesu.  

Izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić kazala je da je tema poslovne sposobnosti druga po važnosti za osobe s invaliditetom.

“Zbog važenja ovog instituta imamo situaciju da osobe s invaliditetom nemaju pravo učešća u javnom i političkom životu, pravo na samostalan život jer se često poslovna sposobnost oduzima zbog smještanja u ustanovu, ne ogu koristiti usluge u zajednici koje podrazumijevaju ugovorni odnos, nemaju pravo raspolaganja imovinom, ne mogu biti davaoci organa, ne mogu se zaposliti ili imati bilo kakav ugovorni odnos”, istakla je Vujačić. 

„S obzirom na to kako crnogorski sistem reguliše ovo pitanje, u praksi bi značilo da neka osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ne može poći u prodavnicu i kupiti hljeb jer je i to ugovorni odnos“, poručila je Vujačić. 

Ona je poručila da sistem mora da nađe rješenje da ukine oduzimanje poslovne sposobnosti samo kod osoba s invaliditetom, te da se taj institut koristi samo u izuzetnim situacijama, a ne kao prvo rješenje.

Izvor: portal Vijesti i  sajt Skupštine Crne Gore

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u petak 6. decembra 2019. s početkom u 10.30 časova, u hotelu Ramada u Podgorici organizuje edukaciju poslodavaca (menadžera i izvršnog osoblja) i izvođača profesionalne rehabilitacije o neophodnim uslovima rada, zaštite i zdravlja na radu za zaposlene OSI u sklopu projekta „OSIguraj uslove sebi!“ podržanog od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u oblasti zaštite i zdravlja na radu 2019. 

Namjera je da u toku treninga poslodavci i izvođači profesionalne rehabilitacije dobiju informacije o zaštiti i zdravlja na radu za osobe s invaliditetom, uključujući i mjere za smanjenje progresije invalidnosti, kao i informacije o posmatranju invaliditeta s aspekta ljudskih prava, modelima pristupa, terminologiji  i eventualne predrasude prema radnim sposobnostima i mogućnostima osoba s invaliditetom.  

 Takođe, s poslodavcima i izvođačima profesionalne rehabilitacije će se razgovarati o tome kako da obezbijede radnu produktivnost i veću zainteresovanost za ostvarivanje organizacionih ciljeva i programa, potrebu ulaganja i sprovođenja mjera za adekvatnije uslove rada, kako da obezbijede pozitivniju radnu atmosferu, a sve u cilju zadržavanja zaposlenja, napredovanja u poslu zaposlene OSI.

Treneri na radionici će biti Marina Vujačić i Goran Macanović. 

Dramski studio ,,Nepravda za sve” predstavlja svoje remek djelo, predstavu ,,Igra moćnih, za nas gnijevom ispunjene”. Glavni akteri ovog pozorišnog prvijenca su Neravnopravnost i Diskriminacija, dok je reditelj sporedne uloge dodijelio studentima prve godine Fakulteta za dramske umjetnosti, Ravnopravnosti i bliznakinji Nediskriminaciji. Gospodin Nadmoć ističe da je dugo vremena radio na usavršavanju detalja koje ovu predstavu čine maestralnom, kao što su pitanja osoba s invaliditetom koje on na jedan satiričan način prikazuje i poziva publiku da osjeti isti onaj besmisao koji je on pokušao da prikaže. Članovi kultnog umjetničkog pokreta ,,Društvo” ne kriju zadovoljstvo što će na ovaj način Nadmoć pridobiti mlađu populaciju koja će cijeniti njegove vrijednosti. Imaćete priliku da osjetite slatke pobjede Neravnopravnosti u igri moćnih, kako ih članovi ,,Društva” nazivaju, pobjedom nad nekim kvazi-vrijednostima.

Autorski projekat Nadmoćnog obećava neprekidno zadiranje u povrijeđenu čovjekovu potrebu da traga za svojim pravima i u suštinu igre koju zovemo moć. Njegova saradnica na ovom projektu je Socijalna Nepravda, dramaturškinja Izolacija, kompozitor Centar Za Socijalni Rad, kostimografkinja Vlada Crne ex Gore, izvršni producent Sistem V. i mnogi drugi volonteri,  građani.

Premijera ,,Igre moćnih, za nas gnijevom ispunjene” će se održavati svakodnevno, kada god se ukaže prilika za to. Ulaz je slobodan.

U nastavku teksta slijedi odlomak iz bogatog scenarija Nadmoćnog.

Ravnopravnost: Dobar dan Vam želim, gospođo. Danas ste nekako drugačiji, ako mi dozvolite da primijetim. Imam jednu molbu… 

Diskriminacija: Ne, tebi mali jadni čovječe ništa nije dozvoljeno!  Odakle tebi uopšte pravo da mi se obratiš tim prostim malograđanskim glasom?! Gadiš mi se.

Neravnopravnost: Draga, je li sve u redu? Da li te ovaj ovdje čovjek uznemirava?

Diskriminacija: Ne, dragi, nemoj brinuti. Uostalom, nećemo trošiti vrijeme za njega. Pogledaj, pogledaj molim te kako je divan dan. Kome ćemo danas uskratiti neko pravo?

Neravnopravnost: Ti znaš da ti se ja ne miješam u izbore. Cijenim da uvijek izabereš najbolje za nas. Baš sam razmišljao kako smo imali lijep vikend, zar ne? Ti, ja i proslava u čast neizgrađenog lifta u podgoričkoj gimnaziji. Pamtiću to jako dugo.

Ravnopravnost: Vi niste normalni, gospodine. Vi ne znate šta činite. Znate li da ste time uskratili kretanje učenicima i posjetiocima te škole? Znate li dokle vaše barijere dosežu? Pisao sam Vam prošle godine, i Vama i Vašoj gospođi supruzi. Niste odgovorili na moja pisma.

Diskriminacija: Ha-ha-ha, pa mi smo baš čitali te gluposti. Uradićemo sve da nikad ne ostvariš svoj san. Ti ne treba ni da postojiš, odakle ti uopšte ovdje? Ko je pustio ovog čovjeka?

Nediskriminacija: Gospođo, ljubazno Vas molim da mog brata ostavite na miru. Prešli smo dug put. Godinama se borimo da obezbijedimo jednake uslove za sve, a da pritom ne remetimo nikoga. Samo želimo...

Neravnopravnost: Ma šta vi želite! Vi kao želite nešto, ko ste da želite bilo šta? Mi potičemo iz ugledne kraljevske porodice. Godinama su se naši preci borili za neravnopravnost, za onemogućavanje prava. A vas dvoje dolazite iz porodice za koju sam čuo tek negdje slučajno, tek u prošlom vijeku. 

Ravnopravnost: Istina, naša porodica je mlada i moja sestra i ja smo jedini njeni potomci. A i to zahvaljujući Vama i Vašim sljedbenicima. Na svakom koraku ste ulagali napore da nas linčujete, tlačite godinama i odbacujete. Ponavljam, samo želimo da nam pružite priliku. Da vam pokažemo da ne tražimo ništa vaše. 

Neravnopravnost: Luckasto. Dobro, evo recite vi nama šta biste vi željeli i da završimo sa tim.

Diskriminacija: Dragi, jesi li siguran? Imamo toliko posla za obaviti. 

Neravnopravnost: Pusti malograđane da govore, ionako ih niko i ne sluša.

Ravnopravnost: Želimo da svi imamo ista prava, osobe s invaliditetom i osobe koje nemaju invaliditet. 

Diskriminacija: Misliš posebne potrebe? 

Nediskriminacija: Ne, ne mislim. Osobe s invaliditetom nemaju nikakve posebne potrebe, ništa drugačije od Vaših. 

Ravnopravnost: Dobro, smiri se. To nam je najmanji problem sada, vidiš da nam ne dozvoljavaju da ispunimo bilo kakvu potrebu koja je ista kao i njihova. Terminologiju sad zanemari jer se nikada neće naučiti. Dakle, želimo pristupačne škole, pristupačne javne ustanove, pristupačne gradske površine. Želimo da korisnicima kolica bude omogućeno korišćenje rampe ili lifta. Da oznake na proizvodima, na ljekovima, natpisi na ulazima i ostalim površinama budu ispisane na Brajevom pismu. 

Neravnopravnost: Ha-ha-ha, baš ste duhoviti. Da nećete možda i knjige na tom Brajovom pismu?

Nediskriminacija: BRAJEVOM!

Ravnopravnost: Pa, kad ste već spomenuli, da. Želimo pristupačnu literaturu, u raznim formatima. Na Brajevom pismu, audio knjige, govorne programe. Zar tražimo puno? Eto, vidite, mi nemamo posebne potrebe. Imamo istu potrebu kao Vi na primjer i Vaša supruga. Da se krećemo, da komuniciramo, da obavljamo svoje obaveze, da se školujemo.

Diskriminacija: E, no, no. Neće moći ove noći. 

Neravnopravnost: Pa vi ste ludi, pa ko će to da plati? Znate li vi koliko meni para treba da isplatim plate našim cijenjenim državnim službenicima? Znate li, avetinje jedne? Mrzim kad se izražavam ovako.

Diskriminacija: Ajde, ljubavi. Sjedi da se smiriš. Ove ljude treba zatvoriti.

Neravnopravnost: Znaš li ti, druže, koliko košta jedno službeno auto za naše ljude, njihova ljetovanja i zimovanja, njihove plate za to što teškom mukom sjede i ne rade ništa? Znaš li?

Ravnopravnost: Zar nije bolje taj dio novca uložiti u uklanjanje barijera, prilagođavanje, jednake mogućnosti? Tako će i vaši službenici moći i dalje da sjede i ne rade ništa, a mi bismo vrlo rado radili. Završili škole, vi nam opremite radna mj… 

Diskriminacija: Šta da vam mi? Ajde ponovi, šta da vam mi? Radna mjesta?! Vi ne možete da radite, ko li vas je ovo naučio. Da nisu oni iz onog udruženja možda? Jesu li? 

Nediskriminacija: Da, s ponosom mogu reći da jesu. Jer bismo i ja i moj brat i dalje sjedjeli kući, u krajnje depresivnim stanjima, sa mišlju da s nama nešto nije u redu. Vidite ova pomagala, oni su nam ih obezbijedili i naši roditelji. Oni su nam dali vjetar u leđa, da govorimo o svojim pravima, o svojim mogućnostima. Ne vas dvoje. 

Diskriminacija: Slušaj. Kažem ti kao žena ženi, prestani da pričaš ili ću i ono malo para što vam dajemo da ukinem. Ja mogu za te pare da se šetam s ministrima i premijerima a ne vama da dajem. 

Nediskriminacija: Ti mi daješ? Ne daješ ti meni, drugarice, ništa..

Ravnopravnost: Žene, udaljavamo se od cilja. Sestro, time ništa ne postižeš. Postoje mnogi drugi načini da dođemo do svojih prava, ali ne nasiljem, agresijom i neljubaznošću.

Nediskriminacija: Ali vidiš da me ona smatra manje vrijednom od nje.

Ravnopravnost: Vidim, ali tvoja uloga je da ne diskriminišeš, bez obzira na sve.

Neravnopravnost: Vidite, mi nemamo baš previše vremena za vas. Naše televizije imaju važnijih tema, naše novine, naši ljudi. Mi volimo samo moćne i one koji su kao mi. Vaš gnijev zadržite za vas.

Diskriminacija: Piše mi inače sad neka naša, kaže neki dečko htio sa psom da uđe u naš objekat. Još pse da skupljamo, prosto nevjerovatno.

Neravnopravnost: Jesi li joj rekla da ga ne pušta?

Diskriminacija: Naravno, to je onaj pas što ide sa njima.

Nediskriminacija: To nije onaj pas, to je pas vodič za osobe oštećenog vida. Time ste ugrozili jedno od ljudskih prava, pravo na slobodu kretanja.

Neravnopravnost: O, hoće li neko smiriti ovu ženu više?! Shvati da nemate prava, da iako vi nešto smatrate da ih imate, mi ih ne poštujemo i ne uvažavamo. 

Ravnopravnost: Mogu li nešto da kažem?

Neravnopravnost: Ne bi mogao da sam ustao na lijevu nogu, ali ajde, reci što imaš i ostavi nas na miru. 

Ravnopravnost: Da li znate da poslodavac koji zaposli osobu s invaliditetom, u stvari, na taj način dobija; postoje određene subvencije, zatim prilagođavanje radnog mjesta i…

Neravnopravnost: E, sad ti mene nauči, sve je to meni jasno. Ali znaš li ti koliko ima drugih ljudi koji žele da rade? Naši rođaci, pa rođaci naših rođaka i njihovih rođaka rođaci. Ha-ha-ha, ovo zvuči čak i smiješno ali je istinito. 

Diskriminacija: Ko sve danas želi da radi, uh. A mene zove komšinica bivše moje komšinice, njena ćerka traži posao. Mogu imati koristi od te žene. Ipak se uskoro bira predstavnik našeg društva. Cijenim da ću ponovo biti prva dama, kao i do sada. A imate li vi lične karte?

Ravnopravnost: Naravno da imamo lična identifikaciona dokumenta, zašto ih ne bi imali.

Diskriminacija: Odlično, imam jednu super ideju. Možda bi mogli da nađemo, ipak, neko rješenje.

Nediskriminacija: Ta Vaša rješenja su nam poznata, takva rješenja ne želimo. Hoćemo poštovanje.

Diskriminacija: Dok se ja budem pitala, vi ćete za mene uvijek biti osobe sa posebnim potrebama, nećete moći da ulazite sa tim vašim psima, kako ih već zovete… nećete moći da upišete fakultet. Pa iako vam to vaše udruženje nekako i obezbijedi da upišete, nećete moći da idete na predavanja. Nećete imati te vaše rampe, liftove, natpise, knjige…

Nediskriminacija: Dobro je pa eto i mi imamo nekog iza nas. Imamo porodicu, imamo prijatelje, imamo organizacije i nismo sami, kako mislite. Ali i oni su pomalo umorni jer nam vi odmažete. 

Neravnopravnost: Znate šta, umoran sam od svega ovoga. Ne mogu više da vas slušam ni riječi. Evo, daću vam jedan poklončić. Dobićete taktilne trake na jednom fakultetu, ako se budu same odljepljivale, ako nisu dobre, nemojte da sam vas čuo. Mi smo taj novac uzeli od vas, ha… Mislim, od naših ljudi koji su obećali svojim porodicama odmore i proslavu praznika u inostranstvu. 

Nediskriminacija: Ali… 

Piše: Glas Nerazuma

Portal BNKS (Budimo neravnopravni kao i do sada)

Autorka: Dragana Đokić

*Autorka je nagrađena prvom nagradom u okviru Esejskog takmičenja za OSI koje je sprovedeno kao aktivnost projekta Za mlade s invaliditetom, bez barijera! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Miinistarstva rada i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO. 

U Crnoj Gori postoji uvriježeno mišljenje da treba da živimo sa roditeljima čak i kada osnujemo sopstvenu porodicu. Kada se odstupi od toga, roditelji vrlo teško to prihvataju, smatrajući da oni najbolje znaju šta je dobro za njihovu djecu. A kada su u pitanju osobe s invaliditetom, to se tek doživljava u još većoj mjeri „tragičnim“. Zatim slijede pitanja: „kako ćeš da spremaš stan, kuvaš ručak, ideš u nabavku?“ jer, bože moj, sve je to dio samostalnog života... No, dugačak je put do jedne takve životne odluke, krenimo redom...

Kad se rodiš, ako si žensko – „ah, šteta“, ako si muško – „blago taju, stigla sinčina“. Kreneš u osnovnu školu, prvo procedura da li si za redovan sistem školavanja ili usmjeravanje u neku od drugih škola, „specijalna odjeljenja“, da ne bi slučajno "prešao" tvoj invaliditet na drugu djecu. Nakon toga, srednja škola, opet isto prolaziš, drugi odlučuju da li ti treba da učiš fiziku ili hemiju, a najbolje bi bilo da prođeš neku manje zahtjevnu srednju školu ili neki zanat jer šta nastavnici znaju šta tebe stvarno interesuje i ono što bi ti stvarno želio/ljela, a ne da te još pitaju za mišljenje. Ne dolazi u obzir. Čekaj, tu su majka i tata. Oni bolje znaju od tebe.

Dolazimo do nivoa visokog obrazovanja, odnosno izbora fakulteta. Kad završiš fakultet smatraju te akademskim građaninom, osobom koja treba da odlučuje sjutra kako će nešto da se uradi/završi (u zavisnosti od vrste fakulteta koju upišeš), a ti nijesi u mogućnosti da biraš, već da upisuješ ono što moraš. I evo opet ne donosiš sam/a odluku i nemaš slobodu izbora. 

I onda se pitate zašto sam sve ovo napisala?

Odluku o samostalnom životu donosiš samo TI. Znam da to nije lako, posebno ako ste naučeni da drugi to rade umjesto vas. Takva odluka se i ne donosi preko noći. Potrebno je vrijeme. Da, vrijeme prolazi brzo, dani, pa čak i godine, kao i sve one koje su prošle, baš kao i ovi prethodno napisani redovi.  Čini vam se da je to malo, a nije baš tako. Zastanite malo i zapitajte se da li vaš život treba da prođe u tome da drugi donose odluke umjesto vas i da zavisite od drugih. Vratite se na ovih par redova prethodnih, možda na prvo čitanje i ne baš tako bitnih, ali kažem, razmislite i shvatićete da ste možda propustili priliku da živite svoj život i radite stvari koje vi volite i koje vas čine interesantnim, a ne ono što drugi misle da je za vas interesantno. 

Zato neka vaš izbor bude samostalni život jer za to nikad nije kasno, za to nema recepta, isto kao što ni sam život ne dolazi uz uputstvo kako ga treba živjeti. Priznajem, ni meni u početku nije bilo lako, intenzivno sam o svemu tome razmišljala dvije godine i na kraju donijela odluku. Živa sam, da, jer živim svoj (samostalni) život. Dok pišem ovaj tekst shvatam da je već prošlo par mjeseci od mog preseljenja. Dovoljno vremena da shvatim da samostalni život pruža mnogo mogućnosti: organizujete se onako kako vama odgovara, imate priliku da spoznate kolike su vaše mogućnosti, šta vam ide dobro, šta ne, a ako ne želite da spremate idete u neki restoran da ručate, imate slobodu izbora. Idete u prodavnicu i kupujete namirnice koje se vama svđaju ili ono što vama treba. To više ne radi neko drugi za vas, jer MISLI da vam to treba. Ako vam se desi da vam padne polica u stanu ili pukne sijalica, nije smak svijeta, sve se da riješiti. Sve su to izazovi sa kojima se susrećemo kada živimo samostalno, neko mi je jednom rekao. I jeste baš tako. Isto je kao kad malo dijete uči da hoda, korak po korak i na kraju to savlada. 

Zato, dozvoli sebi da iskočiš iz „kalupa“ osobe o kojoj sam pisala na početku teksta. Bez straha da ćeš napraviti grešku i da se nećeš snaći. Bez straha, budi svoj/a, ne obazirući se na komentare okoline jer one ne žive tvoj život, svoj život živiš ti, onoga trenutka kada se osamostališ. To ne znači da treba da budeš sam/a, naprotiv, pruža priliku i da se aktivno uključuješ u društvenu zajednicu i svojim radom/zanimanjem doprinosiš istoj. Ne zapostavljaš porodicu, već im pokazuješ da si spreman/a da sam/a donosiš odluke o svom životu. I to će vam biti možda jedna od najboljih životnih odluka koje ste donijeli. Shvatićete to posle nekog vremena.

I na kraju, ali ne manje bitno: živjeti samostalni život neprocjenjiv je osjećaj. Znam.

Autorka: Anđela Miličić

*Autorka je nagrađena drugom nagradom u okviru Esejskog takmičenja za OSI koje je sprovedeno kao aktivnost projekta Za mlade s invaliditetom, bez barijera! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO. 

U savremenom svijetu različita lična svojstva bi trebalo da se tumače kao osnov za prihvatanje razlika, a ne kao osnov za diskriminaciju.

Osobe s invaliditetom se svakodnevno susrijeću sa postupcima društva koji dovode do neravnopravnog položaja u svakodnevnim društvenim aktivnostima, obrazovanju, oblasti rada, kulturnim događajima, zdravstvu, na ulici... 

Nasuprot mišljenju mnogih, sve ovo su oblasti društvenog života u kojima OSI mogu jednako participirati zajedno s ostalim građanima. 

Svakako da predrasude ne mogu biti iskorijenjene „preko noći“, niti se sva prava mogu ostvariti tek tako, što i potvrđuju brojna iskustva OSI. Papir govori jedno, a stvarno stanje govori o zagarantovanim, ali ne ostvarenim pravima. Razlog tome je tretiranje svih OSI na identičan način samo na osnovu jednog slučaja, umjesto postupanje prema licima kao prema zasebnim individuama. 

Činjenica je da ako OSI ne govore o svom društenom položaju i poboljšanju istog, u suprotnom se neće govoriti o istom ili će se govoriti na pogrešan način.

Upravo riječi koje koristimo predstavljaju odraz našeg mišljenja i shvatanja o nekom ili nečemu.

Mnogi nisu svjesni da najčešći termini koji se upotrebljavaju da okarakterišu OSI (invalid, gluv, slijep…) nisu ništa drugo do etiketiranje. Većini mladih OSI je izbor zanimanja sužen. Škola, fakultet, pa čak i radno mjesto biraju se shodno pristupačnosti objekata. Očekivano je da se ta lica zapitaju da li uopšte postoji mogućnost da se školuju za ono što ih zanima, rade ono što vole i obezbijede svoju egzistenciju.

Za ravnopravnost i nediskriminaciju neophodno je prihvatanje OSI kao lica koja imaju pravo biti dio drušvene zajednice i kao lica koja mogu dati svoj doprinos istoj.

Autorka: Sandra Vukašinović

*Autorka je nagrađena trećom nagradom u okviru Esejskog takmičenja za OSI koje je sprovedeno kao aktivnost projekta Za mlade s invaliditetom, bez barijera! koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO.

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, se možete upoznati s pravom na uslugu personalne asistencije, time šta ona predstavlja, ko ima pravo na ovu uslugu, ko može pružati ovu uslugu, postupkom za ostvarivanje prava i sl.

Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom - Bijelo Polje poziva zainteresovane stručne radnike/ce i saradnike/ce  da se prijave za trening o personalnoj asistenciji koji će biti održan u periodu 12-14. decembra  2019. 

Trening će se sprovoditi po akreditovanom programu UMHCG-a kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu, čime se želi doprinijeti unapređenju kapaciteta za pružanje usluga za OSI u skladu s međunarodnim i nacionalnim standardima, s fokusom na pristup zasnovan na modelu ljudskih prava. Ovaj trening će biti organizovan za stručne radnike/ce, stručne saradnike/ce i saradnike/ce u trajanju od 3 dana, a vodiće ga treneri s dugogodišnjim iskustvom u ovoj oblasti.

Trening će za krajnji rezultat imati kvalitetno obučen i senzibilisan kadar za obavljanje poslova koji se odnose na planiranje, obezbjeđivanje, pružanje, nadgledanje i kontrolu kvaliteta rada i pružanja usluge personalne asistencije u zajdnici.

Na ovaj trening se mogu prijaviti stručni radnici/ce zaposleni u državnim organima, stručni saradnici/ce u centrima za socijalni rad i kod pružalaca usluga personalne asistencije, saradnici/ce, tj. potencijalni i sadašnji personalni/e asistenti/kinje. Potencijalni korisnici i korisnici PA nezavisno od akreditovanog programa obuke biće uključeni u određene segmente obuke o čemu će stručni radnici/e, stručni saradnici/e i saradnici/e biti blagovremeno informisani. 

Svaki kandidat/kinja za učešće u ovoj obuci treba da popuni ulazni upitnik, odnosno motivaciono pismo za učešće u obuci, a na osnovu čijeg će sadržaja treneri/ce izabrati one koji ispunjavaju „minimalne“ uslove.

Zainteresovani kandidati se prijavljuju dostavljanjem biografije najkasnije do 9. decembra 2019. na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli., s naznakom Trening o personalnoj asistenciji za srtučne radnike/ce i saradnike/ce. 

Broj mjesta je ograničen. Nakon izbora učesnika/ca treninga istima će biti proslijeđen detaljan program treninga. 

Napomena: Za potrebe ove obuke, stručni saradnici po profesiji trebaju buti fizioterapeuti, medicinski tehničari ili slične profesije, adekvatne za učešće u pružanju usluge personalne asistencije.

Trening se sprovodi u okviru projekta "Razvoj servisa podrške za OSI"  koji je podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u 2019.

Udruženje za podršku osobama sa invaliditetom - Bijelo Polje poziva osobe s invaliditetom zainteresovane za korišćenje usluge personalne asistencije da se prijave za trening o personalnoj asistenciji koji će biti održan u periodu 12. - 14.. decembra 2019, u Bijelom Polju (hotelu Franca). 

Na teningu će, pored predavanja, osobe s invaliditetom zainteresovane za korišćenje usluge personalne asistencije biti u prilici da upoznaju i izaberu potencijalne asistente. Usluga personalne asistencije će se pružati za dvije osobe s invaliditetom, u periodu od devet mjeseci u 2020. godini.  

Zainteresovani kandidati se mogu prijaviti dostavljanjem motivacionog pisma i biografije najkasnije do 9. decembra 2019. na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Trening o personalnoj asistenciji. 

Nakon izbora kandidata istima će biti dostavljen detaljan program treninga. 

Trening se sprovodi u okviru projekta "Razvoj servisa podrške za OSI"  koji je podržan od strane Ministarstva rada i socijalnog staranja kroz Javni konkurs za NVO u 2019.