Uzurpiranje parking mjesta namijenjenih za osobe s invaliditetom od strane vozača koji nemaju oznaku pristupačnosti i nijesu osobe s invaliditetom predstavlja jedan od ozbiljnih problema koji utiče na ograničeno kretanje i prava osoba s invaliditetom, ograničavajući izbore i funkcionisanje u lokalnoj zajednici i javnom prostoru. Ovo predstavlja jedan od čestih kršenja prava osoba s invaliditetom i ozbiljno ugrožava slobodu kretanja i nesmetanu mobilnost. Zbog navedenog, u sklopu projekta Pokreni prava! koji Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) sprovodi uz podršku Ministarstva saobraćaja, realizovan je inicijalni dio aktivnosti Mapiranje nepropisnog korišćenja parking mjesta za osobe s invaliditetom, predviđen na teritorjii Opštine Bijelo Polje.  

Terenski obilazak se realizuje sa ciljem da se mapira najmanje 50 parking mjesta u okviru javnih parkirališta, na teritoriji tri opštine u Crnoj Gori. Direktno izvještavanje o konkretnom stanju na terenu doprinosi identifikaciji ključnih lokacija i ukupnom obimu problema. 

Terenski obilazak 12 javnih parkirališta i garaža na teritoriji Opštine Bijelo Polje uspješno je realizovan prethodnih dana. Shodno tome, prikupljena su saznanja o realnom broju parking mjesta namijenjenih za vozila osoba s invaliditetom ili namijenjenih za prevoz osoba s invaliditetom, vrstama saobraćajne signalizacije, te, u skladu sa tim, obilježen broj uočenih slučajeva nepropisnog parkiranja. 

Datom aktivnošću, pored Opštine Bijelo Polje, biće obuhvaćeno sistemsko mapiranje nepropisnog korišćenja značajnog broja parking mjesta obilježenih i namijenjenih za vozila u vlasništvu, ili vozila koja se koriste za potrebe osoba s invaliditetom, i na području Glavnog grada Podgorica i Opštine Bar.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) realizuje trodnevni trening na temu socijalno-edukativnih usluga za djecu s invaliditetom i odrasle osobe s invaliditetom, a počeo je danas u Hotelu Franca. Trening se sprovodi po akreditovanom programu UMHCG-a kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu i obuhvatiće teorijska i praktična znanja, kao i iskustva iz prakse i dati smjernice za rad s osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, razvoja, pružanja i nadgledanja usluga socijalne i dječje zaštite.

Izvršna direktorica UMHCG, Marina Vujačić, u izjavi za Radio Bijelo Polje kazala je, da je riječ o akreditovanom programu obuke za sve one koji imaju položen stručni ispit u socijalnoj dječijoj zaštiti.

Trening je namijenjen socijalno-edukativnim uslugama koje prepoznaje Zakon o socijalnoj dječijoj zaštiti, deinstitucionalizaciji, uključujući i neke teme koje se tiču prava osoba sa invaliditetom u oblasti samostalnog života. Učesnicima prenosimo znanje kako da sprovode deinstitucionalizaciju i na koji način da podstiču i omogućavaju samostalni život osoba sa invaliditetom od najranije dobi, dakle od dječijeg uzrasta, odnosno kako i da kod djece sa invaliditetom podstiču i omogućavaju deinstitucionalizaciju. Prijavili su se zaposleni u Dnevnim centrima, u Maloj grupnoj zajednici u Bijelom Polju, i u drugim ustanovama, kao i zaposleni u Centru za socijalni rad, istakla je Vujačić.

Ona je dodala da će biti riječi i o nasilju, viktimizaciji i stigmatizaciji, odnosno, kako navodi, sprečavanju ovih pojava među djecom i osobama sa invaliditetom koje jesu žrtve kršenja ljudskih prava.

Napomenula je i da će učesnici nakon pohađanja ovog treninga, dobiti i sertifikat od strane Zavoda za socijalnu dječiju zaštitu.

Ovaj trening se sprovodi u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Izvor: Radio Bijelo Polje

Pripremila: Dajana Vuković

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve osobe s invaliditetom, predstavnike/ce lokalnih institucija (lokalne opštinske sekretarijate i službe, centri za socijalni rad i ustanove), nevladine organizacije i pružaoce usluga iz sjevernog regiona Crne Gore da učestvuju u fokus grupi na temu dostupnosti institucionalnih i vaninstitucionalnih usluga socijalne i dječje zaštite za osobe s invaliditetom, u užem i širem smislu, sa posebnim fokusom na usluge koje omogućavaju samostalan život i učešće u zajednici.

Fokus grupa će se održati u utorak, 3. marta 2026, u hotelu Franca (pomoćna sala) u Bijelom Polju, u terminu od 10.00 do 12.00 časova.

Cilj fokus grupe je prikupljanje iskustava i stavova učesnika/ca, radi identifikovanja potreba i formulisanja preporuka za unapređenje kvaliteta života osoba s invaliditetom i jačanje socijalne inkluzije kroz usluge socijalne i dječje zaštite, u skladu sa njihovim stvarnim potrebama. 

Fokus grupa će se baviti i iskustvima u vezi s dostupnošću i korišćenjem usluga, značajem lokalnih akcionih planova u razvoju usluga, preprekama u planiranju i implementaciji usluga podrške samostalnom životu, stabilnošću i održivošću usluga u širem smislu (projektno finansiranje, neujednačenost u dostupnosti), kao i preporukama za unapređenje lokalnih politika i usluga.

Svi/e zainteresovani/e mogu se prijaviti do ponedjeljka, 2. marta 2026, na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili putem telefona na brojeve: +382(0)67/801-761, +382(0)69/385-981 i +382(0)20/265-650. Broj mjesta je ograničen.

Aktivnost se realizuje u okviru projekta Ka inkluzivnim servisima i politikama za samostalan život, uz finansijsku podršku Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije.

Iako je zakonski rok za odlučivanje po zahtjevu o priznavanju prava na materijalna davanja mjesec dana, korisnici/e čekaju na rješenja i po pola godine ili duže.
 

Apelujemo na centre za socijalni rad i nadležno ministarstvo da riješe pitanje zastoja u radu socio-ljekarskih komisija na osnovu čijeg nalaza i mišljenja se donosi rješenje o priznavanju prava ili neosnovanosti zahtjeva na materijalna davanja iz oblasti socijalne i dječje zaštite. 

U prošloj godini aktuelan je bio problem dugog čekanja na postupanje po zahtjevu, a onda i praksa rješavanja i po 250 zahtjeva u jednom danu i neprihvatljivih gužvi ispred centara za socijalni rad, uključujući i po izuzetno visokim ili niskim temperaturama. 

Duga čekanja i ponovni zastoj u radu dovode do toga da korisnici dodatka za njegu i pomoć kojima se to pravo priznaje sa ograničenim trajanjem od godinu dana, u periodu dok se ponovo ne odluči po zahtjevu, gube i pravo na povlastice na putovanje, bilo da je riječ o 12 putovanja godišnje ili na troškove puta od mjesta boravka do mjesta rada. 

Iako se, nakon isteka mandata komisija čekalo par mjeseci, na njihovo ponovno uspostavljanje i početak rada, komisije ni nakon ponovnog formiranja ne zasijedaju u svim gradovima redovno, a od decembra 2025. ne zasijedaju nikako. 

Pitamo se da li neko u sistemu namjerno opstruira ostvarivanje prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite i kome je u interesu da se zahtjevi gomilaju i ne rješavaju redovno?

Navedena praksa predstavlja oblik diskriminacije prepoznat kao diskriminacija u postupcima pred organima, što u konkretnom za posljedice ima i kršenje prava na socijalnu sigurnost i minimalan mogući socijalni standard. 

Ukoliko korisnici/e pokrenu postupke pred nadležnim institucijama to će državu koštati više nego blagovremeno ostvarivanje prava, pa svaka i potencijalna ušteda budžetskih izdvajanja na ovaj način je manipulisanje osobama s invaliditetom i drugim ljudima u stanju socijalne potrebe. 

Pozivamo sve koji nas prate da nam se obrate u slučaju da su zahtjev za ostvarivanje nekog od prava na materijalna davanja podnijeli prije više od mjesec dana, a Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije da u najkraćem riješi navedeno pitanje. 

Podgorica nije pristupačna osobama s invaliditetom u dovoljnoj mjeri, što utiče na kvalitet njihovog života ovih lica, saopšteno je RTV Podgorica iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

Iz Glavnog grada odgovaraju kako ulažu maksimalne napore da im poboljšaju uslove za život.

Marina Vujačić navodi da je osobama s invaliditetom onemogućeno nesmetano funkcionisanje Podgoricom. Iako zakon, kako kaže, detaljno i precizno definiše standarde pristupačnosti OSI licima, u praksi je drugačije.

Možda bismo je mogli ocijeniti kao najpristupačniji grad u Crnoj Gori, ali s obzirom da je glavni grad i s obzirom na protok vremena, da se mnoge OSI svakodnevno suočavaju sa nemogućnostima da uđu u neki objekat i ostvare svoja prava, imamo sistemski problem koji se odražava i prikazuje i u glavnog gradu Crne Gore, kazala je Vujačić.

Ukazuje da bez prava na pristupačnost ne možemo govoriti ni o jednom ljudskom pravu OSI lica.

Ne možemo govoriti o dostojanstvu, o ravnopravnosti. Pristupačnost je važna svima, a posebno OSI, nekim kategorijama je neophodna, ne mogu dostojanstveno živjeti ni učestvovati u zajednici niti obavljati najosnovnije životne funkcije i uloge, istakla je Vujačić.

OSI lica su, dodaje, svakodnevno izložena rizicima zbog loše infrastrukture i nepostojanja pristupačnih prilaza objektima, ali i nepropisnog parkiranja na trotoarima.

Nekom je potpuno logično da sjedimo kući, da nijesmo u radnom prostoru, donosioci odluka vide nas kao korisnike usluga, iako i u lokalnoj i državnoj upravi rade OSI, vide nas kao nekoga koga mogu da unose i iznose, kao nekoga ko može da čeka satima na ulici da ostvari neko pravo ili uslugu, kazala je Vujačić.

Da su nerazvijena svijest i nekultura vozača problem, saglasni su i u Glavnom gradu. Poručuju da će, shodno finansijskim i stručnim kapacitetima, i dalje raditi na unapređenju položaja OSI lica pored ostalog, i na pristupačnosti.

Ne samo fizičke nego i svake druge pristupačnosti, kada govorimo i o informacijama i uslugama, jer ta tri segmenta su po standardima UN, kako sve razvijene države i posmatraju, kazao je savjetnik za ljudska prava u Glavnom gradu, Anis Šljuka.

Glavni grad je mnogo uradio na poboljšanju položaja OSI lica, a tako će, kaže Šljuka, nastaviti i u narednom periodu.

Kao što sam pomenuo konkretnu Povelju, to su strateška polazišta na osnovu kojih ćemo razvijati aktivnosti što se pomenutih problema i datih rješenja tiče, kazao je Šljuka.

Napominje da su u Glavnom gradu otvoreni prema svim društvenim činiocima koji su spremni da pomognu u unapređenju prava osoba sa invaliditetom, dok Vujačić kaže da je zakon dobar, ali ne i njegova primjena, kontrola, adekvatan inspekcijski nadzor i sankcije. Zaključuje da je neophodan suštinski otpor ljudi koji su u nepovoljnoj poziciji osnažiti OSI lica da pokreću postupke za zaštitu od diskriminacije.

Izvor: Gradski.me

Pripremila: Dajana Vuković

Osobe s invaliditetom u Crnoj Gori se sa aspekta budžeta posmatraju i doživljavaju isključivo kao trošak.

To je, gostujući u podkastu Direktno u CEDEM koji realizuje nevladina organizacija Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), ocijenila direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić.

Prema njenim riječima, svi rezovi, ne samo u Crnoj Gori, kad je u pitanju javna potrošnja i štednja sredstava kreću od najugroženijih, a nikad od privilegovanih.

Tu, prvenstveno, misli na one koji su na pozicijama moći i odlučivanja po političkoj ili nekoj drugoj državnoj funkciji.

Naprotiv, kreće od nas zato što smatraju da smo trošak, da ćemo pružiti manji otpor, da nećemo umjeti na argumentovano da iskažemo nezadovoljstvo, da to ulaganje nema efekta koji donosi koristi društvu i državi, a što je opet vrlo pogrešno i diskriminatorno. U tom smislu se mi ne vidimo kao ravnopravne/i učesnici u donošenju odluka koje se direktno tiču nas i ukupnog društvenog ambijenta, odnosno države, a posebno ne kada je u pitanju budžet i javna potrošnja kazala je Vujačić.

Izvor: Pobjeda

Pripremila: Dajana Vuković

Povodom Svjetskog dana socijalne pravde, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava ozbiljnu zabrinutost i oštar protest zbog kontinuiranog odlaganja primjene sistemskih i održivih rješenja u oblasti socijalne politike, posebno kada je riječ o pravima osoba s invaliditetom na egzistenciju, socijalnu sigurnost, pristup zaposlenju i generalno pravu na samostalan život i punu uključenost u zajednicu.

Umjesto da se socijalna i ekonomska prava u kontinuitetu i progresivno razvijaju u skladu s obavezama preuzetim međunarodnim aktima, u Crnoj Gori vlada pravna nesigurnost, stagnacija ili regresija u oblasti pristupa pravima i uslugama i opšta neizvjesnost.

Zakon o jedinstvenom vještačenju invaliditeta donesen prošle godine predstavljao je dobru pravnu osnovu, ali i princip promjene ukupne paradigme pristupa prema osobama s invaliditetom. Međutim, prije njegove primjene i posvećenog pristupa, institucije su pokazale neodgovornost i nedovoljnu političku zrelost.

Iako je Vlada Crne Gore bila u obavezi da još u prvoj radnoj sedmici januara (tačnije 5. januara kad je bio prvi radni dan), donese odluku o imenovanju v.d. direktora Zavoda za jedinstveno vještačenje invaliditeta, ta odluka nije donijeta ni nakon skoro dva mjeseca, čime se svjesno odlaže primjena Zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta čiji je početak planiran od 1. jula 2026.

Izrada podzakonskih akata je stopirana, zvanične informacije izostaju, dok se u međuvremenu ograničavaju i uskraćuju prethodno garantovana prava, a rad socio-ljekarskih komisija u centrima za socijalni rad dodatno je usporen, zbog čega osobe s invaliditetom duže od pola godine čekaju na ostvarivanje osnovnih prava. Podsjećamo da je Pravilnik o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite i medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena, u roku od svega mjesec dana, izmijenjen dva puta, što predstavlja presedan i neprihvatljivu praksu koja direktno narušava načela pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom i ravnopravnog tretmana korisnika/ca prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite.

Dalje, donošenje novog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti bilo je planirano za III kvartal 2025, međutim, kašnjenje u usvajanju ovog sistemskog zakona dodatno produžava primjenu postojećih rješenja koja su u praksi prepoznata kao nedovoljna i često diskriminatorna, posebno u dijelu ostvarivanja prava na ličnu invalidninu, dodatka za njegu i pomoć, kao i usluge podrške. Izostanak novog zakonskog rješenja i njegovo odlaganje direktno utiče na kvalitet života osoba s invaliditetom i njihovu mogućnost za samostalan i dostojanstven život.

Trenutno stanje u oblasti socijalne i dječje zaštite pokazuje niz strukturnih i sistemskih slabosti, naročito kada je riječ o dostupnosti, razvijenosti i održivosti usluga namijenjenih osobama s invaliditetom, koje su u većini lokalnih zajednica nedovoljno razvijene i neprilagođene stvarnim potrebama korisnika. Dakle, nedostatak adekvatnih mjera i usluga podrške u oblasti socijalne i dječje zaštite uzrokovan je neadekvatnim pristupom invaliditeta od strane institucija, društva, a nerijetko i samih porodica. Predrasude, stereotipi i pogrešna percepcija da su osobe s invaliditetom nesposobne za samostalni život doprinose izostanku psihološke, pravne i edukativne podrške porodicama, dok su postojeće intervencije institucija sistema uglavnom svedene na osnovna materijalna davanja, bez sveobuhvatnog pristupa.
 

Osobe s invaliditetom i njihove porodice često djeluju u uslovima sistema koji je fragmentisan, u kojem je podrška teško dostupna i nedovoljno prilagođena njihovoj svakodnevici. Jedan od dominantnih izazova s kojima se roditelji susrijeću su neefikasna komunikacija s institucijama sistema, neažurnost, nedostatak jasnih informacija i prebacivanje odgovornosti između institucija, što direktno utiče na kvalitet njihovog života i stepen socijalne inkluzije. Usluge podrške za život u zajednici, uključujući personalnu asistenciju, stanovanje uz podršku i druge oblike individualizovane podrške, nijesu adekvatno razvijene niti sistemski podržane, zbog čega veliki broj osoba s invaliditetom ostaje u institucijama ili u drugim restriktivnim okruženjima, bez stvarnih mogućnosti za učešće u zajednici. Sistem socijalne i dječje zaštite ostaje neujednačen, reaktivan i nedovoljno odgovoran prema stvarnim potrebama korisnika/ca, posebno osoba s invaliditetom, dok nedostatak preciznog mapiranja socijalnih potreba onemogućava strateško planiranje i ravnomjernu teritorijalnu pokrivenost usluga.

Podaci iz oblasti zapošljavanja i dalje pokazuju spor napredak, izostanak sistemske podrške i pune posvećenosti rješavanju pitanja dugoročne nezaposlenosti, osiguranja redovnosti zarada i stabilnih prihoda trenutno zaposlenih i sprečavanja gubitka posla usljed neažurnosti institucija.

UMHCG ističe da je neophodno hitno obezbijediti funkcionalan i održiv sistem, ne narušavati princip pravne sigurnosti, osigurati efikasan pristup pravdi, te sistemski raditi na deinstitucionalizaciji kroz zapošljavanje i usluge socijalne i dječje zaštite, kao i usluge u zajednici i jačanje profesionalnih i stručnih kapaciteta i kompetencija u sektoru socijalne politike.

Svjetski dan socijalne pravde podsjeća da socijalna pravda nije deklarativna vrijednost, već konkretna obaveza države da obezbijedi jednakost, dostupnost usluga i dostojanstven život za sve, uključujući posebno one dodatno izložene diskriminaciji, izopštavanju i isključivanju, kao što su osobe s invaliditetom i njihove porodice.

Pravna vratolomija Ministarstva – prava osoba s invaliditetom ne mogu zavisiti od datuma u kalendaru

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) izražava ozbiljnu zabrinutost i oštar protest zbog načina na koji je Ministarstvo socijalnog staranja, brige o porodici i demografije (MSSPD) postupalo prilikom donošenja novog, a potom izmjena Pravilnika o bližim uslovima za ostvarivanje osnovnih materijalnih davanja iz socijalne i dječje zaštite i medicinskim indikacijama za ostvarivanje prava na materijalno obezbjeđenje, dodatka za njegu i pomoć, ličnu invalidninu i naknadu zarade za rad sa polovinom punog radnog vremena.

Ovaj pravilnik je, u roku od svega mjesec dana, izmijenjen dva puta, što predstavlja presedan i neprihvatljivu praksu koja direktno narušava načela pravne sigurnosti, jednakosti pred zakonom i ravnopravnog tretmana korisnika/ca prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite.

U praksi, Ministarstvo je proizvelo apsurdnu i diskriminatornu situaciju:
osobe s invaliditetom i osobe sa promjenama u zdravstvenom stanju u periodu od 18. decembra 2025. do 16. januara 2026. mogle su ostvariti pravo na ličnu invalidninu i/ili dodatak za njegu i pomoć, dok nakon 16. januara 2026. osobe s istim stanjima, kao i osobe s istim dijagnozama ta prava više ne mogu ostvariti.

Drugim riječima – u našoj državi pravo ne zavisi od istog osnova, nego od toga da li je osoba „stigla” u pravi „čas”. Da ovo nije izolovan slučaj zastoja govori i činjennica da se tzv. socio-ljekarske komisije, na osnovu čijih se mišljenja ostvaruju prava iz ovog pravilnika, ponovo ne sastaju, pa korisnici/e mjesecima čekaju da se postupi po njihovom zahtjevu. 

Tako se piše nepravda, tako se ne sprovodi reforma.

Naime, Pravilnik je objavljen u Službenom listu Crne Gore br. 150/25 od 18.12.2025. kao prva ozbiljnija izmjena nakon 2014. i sadržao je proširenu listu indikacija za ostvarivanje prava iz socijalne i dječje zaštite. Međutim, nakon manje od mjesec dana primjene, objavljena je nova verzija Pravilnika u Službenom listu Crne Gore br. 005/26 od 16.01.2026, kojom su izbrisane brojne indikacije i osnovi za ostvarivanje prava, posebno u oblasti lične invalidnine i dodatka za njegu i pomoć – prava koja su od ključnog značaja za osobe s invaliditetom.

UMHCG je, nakon uvida u obje verzije pravilnika, uočilo ozbiljne nedostatke i kontradiktornosti, zbog čega smo posumnjali da je proces donošenja i izmjena obilježen političkim pritiscima, improvizacijama i budžetskim kalkulacijama.

Dokumentacija pribavljena putem slobodnog pristupa informacijama potvrdila je naše sumnje.

Iz dostavljenih informacija proizlazi da je MSSPD:

 - 26. novembra 2025. Ministarstvu zdravlja uputilo Predlog pravilnika, na čijoj izradi su učestvovali ljekari/ke navedeni u dopisu koji UMHCG ima na uvid;
 - 5. decembra 2025. Ministarstvo zdravlja obavještava ministra Damira Gutića da nema primjedbi na predloženi tekst;
   - 8. decembra 2025. ministar daje saglasnost i upućuje Pravilnik Sekretarijatu za zakonodavstvo, koji takođe nema primjedbi;
   - Pravilnik prolazi kompletnu proceduru i biva objavljen u Službenom listu.

Međutim, već 23. decembra 2025. dolazi do iznenadnog obrta: Ministarstvo zdravlja saopštava da ipak nije saglasno sa pravilnikom koji je već usvojen, objavljen i stupio na snagu, te zahtijeva da se procedura „odloži”, odnosno da se faktički poništi prethodno dato mišljenje.

Početkom 2026, tačnije 12. januara, MSSPD formira novu Radnu grupu za izmjene Pravilnika, sa ukupno 11 članova/ica: devet službenika/ca MSSPD i dva predstavnika Ministarstva zdravlja. Istog dana ministar Gutić traži mišljenje ministra zdravlja Šimuna, a već 13. januara dobija saglasnost. Sekretarijat za zakonodavstvo je obaviješten istog dana, a već narednog dana daje odobrenje za objavu. Dakle, dok se na unapređenje pravilnika čekalo duže od deceniju, regresija i brisanje prava završeni su za svega dva dana.

Ovakva brzina nije rezultat efikasnosti, već političke odluke:
resori pokazuju ekspresnost kada treba ograničiti prava i praviti budžetske rezove na račun osoba s invaliditetom.

Ostaje otvoreno pitanje kako je moguće da Ministarstvo zdravlja 5. decembra nema primjedbi na tekst, a 23. decembra osporava isti pravilnik, i to nakon što je već prošao kompletnu proceduru i stupio na snagu.

Ovo nije tehničko pitanje. Ovo je pitanje institucionalne odgovornosti i ozbiljnosti države. 

Da ne poznajemo način funkcionisanja sistema, možda bismo povjerovali da je riječ o „nespretnosti i grešci”. Međutim, jasno je da se radi o obrascu:
kada se radi o pravima osoba s invaliditetom, država postaje brza samo kada treba da ih smanji.

UMHCG ocjenjuje da ovakvo postupanje potvrđuje da živimo u vremenu sistemske nepravde, gdje se „štednja” sprovodi na račun najugroženijih, dok se osobe s invaliditetom u praksi posmatraju kao trošak i teret, a ne kao građani/ke sa pravima.

Posebno zabrinjava činjenica da se ovakva praksa sprovodi u trenutku kada se najavljuje reforma jedinstvenog vještačenja invaliditeta, jer se već sada obesmišljava njen smisao prije početka praktične primjene.

UMHCG zahtijeva:

1. Hitno javno objašnjenje MSSPD i Ministarstva zdravlja o razlozima zbog kojih je pravilnik izmijenjen regresivno i u ekspresnom postupku;
2. Objavljivanje svih zapisnika, mišljenja, dopisa i obrazloženja koji su prethodili izmjenama Pravilnika;
3. Vraćanje izbrisanih indikacija i osnova za ostvarivanje prava, posebno za ličnu invalidninu i dodatak za njegu i pomoć;
4. Redovno zasijedanje socio-ljekarskih komisija i rješavanje svih pristiglih zahtjeva u zakonom propisanim rokovima bez daljeg odlaganja i svjesnog opstruiranja ostvarivanja prava; 
5. Prekid prakse donošenja podzakonskih akata bez konsultacija sa reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom;
6. Da institucije preuzme odgovornost i spriječe dalje urušavanje prava kroz prikrivene budžetske rezove.

Osobe s invaliditetom ne smiju biti kolateralna šteta fiskalne politike.
Prava ne smiju zavisiti od datuma objave u Službenom listu.
A država koja u mjesec dana dvaput mijenja pravilnik koji odlučuje o egzistenciji građanki i građana – pokazuje da joj nije stalo do pravde, već do kontrole troškova.

UMHCG neće ćutati na ovakve prakse i nastaviće da koristi sve pravne i javne mehanizme kako bi zaštitila prava osoba s invaliditetom i svih korisnika/ca sistema socijalne i dječje zaštite.

Nevladina organizacija MOZAIK poziva studente/kinje i mlade stručnjake/inje iz oblasti arhitekture, građevine i informacionih tehnologija, kao i sve zainteresovane, da se prijave za učešće na trodnevnom treningu koji će se održati 27, 28. februara i 1. marta u Bijelom Polju.

Teme treninga:

- Koncept univerzalnog dizajna i inkluzivnog planiranja prostora i digitalnih rješenja
- Zakonodavni i strateški okvir pristupačnosti u Crnoj Gori
- Primjeri dobre prakse iz zemlje i inostranstva

Cilj treninga je jačanje znanja i svijesti budućih projektanata, inženjera i programera o važnosti uvažavanja potreba osoba s invaliditetom već u fazi idejnog rješenja, u skladu sa principom pristupačnosti kao ex ante dužnosti.

Trening je namijenjen:

- Studentima/kinjama navedenih oblasti
- Mladim profesionalcima/kama
- Svim osobama koje žele da unaprijede znanja iz oblasti univerzalnog dizajna i pristupačnosti

Kako se prijaviti?

Pošaljite ime i prezime, kontakt telefon i/ili e-mail, kratko obrazloženje motivacije i informaciju kojoj ciljnoj grupi pripadate na:

- mozaiknvo@gmail.com

Rok za prijavu: 13. februar 2026. godine

Naznaka: Prijava za učešće na treningu – Univerzalni dizajn

Izabrani učesnici/ce biće blagovremeno obaviješteni o agendi i daljim koracima.

Projekat Otvoreni grad po mjeri SvIh! sprovodi NVO MOZAIK Nikšić uz finansijsku podršku Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, posredstvom Konkursa za NVO 2025. u oblasti doprinosa zaštiti lica sa invaliditetom – Pristupačnost kao ex ante dužnost.

Izvor: NVO Mozaik

Pripremila: Dajana Vuković

Iza sistema starateljstva zbog nemara i slabog nadzora krije se mreža propusta - uzurpirani stanovi, kuće koje propadaju, vlasništvo koje niko ne evidentira. Poslovna sposobnost oduzima se i neosnovano, zbog imovinske koristi.

Jedna porodica iz Podgorice godinama je sumnjala da je njihovog baš bliskog srodnika zlostavljao staratelj kojeg mu je još 2008. godine odredio Centar za socijalni rad (CSR) Bar. Riječ je o čovjeku koji, zbog zdravstvenog stanja, ne može sam da brine o sebi. Porodica vjeruje da mu je staratelj uzimao novac sa računa, zaduživao ga kreditima i zapostavljao njegovo liječenje, odnosno da mu nije redovno davao terapiju. Zbog svega toga, brat od čovjeka pod starateljstvom godinama se obraćao CSR Podgorica, koji je nadležan za ovaj slučaj nakon što se ovaj čovjek preselio u Glavni grad, i još 2018. godine tražio je da se starateljstvo nad njegovim bratom preispita i provjeri.

Tek kada je, na inicijativu Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Zaštitnika), Uprava za inspekcijske poslove Odsjeka za inspekciju socijalne i dječije zaštite 2019. izvršila nadzor, otkrivene su ozbiljne nepravilnosti odluka o starateljstvu nije sadržala plan staranja, vrijedna imovina ovog čovjeka nikada nije popisana, niti procijenjena, katastar nije obaviješten da je on osoba pod starateljstvom, niti je donijeta odluka o predaji imovine na upravljanje staratelju. Iz u CSR Podgorica nikada nijesu vodili ni osnovnu evidenciju o ovom čovjeku i njegovoj imovini, što je obavezno prema Porodičnom zakonu.

Socijalna radnica i rukovoditeljka Službe za odrasla i stara lica u CSR u Podgorici Suzana Milović za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN - CG) kazala je da ne može da komentariše konkretan slučaj, ali je navela da, prema saznanjima tog centra, u Glavnom gradu nije bilo zloupotreba imovine osoba pod starateljstvom i da bi u takvim situacijama bili obaviješteni. 

Ipak Milović navodi da je: bilo slučajeva u kojima su članovi porodice pokušavali da podignu novac sa računa osoba pod starateljstvom, jer banke iz određenih razloga nijesu imale evidentirano da se radi o osobama pod starateljstvom. Kaže da su u tim situacijama reagovali na vrijeme i spriječili eventualne zloupotrebe. 

Prema dokumentima koje posjeduje CIN - CG, slučajevi zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom nijesu usamljeni, već su dio šireg i sistemskog problema zbog načina na koji se u Crnoj Gori vodi briga o njima i njihovoj imovini. 

Zloupotrebe imovine se kod osoba koje su lišene poslovne sposobnosti i stavljene pod starateljstvo često i lako dešavaju. O zloupotrebi oduzimanja poslovne sposobnosti, CIN - CG je već pisao.

Obimna dokumentacija do koje je došao CIN - CG pokazuje da se u gotovo svim opštinama u zemlji dešava da se značajna imovina osoba pod starateljstvom formalno daje na upravljanje centrima za socijalni rad, ali da se njome u praksi uvijek ne upravlja na zakonit, transparentan i odgovoran način. U brojnim slučajevima ta imovina je uzurpirana (koriste je osobe koje na to nemaju zakonsko pravo), bez adekvatnih odluka i nadzora ili se nalazi van faktičke kontrole centara za socijalni rad. Centri često nemaju ni podatke o vrijednosti imovine, jer ne vrše procjenu. 

Izrada procjena imovine za svaku osobu koja je pod starateljstvom, a koja posjeduje nepokretnosti ili drugu vrijednu imovinu, predstavlja značajan finansijski teret za sistem socijalne zaštite, navodi Milović.

Prema njenim riječima, izrada procjene imovine u praksi podrazumijeva angažovanje ovlašćenih procjenitelja, sudskih vještaka i obimnu prateću dokumentaciju, što, prema tržišnim cijenama, često prelazi hiljadu eura po osobi. 

Riječ je o značajnim troškovima za centre za socijalni rad, posebno u sredinama sa velikim brojem osoba pod starateljstvom koje posjeduju nepokretnosti. Treba imati u vidu da je nepokretna imovina građana već evidentirana i procijenjena kroz poreski sistem države, kaže Milović.

Brojne zloupotrebe imovine osoba pod starateljstvom širom zemlje

Samo u Pljevljima, prema podacima do kojih je došao CIN - CG, od 242 popisane nepokretnosti osoba pod starateljstvom koje su sada u vlasništvu ili date na upravljanje i raspolaganje različitim državnim institucijama – čak 31 nepokretnost, uglavnom stanovi, uzurpirana je od strane osoba koje nemaju zakonsko pravo da koriste te stambene objekte. Ostale nepokretnosti, mahom zemljišta i tek poneka pomoćna zgrada i poslovni prostor, nijesu upotrijebljene. 

U 13 slučajeva od 31 imovinu su zloupotrijebili članovi i članice porodice osobe pod starateljstvom koja je preminula. U dva slučaja CSR u Pljevljima čak nije utvrdio ko koristi imovinu preminule osobe pod starateljstvom, iako se radi o vrijednim stvarima: jednom jednosobnom i jednom dvosobnom stanu, iako su ti stanovi sada vlasništvo CSR Pljevlja. 

U pet slučajeva nekretnine, uglavnom jednosobne stanove, koriste osobe koje za to nikada nijesu imale rješenje o dodjeli stana na privremeno korišćenje. U jednom od tih pet slučajeva, imovina se čak nasljeđuje: nakon što je osoba koja je nezakonito koristila stan preminula, njegov srodnik je nastavio da tu živi. 

U šest slučajeva osobe kojima je nepokretnost data na privremeno korišćenje zbog stanja socijalne potrebe nastavile su da koriste stanove i nakon što su riješile svoje egzistencijalne probleme. 

U jednom slučaju iz 2010, osoba koja se nezakonito uselila u stan koji je u vlasništvu CSR Pljevlja i nije, iako je to traženo, napustila stan i vratila ključeve. Pritom je iz stana u koji se nezakonito uselila izbacila stvari koje je tu pronašla, piše u dokumentima u koje je CIN - CG imao uvid. Kolika je vrijednost tih stvari nije poznato, jer se obično ne popisuje pokretna imovina.

Slikovit primjer nemara i nebrige prema imovini osoba pod starateljstvom koja je data na raspolaganje državnim institucijama je slučaj montažnog objekta u Pljevljima koji je 2023. godine uništen usljed požara, a koji je izazvala osoba kojoj je data na privremeno korišćenje.

Prema dokumentima koje posjeduje CIN - CG, u Nikšiću je u najmanje šest slučajeva uzurpirana imovina osoba pod starateljstvom. U svim slučajevima radi se o imovini koju je CSR Nikšić dao na korišćenje osobama koje su korisnici materijalnog obezbjeđenja, a koje su prestale da budu u stanju socijalne potrebe. 

U jednom slučaju stan koristi porodica koja uopšte ne živi i ne radi u Nikšiću. U drugom slučaju, žena koja je dobila dvosoban stan na privremeno korišćenje nastavila je da ga koristi, iako se u međuvremenu zaposlila i naslijedila imovinu nakon smrti roditelja. 

Imovina osoba pod starateljstvom u praksi često nije zaštićena ni kada je riječ o zemljištu. Tako je u jednom slučaju, na parceli u selu Bukovica, koja sada pripada CSR Rožaje, više puta, godinama, nelegalno vršena sječa bukovih stabala. To se vidi iz Zapisnika o izvršenom inspekcijskom pregledu koji je Uprava za inspekcijske poslove sačinila 2022. godine, a u koji je CIN - CG imao uvid. 

Osim zloupotreba i slabih kontrola starateljstava, problem je i to što se dešava da propada imovina koja je data na upravljanje centrima za socijalni rad, iako bi država i ustanove socijalne zaštite morali da je održavaju. Tako je jedna kuća u naselju Stara Varoš u Podgorici oronula zbog neodržavanja, pošto se o njoj sistemski ne vodi briga. 

Na Cetinju tri porodične kuće, jedan stan i više parcela uopšte se ne koriste i jako su zapuštene, iako ih je tamošnji CSR dobio po osnovu ugovora o doživotnom izdražavanju više osoba. Kuće su trošne, ali bi se uz minimalna ulaganja (krečenje, čišćenje i sitnije popravke) neke od njih mogle osposobiti i dati na korišćenje onima kojima je stvarno potrebno. Stan, koji se nalazi u centru Cetinja, bez namještaja je i neuredan. To se vidi iz dopisa koji je CSR Cetinje poslao Ministarstvu rada i socijalnog staranja 2024, a u koji je CIN - CG imao uvid.

Nadležni uglavnom tvrde da nema malverzacija

Prema Porodičnom zakonu, centar za socijalni rad, kao organ starateljstva, i imenovani staratelji imaju jasne i precizne obaveze kada je riječ o brizi o imovini osoba pod starateljstvom. Dužni su da odmah po uspostavljanju starateljstva sačine popis cjelokupne imovine štićenika, da tu imovinu čuvaju, održavaju i njome upravljaju odgovorno. Staratelj ne smije raspolagati imovinom, prodavati je, opterećivati, davati u zakup ili na drugi način umanjivati njenu vrijednost, bez prethodne saglasnosti centra za socijalni rad, dok je centar obavezan da vodi urednu evidenciju o imovini, prati način njenog korišćenja i redovno kontroliše rad staratelja. Pored toga, Porodični zakon propisuje obavezu podnošenja periodičnih izvještaja o upravljanju imovinom, kao i dužnost centra da reaguje u slučaju svake sumnje na nemar, zloupotrebu ili postupanje suprotno interesima štićenika, uključujući i razrješenje staratelja ako se utvrde nepravilnosti.

CIN - CG je za potrebe ovog istraživanja kontaktirao sve centre za socijalni rad u Crnoj Gori i uputio im niz pitanja koja se odnose na način rada staratelja, mehanizme kontrole i brigu o imovini osoba koje su pod starateljstvom. 

Iz većine centara stigli su slični odgovori da se starateljstva sprovode u skladu sa zakonom i važećim propisima, da se imovina osoba pod starateljstvom nadzire kroz interne procedure i da do sada nijesu imali slučajeve u kojima je staratelj razriješen zbog nebrige, nemara ili zloupotrebe imovine. 

Jedino su iz CSR koji je nadležan za Plav i Gusinje i CSR za opštine Bar i Ulcinj potvrdili da su u prethodnih 10 godina imali po jedan slučaj razrješenja staratelja. Iz CSR za Plav i Gusinje nijesu precizirali zbog čega je razriješen, dok su iz CSR za Bar i Ulcinj CIN - CG-u kazali da je staratelj razriješen zbog pogoršanja zdravstvenog stanja. 

Ovakvi odgovori centara otvaraju pitanje da li sistem nadzora zaista funkcioniše u praksi i da li se eventualne nepravilnosti uopšte prepoznaju i prijavljuju. 

Član 249 Krivičnog zakonika Crne Gore (KZCG) jasno propisuje da svako ko zastupa tuđe imovinske interese ili se stara o tuđoj imovini, a pritom zloupotrijebi data ovlašćenja kako bi sebi ili drugome pribavio korist ili oštetio osobu o kojoj brine, čini krivično djelo zloupotrebe povjerenja. Za ovakvu radnju propisana je novčana kazna ili zatvor do tri godine. Ukoliko je šteta veća od tri hiljade eura, zatvorska kazna može biti i do šest godina, a ako šteta prelazi 30 hiljada eura, počinilac može biti kažnjen zatvorom i do osam godina. Posebno je važno što KZCG prepoznaje povećanu odgovornost staralaca i advokata: ako upravo oni počine ovo djelo, zatvorske kazne su značajno strože - od šest mjeseci do pet godina, kada je šteta veća od tri hiljade eura i do osam godina, a preko 30 hiljada eura - do 10 godina. 

Zaštitnik je u slučaju čovjeka pod starateljstvom sa početka teksta donio 2019. godine mišljenje da je postupanje institucija direktno ugrozilo njegova prava. U periodu od 10 godina od dana stavljanja pod starateljstvo staratelj je dostavio samo jedan izvještaj o svom radu CSR Podgorica, 2010. godine, iako je bio dužan da to radi jednom godišnje, navodi se u mišljenju Zaštitnika u koje je CIN - CG imao uvid. 

Iz CSR Podgorica su, kako se takođe može vidjeti iz mišljenja Zaštitnika, prije nego što je izvršen inspekcijski nadzor, Zaštitniku tvrdili da sve rade na zakonit način, da je čovjek pod starteljstvom bio zadovoljan, da staratelj uredno o svemu izvještava i da nema nikakvih problema. 

Zabrinjava činjenica da nadležni organ želi da ostavi Zaštitnika u uvjerenju da postupa u skladu sa propisima, a da inspekcijski organ nakon toga utvrdi niz nepravilnosti. Evidentno je da je tek nakon ukazivanja inspekcije, CSR Podgorica preduzeo određene mjere i radnje u cilju zaštite prava i interesa štićenika, kao i radnje koje je, shodno propisima, bio dužan da preduzme mnogo ranije, piše još u mišljenju Zaštitnika. 

Goran Laković, otac djevojke sa autizmom, za CIN - CG govori o strahu i neizvjesnosti kada razmišlja o njenoj budućnosti, onda kada najbližih članova porodice više ne bude. To nije apstraktni strah, već strah koji proizilazi iz iskustva i znanja o tome kako sistem funkcioniše i na koji način se u praksi vodi briga o osobama koje su, poput moje ćerke, potpuno zavisne od tuđe zaštite i podrške, navodi on. 

Tokom godina, Laković, koji je inače aktivan u nevladinom udruženju Niste sami koje se zalaže za prava osoba sa autizmom, čuo je za brojne slučajeve u kojima je imovina osoba sa invaliditetom, umjesto da bude zaštićena i sačuvana, nestajala, bila zapuštena ili zloupotrijebljena. To me dodatno brine, da sistem zapravo ne pruža stvarne garancije sigurnosti za one koji u njemu ostaju sami. 

U praksi se nekada postupak lišenja poslovne sposobnosti pokrene zbog lišenja imovine i nasljedstva, onemogućavanja zasnivanja braka i porodice, smještaja u ustanovi zatvorenog tipa, upravljanja imovinom preko bankovnih računa, ostvarivanja materijalnih naknada koje je onda jedino moguće ili lakše ostvariti, tj. imovinske koristi, zloupotrebe pozicije, ograničavanja izbora i slično, kaže za CIN - CG izvršna direktorica nevladine organizacije Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i aktivistkinja Marina Vujačić. 

Osobe pod starateljstvom često ostaju bez stvarne kontrole nad svojom imovinom, umjesto da im se obezbijedi podrška u donošenju konkretnih odluka, kako to predviđa Strategija deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine, u kojoj se ističe potreba za modelima odlučivanja uz podršku, naročito u oblastima poput upravljanja imovinom.

Imovina najranjivijih obično ostaje bez stvarne zaštite, a institucije, iako tvrde da postupaju u skladu sa zakonom, u praksi reaguju tek nakon pritiska ili intervencije Zaštitnika i inspekcija.

Ko štiti imovinu korisnika domova starih i Komanskog mosta

Oni koji po osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju imovinu daju centrima za socijalni rad najčešće su ranjivi, uglavnom stariji, bez bližih srodnika, osobe sa invaliditetom ili hroničnim bolestima kojima je potrebna stalna pomoć i njega, kao i ljudi koji žive sami, u siromaštvu ili socijalnoj izolaciji. Te osobe su obično smještene u neku socijalnu ustanovu, najčešće u dom za stare. 

Iz Institucije Zaštitnika za CIN - CG objašnjavaju da je sistem smještaja u ustanove socijalne zaštite pun pravnih praznina i neujednačene prakse. Ukazali su na to da se dio korisnika smješta u domove starih, mimo odluke centra za socijalni rad, najčešće kroz neposredno ugovaranje sa ustanovama, pri čemu su centri često isključeni iz postupka, iako su po zakonu nadležni da odlučuju o pravima iz socijalne zaštite. To u praksi znači da se ne provjerava da li je osoba stvarno pristala na smještaj, da li je neko u njeno ime donio odluku zakonito i što otvara ozbiljan prostor za zloupotrebe i ostavlja najranjivije bez zaštite.

Zapaženo je da svi domovi javne ustanove imaju tipske ugovore o smještaju u dom, koji u najvećem broju potpisuju dom i korisnik/ca usluge. Međutim, upitni su i nepotpuni ugovori koje ne potpisuje korisnik/ca, nego neka treća osoba, u kojima nema pojašnjenja iz kojih razloga ugovor potpisuje ta osoba, na osnovu kog akta, niti sadrži broj rješenja kojim je ta osoba određena za staratelja/teljku, navode, između ostalog, iz Institucije Zaštitnika za CIN - CG. 

Prema podacima iz Strategije deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine broj korisnika i korisnica sedam domova zdravlja u Crnoj Gori (u Risnu, Pljevljima, Bijelom Polju, Podgorici, Nikšiću i dva doma u Danilovgradu) na kraju 2023. godine bio je 818, od čega su neposrednim ugovaranjem u te domove smještene 344 osobe. 

Od 818 korisnika i korisnica domova starih, ubjedljivo je najviše onih sa mentalnim i intelektualnim teškoćama - 217 je sa mentalnim teškoćama, a 57 sa intelektualnim. 

U JU Zavod Komanski most u Podgorici, ustanovi za smještaj odraslih i starih osoba s invaliditetom, u decembru 2023. godine bilo je 114 korisnika i korisnica (mladih osoba 12, a odraslih i starih 102). 

Od 114 korisnika i korisnica za petoro njih je rješenjem nadležnog osnovnog suda produženo roditeljsko pravo, za 49 staratelj je neko od članova porodice, dok njih 60 nema srodnike ili oni nijesu željeli ili nijesu bili adekvatni za obavljanje starateljske dužnosti, pa su u tim slučajevima za staratelje postavljeni stručni radnici nadležnih centara za socijalni rad.  

Zanimljivo je, međutim, da čak 38 osoba koje su smještene u JU Zavod Komanski most tokom 2023. godine niko od članova porodice, srodnika ili drugih značajnih osoba nije posjetio, niti se tokom tog perioda neko interesovao za njih. Sve ove osobe su pod starateljstvom nadležnog centra za socijalni rad kao organa starateljstva i svima im je potpuno oduzeta poslovna sposobnost. Do kraja 2023. godine samo jednom korisniku je djelimično vraćena poslovna sposobnost, dok je za 61 korisnika i korisnicu po završetku sudskog procesa odbijen predlog o vraćanju poslovne sposobnosti. 

U Strategiji deinstitucionalizacije za period od 2025. do 2028. godine Crne Gore kao problemi u pružanju usluga smještaja za odrasla i stara lica i odrasle i stare osobe s invaliditetom ističu se nedostatak aktivnog učešća u zajednici, nedostatak programa podrške za samostalan život ili život uz podršku, nedostatak podržanog odlučivanja i integrativnog pristupa. 

Ovakve prakse ne samo da dovode u pitanje zakonitost rada nadležnih institucija, već otvaraju prostor za sistemsku zloupotrebu imovine najranjivijih građana, koji zbog svog zdravstvenog stanja nijesu u mogućnosti da se sami zaštite, niti da kontrolišu način na koji se njihova imovina koristi.00

Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo

Pripremila: Dajana Vuković