Pametne telefone treba zabraniti u školama kako bi se riješila nepažnja učenika tokom nastave, poboljšalo samo učenje i pomoglo u zaštiti djece od sajber nasilja, preporuke su UN-ove agencije za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO).

Novi globalni UNESCO-ov izvještaj o tehnologiji u obrazovanju naglašava nedostatak odgovarajućeg upravljanja i regulative u ovoj oblasti. Zemlje se pozivaju da odrede uslove korištenja tehnologije u obrazovanju, a na način da ona nikada ne zamijeni direktan kontakt s nastavnicima.

Izvještaj pokazuje da neke tehnologije mogu podržati učenje u nekim kontekstima, ali ne i kada se prekomjerno ili neprikladno koriste.

„Upotreba pametnih telefona može poremetiti učenje u učionicama. Jedna studija koja je proučavala predškolsko do visokog obrazovanja u 14 zemalja pokazala je da to odvlači učenike od učenja. Čak i samo da imate mobilni telefon u blizini dovoljno je da učenici izgube pažnju sa zadatka. Jedno istraživanje je pokazalo da učenicima može biti potrebno i do 20 minuta da se ponovo fokusiraju na ono što su naučili kada im se odvrati pažnja”, navodi se u dokumentu.

Utvrđeno je da uklanjanje pametnih telefona iz škola u Belgiji, Španiji i Ujedinjenom Kraljevstvu poboljšava ishode učenja, prema studiji citiranoj u izvještaju, posebno za učenike koji nisu bili tako dobri kao njihovi vršnjaci.

UNESCO je saopštio i da vrijeme koje se provodi ispred ekrana negativno utiče na emocionalnu stabilnost djece.

Gotovo svaka četvrta država uvela je zabranu korištenja pametnih telefona u školama u zakonima ili politikama od Obale Slonovače do Kolumbije, od Italije do Holandije.

Zabrane su češće u Aziji. I Bangladeš i Singapur zabranjuju upotrebu pametnih telefona u nastavi, ali ne i u školi. Francuska zabranjuje korištenje pametnih telefona osim u isključivo pedagoške svrhe ili za podršku djeci s invaliditetom.

Neke zemlje su zabranile korištenje određenih aplikacija iz obrazovnih okruženja zbog zabrinutosti za privatnost. Danska i Francuska su zabranile Guglov radni prostor (Google Workspace), a Njemačka Majkrosoftove proizvode u nekim državama. U Sjedinjenim Državama, neke škole i univerziteti počele su zabranjivati ​​TikTok.

U apelu na hitnu regulaciju upotrebe tehnologije u školama, UNESCO je poslao jasnu poruku da digitalna tehnologija u cjelini, uključujući vještačku inteligenciju, uvijek treba da bude podređena “viziji obrazovanja usmjerenoj na čovjeka” i da nikada ne zamjenjuje interakciju licem u lice s nastavnicima.

UNESCO je upozorio one koji su i tvorci “novih metoda učenja” na nepromišljeno prihvatanje digitalne tehnologije, tvrdeći da bi njen pozitivan uticaj na ishode učenja i ekonomsku efikasnost mogao biti precijenjen, a da nešto što je novo nije uvijek nužno i bolje.

„Ne predstavljaju sve promjene napredak. Samo zato što je nešto novo i tek osmišljeno, ne mora značiti da bi trebalo biti odmah primijenjeno svugdje”, poručuju iz UNESCO-a.

“Digitalna revolucija ima nemjerljiv potencijal, ali, kao što su izrečena upozorenja o tome kako je treba regulisati u društvu, slična pažnja mora se posvetiti načinu na koji se koristi u obrazovanju”, rekla je generalna direktorica UNESCO-a Audrej Azolej (Audrey Azoulay), prenosi Gardijan (Guardian).

Iako bi tehnologija potencijalno mogla otvoriti mogućnosti za učenje za milione stanovnika na planeti, koristi su bile nejednako raspoređene, a mnogi siromašniji ljudi iz cijelog svijeta su bili praktično isključeni, pojašnjavaju.

„Digitalna obrazovna infrastruktura bila je skupa, a njeni ekološki troškovi često podcijenjeni”, dodaju u sapštenju predstavnici UNESCO-a.

Izvor: Portal roditelji.me

Pripremio: Ivan Čović

Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), juče je bila gošća emisije Boje jutra, koja se emituje na TV Vijesti. 

Ona je, odmah na početku pregleda štampe, a što se tokom dana i potvrdilo, izjavila da ne očekuje da se na jučerašnjoj sjednici Skupštine riješi mnogo toga, osim što će se, samo, verifikovati mandati.

Međutim, dodala je, dobro bi bilo da, konačno, počnemo dobijati formu pravog parlamentarizma, koju trebaju imati sva razvijena društva, s akcentom na kontrolnu ulogu izvršne vlasti.

„Ne očekujem, dakle, više od onog što je obećano u predizbornoj kampanji. Ali, kao što znamo, brojne teme budu samo dio predizborne kampanje, eventualno, tokom pregovora o formiranju vlasti se par puta pomenu, no, tokom vršenja vlasti, tj. trajanja mandata - mnoge od njih budu zapostavljene, ili na potpuno neadevatan način adresirane“, izjavila je, gostujući u Bojama jutra, Vujačić. 

Prema njenom mišljenju, to se najbolje moglo vidjeti u slučaju EU integracija.

„Iz razloga što mi, više, uopšte ne znamo gdje smo, kada su ovi procesi u pitanju, od ovog neorganizovanog haosa, što ne znači ni da bi bilo bolje i da je haos organizovan“, konstatovala je Vujačić. 

Parlament bi se, nastavila je, dalje, izvršna direktorica UMHCG, morao posvetiti izbornoj reformi, „jer mi još uvijek biramo partije, a ne pojedince“, kao i da će ona biti prava kada Crna Gora, konačno, dobije otvorene liste. 

Vujačić smatra i da nije dobra apsolutna većina, te da je dobro što je, kao u nekom proteklom periodu, nemamo.

Ona je istakla i da bi se partije, zbog niske izlaznosti - koja je obilježila protekle parlamentarne izbore - trebale zapitati šta su građanke i građani pokazali da misle o političkim procesima u Crnoj Gori. 

Izvršna direktorica UMHCG je ocijenila i da bi svi narodi i narodnosti Crne Gore trebali biti zastupljeni u vlasti, ali ne i svi njihovi predstavnici koji su, kako kaže, svojim postupcima, djelima, (ne)činjenjem i stavovima diskvalifikovali sami sebe.  

Komentarišući „dopunu‟ principa, koje je svim partijama ponudila Evropa sad (ES), Vujačić je istakla i da je apsurd što se neke partije, u ovom slučaju Bošnjačka stranka (BS), zalažu za, kako su saopštile, njihov poboljšanje uvrštanjem poštovanja Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba s invaliditetom, adekvatnijim učešćem žena u vršenju vlasti i pitanjima rodne ravnopravnosti, borbi protiv govora mržnje i slično. 

„Crna Gora je Konvenciju o pravima OSI ratifikovala prije 14 godina. Ona je, odavno, morala biti princip, spram kojeg bi se i usklađivali zakoni i javne politike. Jer, iskreno, a na osnovu onoga što sve ovo vrijeme gledamo i čemu svjedočimo, tom logikom, poštovanje svakog zakona bi se moralo dodati kao princip. A onda bismo mogli imati resora, koliko i nadležnih za sprovođenje zakona“,  pojasnila je ona. „Tom logikom su se i ranije formirale Vlade, pa su često bile preglomazne, u zavisnosti od ambicija pojedinih političara da zauzmu ministarske pozicije, iako nije prihvatljivo za Crnu Goru da ima toliko administracije‟, naglasila je ona. 

Osvrnuvši se na rad prethodne Vlade, Vujačić je, kao i više puta do sada, ponovila da ona nije usvojila ni jedan novi zakon koji je usklađen s Konvencijom.

Vujačić je primijetila i da mi, danas, imamo jako malo zvaničnih informacija od Ministarstva rada i socijalnog staranja o tome da li i šta se sve radi po pitanju ostvarivanja zagarantovanih prava OSI. 

„Nisu, naime, sazvali niti održali nijednu konsultaciju sa reprezentativnim organizacijama osoba s invaliditetom, iako su, u skladu s Konvencijom - na koju se ta ista partija, sada, poziva, a koja, ujedno, drži taj resor - to dužni da (u)rade. Mi, takođe, nemamo formiran Savjet za prava OSI, kao institucionalni mehanizam saradnje Vlade i OOSI, a ukinut je i Direktorat za zaštitu od diskriminacije OSI“, podsjetila je Vujačić.

Izvršna direktorica UMHCG je, na kraju, prokomentarisala i jučerašnju, tematsku sjednicu (o turizmu) Vlade u tehničkom mandatu, koju je okarakterisala kao „eksurziju“. 

„Meni je sve to juče, zaista, djelovalo kao da je Vlada krenula na eksurziju, po završetku svog mandata, pa to želi ovjekovječiti. Besmisleno je, definitivno, krajem jula govoriti o turizmu i turističkoj sezoni, organizujući tematsku sjednicu. To je trebalo raditi u pripremi sezone, a ne sada“, kategorična je Vujačić.

Ona je otkrila i da organizacija na čijem je čelu, u avgustu, neće odmarati, već raditi punom parom.

„UMHCG neće odmarati, jer je nekoliko ministarstava, iako su po Zakonu o NVO to bili dužni uraditi do 1. marta, raspisalo konkurse krajem jula.

„To znači da kada Vlada, uveliko, bude odmarala, mi ćemo pripremati predloge projekata, kako bi mogli nastaviti svoj djelovanje. Jer se kao NVO, finasiramo od projekata i donacija“, objasnila je ona.

To, upozorava Vujačić, nema nikakve svrhe, jer će ta sredstva biti raspodijeljena tek krajem, ili na samom kraju, ove budžetske godine, a neki resori ni za prošlogodišnje, i konkurse raspisane prije dvije godine, još uvijek nisu donijeli odluke. „Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), na primjer, još nije donijelo odluke za dva javna poziva, a Ministarstvo kulture i medija to nije uradilo dvije godine“, navela je ona. 

Ovakvi postupci, zaključila je Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG, samo pokazuje koliko je Vladi stalo do javnih politika jer se one sprovode, upravo, finansiranjem projekata koje podnose NVO. 

Pripremio: Milovan Marković

Izvor: TV Vijesti

Prema preliminarnim nalazima sistematskog posmatranja izbora u odnosu na elemente pristupačnosti, koje je na dan održavanja vanrednih parlamentarnih izbora 11. juna 2023, sprovedeno od strane Saveza slijepih Crne Gore (SSCG), ni u ovom izbornom procesu nije zabilježen značajan napredak kad je riječ o uslovima za samostalno, tajno i dostojanstveno glasanje osoba s invaliditetom (OSI), kazala je u intervjuu za SSCG pomoćnica direktora, Katarina Bigović Kulić.

 Ona ističe da Opštinske izborne komisije (OIK) nijesu ispoštovale zakonske procedure, kao ni podzakonske akte koje je Državna izborna komisija (DIK) usvojila u martu prošle godine.

Sistematsko posmatranje vanrednih parlamentarnih izbora, podržano od Nacionalnog demokratskog instituta (NDI), koje je sprovedeno po prvi put, kako je rekla, imalo je dva cilja.

„Prvi je prikupljanje i analiza podataka o pristupačnosti biračkih mjesta i izbornog materijala, dok je drugi cilj zagovaranje unapređenja uslova za ravnopravnije učešće OSI u izbornim procesima“, navela je Bigović Kulić.

Govoreći o posmatračkoj misiji, istakla je da je vanredne parlamentarne izbore ispred SSCG posmatralo 50 posmatrača/ica, među kojima je bilo i osam osoba s invaliditetom, te je proces bio krajnje inkluzivan.

„Posmatrači su tokom izbornog dana posjetili 505 biračkih mjesta, u 80 odsto crnogorskih opština“, navela je.

Naglašava da je posmatranjem bilo obuhvaćeno dvadeset lokalnih samouprava i to: Andrijevica, Bar, Berane, Bijelo Polje, Cetinje, Gusinje, Danilovgrad, Herceg Novi, Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Pljevlja, Podgorica, Rožaje, Tuzi, Ulcinj, Žabljak i Zeta.

Istakla je da posmatranje nije vršeno u Budvi, Petnjici, Plužinama, Tivtu i Šavniku, iz razloga što su izostale prijave posmatrača iz navedenih opština.

Posmatranje je, kako dodaje, vršeno u odnosu na pet kategorija, a to su: okolina, prilaz, ulazni prostor biračkog mjesta, rad biračkog odbora i uređenost prostora gdje se birački odbor nalazi u odnosu na fizičku pristupačnost, kao i pristupačnost izbornog materijala.

„Našim posmatračima/icama je bilo omogućeno da nesmetano izvrše posmatranje na svim biračkim mjestima koja su bila predmet posmatranja.

SSCG je poslao DIK informaciju da će posmatrači/ice na izborni dan vršiti određena mjerenja koja se odnose na širinu ulaznih vrata, visinu praga, visinu postavljene niže police u kabini i visinu glasačke kutije. I ovim putem se zahvaljujemo DIK što je prepoznala značaj mjerenja i dobijanja objektivnih rezultata“, podvukla je.

Kad je riječ o ključnim nalazima u posmatranim kategorijama, navodi da je okolina biračkog mjesta bila potpuno pristupačna na svega 12,7 odsto posmatranih biračkih mjesta.

„Na 87,3 odsto posmatranih biračkih mjesta, parking se nije nalazio u neposrednoj blizini, nije bio označen znakom pristupačnosti, nije bio adekvatnih dimenzija, ili je u okolini bilo parkiranih automobila koji su blokirali pristup osobama s invaliditetom“, kazala je Bigović Kulić.

U dijelu prilaza biračkom mjestu, dodaje, na 57,6 odsto biračkih mjesta prilaz je bio pristupačan osobama s invaliditetom, što znači da je ivičnjak, ukoliko je postojao, bio niži od dva centimetra i da nijesu postojale druge barijere poput stubića, žardinjera i sl.

Istakla je i da je teren prema biračkim mjestima bio izrađen od klizajućih materijala, mermera, linoleuma na 13,3 odsto biračkih mjesta, što je predstavljalo rizik za kretanje osoba s invaliditetom.

„Kada je u pitanju ulazni prostor u biračka mjesta, pokazalo se da lokacije za biračka mjesta nijesu adekvatno izabrane. Iako je DIK usvojila izmjene određenih podzakonskih akata, na čak 83,8 odsto biračkih mjesta ulazni prostor nije bio pristupačan. Na ulaznim prostorima koji nijesu bili ravni, u 63 odsto slučajeva nije bilo rampe, ili je ukoliko je bilo, ona je bila nagiba višeg od 8%, uz postojanje stepenica, što je predstavljalo otežavajući faktor za korisnike kolica, korisnike pomagala poput hodalice ili bijelog štapa, kao i za osobe koje se otežano kreću“, rekla je Bigović Kulić.

„Interesantan je podatak da su dvokrilna vrata postojala na ulazu biračkog mjesta u čak 67,3 odsto slučajeva, a da drugo krilo nije bilo otvoreno na 45,5 odsto, čime je onemogućen adekvatan prolaz za korisnike kolica. Ova prva tri segmenta koja se odnose na okolinu, prilaz i ulazni prostor, pokazuju da OIK, prilikom odabira lokacija za biračka mjesta, nijesu postupile u skladu sa podzakonskim aktom DIK-a i da su grubo prekršile pomenute akte. Takođe, ovi segmenti pokazuju i da Ministarstvo unutrašnjih poslova koje predlaže potencijalna biračka mjesta, ne uzima u obzir elemente pristupačnosti. Nalazi govore da su upravo iz navedenih razloga mnoge OSI ostale uskraćene za pravo glasa“, napominje Bigović Kulić.

Govoreći o izbornom materijalu, odnosno pristupačnim informacijama, ističe da je primjetan djelimičan izostanak poštovanja propisanih procedura, budući da OSI nijesu učestvovale u radu biračkih odbora.

„Na samo 17 od ukupno 505 posmatranih biračkih mjesta je bilo predstavnika OSI u biračkom odboru. Takođe, naši posmatrači su bilježili i neke od odgovora, pa je tako jedan od odgovora na pitanje da li u sastavu biračkog odbora ima osoba s invaliditetom bio „Hvala bogu nemamo. Svi smo zdravo“, što govori o potpuno neadekvatnom pristupu prema osobama s invaliditetom i neophodnosti profesionalizacije izbornih tijela, ali i dodatne edukacije članova biračkih odbora“, naglašava Bigović Kulić.

Što se tiče uređenosti biračkih mjesta, ona ističe da ista nijesu bila uređena na način kojim bi bilo omogućeno samostalno i nesmetano kretanje i glasanje biračima s invaliditetom.

„Kada govorimo o uslovima za osobe koje su korisnici kolica ili osobe nižeg rasta, moramo konstatovati da je na nešto više od 50 odsto biračkih mjesta, niža polica bila pravilno postavljena, kao i visina glasačke kutije i da nijesu prelazile 85 cm. Kada su u pitanju elementi za osobe oštećenog vida, svega 21,4 odsto biračkih mjesta bilo je u potpunosti pristupačno osobama oštećenog vida“, pojašnjava Bigović Kulić.

Etison trake su, dodala je, izostale na 66,5 odsto biračkih mjesta.

„Tamo gdje su bile postavljene, u 33,5 odsto slučajeva su uglavnom bile kontrastne boje od boje poda i bile su izražajno vidljive, dok su u 22,4 odsto slučajeva bile postavljene pravilno, tako da su vodile od ulaznih vrata do stola za kojim sjedi birački odbor, dalje do glasačke kabine i glasačke kutije, s linijom povratka do izlaza, te je na tim mjestima bilo omogućeno samostalno kretanje osoba s oštećenjem vida“, precizirala je Bigović Kulić.

Prema njenim riječima, šabloni za glasanje postojali su na 95,8 odsto biračkih mjesta, ali u čak 37,4 odsto slučajeva nijesu bili na stolu s drugim izbornim materijalom.

„Moram istaći da su šabloni na ovim parlamentarnim izborima bili izrađeni od čvrstog materijala, s prorezima koji su onemogućavali vidljiv otisak hemijske olovke, te je tako bilo osigurano tajno glasanje osoba s oštećenjem vida. Takođe, brošure sa sadržajem glasačkog listića na Brajevom pismu bile su dostupne na 93,5 odsto biračkih mjesta.“, istakla je.

Na pitanje da li je, tokom ovog izbornog procesa, uočen napredak u  poštovanju zakonskih procedura koje se odnose na učešće OSI na izborima, Bigović Kulić je kazala da nije moguće konstatovati značajniji napredak u odnosu na ranije izborne cikluse.

„Pohvalno je što je DIK, koja je bila odgovorna za izborni materijal, pratila podzakonske akte koje je usvojila, tako da su i šabloni i brošure na Brajevom pismu bili izrađeni adekvatno. S druge strane, kada govorimo o uređenosti biračkih mjesta, kao što sam već navela, OIK su grubo prekršile podzakonske akte na većini biračkih mjesta, te su tako mnogim OSI onemogućile da nesmetano i dostojanstveno ostvare svoje biračko pravo“, ocijenila je Bigović Kulić.

Osvrnula se i na rad Pozivnog centra za prijave nepravilnosti od strane birača s invaliditetom, koji je tokom izbornog dana funkcionisao u prostorijama SSCG, navodeći da su primljene svega četiri prijave.

„Može se konstatovati da je ovako mali broj prijava uslovljen prije svega zbog obeshrabrenosti OSI da prijave nepravilnosti, zbog dugotrajnog nerješavanja problema pristupačnosti biračkih mjesta, ali bih rekla da je razlog i to što od jednog do drugog izbornog ciklusa bilježimo iste nepravilnosti, ponavljamo preporuke, ali ih institucije odgovorne za sprovođenje izbora ne uzimaju za ozbiljno i ne rješavaju. Kad je riječ o prijavama koje smo primili, odnosile su se na ulaz biračkog mjesta, gdje korisnik kolica nije mogao ostvariti svoje biračko pravo.

Postojale su stepenice i nije bilo rampe, što se prema riječima ove osobe dešava već treći put ove godine. Takođe, u radu biračkih odbora zabilježena je nepravilnost prilikom postavljanja glasačkog listića u šablon za glasanje.

Prijavljeno je i da birački odbor nije dozvolio osobi s oštećenjem vida da glasa uz podršku asistenta kojeg je sama izabrala, a notirali smo i prijave koje se odnose na neadekvatno osvjetljenje i nepostojanje etison traka“, navela je Bigović Kulić.

Govoreći o preporukama koje će se naći u finalnom izvještaju, pomoćnica direktora SSCG ističe da će preporuke biti adresirane ka Vladi, Skupštini, DIK, OIK, ali i političkim partijama, organizacijama civilnog društva, medijima i donatorima.

„Konkretna preporuka je da se započne proces sveobuhvatne izborne reforme, odmah nakon uspostavljanja novog saziva Skupštine, kako bi se osiguralo puno ostvarivanje prava OSI. Važno je dati prioritet profesionalizaciji izborne administracije na svim nivoima i omogućiti adekvatno sprovođenje izbornih procesa od strane izbornih tijela. Neophodno je obezbijediti i osigurati svrsishodno učešće organizacija OSI u procesu izborne reforme“, poručuje Bigović Kulić.

Intervju je kreiran u okviru projekta Biram da biram koji realizuje SSCG. Projekat je podržan kroz program OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M BASE koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža. Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Izvor: Portal Savez Slijepih Crne Gore

Pripremio: Ivan Čović

Za nepunih 14 eura ljubitelji prirode mogu da kupe godišnju ulaznicu i neograničen broj puta, tokom cijele godine, posjete svih pet nacionalnih parkova u Crnoj Gori. U cijenu ulaznice, koja se odnedavno može kupiti i putem interneta, uključeni su korišćenje edukativnih, pješačkih i planinarskih staza, posjete centrima za posjetioce.

U slučaju NP Skadarsko jezero u cijenu je uključeno i jedno krstarenje, ali iz Nacionalnih parkova (NPCG) Vijestima su rekli da vožnju organizuju lokalni preduzetnici.

„Pod tim se podrazumijeva sama ulaznica, a NP Skadarsko jezero ne organizuje krstarenje, već to rade lokalni preduzetnici”, kazali su iz tog Javnog preduzeća.

Vlada Crne Gore je krajem marta donijela odluku po kojoj su dnevne ulaznice za sve nacionalne parkove poskupjele za euro do dva, dok je istovremeno cijena godišnje karte sa 27 smanjena na 13,5 eura.

Ulaznica u NP Skadarsko jezero korigovana je s četiri na pet eura, Durmitor sa tri na pet, Biogradska gora sa tri na četiri, Lovćen sa dva na tri, a Prokletije sa jedan na tri eura.

Igrališta za djecu, moderniji centri za posjetioce

Iz NP su rekli da planiraju renoviranje i modernizaciju centara za posjetioce, ali i izgradnju igrališta za djecu.

„U toku je i obnavljanje postojećih tabli i smjerokaza, kako bi svi posjetioci mogli da na terenu dobiju informacije o parkovima, aktivnom odmoru, biljnom i životinjskom svijetu i kulturno-istorijskom nasljeđu. Od prošle nedjelje posjetioci parkova mogu kupiti godišnju i dnevne ulaznice za parkove onlajn, a na ovaj način ubrzali smo i olakšali način kupovine i smanjili redove čekanja na naplatnim punktovima”, kazali su iz NPCG.

Do kraja godine, kako su istakli, čeka ih još značajnih aktivnosti, kao i realizacija nekoliko projekata s inostranim partnerima koji imaju za cilj poboljšanje i unapređenje infrastrukture i materijalno-tehničkih sredstava.

Ko i kada ne plaća ulaznicu

Ulazak u crnogorske nacionalne parkove besplatan je za Dan planete zemlje, Dan nezavisnosti, Međunarodni dan biodiverziteta, Dan evropskih parkova, Dan skadarskog jezera, Dan državnosti, Dan dijaspore NP Prokletije, Dan NP Durmitor, kao i u drugoj nedjelji juna.

Takođe, naknadu za ulazak, posjetu centrima za posjetioce i edukativnim stazama ne plaćaju djeca starosti do 15 godina i osobe s invaliditetom, organizovane grupe studenata Prirodno-matematičkog fakulteta Crne Gore (PMF) i Filozofskog fakulteta, kao ni istraživači, eksperti diplomatskog kora i novinari.

Vodič za 40 do 80 eura

Prema cjenovniku usluga vodiča nije uključena u samu kupovinu ulaznice bilo kojeg od pet crnogorskih nacionalnih parkova, već je naknada koju posjetioci mogu tražiti kao dodatnu, uz mogućnost vremenskog angažmana od 16 do 20 sati, u zavisnosti od interesovanja. Za četiri sata usluge vodiča iznose 40, a za osam sati 80 eura.

Iz NPCG su kazali da od početka godine do 1. jula nacionalni parkovi bilježe 201.149 posjeta, što je, kako kažu, za 68,57 odsto više u odnosu na isti period prošle godine.

„Sve veće interesovanje domaćih i stranih posjetilaca za nacionalne parkove, takođe, obavezuje preduzeće, čija je primarna uloga zaštita ovih područja, da pažljivo planira buduće aktivnosti u vezi s održivim turizmom, ali i kontrolom pritiska koja ova područja mogu biti podložna zbog pritiska na određene lokalitete”, kazali su Vijestima.

Kako objašnjavaju svi posjetioci mape s ucrtanim pješačkim i planinarskim stazama mogu naći u centrima za posjetioce, gdje se mogu informisati i o svim vrstama aktivnog odmora u parkovima.

Gube se mahom stranci

Više puta mediji su tokom proteklih godina izvijestili o gubljenju posjetilaca u nekom od nacionalnih parkova. Iz NPCG su kazali da su, u slučaju nestanka posjetilaca, službe zaštite na terenu 24 sata, kako bi pružile turistima sva neophodna usmjerenja, ali i štitile prostore parkova.

Iz preduzeća koje upravlja tim vrijednim zaštićenim prostorima, kazali su da, kada je riječ o prijavama nestanka, u većini slučajeva je riječ o stranim državljanima koji kreću u obilazak parkova nepripremljeni i najčešće neinformisani o samom terenu.

„NPCG i Planinarski savez Crne Gore u više navrata su apelovali na posjetioce da neinformisani ne kreću u osvajanje vrhova, da sve potrebne informacije mogu dobiti na kontrolno-naplatnim punktovima ili centrima za posjetioce, te da je za neke lokalitete najbolje koristiti usluge vodiča”, rekli su Vijestima.

Uvode sistem za lakše lociranje

Kako bi izbjegli neželjene situacije, posebno tokom planinarenja i boravka u parkovima, NPCG planira da uvede sistem za lakše lociranje posjetilaca, posebno planinara, u cilju poboljšanja bezbjednosti i sigurnosti u parkovima.

Kazali su da će posebna pažnja biti usmjerena na informisanje o pješačkim i planinarskim stazama, kako bi osigurali da posjetioci imaju sve neophodne i potrebne informacije prije odlaska u prirodu.

Iz NPCG Vijestima je rečeno da aktivno rade na kreiranju novih usluga i sadržaja u parkovima „u cilju zaštite i promocije najvrednijih prostora države”. U tome su im, kako su kazali, pomogla i iskustva drugih zaštićenih područja iz regiona i Evrope.

„NPCG svoje aktivnosti temelji na programima i planovima upravljanja, pa se kontinuirano radi na aktivnostima s ciljem obogaćivanja ponude nacionalnih parkova, posebno fokusirajući se na održivi turizam i aktivni odmor u parkovima. S tim u vezi u narednom periodu radiće se na novim edukativnim, biciklističkim i pješačkim stazama, Takođe, u planu je kreiranje ponude koja će biti dostupna različitim kategorijama posjetilaca kako bismo svima omogućili uživanje u nacionalnim parkovima”, rekli su iz tog preduzeća.

Cijene u regionu variraju

Cijene godišnjih ulaznica u nacionalnim parkovima u regionu različite su, a u pojedinim, kao što su Plitvička jezera u Hrvatskoj, cijena zavisi i od doba godine, ali i dana.

Tako u jeku sezone, od 1. juna do 30. septembra, cijena karte za posjetu Plitvičkim jezerima do 15 sati iznosi 40, a od 15 sati 26,50 eura.

Cijene su značajno niže u zimskim mjesecima - od 1. novembra do 31. decembra, te od 1. januara do 31. marta, karta za odraslu osobu košta deset eura. U oktobru, te od 1. aprila do 31. maja, karta košta 23,5 eura. U tim mjesecima cijena ulaznice ne zavisi od doba dana.

U cjelokupan aranžman, uključena je vožnja panoramskim vozilom, brodom, šetnja dugim stazama, kao i osiguranje.

Za godišnju kartu u iznosu od 11 eura na Fruškoj gori, uz usluge vodiča, posjetioci mogu vidjeti sve prirodne ljepote tog nacionalnog parka u Vojvodini. Uzimajući u obzir činjenicu da zauzima površinu od preko 27.000 hektara, jedna od glavnih aktivnosti su i pješačke ture Irški venac i Vrdnik, po cijeni od 2,24 eura (263 dinara) po osobi, za grupe od 20 posjetilaca. Odabir konkretnih putanja zavisi od interesovanja posjetilaca.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Parlament Francuske jednoglasno je usvojio zakon koji predviđa da maloljetnici mlađi od 15 godina dobiju saglasnost roditelja za korišćenje društvenih mreža i treba da urade i poslanici u Crnoj Gori kako bismo, bar dijelom, zaštitili djecu koja su izložena raznim neprimjerenim sadržajima na mrežama, smatraju sagovornici Portala RTCG.

Predlog ovog zakona jednoglasno je usvojen prije nekoliko dana u Senatu Francuske, a shodno dokumentu, platforme društvenih medija će morati da koriste sistem za provjeru starosti korisnika i da li maloljetnici imaju dozvolu roditelja.

Da je ova odluka odlična, smatra izvršna direktorica Udruženja Roditelji Kristina Mihailović koja je za Portal RTCG kazala da bi to ograničenje dovelo do onoga što je do sad samo formalno postojalo u Crnoj Gori.

„Mi imamo ograničenje da djeca do 13 godine ne mogu da koriste društvene mreže, odnosno da ne mogu da otvore nalog, ali to niko ne provjerava. Samo ukucaju godinu rođenja koja im odgovara i regularno se napravi nalog. Koja je onda poenta zabrane? Ovo što je uradila Francuska jeste dobra opcija zbog dostupnosti vrlo problematičnih sadržaja kojima su djeca izložena”, kazala je Mihailović.

Pitanje je, navodi, kako će društvene mreže da ispune svoju obavezu, ali Mihailović smatra da se to bez problema može uraditi.

„Postoji sistem provjere ako neko ima biznis profil odnosno stranicu. Tada postoji verifikacija tako što se skenira pasoš ili lična karta. Situacija kod nas je trenutno takva da niko ne može da garantuje da maloljetnik ne koristi društvenu mrežu, a ovo ograničenje bi bilo veliki pomak”, navela je Mihailović.

Predsjednik Mensa Crne Gore Marko Lakić, koji je i forenzičar za informacione tehnologije, za portal RTCG kaže da je zakonska obaveza ozbiljan korak naprijed jer bi djeca verifikaciju morala da dokažu.

Naveo je i neke od načina kako se to čini.

„To se radi skeniranjem dokumenta i prikazivanjem agentu ili društvenim mrežama, a to zavisi od firme i društvene mreže. Jedan od načina verifikacije je da se kod notara ovjeri dokument, za maloljetnike njihovi roditelji to mogu da urade i da onda oni odgovaraju za svoju djecu. Ima dosta metoda, samo je pitanje ko će koju i kako da sprovede. Ne postoji jedna metoda ali se to lako može riješiti”, pojašnjava Lakić.

Navodi da je ovaj potez poslanika u Francuskoj jako dobra ideja, i da nam tako nešto pod hitno treba u Crnoj Gori, jer ovdje, podsjeća, djeca od sedam ili deset godina aktivno koriste društvene mreže.

„Ja bih čak podigao ljestvicu da ovo ograničenje postoji za sve ispod 18 godina. Imali smo slučajeve širenja vjerske i nacionalne mržnje, navijačke, bilo je posljedica ne samo psihičkih već i fizičkih jer nije rijetko da djeca tuču ugovaraju preko neke od društvenih mreža”, kazao je Lakić.

Njegov stav kao vještaka u sudskim postupcima koji ima uvid u dosta slučajeva nasilja je da roditelji moraju da preuzmu odgovornost za ono što im djeca rade.

„Modela je više, a na kraju možemo da prekopiramo model koji primijene u Francuskoj, samo ako postoji volja da se ovakav zakon donese”, zaključio je Lakić.

Kako prenose strani mediji, platforme koje ne poštuju zakon donijet u Francuskoj mogu biti kažnjene do jedan odsto svog globalnog prihoda. Roditelji će moći da traže od platformi da suspenduju naloge njihove djece na društvenim mrežama.

"Ova aktivnost realizovana je u okviru projekta Ključ SamstalnOStI, a koji UMHCG realizuje uz finansijsku podršku od strane Glavnog grada Podgorice"

Izvor: Portal aktuelno 

Pripremio: Ivan Čović

Gojković se takmičio u drumskom parabiciklizmu, u kategoriji C1.

Crnogorski parabiciklista Danilo Gojković, kao drugoplasirani, završio je nastup na Evropskom kupu u slovačkom Puhovu.

Gojković se takmičio u drumskom parabiciklizmu, u kategoriji C1.

Vozio je trku na hronometar, dugu 15 kilometara.

Osvojio je 26 bodova koji se računaju za Paraolimpijske igre.

Nastup Gojkovića u Puhovu finansira se po programu Paraolimpijskog komiteta za 2023.  koji je podržalo Ministarstvo sporta i mladih.

Izvor: Portal aktuelno.me

Pripremio: Ivan Čović

Sljedeći tipovi adaptacija su definisani kao razumne adaptacije:

- Bez tehnologije: Adaptacija koja košta malo ili nimalo novca... U pitanju je: vrijeme, podrška i kreativnost (npr. dodatno vrijeme za pripremu za pojedinca ili sistem arhiviranja u boji);
- Niskotehnološke: Bilo koja adaptacija koja je, tehnološki, jednostavna i/ili nesofisticirana, te lako dostupna u većini kancelarija (npr. zamjena nepristupačne pristupačnom kvakom, obezbjeđivanje lupe).
- Visokotehnološke: Svaka adaptacija koja koristi napredne ili sofisticirane uređaje (npr. softver za čitanje s ekrana sa sintetizovanim govorom).

Primjeri mogućih razumnih adaptacija: 

- Restrukturiranje posla

Restrukturiranje posl(ov)a, kao oblik razumne adaptacije, može uključivati preraspodjelu ili oslobađanje marginalnih funkcija posla. Restrukturiranje poslova se, često, ostvaruje zamjenom marginalnih funkcija posla, koje ne može obavljati osoba s invaliditetom, za marginalne radne funkcije koje obavlja jedan ili više zaposlenih. Zaposleni mora biti u stanju da obavlja osnovne funkcije posla, ali kada je moguće ukloniti određene i, po svemu, nebitne zadatke iz radnih zahtjeva zaposlenog - to treba učiniti.

Primjer: Poslodavac ima dva službenika za obradu podataka. Kucanje na računaru je suštinska funkcija, korišćenje telefona je marginalna. Ako kvalifikovani službenik, za obradu podataka, ima oštećenje govora, bilo bi razumno dodijeliti funkciju korišćenja telefona zaposlenom bez oštećenja govora, u zamjenu za podnošenje zahtjeva tog zaposlenog.

Poslodavac nije obavezan da preraspodijeli osnovne funkcije posla.

Razumna adaptacija može biti promjena načina, tj. kada i kako se obavljaju osnovne funkcije posla. To uključuje: 

Prerasporedjelu posla, na postojećoj platformi, među saradnicima.

Primjer: Ako sekretarica ima oštećenje vida, koje je sprječava da kuca u malim prostorima i na malim obrascima, kad god bi trebalo pripremiti takve formulare, oni bi mogli biti dodijeljeni drugoj sekretarici/sekretaru, koji nema oštećenja vida. U zamjenu, sekretarica s invaliditetom bi mogla preuzeti jednu dužnost kolege, kao što je podnošenje dokumenata.

- Eliminacija nebitih zadataka

Primjer: Ako dio posla nije neophodan, može se u potpunosti eliminisati. Poštar, umjesto da putuje u poštu u ranim jutarnjim satima, može da sačeka redovnu isporuku pošte.

- Preraspodjela posjete pristupačnim prostorima

Primjer: Serviser, koji je koirisnik kolica, može servisirati pristupačne lokacije, dok bi ostala mjesta mogla biti dodijeljena nekom ko nema prepreke u kretanju.

- Dozvolite rad u okruženju koje nije tradicionalno

Primjer: Anketar može obavljati pozive, na određenoj liniji, od kuće, umjesto da redovno dolazi u nepristupačnu kancelariju da bi obavio pozive.

- Izmjena rasporeda rada i fleksibilne smjernice za odsustvo

Promjena redovnog radnog rasporeda, ili uspostavljanje fleksibilne politike odsustva, može biti razumna adaptacija, osim ako ne bi izazvala nepotrebne komplikacije. Izmijenjeni rasporedi rada mogu uključivati fleksibilnost radnog vremena ili radne nedelje, te skraćeno radno vrijeme.

Osobe čija invalidnost, možda, iziskuje modifikovani raspored rada uključuju pojedince:

- Kojima je potreban poseban medicinski tretman zbog svoje invalidnosti (kao što su, recimo, ljudi koji imaju kancer, HIV/AIDS ili psiho-socijalni invaliditet);
- Kojima su potrebni periodi odmora (uključujući neke ljude koji imaju multiple sklerozu, kancer, dijabetes, respiratorna oboljenja ili mentalne oboljenja); i
- Na čija oštećenja (kao što je dijabetes) utiču rasporedi ishrane ili spavanja.

Politike fleksibilnog odsustva treba smatrati razumnom adaptacijom kada OSI zahtijevaju odmor sa posla zbog svoje invalidnosti. Poslodavac, generalno, nije obavezan da obezbijedi dodatno plaćeno odsustvo, kao adaptaciju, ali bi trebalo da razmotri mogućnost korišćenja naplaćenog odsustva, ili odsustva bez naknade, gdje to neće izazvati nepotrebne komplikacije.

Osobe s invaliditetom mogu zahtijevati fleksibilno odsustvo zbog:

- Liječenja u vezi s invalidnošću;
- Popravke proteze ili opreme;
- Privremenih nepovoljnih uslova u radnom okruženju (kvar klima-uređaja, koji izaziva temperaturu iznad 85 stepeni, može ozbiljno škoditi stanju osoba sa multiplom sklerozom);
- Obuke za korišćenje asistivne tehnologije ili psa vodiča. (Ukoliko se asistivna tehnologija koristi na poslu i pruža se kao razumna adaptacija, te i ako drugi zaposleni prolaze obuku, tokom radnog vremena, onda zaposleni s invaliditetom treba da se obuči tokom radnog vremena, bez potrebe za odsustvom).

Neke osobe s invaliditetom nisu u mogućnosti da rade standardnim radnim danima, od 9.00 do 17.00 časova, ili standardnom radnom nedjeljom od ponedjeljka do petka. U zavisnosti od prirode radnog zadatka i operativnih zahtjeva, promjene u rasporedu i satima rada mogu biti razumna adaptacija, sve dok ne dovode do nepotrebnih komplikacija.

Primjer: Zaposleni koji ide na dijalizu bubrega nije u mogućnosti da radi dva dana, jer je tretman dostupan samo tokom radnog vremena radnim danima. U zavisnosti od prirode posla, moguće je obavljati radne zadatke kod kuće, vikendom, tri dana u nedelji i/ili kao honorarni radnik.

- Modifikacija ili kupovina opreme i uređaja

Kupovina opreme, ili promjena postojeće, može biti efikasna adaptacija za osobe s mnogim vrstama invaliditeta. Postoji, naime, mnogo uređaja koji omogućavaju ljudima da prevaziđu postojeće barijere za obavljanje funkcija posla. Ovi uređaji se kreću od veoma jednostavnih rješenja, kao što je elastična traka - koja može omogućiti osobi s cerebralnom paralizom da drži olovku i piše - do visokotehnološke elektronske opreme, kojom mogu upravljati pokretima glave ili usta osobe koje ne mogu da koristiti svoje ruke.

- Teletipske mašine (TTI), telekomunikacioni uređaji za osobe s oštećenjem sluha (TDD), tekstualni telefoni (TT) ili video telefoni, koji omogućavaju osobama s oštećenim sluhom i/ili govorom da komuniciraju preko telefona;

- Telefonska pojačala za osobe s oštećenim sluhom; 
- Specijalni softver za standardne računare i drugu opremu za uvećanje štampanja, ili pretvaranje dokumenata u izgovorene riječi, za osobe s oštećenjem vida;
- Taktilne oznake na opremi na Brajevom pismu, ili sa uzdignutim slovima, za osobe s oštećenjem vida;
- Telefonske slušalice, zvučnici i prilagodljivi prekidači za svijetlo za OSI;
- Govorni kalkulatori za osobe s oštećenjem vida;
- Stolovi sa podignutim ili podesivim visinama za zaposlene koji su korisnici kolica;
- Modifikovane kontrole opreme za ručni i nožni rad za osobe s ograničenom kontrolom ruku ili nogu;
- Naslon za ruke, za tastaturu, koje su postavljene na tastaturi, kako bi spriječile osobe s oštećenjem motoričke kontrole da pogrešno klikaju tastere;
- Klipbordi za zaposlene s manuelnim oštećenjima;
- Displeji na Brajevom pismu, koji se mogu osvježiti, ili Brajev štampač za osobe s oštećenjem vida.

Poslodavac je u obavezi da obezbijedi samo opremu koja je potrebna za obavljanje posla. Ne postoji, na primjer, obaveza da se obezbijedi oprema koju pojedinac, redovno, koristi u svakodnevnom životu, kao što su: naočare, slušni aparat ili kolica. Poslodavac može biti u obavezi da obezbijedi stvari ove prirode ako su one neophodne za obavljanje posla, tj. ako predstavljaju vid razumne adaptacije.

Primjer: Zaposleni sa smanjenom pokretljivošću posjeduje i koristi kolica. Međutim, ako posao zaposlenog zahtijeva kretanje između zgrada koje su udaljene, a smanjena pokretljivost zaposlenog onemogućava upravljanje kolicima na toj udaljenosti, ili ako teški tepisi sprječavaju kretanje ručnih kolica, onda vid razumne adaptacije može biti da se zaposlenom/oj obezbijede motorna kolica na radu.

- Obuke

Treba obezbijediti razumne adaptacije, kada je to potrebno, kako bi se zaposlenima s invaliditetom pružila jednaka prilika da imaju koristi od obuka, koje bi im koristile kako bi bolje i efikasnije obavljali svoj posao i napredovali u njemu. Potrebna adaptacija može uključivati obezbjeđivanje:

- Pristupačne lokacije za obuku;
- Materijala za obuku u alternativnim formatima (npr. krupna štampa, Brajevo pismo, audio traka ili elektronski format) za prilagođavanje;
- Prevodioce na znakovnom jeziku ili titlove.

- Izmjena politika

Izmjene politika mogu uključivati:

- Promjenu politike radnog mjesta, koja zabranjuje nešto što je zaposlenom/oj s invaliditetom neophodno kako bio obavljao/la svoj posao (npr. dozvoljavanje da OSI bude u pratnji psa vodiča, dozvoljavanje unošenja hrane na radnom mjestu za osobe s dijabetesom, dozvoljavanje unošenja ličnih stvari u radni sto za osobe sa psihosocijalnim invaliditetom);
- Razvoj procedura hitne evakuacije, kako bi se obezbijedio efikasan izlaz za zaposlene sa poteškoćama u kretanju u slučaju nužde;
- Obezbjeđivanje pristupačnog parkinga za zaposlenog s dozvolom za parkiranje, namijenjen OSI.

- Modifikacija fizičke lokacije (zgrada i objekat)

Aktivnosti zapošljavanja moraju se odvijati u integrisanom okruženju. Zaposleni s invaliditetom ne mogu biti odvojeni u određene/zasebne objekte ili djelove objekata. To znači da će poslodavac, možda, morati da ukloni ili izmijeni arhitektonske barijere, kako bi se obezbijedila strukturalna pristupačnost radnom mjestu. Međutim, od poslodavca se ne traži da izvrši strukturne promjene koje su nerazumne i koje bi nametnule nepotrebne komplikacije.

U postojećim strukturama, promjene su neophodne do mjere da omoguće zaposlenom s invaliditetom da obavlja osnovne funkcije posla, uključujući pristup radnom mjestu i uobičajenim pratećim objektima kao što su: toaleti, česme i trpezarije.

Nestrukturne promjene su, umjesto strukturnih, dozvoljene ako postižu isti rezultat. Primjeri uključuju:

- Obuka se održava na lokaciji bez pristupačnog toaleta. Umjesto da mijenjate toalet, trening se može premjestiti na pristupačnu lokaciju/prostoriju;
- Česma je previsoka za osobu koja koristi kolica. Umjesto spuštanja crijeva za piće, mogu se postaviti dozeri šoljica;
- Obezbjeđivanje čitača i provajdera pristupa komunikaciji ili ličnih asistenata.

Pojedinci sa senzornim oštećenjima (npr. oštećenje vida, oštećenje sluha i oštećenje govora) treba da budu u stanju da efikasno komuniciraju sa drugima, po potrebi, za obavljanje njihovih radnih obaveza. Takođe, treba da imaju pristup informacijama potrebnim za posao. Identifikovanje potreba zaposlenog, u vezi sa specifičnim zadacima posla, odrediće da li i kada može biti potreban prevodilac, čitač ili drugi provajder pristupa komunikaciji.

Razumna adaptacija može biti obezbjeđivanje čitača za osobu s oštećenjem vida, ako to ne bi predstavljalo nepotrebne poteškoće. U nekim situacijama, na poslu, čitač može biti najefikasnija i najefektivnija adaptacija, ali u drugim situacijama, recimo, oprema može omogućiti osobi s oštećenjem vida da tačnije obavlja poslove.

Primjer: Socijalni radnik, koji je osoba s oštećenim vidom, traži od čitača papirologiju, intervjue i izradu izveštaja. Čitač bi mogao biti obezbijeđen nekoliko sati dnevno. Ako se materijali za čitanje sastoje od složenog ili tehničkog materijala, onda čitačev rječnik i nivo čitanja treba da budu srazmjerni dokumentima koji se čitaju.

Provajderi pristupa komunikaciji (npr. tumači znakovnog jezika ili titlovi u realnom vremenu), po potrebi, mogu biti razumna adaptacija za osobu s oštećenjem sluha, pod uslovom da to ne predstavlja nepotrebnu komplikaciju.

Primjer: Osoba s oštećenjem sluha konkuriše za posao daktilografa. Možda će biti potrebno obezbijediti kvalifikovanog tumača, za intervju za posao, jer podnosilac zahtjeva i anketar moraju da komuniciraju, u potpunosti i efikasno, kako bi procijenili da li je kandidat kvalifikovan za obavljanje posla. Međutim, kada se zaposli, ako zaposleni radi činovničke poslove, računarske aplikacije ili druge poslove - koji ne zahtijevaju mnogo verbalne komunikacije - prevodilac će, možda, biti potreban samo povremeno. Prevod može biti neophodan za situacije obuke, sastanke osoblja ili zabave zaposlenih, tako da ova osoba može, u potpunosti, učestvovati u tome. Komunikacija na poslu može se odvijati na različite načine, u zavisnosti od situacije, kao što su pisane bilješke, potpisivanje od strane drugih zaposlenih, koji su prošli osnovnu obuku za znakovni jezik, ili kucanje na računaru.

Obezbjeđivanje pomoćnika, po potrebi, može biti razumna adaptacija za OSI ako to ne predstavlja nesrazmjeran teret. Primjeri uključuju:

- Možda će biti potreban pomoćnik za preuzimanje predmeta na policama, dosijea ili selektivno pomaganje osobi s kvadriplegijom na drugim dužnostima.
- Možda će biti potreban pomoćnik da pomogne osobi s oštećenjem vida koja mora putovati do posla.

Preraspoređivanje na upražnjeno radno mjesto i laka dužnost

Ako zaposleni razvije svoj invaliditet nakon što je na poslu, te više ne može obavljati osnovne funkcije svog posla, poslodavac će, možda, morati da ga prerasporedi na upražnjeno radno mjesto u agenciji ili u Vladi Distrikta, ako to ne predstavlja nesrazmjeran teret. Nova pozicija treba da bude ona za koju je zaposleni kvalifikovan i za istu platu. Preraspoređivanje, od zaposlenog, ne zahtijeva konkurisanje za novu poziciju.

Preraspoređivanje od poslodavca ne zahtijeva da prekrši sistem radnog staža, ili Kolektivni ugovor, po kome neko drugi ima pravo na upražnjeno radno mjesto. Preraspoređivanje treba razmatrati samo ako ne postoje razumni uslovi koji bi omogućili zaposlenom da obavlja osnovne funkcije svog trenutnog posla.

Preraspoređivanje zaposlenog s invaliditetom, na lakši posao, može biti potrebno, kao razumna adaptacija, u zavisnosti od toga kako je osmišljen program lakih obaveza poslodavca. Ako poslodavac rezerviše određene poslove, za laka radna mjesta, umjesto da stvara laka radna mjesta po potrebi, on mora premjestiti zaposlenog na upražnjeno, rezervisano radno mjesto kao razumnu adaptaciju ako:

- Zaposleni ne može da obavlja svoju trenutnu poziciju, zbog invaliditeta, sa ili bez razumnih adaptacija; 
- Zaposleni može obavljati lakši posao, sa ili bez razumnih adaptacija; 
- Preraspoređivanje ne bi nametnulo nesrazmjeran teret. To zato što su preraspoređivanje, na upražnjeno radno mjesto, te odgovarajuće promjene politike poslodavca oblici razumnih adaptacija koje zahtijeva ADA, bez nepotrebnih poteškoća. 
- Međutim, ne postoji zahtjev za stvaranje lake radne pozicije ili bilo koje druge pozicije prema ADA.

- Ostale adaptacije

Postoji, takođe, mnogo drugih adaptacija koje mogu biti efikasne za osobe s različitim invaliditetima na različitim poslovima. Neke adaptacije, koje bi mogle biti prikladne, uključuju:

- Zaposleni vrši sporadične posjete kući radi inspekcije. Kilometraža se naplaćuje kao dio posla. Umjesto toga zaposlenom, koji ne vozi, može biti dozvoljeno da, umjesto ličnog automobila, koristi taksi;
- Na radnom mjestu za održavanje prima se osoba s intelektualnim invaliditetom. Poslodavac može ponuditi korišćenje trenera za posao za individualizovane usluge obuke na radnom mestu;
- Osoba s intelektualnim invaliditetom može zahtijevati da se zadaci i uputstva šalju e-poštom, a ne usmeno.
- Ako invalidnost osobe otežava dolazak u kancelariju, a posao se može obavljati van lokacije, adaptacija može biti i da se osobi omogući da radi od kuće.

Vrijeme i pregled adpatacije da bi se obezbijedila efikasnost

Kada se adaptacija odobri, trebalo bi je sprovesti što je prije moguće.

U roku od četiri do šest nedelja, nakon što je adaptacija odobrena, poslodavac treba da procijeni njenu efikasnost u omogućavanju zaposlenom da obavlja osnovne funkcije posla. Ukoliko postoji potreba za dodatnom adaptacijom, ili izmjenama postojeće, poslodavac treba da izvrši ponovnu procjenu.

Ako adaptacije nisu efikasne i ne postoje druge, koje bi mogle pomoći zaposlenom u obavljanju osnovnih funkcija posla, onda će se razgovarati o adaptaciji na upražnjeno radno mjesto u Agenciji ili u Vladi Distrikta.

Pripremio i s engleskog preveo: Milovan Marković

Izvor: Office of Disability Rights

Za Milana ne postoji „ne mogu” i „teško mi je”, za Milana ne postoji predaja već samo mogu brže, mogu bolje, mogu jače. Milan nije kao većina nas koji svakodnevno tražimo izgovor da ne uradimo nešto, da pronađemo prečicu, da se izvučemo ako možemo i posao ostavimo za sJutra. Milan je šampion, učesnik dvije Paraolimpijade, dobitnik mnogih sportskih nagrada. Milan Petrović je s oštećenjem vida.

„Kao osoba s invaliditetom ne mogu da uradim neke stvari. Međutim, sve što radim, radim iz ljubavi. Nažalost, nas parasportista nema u medijima, rijetko se piše, još ređe priča... Kad nekome kažem šta sam postigao, osećam da me gledaju kao da sam bio na Mesecu. Zbog toga mi je ponekad muka u želucu, zaboli me, ali ih shvatam, razumem zašto je tako“, rekao je Milan za Sportal.

Ovaj hrabri Leskovčanin je predstavljao Srbiju na brojnim velikim takmičenjima, samo da izdvojimo Paraolimpijade u Londonu 2012. i Tokiju 2020, a njegova specijalnost je tandem bicikl. Međutim, nedavno je napravio veliki korak - učestvovao je na međunarodnoj trijatlonskoj trci.

„Bila mi je to želja od ranije, da budem deo „Ajronmen” takmičenja. Već sam uspevao da odradim polu-distance, ali nisam znao da li mogu da izdržim do kraja. Inače, volim dugačka takmičenja, jer mi je sve kratko previše stresno. Tako sam zajedno s Vladimirom Lazarevićem odlučio da se prijavim za „X man” takmičenje u Rumuniji, u Oradei. Organizatori su nas prihvatili s oduševljenjem jer sam bio jedini takmičar s invaliditetom. Znači, ne postoje odvojene trke, svi kreću zajedno.

Da vam bude jasnije, u trijatlonu se prvo pliva 3,8 kilometara, zatim se vozi bicikl 180 kilometara i na kraju trči 42 kilometra.

Plivanje nam nije bio problem. Dok plivamo, Lazar i ja smo povezani gumom, tako da mogu da držim pravac do cilja. Vozimo tandem bickl koji je moja specijalnost. Nažalost, imali smo problema s gumom i izgubili smo oko 20 minuta. Takođe, stalno je padala i kiša. Najviše me je namučilo trčanje, negde između 20 i 30 kilometra. Sve mi se odužilo, Trčalo se nekoliko krugova gradom i kada sam naučio stazu, postalo mi je lakše. Posle 30 kilometra sam rekao: „To je to, nema nazad, idemo do kraja. Iako se takmičimo jedni protiv drugih, moram da kažem i da se usput pomažemo, bodrimo da ostanemo na nogama da izdržimo.“

I, kada je prošao kroz cilj, Milan nije mogao da vjeruje.

„Imali smo vreme od 12 sati i 12 minuta, bili smo 39-40 od ukupno 86 takmičara. Verujte mi, još sam zbunjen i naježim se kada se setim koliko su nas svi podržavali, nosili i bodrili u Rumuniji. Bio sam jedini takmičar s invaliditetom, što je retkost. Tražio sam na internetu slične primere i video da nas ima trojica-četvorica na svetu. Svi komentari koji smo dobili su bili super pozitivni, pokupili smo najviše simpatija i oduševljen sam.“

Milan kaže da ne zna kada će ponovo da se takmiči u trijatlonu i da napadne lični rekord.

„Tražim nešto u blizii Srbije, zbog troškova naravno, Za sada, nemam planove vezane za trijatlon, ali znam da nema stajanja. Jednom kada uđeš u ovaj svet, postaješ deo. Što se tandembicikla tiče, u avgustu me očekuje Evropsko prvenstvo u Roterdamu na kojem imam velike ambicije“, podvukao je Milan Petrović.

Izvor: Portal sportal.blic.rs

Pripremio: Ivan Čović

Ustanova za fizičku kulturu Valis, koja gazduje SRC Petnica, postavila je lift stolicu za osobe s invaliditetom na petničkom olimpijskom bazenu.

„SRC Petnica i bazeni postoje već skoro 40 godina, a ovo je prvi put da se i osobama s invaliditetom postavljanjem lift stolice omogućio pristup bazenu. Lift stolica je mobilna, postavljena je u plićem delu olimpijskog bazena i dostupna je svima kojima je neophodna pomoć za ulazak u bazen. Cilj nam je da bazen učinimo dostupnim svima za korišćenje i ne postoji razlog zašto osobe s invaliditetom ne bi koristili bazen. To nije pitanje ugođaja za njih, već i važan segment u velikom broju medicinskog tretmana. Razumevanje potreba osetljivih društvenih grupa i kreiranje usluga socijalne zaštite u skladu s tim potrebama, jedan je od važnih koraka ka jačanju osetljivih grupa i društva u celini i kao direktor UFK Valis ponosan sam što smo realizovali i ovu inicijativu ispred grada Valjeva. Svakako smo raspoloživi da izlazimo u susret svim našim sugrađanima, posebno onim ugroženim“, kazao je direktor UFK Valis Željko Ostojić.

Član Gradskog vijeća Vladimir Mišković, iskazao je zadovoljstvo i naglasio značaj postavljanja lift stolice.

„Ova pomagala su poslednja, ali daleko od toga da su jedina investicija u stvaranje uslova za ravnopravniji život osoba s invaliditetom. U tom smislu, Valjevo se trudi da bude primer dobre prakse u ovoj oblasti. Ono što smo obećali, ispunili smo i drago mi je da smo uživanje u SRC Petnica približili i osobama s invaliditetom. Samo oni ljudi čija je želja bila da samostalno koriste usluge bazena, znaju koliko su lift i stolica značajni. Neki od njih će, možda po prvi put ući u SRC Petnica i plivati u bazenu, što mi je posebno drago“, naglasio je Mišković.

Izvor: Portal vamedia.info

Pripremio: Ivan Čović

„Dvadesetšestogodišnja Maša Stojković iz Bora ne može da pronađe odgovarajući stan u Beogradu u koji bi trebalo da se preseli nakon što izađe iz studentskog doma. Razlog je, kako pretpostavlja, samo to što je u  kolicima, iako je, zapravo, ova diplomirana pravnica potpuno samostalna“, piše Nova.rs.

„Maša je dobila stalan posao u Prvom Osnovnom sudu, međutim predrasude stanodavaca su, nažalost, jače“, piše Nova.rs.

Zato je probala da „ubrza stvar“, tako što je na skoro svaku banderu u ulici Vojvode Stepe na Voždovcu zalijepila oglas u kom traži stan. Ipak, ni ovaj metod, za sada, nije dao efekta, a ona objašnjava s kakvim se sve situacijama susrijetala.

Dovoljno je da izgovori tu famoznu riječ „kolica“ i potencijalne gazde i stanodavci momentalno odustaju i smišljaju izgovore.

Kako prenosi portal Nova.rs, Maša godinama živi u Beogradu gdje je završila i osnovnu i srednju školu, a potom i osnovne akademske studije na Pravnom fakultetu. Trenutno završava i master na istom fakultetu i živi u studentskom domu na Voždovcu. Uskoro bi trebalo da izađe iz doma s obzirom na to da je stupila u radni odnos u Prvom Osnovnom sudu. Tada je naišla na, kako kaže, do sada najveću prepreku u svom životu.

„Smatraju nas nesposobnima, misle da mi ne možemo ništa sami, pa se plaše da nas prihvate. Tako i stanodavci. Verovatno misle da ću demolirati stan pošto sam u kolicima ili se plaše da neću imati novca da ga platim. Međutim, ja sam potpuno samostalna osoba i još uvek ne mogu da verujem da toliko dugo tražim stan“, požalila se Maša.

Kada je u maju saznala da je prošla na konkursu i da će dobiti posao, Maša je počela „lagano“ da traži stan.

„Pošto ne mogu da živim u studentskom domu ako sam u stalnom radnom odnosu, počela sam da gledam oglase. Videla sam da dosta stanova koji nisu odgovarajući za mene i nisu prilagođeni mojim potrebama, pošto sam korisnik kolica. Onda sam došla na ideju da na društvenim mrežama napišem da tražim stan, sa odgovarajućim uslovima koji su mi neophodni i da mi se jave ljudi koji imaju takve uslove, a traže stanara. Takođe sam angažovala i agenciju“, nastavlja Maša.

Ni tada se ništa značajno nije promijenilo. Kako dodaje, mnogi su joj se javljali i izražavali podršku i želju da što prije pronađe stan, ali odgovarajućeg stana još uvijek nije bilo.

„Pozvala sam jedan oglas za stan, bila je agencija u pitanju. Žena koja se javila je rekla da je prilagođen ulaz i sve što je meni potrebno, ali da će mi javiti sutradan. Pošto se nije javila, pozvala sam je, a ona je rekla da vlasnik ipak ima druge klijente u planu. Dakle, ista rečenica od strane vlasnika stanova je svuda. Shvatila sam da sam zapravo problem ja“, kazala je Maša.

Međutim, kako kaže Maša, stanodavac nije shvatio da je ona korisnica kolica.

„I kada sam počela da postavljam pitanja u vezi stana, on me pita da li mi to treba za neka kolica, rekoh mu da sam ja korisnik invalidskih kolica i tu se menja priča. Odjednom se pojavljuju dva studenta kojima je obećao stan, koji su ga već gledali. Čak sam otišla lično da vidim stan kako bi video da sam normalna osoba, dovoljno samostalna i da sama funkcionišem, ali nije vredelo“.

Izvor: Portal n1info.rs

Pripremio: Ivan Čović