Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva sve zainteresovane  studente/kinje društvenih nauka, da se prijave za učešće na radionicama o izvještavanju baziranom na modelu pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima.

Radionice će se održati u Podgorici, 27. i 28. septembra 2023, u Press sali Skupštine Glavnog grada, s početkom u 11.00 časova.  

Cilj ove aktivnosti je doprinijeti povećanju informisanosti i specifičnih znanja budućih novinara/ki, radio i TV reportera/ki i urednika/ca o modelima pristupa invaliditetu, što će, između ostalog, doprinijeti adekvatnom i kvalitetnom medijskom izvještavanju, odnosno pravilnom tumačenju i razumijevanju osnovnih pojmova u oblasti invaliditeta, čime će se ujedno uticati i na primjenu i poštovanje prava OSI.

Na radionicama će biti riječi o terminologiji OSI i modelima pristupa invaliditetu kako bi se studenti/kinje edukovali/e o upotrebi adekvatne terminologije i načinima adekvatnog izvještavanja i komunikacije s OSI. U okviru radionica biće obuhvaćene neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu OSI, Društvena slika i medijsko izvještavanje o OSI, Zakonska regulativa – obaveze medija i prava OSI. Nakon teorijskog dijela, radionica će obuhvatiti praktični dio u kojem će učesnici/e, u paru, pripremati medijski tekst na zadatu temu.

Učešće na radionicama mogu uzeti studenti/kinje političkih nauka s invaliditetom i studenti/kinje bez invaliditeta – smjer medijske studije i komunikologija (FPN, UDG i ostali privatni fakulteti u okviru kojih postoji smjer žurnalistika/novinarstvo), ali isto tako i svi/e studenti/kinje društvenih nauka, kao i zainteresovani/e novinari, TV i radio reporteri, urednici/e. Informisanju će dodatno doprinijeti i Džepni priručnik o modelima pristupu invaliditetu, kao i Leksikon pojmova u oblasti ljudskih prava OSI, koji će biti podijeljeni učesnicima/ama.

Zainteresovani/e  se mogu prijaviti najkasnije do utorka, 26. septembra 2023, do 15.00 časova, dostavljanjem prijave na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za Radionicu o izvještavanju baziranom na modelu pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Aktivnost se realizuje u okviru prijekta P(O)(S)tupc(I)ma do pravde OSI, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Četvrto izdanje Međunarodnog filmskog festivala Uhvati film Kotor održano je od 22. do 24. septembra, na nekoliko lokacija u Kotoru. 

Program Festivala, bazično posvećenog osobama s invaliditetom, obuhvatao je 20 filmskih ostvarenja iz regiona i svijeta, a u holu Kina Boka pratila ga izložba fotografija Nevidljivi životi (Invisible Lives).

Sadržaj i tema filmova prikazanih na otvaranju Festivala bili su veoma ispirativni za debatu: Žene i invaliditet - Gdje je tu film? na temu diskriminacije žena s invaliditetom u segmentu prava na seksualno i reproduktivno zdravlje, na majčinstvo, porodicu, seksualnost. 

Osnovu ove neravnopravnosti Milesa Milinković, direktorica Filmskog festivala Uhvati film Novi Sad, vidi u patrijarhalnim idealima žene, u kulturološkim i sistemskim ograničenjima, ali i u duboko urezanim, naslijeđenim odnosima majki prema djetetu s invaliditetom, kao nepoželjnom, „nepostojećem”.  Od žena s invaliditetom se ne očekuje da se ostvare u ulozi majke, ali ne znači da sve žene s invaliditetom žele da se ostvare kao takve.

„Možda nije filmski savršen, ali je vrijednost ovog Festivala to što je „otrežnjujući”, edukativan, jer nažalost, u našem društvu još uvijek postoji puno nepoznanica i stereotipa. Zbog toga je film jako važan, a mi ćemo se truditi da stalno donosimo u naš region filmove i materijale koji mogu da unesu promjene”, poručila je Milinković.

Da se nije mnogo toga promijenilo, kada je u pitanju pristup prema osobama s invaliditetom, posebno ženama s invaliditetom, u odnosu na istoriju, potvrđuje se na mnogo načina. „Osobe s invaliditetom, i žene i muškarci, danas se „uništavaju” vrlo sofisticiranim metodama kao što je abortus u slučaju pretpostavke, odnosno medicinskih indikacija koje ukazuju da će se roditi dijete s invaliditetom (dok su ih nacisti spaljivali u gasnim komorama)„, primjećuje Marina Vujačić, direktorica UMHCG, te navodi sterilizaciju žena s invaliditetom (medicinska i nemedicinska) kao specifičan oblik nasilja, kojim se sprečava da se ostvare u ulozi majke. Moderatorka Nataša Nelević je naglasila potrebu da se žene s invaliditetom povežu sa feminističkim pokretom i „naoružaju” znanjem iz feminističke teorije, što je tema filma Čuće nas (We will be heard).

„Žene, ne samo žene s invaliditetom će rjeđe napuštiti muškarca kada on stekne invalidnost u braku, dok će muškarci češće ostaviti ženu kada ona stekne invalidnost u braku. Žene s iunvaliditetom i kada žele da se ostvare u partnerskim i porodičnim odnosima neće biti podržane, nego često zanemarene, osporavane, a nekada će im to biti i zabranjeno. Tema partnerskih i porodičnih odnosa, kao i seksualnosti, kao da ne postoji za njih. One su naučene da se još više stide, nego muškarci s invaliditetom, sebe, svog postojanja, svog tijela, svoje seksualnosti... Zbog toga jako teško govore o svojim ličnim iskustvima, a kada, ipak, govore, to rade u jako uskom krugu ljudi. Udruženje mladih sa hendikepom već godinama sprovodi besplatno pravno savjetovalište i psihološku podršku za žene s invaliditetom koje su iskusile nasilje. Tu one podijele svoje iskustvo, ispričaju, ali kad to treba dalje da se procesuira kroz institucije, neće ih biti par. One nemaju podršku porodice, njima malo ko vjeruje da su žrtve nasilja različitih oblika. U posebno nezavidnoj situaciji su žene s invaliditetom, koje su zavisne od drugih osoba – fizički, ekonomski, kako god. Osim fizičkog, one najčešće trpe verbalno, psihološko nasilje i to mnoge svakoga dana, a znam i one koje trpe ekonomsko nasilje, što od dijela zarade i prihoda, tako i od materijalnih davanja koja ostvarjuju po osnovu invalidnosti, do pokušaja ekonomskog i drugog eksploatisanja. O tome preteško govore, što zbog nepovjerenja, što zbog straha da će izgubiti ono malo podrške od uskog kruga ljudi koji im pružaju pomoć, što zbog nepristupačnosti institucija i sl, ali i zbog načina na koji se ishodi tih prijava završe”, ističe Vujačić i navodi primjer seksualnog nasilja nad jednom djevojkom s invaliditetom, koji je završen jako negativno po nju. „Iako je policija konstatovala da se to nasilje desilo, prijavu koju su podnijeli, odbacili su tužilaštvo i sud, pri čemu žrtva nasilja nije ispitivana na način koji je njoj pristupačan (nije mogla adekvatno da odgovori na pitanja), a ni krivično djelo nije kvalifikovano adekvatno, kao obljuba nad nemoćnim licem (jer žrtva nije mogla pružiti otpor), već kao silovanje”, dodaje Vujačić.

Za žene s invaliditetom se smatra da će pristati na sve i prihvatiti svakog muškarca, da su željne svega u partnerskim odnosima, što je apsolutno netačno. Užasni su komentari, koje su neposredno nakon ročišta izgovorili sudija i tužilac, koji su aludirali na to da je ta djevojka „željela seksualni odnos”, odnosno da joj to što se desilo ne škodi. Takvi ishodi, uključujući generalno žene uopšte koje trpe nasilje, dovode do toga da one teško to prijavljuju i pričaju o tome. Neka vrsta samopodrške postoji samo u užim krugovima. Mislim da feministkinje i organizacije koje se bave ženskim pravima treba da se edukuju upravo o modelima pristupa invaliditetu i o našim iskustvima da bi one mogle pružiti adekvatnu podršku, objasnila je Vujačić, dodajući da UMHCG uspješno sarađuje sa Centrom za ženska prava.

Festival organizuje NVU Art 365, uz podršku Opštine Kotor, Turističke organizacije Kotor, Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, Kulturnog centra Nikola Đurković Kotor, Resursnog centra Peruta Ivanović i Filmskog centra Crne Gore. 

Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival Uhvati film koji realizuju partnerske organizacije iz regiona KAO Parnas Novi Sad, Udruga Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice.

Među partnerima Festivala je i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG). 

Izvor: Marina Vujačić, Boka News

Foto: Agencija CG News

U okviru obilježavanja Evropske nedelje mobilnosti juče je održan sastanak radne grupe koja je radila na izradi Plana održive urbane mobilnosti (SUMP), dok je danas organizovana simulacija Pristupačnost i inkluzivna mobilnost, koju je organizovao Sekretarijat za socijalno staranje Glavnog grada u saradnji s Udruženjem mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG).

Na jučerašnjem sastanku zamjenik gradonačelnice Luka Rakčević, naglasio je da je održiva urbana mobilnost na listi prioriteta gradske uprave, čiji će mandat trajati naredne četiri godine. Istakao je da su mnogi pozitivni iskoraci urađeni od donošenja Plana održive urbane mobilnosti, ali isto tako vjeruje da je glavni zadatak kolega da u naredne četiri godine kompletiraju taj proces i zaokruže ga na valjani način.

„Vizija je prilično jasno definisana, ona se odnosi na autobuski prevoz i na biciklistički prevoz i širenju pješačkih staza. Vjerujem da smo krenuli sa svih frontova paralelno, ali se nadam da ćemo uspjeti da za godinu dana imamo rezultate“, kazao je zamjenik gradonačelnice Luka Rakčević. Na radnom sastanku Jasna Sekulović u ime Njemačkog društva za Međunarodnu saradnju (GIZ) predstavila je SUMP, usvojen 2020., a koji je podržan od strane Otvorenog regionalnog fonda za jugoistočnu Evropu.

„Kada se osvrnemo pet godina unazad, mi već u Crnoj Gori imamo ovaj plan za Podgoricu, a u međuvremenu smo takođe dobili planove za Kolašin i Rožaje. Vjerujem da smo, nakon četiri godine, koliko se pripremao taj plan, mnoge stvari osvijestili bolje. Tokom izrade SUMP-a, gotovo 5.000 ljudi dalo je svoje mišljenje o predloženim rješenjima koje su stručnjaci ozbiljno uzeli u obzir“, istakla je Jasna Sekulović. Profesor Radoje Vujadinović, naglasio je važnost zadržavanja na istom kursu strateškog planiranja saobraćaja.  „Važno je nastaviti sa ovom pričom, da gradska uprava bude i dalje posvećena ovom planu. Vidimo značajan iskorak kada je u pitanju javni prevoz, a s druge strane u sektoru biciklizma imali smo izgradnju infrastrukture, određene subvencije, aktivnosti kako gradske uprave, tako i NVO Biciklo.me. Međutim biciklističke staze nijesu dovoljno iskorišćene“, kazao je profesor Vujadinović.

Juče je održana i simulacija kretanja pomoću pomagala (kolica i bijelog štapa) u centru Podgorice, s ciljem da se ukaže na izazove s kojima se tokom kretanja suočavaju osobe s invaliditetom i načine na koje se isti mogu riješiti. Prepreke u vidu neprilagođenih trotoara, ulica, autobuskih stajališta, nepropisno parkiranih vozila, u znatnoj mjeri onemogućavaju slobodno kretanje, a samim tim i ravnopravno učešće osoba s invaliditetom u životu zajednice.

Uz podršku predstavnika Saveza slijepih Crne Gore (SSCG), učesnici simulacije su imali priliku i da pomoću tzv. simulacijskih naočara dožive iskustvo osoba s različitim oblicima oštećenja vida. Ova aktivnost bila je prilika i da se istakne da Glavni grad Podgorica, kroz sve svoje aktivnosti, kontinuirano radi na unaprjeđenju uslova za život osoba s invaliditetom u našem gradu, tako da je u prethodnom periodu ugrađeno oko 4,5km taktilnih staza za osobe s oštećenjem vida, dok se kontinuirano pružaju servisi podrške za osobe s invaliditetom: aktivnosti podrške za život u zajednici, mobilni timovi i pristupačan prevoz od vrata do vrata, u saradnji s partnerima iz civilnog sektora. Zaposleni i volonteri UMHCG su dijelili i promotivno-edukativni materijal o bezbjednosti OSI u saobraćaju. 

Događaju su prisustvovali predstavnici uprave Glavnog grada Podgorica, Sekretarijata za socijalno staranje,  odbornici iz Skupštine glavnog grada, zaposleni u Glavnom gradu, predstavnici UMHCG, Organizacije slijepih za Podgoricu, Danilovgrad i Kolašin, Saveza slijepih Crne Gore.  Predsjednik Savjeta za pitanja lica sa invaliditetom u Skupštini Glavnog grada Goran Šćepanović istakao je da je simulacija bila prilika da se odbornici i neposredno upoznaju s izazovima s kojima se OSI suočavaju i da će Savjet u daljem radu uložiti napore da doprinese rješavanju ovih problema. 

Izvor: Glavni grad Podgorica

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevni Seminar o pristupu pravdi i mehanizmima zaštite od diskriminacije osoba s invaliditetom (OSI), s akcentom na razumne i proceduralne adaptacije. 

Seminar će biti organizovan u Bijelom Polju, u petak, 29. septembra 2023, u hotelu Franca, s početkom u 12.00 časova. 

Cilj održavanja Seminara je unaprjeđenje saradnje u oblastima od zajedničkog interesa, a naročito prilikom ostvarivanja i zaštite prava osoba s invaliditetom, čime se teži uticati na adekvatniji pristup pravdi osoba s invaliditetom. 

Planirano je da se na Seminaru obuhvate neke od sljedećih tema: Modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije prava OSI u oblasti jednakog priznanja pred zakonom i pristupa pravdi; Izjednačavanje mogućnosti, razumne i proceduralne adaptacije, univerzalni dizajn; Institutut besplatne pravne pomoći i načini komunikacije s OSI.

Trenerice na Seminaru biće: izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić i savjetnica u instituciji Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore Milena Krsmanović Iković.

Seminar će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusiju, razmjenu iskustava iz prakse, prezentacije i različite druge interaktivne metode.

Učešće na Seminaru mogu uzeti zaposleni/e u sudstvu, tužilaštvu, notari/ke, zaposleni/e u organima policije: Ministarstvu unutrašnjih poslova i centrima bezbjednosti, kao i zaposleni/e u inspekcijskim organima.

Ovim putem, pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave za učešće na: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 27. septembra do 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, radnim danima u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Seminar se realizuje u okviru projekta P(O)(S)tupc(I)ma do pravde OSI, koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, u oblasti zaštite lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti. 

Međunarodni filmski festival Uhvati film Kotor svoje četvro izdanje imaće od 22. do 24. septembra na više lokacija u Kotoru.

Pored projekcija 20 kratkometražnih filmova na temu invalidnosti, publika će moći da pogleda i regionalna filmska ostvarenja na ovu temu kao i jedan domaći film. 

Festival počinje projekcijom filmova i predavanjem psihološkinje Olivere Marković u kotorskoj Gimnaziji na temu: Vršnjačka podrška - I meni je važno. Festivalski program nastavlja se segmentom Uhvati filmić u Osnovnoj školi Savo Ilić. Učenici će pogledati animirane filmove na temu inkluzije, a na istu temu radionicu i razgovor s učenicima imaće glumica Branka Otašević. U petak u popodnevnim satima počinje Radionica fotografije Mijenjamo perspektivu koju tokom festivala vodi fotograf Duško Miljanić. Na svim digitalnim platformama Festivala moći ćemo da pogledamo radove polaznika. 

U petak veče, tokom svečanog otvaranja biće otvorena izložba fotografija Nevidljivi životi (Invisible Lives), a održaće se i panel diskusija: Žene i invaliditet - Gdje je tu film, koju moderira Nataša Nelević, a učesnice su Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Milesa Milinković, izvršna direktorica Filmskog festivala Uhvati film Novi Sad.

Drugog festivalskog dana Majstorska klasa (Masterclass) na temu Kako sam snimiti film održaće reditelj Dušan Vuleković, a zatim će biti održan okrugli sto MREŽA, na kome će učestvovati predstavnici filmskih festivala iz regiona i Evrope koji se bave temom invalidnosti u filmskoj industriji.

Festival se završava segmentom Kroasan, kafa i kratke priče, gdje će gost biti Sead Šabotić reditelj i koordinator Inkluzivnog filmskog kampa. 

I ove godine ulaz je besplatan za sve programske segmente.

Festival organizuje NVU Art 365 uz podršku Opštine Kotor, Turističke organizacije Kotor, Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Opštine Kotor, Kulturnog centra Nikola Đurković Kotor, Resursnog centra Peruta Ivanović i Filmskog centra Crne Gore.

Festival su podržali  i privredni subjekti Domaća trgovina, hotel Cattaro i hotel Porto In. 

Prijatelji festivala su: UMHCG, JU Gimnazija Kotor i Osnovna škola Savo Ilić.

Projekat je dio regionalne mreže Filmski festival Uhvati film koji realizuju partnerske organizacije iz regiona KAO Parnas Novi Sad, Udruga Spirit Rijeka, HO Partner Banja Luka i NVU Art 365 iz Podgorice.

Izvor: Portal Radiokotor.info

Pripremio: Ivan Čović

Jednom sam pročitao jedan članak u muškom časopisu koji je ostavio snažan dojam na mene. Bili su to stihovi napisani od strane muškarca koji su mi se urezali u sjećanje.

U tom članku je bilo rečeno: „Sve dok žena nešto traži od tebe, dok te gnjavi i ljuti, sve je u redu. Ona te oblikuje za sebe. Ali čim utihne, čim počneš sve uređivati za nju, znaj da je to početak kraja. To se naziva „labudova pesma“. Tada muškarcu izgleda kao da je život postao idiličan, odnosi su se sredili, ali u tom trenutku žena pravi druge planove, planira koliko vremena treba da dobije kartu i gdje će letjeti. Zauvijek." 

„Ove riječi su me natjerale na razmišljanje. Ima li istine u tome? Može li nešto tako bezazleno kao utišavanje žene biti početak kraja veze? Ima li veze između zadovoljstva žene i stabilnosti odnosa? Razmišljajući o tome, prisjetio sam se Irine Kakamade (Irina Khakamada), koja je jednom prilikom tokom direktnog prenosa na svojoj društvenoj mreži izjavila da je početak kraja veze najmanja iritacija koju partner izaziva“.

„Ako primijetite da vas nešto iritira, znajte da je ova faza života s tom osobom prošla“. Ova izjava je izazvala podijeljena mišljenja žena. Neki su podržali Irinu, dijeleći svoje priče i potvrđujući da su se slične situacije događale i njima. Tvrdili su da nema povratka sreći i da sve prolazi. 

S druge strane, drugi su se smijali uz emotikone u komentarima, tvrdeći da bi brakovi u principu bili nepostojeći ako se od muža razvodimo nakon svake iritacije ili svađe. „Uzimajući u obzir sve ove perspektive, sjetio sam se jedne priče koju mi je prijateljica ispričala“. 

Ona nikada nije razmišljala o razvodu i živjela je sa svojim mužem više od deset godina. Međutim, jednom je njen muž otišao na službeni put na mjesec dana, a ona je ostala sama na farmi, očekujući dosadu i tugu. No, tada su se pojavile njene komšinice. One su predložile organizovanje djevojačke večeri. Ubrzo je i sama pozvala daleke rođake da posjete njen dom.

Kada su rođaci otišli, nova komšinica iznad nje pozvala ju je u goste kako bi se izvinila za nered. Zatim su sjedjeli zajedno, pili čaj, razgovarali i smijali se. Nekoliko dana kasnije, njen muž se vratio kući, ali ona je shvatila da se s njim osjećala kao ptica u kavezu. Nije bilo tema za razgovor, smijeha ni mogućnosti da pozove prijatelje u posjetu. 

To nije bilo prihvaćeno u njihovoj porodici. Kao da je nestalo kiseonika, ali ne samo u plućima, već i u duši. „Pitao sam se kako je mogla živjeti sve te godine u takvoj situaciji. Ova priča me navela na razmišljanje o različitim aspektima ženske prirode“. Žene su različite, iako možda nema toliko neustrašivih avanturista koji su spremni odreći se svega što su izgradili kako bi započeli nešto novo.

Ipak, žena je kreativno biće. Njena razdražljivost u većini slučajeva može biti razlog da uzme valerijanu, umjesto da dijeli imovinu stečenu zajedno. Postoji jedna poslovica koja kaže: „Ako tražite prijatelja bez mane, ostaćete bez prijatelja." 

„Takođe se sjećam jednog poznatog psihologa koji je ispričao priču o jednoj vrlo imućnoj ženi koja je došla kod njega i stalno pričala o nedjelima i greškama svog muža“. Svaki put ga je pitala: „Trebam li se razvesti od njega? Što kažu tvoje pametne knjige? Je li vrijeme za to?" Na to joj je psiholog odgovorio: „To je na tebi."  Ona je bila iznenađena i pitala: „Za što te plaćam?" Psiholog je odgovorio da je na njoj da donese odluku, jer niko ne poznaje situaciju bolje od same sebe. 

„Sjetio sam se i izjave umjetnice Fride Kalo (Frida Kahlo) koju je uputila svom suprugu: „Ne tražim od tebe da mi se izvinjavaš kada mislim da si pogriješio. Ne tražim od tebe da me zagrliš kada mi je najpotrebnije. Ne tražim od tebe da mi kažeš koliko sam lijepa, čak i ako to nije istina. Ne tražim od tebe da me nazoveš i kažeš kako je protekao tvoj dan i kako mi nedostaješ. Ne tražim od tebe da mi zahvališ za sve što činim za tebe i da se brineš o meni kada mi je duša suha. Ne tražim od tebe da me slušaš kada imam tisuću priča za ispričati. Ne tražim od tebe da učiniš nešto za mene, pa čak ni da pokušaš biti tu zauvijek. Jer ako moram sve to tražiti od tebe, onda to više ne želim."

Izvor: Portal Svezazenu.net

Pripremio: Ivan Čović

Nezavisni monitoring mehanizam za praćenje sprovođenja Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom bio je u terenskoj posjeti vaspitno - obrazovnim ustanovama u Bijelom Polju i Centru za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju Tisa.

Obilazak je započet posjetom javnoj predškolskoj ustanovi Dušo Basekić, jedinicom Pčelica, gdje je razgovarano s direktoricom Dijanom Kovačević.

Ovu ustanovu pohađa 1.200 djece, od čega desetoro djece ima rješenje o usmjeravanju. Od pet objekata predškolske ustanove, dva imaju elemente pristupačnosti, uključujući objekat koji je posjetio Nezavisni monitoring mehanizam, koji ima lift, pristupačne toalete i dr.

Konstatovan je nedostatak pojedinih elemenata pristupačnosti, kakvi su taktilne trake i obilježja na Brajevom pismu. Ustanova je uključena u pilot projekat rane intervencije. Direktorica, koja je i predsjednica Komisije za usmjeravanje, konstatovala je da se rješenja o usmjeravanju, zbog nedostatka materijalnih i kadrovskih uslova, ne realizuju u praksi u svim segmentima i na potpun način. U ovoj ustanovi je zaposleno sedam asistenata u nastavi, a među zaposlenima su četiri osobe s invaliditetom.

Posjeta je organizovana i u  JU OŠ Dušan Korać, uz razgovor s direktoricom Todorom Popović, koordinatorkom za inkluzivno obrazovanje Nejrom Mekić i stručnim saradnicama.

Ovu ustanovu pohađa 20 djece s invaliditetom,  koja imaju rješenje o usmjeravanju. Od tog broja, devet učenika/ca pohađa nastavu u integrisanom odjeljenju, a 11 redovnu nastavu. Škola je renovirana i ima elemente pristupačnosti.

U školi je zaposleno osam asistenata na neodređeno vrijeme, a među zaposlenima nema osoba s invaliditetom. Konstatovana je potreba za dodatnim stručnim kadrom, posebno još jednim logopedom i oligofrenologom.

Škola nema posebni tim koji pruža psiho-socijalnu podršku roditeljima djece s invaliditetom, što se očekuje da će niti razvijeno u okviru rane intervencije.

Problematizovalo se i pitanje prakse da se u rješenjima za djecu koja se usmjeravaju u integrisana odjeljenja ne navode asistenti kao mjera podrške. Škola nema literaturu u pristupačnim formatima, niti asistivnu tehnologiju, a stručne radnice improvizuju didaktički materijal.

Tokom posjete JU Srednja stručna škola, zapaženo je da je objekat u potpunosti nepristupačan za osobe s invaliditetom.

Od 680 učenika/ca 14-oro je s invaliditetom. U školi su zaposlena dvije osobe s invaliditetom, kao i sedam asistenata u nastavi, od čega tri na neodređeno vrijeme. Problematizovano je izvođenje praktične nastave za učenike/ce s invaliditetom zbog nedostatka elemenata pristupačnosti, a škola nema psihološku, već samo pedagošku službu. Između ostalog, identifikovan je problem da sva djeca s invaliditetom nemaju rješenje o usmjeravanju, a jedno dijete je, kako smo obaviješteni, zbog otpora roditelja usmjereno tek u 4. razredu srednje škole. Škola nema koordinatora za inkluzivno obrazovanje, a ukazuju i da samo par djece ima individualni tranzicioni plan iz osnovne škole. Razgovor je obavljen s direktorom Zoranom Vukovićem.

Posjeta je završena obilaskom Centra za djecu i mlade sa smetnjama u razvoju Tisa, a Monitoring tim je obavio razgovor s direktorom Ensadom Omerovićem.

Centar ima 15 stalno zaposlenih, od čega pet stručnih radnika i jednog stručnog saradnika. Preko Zavoda za zapošljavanje (ZZCG), iz dva projekta, angažovano je 10-ak lica. Centar ima 35 korisnika/ca, od čega 10-oro mladih koji su preko 18 godina, a do 10 godina imaju 15-ak korisnika/ca.

Centar je pristupačan i dobro opremljen, pa između ostalog ima bazen, slanu i asistivnu sobu. Ustanovljena je praksa obnavljanja ugovora s roditeljima korisnika na nivou godine, radi upoznavanja s novim uslugama, pravima i obavezama. Po dva puta godišnje se organizuju individualni i grupni roditeljski sastanci, a individualno razvojni plan, između ostalih, potpisuje i roditelj. Centar je uključen u projekat rane intervencije.

Izvor: Ombudsman

Pripremio: Ivan Čović

Jesenji sajam knjiga biće održan u Nikšiću od 23. do 27. septembra.

Od 23. do 27. septembra u holu Nikšićkog pozorišta biće održan treći Jesenji sajam knjiga Anderva knjiga (Anderva book) koji se ove godine održava pod sloganom Iskoristi dan. Zgrabi knjigu (Carpe Diem. Carpe Librum).

I ovogodišnje izdanje sajma sastojaće se iz dva segmenta, jednog namijenjenog djeci, i drugog odraslima. Iako je svečano otvaranje zakazano za 23. septembar, u 19.00 časova, kada će nastupiti gitaristički duo Srđan Bulatović i Darko Nikčević, toga dana, tačno u podne, biće kolažni program za djecu, a nastupiće dječji hor Zahumlja i članovi kluba Art viva dance.

Programi za najmlađe počinjaće svakog dana u podne, dok će štandovi na kome će posjetioci moći da kupe knjige, ali i druže se s izdavačima, biti otvoreni od 10.00 do 21.00 čas.

Promocija knjige Svijet se vrti kao čigra, pisanje je dječija igra, uz učešće članova Kluba malih-valikih pisaca Biblioteke Njegoš, planirano je za 24. septembar. Tog dana, u 16.00 časova, prof. dr Janko Andrijašević govoriće na temu Dometi humanistike i umjetnosti u doba tehnokratije, dok je u 17.30 časova planiran razgovor s piscem Maclejem Plazom. Dan će zatvoriti Marko Šelić Marčelo, a diskusija na temu Ima li književnost pravo da ćuti zakazana je u 19 časova.

Program 25. septembra otvoriće mladi reporter UNICEF-a koji će razgovarati na temu Borba protiv vršnjačkog nasilja, dok će dnevni program za odrasle početi promocijom knjige Rok poeta Milan Mladenović, autora Zlatomira Gajića. Nakon toga, uslijediće promocija literarnih biografija Portret političara u mladosti i Roman o Biljani, Dragana Lakićevića Lakasa, kao i Nadziranje demokratije, prof. dr Slaviše Orlovića.

Mališani će 26. septembra imati priliku da se druže s piscem Dejanom Đonovićem, dok će odrasli imati priliku da prisustvuju promociji romana Četiri smrti i jedno vaskrsenje Fjodora Mihajloviča, autora Zorana Živkovića, kao i književnom dijalogu s prof. dr Sonjom Tomović Šundić. Program će zatvoriti promocija romana Unutrašnje more Danice Vukićević.

Jesenji sajam knjiga završava se 27. septembra panel diskusijom (R)evolucija ženskih prava, koja je zakazana za 13.00 časova, a na kojoj će učestvovati prof. dr Margareta Bašaragin, Slavenka Drakulić, mr Božena Jelušić, doc. dr Branka Bošnjak, Marina Vujačić, Bojana Jokić i mr Fana Delija.

Organizatori sajma Anderva knjiga (Anderva book) su JU Narodna biblioteka Njegoš i Opština Nikšić u saradnji s Ministarstvom kulture i medija Crne Gore.

Izvor: Portal Vijesti

Pripremio: Ivan Čović

Danska vlada se izvinila hiljadama osoba s invaliditetom koje su zlostavljane u državnim ustanovama. Zlostavljanje se odvijalo decenijama i ostavilo je duboke emocionalne i fizičke ožiljke. 

Danska ministarka za socijalna pitanja Pernil Rozenkranc-Tajl se u ponedjeljak izvinila u ime države za zlostavljanje djece i odraslih koje je trajalo decenijama, javlja Dojče Vele (Deutsche Welle).

Hiljade djece i odraslih osoba s invaliditetom bile su smještene u državne institucije i podvrgnute zlostavljanju koje je uključivalo prinudnu sterilizaciju i seksualne napade.

Kada je došlo do zlostavljanja?

Oko 15.000 djece i odraslih sa širokim spektrom invaliditeta poslato je u državne ustanove u različitim periodima od 1933. do 1980. Među razlozima za njihovo stavljanje pod „posebnu brigu" bio je i taj da bi se time zaštitilo društvo, što je predstavljalo zabrinutost, koja je barem djelimično ukorijenjena u teorijama eugenike.

Ideja eugenike, koja je zasnovana na poboljšanju genetskog kvaliteta ljudske populacije, istorijski je korišćena za isključivanje ili ciljanje određenih grupa za koje se smatralo da su inferiorne, a najzloglasniji primjer njene primjene je ono što su nacisti radili tokom Holokausta.

U Danskoj su osobe s različitim oštećenjima, kao što su oštećenje, epilepsija i fizički, tjelesni ili psihosocijalni invaliditetbili smješteni u državne institucije.

Prisilne sterilizacije su vršene i nad tzv. psihijatrijskim pacijentima od 1929. do 1967. Sve do 1989. pacijenti su takođe morali da dobiju posebnu dozvolu vlasti za brak.

Prethodna danska vlada naredila je istragu, koja je 2020. otkrila niz zloupotreba u tim centrima. Oni su uključivali nasilje, psihičko i seksualno zlostavljanje, kao i teške greške kada je riječ o medicinskim tretmanima.

Godine 1980. parlament je decentralizovao sektor za specijalnu njegu i predao odgovornost lokalnim vlastima.

Šta je ministarka rekla

Rozenkranc-Tajl je opisala period zlostavljanja kao „jedno od najcrnjih poglavlja u istoriji Danske".

„Društvo treba da pazi na građane, a ovdje se desilo suprotno", rekla je ona.

„Naravno, ne možemo da promijenimo prošlost izvinjenjem. Ali možemo preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo i možemo priznati da je učinjena greška."

„U ime danske države, u ime vlade: Izvinite", rekla je ona.

„Ono što vam se dogodilo je daleko ispod Danske u koju vjerujemo. Nikada nećemo zaboraviti ono što vam se dogodilo, i ono što vam se dogodilo nikada se neće ponoviti", dodala je ministarka.

Ona je uputila izvinjenje na događaju koji je održan za oko 50 žrtava politike iz tog perioda u zapadnom gradu Horsensu.

Jedna od žrtava, Hane Klitgard Larsen, takođe je govorila na događaju

„Ima nas više nego što mislite, koji smo obilježeni za cio život", rekla je za danski list Politiken Klitgard Larsen.

„Izvinjenje danas mnogo znači jer seže u budućnost. I postoji obećanje da nećete imati takav pogled na čovečanstvo u budućnosti", rekla je ona.

Izvor: Portal Telegraf.rs

Pripremio: Ivan Čović

Udžbenici na uvećanoj štampi za djecu s oštećenjem vida izostali su iz crnogorskog obrazovnog sistema.

To je Vijestima kazao izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore (SSCG) Goran Macanović.

Nikola Zekić, koji je magistar etnomuzikologije, a koji se školovao na Brajevom pismu, smatra da institucije ne ulažu previše truda da „osobama s oštećenim vidom pomognu u obrazovanju”.

Prema posljednjem Popisu stanovništva, u Crnoj Gori gotovo 14.500 stanovnika prijavilo je da ima djelimično ili potpuno oštećenje vida.

Osnovni problem je, prema riječima Macanovića, „nepostojanje adekvatnih udžbenika na Brajevom pismu.”

„Nažalost, Crna Gora još nije standardizovala Brajevo pismo za crnogorski jezik. SSCG je prije par godina pokrenuo proces standardizacije, formirana je radna grupa od predstavnika Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica i naše nevladine organizacije koja je uradila nacrt i predlog dokumenta koji se zove Standardizacija Brajevog pisma za crnogorski jezik u opštoj upotrebi. Prema našim informacijama, taj dokument dalje nije procesuiran kroz nadležne institucije iz oblasti obrazovanja i na kraju nije usvojen kao zvaničan”, rekao je Macanović.

Iz Resursnog centra za djecu i mlade Podgorica kazali su Vijestima da izrađuju udžbenike na Brajevom pismu za četvrti, peti, šesti, sedmi i osmi razred osnovne škole. Trenutno rade i na udžbenicima za gimnaziju.

„Svaka ustanova koja ima djecu s oštećenjem vida može tražiti te udžbenike. Ko god da nam se obrati s tim zahtjevom, izlazimo mu u susret. Dajemo djeci da ih koriste tokom školske godine, pa ih na samom kraju vraćaju nama. Obično uručujemo dva kompleta: jedan za školu, a drugi za kućnu upotrebu. Sve u zavisnosti kako nam se obrate”, rekli su iz te ustanove.

Neophodno standardizovati Brajevo pismo

Standardizacija Brajevog pisma naročito je važna zbog dva slova (s i z) za koja još nijesu definisani znaci.

„Kroz nacrt dali smo predlog, elaborirali metodologiju, objasnili kako se formiraju Brajevi znaci za regionalne jezike, da bi se moglo pristupiti štampanju udžbenika, naročito za prvi ciklus osnovne škole. Ti udžbenici se ne mogu štampati na Brajevom pismu, jer još uvijek ne postoje standardizovani znaci za ta slova”, izričit je Macanović.

On je podsjetio da je SSCG prije deset godina, kroz projekat, napravio prototip udžbenika za opismenjavanje djece s oštećenjem vida.

„Zavod za udžbenike dao je pozitivnu recenziju za taj udžbenik, ali, nažalost, nikada nije zvanično prihvaćen i štampan. Dakle, osnovni problem je nepostojanje standardizacije Brajevog pisma, nepostojanje udžbenika za opismenjavanje djece na tom pismu koji je u skladu sa zvaničnim planom i programom u Crnoj Gori. Za opismenjavanje se koriste neki udžbenici iz mnogo ranijeg perioda”, rekao je Macanović.

Izvršni direktor te nevladine organizacije napominje da ne postoje odgovarajući udžbenici na Brajevom pismu za starije razrede osnovne, ali ni za srednju školu.

„Ti udžbenici svake godine trpe, u manjoj ili većoj mjeri, izmjene. A i kada su promijenjeni to je učinjeno nedovoljno dobro, jer prema mojim informacijama urađena je štampa sadržaja koji nije dodatno prilagođen djeci učenicima s oštećenjem vida”, kazao je on.

Visoko obrazovanje zanemaruje Brajevo pismo

Macanović opominje da udžbenici na Brajevom pismu ne postoje u visokom obrazovanju. On Vijestima kaže da u procesu prilagođavanja materijala za osobe s oštećenim vidom, treba pristupiti kombinovanju “različitih pristupačnih formata kao što su elektronski, audio ili DEJZI (DAISY)”.

„Neke udžbenike je mnogo razumnije priagoditi u audio formatu ili DAISY formatu, npr. one iz istorije. Njih je adekvatnije prilagoditi u zvučnom obliku, jer je to sadržaj koji se sačinjava od „suvog teksta“. Udžbenike za strane jezike, prirodne nauke i druge neadekvatno je prilagoditi u audio formatu i tu se, prema mom mišljenju, treba koristiti Brajevo pismo ili elektronski format”, objašnava izvršni direktor te nevladine organizacije.

Korisnost udžbenika na Brajevom pismu zavisi od predmeta

Magistar etnomuzikologije Nikola Zekić Vijestima je kazao da, tokom školovanja, nije imao sve udžbenike na Brajevom pismu koji su mu bili „prijeko potrebni”.

„Doniranjem Brajevog štampača, udžbenici na tom pismu počinju da se štampaju regularnije. Bio sam generacija koja u svom početku nije imala aktuelnih knjiga, sem čitanki iz sedamesetih godina prošlog vijeka, a one knjige koje je zahtijevao tadašnji školski program, mi nijesmo imali”, kazao je Zekić.

Objašnjava da su tadašnji udžbenici bili korisni i dragocjeni, jer „nije bilo drugih na Brajevom pismu”.

„Situacija se od tog vremena promijenila, i mogla bi biti znatno bolja. Danas je, ipak, bolja generacijama koje sada uče, jer pored Brajevog pisma postoji i elektronska forma. Naravno, nije podesna za sve udžbenike, ali postoje alternativni načini. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS) je voljan da daje knjige u elektronskoj formi, učenicima na CD-u snimljene. Situacija je mnogo drugačija”, rekao je magistar etnomuzikologije.

Zekić objašnjava da korisnost udžbenika na Brajevom pismu zavisi „od predmeta”.

„Svakako da su potrebna dodatna pomagala za, recimo, geografiju, biologiju i neke druge. Sami udžbenici su dobar korak naprijed, ali trebalo bi da se radi na nabavci pomagala. Odnosno, da Resursni centar bude jedna baza koja bih ih obezbjeđivala svim učenicima”, kazao je.

Najveći problem je, kako ističe Zekić, u nerazumijevanju institucija.

„Nama su jednom rekli da nijesu zainteresovani, jer naša situacija nije ekonomski isplativa. Mnogo se promijenilo od tada do danas. I dalje ima individua iz institucija koji nijesu dovoljno senzibilisani. Ali ima i onih drugih. Mislim da se situacija mijenja nabolje”, rekao je Zekić.

Poteškoće u čitanju udžbenika

Ono što crnogorski sistem omogućava roditeljima, kaže Macanović, jeste da preko škole podnesu zahtjev ZUNS-u za dobijanje udžbenika u elektronskoj formi.

On smatra da i u tom zahtjevu treba biti obazriv.

„Radi se o PDF formatu, koji često nije dobro prilagođen, jer djeca koja imaju čitače ekrana imaju poteškoće u čitanju udžbenika jer se on sastoji od niza elemenata koji su loše posloženi, i često ima više kolona, što donekle zbunjuje djecu”, kaže Macanović.

Izvor: Portal Vijesti.me

Pripremio: Ivan Čović