Medijski navodi o zloupotrebama subvencija za poslodavce koji zapošljavaju osobe s invaliditetom (OSI) sadrže poluistinite i nepotpune podatke, poručeno je na zajedničkoj pres konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Saveza slijepih Crne Gore (SSCG).

„Pričom o, navodno neracionalno, visokim zaradama osoba s invaliditetom (OSI), šalje se poruka da su visoke zarade osoba s invaliditetom nezaslužene jer smo mi, jel'te, nesposobni za rad i ne zaslužujeno visoku zaradu, makar imali iste ili i bolje kvalifikacije od osoba bez invaliditeta“, kazala je izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić.

Dodala je kako vjeruje da se zbog toga iznos zarade o kojem se pisalo u tekstovima poredio sa zaradom predsjednika Vlade i predsjednika države „jer, valjda su oni, samom funkcijom, zaslužni građani, bez obzira na to imaju li rezultate i kako rade“.

 „Ubijeđena sam da je namjera navedenog - dobijanje društvene podrške za smanjenje obima postojećih prava, na način što će se ograničiti iznos subvencije, čemu se izričito protivim, odnosno namjera je da se definiše gornja granica subvencija koju mogu ostvariti poslodavci. Šta je sljedeće - propisivanje iznosa maksimalne zarade koju mogu imati osobe s invaliditetom?“, upitala je Vujačić.

Ona smatra da je ovu konferenciju trebalo da organizuje Vlada Crne  Gore, odnosno organi u njenom sastavu nadležni za politiku rada i zapošljavanja.

„Međutim, kako Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod za zapošljavanje ćute na kontinuiranu negativnu kampanju, odnosno propagandu o navodnim zloupotrebama subvencija, ali joj i direktno doprinose svojim izjavama, možda je i podstičući, onda je vrijeme da se mi potrudimo zaustaviti njen nastavak“, kazala je ona.

Vujačić je naglasila da se, sada, teško mogu ublažiti negativne posljedice i nanijeta šteta. Prema njenim riječima, sama po sebi je poražavajuća činjenica da, u Crnoj Gori, poslodavci imaju mogućnost izbora da li će zaposliti osobu s invaliditetom, ili će, ukoliko to ne učine, platiti poseban doprinos za njihovo zapošljavanje. Međutim, dodaje, ona je apsolutno opravdana jer da poslodavci, koji zapošljavaju OSI, nemaju garantovana prava na različite vrste subvencija, broj zaposlenih OSI bi se svodio na statističku grešku.

„I tako je bilo do osnivanja Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, pa i godinama nakon toga. I trenutno se više OSI zaposli kroz projekte tzv. grant šema, nego u „redovnoj“ proceduri. I dan danas, petnaest godina nakon primjene Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom, broj zaposlenih OSI je manji od broja OSI koje su na evidenciji Zavoda za zapošljavanje“, pojasnila je Vujačić.

Ona je podsjetila da je ovaj Zakon usvojen 2008. kao poseban zakon što, samo po sebi, potvrđuje da Zakon o radu, kao opšti zakon, ne može riješiti društvenu nepravdu i položaj OSI u pristupu tržištu rada.

Pritom je mišljenja da je šteta što, u medijima i zvaničnim izvještajima, ne čitamo o višestrukim benefitima zapošljavanja osoba s invaliditetom i o nesrazmjernim negativnim efektima njihove nezaposlenosti i nezapošljivosti. „Osoba s invaliditetom, koja nema adekvatne prihode, ne može imati samostalan i produktivan život, već je zavisna od porodice i sistema, često dovedena u poziciju pukog preživljavanja, a onda se, nerijetko, i članovi njene porodice odriču sopstvenih izbora - primorani da pružaju podršku toj osobi za zadovoljavanje osnovnih potreba. Logičan slijed stvari podrazumijeva osjećaj bespomoćnosti, beznađa i beskorisnosti kod samih osoba s invaliditetom, koje će onda, radije, ostati kući nego, u suprotnom, da vrlo vjerovatno, završe u nekom mediju, u negativnom tekstu i kasnije stigmatizovane od zajednice. Tako su osobe s invaliditetom skupe za društvo, zbog čega ni ono samo ne može biti ekonomski razvijeno i napredno“, navela je Vujačić.

Ona je istakla i da ako zloupotreba ima, oni koji ih čine, kada se to dokaže, moraju biti sankcionisani, te da sve suprotno od toga samo proizvodi štetu OSI, ne ni poslodavcima, a još manje državi Crnoj Gori, „a nas sve označava lopovima, štetočinama i nemoralnima“, dodala je Vujačić.

Na kraju, zaključila je da je neprihvatljivo da oni koji sebe predstavljaju kao zastupnike za prava OSI i sami pričaju o tome da treba ograničiti subvencije jer, „navodno, zbog iznosa zarada nekih OSI, odnosno visokih subvencija, kasne isplate subvencija, a ne zbog neredovnog rada Zavoda za zapošljavanje, odnosno angažovanih u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju“, zaključila je Vujačić.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore Goran Macanović, obraćajujući se ujedno i kao predsjednik Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju, je izjavio i da je čitava ova situacija, koja je bila predmet medijskih natpisa koji negativno karakterišu OSI, zapravo, posljedica toga što su brojni zahtjevi dugo bili u Zavodu, a zašto nisu blagovremeno dostavljeni Savjetu, koji je nadležan da razmatra to, pitanje je za Zavod za zapošljavanje i zaposlene u Fondu.

„Ovo vam jasno pokazuje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije obračunavao i isplaćivao one subvencije za one zarade koje su poslodavci tokom godine podnosili Zavodu.“, dodao je on.

Macanović je dalje naveo da je zbog deficita znanja u Zavodu, on, kao predsjednik Savjeta Fonda, odradio analizu na osnovu zvaničnih eksel tabela koju koriste u Zavodu, a ne preko aplikacija. „Da razjasnimo tu priču o visokim zaradama OSI, podaci pokazuju sljedeće: Od ukupnog broja isplaćenih subvencija za zarade u 2021, po mjesecima, najveći broj zarada iznad 1000 evra, bio je 120, a u procentualnom iskazu je to oko 9%. Prosječno, u 2021. je obrađivano i isplaćeno 1.136 zahtjeva, a trebalo ih je biti preko 2000 jer se u 2021. broj zaposlenih OSI povećao.“, naveo je Macanović.

„Samo ovaj podatak jasno dokazuje da Fond za profesionalnu rehabilitaciju nije obračunavao i isplaćivao one subvencije, za one zarade, koje su poslodavci podnosili Zavodu“, ustvrdio je Macanović. „Od ukupno 810 razmatranih zahtjeva na sjednicama Savjeta u toku 2023, njih 298 je predato tokom 2022, 19 je predato  tokom 2021, a čak jedan zahtjev je  predat  u 2020.“, zaključio je.  

On je dalje naglasio da, iz godine u godinu, broj poslodavaca, koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, raste i to sa 319, koliko ih je bilo 2017, na 2970 koliko ih je bilo u 2022. Dakle, na kraju 2017. je bilo zaposleno 319 osoba s invaliditetom, što je odgovaralo rashodu Fonda u iznosu od 5.299.282,92 evra, iako je veći iznos tog troška bio za grant šeme i druge subvencije, a ne samo za subvencije zarada. Rashodi Fonda 2020, 2021, a posebno u 2022. ne odgovaraju povećanju broja zaposlenih OSI jer nijesu bili redovni.

Prezentujući podatke do kojih je, kao predsjednik Savjeta Fonda, došao, on je, kao posebno interesantne, naveo one iz 2021. jer su, smatra, upravo te godine započeli krucijalni problemi.

U toj godini je Zavod u prosjeku  mjesečno obrađivano je i isplaćeno, prosječno, 1.136 subvencija na zarade, a trebalo ih je biti preko 2000, jer se, podsjeća Macanović, u ovoj godini
broj zaposlenih OSI povećao.

„Kad se zaposli osoba s invaliditetom s manjim procentom invaliditeta, država ima manje troškove, nego ako je ta osoba na evidenciji nezaposlenih“, naveo je Macanović.

Dakle, kako je dodao, zapošljavanje OSI s manjim procentom invaliditeta državi je, jasan je bio on, manji trošak nego ako ta ista osoba prima naknadu sa Biroa rada, po osnovu nezaposlenosti.

„Efekti zapošljavanja OSI sa neto platom od 700 evra odgovaraju prihodu budžeta od 303,38 evra, dok je prihod od nezaposlene OSI, svega, 31,24 evra. Mjesečni troškovi državnog budžeta za zaposlenu osobu s invaliditetom, sa subvencijom od 75%, iznosi 329,41 evro, a sa subvencijom od 50% 118,48 evra.“, pojasnio je Macanović.

S druge strane, troškovi državnog budžeta za nezaposlenu OSI iznose 148,76 evra na mjesečnom nivou, stoji u analizi koju je izradio
Macanović.

Izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore je, na kraju, pozvao Ministarstvo rada i socijalnog staranja i Zavod da, umjesto što razmišljaju o ograničavanju subvencija, počnu objavljivati podatke o tome koliko država prihoduje od poreza koje uplaćuju poslodavci koji zapošlavaju OSI, podsjećajući u odgovoru na pitanja novinara da je država nenamjenski potrošila preko 100.000,00 evra, koje su poslodavci godinama isplaćivali zbog toga što ne zapošljavaju OSI.

Savez slijepih Crne Gore (SSCG) i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), povodom kontinuirane negativne propagande u oblasti zapošljavanja osoba s invaliditetom, organizuju Konferenciju za medije. Konferencija će se održati u četvrtak, 1. juna 2023. s početkom u 10.00 časova, u hotelu Ramada (Sala Medun). Na Konferenciji će govoriti Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG i Goran Macanović, izvršni direktor SSCG i predsjednik Savjeta Fonda za profesionalnu rehabilitaciju. 

Na Konferenciji će, između ostalog, biti iznijete i činjenice i egzaktni podaci o trenutnim praksama i stanju u oblasti subvencija, koje ostvaruju poslodavci koji imaju zaposlene osobe s invaliditetom, uključujući i kroz osvrt na rad nadležnih institucija.

Pozivamo medije da isprate Konferenciju i time doprinesu potpunom i tačnom informisanju javnosti.

Podgorica, (MINA) – Država ne preduzima sve mjere kojima bi osigurala veći nivo garancija i poštovanja prava osoba s invaliditetom i omogućila njihovu adekvatnu zastupljenost u organima vlasti i na pozicijama odlučivanja, ocijenila je izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) Marina Vujačić u intervju za Savez slijepih Crne Gore (SSCG).

Kompletan intervju je u nastavku. 

- Kako ocjenjujete trenutno stanje po pitanju učešća osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu?

Marina Vujačić (M. V): Trenutni nivo učešća osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu Crne Gore nije adekvatan iz više razloga, uključujući i zakonodavni okvir, ali i nivo poštovanja njihovih prava u praksi. Ovo se odnosi i na pravo osoba s invaliditetom da biraju, dok se, još uvijek, o pravu osoba s invaliditetom da budu birane i ne govori dovoljno. Takođe, segment prava na učešće u javnom životu podrazumijeva i to da su osobe s invaliditetom, u maloj mjeri, zastupljene u okviru pozicija odlučivanja, bez obzira na standarde i obaveze države.

U tom smislu, država ne preduzima sve obavezne mjere i aktivnosti da bi osigurala veći nivo garancija i poštovanja prava osoba s invaliditetom i omogućila njihovu adekvatnu zastupljenost, uključujući i u organima vlasti i na pozicijama odlučivanja.

- Na osnovu informacija kojima raspolaže Vaša organizacija, da li su i u kojoj mjeri, pitanja koja se tiču unaprjeđenja položaja osoba s invaliditetom zastupljena u programima političkih partija?

M. V: Pitanje i prava osoba s invaliditetom nijesu zastupljena, u dovoljnoj mjeri, u programima političkih partija, a i kada su zastupljena, uglavnom se ne radi o adekvatnom pristupu fenomenu invaliditeta. Navedeno znači da, političke partije pitanja osoba s invaliditetom vide kao pitanja socijalne politike, a ne širokog spektra ljudskih prava, zbog čega se njihove predložene mjere odnose samo na pitanja socijalne politike i, eventualno, zapošljavanja. O tome, kakav je pristup političkih partija prema osobama s invaliditetom, dovoljno govori činjenica da se većina prostora u kojima se nalaze partije ne nalazi u pristupačnim okruženjima, niti se njihovi programi i kampanja sprovode na način koji je pristupačan svim kategorijama osoba s invaliditetom s aspekta pristupačnosti informacija i komunikacija i sredstava koja koriste.

- Prepoznaju li predstavnici institucija sistema značaj vaših preporuka i da li su u prethodnom periodu preduzete određene konkretne mjere, kojima bi se potvrdila suštinska, a ne samo deklarativna posvećenost poštovanju ljudskih, konkretnije građanskih i političkih prava osoba s invaliditetom?

M. V: Možda institucije sistema, u određenoj mjeri, prepoznaju značaj obaveza i preporuka u odnosu na osobe s invaliditetom, ali su preduzete mjere, s njihove strane, ili nedovoljne ili neadekvatne. Navedeno, posebno, imajući u vidu da je država Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom ratifikovala 2009, a da još uvijek ni nivo garancija ne prati standarde Konvencije, pa samim tim ni praksa, odnosno primjena garancija. Činjenica da je Ustavni sud dvije norme iz Zakona o izboru odbornika i poslanika, a koje se odnose na prava osoba s invaliditetom, proglasio neustavnim potvrđuje navedeno, ali i govori o neophodnosti planiranja i sprovođenja treninga i obuka o principima ljudskih prava osoba s invaliditetom i o Konvenciji. Ovo se odnosi kako na Skupštinu Crne Gore, Državnu izbornu komisiju, opštinske izborne komisije, biračke odbore, ali i sve političke partije, odnosno na sve institucije i organe za sprovođenje izbora.

Osim nedostatka mjera i aktivnosti koje oni sami preduzimaju, nerijetko izostaje njihov odgovor na upućene inicijative, a kamoli adekvatno postupanje po inicijativama. Tako, na primjer, još uvijek nijesmo dobili odgovor na upućenu Inicijativu Opštinskoj izbornoj komisiji Glavnog grada- Podgorice, nakon nalaza monitoringa biračkih mjesta, biračkog materijala i procedura glasanja na održanim lokalnim izborima u Podgorici, u oktobru 2022.

- U pogledu pristupačnosti biračkih mjesta i samog procesa glasanja, odnosno ostvarivanja aktivnog biračkog prava, bilježi se određeni napredak. Koje bi segmente u ovoj oblasti trebalo dodatno unaprijediti? 

M. V: Jako mali napredak postignut je u segmentu arhitektonske pristupačnosti, odnosno nesmetanog pristupa, ulaska, kretanja i boravka unutar biračkih mjesta posebno za korisnike kolica. Neke opštinske izborne komisije, određivanjem novih biračkih mjesta, ispratile su obavezu o pristupačnosti, ali organi za sprovođenje izbora nijesu uradili ništa da ranija biračka mjesta učine pristupačnim.

Naprotiv, i opštinske izborne komisije i birački odbori pokušavaju prebaciti odgovornost na vlasnike tih objekata, posebno ako je riječ o javnim objektima i ustanovama, dok se za privatne objekte opravdavaju izgovorom da oni i ne mogu naložiti vlasnicima tih objekata da ih učine pristupačnim. Ukoliko ne mogu, onda, moraju izabrati pristupačna biračka mjesta. To im je i ustavna i zakonska obaveza, zbog toga što je diskriminacija po osnovu invalidnosti jednako propisana u slučaju nemogućnosti nesmetanog pristupa bilo kom javnom objektu i površini, ili objektu i površini u javnoj upotrebi.

O navedenom, postoje i pravosnažne presude po tužbama za zaštitu od diskriminacije, u kojima je utvrđena diskriminacija i naloženo uklanjanje posljedica diskriminacije, odnosno prilagođavanje tih objekata. Određeni napredak, svakako, jeste postignut kada je u pitanju uređenje samog biračkog mjesta, odnosno postojanje police na nižoj visini u glasačkoj kabini, postavljanje glasačke kutije na nižoj visini od standardne, obezbjeđivanje dva šablona na svakom biračkom mjestu i etison traka za orjentaciju osoba s oštećenim vidom, dok samo neki birački odbori poštuju preporuku o mogućnosti potpisa izvoda iz biračkog spiska faksimilom, dok većina i dalje zahtijeva otisak prsta u situaciji kada nije moguć svojeručni potpis.

- Da li osobe s invaliditetom kojima je oduzeta poslovna sposobnost mogu ostvariti svoja biračka prava na jednakim i ravnopravnim osnovama?

M. V: Od trenutka kada je prihvaćena inicijativa UMHCG za vraćanje u birački spisak svih osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost, i sprovedena kampanja koju je podržala Misija OEBS u Crnoj Gori nijesmo imali prigovore da nekom od njih nije omogućeno pravo da biraju na izborima. Vjerujem da bi ovu praksu trebale ispratiti i druge zemlje, posebno one koje su kao i Crna Gora ratifikovale Konvenciju.

- Kada govorimo o uslovima za kandidaturu OSI za obavljanje javnih funkcija, situacija je znatno drugačija, usljed veoma izražene stereotipizacije. Koji su najčešći stereotipi u odnosu na kandidaturu osoba s invaliditetom za javne funkcije?

M. V: Za osobe s invaliditetom se često vjeruje da nijesu sposobne donositi odluke o sopstvenom životu, a kamoli da učestvuju u procesima donošenja odluka ili da donose odluke za druge građanke i građane. Dugogodišnja primjena različitih modela pristupa invaliditetu, uključujući i model milosrđa, dovela je do izolacije i isključenosti osoba s invaliditetom, njihove neosnaženosti i pasivnosti, dok su svi ostali u sistemu to smatrali logičnim stanjem stvari. Zbog toga, i dan danas, imamo nepristupačnu Plenarnu salu u Skupštini Crne Gore i većinu lokalnih parlamenata koji su, takođe, nepristupačni.

Doduše, možda ne treba čekati uslove za kanditaturu nego, upravo, kanditaturom izvršiti pritisak da se praksa promjeni jer da nije aktivizma osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija ne bi bilo značajnog pomaka u nijednoj oblasti života osoba s invaliditetom. Svakako, neophodno je preduzeti i druge mjere za adekvatne garancije pasivnog prava glasa, odnosno mogućnosti osoba s invaliditetom da budu birane.

Do sada nije bilo pomaka u ovoj oblasti. Da li očekujete da ćemo u narednom periodu možda imati predstavnika/cu osoba s invaliditetom u parlamentu, ili na nekoj drugoj javnoj funkciji, čime bi se podstakla aktivnija borba za poštovanje njihovih prava?

M. V: I do sada smo u Skupštini Crne Gore imali i poslanike s invaliditetom, ali koji to nijesu javno saopštavali, niti se, na takav način, predstavljali, pretpostavljam zbog straha od stereotipizacije ili, možda, i ličnog neprihvatanja iskustva invaliditeta, zbog čega se o navedenom pitanju samo sporadično govori u medijima ili na nekim događajima, ali ne i na ostalim mjestima gdje bi to trebalo činiti.

Na koji način će vaša organizacija nastaviti proces zagovaranja kreiranja efektivnijih javnih politika u ovoj oblasti i koje su vaše ključne preporuke za predstavnike/ce političkih partija i institucija sistema uopšte?

M. V: Svakako ćemo nastaviti da dostavljamo sugestije za izmjene i dopune zakonodavstva, da sprovodimo kampanju o pravu na javni i politički život, da vršimo monitoring pristupačnosti biračkih mjesta, biračkog materijala i procedura glasanja za osobe s invaliditetom, ali i da sprovodimo ili iniciramo i druge aktivnosti koje će unaprijediti mogućnosti i prava osoba s invaliditetom za učešće u javnom i političkom životu. Navedeno uključuje i nastavak pružanja besplatnog pravnog zastupanja za sve osobe s invaliditetom koje nam se obrate ili za koje smo u saznanju da im je prekršeno neko od navedenih prava. Ovo posebno zbog toga što se ovaj mehanizam pokazao kao adekvatan i što je u svakom okončanom postupku utvrđena diskriminacija.

*

Intervju je kreiran u okviru projekta Biram da biram koji realizuje Savez slijepih Crne Gore.

Projekat je podržan kroz program OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža.

Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.

Uredila: Anđela Miličić

Izvor: MINA news
Photo credits: Miloš Vujović

Zamjenik gradonačelnice Glavnog grada Luka Rakčević potpisao je ugovor s nevladinim organizacijama, u okviru ovogodišnjeg ciklusa podrške inicijativama i projektima nevladinih organizacija, s teritorije Podgorice, za koji je budžetom za 2023. izdvojeno 60.000 evra.

„Posebno mi je zadovoljstvo da danas vidim puno poznatih osoba, ljudi koji svojim dugogodišnjim angažmanom rade za dobrobit ovog društva i to ne samo na nivou Glavnog grada i izuzetno se radujem saradnji u naredne četiri godine. Vaš rad je od velikog značaja za Podgoricu i sve njene građanke i građane, bilo da je riječ o direktnoj podršci osobama s invaliditetom ili promociji unaprjeđenja kvaliteta života, promociji evropskih vrijednosti i svim onim oblastima značajnim za naše društvo“, kazao je zamjenik Rakčević.

Zamjenik je podsjetio da je podrška Glavnog grada nevladinim organizacijama, u kontinuitetu, bila na ovom nivou, te da su i 2021. i 2022. dodijeljena istovjetna sredstva i kazao da će tendencija nove gradske uprave biti da se ta podrška povećava iz godine u godinu. Rakčević je naglasio da ovo nije jedini način podrške i saradnje Glavnog grada s nevladinim sektorom, te podsjetio na neke od projekata koji se realizuju u saradnji s međunarodnim organizacijama i istakao da se raduje realizaciji projekata koje je Glavni grad podržao ovogodišnjim konkursom.

Ispred nevladinog sektora, obratila se predstavnica NVO Udruženje mladih sa hendikepom Anđela Miličić i zahvalila na prilici da da se obrati u ime svog Udruženja. „Naše Udruženje već godinama ima saradnju s Glavnim gradom, a sve aktivnosti koje smo, do sada, realizovali dovele su do toga da je sve više mladih s invaliditetom aktivno u društvu, što je, kao što znate, neophodno jer iako živimo u modernom društvu, gdje je manje-više sve dostupno, osobe s invaliditetom se i dalje susrijeću s brojnim preprekama i zbog toga nam je podrška gradske uprave od izuzetnog značaja“, kazala je Miličić.

Komisija za raspodjelu sredstava za ovu godinu donijela je odluku o izboru osam dobitnika i to:

1. NVO Sistem –  Projekat Mi smo tim;
2. NVO Mreža za evropske politike Master, Projekat Aktivizmom mladih ka EU;  
3. NVO Udruženje roditelja djece sa teškoćama u razvoju Podgorica Projekat Tradicionalno u saradnji sa GG, do daljeg poboljšanja položaja djece i mladih s invaliditetom;  
4.  NVO Mladi Romi – Projekat Ljetnja škola ljudskih prava;
5. NVO Hestia – Projekat Novim vještinama do zaposlenja;  
6. NVO Asocijacija za edukaciju i razvoj – Projekat Podigni svoj glas;
7. NVO Čini dobro – Projekat Čini dobro – recikliraj;  
8. NVO Udruženje mladih sa hendikepom – Projekat Podrška, a NE zanemarivanje.

Izvor: Portal podgorica.me

Pripremio: Ivan Čović

„Ne tražim od tebe da me poljubiš, niti da mi se izvinjavaš kad pomislim da si pogrešio.

Neću te ni zamoliti da me zagrliš kad mi je najpotrebnije.

Ne tražim da mi kažeš koliko sam lepa, makar to bila laž, niti da mi napišeš nešto lepo.

Neću te ni zamoliti da me pozoveš da mi kažeš kako ti je prošao dan, niti da mi kažeš da ti nedostajem.

Neću tražiti od tebe da mi se zahvališ za sve što činim za tebe niti da se brineš o meni kada mi je duša dole i naravno neću ti tražiti da me podržiš u mojim odlukama.

Neću te tražiti da me slušaš kad imam hiljadu priča da ti ispričam. Neću te tražiti da učiniš ništa čak ni da budeš uz mene zauvek.

Jer ako moram da te pitam, onda ne želim to više.“

Izvor: Portal uspesnazena

Uredio: Ivan Čović

Savez slijepih Crne Gore (SSCG) poziva sve zainteresovane građane i građanke da se prijave za građansko, nestranačko posmatranje vanrednih parlamentarnih izbora.

Osobama s invaliditetom, kao i svim ostalim građanima, moraju se omogućiti uslovi za samostalno i tajno glasanje. Da li su i u kojoj mjeri oni ispunjeni provjerićemo na dan izbora, 11. juna 2023.

Ukoliko ste zainteresovani da postanete dio naše posmatračke misije, možete se prijaviti slanjem SMS poruke koja će sadržati ime, prezime i grad u kojem biste posmatrali i izvještavali o stanju s terena na broj telefona 069 769 232 najkasnije do ponedjeljka, 29. maja 2023. do 12.00h.

SSCG organizovaće i jednodnevnu, besplatnu obuku za sve posmatrače koji će biti akreditovani od strane Državne izborne komisije (DIK), a nakon uspješno sprovedenog posmatranja angažovane osobe dobiće i sertifikat.

Da svi zajedno možemo da biramo.

Izvor: Portal Saveza slijepih Crne Gore

Pripremio: Ivan Čović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i Savez slijepih Crne Gore pozivaju stručne radnike/ce, socijalne radnike/ce i žene s invalidtetom da uzmu učešće na Treningu na temu: Prepoznavanje mehanizama za prevenciju od ekonomskog nasilja. Trening će se održati u ponedeljak, 29. maja 2023, u Pljevljima. 

Svim učesnicima/ama biće obezbijeđen ručak i refundacija putnih troškova, po razumnim cijenama realnih troškova. Edukativni trening ima za cilj poboljšanje rada organizacija koje se bave zaštitom žena, unaprjeđenje većeg nivoa adekvatnijeg pružanja i sveobuhvatnije podrške ženama s invaliditetom, koje su žrtve nasilja. Trening će voditi eksperti iz oblasti prava osoba s invaliditetom, koje se bave zaštitom od diskriminacije i zaštitom od nasilja. 

Edukativni trening će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusije, prezentacije i različite druge interaktivne metode koje omogućavaju visoku participativnost.

Zainteresovani/e učesnici/ce se mogu prijaviti najkasnije do 28. maja 2023, prijavom na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za učešće na Treningu za stručne radnike/ce, socijalne radnike/ce i žene s invaliditetom.

UMHCG će, prilikom izbora učesnika/ca, voditi računa o rodnom aspektu i regionalnoj zastupljenosti.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Bezbjedna i Sigurna! kroz finansijsku podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) organizuje jednodnevnu Radionicu za žene s invaliditetom o borbi protiv nasilja i mehanizmima zaštite od nasilja. Radionica će biti organizovana u Pljevljima, u ponedeljak, 29. maja 2023, u hotelu Franca, s početkom u 12.00 časova. 

Cilj održavanja Radionice je osnaživanje žena s invaliditetom da govore o nasilju, razmijene iskustva o nasilju koje su lično doživjele ili su, na indirektan način, pretrpile neki vid nasilja. 

Planirano je da se na Radionici obuhvate neke od sljedećih tema: Vrste i oblici nasilja nad ženama i djevojkama s invaliditetom, Mehanizmi zaštite od nasilja s osvrtom na pojmove dostupnosti, pristupačnosti i razumnih i proceduralnih adaptacija, Prevencija i prepoznavanje nasilja, postupanje u situacijama nasilja, načini pružanja zaštite i podrške, uključujući psihološku i pravnu podršku.

Radionica će se zasnivati na principima neformalnog učenja, i pored predavanja, sadržaće i diskusiju, razmjenu iskustava iz prakse, prezentacije i različite druge interaktivne metode.

Učešće na Radionici mogu uzeti žene s invaliditetom, uključujući žene i djevojke sa sjevera Crne Gore i iz ruralnih sredina, članovi/ice porodice žena s invaliditetom.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane da pošalju prijave za učešće na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 28. maja do 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode, informacije se mogu dobiti na telefone: 020/265-650; 067/801-761 i 069/385-981, u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ova aktivnost sprovodi se u okviru projekta Prav(O) za žene (S) (I)nvaliditetom koji je finansijski podržan od strane Ministarstva ljudskih i manjinskih prava, u oblasti rodne ravnopravnosti.

„Političari, i to upravo i dominantno muškarci, oslovljavajući OSI veoma često koriste nekorektne termine, a kada žele okarakterisati neki društveni fenomen ili pitanje upotrebljavaju termine koji zapravo asociraju na invaliditet“, ukazuje Vujačić.

Od ukupnog broja stanovnika U Crnoj Gori, njih 11 odsto, ili 68.000, ima prepreka pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti zbog dugotrajne bolesti, invaliditeta ili starosti, pokazuju podaci Monstata, ali u crnogorskom političkom sistemu oni nemaju svog reprezentativnog predstavnika. Prema zvaničnim podacima, pet odsto crnogorske populacije ima problem s kretanjem, dva odsto s vidom iako koriste naočare i sočiva, a od ukupnog broja stanovnika jedan odsto ima oštećenje sluha i pored korišćenja slušnih aparata. Iako ćemo na predstojećim izborima imati rekordan broj lista, rijetko čujemo šta oni nude za bolji život ljudi s invaliditetom, što je, po ocjeni Marine Vujačić iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), i bolje, „s obzirom kakve stavove imaju pojedini kada progovore".

„Vjerujem da je pozitivno što je u opticaju veliki broj izbornih lista, tako da, cijenim, svako može, u skladu sa sopstvenim ubjeđenjima, izabrati opciju koja mu najbolje odgovara. To bi, po mojoj preporuci, ukoliko se odluče da izađu na izbore i iskoriste pravo glasa, značilo da izaberu opciju koja će najbolje zastupati njihove interese, odnosno koja će s pozicije vlasti realizovati njihova očekivanja. Kada je u pitanju standard života građana s invaliditetom, da bi političke partije i pokreti imali konkretan plan, morali bi biti dobro upoznati s trenutnim standardom života osoba s invaliditetom (OSI) i njihovih porodica, te imati pristup zasnovan na ljudskim pravima kada je u pitanju rješavanje određenih otvorenih pitanja i problema. Često kažem da je bolje što nas političke partije mnogo ne pominju, s obzirom na njihove stavove i pristup fenomenu invaliditeta, koji je, sudeći prema onom što često javno pokazuju, diskriminatoran i zabrinjavajući. Naime, političari, i to upravo i dominantno muškarci, oslovljavajući OSI veoma često koriste nekorektne termine, a kada žele okarakterisati neki društveni fenomen ili pitanje upotrebljavaju termine koji, zapravo, asociraju na invaliditet. To očigledno potiče otud što OSI posmatraju kao manje sposobne i manje vrijedne, pa kada nešto karakterišu kao negativno, društveno neprihvatljivo i manje vrijedno ili sposobno često koriste pojam koji se, u prevaziđenim modelima pristupa invaliditetu, koristi upravo za OSI“, ističe Vujačić i dodaje kad imate više izbora, odluka je samo vaša.

Glavne barijere su u glavama ljudi

Vujačić smatra da je glavna barijera za postizanje pune ravnopravosti OSI u stavovima ljudi.

„Zbog (tih) stavova, oni koji su na pozicijama i koji su, zapravo, odgovorni da garantuju i poštuju prava zavisiće da li ćemo imati barijere u okruženju, javnim objektima, zakonima i drugim javnim politikama, saobraćaju, javnim uslugama i na drugim mjestima. Od tih stavova i zavisi da li će ljudi činiti ono što treba i što su obaveze nekih od njih, ili će propuštati da postupaju jer i jedna i druga opcija imaju iste posljedice. Ishod je diskriminacija i isključenost osoba s invaliditetom, odnosno zanemarivanje OSI i neobezbjeđivanje uslova za samostalan život. Stavovi se najsporije i najteže mijenjaju, a uz tu činjenicu država Crna Gora nije, u skladu sa svojom obavezom, razvila programe i obuke kroz koje bi se podigla svijest o pitanjima invaliditeta i, generalno, OSI. Ovo je posebna obaveza za same OSI, njihove porodice, predstavnike medija i zaposlene u medijima, one koji rade u institucijama pravosuđa i pristupa pravdi, institucijama obrazovanja, pružaoce usluga u oblasti socijalne zaštite i mnoge druge“, navodi Vujačić.

Ona podsjeća da Crna Gora ima obavezu da znakovni jezik formalnopravno prizna kao jezik u sužbenoj upotrebi i da svakako, nezavisno od toga, obezbijedi njegovo učenje u školi, odnosno učenje znakovnog jezika u procesu obrazovanja.

„Zakon koji bi regulisao pitanje znakovnog jezika dodatno bi uređivao i druga pitanja ne samo obrazovanja osoba s oštećenjem sluha, nego i edukaciju tumača za znakovni jezik, ali i redovnu komunikaciju u službenoj i javnoj upotrebi. Takođe, morao bi izazvati i promjene propisa u brojnim oblastima, poput onih u pristupu pravdi, zbog diskriminatornih zakona, procedura i praksi. On bi, ujedno, mogao urediti i pitanje obuka za upotrebu znakovnog jezika za zaposlene u institucijama sistema, kao i za pružaoce usluga za OSI, uključujući i osobe s oštećenjem sluha. Inicijativu za usvajanje ovog zakona više puta smo upućivali različitim sastavima Vlade Crne Gore, međutim, kao što je poznato, ovaj zakon nije ni u pripremi, a kamoli da je već usvojen. Sve navedeno, uz još neke dodatne razloge, osobe s oštećenjem sluha dovodi u posebno nepovoljan položaj, čineći ih jednom od najdiskriminisanijih grupa, čak i među samim OSI“, ukazuje Vujačić.

Izvor: Portal Dan

Pripremio: Ivan Čović

Hari Buda Magar (Hari Budha Magar), bivši pripadnik britanske vojske, postao je prva osoba s dvostrukom amputacijom iznad koljena koja se popela na Mont Everest.

Magar se u petak popeo na Everest na vještačkim nogama i sada se odmara u baznom kampu, rekao je Pravat Adhikari iz firme Himalajska skijaška staza (Himalayan Ski Trek) koja mu je osigurala logistiku.

„Veteran Gurka (Veteran Gurkha), Hari Buda Magar  stvara istoriju kao prvi s duplom amputacijom iznad koljena koji se popeo na Mont Everest", napisala je Brigada Gurka (Brigada Gurkha) u objavi na Tviteru.

Bigjan Kojrala (Bigyan Koirala), zvaničnik nepalskog Ministarstva turizma, potvrdio je da se Magar popeo na planinu s pet vodiča šerpa i da je njegov uspon „svjetski rekord".

Magar, koji se pridružio britanskoj vojsci 1999, izgubio je obje noge nakon što je stao na improvizovanu eksplozivnu napravu (IED) tokom patrolne dužnosti u Avganistanu 2010.

Rekao je da je puno patio zbog svoje invalidnosti i da ne želi da se drugi ljudi suoče s istim bolom.

„Nadam se da će moj uspon pomoći u promjeni percepcije osoba s invaliditetom", rekao je Magar telefonom Rojtersu (Reuters) iz baznog kampa.

„Želio bih podstaknuti sve ljude da se popnu na bilo koju planinu po svom izboru", rekao je.

Magar je išao rutom jugoistočnog grebena, koju su 1953. uveli sir Edmund Hilari (Edmund Hillary) i šerpa Tenzing Nordžaj (Tenzing Norgay), a koja je i dalje najpopularnija među penjačima.

Na Mont Everestu, popelo se više od 11.000 ljudi, uključujući one s invaliditetom.

Nepal je izdao 478 dozvola za uspon na Everest tokom tekuće sezone koja završava ovog mjeseca. Devetero ljudi umrlo je na Everestu ove godine.

Planinsko penjanje ključni je izvor prihoda za Nepal, u kojem se nalazi osam od 14 najviših planina na svijetu.

Izvor: Portalanalitika.me

Pripremio: Ivan Čović