Željko

Željko

Hari Buda Magar (Hari Budha Magar), bivši pripadnik britanske vojske, postao je prva osoba s dvostrukom amputacijom iznad koljena koja se popela na Mont Everest.

Magar se u petak popeo na Everest na vještačkim nogama i sada se odmara u baznom kampu, rekao je Pravat Adhikari iz firme Himalajska skijaška staza (Himalayan Ski Trek) koja mu je osigurala logistiku.

Veteran Gurka (Veteran Gurkha), Hari Buda Magar  stvara istoriju kao prvi s duplom amputacijom iznad koljena koji se popeo na Mont Everest", napisala je Brigada Gurka (Brigada Gurkha) u objavi na Tviteru.

Bigjan Kojrala (Bigyan Koirala), zvaničnik nepalskog Ministarstva turizma, potvrdio je da se Magar popeo na planinu s pet vodiča šerpa i da je njegov uspon „svjetski rekord".

Magar, koji se pridružio britanskoj vojsci 1999, izgubio je obje noge nakon što je stao na improvizovanu eksplozivnu napravu (IED) tokom patrolne dužnosti u Avganistanu 2010.

Rekao je da je puno patio zbog svoje invalidnosti i da ne želi da se drugi ljudi suoče s istim bolom.

„Nadam se da će moj uspon pomoći u promjeni percepcije osoba s invaliditetom", rekao je Magar telefonom Rojtersu (Reuters) iz baznog kampa.

„Želio bih podstaknuti sve ljude da se popnu na bilo koju planinu po svom izboru", rekao je.

Magar je išao rutom jugoistočnog grebena, koju su 1953. uveli sir Edmund Hilari (Edmund Hillary) i šerpa Tenzing Nordžaj (Tenzing Norgay), a koja je i dalje najpopularnija među penjačima.

Na Mont Everestu, popelo se više od 11.000 ljudi, uključujući one s invaliditetom.

Nepal je izdao 478 dozvola za uspon na Everest tokom tekuće sezone koja završava ovog mjeseca. Devetero ljudi umrlo je na Everestu ove godine.

Planinsko penjanje ključni je izvor prihoda za Nepal, u kojem se nalazi osam od 14 najviših planina na svijetu.

Izvor: Portalanalitika.me

Pripremio: Ivan Čović

Grupa srednjoškolaca, iz Luizijane, ukrala je kolica učeniku s invaliditetom nakon čega su pravili snimke kako se voze hodnikom škole.

Degutantni snimci su na kraju završili na društvenim mrežama.

Na jednom od snimaka, koji je na društvenim mrežama objavila majka  učenika s invaliditetom devetog razreda Tejšona Landrija, vidi se jedan učenik koji se vozi hodnikom u kolicima njenog sina. Učenik, pri tome, cvili i mrmlja, navodno oponašajući Landrija.

Majka je navela da je Tejšon „traumatizovan incidentom" iako, u to vrijeme, nije bio prisutan. Njegova invalidska kolica su bila u učionici kad su učenici došli u školu.

„Ako se ismijavate mom djetetu s invaliditetom to postaje moj problem. Ne zanima me da li će nečiji roditelji da se uznemire, ali biće posljedica. Rekla sam šta sam rekla. Igrali ste se s pogrešnim djetetom i pogrešnom mamom", napisala je majka ovog učenika Kimberli Mičel.

Cerebralna paraliza je urođeno oštećenje koji utiče na kretanje i držanje. Mičel je rekla da zbog incidenta njen sin ne želi da se vrati u školu.

„Zaboljelo me je kad sam vidjela svog sina uznemirenog. Ne želi da se vrati u školu jer je to shvatio kao da ga ljudi ismijavaju jer je drugačiji", napisala je Mičel.

Tinejdžer je progovorio o mučnom činu maltretiranja koji se dogodio u četvrtak.

„Mnogo sam se uznemirio. Bio sam ljut. Plakao sam poslije toga, pokušao sam da se zaustavim da ne plačem jer sam želio da idem u školu, ali nisam mogao. To su uradili neki ljudi koje poznajem. Ljudi s kojima idem u školu su to uradili. To nije prihvatljivo", dodao je Tejšon.

Porodica želi da se nasilnici suoče s posljedicama za svoje postupke.

„Kažu da su to dobra djeca. Ne kažem da nisu dobra djeca, ali ako ste vi dobro dijete zašto ste to uradili Tejšonu? Kad bi mogli da hodaju samo jedan dan u njegovim cipelama mogli bi da vide kako se osjećao kad je saznao da su mu to uradili. Kako bi se osjećali kad bi neko njima to uradio ili ako bi imali člana s invaliditetom u porodici i neko njemu uradio tako nešto? Kako bi se osjećali", upitala je druga dječakova baka Klaris Landri.

Samohrana majka, Kimberli Mičel, je napisala pismo u kome je detaljno opisala incident.

„Ne, nije bio tamo kad se sve dogodilo, ali to što je vidio snimke kad se probudio izazvalo je muku. Njima je to izgledalo zabavno, ali mom sinu nije", dodala je Kimberli i rekla da želi da učenici budu odgovorni za svoje postupke uključujući plaćanje eventualnih popravki kolica od 15.000 dolara.

Školski nadzornik Tomi Bajl rekao je da se incident dogodio kad su učenici ušli u školu koristeći ključeve koje su dobili od zaposlenog.

„Učenici su neovlašćeno imali pristup zaključanoj prostoriji u kojoj su bila električna kolica koja učenik koristi tokom školskog dana. Više učenika je viđeno kako se vozi kroz hodnike u kolicima i pokazuju nepoštovanje prema učenicima s invaliditetom", rekao je Bajl i dodao da su se učenici izvinili Tejšonu.

Izvor: Portal atvbl.rs

Pripremio: Ivan Čović

JU Centar za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva konačno će nakon višegodišnje borbe Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke) i njene izvršne direktorice Miroslave-Mime Ivanović, postati pristupačan za prilaz i kretanje osoba s invaliditetom (OSI). Borba je započela u decembru 2016, kada su Miroslava-Mima Ivanović i još jedna žena s invaliditetom podnijele grupnu Tužbu protiv Države i ovog Centra, a trebalo bi se da se okonča 6. oktobra ove godine, kada je planiran završetak radova na prilagođavanju objekta, saopšteno je iz Inicijative mladih s invaliditetom Boke (I MI Boke).

Napominju da su u decembru 2015. Miroslava-Mima Ivanović i još jedna žena s invaliditetom, kao drugi/e brojni/e korisnici/e invalidskih kolica, bile pregledane od strane Prvostepene socijalno-ljekarske komisije na trotoaru ispred JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, u postupku odlučivanja o njihovom pravu na ličnu invalidninu.

"Ovaj slučaj im je bio povod da u decembru 2016. Osnovnom sudu u Kotoru podnesu grupnu Tužbu protiv Centra i Ministarstva rada i socijalnog staranja. Presuda Osnovnog suda u Kotoru, koja je postala pravosnažna i izvršna 6. aprila 2018, je obavezala ove dvije institucije da obezbjede uslove za nesmetan pristup, kretanje, boravak i rad OSI u zgradi Centra u skladu sa važećim propisima", podsjetili su u saopštenju.

Međutim, kako dodaju, ova se pravnosnažna Presuda nije godinama izvršavala, zbog čega je Miroslava-Mima Ivanović u junu 2021. podnijela Krivičnu prijavu protiv Kemala Purišića, bivšeg ministra rada i socijalnog staranja i Vasilija Todorovića, direktora JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva.

"Krivična prijava se odnosila na više produženih krivičnih djela u sticaju, i to: povreda ravnopravnosti iz člana 159 stav 1 i 3, neizvršenje sudske odluke iz člana 395 stav 1, nesavjestan rad u službi iz člana 417 stav 2 a u vezi stava 1, i rasna i druga diskriminacija iz člana 443 stava 1 Krivičnog Zakonika Crne Gore. Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru odbacilo je Krivičnu prijavu, iako je shodno Krivičnom zakoniku Crne Gore, ono samo bilo dužno da po službenoj dužnosti pokrene krivični postupak protiv Purišića i Todorovića zbog neizvršenja sudske odluke", kazali su iz IMI Boke.

U januaru 2022, podnijeta je, podsjećaju, Pritužba Višem državnom tužilaštvu u Podgorici, koje je svojim Rješenjem naložilo ponovno odlučivanje Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru u odnosu na krivična djela povreda ravnopravnosti, neizvršenje sudske odluke i nesavjestan rad u službi, a da o (ne)izvršenju krivičnog djela rasna i druga diskriminacija treba odlučiti nadležni organ tj. Više državno tužilaštvo u Podgorici.

Međutim, kazali su iz I MI Boke, Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru, u februaru 2022. ponovo je odbacilo Krivičnu prijavu u pogledu na pomenuta tri krivična djela, dok se o produženom krivičnom djelu rasna i druga diskriminacija negativno izjasnilo Više državno tužilaštvo u Podgorici, a čije Rješenje je nakon Pritužbe, podnijete u aprilu 2022, potvrdilo i Vrhovno državno tužilaštvo.

"Interesatno je da se u obrazloženju većine odluka tužilaštava navodi kako je još u martu 2018. izrađen projekat prilagođavanja zgrade JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, a da su 19. 12. 2020. godine izvršena odgovarajuća mjerenja i snimanja terena u cilju ponovne izrade najboljeg projektnog rješenja za adaptaciju ovog objekta u okviru projekta prilagođavanja svih centara za socijalni rad, koji finansira Delegacija Evropske Unije u Crnoj Gori. Uprkos tome što su ovo bile jedine aktivnosti na sprovođenju pravnosnažne Presude Osnovnog suda u Kotoru, bez konkretnih rezultata u praksi, tužilaštva su navodeći da "projekat Centra u Kotoru ne može izdvojiti iz cjelokupnog projekta za svih 18 centara u Crnoj Gori", te da je riječ o "projektu iz Direktnog upravljanja Delegacije EU u Crnoj Gori (?) što znatno komplikuje i usporava projekat", odlučila da Purišić i Todorović nisu krivi za navedena produžena krivična djela.

U februaru je ipak tekuće godine konačno došlo do početka radova na prilagođavanju zgrade JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, koji će biti okončani 6. oktobra ove godine, ako se bude poštovao plan", ističu u saopštenju dodajući da se ti radovi finansiraju iz sredstava Evropske unije (EU) posredstvom Delegacije Evropske Unije u Crnoj Gori.

Danas, na Globalni dan podizanja svijesti o pristupačnosti, I MI Boke je, poručuju, srećna što se problem pristupa i adekvatnog prilagođavanja JU Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva konačno počeo zaista rješavati.

"Međutim, moramo se zapitati zašto nadležne institucije nisu samoinicijativno i blagovremeno pokrenule rješavanje ovog problema, te stoga ne bi bilo ni potrebe za višegodišnjem iscrpljivanjem OSI pred pravosudnim organima. Drugo pitanje je, da li OSI u Crnoj Gori mogu zaštiti svoja prava i postići pravdu, kada se i pravnosnažne presude u njihovu korist godinama ne sprovode, a nadležna tužilaštva ne rade ništa da njihovo sprovođenje obezbjede. Najzad, poražavajuće se nameće pitanje da li je moguće da država Crna Gora ne želi da odvoji manje od 20.000 eura za prilagođavanje jednog centra za socijalni rad, koji treba da je prva kontakt tačka OSI s institucijama sistema u Crnoj Gori, nego mora da čeka sredstva Evropske Unije da rješi ovakva pitanja", zaključuju u saopštenju.

Priredila: Anđela Miličić

Izvor: CDM portal

Da li nas fizički izgled čini drugačijim i kako „hendikep“ može da bude snaga? Bojana Marković, Marija Mitić i Sonja Milosavljević će vam ponosno reći „drugačije smo, pa šta!" U novoj emisiji Blic žena studio s Jelenom Isaković, koja se emituje na Blic televiziji, saznaćete kako je postati veći od života i svoj „nedostatak" pretvoriti u najveću životnu snagu.

Mariji je sa 16 godina odstranjena noga zbog raka, a danas joj je proteza omiljeni dio tijela: Jednima služi kao otvarač za pivo, drugi pitaju zašto je ne sakrije.

Marija je imala samo 16 godina kada joj je 2012. dijagnostikovan osteosarkom, odnosno tumor kostiju, zbog čega su ljekari morali da joj amputiraju desnu nogu. Nakon brojnih terapija i hodanja pomoću štaka dobila je protezu. Nije namjeravala da odustane od sebe i budućnosti.

„Želela sam da završim srednju školu, da upišem fakultet, da se obrazujem, da se zaposlim, sve te neke normalne stvari“, priča Marija Marić i dodaje da je završila španski i engleski jezik na Filoškom fakultetu, kao i da privodi kraju master studije na FON-u.

Ono što bi mnogima bio „nedostatak", Mariji je postao omiljeni dio tijela. Danas ima novu protezu koju može da prilagođava garderobi pomoću takozvanih „skinova". Iako su joj mnogi govorili da treba da krije protezu, da je prekrije garderobom ili da skinove prilagodi boji kože, bilo je i smiješnih situacija koje pamti kada je u pitanju njena proteza.

„Bili smo u parku i nismo imali otvarač za pivo. Napravila sam foru i rekla: „Daj mi tu flašu, otvoriću je ja". Kako imam na protezi neki adapter, samo sam prislonila i otvorila“, sjeća se Marija u razgovoru s autorkom emisije Jelenom Isaković.

Kako su reagovali muškarci, da li je bilo loših iskustava, pogleda ispod obrva, ko joj je bio najveća podrška i kako je u međuvremenu Marija postala i uspješan model, saznajte u Blic žena studiju.

Čučećete i ohrabrujuće priče Bojane Marković koja od svoje 8. godine živi s vitiligom, ali i Sonje Milosavljević, mlade djevojke koja je zbog alopecije obrijala glavu i danas samouvjereno šeta bez perike.

Emisija Blic žena studio premijerno se emituje subotom u 18:15h, dok je repriza nedeljom u 11:15h samo na Blic televiziji.

Gdje gledati Blic TV

Blic TV je dostupan na svim platformama i aplikacijama MTS i IRIS TV u Srbiji, BiH i Crnoj Gori.

CRNA GORA: kablovski paket na kanalu 26, m:SAT na kanalu 2.

Za sve korisnike koji nemaju navedene pakete program je dostupan na aplikaciji Iris Go i Arena Cloud koje možete zakupiti bez ugovorne obaveze, kao i na KLIK TV.

Ispod možete pogledati video.

Izvor: Portal zena.blic.rs

Pripremio: Ivan Čović

Od Opštinske izborne komisije Nikšić očekujemo da prilikom izbora i određivanja biračkih mjesta omogući pristupačnost za sve osobe s invaliditetom, kako se poražavajuća situacija s prethodno održanih predsjedničkih izbora ne bi ponovila.

Podsjećamo, da su uprkos relativno adekvatnoj zakonskoj regulativi i kontinuiranim inicijativama koje šaljemo u susret svakom izbornom procesu, uslovi za osobe s invaliditetom tokom predsjedničkih izbora bili potpuno neadekvatni.

Naime, grupa od preko 20 posmatrača u okviru I kruga predsjedničkih izbora obišla je najveći broj biračkih mjesta u Podgorici (164 biračka mjesta od 208, koliko ih ima) i u Nikšiću (54 biračka mjesta od ukupno 134), zatim 29 biračkih mjesta u Baru i 13 u Bijelom Polju i zatekla uglavnom nezadovoljavajuće stanje koje se ogleda u činjenici da je veliki broj biračkih mjesta, iako se nalaze u javnim objektima i objektima u javnoj upotrebi, potpuno nepristupačan, sa stepenicama na ulazu, ili s uskim ulaznim prostorom, zatim sa zatvorenim jednim krilom vrata, dok u unutrašnjosti biračkih mjesta, iako su bili obezbijeđeni, nijesu na vrijeme iskorišćeni svi elementi pristupačnosti, kao što su: šablon za glasački listić pomoću kojeg samostalno glasaju osobe s oštećenim vidom, i informativna Brošura na Brajevom pismu. Nadalje, glasačke kutije nijesu bile postavljene na nižem stolu kako bi neke kategorije glasača s invaliditetom mogle samostalno ubaciti svoj glasački listić i time osigurati tajnost glasanja, a na velikom broju biračkih mjesta nije bilo ni police na nižoj visini u glasačkoj kabini, niti etison staze za orjentacuju osoba s oštećenjem vida.

Konkretno, u Nikšiću situacija nije bila na zadovoljavajućem nivou, pa slijedi detaljan pregled stanja po biračkim mjestima: 

Broj i naziv biračkog mjesta
Zatečeno stanje
1. Elektroprivreda, ulaz br. I
Pristup neadekvatan, stepenice, bez adekvatne rampe. Nedovoljno etison traka, postavljene neadekvatmo.
2. Dom planinara
Pristup neadekvatan, trotoar, prag, nema rampe. BM nema osnovne uslove za rad, unutrašnjost jedva dovoljna za kretanje jednog birača. Nema etison traka, nema niže police u kabini, nema prostora za kretanje korisnika/ce nekog pomagala (bijeli štap, hodalica..)
3. Hol zgrade Prve banke
Prilaz stepenice. Širina vrata uska. Niža polica spuštena po intervenciji posmatrača.
Kako kažu: „Kod nas OSI svakako ne mogu ući.“
4. Opština Nikšić
Rampa, pristup obezbijeđen, postavljene etison trake i drugi elementi.
5. OŠ Ratko Žarić
Pristupna rampa, nijesu postavljene etison trake.
6. OŠ Luka Simonović
Prilaz BM, pristup, stepenice. Ostalo je ispoštovano.
Neophodna adekvatna rampa.
7. Čistoća
Etison trake postavljene neadekvatno, ne od ulaza, nego od stola za kojim sjedi BO.
8. OŠ Olga Golović
Prag na ulaznim vratima 5 cm, vrata dvostrana, mogu da se otvore, ali nijesu otvorena.
9. Komunalno
Stepenicama do podruma, gdje je BM, bez adekvatne rampe. Svjetlost potpuno izostaje. Bez etison traka, bez niže police u kabini.
10. laz br. 1, Sportski centar
Nijesu dobili etison trake, te iste nijesu ni postavljene.
11. Dom MZ Stara Varoš
Nije obezbijeđeno parking mjesto za OSI. Mračan i uzak hodnik.
12. OŠ Mileva Lajović Lalatović
Elementi pristupačnosti ispunjeni. Šablon i brošura u paketu, niko ih nije tražio do momenta dolaska posmatrača.
13. Školski centar, stara zgrada, Mašinska škola
Nema obezbijeđeno parking mjesto za OSI. Prilaz i ulazni prostor stepenice, bez adekvatne pristupne rampe. Etison trake im nijesu dostavljene od strane OIK. Šabloni za glasanje postavljeni u glasačkoj kabini. U kabini bez niže police.
Tvrde da nemaju „takve“ birače, a kako će ih imati kada su uslovi potpuno neadekvatni.
17. MZ Dragova Luka Dom
Pristup stepenice, bez adekvatne rampe. Pod podignut, postavljene daske po podu, pokrivene taknim sunđerom. Bez etison traka, bez niže police u kabini, niže postavljene kutije.
18. ulaz br. I, OŠ Braća Labudović
Pristup obezbijeđen, kosa rampa.
Nijesu postavljene etison trake. Nije postavljena niža polica u kabini.
21. OŠ Braća Ribar
Pristup nije adekvatan, stepenice. Druga vrata se mogu otvoriti, ali nisu otvorena. Bez etison traka.
22. Dom MZ Rastoci
Vrata uska, prag je visine 8 cm. Bez etison traka, policu  u kabini će spustiti ako bude potrebe.
26. Pošta Ozrinići
Bez etison traka, bez niže police u kabini. Kutija na neadekvatnoj visini.
28. Zgrada OŠ Laz
Uska vrata, bez etison traka, bez niže police u kabini.
32. Klub penzionera, Rubeža
Uska vrata, bez etison traka, bez niže police u kabini.
33. Ulaz br. 1, Vrtić Sunce
Prilaz BM, stepenice, bez adekvatne rampe. Bez etison traka, bez niže police u kabini.
35. Dom MZ Kočani
Bez adekvatnog pristupa, stepenice. Bez etison traka, bez niže police u kabini, kutija na neadekvatnoj visini.
85. Dom Bjeloševina
Pristup BM otežan zbog automobila. Bez etison traka, bez niže police u kabinama.
86. MZ Župa Nikšićka
Bez etison traka.
87. Dom Kuta
Bez etison traka.
88. OŠ Dušan Bojović
Pristup, jedna stepenica. Bez etison traka, bez niže police u kabinama.

89. Dom Liverovići
Pristup neadekvatan, stepenica. Bez etison traka, bez niže police u kabinama.
90. Dom Carine
Bez etison traka.
91. Dom Jugovići
Pristup neadekvatan, ogroman prag.  Bez etison traka, bez niže police u kabinama.
92. Dom Staro selo
Pristup stepenica 25 cm, bez rampe. Bez etison traka, bez niže police u kabinama.
93. Dom Dučice
Bez etison traka, bez niže police u kabinama, glasačka kutija na neadekvatnoj visini.
96. Elektroprivreda, ulaz br. II
Prilaz BM, stepenice, bez adekvatne rampe. Etison trake nedovoljne, pa i postavljene neadekvatno.
Spuštaju policu u kabini, po dolasku OSI.
97. Zgrada Zahumlja
Prag, ulazna vrata uska, kako kažu drugo krilo se ne može otvoriti. Etison trake, niže police nijesu dobili od OIK. Prema riječima: „OIK postavlja kabine na BM.“
98. Opština Nikšić
Svi elementi u unutrašnjosti BM ispoštovani. Ako birač dolazi od zgrade ZDK čekaju ga stepenice. Kako kažu članovi BM, može da se koristi rampa sa druge strane! Provjeriti! Uzak prostor za kretanje birača.
99. OŠ Luka Simonović
Prilaz BM, pristup, stepenice! Etison trake nedovoljne, pa postavljene neadekvatno. Glasačka kutija na 130 cm na stolu. Šabloni i brošura u koverti.
100. Centralni vrtić
Prilaz obezbijeđen. Nijesu postavljene etison trake, jer kako navode nijesu ih ni dobili. Nije postavljena niža polica u kabini.
101. OŠ Luka Simonović
Prilaz BM stepenice, nema adekvatne rampe.
Korišćen mobilni telefon od strane zamjenika BM tokom sjedenja za biračkim stolom, za aparatom za identifikaciju birača.
Ništa od papira na stolu, sve po kovertama, paketima, a bilo je već skoro 12h.
102. Hol zgrade Filozofskog fakulteta
Jedino BM u potpunosti pristupačnosti. Članovi BO edukovani, opremili BM u skladu sa postojećim elementima pristupačnosti, svi upoznati čemu služi šablon, čemu brošura. Dovoljno prostora za kretanje birača.
103. Ribolovno društvo
Elementi pristupačnosti obezbijeđeni.
104. Vrtić Lastavica
Pristup nije obezbijeđen. Nijesu postavljene etison trake.
Predsjednik izjavio da na njihovom BM nema glasača sa invaliditetom, provjereno.
105. Ulaz br. II, Sportski centar
Nijesu dobili etison trake, te iste nijesu ni postavili.
106. JU Nikšićko pozorište
Pristup adekvatan, postavljeni elementi.
107. JU Nikšićko pozorište
Pristup adekvatan, postavljeni elementi.
108. Elektro škola
Nema obezbijeđeno parking mjesto za OSI. Prilaz i ulazni prostor stepenice, bez adekvatne pristupne rampe. Ulazna vrata svega 70 cm širine.
Etison trake izostale. Niža polica postavljena nakon dolaska posmatrača! Svjetlost limitirana.
109. Bivša samoposluga Dalidej
Nema pristupa, stepenice. Nijesu postavljene etison trake. Nema niže police u kabini, niti je kutija postavljena na nižoj visini. Tvrde da nisu dobili šablone ni brošure.
110. Nova zgrada školskog centra, FSFV
Izostale etison trake. Šablon za glasanje, brošura na Brajevom pismu u koverti, u paketu, negdje tamo iza.
Ostali uslovi ispoštovani!
111. Dom MZ Bistrica
Bez adekvatnog pristupa, bez rampe. Bez etison traka. Kutiju će spustiti ukoliko za to bude potrebe.
112. Klub MZ Dragova Luka
Bez etison traka, bez niže police u kabini.
113. Vrtić, Dragova Luka
Pristup nije obezbjeđen, nema adekvatne rampe.
Prostor jako uzak. Nijesu postavljene etison trake, ni niža polica u kabini.
114. Ulaz br. II, OŠ Braća Labudović
Pristup obezbijeđen. Nijesu postavljene etison trake.
116. Gimnazija
Pristup neadekvatan, stepenice. Etison trake postavljene neadekvatno.
117. Vrtić, MZ Rastoci
Pristup neadekvatan, rampa ne postoji. Prag na vratima 8cm.
123. OŠ Ozrinići
Prag na ulazu neadekvatan. Vrata uska. Bez etison traka, bez niže police u kabini.
127. PTT Kočani
Bez parking mjesta, bez pristupa, bez rampe, bez etison traka. Ako treba spustiće kutiju.
132. ulaz br. II, Vrtić Sunce
Prilaz stepenice, nema adekvatne rampe. Etison trake nijesu postavljene. Nije postavljena niža polica.
134. ulaz br. III, OŠ Braća Labudović
Bez rampe, stepenice. Bez etison traka.

Ukazujemo da su zbog kršenja prava osoba s invaliditetom najavljeni novi parnični postupci, odnosno tužbe za zaštitu od diskriminacije po osnovu invalidnosti, protiv organa za sprovođenje izbora i države Crne Gore. Takođe, informišemo vas da su sve pravosnažne presude zbog kršenja izbornih prava okončane u korist osoba s invaliditetom. U skladu s navedenim, očekujemo da ćete pristupiti unaprjeđenju stanja u okviru navedenih BM na predstojećim parlamentarnim izborima.

Neprihvatljivo je da nakon 15 godina treba da ukazujemo na pristupačnost, kao pravo osoba s invaliditetom, i da ukazujemo na činjenicu da je nedopustivo da osobe s invaliditetom budu unošene u biračka mjesta, ili da nakon devet godina objašnjavamo šta je šablon za glasački listić i zašto mora biti na stolu i ponuđen osobama s oštećenjem vida, u situacijama kada je to očigledno, a ostalima dat nakon upita, a ne da stoji u nekoj koverti ili u paketu.

Neki članovi biračkih odbora, kao obrazloženje, su naveli da na tim biračkim mjestima nema osoba s invaliditetom koje glasaju, da one, uglavnom, glasaju putem pisma ili da će im oni pomoći ukoliko se pojave. Zanimljivo je da članovi biračkih odbora znaju nešto što ne zna država Crna Gora i da imaju evidencije o osobama s invaliditetom koje država nema iako joj je to obaveza od 2009. i ratifikacije Konvencije UN o pravima osoba s invaliditetom.

Ne obezbjeđuju se uslovi za osobe s invaliditetom kada se one pojave na biračkom mjestu. Niža polica mora biti postavljena u jednoj kabini, a glasačka kutija na adekvatnoj visini tokom trajanja izbornog dana od 7.00 h do 20.00 h, a ne po ulasku osobe s invaliditetom na biračko mjesto. 

U vezi sa svim gore navedenim, apelujemo da na predstojećim parlamentarim izborima obezbijedite uslove za dostojanstveno, samostalno i tajno ostvarivanje biračkog prava osobama s invaliditetom. 



Savez slijepih Crne Gore i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore

Danas je, po mom mišljenju, jedan od najljepših dana u godini. Danas se širom Evrope obilježava Evropski dan samostalnog života, kao i svake godine 5. maja.

Taj datum podsjeća na to koliko je život lijep, kao i na vrijednosti i značaj samoodređenja, samopoštovanja, slobode, samostalnosti, izbora, principa i svega što donosi značenje riječi samostalni život ili samostalno življenje. Jer, samostalno življenje je filozofija posmatranja invaliditeta i zahtijevanja istih prava i mogućnosti za osobe s invaliditetom, koja se, makar ne na takav način i iz istih razloga, ne osporavaju osobama bez invaliditeta. S druge strane, osobe s invaliditetom od najranijeg uzrasta ili od trenutka sticanja iskustva invaliditeta prolaze različite borbe, od onih u sebi, do onih u okruženju i u društvu.

Srećan nam 5. maj, Evropski dan samostalnog života. Srećna nam sloboda, dostojanstvo, integritet i autonomija, izbori, mogućnosti, odluke, odgovornosti. A šta bi smo kao ljudi bili bez svega ovoga?

Danas smo na Trgu nezavisnosti u Podgorici imali događaj posvećen ovom datumu, ali s nama, među govornicima, nije bilo javnih ličnosti, funkcionera i političara. Godinama unazad su bili, kao govornici na događajima, kao učesnici u kampanjama, kao učesnici simulacija i tako dalje. Ove godine nijesu pozvani jer smo se naslušali dosta obećanja bez realizacije, izgovora bez opravdanosti, a nijesu nam potrebne ni zajedničke fotografije s njima kao uspomena. Poželjeli smo im, kao i svim drugim građankama i građanima, dobrodošlicu, ali bez „pet minuta slave”.

Oni moraju više, bolje i drugačije. Imali su vremena. Nijesu uradili ništa da nas zaštite od diskriminacije i isključenosti, da nam garantuju prava, usluge u zajednici, dostojanstven rad, ekonomsku nezavisnost, a sve je to u stvari pravo na samostalno življenje. Nijesmo zvali ni nove predstavnice i predstavnike Glavnog grada Podgorice iako smo apsolutno sigurni da bi se oni odazvali, ali pitanje samostalnog života je pitanje cjelokupne države i sistema, a ne pitanje lokalnih vlasti. Naravno, sve lokalne samouprave su dužne omogućavati samostalni život osobama s invaliditetom, na različite načine. Ovom prilikom smo novu lokalnu vlast u Podgorici pozvali da se, prije svega, prije bilo koje aktivnosti konsultuju s osobama s invaliditetom i njihovim predstavničkim organizacijama, da ih pozivaju, da ih pitaju i da uvažavaju naše sugestije, zahtjeve i da nastave sa svim dobrim praksama koje je imala prethodna vlast u Podgorici, ali i da urade mnogo više nego prethodna. Za saradnju ćemo im, kao i svim lokalnim samoupravama, pa naravno i mom rodnom Nikšiću, uvijek biti na raspolaganju. Za pohvale i tapšanje nećemo jer nam to nije uloga. Konsultovanje i uključivanje osoba s invaliditetom u procesima donošenja odluka je obaveza svakog nivoa vlasti. To ne znači da će sve organizacije imati iste stavove, zahtjeve, prioritete. Neće. I to je prirodno. Mi smo raznovrsni koliko je raznovrstan i ljudski rod. I zato ne možemo biti saglasni u vezi sa svim pitanjima, ali možemo, trebamo i moramo razgovarati i razmjenjivati mišljenje.

Znate, Džo Šapiro (Jo Shapiro), američki novinar je u svojoj knjizi Bez sažaljenja (No pitty)  napisao: Nijedan lider, nijedna organizacija ne mogu zastupati stavove svih osoba s invaliditetom. Ovaj princip bi malo ko u Crnoj Gori prihvatio, ne samo od lidera u organizacijama, nego u svim strukturama društva.

To što u Crnoj Gori ima vidljivih osoba s invaliditetom i aktivistkinja i aktivista nije zasluga ni ove, ni nijedne prethodne vlasti. Zasluga je tih osoba koje uprkos brojnim preprekama, neosnaženosti od strane sistema, uprkos nedostatku podrške od strane društva, česte prezaštićenosti od strane porodica, postaju i ostaju aktivni, borbeni, dosljedni. Ali neću napisati ni da su herojine i heroji, kao što bi mnogi drugi rekli i napisali, baš zbog toga što od osoba s invaliditetom većina očekuje malo i nedovoljno jer ih ne smatra sposobnima, pa je svaka pozitivna stvar vrijedna divljenja. Ne treba biti tako. Heroji, onda, „posrnu lako i brzo, sruše se kao kula od karata”.

Na početku događaja je naš prijatelj i saradnik Dejan Tmušić simbolično pokazao kako se ophodi sistem prema osobama s oštećenjem sluha i govora koje koriste znakovni jezik. Njihov jezik, koji država Crna Gora nije priznala, niti pravno regulisala, je u svijetu priznat i pravno regulisan odavno. I evo, i danas pozivam vlasti da to urade, i da nam prestanu objašnjavati kako ni prethodni nijesu bili bolji jer su, valjda, zato i smijenjeni, ali se nijedna vlast ne može pravdati kako nije lošija od prethodne, već, valjda, mora biti bolja od prethodne. U oblasti ljudskih prava, ova vlast nije bolja od prethodnih. Ova vlast se ne može pohvaliti brojem novousvojenih zakona koji regulišu prava osoba s invaliditetom, niti brojem onih zakona koje je izmijenila i dopunila, niti uskladila s Konvencijom UN o pravima osoba s invaliditetom. Ova vlast nije formirala Savjet za prava osoba s invaliditetom, a ova vlast je ukinula i Direktorat za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom. Ako je to njen rezultat za godinu dana, onda joj hvala. Ova, kao ni prethodne vlasti, ne raspisuje redovno konkurse za finansiranje projekata NVO i tako bih mogla nabrajati ko zna koliko.

Ali, da se vratim na suštinu obilježavanja 5. maja, na principe samostalnog života i na usluge podrške za život u zajednici, i uopšte, na priču o svijesti o pravu na slobodu i samostalnost OSI. S ovog mjesta, danas, želimo da podsjetimo da svi moramo biti jednaki i pred zakonom i u primjeni zakona, te da kao društvo imamo obavezu omogućavanja dostojanstvenog života za sve, posebno za one istorijski i društveno ugnjetavane.

Ovo je već deseta godina zaredom kako se okupljamo da bismo poslali poruku o važnosti i pravu na samostalan život za osobe s invaliditetom. Na ovaj datum se svake godine skreće pažnja s ciljem podizanja svijesti javnosti o pravu i značaju samostalnog življenja, kao i njegovim ključnim principima: izboru, samostalnom donošenju odluka, odgovornosti, kontroli i pravu na grešku. OSI treba motivisati na život u zajednici, i omogućiti im maksimalno dostižni nivo življenja po principima filozofije samostalnog života, a ne na život „pod ključem“ u instituciji ili u sopstvenom domu. Nego, dok mi ovo poručujemo, vlasti i dalje otvaraju i najavljuju otvaranje novih institucija rezidencijalnog tipa, onih za smještaj i dugotrajni boravak djece, mladih i odraslih OSI, dok, na drugoj strani, uporedo ne garantuje, ne razvija, ne finansira i ne podstiče usluge podrške za život u zajednici i druge usluge socijalne i dječje zaštite koje znače i imaju za cilj osnaživanje i življenje po principima filozofije samostalnog života. Usluge socijalne i dječje zaštite zatvorenog i poluotvorenog tipa su potrebne, nekada i nužne, ali nikako ne bi smjele biti jedine jer onda nijesu ni opcija nego su moranje.

Iako je personalna asistencija, na primjer, garantovana kao pravo osoba s invaliditetom, svega su nekolike OSI do sada ostvarile ovo pravo u praksi i to nakon što je Miroslava-Mima Ivanović dobila sudski spor protiv države, pa su i druge OSI, konačno zahvaljujući tome, počele ostvarivati ovo pravo. Ja zbog toga pozivam svaku osobu s invaliditetom kojoj je potrebna usluga PA, posebno one koje žive u Nikšiću, a koja pritom ispunjava zakonske uslove da podnese zahtjev, a ukoliko joj se usluga ne prizna da tuži državu i mjesni centar za socijalni rad.

Ministarstvo rada i socijalnog staranja ima ključnu ulogu u kreiranju politika u oblasti zaštite prava i stvaranju uslova za samostalan život osoba s invaliditetom. Ovo znači da je dužno promovisati, primjenjivati i podizati kapacitete drugih institucija, prvenstveno centara za socijalni rad, za primjenu politika u oblasti samostalnog života i socijalne zaštite. Čekamo, te davno najavljene, izmjene i dopune Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštitiZakona koji ni dalje ne garantuje sve potrebne usluge, niti se primjenjuje u dobrom dijelu onih koje su garantovane.

Centri za socijalni rad nemaju ni kapaciteta, uključujući i neophodna znanja za primjenu Zakona, a iako postoje akreditovani programi obuka nije zabilježen primjer da su naručili neki od njih, poput Treninga o personalnoj asistenciji ili Treninga o samostalnom življenju, deinstitucionalizaciji i socijalno-edukativnim uslugama koje je, između ostalih, akreditovalo UMHCG.

Opština Nikšić, osim najavljene usluge prevoza od vrata do vrata, mora i treba razvijati i druge usluge na lokalnom nivou u skladu s istraženim i procijenjenim potrebama i zahtjevima osoba s invaliditetom i njihovih porodica, a u saradnji s drugim institucijama.

Jedino čovjek uključen u životu svoje zajednice može imati ispunjen život. Samostalni život za osobe s invaliditetom ne znači da trebaju sve uraditi same, već da samostalno donose odluke o svom životu i o pitanjima koja ih se tiču. Kao što niko na svijetu ne može sve uraditi sam, tako isto ne postoji niko na svijetu ko ne može uraditi baš ništa sam jer bi i jedna i druga situacija vodile otuđenosti od društva i od zajednice. Vodile bi (samo)izolaciji i izopštenosti koja je onda dobrovoljna, a ne čak sistemska kakva se vrši nad osobama s invaliditetom.


Autorski tekst Marine Vujačić za: Portal Onogost.me

Generalni sekretarijat Vlade, Sektor za informisanje javnosti o evropskoj uniji i procesu pristupanja evropskoj uniji raspisuje Konkurs za učenike crnogorskih osnovnih škola povodom obilježavanja Dana Evrope.

Zainteresovanim osnovcima se na ovaj način pruža mogućnost da, na kreativan način, kroz likovni rad, video ili fotografiju prikažu kako vide budućnost Crne Gore i njenih građana u Evropskoj Uniji (EU) i osvoje vrijedne nagrade – tri bicikla.

Dragi osnovci, svojim idejama i kreativnim rješenjima pokažite:

Kako zamišljate Crnu Goru kao članicu Evropske unije?

Kako zamišljate sebe kao građanina EU?

Konkurs je otvoren od 26. aprila do 12. maja 2023. Pobjednici će biti proglašeni i nagrade uručene u okviru programa obilježavanja mjeseca Evrope.

Radove je potrebno dostaviti do 12. maja 2023, s naznakom: Za konkurs Generalnog sekretarijata Vlade povodom obilježavanja Dana Evrope na e-mail:  Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili na adresu:

Generalni sekretarijat Vlade

Bulevar Revolucije br. 15

81 000 Podgorica

Uz rad je neophodno dostaviti i osnovne podatke o autoru (ime, prezime, razred, škola, mjesto).

Konkurs je dio aktivnosti predviđenih Strategijom informisanja javnosti o pristupanju Crne Gore EU.

Za sve dodatne informacije koje se odnose na ovaj Konkurs kontakt osobe su: Nada VojvodićOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Gordana Despotović ĐekićOva adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Najbolji radovi, kao i imena autora/autorki će biti objavljeni na sajtu www.eu.me i društvenim mrežama @me4eu.

Izvor: Portal eu.me

Pripremio: Ivan Čović

I ovog 5. maja se obilježava Evropski dan samostalnog života i na tom zadatku najangažovanije i najprokretativnije su osobe s invaliditetom (OSI). Neko će reći, pa to se njih najviše i tiče. Nikako! Tiče se svih nas, svakog pojedinca i ukupne društvene zajednice.  Naravno, i zajednica se uključuje, naročito oni pojedinci koji prepoznaju značaj koncepta samostalnog života i koji svojim prisustvom različitim oblicima obilježavanja ovog važnog datuma žele poslati poruku da poštuju i prihvataju različitosti. Predstavnici onih koji donose odluke važne za položaj OSI tog dana pošalju prigodnu univerzalnu poruku. Ali, ako sagledamo ukupno stanje položaja OSI, žena s invaliditetom (ŽSI), djece s invaliditetom njihovo djelovanje se na toj poruci najčešće i završava i ne može se opisati nikako drugačije nego kao formalizam odnosno  kao puko zadovoljenje  protokola.  

I zato treba reći, još jednom.

Kao društvo još uvijek nijesmo suštinski prihvatili koncept filozofije samostalnog života koji je baziran na novom pristupu invalidnosti. Još uvijek u pojedinim oblastima društvenog života želimo da osobe s invaliditetom promjenimo, prilagodimo, rehabilitujemo (neću da upotrebim termin izliječimo, jer duboko vjerujem da smo uspjeli na svim nivoima sistema prevaziđemo i odbacimo medicinski model). Još uvjek nijesmo u dovoljnoj mjeri prihvatili činjenicu da borba OSI za prava OSI nije ništa drugo nego sama suština filozofije samostalnog života. To je borba  osobe s invaliditetom da ima kontrolu nad svojim načinom života u svim mogućim segmentima. Ključ je u slobodi izbora, kontroli nad sopstvenim tijelom, prostorom življenja, odlukama, potrebama, informacijama i resursima. Ključ je u ličnom sticanju iskustva i pravu na greške. Da bi sve nabrojano bilo moguće ostvariti potrebno je da društvo kreira uslove pristupačnosti, ne samo arhtektonske, već pristupačnost: informacijama, pravdi, zdravlju, različitim oblicima socijalnih programa podrške za samostalan život OSI u zajednici. 

Koncept samostalnog života suštinski je suprotan institucionalizaciji svih formi. Deinstitucinalizacija nije samo proces kojim se sprečava boravak OSI u okviru institucija, deinstitucionalizacija je pravo da se živi u zajednici i da se bude uključen u zajednicu uz puno poštovanje svih standarda o poštovanju ljudskih prava propisanih  Konvencijom Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom. Ni manje, ni više!

Srećan nam Evropski dan samostalnog života!

Autorski tekst: Mirjana Popović

Podgorica, PR pres servis - U institucijama sistema ne postoji usluga prevoda na znakovnom jeziku niti kadrovi koji su obučeni da ga koriste, saopštila je Marina Vujačić, izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) povodom obilježavanja 5. maja - Evropskog dana samostalnog života.

UMHCG je, povodom obilježavanja ovog datuma organizovao događaj na Trgu nezavisnostI u Podgorici, gdje je i prikazao promotivne video poruke koje su snimljene u okviru jednog od projekata te organizacije.

Vujačić je u svom uvodnom obraćanju, osvrćući se na uvodnu simulaciju i činjenicu da je događaj započeo obraćanjem na znakovnom jeziku, kazala je da će poruke sa današnjeg događaja doći, nažalost, do malog broja ljudi jer veliki broj njih nije u prilici da dobije informacije u pristupačnom formatu, niti da nauči znakovni jezik.

“Jedna jedina emisija koja postoji u Crnoj Gori na znakovnom jeziku je kratki dnevnik u kojem se informacije svrstavaju na takav način da su mnoge od irelevantne u odnosu na vrijeme trajanja”, istakla je Vujačić.

Prema njenim riječima, u Zakonu o socijalnoj dječijoj zaštiti postoji usluga koja se zove tumačenje na gestovnom jeziku, koje nikada nije zaživjelo u praksi.

“Dobila sam informaciju da Ministarstvo rada i socijalnog staranja planira da je izbriše. Valjda nešto se ne sprovodi treba izbrisati, a ne učiniti sve da bi se to sprovelo u praksi”, istakla je Vujačić.

Podsjeća da su više puta svim Vladama upućivali inicijativu za usvajanje zakona o znakovnom jeziku, kao jeziku u službenoj upotrebi, jer je, kako je dodala, Crna Gora jedina država u regionu koja nema taj zakon. 

“Nije da nam je falilo iskustva, uporedne prakse i znanja da se takvo zakonsko rješenje donese, ali očigledno da ovoj državi fali volje i spremnosti da se preuzme odgovornost za jednu populaciju koja je zaista zapostavljena i prinuđeni su da se jedni na druge samo oslanjaju i budu jedni drugima podrška”, kazala je Vujačić.

Poručuje i da u Crnoj Gori ne postoje obuke za učenje znakovnog jezika, niti je država ikada stipendirala njegovo učenje u zemljama u kojima ga je moguće naučiti.

„Ovogodišnji događaj se razlikuje od svih prethodnih po tome što nikoga iz Vlade nijesmo zvali da govori. Nijesmo jer su imali dovoljno vremena da urade makar jednu pozitivnu stvar po kojoj ćemo ih pamtiti, a pamtićemno ih po tome što nijesu formirali Savjet za prava osoba s invaliditetom, i što su ukinuli Direktorat za zaštitu od diskriminacije lica sa invaliditetom.“, navela je Vujačić

Predsjednik Udruženja paraplegičara Cetinje Dejan Tmušić je rekao da je veliki problem komunikacija sa institucijama sistema koje nemaju uslugu prevoda na znakovnom jeziku, niti postoji kadrovi koji su obučeni da ga korist.

Dodaje da je veliki problem što medicinske ustanove nemaju znakovni jezik, a postoje čak i ljekari koji kažu da pacijenti sa ošetećim sluhom ne sarađuju sa njima.

“Nije to zbog toga što ne žele da sarađuju, već zato što nema tumača koji bi trebalo da olakša komunikaciju između pacijenta i ljekara”, istakao je Tmušić.

Kako je kazao, znakovni jezik je naučio od roditelja, a gledajući njihovo iskustvo uvidio je sa koliko se barijera osobe koje imaju oštećenje sluha na dnevnom nivou suočavajau i koliko su društvo i institucije nesenzibilisani.

“Vidio sam i koliko malo imamo strpljenja i ne želimo baš ni da pokušamo da im pomognemo i učinimo njihovu svakodnevnicu u funkcionisanje lakšim”, poručio je Tmušić. 

Aktivistikinja Bojana Radulović zahvalna je UMHCG na događaju koji su organizovali, jer je to jedan od način da se čuje koliko je neophodno pomoć i razumijevanje društva osoba s invaliditetom.

“Mora se ukazati na to koliko je osobama, koje ne mogu da vode samostalan život, potreban asistent”, rekla je Radulović.

Tradiciju obilježavanja Evropskog dana samostalnog života pokrenula je 2014. Evropska mreža za samostalni život (European Network for Independent living – ENIL), čija je UMHCG ravnopravna članica, pa se ove godine obilježava deseti put zaredom. Na ovaj datum se svake godine skreće pažnja s ciljem podizanja svijesti javnosti o pravu i značaju samostalnog življenja za osobe s invaliditetom, kao i ključnim principima samostalnog života: samostalnom donošenju odluka, izboru, odgovornosti, kontroli i pravu na grešku. Osobe s invalidtetom treba motivisati na život u zajednici, i omogućiti im maksimalno dostižni nivo življenja po principima filozofije samostalnog života, a ne na život „pod ključem“ u instituciji ili u sopstvenom domu.

UMHCG je ovaj događaj organizovao uz finansijsku podršku Privredne komore Crne Gore.

Ovogodišnje izdanje Međunarodnog podgoričkog sajma knjiga i obrazovanja održaće se u Tržnom centru BIG Fešn (nekadašnji Delta Siti), od 8. do 14. maja 2023, pod sloganom Sto hiljada razloga da dođeš.

Predstojeće izdanje jedne od najvećih kulturno-umjetničkih manifestacija u Crnoj Gori okupiće više desetina poznatih izdavača iz zemlje i regiona koji će izlagati ukupno više od 100.000 naslova, uz velike sajamske popuste.

Kao i svake godine, osim izlagačkog dijela, pripremljen je i sadržajan program u okviru kog će gosti sajma biti aktuelni i poznati autori iz brojnih zemalja kao što su Palestina, Slovačka, Slovenija, Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Poljska, Bugarska, Crna Gora i dr. Kroz promocije predstaviće se i brojne obrazovne institucije.

Kao i prethodnih godina, Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore  (UMHCG) imaće priliku da učestvuje na ovom prestižnom Sajmu i na taj način promoviše aktivnosti Studentske savjetodavne kancelarije, što će umnogome doprinijeti stvaranju uslova i podsticanju mladih s invaliditetom za sticanje visokog obrazovanja. Pored toga, promovisaćemo i Servis za zapošljavanje, kao i brojne druge promotivne materijale koji se odnose na oblast ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Ovom aktivnošću ujedno najavljujemo početak ovogodišnje Kampanje povodom upisa na fakultet.

Pokrovitelj sajma su Ministarstvo prosvjete i Ministarstvo kulture i medija Crne Gore, a podršku su kao sponzori dali i crnogorski mediji i brojni privredni subjekti.


Pripremila: Anđela Miličić

Strana 26 od 85

Back to top