Željko

Željko

Kada govorimo o oblasti saobraćaja osobe s invaliditetom, kao i svi drugi građani se mogu javiti u ulozi aktivnih i pasivnih učesnika u saobraćaju. Primjer aktivnog učesnika u saobraćaju je vozač, a primjer pasivnog učesnika u saobraćaju je pješak.

Osobe s invaliditetom, kada je riječ o oblasti saobraćaja, imaju pravo na:

- pristupačan javni prevoz; Ovo pravo se izvlači iz prava na prevoz kao prava na javnu uslugu koja se garantuje svim građanima, a imajući u vidu da je pristupačnost pravo OSI garantovano Konvencijom UN o pravima OSI to znači da OSI imaju pravo na pristupačan javni prevoz

- OSI zatim imaju pravo na povlastice na putovanje (iako se ovo pravo nalazi u propisima iz oblasti socijalne zaštite, kao kompezatorno pravo po osnovu invaliditeta ono se može smatrati pravom koje se odnosi na saobraćaj;

- nadalje, imaju pravo na dobijanje znaka pristupačnosti i obilježavanje parking mjesta ispred objekta stanovanja i rada, odnosno pravo na besplatan parking i korišćenje obilježenih parking mjesta na bilo kojoj teritoriji;

- zatim na označavanje vozila znakom pristupačnosti;

- polaganje vozačkog ispita, doduše pod sličnim uslovima kao i svi drugi građani;

- zatim umanjenje cijene registracije vozila;

- oslobađanje od poreza na dodatu vrijednost i oslobađanje carine prilikom uvoza vozila namijenjenog za prevoz OSI (tzv. specijalizovanog vozila);

- oslobađanje od plaćanja naknade – putarine za prolazak kroz tunel “Sozina”;

- prilagođavanje vozila za OSI specijalnim komandama, odnosno posjedovanje specijalnog putničkog vozila.

Dodatno, neke kategorije OSI učlanjenje u pojedinim organizacijama su imale pravo na povlastice u vazdušnom saobraćaju na osnovu sporazuma o saradnji tih organizacija s tadašnjom kompanijom Montenegro Airlines.

UMHCG je u proteklom periodu razvilo smjernice za ostvarivanje prava OSI iz oblasti saobraćaja, i to:

Smjernice o garanacijama prava za pristupačan javni saobraćaj;
Smjernica o polaganju vozačkog ispita za OSI;
Smjernica za ostvarivanje prava u vezi s umanjenjem troškova registracije vozila koja su u vlasništvu OSI, njihovih roditelja/staratelja;
Smjernica o označavanju vozila znakom pristupačnosti i korišćenje javnih parkirališta;
Smjernica za ostvarivanje prava na oslobađanje od PDV i carine prilikom uvoza vozila za OSI;
Smjernice za ostvarivanje prava na povlastice na putovanja OSI.

Dakle, jasno je da se prava OSI iz oblasti saobraćaja dijele na prava iz oblasti drumskog saobraćaja, željezničkog saobraćaja, vazdušnog i pomorskog saobraćaja. Pravo osoba s invaliditetom na pristupačan saobraćaj podrazumijeva pravo na upotrebu redovnih i vanrednih usluga javnog prevoza. Sredstva javnog prevoza nijesu funkcionalna ukoliko nijesu pristupačna, te ukoliko nijesu ispoštovani standardi pristupačnih javnih površina, drugih usluga u saobraćaju, objekata i javnih prostora kojima se kreću osobe s invaliditetom, ili ukoliko ne postoje pristupačna sredstva i usluge komunikacije i informisanja u oblasti saobraćaja, odnosno javnog prevoza.

Ako govorimo o oblasti drumskog saobraćaja jedan od ključnih propisa je Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima koji propisuje da osobe s  invaliditetom uživaju posebnu zaštitu u saobraćaju, i definiše da je javni prevoz prevoz putnika i tereta koji je pod jednakim uslovima dostupan svim korisnicima prevoznih usluga i vrši se u komercijalne svrhe. Na dijelu puta na kojem se kreću lica sa invaliditetom, ili na kojem je postavljen saobraćajni znak o učešću ovih lica u saobraćaju, vozač je dužan da vozi sa naročitom opreznošću, tako da može blagovremeno da zaustavi vozilo. Prilikom kretanja noću ili u uslovima smanjene vidljivosti lice koje koristi invalidska kolica mora na kolicima da ima uključeno najmanje jedno bijelo ili žuto svijetlo na lijevoj strani koje mora biti uočljivo sa prednje i zadnje strane, osim kad je ulično osvjetljenje takvo da je lice u invalidskim kolicima dovoljno vidljivo. Pješak koji učestvuje u saobraćaju u kolicima za lica sa invaliditetom ili se vozi na koturaljkama, skejtbordu i slično ne smije da se pridržava za vozilo u pokretu. Pješak koji gura ručna kolica, bicikl, moped ili motocikl, lice sa invaliditetom koje se kreće u invalidskim kolicima, moraju se kretati uz desnu ivicu kolovoza u smjeru kretanja. Ako su pješaci lica koja se kreću uz upotrebu bijelog štapa i/ili psa vodiča, lica sa invaliditetom koja se kreću u invalidskim kolicima ili za kretanje koriste druga ortotičko-protetička pomagala, vozač je obavezan da zaustavi vozilo i da ih propusti.

Ovaj Zakon takođe propisuje obavezu prevoznika u drumskom saobraćaju (autobusa) da rezervišu obavezna mjesta u vozilu za OSI:

S druge strane, Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju proklamuje dostupnost usluga prevoza svim učesnicima i definiše način obavljanja javnog prevoza putnika. Ovim Zakonom definisane su i obaveze auto-taksi prevoznika u smislu da se obezbijedi minimalni broj auto-taksi vozila prilagođenih licima s invaliditetom. Takođe, ovim Zakonom propisano je mogućnost postojanja posebnog linijskog međugradskog prevoza koji se obavlja na određenoj liniji, kojim se obavlja prevoz lica sa invaliditetom i putnika kojima je potrebna posebna medicinska njega. Međutim, Zakon na drugoj strani ne garantuje poseban linijski gradski prevoz za osobe s invaliditetom (za razliku od međugradskog) iako postoji realna potreba, a i pravo (kao usluga u zajednici) za alternativnim vidovima prevoza, i uslugom prevoza „od vrata do vrata“. Takođe, Zakon direktno ne propisuje obavezu pristupačnosti autobusa, međutim OSI ne smiju biti uskraćene usluge prevoza, odnosno odbijene za uslugu. U slučaju da ne ostvare uslugu prevoza, između ostalog mogu pokrenuti postupak za zaštitu od diskriminacije po osnovu invaliditeta kako zbog nepristupačnosti, tako i zbog uskraćivanja javne usluge kakva je prevoz.

Dakle, prevoz osoba s invaliditetom u drumskom saobraćaju regulisan je i Zakonom o ugovorima o prevozu u drumskom saobraćaju, na način da prevoznik ne smije da odbije izdavanje rezervacije i vozne karte i prevoz osoba s invaliditetom, dok propisuje i naknadu štete u slučaju gubitka ili oštećenja opreme osobe s invaliditetom (invalidska kolica i druga oprema za kretanje), do iznosa troškova nabavke izgubljene opreme ili popravke oštećene opreme. Uz to, osoba s invaliditetom može imati pratnju lica, odnosno asistenciju prilikom ulaska, izlaska i prevoza, na način da se za lice u pratnji obezbjeđuje besplatan prevoz i mjesto pored osobe s invaliditetom ukoliko to omogućava konstrukcija vozila. U Crnoj Gori na nekim autobuskim stanicama se ne plaćaju peronske karte, i takođe postoje potpisani ugovori s autobuskim prevoznicima da osobe s invaliditetom imaju pravo na besplatne vožnje na redovnim linijama unutar zemlje.

Kada govorimo o oblasti želježničkog saobraćaja osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću imaju pravo na informacije o pristupu željezničkom prevozu, uslovima za pristup i korišćenje željezničkih voznih sredstava, kao i o drugim sadržajima u vozu. Prevoznik i upravljač infrastrukture dužni su da osobama s invaliditetom bez naknade, obezbijede potrebnu pomoć radi pristupa i korišćenja željezničkih voznih sredstava.

Prevoznik ili lice koje za račun prevoznika vrši prodaju voznih karata dužni su da, na zahtjev putnika, u vezi s putovanjem, za koja prevoznik zaključuje ugovor o prevozu, između ostalog, pruže informacije o dostupnosti objekata i prevoznih sredstava prevoznika za osobe s invaliditetom, kao i za osobe sa smanjenom pokretljivošću. Ako se uzduž puta bez prepreka nalaze šalteri za prodaju voznih karata, informacioni pultevi i mjesta za pomoć korisnicima, najmanje jedan pult mora biti namijenjen korisniku invalidskih kolica i osobama niskog rasta i najmanje jedan pult mora biti opremljen sistemom sa indukcijskom petljom za regulaciju zvuka odnosno omogućavanje nesmetanog protoka informacija za osobe s oštećenjem sluha.

Prilikom davanja traženih - raspoloživih informacija prevoznik ili lice koje za račun prevoznika vrši prodaju voznih karata dužni su da obezbijede informacije primjerene potrebama osoba s oštećenjem vida ili sluha. 

Na željezničkim stanicama i stajalištima pristupi vozovima za prevoz putnika izvode se na način da omogućavaju što lakši pristup putnicima i osobama s invaliditetom. Potrebno je obezbjediti sistem bezbjednog sklapanja koji obezbjeđuje da pomoćna sredstva za ukrcavanje, uključujući prenosne rampe, ne ugrožavaju invalidska kolica putnika ili pomagala za kretanje niti predstavljaju opasnost po putnike u slučaju naglog zaustavljanja. Na željezničkim stanicama postoji dio perona koji predstavlja operativno područje za pomoćna sredstava koja služe za ukrcaj korisnika kolica za kretanje. Pravilnikom o tehničkim specifikacijama interoperabilnosti koje se odnose na pristupačnost željezničkog sistema osobama sa invaliditetom i osobama sa smanjenom pokretljivošću je propisano da „željeznički prevoznik i upravljač infrastrukture ili upravljač stanice zajedno utvrđuju područje na peronu na kojem će se vjerovatno upotrebljavati pomoćno sredstvo i obrazlažu izbor područja. To područje mora biti u skladu sa peronima na kojima je trenutno predviđeno zaustavljanje voza. Ovo znači da je nekad potrebno prilagoditi mjesto zaustavljanja voza da bi se mogla osigurati pristupačnost  za putnike koji su osobe s invaliditetom.

Što se tiče vazdušnog saobraćaja Zakon o vazdušnom saobraćaju propisuje da je pružalac usluga prihvata i otpreme putnika dužan da osobama s invaliditetom i sa smanjenom pokretljivošću pruža usluge na način koji omogućava da se pod jednakim uslovima i bez diskriminacije osobe s invaliditetom prevoze u vazdušnom saobraćaju.

Zakon o obligacionim odnosima i osnovama svojinsko - pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju propisuje da je vazdušni prevoznik dužan dati prioritet prevozu osoba sa smanjenom pokretljivošću i njihovim pratiocima ili certifikovanim psima vodičima, i djeci bez pratioca. U slučajevima uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja ili kašnjenja leta, osobe s invaliditetom, imaju pravo na opremanje u roku od dva sata od uskraćivanja ukrcaja, otkazivanja ili kašnjenja leta.

Osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, koje koriste ili namjeravaju da koriste usluge vazdušnog prevoza putnika po dolasku, odlasku ili tranzitu kroz aerodrom, kada se aerodrom nalazi na teritoriji Crne Gore, imaju pravo na pomoć u skladu s ovim zakonom.

Zakon zabranjuje uskraćivanje prevoza osobi s invaliditetom ili osobi smanjene pokretljivosti.

Određivanje mjesta dolaska i odlaska takođe je definisano ovim Zakonom.

Naime, menadžment aerodroma, u saradnji sa korisnicima aerodroma odnosno odborom korisnika aerodroma i organizacijama koje zastupaju pravaosoba s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, u skladu s lokalnim uslovima, dužan je da odredi mjesta dolaska i odlaska unutar granica aerodroma ili u zgradama i izvan zgrada terminala, koja je pod nadzorom menadžmenta aerodroma, na kojima osoba s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti mogu lako da najave dolazak na aerodrom i zatijevaju pomoć.

Takođe, mjesta moraju biti jasno označena, s osnovnim informacijama o aerodromu u pristupačnom formatu.  Osobe s invaliditetom, kada koriste usluge vazdušnog prevoza prilikom prijave trebaju naglasiti specifične zahtjeve za asistencijom, kao i dati podatke o eventualnim pomagalima koja koriste, dok radi ukrcaja trebaju doći na aerodrom najmanje 1.30 h prije leta. Neke kompanije i aerodromi imaju i svoje dodatne specifične uslove.

Kada je riječ o pomorskom saobraćaju, Zakon o sigurnosti pomorske plovidbe preciznije uređuje kretanje osoba s invaliditetom.

Naime, putnički, Ro-Ro putnički i brzi putnički brodovi moraju da imaju adekvatan pristup za ulazak osoba s invaliditetom.

Brodovi moraju biti konstruisani i opremljeni na način koji osobama s invaliditetom obezbjeđuje lako i sigurno ukrcavanje i iskrcavanje i pristup između paluba, uz asistenciju posade ili uz pomoć rampi ili liftova.

Osim toga, na brodovima se moraju, na vidnim mjestima, postaviti informacione oznake, odnosno naljepnice koje su lako uočljive i čitljive osobama sa smanjenim pokretljivošću i komunikaciona sredstva za vizuelno i verbalno objavljivanje važnijih informacija, kao i sistem za alarmiranje s tipkama koji je lako pristupačan.

Ograde, koridori, prolazi, ulazi i vrata moraju omogućavati korišćenje i kretanje korisnika kolica a liftovi, palube za vozila, putničke prostorije za odmor, smještaj, kao i toaletne prostorije moraju biti konstruisane tako da budu lako pristupačne. Kao i u slučaju vazdušnog prevoza i u slučaju pomorskog OSI trebaju naglasiti specifične zahtjeve za podrškom, korišćenje pomagala, i najmanje 1.00 h ranije doći na pristanište/luku radi ukrcaja u brod.

Pravo na znak pristupačnosti
Radi lakšeg pristupa parkingu, ustanovama, državnim i drugim organima, javnim službama, plažama i drugim objektima i prostorima, posebno onim u javnoj upotrebi, propisano je da osoba s 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno osoba kod koje je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena kako je navedeno „nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata“, može obilježiti vozilo u kojem se prevozi znakom pristupačnosti, kojim se, pored vozila u privatnom vlasništvu, može obilježiti i vozilo udruženja osoba s invaliditetom. Dakle, znak pristupačnosti važi u slučaju kada vozilom upravlja osoba s 80% ili više procenata tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta, odnosno osoba kod kojeg je usljed tjelesnog oštećenja ili tjelesnog invaliditeta utvrđena nesposobnost donjih ekstremiteta od 60% ili više procenata, ili ako se osoba s invaliditetom nalazi u vozilu, odnosno ukoliko koristi vozilo a njime može upravljati i član porodice ili druga ovlašćena osoba.

Pravo na znak pristupačnosti, takođe, ima i vozilo udruženja osoba s invaliditetom – organizacija u kojoj su zaposlene osobe s invaliditetom ili čine većinsku ili jedinu ciljnu grupu.

U cilju sprečavanja zloupotrebe, zakonom je propisano da osobe s invaliditetom i udruženja OSI ne smiju davati na korišćenje znak pristupačnosti drugim pojedincima, te da se on ne može kopirati odnosno na drugačiji način regulisati mimo propisane procedure.

Znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja, u skladu sa propisom o bezbijednosti saobraćaja na putevima, u ovom slučaju Sekretarijat za komunalne poslove (djelatnosti) i saobraćaj.

Znak pristupačnosti kojim se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom izdaje se na osnovu zahtjeva osobe s invaliditetom ili udruženja osoba s invaliditetom.

Za maloljetnu OSI ili osobu koja je lišena poslovne sposobnosti, zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi roditelj ili staratelj.

Zahtjev za dobijanje znaka pristupačnosti se, u pisanoj formi, podnosi Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila lica sa invaliditetom.

U zahtjevu se treba pozvati na član 18 stav 3 (ili član 18 stav 4 ukoliko zahtjev podnosi udruženje osoba s invaliditetom) Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima i član 4 Pravilnika o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila čiji su vlasnici ili korisnici osobe s invaliditetom, kojim se bliže uređuje ovo pravo.

Pravo na korišćenje parkinga bez naknade mogu ostvariti osobe s invaliditetom i udruženja osoba s invaliditetom, posebno ukoliko posjeduju vozilo koje ima znak pristupačnosti.

Dakle, za korišćenje parking mjesta za osobe s invaliditetom, ne plaća se naknada.

Pravo na besplatno korišćenje posebno obilježenog parking mjesta za vozila lica s invaliditetom, svojim rješenjem, utvrđuje privredno društvo za poslove parkiranja - Parking Servis.

Pravo na besplatnu parking kartu ima osoba s invaliditetom koja:

- ima prebivalište ili boravište na području opštine u kojoj je sjedište privrednog drušva koje je korisniku izdalo parking karticu, što se dokazuje ličnom kartom, odnosno uvjerenjem Ministarstva unutrašnjih poslova o adresi stanovanja;
- posjeduje dokaz nadležnog organa o stepenu i vrsti invaliditeta (najmanje 80 % tjelesnog oštećenja);
- ima vozilo registrovano na svoje ime, što dokazuje saobraćajnom dozvolom.

Parking karticu osoba s invaliditetom ili udruženje osoba s invaliditetom može koristiti samo u onoj opštini u kojoj je i sjedište privrednog društva koje je izdalo parking karticu.

Ukoliko OSI uveze vozilo iz inostranstva, koje se po prvi put stavlja na tržište u Crnoj Gori, sprovodi se postupak homologacije. Homologacija pojedinačnog vozila odvija se u dvije faze:

- faza pregleda vozila i pregleda dokumentacije;
- faza izdavanja sertifikata o homologaciji pojedinačnog vozila.

U postupku homologacije pojedinačnog vozila podnosilac zahtjeva podnosi potvrdu proizvođača koju je izdao proizvođač, odnosno pravno lice sa sjedištem u Crnoj Gori koje ovlasti proizvođač ili pravno lice sa sjedištem van Crne Gore koje ovlasti proizvođač ako nema ovlašćenog predstavnika proizvođača sa sjedištem u Crnoj Gori, upisan u evidenciju predstavnika proizvođača koju vodi organ državne uprave nadležan za poslove saobraćaja. Članom 245 Zakona o bezbjednosti saobraćaja propisuje se da se homologacija ne sprovodi za ona vozila koja po svojim konstrukcionim karakteristikama je posebno prilagođeno za lica sa invaliditetom.

Vozač ne smije da zaustavi i parkira vozilo na parking mjestu koje je dopunskom tablom saobraćajnog znaka ili oznakom na kolovozu obilježeno kao mjesto za parkiranje za vozila za lica sa invaliditetom, ako na vozilu ne posjeduje odgovarajuću naljepnicu, dok se vozač koji na vozilu ima znak pristupačnosti može parkirati i na mjestu koje nije predviđeno za to ukoliko time ne ugrožava druge putnike u saobraćaju.

Zakonom o bezbjednosti saobraćaja na putevima prepoznata su u pojmovniku vozila koja služe za prevoz osoba s invaliditetom, te zavisno od brzine kretanja i namjene, razvrstana su u tri kategorije učesnika u saobraćaju: pješak, vozilo, specijalno putničko vozilo, u odnosu na koje kategorije su ostali učesnici dužni da se ponašaju sa povećanom pažnjom. U skladu sa zakonom, specijalno putničko vozilo je motorno vozilo koje je po konstrukciji, uređajima i opremi namijenjeno za prevoz osoba s invaliditetom.

Oslobođenje od plaćanja carine, u skladu sa Carinskim zakonom, primjenjuje se na automobile koje u svrhu lične upotrebe uvoze osobe s invaliditetom koja imaju 100% dugoročnog fizičkog, odnosno senzornog oštećenja ili s najmanje 80% dugoročnog oštećenja funkcije organa za kretanje.

Lice s invaliditetom u smislu Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine je:

1) lice s 80% ili više tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta, odnosno oštećenja kičme ili centralnog nervnog sistema, koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta,

2) lice sa 100% tjelesnog oštećenja nastalog zbog:

- oštećenja donjih i drugih ekstremiteta,
- oštećenja funkcije bubrega (osobe na programu dijalize),
- oštećenja vida,
- kvadriplegijskih ili paraplegijskih oštećenja.   

Dakle, shodno Carinskom zakonu i Uredbi o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, oslobođeni su od plaćanja carine automobili koje za ličnu upotrebu uvoze osobe sa 100% tjelesnog oštećenja ili najmanje 80% tjelesnog oštećenja funkcije organa za kretanje.

Nadalje, Zakon o putevima propisuje da osobe s invaliditetom, koje upravljaju motornim vozilom, ne plaćaju naknadu ukoliko su vozila obilježena znakom pristupačnosti. Organ uprave, nadležni organ lokalne samouprave, odnosno privredno društvo koje upravija putem izdaje potvrdu o oslobađanju plaćanja naknade iz člana 20. Potvrda se izdaje  na zahtjev lica koji posjeduje znak pristupačnosti.

Zahtjev se podnosi preduzeću “Monteput” D.O.O. u Podgorici, koje gazduje tunelom Sozina i koje izdaje potvrdu za oslobađanje od plaćanja putarine korisniku znaka pristupačnosti za OSI. Osoba koja želi ostvariti navedenu povlasticu, treba podnijeti zahtjev, kopiju znaka pristupačnosti (znak pristupačnosti se nalazi na šoferšajbni vozila), kopiju saobraćajne dozvole i kopiju lične karte. Uz zahtjev, takođe, treba navesti i kontakt telefon, kao i e-mail adresu pošiljaoca.

PITANJA KORISNIKA KOJA SU POSTAVLJENA U OKVIRU ONLINE PRAVNO SAVJETOVALIŠTE
1. Marija je postavila pitanje na koji način se može dobiti oznaka za OSI za korišćenje prostora za parkiranje?
Poštovana Marija, hvala Vam na poslatim pitanjima. Kao što smo naveli znak pristupačnosti izdaje organ lokalne uprave nadležan za poslove saobraćaja, u skladu sa propisom o bezbijednosti saobraćaja na putevima, u ovom slučaju Sekretarijat za komunalne poslove (djelatnosti) i saobraćaj. Znak pristupačnosti kojim se obilježavaju vozila osoba s invaliditetom izdaje se na osnovu zahtjeva osobe s invaliditetom ili udruženja osoba s invaliditetom. Za maloljetnu OSI ili osobu koja je lišena poslovne sposobnosti, zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti podnosi roditelj ili staratelj.

Zahtjev za dobijanje znaka pristupačnosti se, u pisanoj formi, podnosi Sekretarijatu za komunalne poslove i saobraćaj, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Pravilnikom o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila lica sa invaliditetom. U zahtjevu se treba pozvati na član 18 stav 3 (ili član 18 stav 4 ukoliko zahtjev podnosi udruženje osoba s invaliditetom) Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima i član 4 Pravilnika o označavanju mjesta za parkiranje vozila lica sa invaliditetom i izgledu znaka pristupačnosti kojima se obilježavaju vozila čiji su vlasnici ili korisnici osobe s invaliditetom, kojim se bliže uređuje ovo pravo. Međutim, po važećim propisima ovo pravo je ograničeno na određene kategorije OSI u zavisnosti od procenta njihovog oštećenja i prateće dokumentacije, tako da bismo za svaki konkretan slučaj potpuni odgovor mogli dati nakon uvida u dokumentaciju, ali svakako ohrabrujemo svaku OSI koja ima utvrđen status da podnese zahtjev i pokuša ostvariti pravo.

Sve lokalne samouprave dužne su na osnovu Zakona o komunalnim djelatnostima, Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, Zakona o prekršajima i Statuta opštine donijeti Odluku o javnim parkiralištima na teritoriji svoje opštine, kojima se uređuju upravljanje, održavanje i korišćenje javnih parkirališta.

Shodno Odluci o javnim parkiralištima na teritoriji Glavnog grada Podgorice, postoji mogućnost rezervacije parking mjesta, pa rezervaciju parking mjesta na opštem parkiralištu organ nadležan za poslove saobraćaja, može odobriti i licima s invaliditetom.

2. Sljedeće pitanje od Marije bilo je da li se možemo nadati nekim povlasticama za prolazak kroz rampu auto puta ako imamo stepen invalidnosti manje od 80%?
Za korišćenje javnih puteva, odnosno saobraćajnih površina za obavljanje drumskog saobraćaja plaćaju se naknade, i to ) naknada za upotrebu javnog puta, njegovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada). Ova naknada ne plaća se za vozila koja su obilježena znakom pristupačnosti u skladu sa zakonom kojim je uređena bezbjednost saobraćaja na putevima. Organ uprave, nadležni organ lokalne samouprave, odnosno privredno društvo koje upravlja putem (upravljač puta) izdaje potvrdu o oslobađanju plaćanja naknade za upotrebu javnog puta, negovog dijela ili putnog objekta (putarina ili korisnička naknada).

Potvrda se izdaje na zahtjev lica koji posjeduje znak pristupačnosti.

Uz zahtjev se prilaže kopija znaka pristupačnosti, saobraćajne dozvole i lične karte. Međutim, teško sada možemo govoriti o regulisanju prava i obaveza u odnosu na auto put, ali je jasno da je i to Zakon o putevima pokrio. Međutim, s obzirom na to da auto put nije ni završen, niti su regulisani svi dalji uslovi korišćenja, ne možemo znati proceduru za ostvarivanje prava, odnosno pravno lice ili preduzeće koje će upravljati auto putem. Pretpostavljamo da je takođe u pitanju MontePut kao u slučaju tunela Sozina.

3. Treće pitanje dobili smo od Ivana koji navodi da je Naručio skuter za osobe s invaliditetom pa ge interesuje da li je oslobođen plaćanja carine? Kaže, ako jesam, u kojem članu bih mogao to da nađem. Naručio sam ga preko prijatelja, a dolazi mi s jednim čovjekom koji inače prevozi stvari iz Holandije.
Kao što smo prethodno naveli Carinski zakon i zakon o PDV regulišu ovu oblast. Uredba o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, koja je proistekla iz Carinskog zakona, u članu 95, stavu 2.  navodi koje su to kategorije korisnika oslobođene, i to::

1) lice s 80% ili više tjelesnog oštećenja donjih ekstremiteta, odnosno oštećenja kičme ili centralnog nervnog sistema, koje ima za posljedicu oštećenje funkcije donjih ekstremiteta,

2) lice sa 100% tjelesnog oštećenja nastalog zbog:

- oštećenja donjih i drugih ekstremiteta,
- oštećenja funkcije bubrega (osobe na programu dijalize),
- oštećenja vida,
- kvadriplegijskih ili paraplegijskih oštećenja.   

Zahtjev za oslobađanje se, u pisanoj formi, podnosi Upravi carina - mjesno nadležnoj ispostavi carina, zajedno s dokumentacijom koja je predviđena Uredbom. U zahtjevu se treba pozvati na član 184 stav 1 tačka 39 Carinskog zakona i član 95 Uredbe o uslovima i postupku za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carine, kojim se uređuje ovo pravo.

Carinski zakon definiše postupak oslobađanja u slučaju uvoza vozila za potrebe OSI i specijalizovane opreme za lične potrebe OSI. U specijalizovanu opremu uglavnom spadaju pomagala i asistivne tehnologije koje ne postoje na tržištu Crne Gore.

U tom smislu, postupak za ostvarivanje prava na oslobođenje od plaćanja carina pri uvozu automobila pokreće se zahtjevom.
Uz zahtjev za ostvarivanje prava, prilaže se sledeća dokumentacija:

1) rješenje nadležnog organa o ostvarenom pravu na dodatak za njegu i pomoć, odnosno ostvarenom pravu na ličnu invalidninu;

2) važeća vozačka dozvola ili ovjereno pisano ovlašćenje korisnika prava, dato licu koje će ga voziti, ako korisnik prava nema vozačku dozvolu odnosno nije u mogućnosti da vozi (ovlašćenje se ovjerava kod notara ili u sudu);

3) rješenje nadležnog organa o postavljanju staraoca (u slučaju da automobil uvozi roditelj/staratelj za potrebe osobe s invaliditetom nad kojom ima starateljstvo).

Uz navedenu dokumentaciju, potrebno je dostaviti i dokument kojim se potvrđuje invaliditet, odnosno dokument u kojem je naveden procenat invaliditeta. Npr. u novije vrijeme to je rješenje iz Zavoda za zapošljavanje u kojem piše procenat invaliditeta (80% do 100%). Ukoliko osoba s invaliditetom ne posjedujete ovo rješenje moguće je da posjeduje rješenje o usmjeravanju u obrazovni proces ili medicinsku dokumetaciju kojom se potvrđuje vrsta i procenat invaliditeta (takođe od 80 do 100%).

Rješenjem nadležnog carinskog organa o ostvarivanju oslobođenja od plaćanja carine određuju se i osoba ovlašćena za upravljanje automobilom.

S obzirom na to da se ovdje radi o skuteru onda samo dokaz o pravu na dodatak za njegu i pomoć ili prava na ličnu invalidninu, a obavezno je dostaviti i Rješenje o procentu invaliditeta.

S dobijenim Rješenjem Uprave carina, podnosi se novi zahtjev Ministarstvu finansija i socijalnog staranja za oslobađanje od PDV-a. 

Zahtjev se u pisanoj formi šalje Direktoratu za poreski i carinski sistem. U zahtjevu se treba pozvati na član 28 stav 1 tačka 11 Zakona o porezu na dodatu vrijednost, kojim je propisano da su kod uvoza proizvoda od plaćanja PDV-a oslobođena putnička vozila, posebno podešena za prevoz osoba u invalidskim kolicima, ali samo ako se uvoze za potrebe lica kome zbog dugogodišnjeg fizičkog oštećenja trebaju invalidska kolica, uz uslove propisane carinskim propisima.

Od Ministarstva finansija se, kao odgovor na zahtjev, dobija Mišljenje. Nakon dobijenog Mišljenja od strane Ministarstva finansija, socijalnog staranja (MFSS), sva prikupljena dokumentacija dostavlja se špediteru u mjesno nadležnoj ispostavi carina koji obavlja carinske formalnosti za uvoz automobila.

Kada je u pitanju oprema namijenjena za OSI, a o čemu si ti Ivane pitao, oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se na predmete posebno izrađene za obrazovanje, zapošljavanje ili društveni napredak OSI, osim osoba s oštećenjem vida, ako ih uvoze:

- OSI za lične potrebe, ili
- ustanove ili organizacije koje se bave obrazovanjem ili pružanjem pomoći OSI, koje imaju odobrenje nadležnih organa za uvoz te robe bez plaćanja carine.

Oslobođenje od plaćanja carine primjenjuje se i na rezervne djelove, komponente, dodatnu opremu posebno namijenjena za upotrebu predmeta, kao i alate za održavanje, provjeru, kalibraciju ili popravku tih predmeta, ako se uvoze zajedno sa tim predmetima ili naknadno, za upotrebu predmeta koji su uvezeni uz oslobođenje od plaćanja carine, a postupak se sprovodi na isti način kao u slučaju vozila.

Sadržina ovog teksta je nastala u okviru aktivnosti Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom kroz projekat Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Iva Mijović, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), povodom 28. aprila, Svjetskog dana zaštite i zdravlja na radu, izražava zabrinutost zbog činjenice da određeni broj zaposlenih osoba s invaliditetom (OSI) nema utvrđen status i nije kod poslodavca registrovan kao OSI zbog straha od odbacivanja i neprihvatanja, odnosno u krajnjem mobinga na poslu ili gubitka radnog mjesta. Navedeno znači da određeni broj OSI ne prolazi proces profesionalne rehabilitacije koji ima za cilj stvaranje uslova za adekvatnije radno okruženje i olakšavanje procesa rada svake osobe s invaliditetom, te stvaranje uslova za bezbjednost i zaštitu na radu i u toku radnog procesa, bez obzira na vrstu i stepen invalidnosti, i to kroz uklanjanje i/ili minimalizovanje prepreka i prilagođavanje radnog okruženja (radnih prostorija) i pristupačnog radnog mjesta (radni proces, materijal, opreme za rad i drugo). 

Iako postoji u velikoj mjeri adekvatan zakonski okvir, i mogućnosti, uključujući i one koje se odnose na prilagođavanje radnog mjesta i uslova rada, što podrazumijeva i sredstva i opremu za rad, za osobe s invaliditetom koje imaju utvrđen status, u praksi s ovim mogućnostima često nijesu upoznate ni osobe s invaliditetom niti poslodavci. 

Činjenica je da zaposlene OSI često nijesu dovoljno informisane, niti psihološki i pravno osnažene za aktivnosti koje doprinose smanjenju progresije invalidnosti, a koje mogu biti izazvane upravo neadekvatnim uslovima rada, nepristupačnošću, neprilagođenošću, neobezbijeđivanjem neophodne opreme i sredstava za rad, kao i o mogućnostima ličnih prilagođavanja i kompezacija koje omogućavaju adekvatnije uslove rada, brži radni proces i kvalitet rada. 

Nedostatak jasnih i adekvatnih mjera za zaštitu i zdravlje na radu mogu uzrokovati mnogo manju operativnost, mobilnost i kretanje OSI u odnosu na ostale zaposlene, izostanak korišćenja i nabavke udobnije i kvalitetnije opreme, što se može negativno odraziti na produktivnost, ali i zaštitu i zdravlje OSI na radnom mjestu.

Nepostojanje osnovnih preduslova, poput pristupačnosti i opšte bezbjednosti radnog mjesta mogu uzrokovati povrede na radu i imati negativne posljedice na zdravlje zaposlenih OSI, ali i na ograničen pristup radnim mjestima i izbore OSI, što utiče i na lično zadovoljstvo, produktivnost OSI i u krajnjem na mentalno zdravlje. U tom smislu neadekvatni radni uslovi, kao i nesprovođenje ili nepoštovanje mjera zaštite na radu mogu dovesti do povrede na radu, bolesti u vezi s radom, ili progresije oštećenja u slučaju da se radi o osobi koja ima invalidnost, a može doći i do pojave novih oštećenja u odnosu na primarna.

Zbog svega navedenog, važno je ukazati na odgovornost same zaposlene OSI prema sebi, radnom timu, i poslodavcu, ali i na činjenicu da poslodavac mora biti informisan o mogućim mjerama i neophodnoj podršci koju je važno pružiti svakoj zaposlenoj OSI, kako posredno, tako i neposredno kroz angažovanje izvođača profesionalne rehabilitacije. 

U tom kontekstu, neophodno je da država sistemski obezbijedi pristupačnost i bezbjednost radnog mjesta i okruženja u skladu s propisima koji definišu oblast uređenja prostora i izgradnje objekata, kao obavezan segment radnog mjesta, odnosno pristupa radnom mjestu, i definiše da mjere zaštite i zdravlja na radu pored kolektivnih mjera, za OSI obavezno sadrže i indvidualne mjere zaštite i zdravlja na radu. 

Svjetski dan zaštite i zdravlja na radu, koji je proglasila Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization – ILO), obilježava se kao dan sjećanja na poginule i povrijeđene radnike u nesreći na radu na gradilištu, u saveznoj državi Konektiku u SAD-u. Datum je odabran s ciljem da se oda počast žrtvama povreda na radu i profesionalnih bolesti, kao i unaprijeđivanju zaštite i zdravlja na radu, odnosno smanjenja broja povreda na radu, profesionalnih oboljenja i oboljenja u vezi s radom. 

ILO će iskoristiti ovu priliku da podigne svijest i podstakne dijalog o važnosti stvaranja i investiranja u otporne sisteme bezbjednosti i zdravlja na radu, oslanjajući se na regionalne ii nacionalne primjere u ublažavanju i spriječavanju širenja COVID-19 na radnom mjestu.

UMHCG zato koristi ovu priliku da pozove na saradnju i akciju državu, poslodavce i radnike u cilju obezbjeđivanja dostojanstvenih i bezbjednih uslova rada, zaštite i zdravlja na radu za zaposlene OSI. 

Takođe, UMHCG poziva sve osobe s invaliditetom da nam se obrate u slučaju potrebe za procedurom prilikom ostvarivanja prava na mjere profesionalne rehabilitacije, kao i informisanjem i savjetovanjem iz oblasti zaštite i zdravlja na radu, ili drugim vidovima podrške.

Pravo na jednokratnu naknadu za novorođeno dijete i pravo na naknadu po osnovu rođenja djeteta su prava na materijalno davanje iz oblasti dječje zaštite definisano Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti.

Na dnu teksta možete preuzeti smjernicu u kojoj je objašnjeno ko ima pravo na naknade, koji su koraci potrebni da biste ostvarili ova prava, koja dokumentacija je potrebna za ostvarivanje ovih prava. Smjernica sadrži i druge važne informacije u postupku ostvarivanja ovih prava

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva svu zainteresovanu javnost za učešće i podršku u kampanji posvećenoj Evropskom danu samostalnog života – 5. maju. Sve osobe s invaliditetom i osobe bez invaliditeta se ohrabruju da snime kratki video sadržaj u kojem će u nekoliko sekundi izgovarati par ključnih rečenica, po svom izboru, na temu samostalnog života, slobode i mobilnosti. Sav snimljen sadržaj bi bio promovisan na društvenim mrežama u okviru kampanje posvećene ovom datumu.

Naime, tradiciju obilježavanja Evropskog dana samostalnog života pokrenula je 2014. Evropska mreža za samostalni život (European Network for Independent living - ENIL), čija je UMHCG ravnopravna članica, pa se ove godine obilježava osmi put zaredom i to na temu Mobilnosti OSI. Mobilnost kao posebno važna tema obuhvata više prava kao što su sloboda kretanja i lična pokretljivost, pristupačnost, život u zajednici, adekvatan životni standard i dr. Na ovaj datum se svake godine skreće pažnja s ciljem podizanja svijesti javnosti o pravu i značaju samostalnog življenja za osobe s invaliditetom, kao i ključnim principima samostalnog života: samostalnom donošenju odluka, izboru, odgovornosti, kontroli i pravu na grešku. OSI treba motivisati na život u zajednici, i omogućiti im maksimalno dostižni nivo življenja po principima filozofije samostalnog života, a ne na život „pod ključem“ u instituciji ili sopstvenom domu. 

Video materijal može biti snimljen profesionalno kamerom ili telefonom (ne mora biti visokokvalitetan, ali ipak je važno da bude upotrebljiv, s dobrim kvalitetom slike i zvuka), a može se slati najkasnije do 4. maja 2021, na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. ili u inboksu Fejsbuk stranice UMHCG.

Kampanju povodom 5. maja UMHCG organizuje u sklopu projekta EU4ME koji finansira Evropska unija, a sprovodi ga Generalni sekretarijat Vlade Crne Gore, i to kao mjeru Akcionog plana za 2021. Strategije za informisanje javnosti o pristupanju Crne Gore EU, kao i kroz projekat Osamostali se! koji finansira Ministarstvo finansija i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO u 2020.

Za sve dodatne informacije stojimo na raspolaganju.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 15. aprila 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na teme: Pojam, osnovi, oblici, oblasti i područja diskriminacije, i mehanizmi zaštite od diskriminacije djece i mladih s invaliditetom i članova njihovih porodica, i Prava na plaćeno odsustvo, skraćeno radno vrijeme i polovinu punog radnog vremena za roditelje djece s invaliditetom i određene kategorije OSI.

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Pozivamo djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice i prijatelje da predlože teme i oblasti važne za ostvarivanje prava djece i OSI o kojima treba organizovati naredno Onlajn pravno savjetovalište.

Predlozi tema i oblasti se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta Osvije(S)t(l)i diskriminaciju OSI organizuje jednodnevni Trening za medije o izvještavanju baziranom na  modelu pristupa invaliditetu zasnovanom na ljudskim pravima.

Trening će se održati u srijedu, 21. aprila u Podgorici, u hotelu CUE. 

Cilj Treninga je doprinijeti povećanju informisanosti i specifičnih znanja medija o modelima pristupa invaliditetu, što će, između ostalog, doprinijeti adekvatnom i kvalitetnom medijskom izvještavanju, odnosno pravilnom tumačenju i razumijevanju osnovnih pojmova u oblasti invaliditeta, čime će se ujedno uticati i na primjenu i poštovanje prava OSI.

Planirano je da se na Treningu obuhvate neke od sledećih tema: modeli pristupa invaliditetu, društvena slika i medijsko izvještavanje o OSI, zakonska regulativa – obaveze medija i prava OSI. Nakon treninga prisutni novinari/ke će imati priliku da do postavljenog roka dostave svoje radove (tekstove, video sadržaje) na temu samostalnog života OSI, a u susret 5. maju, Evropskom danu samostalnog života, od kojih će tri najbolja biti novčano nagrađena.  

Učešće na Treningu mogu uzeti novinari, žurnalisti, TV i radio reporteri, urednici/ce. Informisanju će dodatno doprinijeti i Leksikon pojmova u oblasti ljudskih prava OSI, koji će naknadno biti podijeljen učesnicima/ama.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane da nam pošalju prijave na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 20. aprila u 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981 od ponedeljka do petka u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta Osvije(S)t(I)i diskriminaciju OSI koji je finansijski podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.  

Pripremila: Dragana Sokić, koordinatorka projekta

Mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta uzrasta 15 – 30 godina, učenici iz različitih srednjih škola (Bar, Berane, Tivat, Plav, Pljevlja, Rožaje, Cetinje) kao i studenti iz Bijelog Polja, Podgorice i Ulcinja u protekla tri dana edukovani su o modelima pristupa invaliditetu i uticaju primjene različitih modela na odnos prema osobama s invaliditetom, procjeni potreba mladih s invaliditetom, i pružanju vršnjačke podrške mladima. 

Na ovaj način uticalo se na poboljšanje vještina tolerancije, razumjevanja i prihvatanja različitosti kod adolescenata i mladih uzrasta 15 – 30 godina.


Trening za umrežavanje mladih i vršnjačku podršku pohađalo je 16 učesnika/ca u periodu 8 - 11. aprila 2021. u Budvi. Trening se sastojao iz teorijskog i praktičnog dijela, a pratile su ga i radionice, prikazivanje filmova, vježbe i rad u grupama. Mladi s invaliditetom i mladi bez invaliditeta su se upoznali s temama, kao što su: Istorijat ljudskih prava, s posebnim naglaskom na prava OSI, Od sažaljenja i herojstva do jednakosti - modeli pristupa invaliditetu, Nastanak pokreta za prava mladih s invaliditetom, Filozofija samostalnog života i servisi podrške, Osmišljavanje i pokretanje građanskih inicijativa i volonterskih akcija, Invaliditet u očima medija, Izjednačavanje mogućnosti ili abilizam, Inkluzivno obrazovanje, (Samo)procjena potreba OSI, i Kultura, kreativnost i OSI.

Trening je otvorila Marina Vujačić, izvršna direktorica UMHCG (ujedno i jedna od trenerica). Takođe, u okviru ova tri dana predavači su bili i Anđela Radovanović, programska menadžerka, Milica Marđokić, koordinatorka servisa podrške i Miloš Marković, izvršni direktor NVO Aktivna zona.

Na Treningu su se učesnici pored opštih tema iz oblasti invaliditeta upoznali i s procjenom potreba za podrškom kod mladih s invaliditetom, načinima pružanja vršnjačke podrške, i adekvatnoj komunikaciji sa svojim vršnjacima iz različitih društvenih grupa. Nakon treninga, planirano je uključivanje mladih s invaliditetom i mladih bez invaliditeta u postojeću Mrežu volontera, a ovom aktivnošću želimo da proširimo postojeću Mrežu i uključimo mlade s invaliditetom i mlade bez invaliditeta uzrasta 18 – 30 godina. Takođe, izrađen je video poziv kroz koji mladi s invaliditetom dobijaju informacije o tome kako i na koji način da se priključe Mreži volontera i postanu njeni članovi ili korisnici.


Trening je organizovalo Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, kao jednu od aktivnosti projekta Mladi za Stvarnu Inkluziju, finansiranog od strane Uprave za sport i mlade, posredstvom Konkursa u oblasti društvene brige o mladima.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 15. aprila 2021, u 11.00 časova, organizuje Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, kao i članove njihovih porodica. 

Teme savjetovališta biće: Pojam, osnovi, oblici, oblasti i područja diskriminacije, i mehanizmi zaštite od diskriminacije djece i mladih s invaliditetom i članova njihovih porodica, i Prava na plaćeno odsustvo, skraćeno radno vrijeme i polovinu punog radnog vremena za roditelje djece s invaliditetom i određene kategorije OSI.

Događaj će biti organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 
Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, i članove njihovih porodica, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

Pozivamo sve zainteresovane za prava djece i prava OSI da nam do 14. aprila 2021. do 16.00 časova dostave pitanja iz navedene oblasti na koja žele odgovore. Pitanja će moći da se postave i u toku same konferencije. 

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.) Fejsbuk straniceInstagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Nakon završetka snimak će biti objavljen na platformi Vršnjačkapodrška.me i YouTube stranici UMHCG-a i biće dostupan svim zainteresovanim stranama koje bi mogle pronaći odgovore na svoja pitanja. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

četvrtak, 08 april 2021 07:46

EDF: O položaju Roma s invaliditetom

Ne postoji precizan podatak o broju Roma s invaliditetom. Studija iz 2016. procjenjuje da u romskoj populaciji postiji oko 15% osoba s invaliditetom, što znači da preko 1,6 miliona Roma s invaliditetom živi u Evropskoj uniji i zemljama kandidatima za članstvo (Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Turska). 

Romi s invaliditetom suočavaju se s većom izolacijom, nedostatkom pristupa inkluzivnom obrazovanju i još težim siromaštvom

Tokom pandemije COVID-19 njihov položaj je dodatno pogoršan. U izvještaju Evropske agencije za temeljna prava (European Fundamental Rights Agency) iz septembra 2020. ističe se niz izazova, počevši od diskriminatornih mjera zaključavanja koje su pogodile romsku zajednicu, nedostaku pristupa obrazovanju (zbog nedostatka struje, interneta, IT opreme), mjera za podršku zapošljavanju koje nijesu uključile sezonske i radnike u neformalnoj ekonomiji, nedostatak adekvatnog pristupa stanovanju, hrani i drugim osnovnim potrebama, kao i loš pristup uslugama zdravstvene zaštite. Potrebe Roma s invaliditetom, prema ovom izvještaju, uopšte nijesu uzete u obzir u odgovoru na pandemiju

U septembru 2020, Evropska komisija je usvojila novu Evropsku strategiju za jednakost, uključenost i učešće Roma, koja uključuje i Rome s invaliditetom. 

Na Međunarodni dan Roma, podsjećamo na obaveze Evropske unije i njenih zemalja članica da zaštite prava svih osoba s invaliditetom, uz specifične mjere koje se odnose na najmarginalizovanije među njima, uključujući Rome s invaliditetom

Izvor: Evropski forum osoba s invaliditetom (European Disability Forum)

Prevod s engleskog: Anđela Radovanović

Povodom 4. aprila, Dana studenata Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) ukazuje da studenti s invaliditetom treba da imaju omogućen nesmetan pristup i boravak na fakultetu/univerzitetu u toku obrazovanja, ali i obezbjeđene servise podrške kako bi što veći broj osoba s invaliditetom bio adekvatno uključen u proces visokog obrazovanja. U tom smislu, UMHCG očekuje da Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta kroz izradu Prijedloga novog zakona o visokom obrazovanju prihvati ključne komentare i sugestije upućene u toku procesa konsultovanja, a u cilju stvaranja ravnopravnijih uslova i jednakih mogućnosti za sve studente s invaliditetom u obrazovanju. 

Prije svega, ustanove visokog obrazovanja moraju biti pristupačne osobama s invaliditetom u skladu sa zakonom i standardima pristupačnosti definisanim Pravilnikom o bližim uslovima i načinu prilagođavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica sa invaliditetom, posebno imajući u vidu da je rok za nove objekte definisan još od 2008, a da su svi sagrađeni prije 2008. proces rekonstrukcije i prilagođavanja trebali završiti do avgusta 2013. Međutim, iako Zakon o visokom obrazovanju kao uslov za licenciranje ustanova visokog obrazovanja predviđa obaveznu pristupačnost u prethodnom periodu su licence izdate i onim ustanovama koje nijesu ispunjavale ovaj uslov, što je neprihvatljivo. Pristupačnost kao načelo i pravo osoba s invaliditetom ubuduće treba biti proces završen prije akreditacije, odnosno reakreditacije studijskog programa. 

Pored toga, nastavni sadržaj odnosno literatura treba da budu prilagođeni osobama s invaliditetom, a da se prilikom njihove upotrebe i izbora sadržaja koristi isključivo pristup zasnovan na ljudskim pravima. Naime, često studijski programi ne ispunjavaju uslov koji se tiče pristupačnosti za studente s invaliditetom: pristupačan sadržaj i obrazovni program, pristupačne materijale i sredstva za izvođenje nastave i provjeru znanja, a pored toga literatura i sadržaj po kojem se obrazuju studenti za buduća zanimanja često promoviše neadekvatan pristup invaliditetu, kao problemu, a osobe s invaliditetom vidi kao manje sposobne i manje vrijedne članove društva. 

U tom smislu, posebno važno ulogu treba imati Agencija  za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja koja ne bi smjela dopustiti da se na fakultetima i dalje koriste sadržaji koji na površan, degradirajući i omalovažavajući odnos obrađuju teme iz oblasti invaliditeta i prava osoba s invaliditetom. Ovdje posebno mislimo na obrazovanje kadra iz oblasti društvenih nauka (prava, sociologije, psihologije, socijalnog rada, novinarstva, pedagogije, inkluzivnog obrazovanja i dr) i arhitekture koja mora ukjučiti predmet univerzalnog dizajna, odnosno dizajna za sve. 

Pored toga, važno je obezbijediti i pristupačne metode izvođenja nastave i sadržaje, odnosno literaturu u pristupačnom formatu. To znači da je neophodno propisati i obavezu ustanova da obezbijede sredstva za pristupačnost u izvođenju nastave i nastavnih programa i sadržaja.

Nadalje, neophodno je asistenciju u nastavi pripisati kao pravo studenata s invaliditetom. Naime, asistencija u nastavi propisana je na nivou osnovnog i srednjeg obrazovanja, dok ovaj servis podrške nije direktno zakonski regulisan na nivou visokog obrazovanja (iako se drugim odredbama Zakona garantuju jednaki uslovi, zaštita od diskriminacije i dr.). Ovakav servis podrške, pored ostalog, je važan osobama s invaliditetom prilikom dolaska u novu sredinu, odnosno može doprinijeti prevazilaženju psiholoških barijera, posebno ako se radi o osobama s invaliditetom koje su znanje sticale u zatvorenim institucijama i segregišućim okruženjima, kakva su tzv. resursni centri i posebna odjeljenja u redovnim školama čime bi se spriječila mogućnost da studenti s invaliditetom ne odlučuju se za nastavak daljeg školovanja zbog nedostatka navedenog servisa.

Ako govorimo o rješavanju važnih pitanja odnosno zagovaranja koja imaju za cilj praćenje kvaliteta i unaprjeđenje položaja osoba s invaliditetom i drugih marginalizovanih grupa u obrazovnom sistemu, smatramo da je u tijela u oblasti visokog obrazovanja važno uključiti i predstavnike nevladinih organizacija koje imaju iskustvo iz ove oblasti. Ovo ističemo jer nažalost tek po neke nevladine organizacije posjeduju podatke na osnovu internih baza o broju studenata s invaliditetom, imajući u vidu da država još uvijek nema razvijen registar osoba s invaliditetom koji bi između ostalog sadržao i ove podatke kao i podatke o adekvatim servisima podrške tokom obrazovanja (usluga dostupnog prevoza, psihološko osnaživanje, asistencija u nastavi, tumač na znakovnom jeziku za osobe oštećenog sluha) i drugih potreba, odnosno prepreka s kojima se OSI suočavaju. 

Određene zakonske odredbe iz važećeg Zakona o visokom obrazovanju svakako jesu stimulišuće za studente s invaliditetom, kao što je to slučaj s primjenom principa afirmativne akcije, imajući u vidu da se broj osoba s invaliditetom koji se odlučuje za nastavak daljeg školovanja odosno upisa na fakultet povećao u poslednjih par godina, međutim, nije ni približno dovoljan ako govorimo o broju učenika s invaliditetom koji pohađaju srednje škole. U tom smislu, smatramo da je prilikom raspisivanja konkursa za upis na fakultet kvota od 1% koju je do sada utvrđivala Vlada za primjenu principa afirmativne akcije nedovoljna, imajući u vidu da se dešava da više studenata koji imaju isti prosjek u srednjoj školi, odluče se na kraju da upišu isti fakultet i isti studijski program, što može biti uslovljeno i arhitektonskom pristupačnošću fakulteta, zbog čega smatramo da bi se njenim povećanjem doprinjelo da svi studenti budu ravnopravniji i imaju jednake startne pozicije u obrazovanju. 

Osim toga, studentima je potrebno omogućiti pohađanje praktične nastave na način koji je u skladu s njihovim mogućnostima, i interesovanjima čime će se na taj način pružiti mogućnost da stiču radne navike, razvijaju svoje potencijale kako bi u budućnosti bili konkurentniji na tržištu rada. 

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

Strana 68 od 85

Back to top