Željko

Željko

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore u saradnji s glavnim nosiocem projekta, Univerzitetom POLIS iz Tirane (POLIS University) i partnerima koje čine univerziteti i nevladine organizacije iz Grčke, Češke, Irske, Kosova i Crne Gore, a kojih je ukupno 16, sprovodi projekat Inkluzivno visoko obrazovanje na Zapadnom Balkanu – IDEA (Inclusive tertiary EDucation in the West BalkanS – IDEA).

Opšti cilj projekta je da doprinese poboljšanju pristupa u obrazovanju, da se stvore uslovi za inkluzivno obrazovanje i razviju mogućnosti za zapošljavanje studenata s invaliditetom. Pored toga, ima za cilj i razvoj kapaciteta studentskih službi, administracije, studentskih i upravljačkih tijela u državama potpisnicama, odnosno univerzitetima partnerima na projektu, razvoj modernih inkluzivnih praksi, kao i asistivnih tehnologija.

Da bi se postigao opšti cilj, projekat će težiti postizanju specifičnih ciljeva:

- Izrada ili jačanje struktura za institucionalnu podršku i protokola koji omogućavaju pristup visokom obrazovanju i pristupačnosti na partnerskim univerzitetima,

- Jačanje menadžerskih kapaciteta menadžerskog i administrativnog osoblja partnerskih institucija koje se bavi primjenom praksi inkluzivnog obrazovanja,

- Opremanje jedinica za podršku studentima s invaliditetom asistivnim tehnologijama,

Razvijanje spoljne saradnje izvan univerziteta, da bi se poboljšao pristup visokom obrazovanju, razvijanje partnerstava s civilnim sektorom, osnovnim i srednjim školama, poslodavcima, podizanje svijesti opšte javnosti.

Projektom su planirane sljedeće aktivnosti: izrada studije pristupačnosti potreba i očekivanja, Smjernice za osnivanje jedinica za pristupačnost, Analiza potreba univerziteta, Posjete programskim zemljama (Grčka, Češka, Irska), Izrada preporuka na osnovu upitnika i primjera dobre prakse i set treninga na različite teme (E-pristupačnost i usluge biblioteka, Trening za konsultante o izgrađenom okruženju, Trening za službenike u kancelarijama za savjetovanje, Trening za volontersku podršku i usluge prevoza, Trening za akademske savjetnike – primjena metoda nastave i evaluacije, Trening za kancelarije za međunarodnu saradnju i razvoj karijere, Trening za trenere). Tokom čitavog trajanja projekta sprovodiće se Medijska kampanja. 

Navedene aktivnosti realizuju se u sklopu Erasmus+ programa Evropske komisije.

Realizacija projekta će trajati tri godine, počev od 15. januara, a odobrena sredstva za njegovu realizaciju su 955.103€.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka projekta

Smjernica za ostvarivanje prava na oslobađanje putarina na javnim putevima i godišnjih naknada.

Na linku ispod, nakon što preuzmete dokument, možete se upoznati s pravom na oslobađanje putarina na javnim putevima i godišnjih naknada i neophodnom dokumentacijom, kao i ostalim važnim činjenicama za ostvarivanje ovog prava. 

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore poziva zainteresovane stručne radnike/ce zaposlene u ustanovama socijalne i dječje zaštite da se prijave za učešće na Trening za zaposlene u oblasti socijalne i dječje zaštite na temu samostalnog života OSI i procesa deinstitucionalizacije, s akcentom na socijalno-edukativne usluge koji će biti održan u junu/julu, u centralnoj regiji Crne Gore.

Trening će se sprovoditi po akreditovanom programu UMHCG-a kod Zavoda za socijalnu i dječju zaštitu i obuhvatiće teorijska i praktična znanja, kao i iskustva iz prakse i dati smjernice za rad s osobama s invaliditetom prilikom procjene, obezbjeđivanja, razvoja, pružanja i nadgledanja usluga socijalne i dječje zaštite, koji uključuje ravnopravan i dostojanstven život i osnaživanje za samostalan život. Obuka, takođe, omogućava stručnim radnicima i saradnicima da adekvatnije sagledaju individualne potrebe korisnika i predlože najadekvatnije mjere, tj. usluge kojima će se postići najefektivniji ishodi i rezultati

Pored usluga podrške za život u zajednici koje su neizostavni segment ove obuke, glavni akcenat će biti stavljen na socijalno-edukativne usluge s ciljem da se stručni radnici osnaže za pružanje i podsticanje razvoja ovih usluga za OSI, ali i da se podstaknu na pravilan uticaj procesa (samo)prihvatanja invaliditeta i (samo)procjene potreba, ličnog osnaživanja, savjetovanja, podsticanja grupa samopodrške i dr.

Obuka će za krajnji rezultat imati: aktivnije, produktivnije i samostalnije osobe s invaliditetom, s osjećajem uvažavanja njihovih prava, potreba, mogućnosti i cijele ličnosti. 

Na ovaj Trening se mogu prijaviti stručni radnici/ce i/li saradnici u centrima za socijalni rad i kod pružalaca usluga socijalne i dječje zaštite, odnosno svi zaposleni u ustanovama socijalne i dječje zaštite na nacionalnom i lokalnom nivou: centrima za socijalni rad, centrima za smještaj djece, mladih, odraslih i starijih osoba s invaliditetom i kod licenciranih pružalaca usluga.

Pored Zakonom propisanih uslova za status zaposlenih u ustanovama socijalne i dječje zaštite -  posjedovanje licence za rad, odnosno položenog stručnog ispita, ova obuka je primarno namijenjena zaposlenima u institucijama koje direktno ili indireknto rade s osobama s invaliditetom, odnosno odlučuju i imaju ulogu u ostvarivanju njihovih prava. Pored toga, kao važan uslov uzeće se u obzir motiv i inicijativa od strane institucija socijalne i dječje zaštite, Ministarstva finansija i socijalnog staranja i samih stručnih radnika, odnosno drugih zaposlenih u ustanovama socijalne i dječje zaštite i kod pružalaca usluga socijalne i dječje zaštite. Obuka može biti namijenjena i kreatorima politika, kao i ostalim stručnjacima koji pišu zakone, podzakonske akte, strategije, planove i programe. 

Izuzetno, učesnici/e na obuci mogu biti i zainteresovani kandidati za polaganje stručnog ispita u socijalnoj i dječjoj zaštiti uz prethodnu prijavu za polaganje ispita (u periodu između prijave i datuma polaganja). 

Obuka će trajati tri dana. Učesnici su u obavezi pohađati najmanje 90% obuke kako bi stekli uslov za izdavanje sertifikata. 

Zainteresovani kandidati se prijavljuju dostavljanjem biografije i motivacionog pisma najkasnije do 30. juna 2021. na mejl adresu: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.s naznakom Prijava za Trening o socijalno-edukativnim uslugama, a tačan datum i mjesto održavanja Treninga će biti naknadno objavljeni.

Ova obuka planirana je za 15 učesnika/ca i troškove organizacije, snosi UMHCG (prostor, materijal i opremu, osvježenje i ručak), uključujući i smještaj za učesnike koji žive van opštine održavanja Treninga. Odabranim učesnicima obuke biće poslat detaljan program rada, kao i detalji o mjestu održavanja obuke.

Trening se sprovodi u okviru projekta Pristupačnim prevozom do promjena (Accessible drive (for) the change) koji sprovodi Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore, s projektnim partnerima Glavnim gradom Podgorica i Zavodom za socijalnu i dječju zaštiu, uz podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, kroz projekat  IPA II - Višegodišnji program akcije za Crnu Goru za zapošljavanje, obrazovanje i socijalnu politiku (Multi-annual Action Programme for Montenegro on Employment, Education and Social Policies), grant u okviru poziva Podrška pružanju usluga socijalne i dječje zaštite (Support to Provision of Social and Child Protection Services).

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 14. maja 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na temu: Razbijanje mitova o invaliditetu.

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 
Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Pozivamo djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice i prijatelje da predlože teme i oblasti važne za ostvarivanje prava djece i OSI o kojima treba organizovati naredno Onlajn pravno savjetovalište.

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 7. maja 2021, organizovalo je Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom na temu: Vršnjačko nasilje - vrste nasilja i mehanizmi za prepoznavanje i postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja.

Događaj je organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom, kao i na djevojčice i žene s invaliditetom, da se aktivnije zalažu za svoja prava. Na ovaj način pruža se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za svoja prava i da ista zaštiti. 

Besplatnim pravnim savjetovanjem obuhvataju se i porodice osoba s invaliditetom na koje pandemija i mjere sprečavanja i oporavka od COVID-19 neprimjereno utiču, što će rezultirati njihovom boljom zaštitom i većom otpornošću na potencijalno negativne mjere. 

Pozivamo djecu i mlade s invaliditetom, kao i njihove porodice i prijatelje da predlože teme i oblasti važne za ostvarivanje prava djece i OSI o kojima treba organizovati naredno Onlajn pravno savjetovalište.

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.), Fejsbuk stranice, Instagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me  ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih).

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).


Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 14. maja 2021, u 11.00 časova, organizuje Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, kao i članove njihovih porodica. 

Tema savjetovališta biće: Razbijanje mitova o invaliditetu.

Događaj će biti organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom i članove njihovih porodica, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

Pozivamo sve zainteresovane za prava djece i OSI da nam do 13. maja 2021. do 13.00 časova dostave pitanja iz navedene oblasti na koja žele odgovore. Pitanja će moći da se postave i u toku same konferencije. 

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.) Fejsbuk straniceInstagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Nakon završetka snimak će biti objavljen na platformi Vršnjačkapodrška.me i YouTube stranici UMHCG-a i biće dostupan svim zainteresovanim stranama koje bi mogle pronaći odgovore na svoja pitanja. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

U susret Evropskom danu samostalnog života, sagovornik našeg portala bio je član Evropskog parlamenta, psihijatar i jedan od inicijatora pokreta za samostalni život u Grčkoj, Stilios Kimpuropulos (Stelios Kympouropoulos). S njim smo razgovarali o borbi za samostalni život iz različitih aspekata, od ličnog do političkog, i dobili snažne poruke kao motivaciju za dalji rad. 

DisabilityINFO: Jedan ste od osnivača pokreta za samostalni život OSI u Grčkoj. Možete li našim čitaocima opisati kako je tekao Vaš aktivistički put? 

SK: Grčka je zemlja koja do skoro uopšte nije imala zakonski okvir o samostalnom životu (SŽ). Lično, bio sam svjestan našeg prava na SŽ otkad sam bio tinejdžer, uglavnom putem informacija s interneta. Kad mi je bilo dvadesetak godina učestvovao sam u nekim aktivnostima Evropske mreže za samostalni život (European Network on Independent Living - ENIL) i shvatio sam koliko je samostalni život važan za svaku osobu s invaliditetom i koliko nam trebaju usluge za samostalni život u Grčkoj. Odlučio sam da 2013. formiram grupu mladih osoba s invaliditetom koje dijele isto interesovanje za samostalni život, da se priključimo ENIL-ovoj "Vožnji za slobodu" (Freedom Drive) te godine, ali je zapravo moj cilj bio da napravimo prve korake ka samostalnom životu u mojoj zemlji. Godinu kasnije, osnovali smo Organizaciju za samostalni život Grčke „i-living“ (Independent Living Organization of Greece «i-living»), da bismo proširili filozofiju SŽ u našem društvu, informisali osobe s invaliditetom o njihovim pravima, pregovarali s grčkom vladom, uz saradnju s ENIL-om, u čijem bordu sam bio član. 

DisabilityINFO: Šta smatrate najvećim preprekama za ostvarivanje prava na SŽ OSI u Evropi? 

SK: Govoreći o pravu osoba s invaliditetom da žive samostalno, velike su razlike širom Evrope. Neke evropske zemlje još nemaju šeme personalne asistencije, nemaju efikasan pristupačan javni prevoz, nema mogućnosti da osobe s invaliditetom budu uključene u obrazovanje ili da se zaposle. Dok se neka od njih ili sva ova prava ne poštuju, osobe s invaliditetom ne mogu živjeti samostalno. Po mom mišljenju, najveća prepreka je nedostatak emancipovanosti osoba s invaliditetom. Strategija Evropske unije za osobe s invaliditetom 2021-2030 teži primjeni UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i krajnjem smanjenju tog dispariteta. 

DisabilityINFO: Pravo na samostalan život uveliko zavisi od odluka koje donose političari. Koliko je, po Vašem mišljenju, važno učešće OSI u političkom životu? Šta je bila Vaša motivacija da se aktivno uključite u politiku? 

SK: Oko 15% svjetske populacije ima neku vrstu oštećenja. Statistički gledano, osobe s invaliditetom treba da budu predstavljene u političkom životu. Odluke o pravima osoba s invaliditetom ne mogu se donositi bez nas, to je nešto za šta se svjetski pokret za prava OSI zalaže već više od 50 godina, ali to i dalje nije postignuto na onom nivou na kom je to društvu potrebno. Osobe s invaliditetom treba da shvate da je naša obaveza da učestvujemo u donošenju odluka, ne samo kao političari, već najviše kroz aktivizam, kao građani ili kao članovi organizacija. Sigurno je moje interesovanje za naša prava, a posebno činjenica da se ona krše, bio impuls da se uključim, u nekoj mjeri, ali srž moje motivacije su u suštini ljudska prava i posebno dobrobit svakog djeteta, bez obzira na invaliditet ili porijeklo. Moj idetitet političara s invaliditetom me ne ograničava u oblasti invaliditeta, već upravo suprotno – on je uticao na mene da se borim za pravičnost. 

DisabilityINFO: Imajuću u vidu Vašu profesijurecite nam koliko je mentalno zdravlje OSI važno za samoprihvatanje invaliditeta i samostalni život? Prepoznajete li neke izazove koji bi se mogli riješiti kroz psihosocijalno osnaživanje OSI i kakva su iskustva država EU u ovoj oblasti?

SK: U našem svakodnevnom životu, osobe s invaliditetom se susrijeću s mnogim barijerama koje postavljaju društva u kojima živimo. Da bismo ih prevazišli trošimo energiju, vrijeme, mentalnu izdržljivost, novac, i sl. Ovo se održava na posmatranje mentalnog zdravlja kao nepotrebnog luksuza za mnoge osobe s invaliditetom i njihove porodice, iako je mentalno zdravlje ključno za samoprihvatanje i osnaživanje. Ovo vodi u začarani krug u kome prepreke opstaju, a osobe s invaliditetom nijesu osnažene da mijenjaju društvo i žive samostalno. Dobro mentalno zdravlje može da prekine ovaj krug. U EU postoje neki napori za osnaživanje, posebno za mlade, kroz Erasmus+ programe, gdje se osobe s invaliditetom osnažuju i edukuju kroz vršnjačku podršku kako da zastupaju svoja prava i da budu manje zavisne. U zemljama članicama EU, gdje je dostignut dovoljan nivo socijalne uključenosti i samostalnog
života, mentalno zdravlje je sad priortiet, ali nema potrebe da bilo ko od nas čeka da sebi osigura životne uslove prije nego što se pobrine za svoje mentalno zdravlje, zato što jedno doprinosi drugom, i obratno. 

DisabilityINFO: Kakvu biste poruku uputili političarima u Crnoj Gori – na koji način mogu svojim radom doprinijeti stvaranju uslova za SŽ OSI, nasuprot zbrinjavanju i institucionalizaciji? 

SK: Političari u svakoj zemlji treba da predstavljaju i zadovoljavaju potrebe i želje ljudi. Kad je riječ o osobama s invaliditetom, prije svega političari treba da budu informisani o našim pravima, međunarodnim konvencijama, svim pozitivnim modelima primjene ovih prava u svijetu i o lokalnim uslovima, neadekvatnostima i neusklađenostima. Da bi se ovo postiglo, osobe s invaliditetom treba da budu uključene u sve faze donošenja odluka o samostalnom životu. Moje iskustvo govori da svaka vlada i svaki političar želi da ispuni zahtjeve ljudi, ali su ljudi ti koji moraju da im pokažu kako. Kad institucionalizacija postoji, nijedan političar neće misliti o alternativama ili ih planirati, ako osobe s invaliditetom ne zagovaraju samostalni život i ne iskažu spremnost da sarađuju s vladom u svim detaljima prelaska s institucionalne brige na samostalni život u zajednici. Dakle, moja poruka za njih bi bila da slušaju naš glas, informišu se o onome što se primjenjuje u svijetu i više sarađuju s osobama s invaliditetom iz Crne Gore, a manje s ekspertima bez invaliditeta. 

DisabilityINFO: Šta je Vaša poruka za osobe s invaliditetom, koji su ključni elementi samostalnog života za koje svako od njih treba da se bori? 

SK: Moja poruka osobama s invaliditetom je ista kao i moja poruka političarima. Činjenica da imamo invaliditet ne znači da znamo dovoljno o svojim pravima i najboljim načinima da se ona zaštite i unaprijede. Osobe s invaliditetom iz Crne Gore treba da budu informisane o istim oblastima kao i vaši političari i da uvijek kontaktiraju druge evropske organizacije koje vode osobe s invaliditetom. Jedino vi možete dati smjernice vašoj vladi i uspostaviti okvir za samostalni život, u kom će osobe s invaliditetom iz Crne Gore imati potpunu kontrolu nad svojim životima i slobodu da biraju svoje životne uslove, što je na kraju jedini ključni element samostalnog života. 

DisabilityINFO: Šta biste preporučili crnogorskim organizacijama osoba s invaliditetom kako bi efikasnije zagovarale samostalni život osoba s invaliditetom? 

SK: Zaista se nadam da crnogorske organizacije osobe s invaliditetom vode i predstavljaju osobe s invaliditetom... Tijesna saradnja s evropskim organizacijama za samostalni život može biti korisna za dijeljenje iskustava i rješavanje problema koji će se desiti na vašem putu ka samostalnom životu. Učinite svoje prisustvo primijetnim za vaše političare, budite glasni i spremni da uradite sav posao. Učinite da osjete da znate kako da postignete samostalni život i da to nije samo prava stvar koju treba uraditi, već i nešto najkorisnije za cijelo društvo. Ne zaboravite da širite principe samostalnog života na način da se još više osoba s invaliditetom pridruži vašoj borbi i da šire društvo bude spremno da prihvati bilo kakav zakonski okvir za samostalni život, vodite kampanje koje će uključivati obje ciljne grupe. Na kraju, ali ne i manje važno, ne zaboravite da se nadate, Grčka i Crna Gora plove istim brodom ka ovom cilju. Saradnja je ključ za bolja dostignuća i proslava Evropskog dana samostalnog života je samo pokretač daljeg rada.  

Pripremila: Anđela Radovanović

U susret Evropskom danu samostalnog života, 5. maju, razgovarali smo s američkim novinarom Džoom Šapirom (Joe Shapiro), jednim od pionira izvještavanja o pravima osoba s invaliditetom i autorom jedne od najpoznatijih knjiga o nastanku pokreta za samostalni život – „Bez sažaljenja“. Pitali smo ga o inspiraciji, promjeni svijesti, perspektivama novih generacija, ali i o porukama za novinare i pokret za prava OSI.

DisabilityINFO: Autor ste jedne od najprepoznatljivijih knjiga „Bez sažaljenja“ (No pity), koja govori o nastanku pokreta za samostalni život osoba s invaliditetom. Šta Vas je motivisalo da pišete na ovu temu? 

DŽŠ: Slučajno sam otkrio pokret za građanska prava osoba s invaliditetom 1987. Bio sam novinar u lokalnom nedjeljniku i tražio sam stvari o kojima bih mogao da pišem. Predstavnica za štampu grupe osoba s invaliditetom mi je rekla da neki od njih dolaze u Vašington zbog nacrta nečega što su zvali Zakon o Amerikancima s invaliditetom (Americans with Disabilities Act - ADA). Otišao sam u hotel u kom su se okupili. Pričali su o invaliditetu kao o pitanju građanskih prava, ne kao o pitanju zdravstvene zaštite i to mi je bilo novo. Najprije, to nijesam očekivao. Međutim, kad sam napuštao hotel tog dana, ispred su bila dva taksija. Jedan je pokupio mene. Drugi je vidio čovjeka iza mene, koji je koristio kolica, okrenuo se i odjurio niz ulicu, radije nego da ga preveze. To je učinilo da razumijem na koji način su životi osoba s invaliditetom ograničavani – ne njihovom invalidnošću, nego odnosom drugih i barijerama u društvu. 

Otišao sam u kancelariju i počeo da pišem svoju prvu priču o pokretu za građanska prava osoba s invaliditetom. Jedan od prvih poziva koji sam imao bio je sa Džudi Hjuman (Judy Heumann), osnivačicom pokreta. Rekla mi je: “Invaliditet postaje tragedija kad društvo ne obezbijedi stvari koje su nam potrebne da vodimo svoje živote: mogućnosti za zapošljavanje ili zgrade bez prepreka, na primjer. Za mene nije tragedija to što koristim kolica”. 

(Moj časopis nije objavio moju prvu priču o pokretu za prava osoba s invaliditetom. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije objavljena je u Vašington Post-u (Washington Post)

Shvatio sam da postoji pokret osoba s invaliditetom o kome se malo zna među ljudima izvan zajednice i čak i među samim osobama s invaliditetom. Zainteresovan sam za pokrete za građanska prava. Htio sam da ispričam priču o ovom. 

Počeo sam da izvještavam o njemu. Osobe s invaliditetom (počevši od vođa pokreta Džudi Hjuman i Eda Robertsa (Ed Roberts) bili su dobri i strpljivi učitelji. 

DisabilityINFO: Da li je i na koji način je praćenje prava osoba s invaliditetom uticalo na oblikovanje Vaše profesionalne karijere? A promjene ličnih stavova? 

DŽŠ: Kad sam počeo da pišem o pravima osoba s invaliditetom, drugi novinari u SAD nijesu pokrivali ovu temu. Mogao sam da pišem o aspektu invaliditeta u svim pričama – o zdravstvenoj zaštiti ili starenju, o obrazovanju ili stanovanju, o djeci ili porodicama. 

Na primjer, 2005. sam proveo godinu pišući o američkim vojnicima koji su se vratili iz Iraka i Afganistana s posljedicama psihičkih i psihijatrijskih povreda zadobijenih u ratu. 

Dobio sam jedan od najboljih poslova u novinarstvu zbog mog pisanja o invaliditetu. Već sam bio napisao “Bez sažaljenja” kad me je angažovao NPR – nacionalna radijska mreža. Urednici su primijetili moje izvještavanje o invaliditetu i željeli su da donesem taj rad na radio. 

Naučio sam puno od osoba s invaliditetom. Naučio sam kako su prinuđeni da se prilagode situaciji. Gledao sam i učio koliko su kreativni, fleksibilni i strpljivi. Mislim da sam i sam unaprijedio te osobine. 

Naravno, naučio sam da je invaliditet neodvojivi dio života. Da ćemo se mi ili naše porodice suočavati s invaliditetom u svim djelovima naših života i sigurno kako budemo starili. Kako je professor Irv Zola (Irv Zola) govorio: “Sve nas samo kora od banana dijeli da se pridružimo zajednici osoba s invaliditetom”. 

DisabilityINFO: Ako se osvrnete na istorijat borbe za samostalni život od vremena iz “Bez sažaljenja” do danas, šta se promijenilo? Vidite li nove generacije osoba s invaliditetom kao pokretače novih progresivnih ideja, nalik na generaciju čiji ste aktivizam pratili? Ili je situacija drugačija, i kakva? Kako biste napravili paralelu između građanske svijesti i građanskog aktivizma tada i danas?

DŽŠ: Prošlo je više od 30 godina od usvajanja Zakona o Amerikancima s invaliditetom. U priči povodom tridesete godišnjice za Njujork Tajms (New York Times) napisao sam da djeluje da su nove generacije osoba s invaliditetom otvorenije u vezi sa svojim invaliditetom i da očekuju potpuniju zakonsku zaštitu. Oni očekuju da im ADA da iste mogućnosti kao i svima drugima. 

Citirao sam Mariju Taun (Maria Town), koja je tada imala 33 godina, koja ima cerebralnu paralizu i vodi grupu osoba s invaliditetom, Američku asocijaciju osoba s invaliditetom (American Association of People with Disabilities). Ranija generacija koja je izgradila pokret za prava osoba s invaliditetom u Americi je oblikovala njihov pokret kao slijed „borbe za građanska prava šezdesetih i borbe za ženska prava sedamdesetih“. Ali, za osobe koje su odrasle nakon što je ADA usvojen, poput Marije, ključne društvene reforme koje su na njih uticale uključuju pobjedu u borbi za ravnopravno zasnivanje braka za LGBT Amerikance, borbu za Obamin sistem zdravstvene zaštite (Obamacare) i bolji pristup zdravstvenoj zaštiti i pokret za prava osoba crne boje kože (Black Lives Matter). 

Jedan od rezultata je da oni vide više intersekcionalnosti u pokretu – da su prava OSI dio borbe za prava žena, lezbejki, gejeva i transrodnih osoba, osoba drugačije boje kože. I prošlogodišnji protesti pokreta za prava osoba crne boje kože (Black Lives Matter) pomogli su Amerikancima da počnu misliti o drugim grupama – kao što su osobe s invaliditetom – koje nijesu u potpunosti uključeni u sve privilegije našeg društva. 

Druga promjena koju vidim: pokret za prava osoba s invaliditetom uči nas aktivnostima u oblasti starenja. Veliki procenat smrti usljed COVID-19 se desio u staračkim domovima. Amerikanci su počeli da razmišljaju o tome kako da ostare u sopstvenim domovima. Ovo je bilo u centru borbe osoba s invaliditetom godinama. Predsjednik Bajden (Biden) je nedavno predložio značajno proširenje državnog finansiranja da bi omogućio da osobe s invaliditetom, bilo da su mlade ili stare, mogu dobiti dugoročnu njegu u sopstvenom domu. 

DisabilityINFO: UMHCG u okviru kampanje za obilježavanje 5. maja sprovodi konkurs za najbolji novinarski prilog na temu samostalnog života. Šta bi bila Vaša poruka za Vaše kolege novinare koji se bave pravima OSI? Vidite li da postoji prostor za pričanje novih priča koje mogu da pokrenu lavinu promjena? 

DŽŠ: Poručio bih novinarima da postoje ubjedljive priče o invaliditetu koje se mogu napisati. Poslušajte šta osobe s invaliditetom imaju da kažu. Ima mnogo toga što svi mi možemo da naučimo – kako žele da izgledaju njihovo dostojanstvo, jednakost i uključenost. 

DisabilityINFO: Kakva bi bila Vaša poruka za osobe s invaliditetom u Crnoj Gori, koji su ključni koraci za uspjeh na putu ka samostalnom životu? 

DŽŠ: To nije lak put. Ali osobe s invaliditetom najbolje znaju šta im treba da bi živjele samostalne i ispunjujuće živote. 

Hvala vam što me pitate za moje mišljenje o invaliditetu. Cijenim priliku da budem dio vaše proslave - Već nekoliko godina sam gledao dobar rad i organizovanje pokreta za prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori. 

Pripremila: Anđela Radovanović

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), 7. maja 2021, u 11.00 časova, organizuje Onlajn pravno savjetovalište za djecu i mlade s invaliditetom, kao i članove njihovih porodica. 

Tema savjetovališta biće: Vršnjačko nasilje - vrste nasilja i mehanizmi za prepoznavanje i postupanje u slučaju vršnjačkog nasilja.

Događaj će biti organizovan na Zoom-u, s prenosom na Facebook stranici UMHCG. 

Cilj aktivnosti je osnaživanje osoba s invaliditetom, s posebnim naglaskom na djecu i mlade s invaliditetom i članove njihovih porodica, da se aktivnije zalažu za svoja prava.

Na ovaj način pružiće se potrebna stručna podrška ciljnoj grupi da se informiše i podstakne da se aktivnije bori za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

Pozivamo sve zainteresovane za prava djece i OSI da nam do 7. maja 2021. do 10.00 časova dostave pitanja iz navedene oblasti na koja žele odgovore. Pitanja će moći da se postave i u toku same konferencije. 

Pitanja se mogu slati putem SMS-a na telefon: 069/385-981 i 067/801-761, e-maila (Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. i Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.) Fejsbuk straniceInstagram naloga, putem čata na portalu DisabilityInfo.me ili putem čata na platformi Vršnjačkapodrška.me (po sopstvenom izboru zainteresovanih). 

Nakon završetka snimak će biti objavljen na platformi Vršnjačkapodrška.me i YouTube stranici UMHCG-a i biće dostupan svim zainteresovanim stranama koje bi mogle pronaći odgovore na svoja pitanja. 

Ova aktivnost realizuje se u okviru projekta Osnaživanje i kvalitetno uključivanje kroz pomoć, pravne informacije i podršku (EQUALIS – Empowerment and Quality inclUsion through Assistance and Legal Information and Support) koji UMHCG sprovodi uz finansijsku podršku UNICEF-a (Predstavništvo u Crnoj Gori).

Pripremila: Aleksandra Pavićević, koordinatorka projekta

Podgorica, PR pres servis - Osobe s invaliditetom treba motivisati na život u zajednici, omogućiti im maksimalno dostižni nivo življenja po principima filozofije samostalnog života, kao i učešće u procesu donošenja odluka, saopšteno je na konferenciji Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore povodom 5. maja, Evropskog dana samostalnog života.

Izvršna direktorica UMHCG Marina Vujačić kazala je da stanje svijesti, ubjeđenja i uvjerenja o invaliditetu za posljedicu ima da sistem osobe s invaliditetom koje su samostalnije i samosvjesnije u donošenju odluka ne podržava, a one kojima je potrebna dodatna podrška, da bi mogle živjeti samostalno, često zbrinjava, umjesto da im daje priliku da žive u zajednici i samostalno.

„Važno je da sadašnje Ministarstvo finansija i socijalnog staranja shvati da je institucionalizacija i ako neko živi u svojoj užoj zajednici, ali nema prilike za samostalni život, nema prilike da izađe iz četiri zida. Važno je istaći pravne i faktičke prepreke za život u zajednici, odnosno samostalan život. Ograničavajuće i diskriminatorne zakonske norme, komplikovane i obeshrabrujuće procedure u praksi, i rigidne strukture podrške često povećavaju zavisnost od drugih. Kao posebno sporan navešću institut oduzimanja poslovne sposobnosti i institut produženog roditeljskog prava, koji se u Crnoj Gori i dalje primjenjuje isključivo po osnovu invalidnosti, kao ličnog svojstva i to na procjeni zasnovanoj na medicinskim indikatorima“, rekla je Vujačić.

Ona je istakla da je veliki broj osoba s invaliditetom u institucijama rezidencijalnog tipa bez prilike da im se omogući život u zajednici, bez bilo kakvog izbora, procjene potreba, individualnog plana usluga.

„Ako bude postojao adekvatan pristup prema osobama s invalididtetom i uvažavalo se njihovo dostojanstvo i integritet na jednak način kao i svih drugih, uz to da država mora shvatiti da je nekada dužna da preduzme posebne i dodatne mjere da bi ispravila istorijsku i društvenu nepravdu i neravnopravnost, onda ćemo moći za pet, 10, 15, 20 godina da osjećamo benefite toga. Jer život prebrzo prolazi, a mi smo se naslušali previše obećanja i od njih ne možemo da živimo“, kazala je Vujačić.

Ona je poručila da se osobama s invaliditetom mora omogućiti učešće u donošenju odluka.

„Moramo direktno biti pitani šta i kako treba uraditi, pa i kad ne znamo kako, makar treba da budemo pitani šta treba uraditi i šta želimo. Ako je ideal samostalnog i uspješnog života sreća otkud nam pravo da je uskratimo bilo kome“, upitala je Vujačić.

Potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović kazao je da sigurno postoji određeni napredak i da su institucije sistema na lokalnom i državnom nivou u prethodnom periodu uradile nešto više u poređenju sa, možda, prethodnih pet godina, ali to je i dalje nedovoljno.

„Kada govorimo o državnim institucijama, mislim da svi moramo da se založimo više. Mnoge stvari zavise od budžeta, ali mnoge stvari zavise i od volje. Ako budemo imali dovoljno volje mislim da ćemo naći sredstva da adaptiramo zgrade i naše javne ustanove, da omogućimo veću inkluziju, mobilnost i da se radujemo različitostima. Svaki pojedinac je značajan i bez svakog pojedinca naš mozaik građanske Crne Gore nikada neće biti zaokružen“, kazao je Abazović.

Najveći interes je, kako smatra, da građanska Crna Gora konačno profunkcioniše, da bude društvo blagostanja, boljeg životnog standarda i veće inkluzije.

„To možemo da uradimo zajedno. Ne treba samo 5. maja da se sjetimo ovih stvari. Svaki dan treba da nam bude 5. maj. Svaki dan treba da nam bude 9. maj“, rekao je Abazović

On je istakao da 5. maj ima i posebnu simboliku, vrlo je blizu i 9. maju, Danu Evrope, danu pobjede, kada smo se izborili s fašizmom, ali diskriminacija i danas postoji u našem društvu i postoje problemi, možda ne konfliktno, ali definitivno jesu nešto o čemu treba pričati. 

Šefica Delegacije EU u Crnoj NJ. E. Oana Kristina Popa kazala je da je nedostatak pristupa za OSI zastrašujući, a da je još gori nedostatak empatije i nerazumijevanje. 

„Za ovo drugo nema opravdanja. EU veoma pažljivo posmatra prava osoba s invaliditetom kada mjeri napredak u procesu evropskih integracija Crne Gore. U našem godišnjem izveštaju za 2020. godinu prepoznali smo da je postignut određeni napredak u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom. Ali, treba učiniti još mnogo toga“, poručila je Popa

Kazala je da se OSI i dalje suočavaju sa marginalizacijom, isključenošću, diskriminacijom, naročito kada je riječ o pristupu javnim uslugama i javnom prevozu, zapošljavanju, zdravstvu i obrazovanju, a kriza COVID-19 je pogoršala stvari.

„Sada je vrijeme da Crna Gora pojača napore na iskorenjivanju diskriminacije na svim frontovima, a posebno kada je riječ o najugroženijima, poput žena i djevojaka ili manjina s invaliditetom“, istakla je Popa

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković kazao je da je na državi da ispoštuje sve obaveze koje stoje pred njom kako bi se osobe s invaliditetom mogle osjećati dostojanstveno i imale život vrijedan življenja, koji ih usmjerava na život u zajednici.

„Percepcija laičke i stručne javnosti ogledala se u tome da su OSI tretirane više kao problem, a manje kao resurs. Apsolutno sam protiv takvog stava jer u svakom od nas leži nešto što predstavlja našu jedinstvenost, posebnost i personalni kapacitet. Na državi je da spozna kakav to resurs leži u svakoj OSI i još više, kako na najbolji način iskoristiti takav resurs. To neminovno znači da država ne može da se ponaša inertno“, jasan je Bjeković.

On smatra da se samostalnost mora ogledati u zadovoljenju elementarnih životnih potreba, komunikaciji sa drugima, učešću u javnom i političkom životu.

Dodao je da samostalni život podrazumijeva i pravo izbora i pravo na grešku.

„Neminovno je da određeni dio tereta mora pasti na državne organe, ali i biznis sektor, a ne samo civilni i državni sektor, treba da ima svoju ulogu kada je u pitanju stimulans osoba s invaliditetom. Osobe s invaliditetom ne mogu biti resurs samo na dan izbora i sve političke partije u okviru svojih programa i promocija moraju voditi računa kome se obraćaju“, rekao je Bjeković.

Sama činjenica da je neko izolovan i na marginama društva, kako smatra, dodatno negativno utiče na psihološki status svake osobe, a posebno osobe s invaliditetom, zbog čega je neophodna povećana senzitivnost i aktivnost, jer „najgore što može da vam se desi je da neko donosi odluku umjesto vas“.

Bjeković je kazao da se bez aktivne uloge osoba s invaliditetom u kreiranju odnosa u društvu ne može govoriti o njihovoj samostalnosti. 

Ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić najavio je formiranje Savjeta za prava lica sa invaliditetom na nivou Vladinog tijela, usvajanje Akcionog plana za realizaciju preporuka UN Komiteta za prava lica sa invaliditetom, kao i početak realizacije projekta „Reforma sistema utvrđivanja invaliditeta” u saradnji s UNDP.

„U toku je reforma načina utvrđivanja invaliditeta, u cilju uspostavljanja jedinstvenog tijela - Zavoda za utvrđivanje invaliditeta koji će invaliditet utvrđivati po novoj, jedinstvenoj metodologiji gdje ćemo izbjeći da za jednu vrstu invaliditeta imamo različita vještačenja više resora. Na kraju ovog projekta očekujemo i izradu jedinstvenog registra osoba sa invaliditetom“, kazao je Spajić.

Najavio je i unapređenje pristupačnosti javnih ustanova i centara za socijalni rad u Crnoj Gori.

Spajić je pojasnio da za sam proces deinstitucionalizacije i samostalan život u zajednici osoba s invaliditetom nisu dovoljni napori samo jednog resora, već se, kako smatra, na tom polju mora djelovati intersektorski, osobama s invaliditetom se mora obezbijediti pristupačnost objekata ali i saobraćaja, dostupnost obrazovnih institucija, zdravstvenih usluga, povećanja zapošljivosti.

„Izmještanje iz ustanova i omogućavanje osobama s invaliditetom da samostalno i uz podršku žive u zajednici je proces na kom se mora raditi temeljno i koji iziskuje vrijeme, s tim što je preduslov za uspješnost realizacije ovog cilja povećanje svijesti svih građana da svaka osoba, a tako i osoba s invaliditetom ima sposobnost i mogućnost da se bavi nekim poslom ili zanimanjem, ništa više ili manje od osoba koje nemaju invaliditet. Tek kada dosegnemo tu svijest moći ćemo da govorimo o ravnopravnosti i učestvovanju svih ljudi u zajednici, što mora biti zadatak svih nas“, poručio je Spajić.

Događaj je realizovan u sklopu projekta EU4ME koji finansira Evropska unija, a sprovodi Generalni sekretarijat Vlade Crne Gore, kao i projekta Osamostali se! Koji sprovodi UMHCG a koji finansira Ministarstvo finansija i socijalnog staranja kroz konkurs za NVO u 2020. 

Strana 67 od 85

Back to top