Željko

Željko

Budući studenti, bliži se vrijeme upisa na fakultet. Ukoliko još uvijek nijeste odlučili koji fakultet da upišete ili nijeste upoznati koja je procedura upisa, šta je potrebno od dokumentacije, u nastavku teksta možete pročitati nešto više o tome, ali i saznati koje servise podrške možete ostvariti posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije.

Kada i gdje se objavljuje Konkurs za upis u I godinu studija?

Upis na I godinu studija regulisan je Pravilnikom o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore. Na osnovu tog Pravilnika upis studenata u prvu godinu osnovnih studija obavlja se na osnovu javnog konkursa za sve studijske programe. Isti se objavljuje u nekom od dnevnih listova koji izlaze u Crnoj Gori i na sajtu Univerziteta.

Univerzitet raspisuje konkurs za svaki upisni rok. Prvi upisni rok organizuje se u drugoj polovini juna, a u slučajevima kada je u prvom upisnom roku broj kvalifikovanih kandidata za upis manji od utvrđenog broja za upis organizuje se drugi, odnosno treći upisni rok. Drugi upisni rok organizuje se u prvoj polovini jula, dok se treći upisni rok organizuje u drugoj polovini avgusta tekuće godine.

Ko može da upiše fakultet/akademiju?

Pravo prijave za upis imaju kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju.

Strani državljanin ima pravo upisa na studijske programe Univerziteta Crne Gore pod jednakim uslovima kao crnogorski državljanin koji plaća školarinu, u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju i Statutom Univerziteta Crne Gore, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije uređeno.

Tabela prohodnosti škola za upis

Pronađite informaciju OVDJE.

Šta je potrebno od dokumentacije?

Pravo prijave na konkurs za upis imaju kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju. Uz prijavu za upis, kandidat prilaže sljedeća dokumenta:

  • originalnu diplomu o položenom maturskom, odnosno stručnom ispitu,
  • originalna svjedočanstva o završenim razredima srednjeg obrazovanja,
  • izvod iz matične knjige rođenih,
  • uvjerenje o državljanstvu,
  • diplomu “Luča” ili ekvivalentnu diplomu,
  • diplomu (ili ekvivalentni dokument) o osvojenoj prvoj ili drugoj nagradi na državnom takmičenju srednjoškolaca, organizovanom od strane ministarstva nadležnog za prosvjetu i nauku ili takmičenju većeg ranga.
  • Strani državljanin podnosi i dokaz o poznavanja jezika na kome se izvode studije, izuzev u slučaju da je završio srednju školu na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.

Kako funkcioniše elektronski upis?

Detaljno video objašnjenje elektronskog upisa na faklutete Univerziteta Crne Gore nalazi se na linku https://youtu.be/ljcY_TSm1T0

Šta se vrednuje za upis na studijski program?

Za upis na sve studijske programa Univerziteta Crne Gore vrednuje se:

  • Uspjeh na maturskom, odnosno stručnom ispitu koji se polaže eksterno
  • opšti uspjeh na završetku pojedinačnih razreda srednjeg obrazovanja
  • uspjeh iz dva predmeta iz trećeg i četvrtog razreda srednjeg obrazovanja, od značaja za savladavanje izabranog studijskog programa
  • uspjeh na dopunskim ispitima - diploma "Luča " ili ekvivalentna diploma
  • diploma (ili ekvivalentni dokument) o osvojenoj prvoj ili drugoj nagradi na državnom takmičenju srednjoškolaca, organizovanom od strane ministarstva nadležnog za prosvjetu i nauku ili takmičenju većeg ranga, iz predmeta od značaja za savladavanje studijskog programa.

Da li može da se konkuriše za upis na više od jednog fakuteta?

Prilikom prijave na konkurse za upis u I godinu osnovnih studija Univerziteta Crne Gore, kandidati sa završenim srednjim obrazovanjem u četvorogodišnjem trajanju, imaju pravo da predaju dokumenata za upis isključivo na jednom studijskom programu Univerziteta. U slučaju da kandidat podnosi duplikate umjesto traženih originalnih dokumenata, dužan je da prilikom predaje dokumenata potpiše izjavu da orginalna dokumenta nije iskoristio za ostvarivanje prava na upis na nekom drugom studijskom programu. Kandidat koji da netačnu izjavu biće eliminisan iz kvalifikacionog postupka.

Šta su dopunski ispiti?

Na pojedinim fakultetima, kao dodatni uslovi za upis, organizuju se dopunski ispiti, u cilju provjere znanja i sklonosti od posebnog značaja za savladavanje izabranog studijskog programa.

Riječ je o umjetničkim fakultetima (Fakultetu likovnih umjetnosti, Fakultetu dramskih umjetnosti, Muzičkoj akademiji), ali i Arhitektonskom fakultetu, Medicinskom fakultetu (Medicina i Stomatologija) i studijskom programu Psihologija, na Filozofskom fakultetu.

O rasporedu polaganja dopunskih ispita možete se informisati, odmah po objavi konkursa za upis, na oglasnoj tabli i na stranici fakulteta (www.ucg.ac.me/članice)

Kako se vrednuju dopunski ispiti možete pogledati u Pravilniku o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore.

Kako se rangiraju kandidati?

Rang lista kandidata formira se na osnovu bodovnog sistema koji je definisan Pravilnikom o uslovima, kriterijumima i postupku upisa na osnovne studije Univerziteta Crne Gore (vidi član 11 Postupak bodovanja).

Gdje se objavljuju rang liste?

Rezultati kvalifikacionog postupka i rang lista objavljuju se na oglasnoj tabli i internet stranici  organizacione jedinice (www.ucg.ac.me/članice), odnosno samostalnog studijskog programa, sa kompletnim podacima koji su unešeni u bazu podataka za prijavljene studente Centra informacionog sistema Univerziteta.

Koliko traju osnovne studije?

Osnovne studije traju tri godine, osim za regulisane profesije:  doktore medicine (6),stomatologije (6), farmacije (5), arhitekte (5)  i učitelje (5). 

Studijska godina podijeljena je na dva semestra koji nose po 30 ECTS kredita, odnosno ukupno 60 za godinu.

Šta je ECTS? 

ECTS je skraćenica za evropski sistem transfera kredita. Jedan ECTS odnosi se na 30 sati rada studenta potrebnih za jednu ili više sljedećih aktivnosti: kontakt nastavu, učenje, praktični rad, pripremu i odbranu samostalnih radova, polaganje kolokvijuma i ispita.

Tako osnovne studije, u zavisnosti od trajanja, mogu nositi ukupno 180 ECTS kredita, 300 i 360 ECTS  kredita.

Da li tokom studiranja student ima mogućnost međunarodne razmjene?

Da, studenti Univerziteta imaju priliku da u toku studija pođu na razmjenu u trajanju od jednog ili dva semestra, a najviše polovinu trajanja svog studijskog programa. O mogućnostima razmjene, studenti se mogu informisati u Kancelariji za međunarodnu saradnju koja organizuje informativne dane, seminare, radionice i prezentacije programa mobilnosti i mogućnosti prijave za stipendije. Aktivni programi mobilnosti su Erasmus+, CEEPUS, Mevlana, ali i stipendije koje se nude na osnovu međudržavnih bilateralnih sporazuma.

Koju diplomu dobija student po završetku osnovnih studija i koje se zvanje stiče završetkom studija?

Bečelor je diploma koju studenti dobijaju po završetku programa trogodišnjih osnovnih studija (180 ECTS). Po završetku studijskih programa Medicine, Stomatologije i Farmacije, studentima se dodjeljuje diploma o završenim osnovnim studijama i stepen obrazovanja doktor medicine/stomatologije/farmacije.

Studentska savjetodavna kancelarija (SSK)

U okviru pomenute Kancelarije studenti s invaliditetom mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom upićivanja zahtjeva za povraćaj novca fakultetskoj jedinici, ukoliko je student uplatio dio naknade za tekuću studijsku godinu;

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije). Ova aktivnost podrazumijeva omogućavanje dodjeljivanja smještaja studentima s invaliditetom u studentskom domu, kao i prikupljanje i predaja dokumentacije nadležnim ustanovama, te upućivanje inicijative sa tzv. Spiskom želja i predlogom za prioritetno obezbjeđivanje smještaja. 

Pored toga u toku upisnih rokova (jun-jul) organizovaćemo info štandove na nekim od crnogorskih univerziteta ili fakulteta s ciljem informisanja mladih s invaliditetom o servisima podrške koje mogu ostvariti posredstvom pomenute kancelarije, ali i dobiti odgovore i na druga pitanja koja se tiču studiranja na fakultetu. Ova aktivnost se realizuje uz finansijsku podršku Glavnog grada Podgorica.

Izvor: sajt Univerziteta Crne Gore

Priredila: Anđela Miličić

Sloboda je najvažnija riječ u ljudskim pravima. Svi imaju pravo na govor, vjeroispovijest, mišljenje, kretanje ali i na obrazovno i kulturno uzdizanje. Društvo teži tome da osobama s invaliditetom (OSI) omogući dostojanstven i ispunjen život uz poštovanje svih standarda. Kao što imaju pravo na kretanje, govor, liječenje i rad imaju pravo i na uživanje i na zadovoljenje, pored primarnih, i onih sekundarnih potreba. Danas se često čuje krilatica larpurlartizam (umjetnost radi umjetnosti), a koliko OSI mogu uživati u umjetnosti u Podgorici bilo je pitanje za kulturne institucije na teritoriji glavnog grada.

Kulturno informativni centar "Budo Tomović" (KIC) djelimično je prilagođen OSI.

„Imamo rampu, koja se nalazi kod stepeništa za ulazak u zgradu. Ona vodi do glavne sale. Međutim, za odlazak OSI na prvi i drugi sprat nemamo rješenje“, navodi direktorica KIC-a, Snežana Burzan dodajući da su napisani projekti za lift, ali KIC nikada nije imao novčana sredstva da ih realizuje.

„Projekte šaljemo Glavnom gradu tj. Komisiji Glavnog grada koja nam određuje budžet. Na njima je da prihvate ili odbiju“, navode oni, objašnjavajući zašto još uvijek ne postoji lift koji vodi od suterena do vrha zgrade.

Iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) navode da se pristpačnost kulturnim ustanovama veoma usko posmatra i podrazumijeva postojanje rampe ili rukohvata, odnosno omogućavanje fizičkog pristupa objektu. Problem predstavlja to što se mnoge ustanove kulture nalaze u objektima koji su zaštićeni kao kulturna dobra:

„Uprava za zaštitu kulturnih dobara odlučuje o zaštiti kulturnog dobra, a rigidno tumačenje propisa u praksi dovodi do toga da se ne odobrava rekonstrukcija i adaptacija objekta.

Pored samog fizičkog pristupa pristupačnost podrazumijeva i dostupnost informacija i sadržaja:

„Naše ustanove kulture moraju preduzeti korake da omoguće i materijale i informacije na Brajevom pismu, znakovnom jeziku, u lako čitljivim i razumljivim formatima i time ih svima učine jednako dostupnim“, pojašnjavaju iz UMHCG-a.

Prirodnjački muzej Crne Gore je na dobrom putu. Iako su, kako nam je kazala direktorica Natalija Čađenović, njihove kancelarije u zgradi koja je zaštićeno kulturno dobro i čiji ulaz nije prilagođen OSI, pristup izložbenoj galeriji je u potpunosti dostupan svima koji su zainteresovani da je posjete:

„Raspored eksponata i izložbenog materijala prilagođen je kretanju OSI, tako da imaju pristup cijelom sadržaju izložbe – navode iz muzeja, prisjećajući se da su prošle godine organizovali izložbu Priroda na dodir koja je zadovoljavala sve kreiterijume jer su eksponati imali i zvučna, i vizuela objašnjenja, a mogli su se i dodirivati:

„Za tu priliku smo uveli QR kod koji je bogatu prirodnu baštinu učinio dostupnom svima. Skeniranjem koda otvara se veb stranica o tom eksponatu sa animiranim sadržajem, video i zvučnim zapisom“, objašnjavaju zaključujući da će se njihova ustanova potruditi da u budućniosti svaka izložba bude prilagođena OSI u svakom smislu.

Autorka teksta: Jana Vujisić

Izvor: DN Dan

*​Tekst je objavljen u sklopu prakse studenata druge godine studijskog programa Medijske studije i novinarstvo Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore.

Tekst priredila: Anđela Miličić

Privredna komora Crne Gore, u saradnji sa Ministarstvom evropskih poslova, sjutra 28. maja 2022. s početkom u 10.30 časova, u dvorištu Dvorca Petrovića na Kruševcu, u Podgorici, organizuje Sajam evropskih projekata. 

Sajam će otvoriti predsjednica Privredne komore Crne Gore Nina Drakić, potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih poslova Jovana Marović i ambasadorka EU u Crnoj Gori Oana Kristina Popa.

Sajam se organizuje kao dio proslave Mjeseca Evrope, a u njemu će, pored organizatora učestvovati i ostale institucije, organizacije i kompanije koje implementiraju projekte finansirane sredstvima različitih programa pretpristupne pomoći. 

Na pomenutom događaju učestvovaće i Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) koji će predstaviti materijal iz oblasti ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Sajam nudi mogućnost, pored upoznavanja s projektima koji su u toku i razgovore sa potencijalnim partnerima za pozive koji se očekuju u narednom periodu.

Izvor: sajt Privredne komore Crne Gore 

Priredila: Anđela Miličić



Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) i NVU INVICTUS u okviru projekta PUT do SigurnOStI organizuju jednodnevnu Radionicu za predstavnike (lokalnih) službi o pravima osoba s invaliditetom u drumskom saobraćaju.

Radionica će se održati 20. maja 2022, u Beranama s početkom u 12.30 časova u prostorijama Polimskog muzeja. 

Cilj Radionice je informisanje o pravima osoba s invaliditetom (OSI) kao aktivnih učesnika u drumskom saobraćaju, procedurama za ostvarivanje tih prava, administrativnim barijerama, i odgovornosti navedenih institucija u tom segmentu, uz promociju proaktivnog pristupa i otvorenosti ka građanima s invaliditetom.

U okviru Radionice biće obuhvaćene neke od sledećih tema: modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije i zaštitu prava OSI, propisi u oblasti drumskog saobraćaja.

Učešće na Radionici mogu uzeti zaposleni/e u lokalnim sekretarijatima, Upravi carina, Komunalnoj inspekciji, autoprevoznici.

Sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981 od ponedeljka do petka u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta PUT do SigurnOStI  koji je finansijski podržan od strane Ministarstva kapitalnih investicija.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) u okviru projekta P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI organizuje jednodnevnu Radionicu za zaposlene u sudstvu, tužilaštvu, inspekcijskim organima i organima policije o modelima pristupa invaliditetu i antidiskriminatornom zakonodavstvu.

Radionica će se održati 25. maja 2022, u Bijelom Polju. O tačnom mjestu i terminu organizacije Radionice svi zainteresovani/e biće blagovremeno informisani/e.

Cilj Radionice je unapređenje saradnje u oblastima od zajedničkog interesa, a naročito prilikom planiranja, ostvarivanja i zaštite prava osoba s invaliditetom (OSI), čime će se, između ostalog, uticati na poboljšanje kvaliteta života OSI. Ovo je druga od ukupno tri radionice koje će se organizovati a sve s ciljem obuhvatanja što većeg broja zaposlenih u pomenutim institucijama.

Planirano je da se na Radionici obuhvate neke od sledećih tema: modeli pristupa invaliditetu i njihov uticaj na garancije i zaštitu prava OSI, izjednačavanje mogućnosti, proceduralne adaptacije, institutut besplatne pravne pomoći i načini komunikacije s OSI

Učešće na Radionici mogu uzeti sudije/kinje, zaposleni/e u tužilaštvu, savjetnici/ce, inspektori/ke, zaposleni/e u organima policije iz opštine Bijelo Polje, Pljevlja, Berane i Kolašin.

Ovim putem pozivamo sve zainteresovane da nam pošalju prijave na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. do 23. maja u 12.00 časova, a za sva dodatna pitanja organizacione i tehničke prirode informacije se mogu dobiti na telefon: 020/265-650 i 069/385-981 od ponedeljka do petka u vrijeme od 8.30 do 16.00 časova.

Ovo je samo jedna od aktivnosti koju sprovodimo u okviru projekta P(O)(S)tupc(I)ma do prava OSI  koji je finansijski podržan od strane Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava.

Učešćem na Međunarodnom podgoričkom Sajmu knjiga i obrazovanja Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore i ove godine pokrenulo je kampanju za upis na fakultet, koja ima za cilj motivisanje mladih s invaliditetom da nastave svoje školovanje nakon srednje škole. 

Pored toga u toku upisnih rokova (jun-jul) organizovaćemo info štandove na nekim od crnogorskih univerziteta ili fakulteta s ciljem informisanja mladih s invaliditetom o servisima podrške koje mogu ostvariti posredstvom Studentske savjetodavne kancelarije. U okviru pomenute Kancelarije  studenti mogu dobiti podršku:

– pri odabiru željenog fakulteta i prilikom upisa na fakultet, redovno ili po principu afirmativne akcije (ovo uključuje i pomoć prilikom prikupljanja i predaje dokumentacije);

– u oslobađanju od plaćanja naknade (školarine) na bilo kojem fakultetu u Crnoj Gori (državnom, privatnom, ili na fakultetu koji djeluje kao samostalna institucija);

– prilikom upićivanja zahtjeva za povraćaj novca fakultetskoj jedinici, ukoliko je student uplatio dio naknade za tekuću studijsku godinu;

– prilikom apliciranja i u ostvarivanju studentske stipendije;

– prilikom upućivanja inicijative fakultetskoj jedinici/konkretnom profesoru da omogući polaganje predispitnih i ispitnih obaveza na način, u vrijeme i u formi koja studentu najbolje odgovara, uključujući i pomjeranje kolokvijuma/ispita ukoliko je student s invaliditetom bio spriječen da izađe u prvobitno zakazanom terminu;

– u sređivanju smještaja u studentskom domu (prioritetno dodjeljivanje smještaja studentima s invaliditetom, prikupljanje i predaja dokumentacije). Ova aktivnost podrazumijeva omogućavanje dodjeljivanja smještaja studentima s invaliditetom u studentskom domu, kao i prikupljanje i predaja dokumentacije nadležnim ustanovama, te upućivanje inicijative sa tzv. Spiskom želja i predlogom za prioritetno obezbjeđivanje smještaja. 

Osim toga, u narednom periodu planirano je održavanje info časa u srednjim školama širom Crne Gore, s ciljem informisanja srednjošlkolaca o mogućnostima lakše tranzicije iz srednjeg ka visokom obrazovanju i zapošljavanja. Ovom aktivnošću biće obuhvaćeno više od 40 škola u crnogorskim gradovima.

Uzimajući u obzir gore navedeno, ovom prilikom pozivamo sve zainteresovane da nam se obrate za informacije i savjete  pozivom na brojeve telefona UMHCG: 020 265 650; 067 801 761; 069 385 981 ili slanjem poruke na Fejsbuk stranici.

Pripremila: Anđela Miličić, koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije

Nepropisno parkiranje glavni je problem sa kojim se suočavaju osobe s invaliditetom, istakao je Bojan Đorović iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore u emisiji Rujna zora na Gradskoj RTV.

Đorović navodi da se na parking mjestima predviđenim za osobe s invaliditetom svakodnevno parkiraju vozila koja nemaju znak pristupačnosti, a koji je preduslov za parkiranje na ovim mjestma.

“Problem je posebno izražen u centru grada, oko KBC-a i City kvartu”, naglasio je Đorović, dodajući da su nerijetke situacije kada se na parking mjestima mogu naći i vozila državnih organa vlasti.

Kao razlog nesavjesnog parkiranja, Đorović navodi velike gužve i manjak parking mjesta pri čemu vozači ne obraćaju pažnju da li je to mjesto za osobe s invaliditetom.

“Često su ova mjesta za osobe s invaliditetom neadekvatno obilježena, tj. nije jasno vidljiva oznaka na kolovozu ili vertikalna signalizacija, dok ima i nesavjesnih građana koji se namjerno parkiraju na ovim mjestima kako bi izbjegli plaćanje parkinga. Parking servisi u toku kontrole i naplate parkinga ne kontrolišu parking mjesta predviđena za osobe sa invaliditetom, već je to nadležnost komunalne inspekcije koja neadekvatno sprovodi kontrolu vozila”, kazao je Đorović.

Na taj način, upozorava, nesavjesni vozači prolaze bez sankcija.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore duži niz godina sprovodi monitoring pristupačnosti parking mjesta za osobe s invaliditetom”, kaže Đorović i dodaje da je to još jedan problem sa kojim se srijeću osobe sa invaliditetom u Podgorici.

“Kada se radi konkretno o Podgorici, 90 odsto parking mjesta ne ispunjava standarde pristupačnosti. Taj problem se najviše ogleda kada su u pitanju dimenzije parkinga, koje su jako bitne za izlazak iz vozila, kretanje kolica i upotrebe drugih pomagala”, pojašnjava Đorović.

Navodi da se osobe s invaliditetom moraju kretati ulicom zbog nepostojanja iskošenih ivičnjaka, dodajući da to predstavlja potencijalnu opasnost za osobe s invaliditetom.

“Glavni grad Podgorica ima najviše parking mjesta za osobe s invaliditetom. Odlukom Glavnog grada, propisano je da osobe s invaliditetom moraju imati pet odsto od ukupnog broja parkirališta na teritoriji Glavnog grada. Mi smo prilikom sprovođenja monitoringa kontrolisali samo parking mjesta na kojima se vrši naplata parkiranja i utvrđeno je da taj procenat od pet odsto nije bio ispunjen”, kaže Đorović.

Apeluje na sve vozače da svojim ponašanjem ne ugrožavaju osobe s invaliditetom već da se ponašaju odgovorno i savjesno, i da svoja vozila ne parkiraju na parking mjesta predviđena za osobe s invaliditetom i na trotoarima.

“Vaše samo minut može nekome da ugrozi bezbjednost, a nekad i život”, zaključuje Đorović.

Izvor: Gradski portal

Priredila: Anđela Miličić

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG) poziva predstavnike/ce institucija i organa na lokalnom i nacionalnom nivou da prisustvuju radionici o pravima žena s invaliditetom (ŽSI), koja će se održati 6. juna 2022. u Podgorici.

Radionica se organizuje s ciljem unapređenja nivoa znanja donosilaca odluka i kreatora politika o ljudskim pravima žena s invaliditetom i njihovoj adekvatnoj integraciji u nacionalne politike u oblasti rodne ravnopravnosti i invaliditeta. 

Radionica će biti u interaktivnom formatu, a na njoj će biti obrađene sljedeće teme: Modeli pristupa invaliditetu, Međunarodne garancije prava žena s invaliditetom, Intersektorski pristup pitanjima prava žena s invaliditetom i njegova primjena u Crnoj Gori.

Zainteresovani/e učesnici/ce se mogu prijaviti najkasnije do 30. maja 2022. do 16.00 h, dostavljanjem prijave (ime i prezime, datum rođenja i mjesto prebivališta) na mejl adresu Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli. s naznakom Prijava za radionicu o pravima ŽSI. 

Nakon dostavljenih prijava, izabranim učesnicima/ama će biti dostavljene informacije o mjestu održavanja Radionice.

Aktivnost se realizuje kroz projekat FRIDA – Feminizam, ravnopravnost, invaliditet, dostojanstvo – afirmacija koji sprovodi UMHCG uz finansijsku podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava u okviru konkursa za NVO u oblasti rodne ravnopravnosti za 2021.

PIŠE: Dragana ERJAVŠEK

Mi rastemo u sredini gdje ni neobična boja kose ne može proći neopaženo, a kamoli neko ko je upadljivog izgleda kao Jelena. Vani nije uvijek bilo baš zabavno, nailazile smo na brojne neprijatne situacije, i u tim godinama meni je sve to bilo pomalo i traumatično. Uvijek sam bila svjesna činjenice da je jedno sresti i poznavati neku osobu s invaliditetom, a sasvim je drugačije živjeti s takvom osobom. S Jelenom je uvijek bila borba, ili s drugima zbog nje, ili s njom zbog njene nezainteresovanosti za sve one stvari koje su meni bile zanimljive – rekla je Jovana Plamenac.

Jelena Plamenac jedna je od pet osoba u Crnoj Gori koja je rođena s Vilijams sindromom u januaru 1987. godine. Dijete je iz blizanačke trudnoće, a njena sestra Jovana nema naznake sindroma.

Vilijams sindrom (VS) poznat i kao Vilijams Beuren sindrom (Williams Beuren Syndrome), a ranije i Infantilna hiperkalcemija, ili Sindrom supravalvularne aortne stenoze, je genetski poremećaj izazvan mikrodelecijom dvadesetak gena na hromozomu 7. Sindrom je otkriven ranih šezdesetih godina prošlog vijeka (Williams et al 1961, Beuren et al 1962) ali budući da je rijedak (dešava se u jednom od oko 7,500 slučajeva), o njemu se malo zna na Balkanu, a u Crnoj Gori pogotovo. U najvećem broju slučajeva, mikrodelecija se dešava „de novo“, što znači da je mala vjerovatnoća da će se mikrodelecija javiti u sljedećoj trudnoći. Jednako pogađa i djevojčice i dječake. Tako kaže nauka. 

U prevodu: zamisli da trideset godina pokušavaš da naučiš da pređeš ulicu i onda neko stručan objasni da taj sindrom, baš taj Vilijams sindrov, podrazumijeva da osoba koja ga ima uopšte nema osjećaj za udaljenost i nikada, ali baš nikada neće naučiti da sama procijeni da li je bezbjedno krenuti preko. 

SIMPATIČNIJA OD SESTRE 

Da je s Jelenom nešto drugačije, njihova majka je, prema riječima sestre Jovane, registrovala odmah po dolasku iz bolnice. 

- Mi smo rođene krajem osmog mjeseca majčine trudnoće, odmah po rođenju smo provele par mjeseci u inkubatoru. Po pokretima, načinu okretanja, pogledu, mami je bilo jasno da nešto nije u redu s Jelenom. Dugo je odbijala hranu. Nismo napredovale ni priblizno istim tempom. Meni se danas, doduše čini, kad gledam stare fotografije, da je Jelena bila toliko simpatičnija od mene – priča Jovana. 

Dok su bile male, blizanačka trudnoća je bila „glavni krivac“ za Jelenino stanje, što je na izvjestan način, u nedostatku boljih objašnjenja, bilo prihvatljivo za roditelje. Godinama kasnije su saznale da Jelenin sindrom i činjenica da su bliznakinje nisu povezani. 

Prema Jovaninim riječima, odrastanje s Jelenom je bilo poučno i ključno za cijeli život koji je bio pred njima. 

- S druge strane, da me to neko pitao prije 25 godina, moj odgovor bi sigurno bio drugačiji. Mi rastemo u sredini gdje ni neobična boja kose ne može proći neopaženo, a kamoli neko ko je upadljivog izgleda kao Jelena. Vani nije uvijek bilo baš zabavno, nailazile smo na brojne neprijatne situacije, i u tim godinama meni je sve to bilo pomalo i traumatično. Uvijek sam bila svjesna činjenice da je jedno sresti i poznavati neku osobu s invaliditetom, a sasvim je drugačije živjeti s takvom osobom. S Jelenom je uvijek bila borba, ili s drugima zbog nje, ili s njom zbog njene nezainteresovanosti za sve one stvari koje su meni bile zanimljive. Život s Jelenom jednostavno ne može da bude običan, evo i sad kada imamo 35 godina i dalje uspijeva sve da nas iznenadi i zatekne. Kada smo bili mlađi, znalo je da bude i veselo u kuci. I nama i komšiluku. Jelena je oduvijek voljela da pjeva, nekad i na terasi – prisjeća se Jovana. 

MJESTO U PORODICI I DRUŠTVU

Njihova majka Gara je podnijela najveći teret i lavovski se borila da Jelena ima svoje mjesto i u porodici i u školi, a u isto vrijeme je podizala i troje ostale djece. Bila je i prosvjetni radnik, i željela je da sva njena djeca imaju kvalitetno obrazovanje. Jelena je, ipak, krenula u školu godinu dana nakon svoje bliznakinje. 

- Pohađala je specijalno odjeljenje. Tada još nismo znali za njenu dijagnozu i nismo bili svjesni njenih kapaciteta. Kod nje je jako slabo razvijena motorika, dugo je učila da piše, ali je naučila sama da čita, što meni nije pošlo za rukom. NIje voljela da uči, čak i ono što je mogla. Ona ima nevjerovatno pamćenje, ali je obrazovanje nikad nije zanimalo. Kasnije su je roditelji upisali u srednju školu, koju je polagala vanredno, ali koja joj ničemu nije služila – rekla je Jovana.  

Mentalno je, prema riječima sestre Jovane, Jelena bila razvijenija nego fizički. Uvijek je bila izuzetno elokventna, i to u svakoj situaciji. 

- Fizički je sve to išlo mnogo sporije. Kasnije je prohodala, nezgrapnog je hoda i ima više fizičkih oštećenja. Ta fizička upadljivost je ostala izražena do dana današnjeg, iako moja sestra nikad nije razvila osjećaj o esteteci – ispričala nam je Jovana. 

S početka su, tvrdi Jovana Plamenac, ljekari slučaj njene sestre Jelene tretirali na vrlo zanimljiv način, tvrdeći da je jedan od blizanaca (u ovom slučaju Jovana Jelenu) gurao, potiskivao, uzimao hranu i kiseonik ovom drugom. 

- U to vrijeme je možda to bilo i prihvatljivo. Lično za mene, kako sam odrastala, baš i nije, posebno dok sam svakodnevno gledala blizance koji se podjednako razvijaju, isto oblače i idu zajedno u školu. Najveću zahvalnost dugujem dr Valentini Vujović-Kalinić koja je prepoznala Jelenina oštećenja i povezala me s prof. dr Aleksandrom Perović, predsjednicom Udruženja za Vilijamsov sindrom. Nakon toga smo odradili genetiku i dobili konačnu dijagnozu. Tada smo imale 28 godina – prisjeća se Jovana. 

„POKAŽI SVOJE RIJETKO“

Na sastanku Evropske federacije za Vilijams sindrom saznale su, tvrdi, sve što je trebalo da znaju o ovom sindromu, njihove jake strane, kao i njihova ograničenja i ispostavilo se da Jelena, zapravo, tipične simptome ovog sindroma.

- Zahvaljujući Alesandri pozvane smo da prisustvujemo seminaru u Novom Sadu, u oktobru 2019. godine. Slogan je bio pravi: „Pokaži svoje rijetko i pokaži da je važno“ – rekla je Jovana.

Istakla je njenu otvorenost i neposrednost, bez osjećaja stida. Zahvaljujući njoj je upoznala, kaže, i glumce Bogdana Diklića i Slobodu Mićalović.

Ona je sigurna da bi ponešto bilo drugačije da je dijagnoza dobijena na vrijeme.  

- Prije svega, olakšalo bi mojoj mami, koja je uložila nadljudske napore jednog posvećenog roditelja da Jelena ostvaruje svoje male-velike pobjede. Ali kao nastavnica matematike nije mogla prihvatiti činjenicu da pored tri odlična matematičara ima i dijete koje ne može da shvati osnovne računske operacije. Drugim riječima, osobe s ovim sindromom su matematički nepismene. Slabo se orijentišu u prostoru. Anksiozne su, vrlo često imaju nerealne strahove. Čini mi se, kao i većina nas, boje se da će ostati sami. Možda vole da znaju da imaju nekog na koga će uvijek moći da računaju. Onda kad vi prihvatite Jelenu, ona će vam se odužiti na njen način – pjesmom, zagrljajem, toplom i iskrenom riječju. A meni se često čini da je to ono što nam baš fali svakodnevno. Kao što sam već rekla, osobe sa ovim sindromom veoma su komunikativne, uvijek znaju da izaberu prave riječi, posebno u onim situacijama gdje je nama neprijatno. Jednostavno moram da ponovim, Jelena nas je sve jednako naučila strpljenju, širini, razumijevanju i prihvatanju različitosti. Ako sam nekad i mislila da nam je otežala, ona je u stvari svima olakšala – rekla je Jovana Plamenac. 

Udruženja i boravci u centrima za djecu sa invaliditetom Jeleni nisu prijali, pored brojnih napora da se adaptira. Vrijeme u toku kovid krize je provela u kući na selu, u Crmnici, što je za nju bilo idealno jer voli životinje, otvorene prostore i prirodu. Tamo je, kako nam kažu, slobodna i za sada ne planira da se vrati u grad.

„JA UŽIVAM“

Jelena je danas opuštena i srećna osoba, puna života. Uz stariju sestru Milenu i mlađeg brata Aleksandra, uključena je u sva porodična dešavanja, a posjećuje koncerte, izlazi i druži se. Govori i engleski jezik, a uz serije je naučila pomalo španskog i turskog jezika. 

- Naša omiljena aktivnost je danas da organizujemo žurke, privatne naravno. Služi se tehnikom, voli da igra igrice, društvene mreže su olakšale i komunkaciju. Ono što nas je skorije uznemirilo je da je počela imati problema  sa štitnom zlijezdom. Takođe, srčana mana je nerijetko tu kad je ovaj sindrom u pitanju. Ja ne vjerujem u statistike, tako da nisam nikad ni poželjela da saznam imaju li kraći životni vijek. Kako ona danas živi možda najbolje opisuje kratak razgovor nje i doktorke iz Hitne: „Jelena, čime se vi bavite?, a Jelena kaže: „Ja uživam.“ – ispričala nam je Jovana Plamenac. 

Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.

Iako svaka deseta osoba u Srbiji ima neku vrstu invaliditeta, taj odnos nije primijetan u skupštinskim klupama, na predizbornim listama ili u partijskim rukovodstvima.

Čak i kada se neka osoba s invaliditetom angažuje u politici, od nje se očekuje da se bavi - upravo pitanjem invalidnosti.

„Ne sagledavaju nas kao osobe koje mogu političkim mišljenjem i djelovanjem da daju doprinos i u drugim oblastima", navodi Milica Ružičić Novković iz novosadskog Centra Živeti uspravno.

U Srbiji su 3. aprila održani parlamentarni, predsjednički i dio lokalnih izbora, što je nova prilika za politički angažman osoba s invaliditetom.

BBC na srpskom poslao je upit na adrese prvih 17 proglašenih lista za parlamentarne izbore, a odgovor je stigao od sedam.

Na tih sedam lista nalaze se imena 857 kandidata, od čega su 23 osobe s invaliditetom.

 

Zašto nema više osoba sa invaliditetom u politici?

Aktivistkinja za ljudska prava Milica Ružičić Novković navodi da pojedini ljudi sa invaliditetom „doživljavaju sopstveno stanje kao nepoželjno", pa ne učestvuju u politici.

„Sa druge strane, neki se osećaju kao žrtve i uključuju se kako bi profitirali od stanja u kome su, što nije u širem interesu i tera ostale od politike", navodi ona.

Gordana Rajkov, dugogodišnja aktivistkinja osoba s invaliditetom i bivša poslanica, navodi da, i kad se politički angažuju, osobe s invaliditetom ne dobiju „mesta na kojima se odlučuje".

Rajkov je bila poslanica u dva saziva Skupštine - Sedmom i Osmom na listi G17+.

Medija centar Beograd „i kao aktivistkinja sam se bavila politikom", Gordana Rajkov

Drugi problem, navodi ona, jeste i što se politika shvata kao nešto „prljavo".

Centar za samostalni život, organizacija kojoj pripada, anketirao je organizacije osoba s invaliditetom u vezi sa njihovim učešćem u politici.

„Više od polovine odgovorilo je da ne vidi sebe kao politički faktor i da ne sarađuje sa ministarstvima, strankama i vladom.

„Ja mislim da je sve što sam pre ulaska u Skupštinu radila bilo političko angažovanje jer sam se kao članica udruženja i te kako bavila politikom", pojašnjava Rajkov.

Rat u bivšoj Jugoslaviji zaustavio je dobru praksu i urušio položaj osoba s invaliditetom, navodi Milica Ružičić Novković.

„Promene počinju tek posle 2002. godine, kada je počeo rad na usvajanju Međunarodne konvencije o pravima osoba sa invaliditetom", ističe ona.

Skupština Ujedinjenih nacija donela je 2006. godine Konvenciju kojom su osigurana ljudska prava osoba s invaliditetom. Ovim međunarodnim dokumentom osigurana je ravnopravnost svih osoba sa invaliditetom i štite se njihova ljudska prava i dostojanstvo.

 

Parlamentarni izbori u Srbiji 2022.

U više od 30 godina višestranačja u Srbiji, dve osobe s invaliditetom bile su poslanice u tri mandata.

Kada su iz G17+ Gordani Rajkov ponudili da uđe u Skupštinu ukoliko dobiju mandate na izborima 2007. godine, ona je to prihvatila.

„Shvatila sam da tu postoji korist za obe strane - oni su mogli da privuku birače sa invaliditetom ili članove njihovih porodica, a nama je to kao pokretu davalo mogućnost da na dnevni red Skupštine stavimo pitanje osoba sa invaliditetom", kaže Gordana Rajkov.

Ona je i na vanrednim izborima 2008.  birana za poslanicu iste partije.

Kako kaže, prve promene koje je njena skupštinska aktivnost donela jeste pristupačnost zgrade u kojoj su se nekad održavale skupštinska zasedanja i prilaz sali za sednice.

„Prvi put kada sam otišla, troje ljudi je moralo da me nosi, a to ruši integritet mene kao osobe", kaže prva poslanica s invaliditetom.

Rajkov navodi da je željela da ima uslove kao i svi drugi poslanici, a to je značilo da se napravi rampa, a skupštinska govornica prilagodi prilasku kolicima.

Utaban put je pratila i Ljupka Mihajlovska koja je takođe u politiku je ušla iz aktivističkog angažovanja.

„Želela sam da podignem aktivizam na neki viši nivo, a političke organizacije kojima sam pripadala birala sam po programima u kojima su ljudska prava, bez kompromisa o kome se radi", navodi Mihajlovska.

Ljupka Mihajlovska pokušala je da kroz izmenu Zakona o izboru poslanika poveća politički angažman osoba s invaliditetom.

Za liste koje imaju osobe s invaliditetom kao kandidate, Mihajlovska je predložila veći budžet kako bi obezbijedili pristupačnost predizbornim skupovima i prevoz tokom kampanje.

Drugi predlog bio je uvođenje kvota poput onih koje važe za rodnu ravnopravnost.

 

Ulaz u Skupštinu za osobe s invaliditetom

Ustavom Srbije iz 2006. godine potvrđena je ravnopravnost, a izborni zakon je propisao da mora biti najmanje 30 odsto manje zastupljenog pola.

Ipak, Gordana Rajkov navodi da uvođenje kvota ne bi za politiku zainteresovalo veći broj osoba s invaliditetom.

„Potrebno je da osobe sa invaliditetom razumeju da je sve što rade zapravo politika, ali i da političke partije shvate da su osobe sa invaliditetom tu da pomognu - ne samo rejtingom, već i učešćem u donošenju važnih odluka za ljudska prava", zaključuje Rajkov.

 

Kakva je situacija u svijetu?

Srbija nije izuzetak kada je riječ o nepristupačnosti politike osobama s invaliditetom. U glavnim tokovima svjetske politike nema razumijevanja za probleme osoba s invaliditetom ili se oni pogrešno razumijuu, piše američki biznis magazin Forbs.

U tekstu se navodi da je primijećena veća aktivnost osoba s invaliditetom na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) 2020. godine.

Međutim, i u SAD politika nije dovoljno pristupačna jer na političkim događajima uglavnom nema rampi za korisnike kolica i gestovnog tumača na znakovni jezik.

britanskom parlamentu trenutno se nalaze dvije osobe s invaliditetom.

En Beg je predstavnica Laburista, a Stiven Lojd izabran je na listi Liberalnih demokrata.

U hrvatskom Saboru u ovom sazivu nema osoba s invaliditetom, a poslednja zastupnica bila je Ljubica Lukačić iz Hrvatske demokratske zajednice.

Osim nje, i Vesna Škulić iz Socijaldemokratske partije je bila zastupnica od 2008. do 2011. godine.

Prema istraživanju Agencije za osnovna prava Evropske unije iz 2014. godine, u Austriji je bilo dvoje poslanika s invaliditetom.

Po jedan poslanik s invaliditetom bio je član skupština u Španiji, Francuskoj, Irskoj, Malti, a troje u Poljskoj.

 

Izvor: portal BBC na srpskom

Priredila: Anđela Miličić

Strana 70 od 100

Back to top